Unutrašnji Krug ~ Prvo okupljanje
~ Autor: OrbisErihtru/Goga Vujcin Pavlicic~
Prvi nagoveštaj svetla senčio je nebesku tamu sve svetlijim bojama, obećavajuci ružičastu zoru, prelivao se sve blistavijim tonovima narandžaste, obrgljene purpunim tek vidljivim odsjajem, reflektovanim u transformaciji anđeoskih likova unutar oblačastih figura, dok je poslednja slika sve bleđeg meseca isčezavala iz širokih zenica grupe entiteta, razičitih vrsta bića nežnog srca i strastvenog duha, lica uzdignutih k'nebu u očekivanju ogromnog energetskog potencijala, koji je u stanju da pokrene pozitivne promene, donoseći prosperitet, brži napredak multiverzumu i svemu sto je izraženo unutar njega. Sveži jutarnji vetar mirisan od lekovitih travki, divljeg cveća i četinara, koji su rasli na padinama oko travnatog, zaravnjenog planinskog vrha, vlažan od brzih gorskih potoka i obližnjih bučnih slapova, bio je ispunjen elektricitetom isčekivanja. Potpuno različiti fizički i duhovni entiteti obučeni u specifične odore, uniforme, ili odeću s'obeležjima svoje vrste stajali su naizgled nepomično i sasvim tiho, skoro bez daha isčekujući prenose ogromnog energetskog potencijala. Formirali su prsten oko deset dečaka obučenih u različito skrojene duge bele odore sa širokim pojasem, ukrašenih s'mnoštvom sitnih detalja, zaogrnuti pelerinama, na kojima je ugravirana u pločicama plemenitih metala, ili izvezena potrebnim bojama bila vidljiva jedinstvena duhovna životinja i simbol entiteta. Najstariji dečak je imao je osamnaest godina, a svaki od narednih devet dečaka iza njega bio je godinu dana mlađi od predhodnog i uz njih dva deteta od šest i četiri godine. Najstariji dečak unutrašnjeg kruga po imenu Kazdir, nosio je izvezeno na odeći duhovno obeležje krilatog konja-pegaza, tamnog kao noćno nebo obasjano zvezdama, maglinama i razgranatim munjama, koje je bilo uočljivo i u njegovoj krupnoj fizičkoj građi i držanju. Zračio je snagom, samopouzdanjem i gracioznošću. Kao noć tamne kose i očiju sa širokim zenicama, u kojima se ogledalo noćno nebo puno nemirno-strastvenog zvezdanog treperenja, nešto tamnijeg, kao preplanulog tena, izrazito visok, krupnog stasa, Kazdir je drzao izdržljivim, snažnim rukama šestogodišnjeg dečaka, sa simbolom zelenog zmaja, nežnog lica sa krupnim zeleno-žutim očima iz kojih je zračila nemirna radost i neuobičajna zrelost. Nežno lice dečaka po imenu El-Dre Astel-Nej izrazito svetlog, bisernog tena, uokviravala je prirodna, meka najsvetlija zlatno-plava kosa, zelenkastog odsjaja, odvojena nejednakim pramenovima do blizu ramena, ukrašena svetlucavim srebrnim perlama ispod kojih su stračale šiljate uši vilovnjačke rase, dok je cela pojava dečaka bila obgrljena mekim, bisernim sjajem nalik magli.
Odmah do njih stajao je El-Dreov rođak, sedamnaestogodišnji El-Arion, pepeljastih, mačkastih, krupnih očiju i zenica, unutar kojih se povremeno mogla videti srebrna ptica nalik vrani, kako raširenih krila leti prostranstvom prekrasnih predela njegove duše. Jedan od prinčeva vilovnjačke rase, El-Arion je imao moć da umiri srce svakog ko se zagleda u njegove oči i prenese ga na krilima vizije pomoću simbola beličasto-srebrne vrane, do skrivene, duboke žudnje i jedinstvenog zadatka inkarnirane jedinke. Duga, blago talasasta, najsvetlije siva, skoro bela kosa, ukrašena mnoštvom detalja vilovnjačkim magičnim umećem, padala mu je sve do pojasa, raskošno ukrašavajući vitki stas, nadopunjujući nestvarno lepe, prefinjene crta lica plemenite rase. Odmerenim, gracioznim pokretima izdužene bele šake, gladio je crvene rasčupane uvojke četvorogodišnjeg dečaka, dok ga je drugom rukom držao zaštitnički za rame. Gledao je nežnim pogledom kako nemirno cupka do njegovih nogu, igrajući se pojasom sa zveckastim, metalnim delovima njegove odore. Najmanji od desetorice "Kristalnih Pokretača" Avalon, nosio je vatreno obeležje feniksa, snagu i moć preobražaja duha i materije, čije se crveno svetlo ogledalo u tamno narandžastim, krupnim očima crvenkastog odsjaja, opcrtanih kestenjastim, uokvirenim dugim, crnim trepavicama, koje su se završavale kitnjasto izvijene i odudarale od prkosnog izraza lica, svetlog tena i njegove nemirne pojave. Gledajući nasmejanim, skoro ljubičastim očima malog Avalona, šesnaestogodišnji Eledrijel, čiji se meki ružičasti sjaj aure prostirao nekoliko koraka oko njega u svim pravcima, držao je veliku četvrtastu šaku ispruženu ispred najmlađeg, nemirnog dečaka, praveći razne energetske oblike nalik životinjama i predmetima na sredini svog dlana, zabavljajući ga, za sada uspešno, smirivao je neobuzdano vatreni duh najmlađeg pokretača, kome je očigledno bilo teško da stoji nepomično i ne potrči. Erdrijelove pravilne, oštre crte lica sa vojnički kratkom, tamno-smeđom kosom omekšavao je neuznemireni osmeh. Sjaj ljubavi koji grli stvaranje blistao mu je u ljubičastim očima i širio se uvek istim, maksimalno uzlaznim impulsom kroz sve prisutno, magnetno privlačeći dobrotu i lepotu da se izraze i ostvare. Njegova unutrašnja životinja plavo-ljubičastog delfina bila je spojena sa ogromnim, čudnim, egzotičnim, krilatim stvorenjem, čiji je oblik bio nepoznat stanovnicima Zemlje, najviše podsećajući na praistoriskog Dimorphodona, ili Pterodacylusa, pripadala je vilovnjačkom svetu magije i zvala se Hrel.
Petnaestogodišnji Ariel gledao je u najmlađeg dečaka zabavljenog Eledrijevom predstavom, kada je osetio talas toplote i žmarce duž kičme. Podigao je svoje oči k'nebu, shvatajući kako je došao trenutak njihovog naimenovanja. Nešto viši od Eledrijela i princa El-Ariona, krupnije, skladne građe, moderno potšišane zagasito plave kose i jedistvenih tamnije plavih očiju, koje su krile unutar i oko preširokih zenica ceo dugin spektar i bile u stanju da skeniraju unutrašnjost svake materije, nosio je obeležje snage volje belog lava i milosti belog goluba. Ariel je uvek bio u stanju da pre svih oseti energetsku promenu i prvi čuje upute, ili primi vizuelne prenose izvora. Ipak, ovoga puta ih je čekalo sasvim drugačije iskustvo i zato su se po prvi put zajedno okupili na unapred određenom mestu, u zakazano vreme, bez mogućnosti dubljeg upoznavanja. Posle pukog predstavljanja i rukovanja, ili naklona, stali su unutar predviđenog unutrašnjeg kruga. Bili su okruženi, koliko je on mogao da oceni, sa oko stotinjak ljudi, tridesetak vilovnjaka i oko desetak vanzemaljskih stvorenja, koje je pri dolasku posmatrao radoznalim pogledom. Ovo je bilo njegovo prvo okupljanje po zadatku i nije očekivao bilo koju drugu rasu sem ljudske, čak mu nikada nije ni palo napamet da je to moguće i ostvarivo za sada na Zemlji, u ovo vreme ekspanzije buđenja svesti unutar ljudi, dok se teški zastor strahova i predrasuda koprca u samrtnom ropcu, ujedajući i smišljajući sve drastičnija trovanja Zemljinog celokupnog eko sistema, pri čemu stradaju još uvek neprosvećeni ljudi, dok mnoge životinjske vrste odlučuju da se više ne inkarniraju i priroda biljnog sveta trpi sve teže udarce. Znao je da vreme upoznavanja sa Multi-dimenzionalnim savezom, pa čak ni sa Među-Galaktičkim predstavnicima još nije stiglo, jer većina ljudi nosi unutar sebe sujeverni strah od vanzemaljske invazije, neshvatajući da ni jednoj vrsti nije dozvoljen napredak pomoću bilo kakvog sredstva (na Zemlji kažemo pomoću tehnologije) ukoliko nije usklađena sa ljubavlju-istinom. Napredne vanzemaljske vrste su izvanredno svesne, neretko hiper-svesne i nose visoki vibracioni potencijal mira i razumevanja unutar kolektivne svesti, dok su usmereni ka pomoći drugima, nikako prema destrukciji. Ljudska mašta vođena strahom smislja razlicite neprijatelje i zato ga je iznenadilo pojavljivanje vanzemaljskih i za njega do tada mitoloskih vilovnjačkih vrsta, na mestu okupljanja. Razmišljao je kako do sada nije verovao u materijalno postojanje vilovnjaka, uvek ih je smatrao tek personifikacijom Anđela. Gledao je duhovnim očima unutar vazdušnog prostora mnoštvo anđeoskih projekcija, poznatih, voljenih, energetskih stvorenja, koja su očekivano okupljena u ogromnom broju pojačavala frekvenciju, otvarajući elektro-magnetne portale, pridonosili su svemu okupljenom da zauzme i naštela se na viši energetski potencijal. Da, osmehnuo se, očkivao sam svoje eterične učitelje da se okupe u velikom broju. Do sada je radio samo sa njima i učio od njih i svoje porodice. "Ovo će definitivno biti neočekivano i vrlo zanimljivo prvo okupljanje kristalnih pokretača", pomislio je, dok su mu oči zavarničile duginim spektrom.
Ariel je duboko udahnuo vazduh i pripremio se za novo iskustvo. Njegovo anđeoski lepo lice bilo je okrenuto naviše, dok je dlanove okrenuo ka gore u iscekivanju prenosa. Svi učesnici su instiktivno uradili isto što i on, pripremajući se za novo iskustvo. Do njega četrnaestogodisnji Rafael predstavljao je njegovu suprotnost. Crne, kovrdžave kose, s'loknama, koje uokviruju lice i najtamnije smeđim, skoro crnim očima, izrazito muzevnih crta lica, krupnih kostiju i dečački vitkog stasa, nosio je obeležje slona, sa izgraviranima simbolima na telu, nad kojim su se nadvijale dve krošnje izbuškanog drveta Masline. Rafael je bio "najprizemniji" od okupljenih dečaka. Instiktivno je shvatao rad i proces stvaranja svake sprave, uživajući u otkrivanju novih tehnologija. Po dolasku na skup spazio je vanzemaljska bića i bio je nestrpljiv da ostvari komunikaciju sa njima i sazna što više može o njihovom sistemu komunikacije i putovanja. Unutar sebe već je formulisao određene teorije i želeo je da ih potvrdi, ili opovrgne. Hteo je da nauči i upije što više može putem ovako retke prilike okupljanja, u kome učestvuju različite vrste materijalnih i duhovnih entiteta. Svestan od rođenja da nosi extremni impuls i snagu "Kristalnog Pokretača" pokšavao je da načini balans između duha i materije, usmeravajući svoju žeđ za znanjem ka urođenom razumevanju tehnologije i komunikacije. Pogledao je u pravcu Ariela i osetio njegovo usmereno isčekivanje, zatim u godinu dana mlađeg dečaka do sebe, nežnih svetlo plavih očiju i zlatno-žute kose, pokušavajući da se seti njegovog imena. Vratio se unutar vizije na sliku upoznavanja i jasno čuo tihi, melodični glas: "Atrion. Dakle, zove se Atrion, dok mu je odori raskošno izvezen, pretežno zlatni orao u letu, iznad zlatnogrivog lava?" Atrion je bio dosta niži od predhodnih dečaka, jer je imao tek trinaest godina, tako da kao i većina još uvek nije dostigao svoju punu visinu. Ten mu je bio tamniji od očekivanog i isijavao suprilnim zlatnim sjajem. Neuobčajni, izuzetno uočljiv ten boje karamele zlatnaste prevlake, koji može da opazi svako, odnosno čak i oko posmatrača neizverzirano dugogodišnjim metafizičkim treningom. Odmah do njega stajao je dvanaestogodisnji Gidar Etro, duge, blistave, najtamnije smeđe, talasaste kose, potpuno kosih, smaragdno-zelenih očiju i srednjeistočno tamnog tena, egzotičng lica, nesvakidašnje, retke lepote i pojave, jednom rečju -jedinstven, kao i svaki od desetorice okupljenih dečaka. Njegova duhovna životinja, nečeg nalik vrani i cnodlakom vuku, bila je izvezena sa jednim krilatim telom krupne životinje i dve glave na crnoj osnovi, tako da joj se samo konture presijavaju svim bojama duge. Bio je iste visine kao Atrion, ali tanjeg stasa i malo nežnije konstitucije.
Krug od deset decaka zatvarao se jedanaestogodišnjim, izrazito tamnoputim Azeri-Elom, sa krupnim skoro crnim očima, prevučenih kobalt plavom prevlakom na jednom oku, a na drugom jasno zlatnom koprenom preko jako širokih zenica, koje se nisu sasvim skupljale ni pri najjačem dnevnom svetlu. Kosa mu je u pletenicama, sa upletenim plavo-zlatnim perlama, padala nešto malo preko ramena. Njegove radoznale, radosne oči upijale su okruženje i opažale najsitnije detalje na prisutnim učesnicima, gledajući duboko unutar duše i srca svega stvorenog, dok mu je osmeh lebdeo na usnama. Cela njegova pojava izražavala je otvorenost, prisnost i slobodan, usidren u mudrosti, duh raširenih krila, kao i simbol sove sa jednim zlatnim i drugim kobalt plavim okom, koji se viorio s'njegovog plasta. Unutrašnjim krugom prošao je drhtaj, vetar se drastično pojačao, zatim naglo umirio. Svi dečaci su instiktivno pogledali u vis i okrenuli dlanove naviše. Započeo je očekivani prenos.
Prvi, kristalno jasan zrak jutarnjeg sunca probio se kroz oblake i obasjao tamu svim bojama duge. Činilo se kao da je kroz prizmu ogromnog gorskog kristala usmeren laserski na jednu-jedinu tačku samog centra unutrašnjeg kruga. Zatim se polako proširio, obasjavajući dečake jasnijim bojama, skoro do flourescentnih, od kojih je postao vidljiv zrak namere svakog učesnika, stvarajući prizmu oreola iznad glava. Oči dečaka počele su da varniče različitim bojama, dok su im dlanovi svetleli čas zlatno, pa srebrno, čas narandžastom i ruzičasto-crvenom, zelenom, zatim kobalt plavom do indigo, ljubičastom i belom bojom naizmenično, kao da se višebojni semafori naštelavaju na ujednačen rad. Uzbuđenje i ogromani talasi vatrene, žive supstance ljubavi preplavili su sve prisutne i izlivajući se iz njihovih otvorenih srca, formirali vidljivi energetski vrtlog bljestave svetlosti duginih boja, koji je mogao da opazi i najzatvoreniji, neizvežbani prolaznik, koji bi se verovatno u roku od jednog minuta uspavao, gubeci svest od ogromnog energetskog potencijala, koji nije u stanju da kanališe, dok se svakom od prisutnih izdigla svest, ispunila ih snaga volje, ogromna milost i neizmerna ljubav. Dečaci unutrašnjeg kruga bili su otvoreni za transfer informacija, spremni da dožive svoje prvo neuobičajno iskustvo.
U toku započetog procesa naštelavanja na viši energetski potencijal, Ariel je kraičkom oka opazio kako se istovremeno pojavljuje ritmičko svetlo izvan unutrašnjeg kruga, dok je uporedo unutar vizije dobio spreman odgovor, tačnije vančulnom percepcijom odgledao je i doživeo čitavu dugačku priču, o poreklu savršenog narandžasto-ljubičastog isprepletanog zraka, oko stuba ružičastog, formirajući maksimalni potencijal svetog trojstva ljubavi, koji je moguće preneti pomoću materijalno izražene jedinke. Pre nego što je opazio malecnu, mršavu desetogodišnju devojčicu, suviše sitnu za svoj uzrast, jako svetle kose, ujedno zlatnastog i beličastog sjaja, nad kojom je lebdeo narandžasto-ružičasto-ljubičasti meki oblak kao u svitanje, video je njeno rođenje i ključne scene iz života sadašnje inkarnacije i istovremeno osetio kao da je već dugo poznaje. Osetio je njihovu duhovnu prisnost i celo srce mu je poletelo k'njoj, grleći je toplinom i za njega neuobičajnom nežnošću. Kao četvrti u nizu, predstavljao je silu volje stvaranja, uz koju je nosio i dar milosrđa, koji je do tada retko koristio, smatrajuci ga oskudnim i nesavršenim. Tačnije, beli zark milosti još uvek nije otvorio i naučio da ga koristi. Tako da je sada po prvi put osetio kako se lomi pečat neon-plave zvezde pesme duše, iz koje je bljeskom super-nove eruptirao beli zrak milosrđa, pomešan sa ljubavlju i ogromnim potencijalom urođene snage volje, konačno je isticao harmonično iz srži njegovog bića. Oči su mu postale vlažne usled prejakih emocija, a zraci punog spektra duge osvetljavali njegovo anđeoski lepo lice, šireci svoj sjaj desetak metara oko njega. Umalo je napustio unutrusnji krug, zbog čega bi se odložio započeti prenos, ali ga je blagi i istovremeno odlučni pokret Eledrijeve ruke zaustavio. Stavljajući svoj još uvek okrenuti dlan na gore ispred njegove ruke, u kome su se smenjivali identični energetski bljeskovi kao i na njegovom dlanu, dotakao ga je vrškom kažiprsta, dok su ga ljubičaste oči pune radosnih iskrica posmatrale, obraćajući mu se telepatski, "zajedno ćemo je pozvati? Upravo su svi iz unutrašnjeg kruga obavešteni istim vizuelnim prenosom. Uskoro će je dovesti, budi strpljiv?" Ariel je odgovorio smešeći se, "još u najranijem detinjstvu sam prihvatio informaciju, kako je u ovom periodu na Zemlji bilo moguće dovesti i inkarnirati samo devetoricu kristalnih pokretača muškog pola, jer su u mogućnosti da se rašire i izraze veći potencijal od žena. Pitao sam se ko je deveti, s'obzirom da je u krugu samo osam dečaka ljudske vrste? Imamo i dva vilovnjaka što je za mene dobrodošlo čudo. Dakle ovo je devojčica? Još uvek nam verujem fali dečak naše vrste, ili su početne informacije preinačene i biće još odstupanja od početnih uputa? Hmm, ovo je iznenađujuće očigledno svima? Upravo čujem pojedinačne misli unutrašnjeg kruga, dok u spoljašnjem vlada zbrka uzbuđenja. Da li će konačno primiti upute i smestiti je u sredinu unutrašnjeg kruga? Jer ja već odavno znam da je to potrebno." Desetorica dečaka su se u delicu sekunde telepatski obratila spoljašnjem krugu, izgovarajući identične reči poruke i već posle par trenutaka sva tri predstavnika prisutnih rasa: Ljudi, Vilovnjaka i Među-Galaktičkog Saveza, dopratili su malecnu, mršavu devojčicu plavo-zeleno-žutih očiju do ruba unutrašnjeg kruga, dajući joj upute da se provuče između dva dečaka i stane u sredinu kruga, lica okrenutog ka istoku.
Devojčica, o kojoj je imao najosnovnije informacije i osećao je toliko prisno, skrivala je iza oblaka magle svoje ime, što mu je izazvalo ogromnu znatiželju i rešenost da ukloni blokadu i to sazna, ali je znao kako sada neće imati vremena za ovakav poduhvat. Njena sićušna fizička pojava stajala je tačno naspram njega, pogleda i dlanova uperenih na više. Bezuspešno je pokušao da sazna njeno ime od svoje duhovne braće, zatim nastavio istraživanje skeniranjem spoljašnjeg kruga, naročitu pažnju usmeravajući na njenu pratnju, podsmevajući se sopstvenoj znatiželji, razočarano je odustao, osećajući novi vreli energetski nalet, od koga se naježio, znajući da je naštelavanje upravo završeno. Podigao je pogled i svu pažnju posvetio uprvo započetom procesu prenosa izvanredno važnih informacija, koje su izazvale ovako neuobičajno, zvanično okupljanje.
Zrak se spustio prolazeći kroz dečake, zatim iz njihovih grudi usmerio direktno ka centru, unutar malecne devojčice, zatim protičući kroz nju raširio iznad glava prisutnih. Zrak duginih boja izvirući iz centra unutrašnjeg kruga i majušne prilike, izgledao je kao da stoji usred energetskog vira, kao dvosmerni provodnik ogromnog energetskog potencijala, koji niko na ovoj planeti osim nje ne bi bio u stanju da kanališe duže od nekoliko sekundi, dok bi potpuno svesni, budni ljudi izdržali možda i jednocifreni broj minuta, pre gubljenja svesti. Iz daljine je izgledalo kao da cela planinska zaravan isijava polarnim svetlom duginih boja. Zlatni i srebrni upleteni zraci poleteli su u vis parajući nebo. Oko njih su se uvijali svi ostali zraci duginih boja i činilo se kako multidimenzionalna rešetka puca i otvara se pod snažnim elelktro-magnetnim pritiskom. Nebo je postalo kobalt plavi koridor, kroz koji dvosmerno protiče ekstremni energetski potencijal. Za trenutak sve se umirilo. Činilo se kako je i vreme stalo, a trenutak zaleđen. Nije postojao ni najmanji pokret, ni najsićusnjij napor, kao pauzirana scena, u kojoj dobrovoljno paralizovano materijalno telo topi i raskida sve veze sa duhom, koji njime upravlja, dopuštajući mu da se raširi po celokupnom stvaranju, da obgrli i spozna multiverzum, da dosegne srž postojanja, ističući iz njega i upravljajući njime. Svi su postali jedno, jedna svest, identična žudnja. Zatim su se razgranali ostavljajući, odbacujući nepotrebni deo večitih pitanja i nedoumica ego-logičkog uma, oslobođeni poslednjeg tereta, zablistali su kao čiste arhandjelske sile, kao čudesni entiteti sačinjeni od svetlosti, zanajući sve, podržavali su i održavili celokupno postojanje, sledeći volju velikog koncepta stvaranja. Trenutak se proširio u večnost. Predhodne inkarnacije nisu imale nikakvog uticaja na njih, niti značaja. Postali su ponovo rasterećeni i celoviti, imali su moć da stvaraju planete i zvezde, da formiraju galaksije, da osmisle nove dimenzije postojanja. Pulsirali su jednim srcem, koje oprašta pre počinjenog i svima želi isključivo dobro, koji šalje na dar ekstazični, eruptivni plamen ljubavi, iz kog buja život i varniči radost, lebdeći na krilima neobuzdane slobode, s'namerom i voljom da usreće i usavrše. Istovremeno su poželeli da uvek borave u ovakvom stanju hiper-svesti, da ostanu, zauvek ostanu unutar svog primarnog oblika celoviti i samodovoljni. Posmatrali su rađanje zvezda, galaktičke diskove i elektro-magnetni potencijal, koji ističe iz crnih rupa održavajući stvaranje. Magnetna privlačna sila Izvora Života ogromne crne rupe ih je dočekala u zagrljaj i obgrlila mirom. Njihova samosvest i duhovna obličja stajala su povezana u krugu držeći se za ruke, a u centru izvora stajao je prekrasni, bljestavi entitet, primarna sila, sjajnija od ističućeg ogromnog energetkog potencijala, njihova ljubav se izlivala ka ovom prekrasnom biću, jača od najjače zaljubljenosti. Uživali su u razmeni energije, želeći da se nikada ne razdvoje, da zauvek postoje u ovom trenutku prenosa. Polako su se spuštali plišanom, crnom prazninom, iz koje je nastajala i čijim se rubovima kovitlala životna supstanca vibracije-svetla.
Meka bela svetlost se pojavila iznad njih, zatim svijeni srebrno-zlatni zrak, obmotan svim bojama duge. Ispod njih crna, plišana praznina rađala je nove, sve savršenije impulse životne energije. Dva glasa, doboki muški i nežniji, melodični ženski glas, gromoglasno su zavibrirala unutar njihove svesti, pričajući istovremeno unutar duše, srca i uma, odjekujući kao jedan: "Pozdravljam vas deco neznog srca, pozdravljam te strastveni duše, tebe koji širis radost, tebe koji pevaš pesmu stvaranja, koji pleteš niti bezbrojnih mogućnosti unutar trenutka večnosti, dok letiš na krilima sopstvene volje, koju si iz ljubavi uskladio s'mojom; u tebi se ogledam i zato se priklanjam svakoj tvojoj odluci čak i da grešiš. Iz ljubavi prema meni celovitost si zamenio mnostvom, razdeljen ti žudiš za ponovnim spajem u celinu. Ti si centralni deo moga srca i sve što predstavljam utisnuto je unutar tebe i data ti je sloboda da ga koristiš po sopstvenoj volji. Ti nosiš neiscrpnu moć vibracije-svetla, koju u sebi opažaš kao ljubav i istinu i ako joj ostaneš veran, u svakom ćeš obliku ispuniti svoju svrhu. Upravo je delić tvog duha obučen u materiju i postoji unutar holografski postavljene platforme odvojenosti, kojom hara razdiruća bolest duše izazvana iluzijom straha, formirajući vreme i prostor da budu teret razdeljen od večitog trenutka, iz koga ističe moja podrška, moja životna supstanca, koja hrani isceljujući i čineći materiju nesalomivom i dugotrajnom. Ti, dete moga srca imaš mogućnost da koristiš svemoć, ukoliko svoju volju uskladiš sa mojom i postaćeš instrument moje volje, koja je uvek obgrljena istinom i ljubavlju, s'namerom da usavrši i obogati, da usreći i zaštiti. Još pre svog rođenja odlučio si da će biti tako, ipak potrebno je još jednom da odlučiš i iz izmenjene perspektive saopštiš svoju volju? Ovog prenosa ćeš u potpunosti ostati svestan, stoga skidam sve pečate Erevosa i zaborav vraćam zaboravu, a tebi ostavljam otvoren hodnik do ovog sećanja, bez emotivnog opterećenja i bez tereta. Ukoliko odlučiš da ponovo prihvatiš naimenovanje, transformisaćeš svoju sudbinu po mome nalogu i biti svetionik svemu inkarniranom na Zemlji. Uticaćeš pozitivno na ishod svih mogućih realnosti i prenositi moju volju, koja će se odrazaziti na celokupno stvaranje i imati trajne pozitivne, dalekosezne posledice, koje zadiru duboko, menjajući iz korena čak i začetke stvaranja, ispravljajući strune vremena-prostora, priblizavajući ih realnom, izvorno osmišljenom paternu. Pogledaj i odluči?
Njihovom dušom je prostrujao duboki, blago vibrirajući zvuk, uvodeći ih u višeslojnu viziju, u kojoj su zastupljena sva čula, a bol se oseća kao sopstveni, dok sreća razgaljuje srce i isceljuje dušu. Ponovo su bili na Zemlji, u vremenu sadašnje inkarnacije, koju su prepoznavali kao prošlost, iako je predstavljala neposrednu budućnost, koja ih očekuje. Videli su organizacije straha, pogledali u zatvorena srca krutih, zadrtih, povodljivih, dvoličnih ljudi, koji upravljaju ovim organizacijama. Njihovom dušom je prohujao hladni talas nesvesnog. Ljubomora, osvetoljubivost i mržnja izlivala se destruktivnom željom iz ogromnog bola i straha ovih ljudi, koji iznad svega žude ze moći i sakupljaju papirni novac. Koji žrtvuju iz koristoljublja sve veći deo svoga srca, blokirajući ga naizmeničnim zidovima tuge i praznine, utrnutosti bezosećajnog, koja je u stanju da počini svaki zločin. Sebični, koristoljubivi ljudi vibrirali su u drugoj vrsti realnosti od njihove i bili u stanju da sade isključivo seme razdora, paranoje, izdaje i najnižih pobuda, materijalizujući iluziju straha unutar svega što dotaknu. Toliko jezivo površni, teški, zatvoreni odnosi sa porodicom i prijateljima, ispunjeni egoističnom potrebom da se sve i svi kontrolišu, bez obzira na tuđu volju, da se dominira nad drugima pomoću stečenog bogatstva, fizičke snage, ili zvanja. Svi su mislili identično, "ne želim da gledam, ne želim da preživljavam užase bolnih realnosti!" Dok su posmatrali i osećali njihove destruktivne inkarnacije, duša mi je bila sleđena, a gorke suze slivale unutar nje. "Ne, Gospode Bože, ovo je istinski pakao!" Videli su kako neznanje vodi do odvojenosti od svega, a tuga prerasta u mržnju. Želja za blagostanjem u koristoljubivost i jurenje prosto trivijalne moći preko dobro plaćenog posla i visokog položa, kako se zatvaraju oči pred istinom i gazi preko leševa zbog novca i kako je negativni impuls postao destruktivni užitak. Lica ljudi sa blokiranom, zatrovanom dušom, koji sede na visokim položajima, ili zauzimaju čak i precednička mesta, političari i vojni poglavari, uz previše ljudi raznih zanimanja i statusa. Osetili su očaj nemaštine i svake vrste kompleksa niže vrednosti, uz krute nadzore, egoistične subjektivne realnosti. Sumnja je bila opšte zastupljena, a pogrešna uverenja smatrana istinom. Skoro ih je obuzeo očaj. Videli su planove, pomoću kojih će se zatrovati zemlja, voda i vazduh. Posmatrali bol ratova, svađa, sporo uništenje ljudske vrste i sveg života na Zemlji. Ovakva realnost se činila kao duševna bolnica, prepuna svih mogućih psihičkih bolesti. Neizdrživa tuga ih je opustošila za trenutak, koji se činio predug i toliko težak, da pritiska dušu kao okov, razarajući svest. Zatim je nežna, meka, bela svetlost počela da prodire u njihovo stopljeno biće, a tuga nestala, kao da je nikada ni nije bilo. Milost ih je obgrlila nežnim plaštom, a kolobljevi zračak nade prosijavao kroz njihovo biće, postajući sve postojaniji, jači i snažniji. Višeslojna vizija društva straha polako se odvajala i udaljavala. Nekako se odlepljivala od njih, a srebrno-zlatni isprepletani zrak pokušavao da prodre unutar njih polako, ali uporno, obgrlivši ih zastitnički. Osetili su sve veću snagu, dok se vizija straha povlačila, ostavljjući sve manju senku na njihovoj duši. Kobalt plavo svetlo se spustilo snažno, u deliću sekunde, ispunjavajući sve delove višeslojne realnosti, zatim se narandžasto-ruzičasto-ljubičasta svetlost nežno spustila unutar njih i slatki, isceljujući potencijal ljubavi počeo je da se pomiče, sve ubrzanijim ritmom, uporno puneći njihovu širom otvorenu dušu i srca. Osetili su se ponovo jaki i celoviti. Ljubav je spirala poslednji trag negativnog iskustva, rasplamsala se unutar njihovog stopljenog bića ogromnim plamenom i sve je opet bilo dobro. Ekstazična ljubav, kao u primarnom postojanju ispunila ih je dupke. Vulkanska erupcija je kulminirala bljeskom super-nove, koju su ponudili na dar stvaranju. Ponovo su bili rasterećeni i slobodni u miru i ujedno ekstazi primarnog postojanja, varničili silnom voljom, spremni na svaki poduhvat, spremni da pokrenu pozitivne promene i ispune svoje naimenovanje ni malo lakog zadatka. Iskustvo negativne, visešlojne vizije je izbledelo, mogli su bez bola da ga prizovu u sećanju i posmatraju iz neopterećujuće daljine. Više nisu bili sinhrinizovani sa vizijom moguće, tragične Zemljine sudbine, svesni da će se u bliskoj budućnosti lako moguće naći unutar nje. Rešeni da je po povratku u fizičke inkarnacije po svaku cenu -spreče. Međutim, sada nisu žurili nazad, već hteli što duže da uživaju u prekrasnom, izvornom stanju svoje duše i da ako je moguće večito ostanu ovako stopljeni u jedno izvan tela. Ipak duboko usađeno poštenje i žudnja da pomognu inkarniranom životu na Zemlji, nije dozvoljavala vraćanje primarnom obliku, sve dok se zadatak ne izvrši do kraja. Na dar im je data moć da izmene negativnu budućnost i oblikuju je po žudnji svoga srca. Jednoglasno su odlučili: "Da! Prihvatićemo ovo naimenovanje! Prihvatamo zadatak! Odlučili smo da se borimo po nacrtu tvorčeve volje, da postupamo po njegovim uputima bez razmisljanja i oklevanja, tako da pokažemo u oba sveta univerzalnu istinu, koja razgoreva ljubav u srcima i donosi mir duše!" Unutar njih je ponovo zavibrirao gromoglasni dvoglas, koji uznosi blaženstvom i daruje snagu volje: "moje voljeno dete, u svemu stvorenom večito odjekuje moj blagoslov nade i milosti, dok postojanje neprekidno šapuće "sve je dobro." Zapamti: ne posmatraj preozbiljno svoj život u odeljenim fizičkim projekcijama? Već pre kao istraživačku avanturu, ili zabavnu igru drugačije percepcije? Radije živi bez očekivanja i bez zameranja, opraštajući unapred? A da bi to i bilo tako, poslaću i staviti na put i ostale od tvog roda, vibracije Etrel-Khrista. Prirediću ti iznenađenja i tako učiniti život zanimljivijim, ali i komplikovanijim, zato prati moje smernice, jer mi na taj način daješ moć da te zaštitim i ukažem na stramputice. Vremenom ćeš nučiti da se stopiš sa svojom duhovnom braćom u jedno i kada to bude postaćeš istinski svemoćan. Celokupno stvaranje i sve što sledi moju volju pomoći će ti pri ovom zadatku i od čega, ili koga god zatražiš pomoć, biće ti pružena. Vrati se svojoj holografskoj platformi realnosti, donoseći joj isceljenje i prosperitet! I uvek se seti kako je sve dobro i baš tako, kako i treba da bude." Zatim su u trenu bili spušteni iznad zaravnjenenog, planinskog vrha, posmatrajući svoja nepomična tela, kako zatvorenih očiju stoje, dlanova okrenutih prema gore, u krugu oko mršave, malecne, plavokose devojčice, koja je stajala unutar širokog enregetskog vrtloga duginih boja.
~Srž našeg srca~
Ariel je otvorio oči i pogledao par koraka ravno ispred sebe u desetogodišnju devojčicu, kako joj duge, guste, crne trepavice trepere, dok podiže veđe i usmerava pogled ravno ka njemu. Krupne zeleno-žute oči uokvirene plavim prstenom, sasvim nalik na mačije, gledale su ga s'poverenjem i ljubavlju. Arielovo srce je zaigralo pri prvom pogledu u te fascinantne, nemirne oči sjajne od radosti, sa nestašnom iskricom deteta, uhvaćenog u tek započetom nestašluku. Osećao je kako mu energija ovog malecnog, mršavog deteta budi uspavanu snagu i iznad svega milost. Osmehnuo se, prepoznajući svoj nemirni duh unutar nje. Nije mogao da se otrese osećaja magnetne privlačne sile, kojom ga obuzima, čak toliko, da je par trenutaka bio zaleđen, nemoćan da se pomeri, ili progovori. Duboko je udahuo par puta vazduh i pokušao da se sabere, revolitiran otkrićem kako oseća neverovatnu bliskost sa devojčicom, kojoj još uvek nije znao ni ime. Krenuo je prma njoj, posmatrajući rasčupanu crvenu kosu i malecnu priliku četvorogodišnjeg Avalona kako joj se baca u zagrljaj i nasmejao se glasno. "Da, definitivno smo pronašli srž svoga srca." Promrmljao je glasno samom sebi. Skoro svi dečaci su okružili devojčicu, svečano se upoznavajuči uz rukovanja, ili naklone. "Zovem se Galijena, ali me svi zovu Gala!" Nasmejano je izgovarala svakom ponaosob, držeći zadovoljnog Avalona u naručju, koji je izgledao skoro teži, ili barem iste težine kao i ona. Mali Avalon je vrteo njenu svetlu kosu prstima, gledajući je s'izrazom divljenja, smejući se zvonkim glasićem kada bi mu odgovorila na neko od bujice postavljenih pitanja. Ariel je netremice pomatrao devojčicu i gledao unutar njenih misli, srca i duše, iskreno se diveći svemu što vidi. Osećao je toplo i prisno, nalik bezbednom domu. Ona mu je automatski otvarala zaključana vrata milosrđa, zbog čega je njegovo prekrasno lice postajalo još mekše, nežnije i još više nalik anđeoskom. Osmorica dečaka gestikulirajući rukama, radosno su poskakivala u živom međusobnom razgovoru, a kada bi stigli na red i sa Galom, kojoj su već smislili prisni nadimak: "Our Heart Core!" što znaci "Srž (Jezgro) Našeg Srca" koji joj je mimo namere dao Ariel. Dolaskom Galijene osetili su se celoviti. Osetili su prisnu povezanost i čvrste spone međusobne ljubavi. Istovetna misao ih je preplavila najsnažnijim osećanjem. Da, vratili smo se bezbednom mestu toplog doma. Ariel je stajao malo sa strane, gledajući sve što se dešava urođenim višeslojim opažanjem. Razmišljao kako su svi dečaci unutrašnjeg kruga doživeli isto što i on, vec pri prvom pogledu u te nemirne žuto-zelene mačije oči, prepune ljubavi. "Hmm.. dakle svi razmišljamo identično? To mora da je posledica naštelavanja zbog upravo zavrsenog spektakla prenosa? Ili je ovo mršavo, malecno dete ključni sastojak, koji nas objedinjuje?" Razmisljao je napregnuto. "Upravo smo započeli celozivorno zajedničko putovanje i borbu protiv neznanja, predrasuda i sujevernih ljudskih strahova. Ne očekujem da bude lako, ipak malo čudo vatre srca će svima znatno olakšati, ili se bar tako čini?" Zaokupljeni živim razgovorom, nisu primetili tri predstavnika, koji su pokušavali da se nenametljivo predstave. Najstariji od dečaka Kazdir, stajao je pored Ariela i posmatrao ga ispod gustih, crnih trepavica. "Hmm, izgleda potpuno drugačije nego pre prenosa, oštru volju je zamenilo milosrđe? Ova devojčica je zaista svima otkrila skrivenu blagost, toliko potrebnu presnažnim energetskim potencijalima, koji protiču krz njih. Dopunila je i zaokružila nedovršeno, pronašla je nekom megijom i vratila izgubljene ključeve srca. Otkrila i osvetlila skriveno iza paravana moći, ono blago, puno milosti, što smo čak i od sebe samih sakrili? Interesantno. Naročito unutar mene i ovoga momčića? Kako je rekao da se zove? I da neću znam? Uh.. prisećam se svoje kobne prošle inkarncije, gledajući u Ariela i ostale klince svog svetlosnog kruga, a to moram što pre da sklonim od sebe, jer će me unistiti bolom. Trebaće mi trenutak. Ipak, nema veće dobrobiti nego da sam pored njih, a srce mi se samim tim isceljuje. Hmm.. u malecnoj lutkici macijih očiju, izgleda se krije trostruki sveti plamen vrhovne moći, čije je ime zapisano u srcu svega izraženog u multiverzumu. Međutim, dete će vremenom odrati u ženu, a njima se ne može verovati. Ne mogu da verujem kako nam je izvor života priredio nemilo iznenađenje i spustio usred unutrašnjeg kruga žensko! Po predanju to nije trebalo da bude moguće. Pa opet, ljudi planiraju, a Bog se smeje, kaže narodna poslovica. Da li će nam ova devojčica doneti blagodet, ili kletvu?" Kazdir je svojom ogromnom šakom zgrabio Arela za rame i okrenuo u željenom pravcu, zatim ga nimalo nežno tresnuo po leđima, zbog čega se opasno zaljuljao i poleteo u napred, ali ga je malecna Gala zadržala. Lakim skokom, vešto se našla ispred njega i nežno odgrnula iznad grudi, tako da povrati izgubljenu ravnotežu. Ariel je gledao s'velikim zanimanjem. Pomazio je po glavi i učtivo zahvalio. Gala je bila neobično sretna zbog toga, zato je ostala da stoji naspram njega, gledjući ga očima punim ljubavi i dečije radosti, koja se sve više preslikavala i unutar njegovih zenica, tako da su povremeno vidljivo varničile svetlom duge. Kazdir ih je pažljivo posmatrao. Osećao je da su se u trenu povezali i da između njih dvoje postoji specijalna veza, koja nije uočljiva sa ostalim dečacima. Kraičkom oka je opazio više nego za glavu nižeg vilovnjačkog predstavnika, kako stoji iza njega, nenametljivo pokušavajući da se predstavi zatvorenom krugu dečaka, koji ga nisu primećivali, zabavljeni veselim razgovorom. Pošto su im se pogledi sreli, Kazdir je pruzio svoju ogromnu ruku, puno nižem vilovnjačkom predstavniku. Vilovnjak vitkog stasa, očaravao je magičnom lepotom svoje vrste. Duge, upletene, tamno pepeljaste kose i sivih, krupnih, mačijih očiju, predstavio se izvežbanim naklonom, "zovem se Isterald (Ash star), Pepeljaste Zvezde, princ od kuće Gerhida Zlatnih Listova. Princ El-Arion Srebrnovrani od Gerhida Zlatnih Listova, koji pripada unutrašnjem krugu kristalnih pokretača, je moj mlađi brat. El-Arion ih je opazio instiktivno, čim mu je izgovoreno ime, što je njegov brat znao i očigledno sasvim namerno koristio, uz zvonki smeh, vragolasto gledajući dečake i svoga brata. "Došli smo da vas povedemo planinskim putem, do jednog od retkih mesta na ovoj planeti, do koga je moguće dospeti samo pomoću vilovnjačke magije, ili specijalnog ključa, koji nose ljudi od poverenja. Vreme je da krenemo!" Kazdir se gromoglasno razderao, uz prodoran zvižduk, nedvosmisleno objašnjavajući kako je vreme za polazak na mesto predviđeno za odmor. Dugačka, neobična kolona na čelu sa dvojicom vilovnjačkih prinčeva i njihove lične pratnje, sa obaveznim titulama plemstva i odabrne posluge, kao i specijalne garde, bili su ogrnuti bogato ukrašenim plaštevima sa dubokim kapuljačama, koje prekrivaju šiljatije uši i neodoljivo podsećali na davno prošlo vreme, ili scenu sa stranica vešto oslikanih bajki. Uporedo sa njima hodao je Kazdir, noseći crvenokosog, njmlađeg pokretača Avalona. Dok je šestogodišnji El-Dre Astel-Nej hodao mekim, mačijim hodom, jedva dodirujući zemlju, držeći za ruku princa El-Ariona. Ariel je išao odmah iza njih, dok je mala Galijena poskakivala držeći ga ispod ruke, gledjući ga nemirnim zeleno-žutim očima, uokvirenim plavim prstenom, punim ljubavi i poverenja. Shvatio je da ovo malo, mršavo, živahno stvorenje oseća prisnije od svoje porodice, čak prisnije i od majke, koju je držao na uzvišenom mestu nežnih uspomena, koje su mu ostale posle njene nedavne smrti. Njegova majka, kao i svoj desetorici dečaka morala je biti visokosvesni, budni učitelj, da bi mogla podneti i usmeriti neobuzdanu snagu nemirnog, eksplozivnog i preterano zahtevnog pokretača. Smrt je za nju bio početak nove avanture, vraćanje voljenom domu svoga srca. Oboje u bili svesni najavljenog dana njene smrti, pre koje su se radosno oprostili, ili naizgled radosno što se mene tiče, mislio je Ariel. Naišli su na strmi puteljak i on je džentlmenski ponudio da prenese Galu, koja se nasmešila, razmisljajući par tenutaka, skenirajući ga do najdubljih kutaka bića, klimniula je glavom u znak pristanka. Udobno smeštena u Arielovom naručju, osetila je kako vara iz želje da mu se približi, jer oseća jedistvenu, duboku povezanost sa njim. Na pola strmog spusta, prošaputala je razočarano kako želi da siđe dole, što je naravno izazvalo njegovo negodovanje i pojačani stisk, pročitavsi unutar njenih misli da će iskočiti na najgoroj strmini spusta. "Uh.." mislia je zadovoljno Gala, "dakle primorana sam da i dalje varam?" Ariel je upitao zbog čega je spremna da iskoči i zašto misli da vara? Odmah zatim čuo je njen glas unutar svojih misli, "dečaci su zista glupavi?" Pitao je začuđeno, "zbog čega želiš da te spustim?" Gala mu je bez imalo uvijanja odgovorila, "trebao si pogledati dublje unutar mene. Ja sam jako vešta u svim fizički zahtevnim vežbama i verujem da bi se sasvim lako spustila ovom nizbrdicom, ali i volim da sam blizu tebe, pa zato eto varam." Smejući se i sveg srca dok je davala iskreni odgovor. Ariel se smejao zajedno sa njom, misleći kako teški spust postaje sve lakši i zabavniji. Ispuno ga je osećaj neobuzdane sreće, od koga je mogao da poleti. "Novo, uzbudljivo osećanje?" Pomislio je. "Jako mi se dopada malecna srž moga srca! Donosi mi nove senzacije? Hmm.. zanimljivo." Posle desetak minuta stigli su u podnožje svog odredišta. Princ Isterald je pokazao u prvcu strme litice, s'gornjim delom nalik na polovinu pecurkinog šešira, sa bezbroj zašiljenih ispupčenja sve do udoline i njihovih nogu, smejući se obeshrabrenim uzdasima i snuždenim licima cele povorke. Litica je izgledala ogoljeno, opustošeno i beživotno. Niko pri zdravoj pameti ne bi pokušao da se odvaži na pentranje ovuda, pa čak ni da priđe ovoj pustoši. Oštri vrhovi stena štrcali su na sve strane, izgledalo je da bodlje postoje na svakom centimetru ove litice, koja je iz podnozja izgledala preteće, nemilosrdno, bez i najmanje mogućnosti da se uz nju popnu. Posle par minuta namernog mučenja svojih gostiju Princ Isterald, smejući se unutar sebe, prošaputao je melodične reči na Vilovnjačkom jeziku, blizu stenovitog stećka, koji je bio zaboden duboko u zemlju. Na opšte iznenađenje povorke, iznad stećka se ukazao polukružni kameni svod, obgrljen energetskiom barijerom, ispod kog se ulazilo u drugačiju ravan postojanja. Začudjeno su posmatrali, kako se otvorio svodasti prolaz, nalik enrgetskoj zavesi usred beživotnog krajolika. Povorka je nastavila svoj put.
Ariel je otvorio oči i pogledao par koraka ravno ispred sebe u desetogodišnju devojčicu, kako joj duge, guste, crne trepavice trepere, dok podiže veđe i usmerava pogled ravno ka njemu. Krupne zeleno-žute oči uokvirene plavim prstenom, sasvim nalik na mačije, gledale su ga s'poverenjem i ljubavlju. Arielovo srce je zaigralo pri prvom pogledu u te fascinantne, nemirne oči sjajne od radosti, sa nestašnom iskricom deteta, uhvaćenog u tek započetom nestašluku. Osećao je kako mu energija ovog malecnog, mršavog deteta budi uspavanu snagu i iznad svega milost. Osmehnuo se, prepoznajući svoj nemirni duh unutar nje. Nije mogao da se otrese osećaja magnetne privlačne sile, kojom ga obuzima, čak toliko, da je par trenutaka bio zaleđen, nemoćan da se pomeri, ili progovori. Duboko je udahuo par puta vazduh i pokušao da se sabere, revolitiran otkrićem kako oseća neverovatnu bliskost sa devojčicom, kojoj još uvek nije znao ni ime. Krenuo je prma njoj, posmatrajući rasčupanu crvenu kosu i malecnu priliku četvorogodišnjeg Avalona kako joj se baca u zagrljaj i nasmejao se glasno. "Da, definitivno smo pronašli srž svoga srca." Promrmljao je glasno samom sebi. Skoro svi dečaci su okružili devojčicu, svečano se upoznavajuči uz rukovanja, ili naklone. "Zovem se Galijena, ali me svi zovu Gala!" Nasmejano je izgovarala svakom ponaosob, držeći zadovoljnog Avalona u naručju, koji je izgledao skoro teži, ili barem iste težine kao i ona. Mali Avalon je vrteo njenu svetlu kosu prstima, gledajući je s'izrazom divljenja, smejući se zvonkim glasićem kada bi mu odgovorila na neko od bujice postavljenih pitanja. Ariel je netremice pomatrao devojčicu i gledao unutar njenih misli, srca i duše, iskreno se diveći svemu što vidi. Osećao je toplo i prisno, nalik bezbednom domu. Ona mu je automatski otvarala zaključana vrata milosrđa, zbog čega je njegovo prekrasno lice postajalo još mekše, nežnije i još više nalik anđeoskom. Osmorica dečaka gestikulirajući rukama, radosno su poskakivala u živom međusobnom razgovoru, a kada bi stigli na red i sa Galom, kojoj su već smislili prisni nadimak: "Our Heart Core!" što znaci "Srž (Jezgro) Našeg Srca" koji joj je mimo namere dao Ariel. Dolaskom Galijene osetili su se celoviti. Osetili su prisnu povezanost i čvrste spone međusobne ljubavi. Istovetna misao ih je preplavila najsnažnijim osećanjem. Da, vratili smo se bezbednom mestu toplog doma. Ariel je stajao malo sa strane, gledajući sve što se dešava urođenim višeslojim opažanjem. Razmišljao kako su svi dečaci unutrašnjeg kruga doživeli isto što i on, vec pri prvom pogledu u te nemirne žuto-zelene mačije oči, prepune ljubavi. "Hmm.. dakle svi razmišljamo identično? To mora da je posledica naštelavanja zbog upravo zavrsenog spektakla prenosa? Ili je ovo mršavo, malecno dete ključni sastojak, koji nas objedinjuje?" Razmisljao je napregnuto. "Upravo smo započeli celozivorno zajedničko putovanje i borbu protiv neznanja, predrasuda i sujevernih ljudskih strahova. Ne očekujem da bude lako, ipak malo čudo vatre srca će svima znatno olakšati, ili se bar tako čini?" Zaokupljeni živim razgovorom, nisu primetili tri predstavnika, koji su pokušavali da se nenametljivo predstave. Najstariji od dečaka Kazdir, stajao je pored Ariela i posmatrao ga ispod gustih, crnih trepavica. "Hmm, izgleda potpuno drugačije nego pre prenosa, oštru volju je zamenilo milosrđe? Ova devojčica je zaista svima otkrila skrivenu blagost, toliko potrebnu presnažnim energetskim potencijalima, koji protiču krz njih. Dopunila je i zaokružila nedovršeno, pronašla je nekom megijom i vratila izgubljene ključeve srca. Otkrila i osvetlila skriveno iza paravana moći, ono blago, puno milosti, što smo čak i od sebe samih sakrili? Interesantno. Naročito unutar mene i ovoga momčića? Kako je rekao da se zove? I da neću znam? Uh.. prisećam se svoje kobne prošle inkarncije, gledajući u Ariela i ostale klince svog svetlosnog kruga, a to moram što pre da sklonim od sebe, jer će me unistiti bolom. Trebaće mi trenutak. Ipak, nema veće dobrobiti nego da sam pored njih, a srce mi se samim tim isceljuje. Hmm.. u malecnoj lutkici macijih očiju, izgleda se krije trostruki sveti plamen vrhovne moći, čije je ime zapisano u srcu svega izraženog u multiverzumu. Međutim, dete će vremenom odrati u ženu, a njima se ne može verovati. Ne mogu da verujem kako nam je izvor života priredio nemilo iznenađenje i spustio usred unutrašnjeg kruga žensko! Po predanju to nije trebalo da bude moguće. Pa opet, ljudi planiraju, a Bog se smeje, kaže narodna poslovica. Da li će nam ova devojčica doneti blagodet, ili kletvu?" Kazdir je svojom ogromnom šakom zgrabio Arela za rame i okrenuo u željenom pravcu, zatim ga nimalo nežno tresnuo po leđima, zbog čega se opasno zaljuljao i poleteo u napred, ali ga je malecna Gala zadržala. Lakim skokom, vešto se našla ispred njega i nežno odgrnula iznad grudi, tako da povrati izgubljenu ravnotežu. Ariel je gledao s'velikim zanimanjem. Pomazio je po glavi i učtivo zahvalio. Gala je bila neobično sretna zbog toga, zato je ostala da stoji naspram njega, gledjući ga očima punim ljubavi i dečije radosti, koja se sve više preslikavala i unutar njegovih zenica, tako da su povremeno vidljivo varničile svetlom duge. Kazdir ih je pažljivo posmatrao. Osećao je da su se u trenu povezali i da između njih dvoje postoji specijalna veza, koja nije uočljiva sa ostalim dečacima. Kraičkom oka je opazio više nego za glavu nižeg vilovnjačkog predstavnika, kako stoji iza njega, nenametljivo pokušavajući da se predstavi zatvorenom krugu dečaka, koji ga nisu primećivali, zabavljeni veselim razgovorom. Pošto su im se pogledi sreli, Kazdir je pruzio svoju ogromnu ruku, puno nižem vilovnjačkom predstavniku. Vilovnjak vitkog stasa, očaravao je magičnom lepotom svoje vrste. Duge, upletene, tamno pepeljaste kose i sivih, krupnih, mačijih očiju, predstavio se izvežbanim naklonom, "zovem se Isterald (Ash star), Pepeljaste Zvezde, princ od kuće Gerhida Zlatnih Listova. Princ El-Arion Srebrnovrani od Gerhida Zlatnih Listova, koji pripada unutrašnjem krugu kristalnih pokretača, je moj mlađi brat. El-Arion ih je opazio instiktivno, čim mu je izgovoreno ime, što je njegov brat znao i očigledno sasvim namerno koristio, uz zvonki smeh, vragolasto gledajući dečake i svoga brata. "Došli smo da vas povedemo planinskim putem, do jednog od retkih mesta na ovoj planeti, do koga je moguće dospeti samo pomoću vilovnjačke magije, ili specijalnog ključa, koji nose ljudi od poverenja. Vreme je da krenemo!" Kazdir se gromoglasno razderao, uz prodoran zvižduk, nedvosmisleno objašnjavajući kako je vreme za polazak na mesto predviđeno za odmor. Dugačka, neobična kolona na čelu sa dvojicom vilovnjačkih prinčeva i njihove lične pratnje, sa obaveznim titulama plemstva i odabrne posluge, kao i specijalne garde, bili su ogrnuti bogato ukrašenim plaštevima sa dubokim kapuljačama, koje prekrivaju šiljatije uši i neodoljivo podsećali na davno prošlo vreme, ili scenu sa stranica vešto oslikanih bajki. Uporedo sa njima hodao je Kazdir, noseći crvenokosog, njmlađeg pokretača Avalona. Dok je šestogodišnji El-Dre Astel-Nej hodao mekim, mačijim hodom, jedva dodirujući zemlju, držeći za ruku princa El-Ariona. Ariel je išao odmah iza njih, dok je mala Galijena poskakivala držeći ga ispod ruke, gledjući ga nemirnim zeleno-žutim očima, uokvirenim plavim prstenom, punim ljubavi i poverenja. Shvatio je da ovo malo, mršavo, živahno stvorenje oseća prisnije od svoje porodice, čak prisnije i od majke, koju je držao na uzvišenom mestu nežnih uspomena, koje su mu ostale posle njene nedavne smrti. Njegova majka, kao i svoj desetorici dečaka morala je biti visokosvesni, budni učitelj, da bi mogla podneti i usmeriti neobuzdanu snagu nemirnog, eksplozivnog i preterano zahtevnog pokretača. Smrt je za nju bio početak nove avanture, vraćanje voljenom domu svoga srca. Oboje u bili svesni najavljenog dana njene smrti, pre koje su se radosno oprostili, ili naizgled radosno što se mene tiče, mislio je Ariel. Naišli su na strmi puteljak i on je džentlmenski ponudio da prenese Galu, koja se nasmešila, razmisljajući par tenutaka, skenirajući ga do najdubljih kutaka bića, klimniula je glavom u znak pristanka. Udobno smeštena u Arielovom naručju, osetila je kako vara iz želje da mu se približi, jer oseća jedistvenu, duboku povezanost sa njim. Na pola strmog spusta, prošaputala je razočarano kako želi da siđe dole, što je naravno izazvalo njegovo negodovanje i pojačani stisk, pročitavsi unutar njenih misli da će iskočiti na najgoroj strmini spusta. "Uh.." mislia je zadovoljno Gala, "dakle primorana sam da i dalje varam?" Ariel je upitao zbog čega je spremna da iskoči i zašto misli da vara? Odmah zatim čuo je njen glas unutar svojih misli, "dečaci su zista glupavi?" Pitao je začuđeno, "zbog čega želiš da te spustim?" Gala mu je bez imalo uvijanja odgovorila, "trebao si pogledati dublje unutar mene. Ja sam jako vešta u svim fizički zahtevnim vežbama i verujem da bi se sasvim lako spustila ovom nizbrdicom, ali i volim da sam blizu tebe, pa zato eto varam." Smejući se i sveg srca dok je davala iskreni odgovor. Ariel se smejao zajedno sa njom, misleći kako teški spust postaje sve lakši i zabavniji. Ispuno ga je osećaj neobuzdane sreće, od koga je mogao da poleti. "Novo, uzbudljivo osećanje?" Pomislio je. "Jako mi se dopada malecna srž moga srca! Donosi mi nove senzacije? Hmm.. zanimljivo." Posle desetak minuta stigli su u podnožje svog odredišta. Princ Isterald je pokazao u prvcu strme litice, s'gornjim delom nalik na polovinu pecurkinog šešira, sa bezbroj zašiljenih ispupčenja sve do udoline i njihovih nogu, smejući se obeshrabrenim uzdasima i snuždenim licima cele povorke. Litica je izgledala ogoljeno, opustošeno i beživotno. Niko pri zdravoj pameti ne bi pokušao da se odvaži na pentranje ovuda, pa čak ni da priđe ovoj pustoši. Oštri vrhovi stena štrcali su na sve strane, izgledalo je da bodlje postoje na svakom centimetru ove litice, koja je iz podnozja izgledala preteće, nemilosrdno, bez i najmanje mogućnosti da se uz nju popnu. Posle par minuta namernog mučenja svojih gostiju Princ Isterald, smejući se unutar sebe, prošaputao je melodične reči na Vilovnjačkom jeziku, blizu stenovitog stećka, koji je bio zaboden duboko u zemlju. Na opšte iznenađenje povorke, iznad stećka se ukazao polukružni kameni svod, obgrljen energetskiom barijerom, ispod kog se ulazilo u drugačiju ravan postojanja. Začudjeno su posmatrali, kako se otvorio svodasti prolaz, nalik enrgetskoj zavesi usred beživotnog krajolika. Povorka je nastavila svoj put.
~Zamak Ruzicaste Zvezde~
Sestogodisnji El-Dre i Princ Arion isli su uz Galu i Ariela, pricajuci im da na Zemlji postoji dvadeset i dva Vilovnjacka "Utocista", odnosno zamaskirana portala, od koga se trenutno koristi svega cetrnaest. Utocista sluze posetama vilovnjaka ovoj dimenziji Zemlje, kao i sastancima sa potpuno svesnim, budnim ljudima, odnosno njihovim prisnim prijateljima i organizacijama koje sluze u svrhu globalnog budjenja covecanstva, ili predstavnicima medju galaktickog, ili multi-dimenzionalnog saveza, koji zele da potpomognu malecnoj planeti, sa iskrivljenom slikom realnosti, u kojoj jos uvek vecina stavnovnika drhti od sopstvene iluzije straha, ali takodje sluze i kao istrazivacki centri, ponekad i kao odmaralista radoznalim vilovnjacima, ili poslovima carobnjaka. Gorostasni Kazdir i Zelenoki Gidar-Etro prisli su pridruzujuci se celnoj grupici, diveci se izvanredno uredjenim vrtovima, kroz koje su prolazili prateci krivudave stazice, usecene izmedju kamenih zidina izdignutih sumaraka i stepenastih vrtova. Miris cveca ispunio je svezi vazduh najprijatnije prolecnje temperature. Kako su se penjali blagim usponom, u visokom, kamenom zidu sa obe strane su se otvarali prolazi sa skrivenim sjenicama i mestima za odmor. Ubrzo se vidik prosirio, a useceni prolaz izbio na visoku zaravan, posle uspona sa ostrom krivinom. Sa uzivanjem su udisali cist i miristan prolecni vazduh, dok je ceo prizor licio na sliku od pre par vekova, falile su samo kocije i dame u krinolinima, sa sesirima, lepezama i dugim belim rukavicama. Grupom se prosirio zamor, uz glasne povike, jer je iznad njih proletelo tri glomazna, izuzetno cudna stvorenja, koja bi se tesko mogla klasifikovati pod pojam ptica. Mali Avalon je skoro iskocio iz Eledrijevog narucja vicuci "Leteca cica-maca! Idemo! Bzo, bzo za njom!" Jedva su ga privoleli da se smiri, pomocu obecanja da ce kasnije imati prilike da vide razne zanimljive zivotinje." Iza sledeceg zavoja stazice u sjenici od filigranskog duboreza, dobrim delom zaklonjene gustim zbunom ruza puzavica, sedele su cetiri vilovnjacke dame u dugim haljinama, ukrasenim najtanjom, rucno izradjenom cipkom. Vanvremenske, jedinstvena lepote, delovale su dostojanstveno i pomalo kruto. Gala je odusevljeno potrcala prema njima, pracena zbunjenim princevima, iznenadjenim Arielom, Kazdirom i ostalim decacima. Vila-princeza Tjeres od kuce Gerhida Zlatnih Listova, kao sestra od strica princeva Isteralda i El-Ariona, ustala je da ih saceka, a za njom i njene pratilje. Prekrasnih zagasito-plavih ociju, porcelanski belog tena i duge raskosne svetle kose, koja je okicena neznim srebrnim nakitom i mrezicama padala u velikim, blago izvijenim loknama duza od pojasa. Oci su joj sijale mekim sjajem, na momente setnog odsjaja, odavale su stecenu mudrost i skrivenu unutrasnju snagu, ali i nedavno slomljeno srce, mislila je Gala, ranu koja jos uvek nije potpuno isceljena. Ariel je skoro neprekidno gledao unutar Galinih misli i srca, jos od strmog spusta i njenog iskrenog priznanja. Zeleo je da shvati zasto je oseca toliko blisko? Bunila ga je magnetna privlacnost, dublja od rodbinske. Pogledao je kamen-plave oci princeze Teres i iznenadio se izvanredno preciznim opisom desetogodisnje devojcice. Neprekidno je razmisljao o Gali, koliko je zrelija i mudrija od nistavnih deset godinica, a opet decije nestasna, neposredna i neobuzdano razdragana i radosna. Napregnuto je razmisljao. "Ne mogu da dosegnem i razresim ovu misteriju? Mozda cu morti otvoreno da je pitam, da li ce umeti da mi odgovori?" Princeza Teres ga je vratila u sadasnji trenutak, stavljajuci svoju ruku u cipkanoj rukavici preko njegove, uporedo drzeci Galu za rame. Dok su Galine oci varnicile radoscu i poverenjem, ona ga je gledala u oci prodorno, govoreci tihim, melodicnim glasom. "Vremenom ces dobiti odgovor na ovu zagonetku. Budi strpljiv? Mladom srcu odgovor se ne namece, vec ostaje zakljucan unutar duse, sve dok ne dodje vreme zrelosti. Vreme je kljuc zakljucanih vrata, pred kojima stojis." Ariel se naklonio i zahvalio, dok je nezan, zavodljiv osmeh princeze ocaravao sve prisutne. Jako mu se dopalo sto je bila u stanju da pogleda unutar njega i da mu mudar savet, pored toga se pitao koliko moze imati godina? Gala je mislila isto sto i on, uz dodatak iskrenog divljenja i ljubavi, kojom je obuhvatila, sto je odusevilo princezu Tjeres. Ostali decaci su se zagonetno zagledali, ne shvatajuci o cemu se prica, nisu se setili da mogu lako pogledati njihove misli i u najmanjem delicu trenutka razresiti ovu misteriju. Ariel se jos jednom zahvalio na mudrom savetu, dok ga je Gala uhvatila za ruku, zatim su se pozdravili i krenuli dalje prema mestu gde ce odsesti. Puteljak je zavio oko sumice i konacno otkrio pogled na jedinstveno delo vilovnjacke arhitekture, zaklonjeno do tada visokim zidom, drvecem, zelenilom i zavojitim stepenastim vrtovima. Deo ogromnog zamka od prljavo-ruzicastog mermera, bio je uklesan unutar planine, nadkriljen prirodno uglacanim, sirokim vrhom, slicnom talasastom i iskrzanom, pecurkastom sesiru od pene, koja je pocela da se sliva, kada je naglo zaledjena. Stubovi i lukovi silnih otvorenih prolaza, sa uklesanim kipovima vila, sirena i raznih mitoloskih bica, bili su odradjeni neverovatnom vestinom, formirajuci polukruzno zdanje u obliku polumeseca, cija su oba kraka izranjala direktno iz planine. "Verujem da bi se ovde moglo smestiti stanovnistvo omanjeg gradica?" Promrljao je Rafael, na sta mu je princ El-Arion odgovorio, da je zdanje bilo predvidjeno za vise od 10.000 zvanica, ali su unutrasnji delovi zamka prepravljani u komunikacijske i istrazivacke centre raznih namena, u kancelarije i magacine, posto od nastanka nisu koristili gostima. "Verujem da bi u slucaju prirodnih, ili ljudskom rukom iazvanih katastrofa, komotno mogli posluziti kao otporno skloniste, jer se nalaze i po nekoliko desetina spratova u dubinu planine, uklesani i zasticeni desetak, negde cak i po petnaest metara debelim mermernim zidovima sa svih strana. Izvorno su i bili namenjeni kao skloniste od nevolje, od raznih vrsta posasti, ili magijskih napada." Rafaelove oci su blistale odusevljenjem, dok su se unutar njega formirala silna pitanja. Narocito ga je zanimala tehnologija izrade zamka. Bio je nestrpljiv da sazna pomocu cega funkcionisu carolije vilovnjaka i da li se njihov sistem razlikuje od ljudskog, kome je potrebna iskljucivo nepokolebljiva vera i cista usmerena misao, vodjena bezgresnim nalogom izvora sveg zivota? Tokom spusta nije ulovio priliku da se upoznava sa vanzemaljskim predstavnicima, a sada ih nije bilo moguce pronaci, zato je pozurio da pita svog domacina, da li ce i oni odsesti zajedno sa njima? "Naravno." Odgovorio je princ El-Arion. "Sve prisutne zvanice skupa zadrzace se najmanje desetak dana, da bi nacinili plan pocetne strategije borbe, koja nam predstoji." Zamisljeno je dodao. "Borbe svetla ljubavi-istine, protiv maraka neznanja, koje zacinje sve strahove. Kao i u stara vremena mojih predaka, virus neznanja je nazalost jos uvek prisutan cak i u dimeniziji vilovnjaka, dok na zemlji ljudi njegova troma energija tesko opterecuje srca vecinske populacije. Svakako nece biti lako, narocito u pocetku."
Sestogodisnji El-Dre i Princ Arion isli su uz Galu i Ariela, pricajuci im da na Zemlji postoji dvadeset i dva Vilovnjacka "Utocista", odnosno zamaskirana portala, od koga se trenutno koristi svega cetrnaest. Utocista sluze posetama vilovnjaka ovoj dimenziji Zemlje, kao i sastancima sa potpuno svesnim, budnim ljudima, odnosno njihovim prisnim prijateljima i organizacijama koje sluze u svrhu globalnog budjenja covecanstva, ili predstavnicima medju galaktickog, ili multi-dimenzionalnog saveza, koji zele da potpomognu malecnoj planeti, sa iskrivljenom slikom realnosti, u kojoj jos uvek vecina stavnovnika drhti od sopstvene iluzije straha, ali takodje sluze i kao istrazivacki centri, ponekad i kao odmaralista radoznalim vilovnjacima, ili poslovima carobnjaka. Gorostasni Kazdir i Zelenoki Gidar-Etro prisli su pridruzujuci se celnoj grupici, diveci se izvanredno uredjenim vrtovima, kroz koje su prolazili prateci krivudave stazice, usecene izmedju kamenih zidina izdignutih sumaraka i stepenastih vrtova. Miris cveca ispunio je svezi vazduh najprijatnije prolecnje temperature. Kako su se penjali blagim usponom, u visokom, kamenom zidu sa obe strane su se otvarali prolazi sa skrivenim sjenicama i mestima za odmor. Ubrzo se vidik prosirio, a useceni prolaz izbio na visoku zaravan, posle uspona sa ostrom krivinom. Sa uzivanjem su udisali cist i miristan prolecni vazduh, dok je ceo prizor licio na sliku od pre par vekova, falile su samo kocije i dame u krinolinima, sa sesirima, lepezama i dugim belim rukavicama. Grupom se prosirio zamor, uz glasne povike, jer je iznad njih proletelo tri glomazna, izuzetno cudna stvorenja, koja bi se tesko mogla klasifikovati pod pojam ptica. Mali Avalon je skoro iskocio iz Eledrijevog narucja vicuci "Leteca cica-maca! Idemo! Bzo, bzo za njom!" Jedva su ga privoleli da se smiri, pomocu obecanja da ce kasnije imati prilike da vide razne zanimljive zivotinje." Iza sledeceg zavoja stazice u sjenici od filigranskog duboreza, dobrim delom zaklonjene gustim zbunom ruza puzavica, sedele su cetiri vilovnjacke dame u dugim haljinama, ukrasenim najtanjom, rucno izradjenom cipkom. Vanvremenske, jedinstvena lepote, delovale su dostojanstveno i pomalo kruto. Gala je odusevljeno potrcala prema njima, pracena zbunjenim princevima, iznenadjenim Arielom, Kazdirom i ostalim decacima. Vila-princeza Tjeres od kuce Gerhida Zlatnih Listova, kao sestra od strica princeva Isteralda i El-Ariona, ustala je da ih saceka, a za njom i njene pratilje. Prekrasnih zagasito-plavih ociju, porcelanski belog tena i duge raskosne svetle kose, koja je okicena neznim srebrnim nakitom i mrezicama padala u velikim, blago izvijenim loknama duza od pojasa. Oci su joj sijale mekim sjajem, na momente setnog odsjaja, odavale su stecenu mudrost i skrivenu unutrasnju snagu, ali i nedavno slomljeno srce, mislila je Gala, ranu koja jos uvek nije potpuno isceljena. Ariel je skoro neprekidno gledao unutar Galinih misli i srca, jos od strmog spusta i njenog iskrenog priznanja. Zeleo je da shvati zasto je oseca toliko blisko? Bunila ga je magnetna privlacnost, dublja od rodbinske. Pogledao je kamen-plave oci princeze Teres i iznenadio se izvanredno preciznim opisom desetogodisnje devojcice. Neprekidno je razmisljao o Gali, koliko je zrelija i mudrija od nistavnih deset godinica, a opet decije nestasna, neposredna i neobuzdano razdragana i radosna. Napregnuto je razmisljao. "Ne mogu da dosegnem i razresim ovu misteriju? Mozda cu morti otvoreno da je pitam, da li ce umeti da mi odgovori?" Princeza Teres ga je vratila u sadasnji trenutak, stavljajuci svoju ruku u cipkanoj rukavici preko njegove, uporedo drzeci Galu za rame. Dok su Galine oci varnicile radoscu i poverenjem, ona ga je gledala u oci prodorno, govoreci tihim, melodicnim glasom. "Vremenom ces dobiti odgovor na ovu zagonetku. Budi strpljiv? Mladom srcu odgovor se ne namece, vec ostaje zakljucan unutar duse, sve dok ne dodje vreme zrelosti. Vreme je kljuc zakljucanih vrata, pred kojima stojis." Ariel se naklonio i zahvalio, dok je nezan, zavodljiv osmeh princeze ocaravao sve prisutne. Jako mu se dopalo sto je bila u stanju da pogleda unutar njega i da mu mudar savet, pored toga se pitao koliko moze imati godina? Gala je mislila isto sto i on, uz dodatak iskrenog divljenja i ljubavi, kojom je obuhvatila, sto je odusevilo princezu Tjeres. Ostali decaci su se zagonetno zagledali, ne shvatajuci o cemu se prica, nisu se setili da mogu lako pogledati njihove misli i u najmanjem delicu trenutka razresiti ovu misteriju. Ariel se jos jednom zahvalio na mudrom savetu, dok ga je Gala uhvatila za ruku, zatim su se pozdravili i krenuli dalje prema mestu gde ce odsesti. Puteljak je zavio oko sumice i konacno otkrio pogled na jedinstveno delo vilovnjacke arhitekture, zaklonjeno do tada visokim zidom, drvecem, zelenilom i zavojitim stepenastim vrtovima. Deo ogromnog zamka od prljavo-ruzicastog mermera, bio je uklesan unutar planine, nadkriljen prirodno uglacanim, sirokim vrhom, slicnom talasastom i iskrzanom, pecurkastom sesiru od pene, koja je pocela da se sliva, kada je naglo zaledjena. Stubovi i lukovi silnih otvorenih prolaza, sa uklesanim kipovima vila, sirena i raznih mitoloskih bica, bili su odradjeni neverovatnom vestinom, formirajuci polukruzno zdanje u obliku polumeseca, cija su oba kraka izranjala direktno iz planine. "Verujem da bi se ovde moglo smestiti stanovnistvo omanjeg gradica?" Promrljao je Rafael, na sta mu je princ El-Arion odgovorio, da je zdanje bilo predvidjeno za vise od 10.000 zvanica, ali su unutrasnji delovi zamka prepravljani u komunikacijske i istrazivacke centre raznih namena, u kancelarije i magacine, posto od nastanka nisu koristili gostima. "Verujem da bi u slucaju prirodnih, ili ljudskom rukom iazvanih katastrofa, komotno mogli posluziti kao otporno skloniste, jer se nalaze i po nekoliko desetina spratova u dubinu planine, uklesani i zasticeni desetak, negde cak i po petnaest metara debelim mermernim zidovima sa svih strana. Izvorno su i bili namenjeni kao skloniste od nevolje, od raznih vrsta posasti, ili magijskih napada." Rafaelove oci su blistale odusevljenjem, dok su se unutar njega formirala silna pitanja. Narocito ga je zanimala tehnologija izrade zamka. Bio je nestrpljiv da sazna pomocu cega funkcionisu carolije vilovnjaka i da li se njihov sistem razlikuje od ljudskog, kome je potrebna iskljucivo nepokolebljiva vera i cista usmerena misao, vodjena bezgresnim nalogom izvora sveg zivota? Tokom spusta nije ulovio priliku da se upoznava sa vanzemaljskim predstavnicima, a sada ih nije bilo moguce pronaci, zato je pozurio da pita svog domacina, da li ce i oni odsesti zajedno sa njima? "Naravno." Odgovorio je princ El-Arion. "Sve prisutne zvanice skupa zadrzace se najmanje desetak dana, da bi nacinili plan pocetne strategije borbe, koja nam predstoji." Zamisljeno je dodao. "Borbe svetla ljubavi-istine, protiv maraka neznanja, koje zacinje sve strahove. Kao i u stara vremena mojih predaka, virus neznanja je nazalost jos uvek prisutan cak i u dimeniziji vilovnjaka, dok na zemlji ljudi njegova troma energija tesko opterecuje srca vecinske populacije. Svakako nece biti lako, narocito u pocetku."
Kada su dospeli skoro do kraja glavne staze, spazili su mnostvo ogromnih leptira, dugackih blizu dve stope, prozirnih, svetlucavih krila, prozetih florescentnim zilama spiralnih zavrsetaka, koji su se igrali u brzom letu i oduzimali dah lepotom. Gala nije mogla da suspregne zvuke odusevljenja, vec je naglo potrcala za jednim leptirom, skrecuci na sporednu stazicu vrta. Ariel je krenuo za njom, ali ga je Kazdir preduhitrio. Posmatrao je neverovatnu vestinu svog starijeg brata, koji se u par lakih koraka i gracioznog doskoka nasao pored Gale, zahuktale u punom trku i odigao je kao perce, zatim uredno spustio pored sebe i pomilovao po glavici. Gala mu je uputila ljutit pogled, vec spremna da se otrgne, kada se sagnuo do njenog uha i prosaputao, pokazujuci prstom "Pogledaj?" Uzbudjeno je sasvim izbliza posmatrala fascinantno malecno bice, covekolikog oblika sa krilima leptira, krupnih, tamnih ociju, kose slicne tananim bobicastim i razlistalim biljnim vlatima, svijenim u neku vrstu pundje, ili kapice. Nezno, vitko telo bilo je optoceno zelenkaso-mrkim krljustima, nalik ispucaloj glini, udovi dugacki, saka kratka sa predugacka tri prsta, a stopalo vise nalik na pticije. Ceo unutrasnji krug, uz mnostvo radoznalih svetlosnih ratnika iz njihove pratnje, uzbudjeno je posmatrala novi, vilovnjacki svet, u kome postoje magicna bica iz pripovedaka, uz jos mnostvo dugih, o kojima ne postoje svedocanstva, niti usmena predanja kroz istoriju ljudi. Majusno bice sa krilima leptira odmaralo se na isturenoj, niskoj grani gorostasnog drveta jos par trenutaka, gladeci svoja dva pipka, savijalo ih je s'vrha glave sve do struka, uz nezno brujece zvuke, zatim se pozorno ispravilo, dok su mu krila zatreperila. U trenutku kada su osetili povetarac na kozi, malecno bice se otisnulo, prepustajuci vetru da ga nosi, zatim naglo ubrzalo i izgubilo se iz njihovog vidokruga. Kazdir je uzdahnuo i vise za sebe izgovorio "Aste-Torpom, danalvelo, este vizmer eteleno, e najimelon. Nakhate Eloh, vistijera nal-a-denam darne Aste-Torpom." U sirokim zanicama princa EL-Ariona pojavila su se srebrna krila vrane, dok ga je posmatrao zagonetnog izraza lica, gledao je duboko unutar Kazdirovog srca i duse, zbog cega se on naglo prenuo i okrenuo ka njemu, ozbiljnog lica i setnih ociju, koje su vec narednog trena poprimile njegov uobicajno sarkasticno-seretski izraz. Princ El-Arion ga je potapsao po ledjima. "Naviru secanja od kojih uporno bezis? Zar ne znas da je potrebno da se setis? Secanja na prosli zivot nisu kletva, vec silna dobrobit, cak i kada su neprijatna umeju da razjasne pitanja, oko kojih se lomimo. Vremenom ces to shvatiti. I kada dozvolis sebi da otkljucas zakljucanu riznicu mudrosti i moci, postaces ucitelj svojoj braci i podariti krila svom Etrelu, tako da dosegne, sto je jos uvek u oba sveta nezamislivo. O, moj brate, ne okreci glavu od magije, koja ti je u krvi? Ne potiskuj urodjene moci?" Ariel se zaprepastio snagom bola koji je prostrujao iz Kazdira. Ceo unutrasnji krug je stajao kao okamenjen, skoro ne disuci par minuta, dok je neprijatna tisina potrajala, sve dok se malecna Gala nije sabrala i zgrabila Kazdira za ruku, zatim potrcala, vukuci ga za sobom desetak koraka dalje od drugih, zaustavljajuci se odmah iza prvog zbunastog zaklona. Cimnula ga je za ruku da se sagne, govoreci zapovednim tonom "Odmah se povrati iz glupsti! Pogledaj gde smo dosli? Ovo je svet o kom sanjam! Za kojim zudi svako srce! I.. i.. i ako samo budes tuzan, ja cu.. pa ja cu ti trljati toliko dugo nos, dok ne promeni boju i oblik, samo da znas!" Kazdir je drzao ruku preko lica, zbog cega nije bila u stanju da oceni da li place, ipak je osecala kako nalet pogubne tuge polako bledi, zato je nastavila daleko samilosnijim tonom glasica "Ne brini, sve ce biti dobro? Pa ovde, u ovom raju nista ni ne moze da bude lose, zar ne?" Zastala je, cekajuci da smakne ruku, ili joj odgovori i posto se nista nije desavalo, revoltirano je izgovorila "Uh! Toliko si jako visok, da mi trebaju merdevine da ti pogledam u oci! I smakni ruku sa lica?Vidi.. mozemo da se jurcamo, ili igramo neceg zabavnog? Hoces? To ce ti odvratiti paznju od nezeljenih misli? Meni je igra uvek dobrodosla, a i juracnje pomaze. Zato.." Zastala je gledajuci kako otkriva lice, dok se saginje prema njoj. "Jao-jao mala opasnice, pa ti to isceljujes svetom vatricom, cak i nesvesno? Rodjena si pod sretnom zvezdom." Naglo je dohvatio i zavrteo, uz njene zvuke odusevljenja. Kada je spustio, sapnuo joj je "Hvala ti malecna Raidia." Zacudjeno ga je pogledala i promucala zbunjeno "Ali ja se zovem Galijena.. i.." Zatim zastala, posto on nije vise obracao paznju na nju, vec je gledao u drugom pravcu, sarkasticnog izraza lica i ociju punih nevaljalstva, sto je zaprepastilo. Kazdir je gledao u Ariela, koji ih je cekao na par koraka od njih, delom zaklonjen krosnjom obliznjeg drveta. "Hajde lutkice, vreme je da se prikljucimo decacima, jer smo izgleda posteno zabrinuli novostecenu bracu, a narocito Ariela." Kazdir je posmatrao decuju radost u Galinim ocima, dok je skakutala pored njega. Gledao je kako se odmah ukljucuje u razgovor ostalih decaka, zarazno sireci srecu, povezivala ih je u celinu. Ariel je zamisljeno hodao pored Kazdira, sve dok malecna Gala nije doskakutala do njega i odvukla ga da se prikljuci veselom i zivom razgovoru decaka. Konacno su se popeli na siroku mermernu terasu, zatim usetali u prostrani hol, iz koga se ulazilo u ogromnu dvoranu u obliku dvanaestokrake zvezde, ciji su krakovi bili stepenasti, tako da je svaki bio visi od predhodnog. Od najviseg do najnizeg kraka silazilo se lepezasto uklesanim stepenistem, dok su stropovi pratili konture svakog kraka, iskiceni isklesanim mitoloskim bicima, sirenama, zmajevima, sumskim vilama i onim plemenitog porekla zaledjenim u pokretu. Zidovi dvorane su blistali od vilovnjackog praha na krljustima sirena, ili haljinama i kosi vila, ozivljavajuci hladni mermer majstorskom vestinom vilovnjackih umetnika, koji koriste u zanatu elementnu magiju. Prednji krakovi balske dvorane bili su skoro sve od poda zastakljeni visokim prozorima sa nisama, poduprti izvijenim kipovima vila i vilovnjaka, koji su drzali magijske simbole, visoko u luk izdignutim rukma. Unutar nisa udobna sedista zastrta jastucima oko elipsastih stolova, pozivala su zvanice na odmor. Vrsak sredisnjih krakova otvarao se jako visokim, zastakljenim vratima, dok su prednji delovi izlazili na ogromnu, polukruznu terasu od ruzicastog mermera, sa koje se silazilo u prvi krug vrta, zaogrnutog visokim zbunjem ruza, zatim sumicom, iza koje se cuo zubor skrivenog potoka. Zadnji krakovi dvorane zvezde vodili su zamrsenim hodnicima pod planinu, kao i jednostavnim putem do prednjih gostinjskih soba i do specijalnog sprata, namenjenog iskljucivo vladajucoj vilovnjackoj kuci Gerhida. "Verujem da bi potrajalo blizu godine, da se u potpunosti istrazi ovaj neobicni, tajanstveni zamak i da bi se gosti bez pratnje za cas izgubili u dubini pod prlaninom, ili uzaludnoj potrazi izlaska u dvoranu Dvanaestokrake Zvezde." Uz zvonki smeh, naglasio je princ Isterald. Na celnoj strani prizemlja, balska dvorana je bila odvojena od trepezarije sirokim holom sa zastakljenim vitrinama, u kojima se cuvalo vilovnjacko nasledje. Iza trpezarije se nalazio glavni salon za primanje zvanicnika, zatim biblioteka u par nivoa, okruzena radnim sobicama. Posle zavoja, sa obe strane hodnika postojali su razlicito uredjeni saloni za primanja, kao i intimnije uredjene prostorije za dnevni boravak, raznolikih sadrzaja. Sasvim na kraju oba kraja u polumesec svijenog zamka, nalazila se po jedna kitnjasta, izbacena kula, od kojih je otvorena gostima imala na vrhu zvezdarijum i osmatracnicu. Suprotna kula i cela strana zamka bila je pod kljucem, krijuci misticne sadrzaje. Svim zvanicama, koje po prvi put vide jednu od rezidencija, ili zamak vilovnjacke kraljevske porodice, zastao je dah od dostojanstveno-raskosne lepote prostora. Srce pridoslica je zaigralo opcinjeno izuzetnim skladom svakog delica zamka, koji je izgledao kao brizljivo odrzavano mesto silnom ljubavlju i vrednim radom mnogih ruku. Ariel je mislio kako do sada nije primetio na Zemlji energetski cistije mesto, obasjano toplinom, medjusobnim razumevanjem i snaznim nabojem kreativne inspiracije; mesto, koje potspesuje viziju i otkljucava zabravljena srca. Razmisljao je kako bi tu mogao ziveti u miru, pored voljenih ljudi, odnosno entiteta razicitih vrsta, dok je unutar svih gostiju lebdela skoro identicna pomisao. Vilovnjak u uniformi kucepazitelja zamka, drzao je spisak sa rasporedom soba, odredjenih za smastaj gostiju.
Ispred desetorice decaka i Gale, hodao je princ Isterald, uz dvojicu vilovnjaka u jednakim svetlim uniformama, slicnim odorama, odredjenih kao licna posluga i pomoc cetvrtom spratu, na kom su dobili smestaj. Dok su se penjali navise prema sobama, zamor se naglo utisao, jer je svima zastao dah, kada su statue mermernog stepenista oziveli zlatno-narandzasti suncevi zraci, a boje vitraza sa zasvodjenih prozora se prosule svud unaokolo. Cinilo se da po uglacanim zidovima od bledo ruzicastog mermera i stepenistu, blistaju razbacani dragulji. Na cetvrtom spratu princ Isterald je otvorio dvokrilna bela vrata u dnu hodnika i pozvao Azeri-Ela i Gidar Etra, a odmah do njih smesteni su Atrion i Rafael, zatim Eledrijel i princ Arion. Na potpuno suprotnom kraju hodnika sa iste strane smesteni su Ariel i Kazdir, a soba pored njih je odredjena Galijeni, tako da bude u srdini izmedju decaka, dok su dvojica najmladjih uz princa Isteralda, smestena sa Avalonovom majkom na poslednjem spratu zamka, uz vilovnjacku kraljevsku porodicu. Ariel je posmatrao raskosno uredjenu sobu, u kojoj je preovladavala drap, uz boju vina sa zlatnim detaljima. Zagasiti, masivni namestaj boje tresnje bio je u duborezu, a draperije i vuneni tepisi na ispoliranom parketu iste boje, kao jedini ukras imali grbove i obelezja vladajuce porodice Gerhida. Dnevna soba bila je uredjena kao strogo muska. Vrata sa leve strane vodila su u spavacu sobu sa dva lezaja i predivno kupatilo. Otvorio je visoka, zastakljena vrata i izasao na prostrani balkon, koji se prostirao celom duzinom trecinskog dela cetvrtog sprata, gde je smesten unutrasnji krug. Na terasi su postojala polukruzna prosirenja, sa okruglim stolovima izniklim iz mermera, koji su bili obgrljeni svijenom klupom do ograde. Nije stigao posteno ni da osmotri vrtove i okolinu, zacuo je takpkanje nozica u trku i pre nego sto se okrenuo, osetio je Galinu energiju. Gledao je kako razdragano skakuce i hvata ga za ruku. Krupne macije oci, pune nestasnih varnica, sirele su zaraznu radost. Ariel se glasno nasmejao. Ovo malecno stvorenje uticalo je na njega na neverovatan nacin. Izazivala mu toliko jaka osecanja ljubavi i milosrdja i ispunjavala ga je misterioznom snagom, od koje je mogao da ostvari necuvene poduhvate. "Hajde da istrazimo ovo mesto?" Rekla je nemirno cupkajuci i vec ga povukla za ruku spremna da potrci, kada je na balkon izasao Kazdir i svojom ogromnom pojavom zaprecio prolaz. "Dakle rode, kuda zurite?" Gala ga je pogledala kao dete uhvaceno u nestasluku, zatim se brzo razvedrila odgovarajuci "Hajde i ti sa nama da istrazimo ovo mesto?" Kazdir se glasno nasmejao. "Cim se vratite iz svoje avanture, dodjite do mene da mi prepricate dozivljaje? Uzgred, bolje da sto pre zbrisite, jer ce nas ukoro pozvati na ranu veceru. Imate svega pola sata da sprovedete svoje istrazivanje. Ovaj dan mi je proleteo, ili ovde vreme protice drugacije? Po mojim proracunima sada bi trebalo biti tek oko podne, nekim cudom mozda i rano popodne? Hmm.. nikako ne stima da je vec vreme za veceru, kada bi trebali jesti dorucak u 11? Ne idite u dubinu zamka, cuo sam da se komplikovanim hodnicima lako mozete izgubiti." Gala je povukla Ariela za rukav, zatim ga secpala za ruku i potrcala, dok je on zbunjeno i krotko pratio njen tempo. Cim su nestali unutar Galine sobe na terasu su izasli Gidar i Azeri-El, a posle par minuta privuceni zivim razgovorom i smehom Eledrijel, Atrion i Rafael.
~Strpljenje je Odlika Mudrih~
Gala je jos uvek drzala za ruku Ariela, koji je razmisljao da li da joj postavi pitanje o njihovoj dubokoj povezanosti i da li je detetu od deset godina primereno postaviti ovakvo pitanje? Podsmehnuo se svojoj uobicajnoj nestrpljivosti i vecitoj zurbi. "Ne valja da razmisljam u tom pravcu, uostalom, sigurno ne bi znala da sta da mi odgovori?" Zadubljen u misli, nije primetio da su vec odavno sisli sa ogromne, polukruzne, mermerne terase i izasli iz zamaka, prolazeci pored prekrasne fontane sa tri centralna kipa sirena, koje su iz pehara izlivale blistavo plavu vodu. Vec su stigli do izlaza iz unutrasnjeg dvorista, kada su se ocaravajuci zvuci harfe zaculi svuda oko njih, a Galin komentar ga prenuo iz misli. "Ne mogu da odredim pravac iz koga dopire zvuk harfe?" Promrljala je vise za sebe, dok se on nadovezao. "Izgleda da nas samo jedna harfa okruzuje i grli?" Podigla je pogled, rumenih obraza. "Za mene je ovo bajka o kojoj sanjam; o kojoj mastam cesto, puna magije i novih, zanimljivih stvorenja, iz kojih se ljubav izliva u svet i isceljuje sve na sta naidje." Primetila je sasvim stidljivo Gala, dok ga je vodila zavojitim, uskim stepenistem, uklesanim u planinski obronak. Stigli su do kraja najvise terase vrta, sa koje su mogli da posmatraju celu levu stranu prekrasno uredjenih vrtova, sve do izlaza. Stepenice kojima su se popeli, nastavljale su put navise planinom i Gala je odlucila da sazna kuda vode. Posle napornog, strmog uspona i zavoja kroz planinske tunele, stigli su do travnate, polukruzne zaravni, u cijoj se sredini nalazila sestougaona, kamena gradjevina. Put je nadalje zalazio u dva mracna tunela, koja su vodila navise, najverovatnije sve do samog vrha planine. Ariel je zaustavio. "Ne bi valjalo da nastavimo ka vrhu, jer cemo zakasniti na veceru, osim toga izlomicemo se po mraku u ovim tunelima. Gala je samo klimnula glavom i poslusno krenula za Arielom. Dosli su do samog ruba male planinske zaravni i posmatrali ispod sebe prekrasno uredjene vrtove i oko njih divlju lepotu krajolika, punu bistrih potocica i sumaraka. Gala se okrenula ka Arielu i pogledala ga prodorno krupnim ocima, skoro skroz crnim od sirokih zenica u senci kulice. Ariel se trgao. Dah mu se presekao, skoro je fizicki ustuknuo i umalo izvukao ruku iz njene. Izraz joj se vec narednog trenutka promenio i oci su joj ponovo bile ispunjene uobicajnom radoscu. Tiho je progovorila, hvatajuci ga i za drugu ruku, dok je Ariel radoznalo posmatrao. "Ja tebe od rodjenja sanjam. Ne uvek u ovom obliku, koji sada imas, u stvari, najcesce u tvom andjeoskom oblicju. Odmah sam prepoznala tvoj lik i znam da te volim vise od svega sto postoji. Ili uh, mozda nisam dobro rekla, ja isto jako, jako volim i sve druge, uvek volim ceo svet i sve sto postoji, ali mi ti vise od svega znacis, ili.. ili sam sa tobom vise povezana? Ne znam tacno kako, ali mozda puno blize? Uh.. ja sam i sa drugim decacima iz unutrasnjeg kruga isto tako povezana.. ali.." Ariel se sagnuo prema njoj i zagledao za tren u njene mackaste oci, koje su varnicile radoscu, zatim je zagrlio snazno, naglo je podigao u narucje i poljubio u glavu kao dete, zatim prisao ravnoj kamenoj klupici i seo, drzeci je na krilu. "Ja nekako znam i osecam isto to. Ipak, voleo bih da saznam puno vise." U sebi je mislio, "jer ne mogu da odredim vrstu ljubavi koju osecam prema tebi?" Zatim se osmehnuo. "Ti si moj licni magnet i srz moga srca. Prirodno mi je da budem pored tebe." Rekao je glasno, dok ga je ona znatizeljno upitala. "Sta znaci vrsta ljubavi? Kakve vrste ljubavi postoje? Jer ja tebe samo jako volim." Ariel se nasmejao glasno. "Zaboravio sam da vidis moje misli. Vrsta ljubavi.. hmm.. recimo.. postoji ljubav prema stvaranju, prema svima i svemu, dok se sasvim drugacije oseca ljubav prema priateljima, ili zivotinjama, zar ne? Zatim recimo, izvanredno snazna ljubav prema porodici, skroz je razlicita od zaljubljenosti i ludo strastvene ljubavi muskarca i zene. Ne bih trebao o ovome da ti pricam, zato hajde da razgovaramo o necemu drugom?" Rekao je brzo, posto je video kao je prebledela i kako je talas soka prostrujao celim njenim bicem, dok su joj zaprepastene oci postale suzne. "Bas sam magarac, skroz sam pogresio." Mislio je u sebi. Osetio je bol u srcu sto je provredio ovo bezazleno dete, ali je vec sledeceg trenutka Gala podigla najradosniji pogled. "Ne, to nije istina! Postoji samo ljubav! Ja necu da odvajam ljubav na ljudski nacin!" Rekla je odlucno. "Zar nije dovoljno da bude samo ogromna, prekrasna ljubav?" Razvedrio se. "Da dovoljno je. Necemo vise pricati o tome. Saznacemo sve sto treba vremenom. Nasi etericni ucitelji ce nam objasniti i pokazati sve sto nas zanima, ja sam nazalost vecito suvise nestrpljiv. Nikako da naucim ovu lekciju." Gala ga je odjednom cvrsto zagrlila, dok joj je on gladio kosu. Sedeli su tako u tisini neko vreme, sve dok se nije zaculo melodicno zvono koje poziva na veceru. "Pre nego sto krenemo reci mi, sa kim si dosla na okupljanje i gde inace zivis?" Radosno je odgovorila. "Ja zivim u nekoj vrsti crkvenog sirotista. U stvari, sa jos tri devojcice zivim u kucici, na kraju velikog, ogradjenog dvorista Adventisticke crkve, kao skoro usvojeno dete prekrasnog bracnog para, propovednika i njegove zene, pune milosti i dobrote. Stvarno imam srece sto zivim uz njih. Poslali su mi zvanicni dopis preko skole i ja sam mislila da idem na neku vrstu skolske literarne, dvonedeljne radionice, koja pocinje 21 Marta. Zatim su dosla dva predstavnika, za koje sam do jutros verovala da su nastavnici i poveli me na put. Tako sam stigla ovamo i nepredvidjeno stavljena u centar kruga kristalnih pokretaca. Jako volim da pisem sastave, da crtam, volim gimnastiku i ples. Dopada mi se da nacinim nesto lepo rukama i da izmislim bajke pune zapleta, koje ce poboljsati raspolozenje drugim ljudima. Medjutim ovo nije literarna radionica, vec puno bolje od toga." Ariel je bio zatecen, dok ga je obuzela bujica milosrdja, uz potrebu da je zakloni i da joj pomogne. "Gospode Boze, necu moci da prikrijem svoje misli i emocije?" Razmisljao je. Zato je brzo poljubio u glavu, da sakrije pogled. Trebao mu je trenutak-dva da se sabere i podesi uobicajan izraz lica. "To malecno cudo je neverovatan heroj! Definitivno moj heroj." Odjednom se odmaknuo od nje, pomilovao je pogledom punim neznosti i odlucno naglasio to sto planira. "Kad god budes spremna da napustis crkveno dvoriste, mislim, posle naseg odvajanja i odlaska odavde, pozovi me mislima? Dovoljno je da pozelis iz srca, ja cu te cuti i doci po tebe, pa mozemo otici negde gde god zelis? Mozda se mozemo vratiti ovde i ziveti zajedno?" Gala je izgledala presretna, skocila je sa njegovog krila i pocela razdragano da skakuce. "Da, da! Od prvog trenutka mislim kako ne zelim da te napustim. Ti si cudo! Tacno znas sta mi je u srcu!" Na tren se snuzdila. "Znas.. stvarno ne zelim ni druge decake da napustim, ali tebe pre svih. Mislis da sam sebicna, sto tako osecam?" Aeiel se osmehnuo gledajuci njen zabrinut pogled i pomilovao je po glavi. "Vidis, moje slatko klince, ja osecam isto sto i ti. Bez obzira sto te jako kratko poznajem, osecam te blisko, blize cak i od srodnika. Cudno, zar ne?" Naglo se podigao i uhvatio za ruku vodeci je stepenistem zamisljeno. Razmisljao je kako da izvede da se ceo unutrasnji krug nikada vise ne razdvoji? Narocito, kako da ostane zajedno sa njom i pomogne joj pri odrastanju? "Moram o tome bolje da razmislim i pronadjem resenje? Ipak, sada smo zajedno. A ako se razdvojimo, ponovo cu izgubiti deo srca, koji mi je upravo vracen. Ponovo cu biti nepotpun i bez milosti. Najgore od svega, sto ne mogu da podnesem misao da ona pati. Gospode Boze, ne valja da o tome razmisljam, bicu jadno drustvo."
~Carobni Dragulji~
Kada su usli u dvoranu zvezde, jedan od vilovnjaka ih je docekao i poveo u suprotnom smeru. Izasli su ponovo na polukruznu terasu, ulazeci u drugo krilo zamka, prosli su kroz nekoliko hodnika i prostorija razlicitih namena, zatim usli u prostrani toalet da se osveze. Vilovnjak ih je sacekao i poveo do ogromne dvorane za rucavanje, gde je jos uvek sedela vecina gostiju, od kojih su mnogi vec zavrsili s'jelom i pricali, tako da se cuo zamor mnogih glasova uz prekrasnu muziku vilovnjackih harfi, udaraljki i duvackih instrumenata. Vrata ka terasi su bila sirom otvorena, zbog cega je prijatno pirkao blagi proletnji vetric, donoseci miris svezeg peciva i vilovnjackih prekrasnih zacina, koji su im jos uvek bili nepoznati. Decaci su sedeli za stolom sa vilovnjackim princevima i njihovom pratnjom. Princeza Tjeres je sjala kao dragulj, sa osmehom na usnama, setnih ociju, dok su se decaci radosno salili i zivahno pricali izmedju zalogaja. Ariel je smesten do Kazdira, a Gala pored njega. "Da li ste pronasli skriveno blago? Doziveli nesto opasno, ili videli nesto neprilicno? Mozda naleteli na cudna mitoloska bica? Naisli na smrtonosne zamke, ili ste se cisto seckali i divili zalasku Sunaca, bez interesantnih i misterioznih dozivljaja? Dakle?" Salio se Kazdir. "Pronasli smo vidikovac. Ustvari, travnatu planinsku zaravan sa kamenom kulicom, sa koje se vidi celo podnozje, deo zamka i vrtovi. Pogled odatle je vise nego prekrasan." Odgovorila je razdragano Gala. Princ Arion, koji je sedeo naspram njih ukljucio se u razgovor. "Pronasli ste dakle, mesto Srebrne Vrane, moje omiljeno mesto uzitka? Iznad njega su pecine u kojima su stubovi i visuljci stalgnita, stalaktita i u nastavku malo nalaziste Gorskog Kristala cudesne lepote. U sredisnjoj pecini uklesano u kamenu stoji prorocanstvo vezano za ovu dimenziju Zemlje. Deo tog prorocanstva odnosi se i na nas. Kristalni pokretaci su vazna karika, koja ce doneti mnoge pozitivne prmene i zastitu u obe dimenzije Zemlje. Namenjeno je da sprecimo unistenja i posasti razlicitih vrsta." Skoro sve oci bile su uperene ka njemu, a razgovor za stolom je utihnuo na kratko. Rafael je znatizeljno zapitao kada bi mogli da posete pecine? "Mozemo ih posetiti sutra, posle zvanicno sazvanog sastanka. Jer je odredjeno po programu da u 10h pre podne svi kristalni pokretaci i glavni predstavnici svetlosnih radnika, imaju neku vrstu planskih konsultacija, zbog medjusobne koordinacije. Svi iz unutrasnjeg kruga bice duzni da prisustvuju ovom skupu, da bi sacinili strategiju visegodisnjeg delovanja unutrasnjeg kruga i svih visokosvesnih, budnih ljudi, narocito onih, koji su sa nama usko povezani. Nece biti lako izmeniti celnike, koji iz neznanja i hladnog srca unistavaju planetu, cineci nesvesno zlo celokupnom zivotu Zemlje. Zato su nam potrebni okvirni planovi, koncept po kom cemo postupati u buducnosti. Potrebno je postici pozitivne rezultate za sto krace vreme." Ariel je odlucno napomenuo. "Volja izvora je neprikoslovena, zato za nas neuspeh ne postoji kao opcija. Bice ovo zabavno putavanje do finalnog cilja visokosvesnog, kompletno funkcionisuceg, jedinstvenog organizma planete." Dvanaestogodisnji Gidar je sa osmehom na usnama i jedinstvenim strogo-neznim pogledom smaragdno zelenih ociju dodao, "Slazem se sa Arielom. Mi ne mozemo da izgubimo ovu borbu, jer je na nasoj strani izvor sveg zivota, Bog stvaraoc, cija nas volja pokrece. Imamo najmocnijeg saveznika, koji prozima i diriguje postojanjem i udahnjuje mu zivot. Zato je ova borba vec unapred dobijena." Malecni Avalon je viknuo. "Na nasoj strani je srz srca!" Zacuo se deciji, hrapavi glasic najmladjeg, cetvorogodisnjeg Avalona, koji je skacuci sa stolice potrcao u zagrljaj Gali. Ona ga je smestila u svoje krilo i poljubila u obraz, smejuci se veselo prema njemu, mazila ga je po crvenim uvojcima. "Kada porastem bices mi najbolja drugarica, a mozes i da se udas za mene? Od svih devojcica tebe najvise volim!" Rekao je mali Avalon, klateci nogice ispod stola, vrteci pramen Galine svetle kose. Ona se glasno nasmejala i odgovorila. "Sigurna sam bicemo naj-najbolji drugari. Ti si toliko sladak i nestasan, slican meni, sto je izvanredna kombinacija za igru. Mogli bi vec da krenemo neku zajednicku jurnjavu?" Ariel je razmisljao da li svaki od desetorice decaka misli isto sto i malecni Avalon? Zar svi osecamo isto? Ipak, ona je izabrala mene kao poverioca i brata. A ja.. ja ne znam sta osecam? Videcemo sta vreme nosi? Princeza Teras je sasvim u pravu." Gala se jedno vreme jucala sa malim Avalonom, El-Dreom i Azeri-Elom, sve dok nisu presli u cudesnu, magicnu dvoranu Dvanaestokrake Zvezde, gde su posle par vilovnjackih pesama opijajuce lepote, svi iz unutrasnjeg kruga pozvani diskretno, ne remeteci uzitak ostalih gostiju, u prekrasnu kruznu prostoriju sa zidovima oblozenim poludragim kamenjem, koje je blistalo pod upaljenim svetlima. Sedista su bila poredjana u polukrug cak do zida, dok je preko puta u staklenim vitrinama bilo poredjan ogroman broj poludragog i dragog kamenja. Centralna polukruzna vitrina krila je nakit, izradjen pomocu magije, od koga je zastajao dah. Princevi Isterald i Arion stajali su unutar polukruzne vitrine, prozivajuci redom decake.
Gala je jos uvek drzala za ruku Ariela, koji je razmisljao da li da joj postavi pitanje o njihovoj dubokoj povezanosti i da li je detetu od deset godina primereno postaviti ovakvo pitanje? Podsmehnuo se svojoj uobicajnoj nestrpljivosti i vecitoj zurbi. "Ne valja da razmisljam u tom pravcu, uostalom, sigurno ne bi znala da sta da mi odgovori?" Zadubljen u misli, nije primetio da su vec odavno sisli sa ogromne, polukruzne, mermerne terase i izasli iz zamaka, prolazeci pored prekrasne fontane sa tri centralna kipa sirena, koje su iz pehara izlivale blistavo plavu vodu. Vec su stigli do izlaza iz unutrasnjeg dvorista, kada su se ocaravajuci zvuci harfe zaculi svuda oko njih, a Galin komentar ga prenuo iz misli. "Ne mogu da odredim pravac iz koga dopire zvuk harfe?" Promrljala je vise za sebe, dok se on nadovezao. "Izgleda da nas samo jedna harfa okruzuje i grli?" Podigla je pogled, rumenih obraza. "Za mene je ovo bajka o kojoj sanjam; o kojoj mastam cesto, puna magije i novih, zanimljivih stvorenja, iz kojih se ljubav izliva u svet i isceljuje sve na sta naidje." Primetila je sasvim stidljivo Gala, dok ga je vodila zavojitim, uskim stepenistem, uklesanim u planinski obronak. Stigli su do kraja najvise terase vrta, sa koje su mogli da posmatraju celu levu stranu prekrasno uredjenih vrtova, sve do izlaza. Stepenice kojima su se popeli, nastavljale su put navise planinom i Gala je odlucila da sazna kuda vode. Posle napornog, strmog uspona i zavoja kroz planinske tunele, stigli su do travnate, polukruzne zaravni, u cijoj se sredini nalazila sestougaona, kamena gradjevina. Put je nadalje zalazio u dva mracna tunela, koja su vodila navise, najverovatnije sve do samog vrha planine. Ariel je zaustavio. "Ne bi valjalo da nastavimo ka vrhu, jer cemo zakasniti na veceru, osim toga izlomicemo se po mraku u ovim tunelima. Gala je samo klimnula glavom i poslusno krenula za Arielom. Dosli su do samog ruba male planinske zaravni i posmatrali ispod sebe prekrasno uredjene vrtove i oko njih divlju lepotu krajolika, punu bistrih potocica i sumaraka. Gala se okrenula ka Arielu i pogledala ga prodorno krupnim ocima, skoro skroz crnim od sirokih zenica u senci kulice. Ariel se trgao. Dah mu se presekao, skoro je fizicki ustuknuo i umalo izvukao ruku iz njene. Izraz joj se vec narednog trenutka promenio i oci su joj ponovo bile ispunjene uobicajnom radoscu. Tiho je progovorila, hvatajuci ga i za drugu ruku, dok je Ariel radoznalo posmatrao. "Ja tebe od rodjenja sanjam. Ne uvek u ovom obliku, koji sada imas, u stvari, najcesce u tvom andjeoskom oblicju. Odmah sam prepoznala tvoj lik i znam da te volim vise od svega sto postoji. Ili uh, mozda nisam dobro rekla, ja isto jako, jako volim i sve druge, uvek volim ceo svet i sve sto postoji, ali mi ti vise od svega znacis, ili.. ili sam sa tobom vise povezana? Ne znam tacno kako, ali mozda puno blize? Uh.. ja sam i sa drugim decacima iz unutrasnjeg kruga isto tako povezana.. ali.." Ariel se sagnuo prema njoj i zagledao za tren u njene mackaste oci, koje su varnicile radoscu, zatim je zagrlio snazno, naglo je podigao u narucje i poljubio u glavu kao dete, zatim prisao ravnoj kamenoj klupici i seo, drzeci je na krilu. "Ja nekako znam i osecam isto to. Ipak, voleo bih da saznam puno vise." U sebi je mislio, "jer ne mogu da odredim vrstu ljubavi koju osecam prema tebi?" Zatim se osmehnuo. "Ti si moj licni magnet i srz moga srca. Prirodno mi je da budem pored tebe." Rekao je glasno, dok ga je ona znatizeljno upitala. "Sta znaci vrsta ljubavi? Kakve vrste ljubavi postoje? Jer ja tebe samo jako volim." Ariel se nasmejao glasno. "Zaboravio sam da vidis moje misli. Vrsta ljubavi.. hmm.. recimo.. postoji ljubav prema stvaranju, prema svima i svemu, dok se sasvim drugacije oseca ljubav prema priateljima, ili zivotinjama, zar ne? Zatim recimo, izvanredno snazna ljubav prema porodici, skroz je razlicita od zaljubljenosti i ludo strastvene ljubavi muskarca i zene. Ne bih trebao o ovome da ti pricam, zato hajde da razgovaramo o necemu drugom?" Rekao je brzo, posto je video kao je prebledela i kako je talas soka prostrujao celim njenim bicem, dok su joj zaprepastene oci postale suzne. "Bas sam magarac, skroz sam pogresio." Mislio je u sebi. Osetio je bol u srcu sto je provredio ovo bezazleno dete, ali je vec sledeceg trenutka Gala podigla najradosniji pogled. "Ne, to nije istina! Postoji samo ljubav! Ja necu da odvajam ljubav na ljudski nacin!" Rekla je odlucno. "Zar nije dovoljno da bude samo ogromna, prekrasna ljubav?" Razvedrio se. "Da dovoljno je. Necemo vise pricati o tome. Saznacemo sve sto treba vremenom. Nasi etericni ucitelji ce nam objasniti i pokazati sve sto nas zanima, ja sam nazalost vecito suvise nestrpljiv. Nikako da naucim ovu lekciju." Gala ga je odjednom cvrsto zagrlila, dok joj je on gladio kosu. Sedeli su tako u tisini neko vreme, sve dok se nije zaculo melodicno zvono koje poziva na veceru. "Pre nego sto krenemo reci mi, sa kim si dosla na okupljanje i gde inace zivis?" Radosno je odgovorila. "Ja zivim u nekoj vrsti crkvenog sirotista. U stvari, sa jos tri devojcice zivim u kucici, na kraju velikog, ogradjenog dvorista Adventisticke crkve, kao skoro usvojeno dete prekrasnog bracnog para, propovednika i njegove zene, pune milosti i dobrote. Stvarno imam srece sto zivim uz njih. Poslali su mi zvanicni dopis preko skole i ja sam mislila da idem na neku vrstu skolske literarne, dvonedeljne radionice, koja pocinje 21 Marta. Zatim su dosla dva predstavnika, za koje sam do jutros verovala da su nastavnici i poveli me na put. Tako sam stigla ovamo i nepredvidjeno stavljena u centar kruga kristalnih pokretaca. Jako volim da pisem sastave, da crtam, volim gimnastiku i ples. Dopada mi se da nacinim nesto lepo rukama i da izmislim bajke pune zapleta, koje ce poboljsati raspolozenje drugim ljudima. Medjutim ovo nije literarna radionica, vec puno bolje od toga." Ariel je bio zatecen, dok ga je obuzela bujica milosrdja, uz potrebu da je zakloni i da joj pomogne. "Gospode Boze, necu moci da prikrijem svoje misli i emocije?" Razmisljao je. Zato je brzo poljubio u glavu, da sakrije pogled. Trebao mu je trenutak-dva da se sabere i podesi uobicajan izraz lica. "To malecno cudo je neverovatan heroj! Definitivno moj heroj." Odjednom se odmaknuo od nje, pomilovao je pogledom punim neznosti i odlucno naglasio to sto planira. "Kad god budes spremna da napustis crkveno dvoriste, mislim, posle naseg odvajanja i odlaska odavde, pozovi me mislima? Dovoljno je da pozelis iz srca, ja cu te cuti i doci po tebe, pa mozemo otici negde gde god zelis? Mozda se mozemo vratiti ovde i ziveti zajedno?" Gala je izgledala presretna, skocila je sa njegovog krila i pocela razdragano da skakuce. "Da, da! Od prvog trenutka mislim kako ne zelim da te napustim. Ti si cudo! Tacno znas sta mi je u srcu!" Na tren se snuzdila. "Znas.. stvarno ne zelim ni druge decake da napustim, ali tebe pre svih. Mislis da sam sebicna, sto tako osecam?" Aeiel se osmehnuo gledajuci njen zabrinut pogled i pomilovao je po glavi. "Vidis, moje slatko klince, ja osecam isto sto i ti. Bez obzira sto te jako kratko poznajem, osecam te blisko, blize cak i od srodnika. Cudno, zar ne?" Naglo se podigao i uhvatio za ruku vodeci je stepenistem zamisljeno. Razmisljao je kako da izvede da se ceo unutrasnji krug nikada vise ne razdvoji? Narocito, kako da ostane zajedno sa njom i pomogne joj pri odrastanju? "Moram o tome bolje da razmislim i pronadjem resenje? Ipak, sada smo zajedno. A ako se razdvojimo, ponovo cu izgubiti deo srca, koji mi je upravo vracen. Ponovo cu biti nepotpun i bez milosti. Najgore od svega, sto ne mogu da podnesem misao da ona pati. Gospode Boze, ne valja da o tome razmisljam, bicu jadno drustvo."
~Carobni Dragulji~
Kada su usli u dvoranu zvezde, jedan od vilovnjaka ih je docekao i poveo u suprotnom smeru. Izasli su ponovo na polukruznu terasu, ulazeci u drugo krilo zamka, prosli su kroz nekoliko hodnika i prostorija razlicitih namena, zatim usli u prostrani toalet da se osveze. Vilovnjak ih je sacekao i poveo do ogromne dvorane za rucavanje, gde je jos uvek sedela vecina gostiju, od kojih su mnogi vec zavrsili s'jelom i pricali, tako da se cuo zamor mnogih glasova uz prekrasnu muziku vilovnjackih harfi, udaraljki i duvackih instrumenata. Vrata ka terasi su bila sirom otvorena, zbog cega je prijatno pirkao blagi proletnji vetric, donoseci miris svezeg peciva i vilovnjackih prekrasnih zacina, koji su im jos uvek bili nepoznati. Decaci su sedeli za stolom sa vilovnjackim princevima i njihovom pratnjom. Princeza Tjeres je sjala kao dragulj, sa osmehom na usnama, setnih ociju, dok su se decaci radosno salili i zivahno pricali izmedju zalogaja. Ariel je smesten do Kazdira, a Gala pored njega. "Da li ste pronasli skriveno blago? Doziveli nesto opasno, ili videli nesto neprilicno? Mozda naleteli na cudna mitoloska bica? Naisli na smrtonosne zamke, ili ste se cisto seckali i divili zalasku Sunaca, bez interesantnih i misterioznih dozivljaja? Dakle?" Salio se Kazdir. "Pronasli smo vidikovac. Ustvari, travnatu planinsku zaravan sa kamenom kulicom, sa koje se vidi celo podnozje, deo zamka i vrtovi. Pogled odatle je vise nego prekrasan." Odgovorila je razdragano Gala. Princ Arion, koji je sedeo naspram njih ukljucio se u razgovor. "Pronasli ste dakle, mesto Srebrne Vrane, moje omiljeno mesto uzitka? Iznad njega su pecine u kojima su stubovi i visuljci stalgnita, stalaktita i u nastavku malo nalaziste Gorskog Kristala cudesne lepote. U sredisnjoj pecini uklesano u kamenu stoji prorocanstvo vezano za ovu dimenziju Zemlje. Deo tog prorocanstva odnosi se i na nas. Kristalni pokretaci su vazna karika, koja ce doneti mnoge pozitivne prmene i zastitu u obe dimenzije Zemlje. Namenjeno je da sprecimo unistenja i posasti razlicitih vrsta." Skoro sve oci bile su uperene ka njemu, a razgovor za stolom je utihnuo na kratko. Rafael je znatizeljno zapitao kada bi mogli da posete pecine? "Mozemo ih posetiti sutra, posle zvanicno sazvanog sastanka. Jer je odredjeno po programu da u 10h pre podne svi kristalni pokretaci i glavni predstavnici svetlosnih radnika, imaju neku vrstu planskih konsultacija, zbog medjusobne koordinacije. Svi iz unutrasnjeg kruga bice duzni da prisustvuju ovom skupu, da bi sacinili strategiju visegodisnjeg delovanja unutrasnjeg kruga i svih visokosvesnih, budnih ljudi, narocito onih, koji su sa nama usko povezani. Nece biti lako izmeniti celnike, koji iz neznanja i hladnog srca unistavaju planetu, cineci nesvesno zlo celokupnom zivotu Zemlje. Zato su nam potrebni okvirni planovi, koncept po kom cemo postupati u buducnosti. Potrebno je postici pozitivne rezultate za sto krace vreme." Ariel je odlucno napomenuo. "Volja izvora je neprikoslovena, zato za nas neuspeh ne postoji kao opcija. Bice ovo zabavno putavanje do finalnog cilja visokosvesnog, kompletno funkcionisuceg, jedinstvenog organizma planete." Dvanaestogodisnji Gidar je sa osmehom na usnama i jedinstvenim strogo-neznim pogledom smaragdno zelenih ociju dodao, "Slazem se sa Arielom. Mi ne mozemo da izgubimo ovu borbu, jer je na nasoj strani izvor sveg zivota, Bog stvaraoc, cija nas volja pokrece. Imamo najmocnijeg saveznika, koji prozima i diriguje postojanjem i udahnjuje mu zivot. Zato je ova borba vec unapred dobijena." Malecni Avalon je viknuo. "Na nasoj strani je srz srca!" Zacuo se deciji, hrapavi glasic najmladjeg, cetvorogodisnjeg Avalona, koji je skacuci sa stolice potrcao u zagrljaj Gali. Ona ga je smestila u svoje krilo i poljubila u obraz, smejuci se veselo prema njemu, mazila ga je po crvenim uvojcima. "Kada porastem bices mi najbolja drugarica, a mozes i da se udas za mene? Od svih devojcica tebe najvise volim!" Rekao je mali Avalon, klateci nogice ispod stola, vrteci pramen Galine svetle kose. Ona se glasno nasmejala i odgovorila. "Sigurna sam bicemo naj-najbolji drugari. Ti si toliko sladak i nestasan, slican meni, sto je izvanredna kombinacija za igru. Mogli bi vec da krenemo neku zajednicku jurnjavu?" Ariel je razmisljao da li svaki od desetorice decaka misli isto sto i malecni Avalon? Zar svi osecamo isto? Ipak, ona je izabrala mene kao poverioca i brata. A ja.. ja ne znam sta osecam? Videcemo sta vreme nosi? Princeza Teras je sasvim u pravu." Gala se jedno vreme jucala sa malim Avalonom, El-Dreom i Azeri-Elom, sve dok nisu presli u cudesnu, magicnu dvoranu Dvanaestokrake Zvezde, gde su posle par vilovnjackih pesama opijajuce lepote, svi iz unutrasnjeg kruga pozvani diskretno, ne remeteci uzitak ostalih gostiju, u prekrasnu kruznu prostoriju sa zidovima oblozenim poludragim kamenjem, koje je blistalo pod upaljenim svetlima. Sedista su bila poredjana u polukrug cak do zida, dok je preko puta u staklenim vitrinama bilo poredjan ogroman broj poludragog i dragog kamenja. Centralna polukruzna vitrina krila je nakit, izradjen pomocu magije, od koga je zastajao dah. Princevi Isterald i Arion stajali su unutar polukruzne vitrine, prozivajuci redom decake.
Od Kazdira je prvo zatrazeno da izabere svoje obelezje. Kazdir je drzao ruku iznad kristala koji mu je odmah privukao paznju. Uz zagonetni osmeh je uzeo veliki, tamno plavi dragulj, sa utisnutom umanjenom zvezdom neverovatnog sjaja, koja se cinila kao zivi, centralni deo umanjenog zniverzuma. Privezak carobnog dragulja sastavljen iz jedanaest preklopljenih delova, u kojima se videlo najcistije nocno nebo, iz koga su bljestale zvezde, bio je optocen retkim vilovnjackim metalom Grijemom, koji je licio na stopljeno srebro i zlato. Gali je zastao dah, dok je posmatrala ovalni, carobni dragulj tamnog, nocnog neba. "Ovaj cudesni dragulj kraljevske riznice se zove Zvezdana Kapija i Stit Visja-Eloh. Nacinjen je jako davno, sada vec zaboravljenom vestinom magije, iz jedanaest uklopljenih delova. U ovaj drgulj je usadjeno zvezdano seme zivota, za koje se kaze da ima moc da vraca voljene iz stanja blizu smrti. Ovo je jedan od najmocnijih dragulja vilovnjackog sveta, koji krije dar mira, blagostanja i sluzi kao stit. Optocen je retkim vilovnjackim metalom Grijemom. Zvezdana Kapija i Zvezdani Stit Visja-Eloh, po legendi pripadala je krilatom bicu sacinjenom od zvezdane tame, koje je nekada davno vladalo Vilovnjackim svetom u Polu-Bozanskom obliku, koje nas nazalost vise ne posecuje. Kazdir dragi brate, verujem da ti nosis moc Visja-Eloh." Princevi Arion i Isterald su se duboko naklonili Kazdiru izgovarajuci "Pozdravljamo te postovani stvaraoce Visja-Eloh, ti, sto si sacinjen od zvezdane tame, sklone da ispuni sve zelje, ti, koji donosis darove slobode mira i blagostanja!" Kazdir se naklonio princevima, odgovarajuci "Sretan sam sto se ponovo srecemo. Prenut sam i dozvan iz sna u vreme potrebe. Zajedno cemo doprineti novome dobu svesnih i odgovornih. Probudicemo darove izvora u srcima ljudi. Ovo je borba vredna naseg silazka unutar nesavrsenog materijalnog tela." Vadeci dugacki masivni lanac od dragocenog Grijema, izuzetne izrade, prikacio je dragulj Visja-Eloh o Kazdirov vrat i izgovorio nekoliko recenica na Vilovnjackom jeziku. Sesnaestogodisnji Erdrijel ljubicastih ociju, izabrao je prekrasni prirodni sestougaoni kristal Ametista, u cijem je sredistu blistalo malo, vatreno srce, iskricastio-sjajnih cestica, a ciji je gornji deo optocen Grijemom sa grbom vilovnjacke kraljevske porodice. Princ Arion je naglasio "Eledrijel, ovaj prirodni kristal Ametista cuva zapise Bozanske vizije i zato blista svetlom njegove ljubavi, koja stiti od svajog zla. Vizija velikog koncepta stvaranja bljesti vecitim plamenom u srcu kristala Edelem." Princevi su mu se nakonili. "Neka ti vizija Edelem pokazuje put, tako da ga ti mozes pokazati nama. Neka te tvorceva ljubav stiti, tako da je rasiris i obgrlis unutrasnji krug, pa zatim i stvaranje." Eledrijel im se naklonio, melodicno odgovarajuci, drzao je dlan okrenut na gore, projektujuci brzo smenjujuce, trodimenzionalne, eneretske prikaze razlicitih scena iznad sake. "Zajedno putujemo kroz zivot prateci nameru izvora, da doprinesemo budjenju plamena Bozanske ljubavi i vizije u srcu svega stvorenog. Cast mi je da se borim sa vama, za ostvarenje dragocene vizuje Edelem." Princ Isterald mu je posle izgovorene vilovnjacke carolije zakacio lanac od belog zlata i grijema sa priveskom oko vrata. Ariel je odmah ugledao kristal, prozirniji od najcistije rose, sa malo ispupcenom, skoro neprimetnom zvezdom, verujuci da je od izvanredno izbrusenog Gorskog Kristala. Najblistavija zvezda, prozirnija od najbistrije izvorske vode, prelamala je svetlost punim spektrom duginih boja i bila malo ispupcena u cetrnaesto-ugaonom dragulju, na privesku krsta od Grijema, izgraviranog simbolima Arielove duse, koji su mu bili bliski i poznati. "Ocekivali smo da izaberes bas ovaj dijamantski dragulj retke cistoce, kraljevske riznice Gerhida Zlatnih Listova, koji cak i u potpunoj tami u srcu krije duginu svetlost Bozanske sile moci. Prozirna zvezda bljesti rasirenom voljom, koja pokrece sve stvoreno, dok si ti sam izvor ove ogromne stihije, koja ako zastrani mimo krsta milosti i svetog plamena ljubavi -postaje destruktivna. Ovoj volji se povinuje celokupno stvaranje. Cetrnaesto ugaoni dragulj, koji izgleda preogroman, obrubljen uočljivim prstenom u centru neznog krsta, naziva se Vatrena Duga Ariela, koja ce ti ponovo zablistati na grudima." Princevi su mu se duboko naklonili. "Ti sto si izvor Tvorceve volje, koja pokrece stvaranje, usmeri ovu ogromnu moc da pokrenes novo doba samosvesnog coveka? I neka tvoja volja uvek bude obasjna miloscu i ljubavlju." Ariel se naklonio, odgovarajuci "Volja je Bozija da se u svakom srcu probudi i zablista plamen ljubavi. Zajedno cemo snagom volje ispuniti nareceni zadatak. Pokrenuceno pozitivne promene i doneti mir i prosperitet svima u obe dimenzije. Necu se smiriti dok ne dovrsim zapocet zadatak." Ariel je tek sada postao svestan da se prekrasna bajka, koju je slusao u detinjstvu s'krila svoje majke, upravo ostvaruje. Shvatao je sasvim jasno, da se sve odigrava po unapred utvrdjenom scenaruju izvora sveg zivota. Poceo je da nadzire neverovatnu moc Vilovnjacke rase. Cinilo mu se da je usao unutar narecene bajke i istovremeno stigao kuci. Srce mu je bilo puno ruzicaste supstance ljubavi, koja ga je opijala lepotom. Pogledao je u Galu i njene vatreno radosne oci, zahvalan sto nesto toliko lepo postoji u njegovoj stvarnosti, cak tu u istoj prostoriji sa njim. Bio je zahvalan sto su pored njega blistavi i unikatni decaci, koji kriju silu pokretaca i sto su njegova rasuta po svetu braca okupljena oko identicnog cilja. Razmisljao je da obgrljen ovako ogromnom podrskom i svetlom ljubavi moze da postigne i ono sto se smatra za nemoguce. Spustio je glavu, dok mu je princ El-Arion kacio lanac od Grijema nacinjen od zastitnim simbolima izgraviranih plocica. Sam lanac je izgledao kraljevski dostojanstveno. Na masivnoj kopci nalazio se grb vilovnjacke kraljevske porodice, uz njegovo ime i naziv dragulja. Rafael je izabrao ogrlicu izuzetno cudnog rada od zlata, srebra i grijema, koja je imala zapisane reci vilovnjackim pismom i simbolima na svakoj plocici, kao i tamnim mrkim, usadjenim kockastim kristalima Meteorita, Magnetita i prozirno tamnog, a u sredistu kao zadimljenog Dijamanta. Iznad ove tri kockaste ploce sa ugraviranim simbolima, nalazila se kruna od Mesecevog kamena. Princ Isterald mu je zakacio dvostruku lanac ogrlice, nacinjene iskljucivo za ovaj čarobni privezak, dok su mu se oba princa naklonila. "Krunu znanja vodi intuicija, kroz koju se salju prenosi sveznajuceg izvora zivota. Intuicija, koju iz svih dimenzija Zemlje pratimo pomocu pojacivaca Mesecevog primo-predajnika, na koji se mozemo nastelati iskljucivo pomocu vibracije ljubavi-istine, zatim dobijene prenose odgledati u viseslojnoj viziji i prekrojiti po zelji unutar alata maste, da sluze novom vremenu. Rafael ti si glas inovacija, glas novih ideja, koji stize do nas. Ti si kruna znanja i umeca. Ti si nas kreativni potencijal, koji je u ovom vremenu na Zemlji ljudi cini mi se zaokupljen prvenstveno tehnoloskim napretkom? Neka nas tvoja vestina i tvoje znanje obogati!" Rafael se naklonio govoreci "Moja vizija je prepuna novih ideja, a moj galas je ispunjen vrelom istine, koja budi ljubav, samo zato sto uvek pratim upute tvorca, kao i svi kristalni pokretaci. Moje znanje, kreativnost i umece sluzi unutarasnjem krugu i samo jednom cilju, da pridonesem sto brzem i bezbolnijem budjenju potpuno svesnog covecanstva." Gidar je preko reda prozvan da izabre svoj dragulj, osecajuci jos pre poziva da tako treba, bas kao i svi oko njega. Gala je nestrpljivo cupkala cekajuci svoj red. Veliki crni, sasvim prozirni dragulj po imenu "Srce Azraela" imao je u sredini sicusnu iskricu, koja bi povremeno zavarnicila munjicama razlicitog inteziteta i boja. Posle uobicajne Vilovnjacke zastitne carolije, princ Isterald je na masivnom lancu od grijema okacio Gidar-Etru dragulj, uz osmeh, "Srce Azraela je konacno u tvojim rukama. Ti nas nikada ranije nisi posetio, verujem da ni u jednoj dimenziji nisi uzimao telo bilo kog oblika i cudim se da si sisao sa svojim Etrelom (svetlosnim krugom) u ovako nesavrsenu ljudsku, fizicku projekciju? Zadrzacu svoje cudjenje i pozelecu ti dobrodoslicu. Ne brini, necu odati tvoj identitet, koji se primanjem draglja moci sam namece. Ti si vrlo mocno i mome srcu drago bice. Jedva cekam da otpecatis silu, koja spava u tebi i da se odmorim unutar tvoje sustine." Decak ga je gledao prodorno, neverovatnim strogo-neznim, specificnim pogledom kosih, smaragdno-zelenih ociju, koje su odudarale od istocnjacki tamnog tena i izgledale kao nasminkane. "Ucinicu sve sto mogu da pomognem i kao uvek postupacu doslovno po uputima Izvora. Ti dakle znas moj identitet? Medjutim, zelim da ostane skriven, dok ne bude vreme da se svima otkrijem. Zahvalan sam na poklonu. Ja ne mogu drugacije, nego da budem instrument tvorceve volje i postupam uskladjen sa svojom inkarniranom bracom." Kazdir je odbrusio saljivo, "Hajde-hajde klinac, osim sto ides preko reda, da li cemo slusati uvijene pricice i vasa saputanja? Uzgred klinac, tvoje misli su mi sirom otvorene, tako da je uzalud." Tresnuo ga je po ledjima tako, da je siroti Gidar odleteo i umalo se spljeskao o vitrinu, gde se brzo kao metak nasao i zadrzao ga, smejuci se preglasno, zatim ga okrenuo i zviznuo ponovo u pravcu Ariela, koji ga je docekao u narucje uz glasan smeh. "Kazdir ubija svojim izlivima neznosti? Zamisli kako ce biti meni, koji sa njim delim sobu? Vec vidim u buducnosti ambulantna kola i silne zalecene uboje? Princ Arion mora da je dobro razmislio koga ce da baci Kazdirovom neznom temperamentu kao zrtvu? A ja sam naravno bio logicni izbor, posto ne osecam bol i otporan sam na sve vrste udaraca, postao sam eto zrtva, ili ce biti obratno? Srecom vrlo sam zahtevan u svakom smislu, tako da cu ti moj brate desetostruko vracati milost udaraca iz ljubavi. Pitam se ko je gore prosao u ovoj pogodbi moj novo-poklonjeni cimeru?" Kazdir je umirao od smeha sa prisutnima. "Izgleda cu s'tobom imati pune ruke posla? Ne mari, sada si mi dopao sapa i prosto uzivam sto je tako. Trpeces moje udarce iz strastvene ljubavi, a ja cu ti za uzvrati dozvoliti mnogo sto-sta frkovito. Bice to izvanredno, obostrano zabavno i vrlo ispunjujuce putovanje." Svi su se nasmejali jer osecaju isto, a mnogi su to i glasno rekli, ili stidljivo prosaputali. Azeri-El je izabrao veliki, okrugli dragulj kobalt-plavog Tanzanita, vesto isecen da prelama svetlost. Blistajuci jasno plavim sjajem, dragulj je bio okruzen prvo Prstenom Lapis-Lazulija, zatim optocen sirokim, zlatnim krugom sa ugraviranim sibolima, a na vrhu sa majusnom zlatnom krunom, sa pecatom Vilovnjacke kraljevske porodice. "Dragulj Vihsena sluzi specijalnim prenosima moci zlatnog i kobalt plavog zraka, svijenog u jedno. Ovaj retki potencijal daruje urodjenu mudrost da se uvek prepozna ispravan put, cak i najcrnjoj noci. Raduejm se sto te je dragulj Vihsena ponovo pronasao!" rekao je princ El-Arion, zatim nastavio. "On ima moc da te prenese u dimenziju iz koje poticu Vilovnjaci, ili u neko od nasih utocista na Zemlji, ako se za to ukaze potreba. U njemu je skrivena i retka moc svijnog kobalt plavog i zlatnog zraka, koji budi specificnu medjudimenzionalnu magiju." Svi sem vilovnjaka su zacudjeno pogledali u princa Ariona. "Svaki kristal koji je vecers izabran, osim zastite koju pruza srcu, dusi i telu nosioca, ujedno sluzi kao kljuc ulaska u sva vilovnjacka utocista na Zemlji, dok dragulji kraljevske porodice, kao sto je ovaj, otvorice portal, onome ko ga nosi i svakom, ko dotakne dragulj, ili njegovog nosioca, po izgovorenoj komandi na vilovnjackom jeziku." "Wau! To je tako cool!" Uzviknuo je deciji hrapavi glasic malog Avalona. "Nadam se da cu ja izabrati jedan takav?" Svi su se glasno nasmejali.
Drzeci u narucju, malog Avalona jer nije bio dovoljno visok da sam izabere kristal, Gala je morala da se potrudi da ga ne ispusti, pri snaznim pokretima u neslucenim pravcima. Vrpoljenje je naglo prestalo i decak se potpuno umiro, drzeci u rucici ogroman trouglasti drgulj Rubina, kupasto isecen da baca neverovatan crveni plamen, pod uticajem cak i najslabijeg svetla, dok se pri svakom pokretu plamen sirio u vatru. Na gornjem vrhu vatrenog trougla bila je namaknuta i obavijena, umanjena, realno izradjena zlatna kruna, sa zigom vilovnjacke kraljevske porodice. Princ isterald se nasmejao zvonko, a za njim i svi ostali, dok je govorio saljivo, "najmladji nevaljalce i nas najsladji kristalni pokretacu, cini se kako si iz cuga pronasao Vatru Avalona, koja ti je pripadala u proslosti i koja te je ponovo pronasla? Moc Feniksa je ogromna i delotvorna na svim energetskim nivoima i u svim domenima, cak i podsvesnom, nesvesnom, ego-logickom-umu, ili dimenziji sna, a ne samo u odnosu na fizicko telo, kako se veruje u svetu ljudi. Vatra Avalona zaista nosi grb vilovnjacke kraljevske porodice i ima moc otvaranja portala. Da li si sretan mali, nestasni ugursuze? Ti ces nam zadavati silnu muku i glavobolju? Prosto ti pise na celu da cemo imati pune ruke posla sa tobom. A i ova nestasna, desetogodisnja opasnica ce ti se pridruziti? To je vise nego izvesno. Da li smem da kazem tesko i blago nama istovremeno?" Svi su se smejali glasno, a je mali Avalon umalo iskocio iz Galinog narucja, dok su mu oci varnicile crvenim plamenom skoro jace od dragulja Vatre Avalona, koju je prikacenu o zlatni, ispreprletani, masivni lanac, primio je od princa Isteralda, uz blagoslov na vilovnjackom jeziku. Atrion je izabrao prozirni, zlatno varnecici dragulj slican Citrinu, kakav niko od ljudi nije ranije video. Princ El-Arion se smesio. "Ovo je takodje deo porodicnog nasledstva Gerhida. Sretan sam se sto se Zlatno Vrelo vratilo u tvoje ruke moj braticu." Atrion je pitao zacudjeno, "Vratilo?" Uz osmeh princ Arion je odgovorio, "Da. Kroz prošle verkove sretali smo se u vise inkarnacija. Vremenom ces se prisetiti ne samo svojih moci, vec i predjasnjih zivota medju nama. Svi ovde prisutni imaju duboku povezanost sa nasim svetom i porodicom Gerhida. Uglavnom ste skoro svi imali vise inkarnacija medju vilovnjacima, dok prvi put dolazite kao deca, rodjena na Zemlji ljudi." Atrion se smesio. "Sada znam zasto od prvog trenutka osecam da sam se vratio kuci. Hodnici, sobe, narocito dvorana Zvezde mi je bila bliska i poznata. Toliko snazno osecanje ljubavi i pripadnosti ovom mestu, vilovnjacima i prisutnim ljudima, da me je skoro opilo srecom. Zahvalan sam za ovo iskustvo." Sestogodisnji vilovnjak El-Dre, izabrao je prozirni, tamni drgulj, u kome je povremeno blistala bela svetlost i rasipala se sve do ivica oktagonala. Princ Arion je primetio iznendjeno "Ovo je jako mocan elementni drugulj. Mali zmaju, on ce ti pomoci pri buducem preobrazaju, ali isto tako i usmeriti tvoju volju gde je potrebna. Kroz njega mozes cuti pesmu zvezda, ili unutrasnje glasove zivotinja, misli drveca, vetra, odnosno svega na sta usmeris paznju." Mali El-Dre se duboko naklonio, zatim sacekao da mu okace dragulj i bez reci vratio na svoje mesto. Galijena je poslednja birala kristal, drzeci za ruku malog Avalona koji se uspinjao, okacen drugom rukom o vitrinu, pokusavajuci da vidi sta to ona gleda, zbog cega ga je princ El-Arion, smejuci se glasno, uzeo u svoje narucje. Gala je ugledala prekrasno trouglasto-srce od najbledje ruzicasto-crvenkastog, prozirnog kristala, koji je oko sebe imao nesto nalik oblacastoj, filigranskoj, najneznijoj mrezici od grjema, poprskanog mesticavo rojem blistavih, prozirnih kristlcica, odnosno sicusnih jata Dijamnata. Untar mrezice je bio sa obe strane utisnut majusni dragulj u prevrnutom trougu. Unutar prozirnog, svetlo ruzicastog dragulja zapulsirao bi trobojni plamicak kako priblizi ruku, a narocito pri njenom dodiru. "Nikada nisam videla nista lepse." Promrljala je odusevljeno. Princ Isterald je gledao prekrasne, bljestavo-radosne oci sirokih zenica, kako bacaju varnice srece svuda oko nje, paleci vatru ljubavi u srcima, misleci kako nikada nije video takvu lepotu ociju, cak ni kod vilovnjaka. Mali deo takvog potencijala ljubavi u pustosi trenutno stvara zivot, topi sante leda, ili crna srca vraca k'dobroti ispravnog puta. "Galijena, ti nosis moc svetog trojstva ljubavi, zato si izabrala redak dragulj svetlo ruzicastog Dijamanta Raidie, srce trostrukog crvenog bljeska izvora zivota, koje je ceznulo za tobom. Sveti plamen ljubavi Raidie predace ti svoju cudesnu moc, koju samo ti umes da otkljucas. Ti si jedina kojoj je ukazana cast i sa kojom zeli da se sveze. Svakoga drugog ocekuje nemila sudbina ukoliko se usudi da ga ponese, zato ga cuvaj uvek do svoga srca. Kada dodje vreme izvor zivota stopice te sa Raidiom i pozvati da otkrijes njenu ultimativnu moc, budi strpljiva?" Bila je potpuno opcinjena lepotom dragulja, gledajuci u princa Isteralda kako vadi specijalan lancic govoreci s'osmehom. "Ovaj lanac je izradjen pomocu snazne vilovnjacke magije, od legure metala nepoznate na Zemlji zvane Grejm. Lanac od zlata i belog zlata upleteni su zajedno sa lancem od Grejma, dok mu se duzina moze podesavati naredbom cini, a na kopci je krunica od titanijuma sa pecatom kraljevske porodice Gerhida." Lancic je bio posut sicusnim prozirnim kristalima razlicite gustine, tako da izgleda kao nastavak raskosnog privezka i dopirao je majusnoj devojcici skoro do solarnog pleksusa. Gala je pomislila isto sto i princ Isterald "Moracu da porastem da bi ga nosila na srcanoj cakri, bez smanjivanja duzine." Posle izgovorene zastitne vilovnjacke magije, princ Isterald je cinima podesio lncic, dok mu se ona zahvalila naklonom. Ubrzo zatim krenuli su na pocinak.
~Poslusati Srce ili Razum?
Galijena se prevrtala u krevetu, bilo joj je nemoguce da zaspi od rojeva misli o silnim dogadjajima preispunjenog, uzbudljivog dana. Jucerasnji zivot cinio joj se dalek, kao da je zapocela sledecu inkarnaciju, dostizuci zivot za kojim je ceznula. U susednoj sobi Ariel je gledao svoje etericne ucitelje, kako obavljaju svakodnevni ritual isceljenja, na kako se cinilo usnulom Kazdiru. Gledao je njihove poznate projekcije kako se krecu unutar vazdusnog prostora, noseci u rukama ruzicastu vatru ljubavi, zatim kako pletu brzim pokretima zalatne niti sedmog nivoa polja. U trenutku je skocio sa kreveta i obukao crni svileni kimono, izvezen njegovim simbolima belog lava i goluba, koji je dobio na poklon ostavljen u sobi na krevetu, kao i svi iz unutrasnjeg kruga. Izasao je na terasu i hteo da zaviri u Galinu sobu, ali ga je pristojnost sprecila u tome. Za manje od minuta ona je iskocila iz mracne sobe tiho, kao macka i stala pored njega hvatajuci ga za ruku, od cega se trgnuo i ustuknuo. Pogledala ga je iznenadjeno, dok se Ariel nasmejao glasno i prosaputao saginjujuci se. "Nisam te cuo kao prilazis. Moje slatko deriste, dobro si me prepala." Uhvatio je brzo za ruku u znak izvinjenja. Oci pune radosti i neizmerne ljubavi prodirale su duboko unutar njegovog otvorenog srca i cinilo mu se da bi zivot bez ovog malecnog deteta bio neptpun i nesavrsen. Stresao se pomislivsi na rastanak sa njom, zatim se setio da su joj njegove misli otvorene, zato je brzo izgovorio "Ne zelim da se rastanemo.. ali.." Gala ga je povukla za ruku i rekla nezno. "Nocas mozemo da spavamo zajedno? Ili ti budi tu dok ja ne zaspim?" Uh.. mislio je on "Da li da poslusam srce ili razum?" Znao je da je uvek potrebno slusati glas srca, ali mu je razum govorio o pristojnosti. Gala nije imala takvu vrstu dileme. Ona je bila samo srce i ni jedan drugi glas osim njega nije mogla da cuje." Ariel je sedeo pored nje i cekao da zaspi. Drzao je za ruku i gledao njene oci kako varnice u mraku, zatim tiho rekao. "Ako ne zatvoris oci neces moci da zaspis." Podigla se i sela pored njega. "Nesto nije sasvim u redu.. da li si umoran? Meni se ni malo ne spava." Ariel je pogladio po kosi. "Lezi mali ratnice svetlosti, potreban ti je odmor posle ovako napornog dana. Evo ja cu leci pored tebe, bez obzira sto ne bih smeo." Gala se ispravila klececi na krevetu, sa obe ruke mu je lice okrenula prema sebi, posmatrajuci ga ispitivacki, prodorno do dna duse, potpuno ga skenirajuci. "Ti mislis na musko-zenske odnose i pristojnost? Ali mene nije briga za misljenje drugih, niti mislim na tebe kao decaka. Ja te jako volim, mozda vise nego sebe, ili od bilo cega drugog, zar to nije dovoljno da spavas pored mene? Mi se necemo poljubiti, niti bilo sta tako uzasno. To su gluposti i zato nemoj da razmisljas o tome? Svi koji nas vole mislice isto kao i mi. Uostalom, oni mogu da nam vide misli, bas kao i mi njima, zar ne?" Ariel je zagrlio toliko snazno, da je priguseno vrisnula i jedva se suzdrzala da ne zaplace i uplasi ga svojom reakcijom. "Uh, mislila je slomice mi kosti." On se trgnuo od njenog glasnog jauka unutar svojih misli i naglo je pustio. Pogledao je oci pune suza, kako hrabro pokusavaju da i dalje budu radosne. "Gospode Boze, sta nije u redu samnom?" Mislio je. Bio je ljut na sebe i sperman da postidjeno pobegne u svoju sobu ustajuci, ali ga je Gala povukla za rukav. "Nemoj da ides? Ostani samnom? To nije nista strasno, nego sam ja preosetljiva." Stajao je pognute glave par trenutaka, zatim je naglo odlucio da se prikloni svojoj, tacnije njenoj zelji i potrebi srca. "Lecicu pored tebe i nocas cemo spavati zajedno?" Rekao je krijuci od nje pogled, zamerajuci sebi na gluposti i sto jos uvek ne zna da kontrolise fizicku snagu. Za cas je podigao Galu i smestio je na jednu stranu ogromnog kreveta, zatim je ustao, otisao do suprotnog kraja kreveta i legao najdalje moguce od nje. Gala se priblizila toliko da je mogla da ga uhvati za ruku. Sklupcana, izgledala je bas kao malecna macka, kojoj zuto-zelene oci sijaju u mraku. Zelela je da se i on okrene prema njoj, narocito jer je osecala njegov nemir i tugu. Razmisljala je sta da radi i da li je pogresila? Da li je njemu toliko strasno da spava pored nje? Ali zasto? Zasto sve ne moze da bude jednostavno i zasto cak ni njen brat Ariel nije u stanju da prati svoju zelju srca, vec razmislja o pristojnosti? Mi ne radimo nista lose, mislila je. Ariel je cuo poslednju njenu recenicu unutar svojih misli i okrenuo se prema njoj. "Ja sam pet godina stariji od tebe i nazalost moram da mislim o tome kada sam sa devojkom, narocito sa tobom, jer si jos uvek dete. Da oko nas nisu Lightworkeri, mene bi osudili na krst kao manijaka, ili tacnije omrzenog predofila. Ali evo, odlucio sam da ne brinem vise o onome, sto drugi misle. Resio sam da mi je tvoja sreca vaznija od svega i evo upravo pristojnost bacam u djubre." Nacinio je pokret kao da baca loptu u kos. Gala se nasmejala i prisla mu sasvim blizu. Uhvatila ga je za ruke. Ljubav im je ispunila srca i proticala kroz njih harmonicno. Zatvorili su oci i ubrzo zaspali. Ariel se probudio pred svitanje, posmatrajuci sa neznoscu prekrasno, malecno dete pored sebe. Cvrsto je odlucio da joj ispuni svaku zelju i da ce ako, ili kada ga pozove ostati pored nje do kraja zivota. Tiho se iskrao kroz terasu i legao u svoj krevet.
~Poslusati Srce ili Razum?
Galijena se prevrtala u krevetu, bilo joj je nemoguce da zaspi od rojeva misli o silnim dogadjajima preispunjenog, uzbudljivog dana. Jucerasnji zivot cinio joj se dalek, kao da je zapocela sledecu inkarnaciju, dostizuci zivot za kojim je ceznula. U susednoj sobi Ariel je gledao svoje etericne ucitelje, kako obavljaju svakodnevni ritual isceljenja, na kako se cinilo usnulom Kazdiru. Gledao je njihove poznate projekcije kako se krecu unutar vazdusnog prostora, noseci u rukama ruzicastu vatru ljubavi, zatim kako pletu brzim pokretima zalatne niti sedmog nivoa polja. U trenutku je skocio sa kreveta i obukao crni svileni kimono, izvezen njegovim simbolima belog lava i goluba, koji je dobio na poklon ostavljen u sobi na krevetu, kao i svi iz unutrasnjeg kruga. Izasao je na terasu i hteo da zaviri u Galinu sobu, ali ga je pristojnost sprecila u tome. Za manje od minuta ona je iskocila iz mracne sobe tiho, kao macka i stala pored njega hvatajuci ga za ruku, od cega se trgnuo i ustuknuo. Pogledala ga je iznenadjeno, dok se Ariel nasmejao glasno i prosaputao saginjujuci se. "Nisam te cuo kao prilazis. Moje slatko deriste, dobro si me prepala." Uhvatio je brzo za ruku u znak izvinjenja. Oci pune radosti i neizmerne ljubavi prodirale su duboko unutar njegovog otvorenog srca i cinilo mu se da bi zivot bez ovog malecnog deteta bio neptpun i nesavrsen. Stresao se pomislivsi na rastanak sa njom, zatim se setio da su joj njegove misli otvorene, zato je brzo izgovorio "Ne zelim da se rastanemo.. ali.." Gala ga je povukla za ruku i rekla nezno. "Nocas mozemo da spavamo zajedno? Ili ti budi tu dok ja ne zaspim?" Uh.. mislio je on "Da li da poslusam srce ili razum?" Znao je da je uvek potrebno slusati glas srca, ali mu je razum govorio o pristojnosti. Gala nije imala takvu vrstu dileme. Ona je bila samo srce i ni jedan drugi glas osim njega nije mogla da cuje." Ariel je sedeo pored nje i cekao da zaspi. Drzao je za ruku i gledao njene oci kako varnice u mraku, zatim tiho rekao. "Ako ne zatvoris oci neces moci da zaspis." Podigla se i sela pored njega. "Nesto nije sasvim u redu.. da li si umoran? Meni se ni malo ne spava." Ariel je pogladio po kosi. "Lezi mali ratnice svetlosti, potreban ti je odmor posle ovako napornog dana. Evo ja cu leci pored tebe, bez obzira sto ne bih smeo." Gala se ispravila klececi na krevetu, sa obe ruke mu je lice okrenula prema sebi, posmatrajuci ga ispitivacki, prodorno do dna duse, potpuno ga skenirajuci. "Ti mislis na musko-zenske odnose i pristojnost? Ali mene nije briga za misljenje drugih, niti mislim na tebe kao decaka. Ja te jako volim, mozda vise nego sebe, ili od bilo cega drugog, zar to nije dovoljno da spavas pored mene? Mi se necemo poljubiti, niti bilo sta tako uzasno. To su gluposti i zato nemoj da razmisljas o tome? Svi koji nas vole mislice isto kao i mi. Uostalom, oni mogu da nam vide misli, bas kao i mi njima, zar ne?" Ariel je zagrlio toliko snazno, da je priguseno vrisnula i jedva se suzdrzala da ne zaplace i uplasi ga svojom reakcijom. "Uh, mislila je slomice mi kosti." On se trgnuo od njenog glasnog jauka unutar svojih misli i naglo je pustio. Pogledao je oci pune suza, kako hrabro pokusavaju da i dalje budu radosne. "Gospode Boze, sta nije u redu samnom?" Mislio je. Bio je ljut na sebe i sperman da postidjeno pobegne u svoju sobu ustajuci, ali ga je Gala povukla za rukav. "Nemoj da ides? Ostani samnom? To nije nista strasno, nego sam ja preosetljiva." Stajao je pognute glave par trenutaka, zatim je naglo odlucio da se prikloni svojoj, tacnije njenoj zelji i potrebi srca. "Lecicu pored tebe i nocas cemo spavati zajedno?" Rekao je krijuci od nje pogled, zamerajuci sebi na gluposti i sto jos uvek ne zna da kontrolise fizicku snagu. Za cas je podigao Galu i smestio je na jednu stranu ogromnog kreveta, zatim je ustao, otisao do suprotnog kraja kreveta i legao najdalje moguce od nje. Gala se priblizila toliko da je mogla da ga uhvati za ruku. Sklupcana, izgledala je bas kao malecna macka, kojoj zuto-zelene oci sijaju u mraku. Zelela je da se i on okrene prema njoj, narocito jer je osecala njegov nemir i tugu. Razmisljala je sta da radi i da li je pogresila? Da li je njemu toliko strasno da spava pored nje? Ali zasto? Zasto sve ne moze da bude jednostavno i zasto cak ni njen brat Ariel nije u stanju da prati svoju zelju srca, vec razmislja o pristojnosti? Mi ne radimo nista lose, mislila je. Ariel je cuo poslednju njenu recenicu unutar svojih misli i okrenuo se prema njoj. "Ja sam pet godina stariji od tebe i nazalost moram da mislim o tome kada sam sa devojkom, narocito sa tobom, jer si jos uvek dete. Da oko nas nisu Lightworkeri, mene bi osudili na krst kao manijaka, ili tacnije omrzenog predofila. Ali evo, odlucio sam da ne brinem vise o onome, sto drugi misle. Resio sam da mi je tvoja sreca vaznija od svega i evo upravo pristojnost bacam u djubre." Nacinio je pokret kao da baca loptu u kos. Gala se nasmejala i prisla mu sasvim blizu. Uhvatila ga je za ruke. Ljubav im je ispunila srca i proticala kroz njih harmonicno. Zatvorili su oci i ubrzo zaspali. Ariel se probudio pred svitanje, posmatrajuci sa neznoscu prekrasno, malecno dete pored sebe. Cvrsto je odlucio da joj ispuni svaku zelju i da ce ako, ili kada ga pozove ostati pored nje do kraja zivota. Tiho se iskrao kroz terasu i legao u svoj krevet.
~ Prvo Jutro u Zamku Ruzicaste Zvezde~
Kazdir se probudio jako rano i posto su svi jos uvek spavali, krenuo je u setnju, dok je Gala ustala sat kasnije i razocarano konastatovala da Ariel vise ne spava kraj nje, iskocila je iz kreveta i otrcala do njegove sobe. Sela je pored njega i posmatrala jedno vreme kako ujednaceno dise u dubokom snu, zatim mu se uvukla pod prekrivac i zaspala. Kazdir je usao u sobu razmisljajuci da probudi Ariela na ni malo nezan nacin, pruzajuci ruku prema njemu, zastao je ugledavsi Galinu glavu naslonjenu na Arielova ledja. Nasmejao se u sebi, misleci kako se njihova ljubav vec rasplamsava i ukorenjuje za buducnost, da preraste u puno ozbiljnije, a moj bratic ce se cini se iskidati razmisljajuci o pristojnosti? Mala opasnica ga je dakle ciljno izabrala od prvog trenutka i on je ulovljen u mrezu izgleda za zivota. Ocekivao sam ovako nesto, samo ne toliko brzo. Ariel je hteo da se okrene u snu, medjutim nije mogao, zabog cega se probudio i susreo sa Kazdirovim nasmejanim, kao kao noc tamnim ocima, u kojima svetlucaju zvezde. "Oci su ti kao zvezdano nebo." Promrmljao je u polu snu, zbog cega se Kazdir glasno nasmejao. "Znaci laskanje je razlog, uz previse lepo lice, sto te toliko vole devojke, vilovnjacke princeze, cak i male devojcice moj opasni braticu?" Ariel se uspravio u krevetu i umalo seo na Galinu ruku. "Gospode Boze!" Uzviknuo je glasno. Zbog cega se Kazdir jos gromoglasnije nasmejao, a Gala se okrenula na suprotnu stranu. "Ssss.. tiho." Prosaputao je Ariel, stavljajuci prst na usta. "Tiho. Pusti je neka spava i dalje, jer hocu sa tobom da popricam." Iskrao se iz kreveta, vukuci za ruku Kazdira u drugu sobu. "Da li si video kada mi se mala macka uvukla u krevet?" Kazdir se smesio. "Nisam. Ja sam se isto iznenadio, ipak, ocigledno manje od tebe? Vidis moj opasni braticu, ocekivao sam ovako nesto. Lutkica te je vec zgrabila u svoje kandzice, tako da bice sta ce biti." "Ti si to.. to si.. ocekivao?" Promrljao je zacudjeno Ariel. "Naravno. Medjutim to je rebus za tebe? Izmice ti aha momenat? Nema tajnstvenih zapleta, jer mi vidis nije promaklo da ste pri prvom pogledu bili magnetno privuceni jedno-drugim, ili gresim? Ne? Da nastavim? Dakle, nadalje implicira da ste dublje povezani jos pre ovog zivota i da tu darago moje dete nema pomoci. Nareceno pred inkarnaciju, ili kroz inkarnacije se prepoznaje i opasno privlaci, ne mareci za nametnuta pravila i odredbe, shvatas?" Ariel je bio u dilemi i unutar sebe se silno lomio. "Nema.. nema pomoci? Nema.. uh!" Ponavljao je zamisljeno, zbog cega ga je Kazdir zviznuo po ledjima tako snazno, da je izgubio ravnotezu, uz izbijeni vazduh, skoro zakucao o suprotni zid i jedva se povratio od udarca. "Upravo me je ovakav tvoj udarac poslao u njeno narucje, zato necu kukati sto sam umalo zavrsio inkarnaciju i to na samom pocetku zanimljivog poglavlja. Dakle ti mi radis ovako paklene zvrcke? Salim se.. hmm.. donekle, jer braticu dragi, umalo si me sahranio. Ipak nije mi sve jedno, jer ona ne shvata pravila pristojnosti i jos gore moju.. uh.. ne znam ni sam kako da objasnim? Mozda dilemu?" Kazdir se smejao iz sveg srca. "Sudbinske, zacrtane stvari ne mozes da izbegnes. Sto pre se sa tim pomiris olaksaces sebi zivot. Ne brini. Sve ce biti bas kako treba. Opusti se radije i uzivaj u voznji koja nam prestoji? Dok ce tvoja licno, cini mi se, biti najuzbudljivija?" Smejao se izvlaceci Ariela na terasu, vesto ga je zbunio pogledom od koga je zastajao dah. Fascinirano su posmatrali carobnu lepotu predela, od prekrasno uredjenih stepenastih vrtova, prednjeg dvorista, sve do brzog potoka, koji se u malim slapovima spustao sa planine nedaleko iza stepenica, kojima su se sinoc peli na zaravan Srebrne Vrane. Gledali su jata, cudesnih, letecoh stvorenja u daljini iznad sumice, koja su podsecala na mitoloske, ili praistorijeke zivotinje, ni malo nalik pticama, osim sto lete. "Cudesno!" Promrljao je za sebe ocarano. "Ariel moj ludi brate, ti si jos uvek neiskusni klinac, dok imas posla sa detetom, koje ce izrasti za koju godinu, zato budi strpljiv? Vidis gde nas je nasa sudbina bacila? Ovo je mirna oaza usred mora zbrkanih ljudskih misli, tuge i bola svake pogubne vreste. Uzivaj moj brate i ne opterecuj se glupostima? Koga je briga za pravila pristojnosti?" Kazdir ga je zagrlio, zatim krenuo prema sobama ostalih decaka unutrasnjeg kruga. Zavirio je kroz otvorena vrata balkona, zatim usao u spavacu sobu. Decaci su mirno spavali, dok je on zlobno razmisljao na koji nacin da ih probudi? Viknuo je galsno njihova imena, tako da se Azeri-El promeskoljio, zatim naglo seo, dok je Gidar ostao nepomican. Kazdir ga je nimalo nezno prodrmao. "Gidar, vreme je da ustanes, inace ce meni biti dosadno i necu imati koga da mucim svojim satirucim neznostima i bucnom pricom! Nema izvlacenja! Ustajanje pod najhitnije!" Gidar se okrenuo i sanjivo protegnuo. "Zar bas moram i ne mogu da izbegnem danasnje obaveze?" Zatim se setio da nije vreme za ustogljene tutore i dosadna prvila, prema kojima se treba ukalupiti i da nije kod "kuce" unutar jedne od prebogatih palata njegovog oca, koga na svu srecu skoro nikada ne vidja i da je konacno izvan svoje male, vrele, peskovite, zatucane zemljice, koju su oziveli ogromnim naftnim bogatstvom. Setio se naglo da je oslobodjen silnih svakodnevnih obreda, glupih, besmislenih obicaja i mucno-ustogljenih pravila ponasanja, koja stezu srce i unustavaju duh i da je u vilovnjackom utocistu, zbog cega je naglo skocio iz kreveta sa sirokim osmehom na licu, izvanredno dobro raspolozen. Pogledao je po sobi smaragdno zelenim ocima odusevljeno. "Vrh! Silna radost i leopta! Konacno sam sa svojom bracom tu gde pripadam? Uzgred, ja se vise ne vracam u zabit od svoje zemlje, osim ako me nateraju silom! Vreme je da naucim sto god vise mogu! Jedva cekam!" Azeri-El je takodje uzivao u ovim okolnostima i posmatrao zainteresovano lica prisutnih, dok su mu nejednakom bojom osecencene oci sjale kobalt plavom i zlatnom bojom. Razmisljao je o drasticnj razlici sadasnjeg luksuznog smestaja i sobice, s'oskudnim, pohabanim namestajem, koju deli sa bracom. Njegova prekrasna majka je sama izdrzavala cetvoro dece, dok joj je on kao najstariji pomagao, koliko god moze od skole, sto je bilo nistavno." I ja bih voleo da vecito ostanem ovde." Promrljao je vise za sebe. Zatim osetio grizu savesti, jer ostavlja svoju porodicu, koja steze kajseve i preskace obroke. Kazdir ga je prodorno pogledao ravno u oci. "Veselo decice! Teske misli pod hitno zamenite pomocu carobne slike ovog predela, inace cu krenuti da mlatim rukom! A moje udarce iz ljubavi, tesko ko podnosi. Dakle, sta vam je draze? Da vas jednom mlatnem, ili da se samoinicijativno disciplinujete i usidrite u ovom trenutku? Ovde smo da sacinimo plan kako da cela planeta vibrirao ovako, bas kao ova oaza harmonicnog mira sa ruzicastim zamakom i zatim taj nacrt sprovedemo u delo. Zar pokretanje lavina pozitivnih promena, nije dovoljan razlog da vam razvedri te tmurne oblake iznad glava? Klinci hajde da pravimo lom, istrazujemo, zabavljamo se i svratimo potom na dorucak? Uzgred, ko se ne prikloni mom ljubaznom zahtevu, tesko ce stradati od mojih satiruce "neznih" udaraca i moguce zavrsiti u gipsu?" Zatim je Azeri-Ela zviznuo po ledjima tako snazno, da se decak sjurio prema terasi i umalo bi tresnuo dole, da ga Ariel nije vesto zadrzao. "To ti Kazdir zeli dobro jutro moj brate, shvatas? Ja sam instant-prinudno naucio govor njegovih udaraca iz prejakih emocija, mahom silne ubojite ljubavi, ili preko potrebnih disciplinskih mera, tako da sluzim kao prevodilac katastrofalnih zviznjavanja, do blizu smrtnih skvikavanja." Rekao je nasmejano Ariel, dok ga je hvatao, uz glasan smeh prisutnih. "Kazdir nije svestan svoje snage i na njegovom jeziku ovo ti je umesto neznog zagrljaja i slatkih saputanja izjava ljubavi u uvce. Hajdemo na terasu, ovde je uveliko prolece. Pre lici na Maj, nego Mart, dok carolija mesta zavodi izvan opisa sturih reci." Oba decaka su ga poslusno sledila, dok je Kazdir isao poslednji. Izasli su na balkon, gde su vec stajali Atrion i Rafael na samom ulasku u njihovu sobu, a Gala upravo bosonoga izlazila na terasu, gledajuci u njihovom pravcu, dok su joj oni mahali rukama i zavli je. Cim je ugledala Ariela, potrcala je prema njemu i skocila mu u narucje odusevljeno. "Ludo dete." Pomislio je Ariel, "Eto, ovo nije pristojno, ali je svakako prijatno." Ostali decaci su ih zacudjeno gledali, jedino se Kazdir glasno smejao, zbog cega je Ariel brzo spustio dole i pomilovao po glavi. Kazdir je primetio da je bosa i priso joj podizuci je u narucje. "Idemo da nadjemo papucice, ili vec neku vrstu obuce?" Rekao je, gledajuci zlocesto ravno u oci zacudjenog Ariela. Decaci su nastavili zivi razgovor pun veselog smeha, dok se Ariel gledajuci za njima pitao da li treba da ih prati? Ne, nikako, to bi postiglo kontra efekat, dobro je da razgovaraju, mozda joj moze objasniti sto ja nisam u stanju? Najstariji brat je cini se veoma mudar i izvanredno cita izmedju redova emotivna stanja, dobro je da budu malo sami.
Kazdir se probudio jako rano i posto su svi jos uvek spavali, krenuo je u setnju, dok je Gala ustala sat kasnije i razocarano konastatovala da Ariel vise ne spava kraj nje, iskocila je iz kreveta i otrcala do njegove sobe. Sela je pored njega i posmatrala jedno vreme kako ujednaceno dise u dubokom snu, zatim mu se uvukla pod prekrivac i zaspala. Kazdir je usao u sobu razmisljajuci da probudi Ariela na ni malo nezan nacin, pruzajuci ruku prema njemu, zastao je ugledavsi Galinu glavu naslonjenu na Arielova ledja. Nasmejao se u sebi, misleci kako se njihova ljubav vec rasplamsava i ukorenjuje za buducnost, da preraste u puno ozbiljnije, a moj bratic ce se cini se iskidati razmisljajuci o pristojnosti? Mala opasnica ga je dakle ciljno izabrala od prvog trenutka i on je ulovljen u mrezu izgleda za zivota. Ocekivao sam ovako nesto, samo ne toliko brzo. Ariel je hteo da se okrene u snu, medjutim nije mogao, zabog cega se probudio i susreo sa Kazdirovim nasmejanim, kao kao noc tamnim ocima, u kojima svetlucaju zvezde. "Oci su ti kao zvezdano nebo." Promrmljao je u polu snu, zbog cega se Kazdir glasno nasmejao. "Znaci laskanje je razlog, uz previse lepo lice, sto te toliko vole devojke, vilovnjacke princeze, cak i male devojcice moj opasni braticu?" Ariel se uspravio u krevetu i umalo seo na Galinu ruku. "Gospode Boze!" Uzviknuo je glasno. Zbog cega se Kazdir jos gromoglasnije nasmejao, a Gala se okrenula na suprotnu stranu. "Ssss.. tiho." Prosaputao je Ariel, stavljajuci prst na usta. "Tiho. Pusti je neka spava i dalje, jer hocu sa tobom da popricam." Iskrao se iz kreveta, vukuci za ruku Kazdira u drugu sobu. "Da li si video kada mi se mala macka uvukla u krevet?" Kazdir se smesio. "Nisam. Ja sam se isto iznenadio, ipak, ocigledno manje od tebe? Vidis moj opasni braticu, ocekivao sam ovako nesto. Lutkica te je vec zgrabila u svoje kandzice, tako da bice sta ce biti." "Ti si to.. to si.. ocekivao?" Promrljao je zacudjeno Ariel. "Naravno. Medjutim to je rebus za tebe? Izmice ti aha momenat? Nema tajnstvenih zapleta, jer mi vidis nije promaklo da ste pri prvom pogledu bili magnetno privuceni jedno-drugim, ili gresim? Ne? Da nastavim? Dakle, nadalje implicira da ste dublje povezani jos pre ovog zivota i da tu darago moje dete nema pomoci. Nareceno pred inkarnaciju, ili kroz inkarnacije se prepoznaje i opasno privlaci, ne mareci za nametnuta pravila i odredbe, shvatas?" Ariel je bio u dilemi i unutar sebe se silno lomio. "Nema.. nema pomoci? Nema.. uh!" Ponavljao je zamisljeno, zbog cega ga je Kazdir zviznuo po ledjima tako snazno, da je izgubio ravnotezu, uz izbijeni vazduh, skoro zakucao o suprotni zid i jedva se povratio od udarca. "Upravo me je ovakav tvoj udarac poslao u njeno narucje, zato necu kukati sto sam umalo zavrsio inkarnaciju i to na samom pocetku zanimljivog poglavlja. Dakle ti mi radis ovako paklene zvrcke? Salim se.. hmm.. donekle, jer braticu dragi, umalo si me sahranio. Ipak nije mi sve jedno, jer ona ne shvata pravila pristojnosti i jos gore moju.. uh.. ne znam ni sam kako da objasnim? Mozda dilemu?" Kazdir se smejao iz sveg srca. "Sudbinske, zacrtane stvari ne mozes da izbegnes. Sto pre se sa tim pomiris olaksaces sebi zivot. Ne brini. Sve ce biti bas kako treba. Opusti se radije i uzivaj u voznji koja nam prestoji? Dok ce tvoja licno, cini mi se, biti najuzbudljivija?" Smejao se izvlaceci Ariela na terasu, vesto ga je zbunio pogledom od koga je zastajao dah. Fascinirano su posmatrali carobnu lepotu predela, od prekrasno uredjenih stepenastih vrtova, prednjeg dvorista, sve do brzog potoka, koji se u malim slapovima spustao sa planine nedaleko iza stepenica, kojima su se sinoc peli na zaravan Srebrne Vrane. Gledali su jata, cudesnih, letecoh stvorenja u daljini iznad sumice, koja su podsecala na mitoloske, ili praistorijeke zivotinje, ni malo nalik pticama, osim sto lete. "Cudesno!" Promrljao je za sebe ocarano. "Ariel moj ludi brate, ti si jos uvek neiskusni klinac, dok imas posla sa detetom, koje ce izrasti za koju godinu, zato budi strpljiv? Vidis gde nas je nasa sudbina bacila? Ovo je mirna oaza usred mora zbrkanih ljudskih misli, tuge i bola svake pogubne vreste. Uzivaj moj brate i ne opterecuj se glupostima? Koga je briga za pravila pristojnosti?" Kazdir ga je zagrlio, zatim krenuo prema sobama ostalih decaka unutrasnjeg kruga. Zavirio je kroz otvorena vrata balkona, zatim usao u spavacu sobu. Decaci su mirno spavali, dok je on zlobno razmisljao na koji nacin da ih probudi? Viknuo je galsno njihova imena, tako da se Azeri-El promeskoljio, zatim naglo seo, dok je Gidar ostao nepomican. Kazdir ga je nimalo nezno prodrmao. "Gidar, vreme je da ustanes, inace ce meni biti dosadno i necu imati koga da mucim svojim satirucim neznostima i bucnom pricom! Nema izvlacenja! Ustajanje pod najhitnije!" Gidar se okrenuo i sanjivo protegnuo. "Zar bas moram i ne mogu da izbegnem danasnje obaveze?" Zatim se setio da nije vreme za ustogljene tutore i dosadna prvila, prema kojima se treba ukalupiti i da nije kod "kuce" unutar jedne od prebogatih palata njegovog oca, koga na svu srecu skoro nikada ne vidja i da je konacno izvan svoje male, vrele, peskovite, zatucane zemljice, koju su oziveli ogromnim naftnim bogatstvom. Setio se naglo da je oslobodjen silnih svakodnevnih obreda, glupih, besmislenih obicaja i mucno-ustogljenih pravila ponasanja, koja stezu srce i unustavaju duh i da je u vilovnjackom utocistu, zbog cega je naglo skocio iz kreveta sa sirokim osmehom na licu, izvanredno dobro raspolozen. Pogledao je po sobi smaragdno zelenim ocima odusevljeno. "Vrh! Silna radost i leopta! Konacno sam sa svojom bracom tu gde pripadam? Uzgred, ja se vise ne vracam u zabit od svoje zemlje, osim ako me nateraju silom! Vreme je da naucim sto god vise mogu! Jedva cekam!" Azeri-El je takodje uzivao u ovim okolnostima i posmatrao zainteresovano lica prisutnih, dok su mu nejednakom bojom osecencene oci sjale kobalt plavom i zlatnom bojom. Razmisljao je o drasticnj razlici sadasnjeg luksuznog smestaja i sobice, s'oskudnim, pohabanim namestajem, koju deli sa bracom. Njegova prekrasna majka je sama izdrzavala cetvoro dece, dok joj je on kao najstariji pomagao, koliko god moze od skole, sto je bilo nistavno." I ja bih voleo da vecito ostanem ovde." Promrljao je vise za sebe. Zatim osetio grizu savesti, jer ostavlja svoju porodicu, koja steze kajseve i preskace obroke. Kazdir ga je prodorno pogledao ravno u oci. "Veselo decice! Teske misli pod hitno zamenite pomocu carobne slike ovog predela, inace cu krenuti da mlatim rukom! A moje udarce iz ljubavi, tesko ko podnosi. Dakle, sta vam je draze? Da vas jednom mlatnem, ili da se samoinicijativno disciplinujete i usidrite u ovom trenutku? Ovde smo da sacinimo plan kako da cela planeta vibrirao ovako, bas kao ova oaza harmonicnog mira sa ruzicastim zamakom i zatim taj nacrt sprovedemo u delo. Zar pokretanje lavina pozitivnih promena, nije dovoljan razlog da vam razvedri te tmurne oblake iznad glava? Klinci hajde da pravimo lom, istrazujemo, zabavljamo se i svratimo potom na dorucak? Uzgred, ko se ne prikloni mom ljubaznom zahtevu, tesko ce stradati od mojih satiruce "neznih" udaraca i moguce zavrsiti u gipsu?" Zatim je Azeri-Ela zviznuo po ledjima tako snazno, da se decak sjurio prema terasi i umalo bi tresnuo dole, da ga Ariel nije vesto zadrzao. "To ti Kazdir zeli dobro jutro moj brate, shvatas? Ja sam instant-prinudno naucio govor njegovih udaraca iz prejakih emocija, mahom silne ubojite ljubavi, ili preko potrebnih disciplinskih mera, tako da sluzim kao prevodilac katastrofalnih zviznjavanja, do blizu smrtnih skvikavanja." Rekao je nasmejano Ariel, dok ga je hvatao, uz glasan smeh prisutnih. "Kazdir nije svestan svoje snage i na njegovom jeziku ovo ti je umesto neznog zagrljaja i slatkih saputanja izjava ljubavi u uvce. Hajdemo na terasu, ovde je uveliko prolece. Pre lici na Maj, nego Mart, dok carolija mesta zavodi izvan opisa sturih reci." Oba decaka su ga poslusno sledila, dok je Kazdir isao poslednji. Izasli su na balkon, gde su vec stajali Atrion i Rafael na samom ulasku u njihovu sobu, a Gala upravo bosonoga izlazila na terasu, gledajuci u njihovom pravcu, dok su joj oni mahali rukama i zavli je. Cim je ugledala Ariela, potrcala je prema njemu i skocila mu u narucje odusevljeno. "Ludo dete." Pomislio je Ariel, "Eto, ovo nije pristojno, ali je svakako prijatno." Ostali decaci su ih zacudjeno gledali, jedino se Kazdir glasno smejao, zbog cega je Ariel brzo spustio dole i pomilovao po glavi. Kazdir je primetio da je bosa i priso joj podizuci je u narucje. "Idemo da nadjemo papucice, ili vec neku vrstu obuce?" Rekao je, gledajuci zlocesto ravno u oci zacudjenog Ariela. Decaci su nastavili zivi razgovor pun veselog smeha, dok se Ariel gledajuci za njima pitao da li treba da ih prati? Ne, nikako, to bi postiglo kontra efekat, dobro je da razgovaraju, mozda joj moze objasniti sto ja nisam u stanju? Najstariji brat je cini se veoma mudar i izvanredno cita izmedju redova emotivna stanja, dobro je da budu malo sami.
Kazdir je gledao u radosno-bezbrizne Galine oci, odusevljen lepotom njene decije duse. Posle krace pauze je upitao. "Tebi Ariel zanci puno vise od drugih decaka unutrasnjeg kruga, zar ne? Da li znas zasto je to tako?" Ona se smesila, zatim radosno odgovorila. "Naravno da znam. Mi se vec dugo poznajemo i od ranije, povezani smo izvan ove stvarnosti verujem. Ja ga od rodjenja sanjam, vecinom u duhovnom oblicju, a ponekad bas ovako, kako sada izgleda. On je moj brat i zanam da ga volim vise od svega. Eto.. zar to nije sasvim prirodno?" Kazdir je posmatrao zagonetno, dok je odgovarao. "Da, to je prirodno, ali isto tako veoma retko, narocito danas na Zemlji ljudi. Hmm.. vidis moje dete, postoje dve mogucnosti: prva je da ste vec u nekoj od inkarnacija bili prisno povezani, zatim druga u koju ja verujem, da vam je odredjeno zadatkom da u ovoj inkarnaciji budete zajedno." Videvsi da ona ne shvata uopste o cemu prica, brzo je promenio temu. "Hajde da potrazimo tvoju obucu, da li si ponela papucice?" Rekla je zbunjeno. "Ponela sam samo patikice.. ali ih nema?" Nikakve obuce nije bilo na vidiku i Kazdir se vesto sagnuo ispod kreveta i pobedonosno izvukao malecne, zagasito ruzicaste, dobrim delom pohabane patike, sa cveticima od sljokica, koji su do pola otpali. "Evo ih, obuj se, pa da pozurimo? Cekaju na nas." U sebi je pomislio, "Ariel ce se zabrinuti ako se budemo duze zadrzali. Hm, to mozda i ne bi bilo tako lose? Tek sada shvatam njegovu muku. Nece mu biti lako ovih mesec dana. Zene su cista propast, cak i u ovako malecnim pakovanjima." U ocima mu se za casak pojavio bol. Gala ga je pogledala u tom trenutku i brzo mu prisla. Uhvatila ga zabrinuto za ruke i upitala. "Da li te nesto boli? Zasto si toliko tuzan? Hoces da probam da ti pomognem?" Kazdir je vesto sklonio misli iza paravana jucerasnjeg energetskog prenosa i Gala je bila ubedjena da se setio losih ljudi i zadatka koji im predstoji, zato se osmehnula i rekla radosno. "Ne brini nista, videces, svi ljudi mogu da se promene, kada im damo malo iskrene ljubavi i nastupi razumevanje. Nemoj da budes tuzan? Stvarno, sve ce biti dobro." Osmehnuo se i pomilovao je po glavi. "Da, sasvim si u pravu mali ratnice svetlosti. Sada mi je jasno da se od tvog osmeha najtamniji oblak tuge razmice i definitvo se svaka vrsta mraka osvetljava. Ariel je sretan sto ces biti uz njega." Gali su blistale radosno krupne, trobojne, mackaste oci, na neznom decijem licu. "Kazdir ti si isto dublje povezan sa Arielom? To je dobro, jer trebaces mu jako. Ti si si mu slican i skroz razlicit od njega, ali isto tako divan. Svi iz unutrasnjeg kruga su predivni i specificni. To su prekrasne energije i ja osecam svaku posebno i sve zajedno. Jako mi prija ovakva promena." Pomilovao je po glavi, dok je Ariel stajao na vratima, gledajuci ih s'osmehom u ocima. Gala je poletela prema njemu, htela je da ga zagrli, ali se jedva suzdrzala i uhvatila ga samo za ruku, uz pogled pun divljenja i radosti. Obojica su se istovremeno glasno nasmejala, dok ona nije mogla shvati cemu se smeju? Ariel je povukao napolje iz sobe, tako da nije stigla da ga pita, zaboravljajuci pitanje cim su se prikljucili zivom razgovoru ostalih decaka. Princ Arion im je najavio vreme dorucka, desetak minuta pre melodicnog zvona. Silazeci iza grupe bucnih decaka, gledao je u Ariela i malecnu Galu. Opazio je da se drze za ruke i da ga ona gleda sa obozavanjem i radoscu i to mu se nije dopalo, jer je mislo da je za to prerano. "Ipak tu nema pomoci, svakoko je predodredjeno. Znao sam to pre nego sto smo je pozvali na skup. Ovo izgleda nije moglo da se izbegne? Mozda je bas to presudno za nas ukupni zadatak? Videcemo sta ce dalje biti? Uglavnom, cekaju ih mnoga iznenadjenja, cak i sa moje strane i ne samo moje." Nasmejao se tiho, gledajuci prekrasna, jos uvek decija lica oko sebe. "Ovakva se grupa retko vidja, cak i medju vilovnjacima" mislio je. Dorucak su proveli u veselom razgovoru, punom sale i smeha. Gala im je predlozila zajednicku jurnjavu prednjim dvoristem i vrtom, vec spremna da potrci. El-Dre, Avalon i ona, zahuktalo su pojurili prema terasi, a decaci krenuli za njima, kada je Kazdir prodorno zazvizdao. "Klinci, ljubazno se vratite u nazad! Jurnjava mi nije po vlji, imam puno bolju ideju! Hajde, hajde, okupite se i umirite, inace cu morati da se dernjam i dodatno stresiram ostale goste pri obedu!" Posto su se konacno umirili, ptogovorio je melodicnim glasom, kome je bilo tesko odupreti se, jer je plenio i zavodio, mozda cak i vise od stava, punog samopouzdanja i jedinstvene pojave. "Predlazem da se razidjemo u svim pravcima i zatim vratimo na zborno mesto kod fontane, s'tim da je pobednik onaj, koji pronadje najinteresantnije mesto u zamku, ili okolini?" Gala je odusevljeno skakutala, dok su se decaci slagli sa idejom u horu i vec krenuli ka terasi. Kazdir je ponovo zazvizdao i vratio ih nazad. "Dobro gde se posli? Nisam zavrsio! Pravila nadalje impliciraju, da nije dozvoljeno lutati zamrsenim hodnicima u dubine zamka, jer ce biti izgubljenih i potere! Osim toga, El-Dreu i Avalonu bice neophodna pratnja starijih decaka. Da li su svi razumeli pravila i da li ima pitanja?" Gala je podigla ruku. Kazir se osmehnuo i sagnuo do njenog lica. "Kazi, nemirna, zelenooka lutkice?" Gala je izbliza ugledala fascinantne, tamne oci, "Wow! Cudesno. U tvojim ocima blistaju zvezde, a u zenicama se okrece oblacasti prsten. Cas je dalje, dok se sada problizava. Cekaj.. bas da vidim koliko moze da se rasiri? Wou! Kao da ce izleteti vani! Nikada nisam videla ovakve oci. I..uh! Zaboravila sam pitnaje." Kazdirove oci su naglo potamnele, zvezde su nestale, postale su ostre i sarkasticne. Zatim se brzo sabrao i prodorno je pogledao, skenirajuci joj misli. Glasno se nasmejao, dok je ona ustuknula postidjeno. Video je najcistije decije srce, zbog cega je pomilovao po glavi. Talas zaprepastenja i stida je preplavio Galu, oci su joj bile pune suza i jedva se suzdrzavala da ne zaplace. "Ja.. ja.. nisam mislila da budem ovako napadna. Tebi se nije dopalo sto pricam o tvojim ocima? Zao mi je, necu te vise zagledati." Krenula je da pobegne, ali je Kazdir brzo uhvatio za ruku i vratio nazad, nezno govoreci "Nemoj da bezis? Prepao te je moj pogled? Zao mi je moja sestrice. Ipak, o tebi nisam pomislio nista lose. Unutar mene spava velika frka, koja kada se promeskolji i nazre u mojim ocima, moze da prestravi cisto srce, kao tvoje. Molim te, oprosti mi?" Gala je odmahnula rukom, vec radosnih ociju, "Skroz sam dobro. Necu da mislim kao svi ljudi i delem nas po polovima. Hocu da budemo bliski kao gore. Kao kada su prenosi. Ja nisam devojcica i ti nisi decak. Najglupavija je podela na musko i zensko, zato sam odlucila da to za nas ne postoji i tacka. I evo, setila sam se pitanja! Da li mozemo istrazivati u paru?" Oko njih okupljeni decaci su sa zanimanjem gledali sve sto se desavalo. Njihovo urodjeno postenje, nemogucnost da slazu i sirom otvorena, cista srca, koja pulsiraju snaznim emocijama, bez ikakvog suda, davala su mogucnost da jasno shvate i viseslojno opaze sve sto se desava oko njih, a narocito u unutrasnjem krugu. Razumeli su da u Kazdiru postoji skriveni oziljak, skopcan sa neprijateljstvom prema zenama i da Gala ima nista manju fobiju od svega u vezi musko-zenske intimnosti. Arielu je ova prica otvorila oci i dodatno ga zaintrigirala. Ne samo u vezi Gale, vec i Kazdira. Zato je resio da sto pre sazna sve tome. Kazdir je naglo podigao Galu i bacio u vis, uz njen odusevljeni povik, zatim je uredno spustio nazad na mesto. "Deriste sa macijim okicama, samo zbog tebe cemo eto promeniti pravila, posto vidim da ne mozes da se odvojis ni na pola sata od mog cimera. Mozemo istrazivati solo, ili u paru. Dakle decurlijo pokret! Zborno mesto, za najdalje sat vremena kod fontane!" Gala je prisla Arielu i povukla ga za rukav. "Da li si ti zeleo da ides sam? Ili radije sa nekim drugim? Tek sada shvatam da sam te od prvog trena zarobila i da sam nametljiva. Zao mi je. I ne brini, neces me povrediditi ako me odbijes, jer ja jako volim da se igram sama." Ariel joj je lupio bezazleni cveger. "Ludo deriste, nisi se samo ti okacila meni, vec sam se i ja prikacio tebi, zar to ne znas? Ti si moj mali magnet i moja susta suprotnost. Zato bez stidljivosti, crvenog lica i suznih ociju, dobro? Zar ja nisam tvoj brat?" Gala se odmah ozarila i povukla ga za ruku udesno, prema zabranjenom i zabravljenom delu zamka. Jos su samo Gidar i Kazdir krenuli u tom pravcu, sto oni zbog razgovora nisu primetili.
Gala je skakutala, drzeci Ariela za ruku i tiho pevusila crkvene pesmice. Prepustila mu je vodjstvo, diveci se prirodi i fasadi zamka, pratila je njegov zestok tempo i trudila se da ne zaostane. Prosli su poslednju kulicu i zavili uskim prolazom izmedju okomitog zida planine i zamka. Krzljavo, krivudavo drvece raslo je na planinskim izbocinama inad njihovih glava i stvaralo jos dublji hlad i senku. Uskoro su naisli na natkriljeni deo prolaza, koji je zalazio u dugacki tunel. Vrlo brzo su se nasli u mrklom mraku. "Da se vratimo?" Zapitao je Ariel. "Vec treci put si se spotaknula, ocigledno se mucis po ovom mraku?" Odmahnula je glavom. "Ne, nikako. Hocu da vidim gde vodi ovaj skriveni prolaz? Odusevljava me sto je sve misticno i prosto zove da otkrijemo vise. Nema veze sto ne vidim, drzacu se za tebe i za zid, vazi?" Ariel se sgnuo do njenog lica, smeseci se. "Ja perfektno vidim i u mraku, jedino ne bih voleo da se vratis puna uboja i oderotina." Naglo je podigao i smestio u narucje, zatim potrcao, zbog cega su za cas izasli iz tunela. Put se racvao u tri pravca. Mogli su da krenu nalevo stepenistem uklesanim u obronak planine, zatim nanize malo sirom poplocanom stazicom, ili nastave nadesno krivinom, sasvim uskim prolazom uz same zidine zamka. Gala je odusevljeno posmatrala stepeniste koje zavojito nestaje prema vrhu planine. Iskocila je iz Arielovog narucja, vukuci ga vec na tu stranu, medjuim on se nije ni pomerio. "Sto si se ukopao? Idemo?" On joj je protrljao glavu i pokazao prstom nadesno. "Ipak cemo ovuda?" Vrtela je glavom. "Ali.." On je prekinuo. "Ssss. Nema "ali" ovuda je potrebno da krenemo, razumes?" Namrstila se, dok su joj zeleno-zute oci sevale prema njemu. "Ali, stepniste sigurno.." Ariel je ponovo prekinuo. "Sta kazu tvoji etericni ucitelji? Kuda je potrebno da krenemo? Dakle?" Gala je sirom otvorenih, zacudjenih ociju ponovila "Kazu: potrebno je ici ovuda. Uh! Izvini. Tvrdogla sam i kada nesto zamislim i uvrtim, ne umem lako da popustim. Zao mi je." Ariel se smejao. "Ludice! Tek si deriste. Istina preslatko derise sa ovim kikicama i tim macijim okicama. Toliko si slatka kada se ljutis, ali dok blistas zaraznom radoscu, punis mi baterije, ublazavas mi ostrine i otvaras srce. Ti si jedinstveno, retko draguljce bice i ja sam sretan sto sam te pronasao i sto zelis da provodis vreme samnom." Gala je blistala od srece, uz pogled pun divljenja uperen ka njemu. "Ja te u srcu osecam kao rodjenog brata, kao poridicu i toliko te jako volim, vise od sebe. Jedva sam cekala da te pronadjem." Ariel je podigao i bacio par puta u vis, dok je vristala od radosti i mislila kako je ovo najlepsi dan u njenom zivotu i kako ne zeli da se ikada zavrsi. Ubrzo je spustio i poveo uskim prolazom izmedju okomitog zida panine i zamka. Hodajuci pojedinacno provlacili su se suzenjima i natkrljenim delovima putica, zavijajuci postepeno nadesno. Odjednom su usetali u prostrani, polumrcani sestougani sanktum, obasjan svim bojama, koje su se sa vitraza zastakljenog krova oslikavale po mermernim zidovima i podu. Zasto im je dah od lepote. Sasvim zateceni, posmatrali su u tisini neverovatnu lepotu prostora, koji je bio opasan filigranski izradjenim zidom, sa silnim prolazima, ispred kog su iz poda iznicali kameni stećci u pun krug. Prisli su blize i radoznalo gledali vilovnjacko pismo na kamenim plocama. Prosli su kroz jedan od prolaza unutar tankog filigranskog zida i otkrili da po njemu plove sicusna svetla nalik svitcima, dajuci slabu osvetljenost i caroban izgled prostoru. Iza kruznog hodnika prostirali su se mracni prolazi na svakom zidu oksagonala u sest razlicitih pravaca, dok su se iz gorionika uzreni, mirisni vrhovi zarili i prijali culima. "Wow." Prosaputala je Gala. "Dobro koji da odaberemo? Sta kazu nasi etericni ucitelji? Jer moji mudro cute." Ariel se sagnuo do njenog lica sapucuci. "Zar ne mislis da to znaci da i mi zacutimo?" Uhvatio je za ruku, vracajuci se u centralnu prostoriju, gde je blizu ulaza kojim su dospeli ovamo video siroke, niske kamene stubove, koje bi im sada mogli posluziti kao sedista. Primetio je da na svim prolazima, na istim takvim kockama od kamena stoje cupovi sa zbunovima malih, mirisih ruzica, osim na ovom. Seo je i podigao Galu u svoje krilo, zatim su u tisini posmatrali krovne vitraze. Primetili su da svaki vitraz predstavlja sliku punu simbolike i konkretne price sa vaznim znacenjem i da je svaki okrenut ka jednom od misticnih srecaka i prolaza. Gala mu je sapnula zazarenih ociju, smisljajuci scenario za igru "Sada smo detektivi tajne organizacije kristalnih pokretaca i imamo zadatak da razotkrijemo sta znace natpisi na kamenim plocama, kao i simboli, uz pricu na vitrazima?" Ariel se smejao sapucici "Mali Serloce, dakle to nece ici lako, jer ne znamo pismo i vilovnjacka predanja. Trebace nam meseci, cak i godine da na nacin ljudi proniknemo misteriju. Srecom, moj detektivcicu, mozemo upitati svoje etericne ucitelje i cas posla saznati istinu? Mozemo na platnu uma viseslojno u trenutku doziveti, cuti i osetiti, cak i onjusiti celu dugacku pricu od nastanka do danas. Dakle? Hoces da istrazujemo, ili prosto unutar sebe zatrzimo?" Gala se namrstila. "Zar ne znas da se igras? Ja sam tek pre par meseci primila naimenovanje od svojih andjela cuvara i jos nisam navkla da ih pitam, opet nekako znam da to mogu. Ne, htela sam da se pretvaramo kako smo arheolozi, ili detektivi i uzivamo u igrici skupljajuci podatke? Ali.. ti ne volis da se igras?" Glasan Arielov smeh je odjeknuo sanktumom. "Boze, Boze, da se igram?" Gala je naglo ustala i krenula prema sredistu protorije, kada se Ariel nasao ispred nje, zgrabio je u narucje, zatim se brzo i tiho povukao u najtamniji kutak i primirio iza zida jednog od prolaza. Telepatski joj je rekao. "Tiho. Nismo sami, ovde je jos neko. Spusticu te. Ostani skrivena. Oticicu da vidim ko je u pitanju?" Galine radosne oci su odnosile nemir, dok mu je odgovarala "Zasto ne krenemo oboje? Zar ne znas da smo u vilovnjackom utocistu? Ovde nema niceg loseg." Ariel je klimnuo glavom. "Ipak me poslusaj?" Tiho je krenuo da se sunja kruznim hodnikom, prema mestu gde je video da neko stoji, ali je Gala izletela prema sredistu sankruma masuci rukom, viknula je "Kazdir!" Ariel je brzo promenio pravac i krenuo prema njoj. Ugledao Kazdira i cuo njegov smeh. "Dakle, smisljaju se neprijateljstva i misticni zapleti? Zar zaista moj brate? I naravno ti me samo zato nisi osetio?" Arel se smejao "Da, da. Sasvim si u pravu. To je moj nacin zabave i igre. Odusevljava me stratesko planiranje i borba." Gala ga je gledala zacudjeno. "Borba? Ali.. ali.. to je lose! To nije nas nacin. Mi se borimo svetlom istine i ljubavi protiv mraka neznanja, to kaze i princ Arion, nasi andjeli cuvari i moje srce. I hajde da otkrijemo cemu sluze i sta znace ove ploce?" Kazdir ih je pogurao ispred sebe "Osetite srediste sanktuma? Ovako snazna energija dvanaest razlicitih, ujedinjenih zraka stiti vilovnjacko utociste u kom smo. Ovo je jedan vid zastitene carolije Visja-Eloh, koja se uci po vilovnjackim skolama magije. Sta primecujete na poledjini ovih sest ploca? Gala je odusevljeno rekla "Da su uzduz podeljene na dva dela, dok je na svakom ispisano ime, zar ne? To su imena ovih andjela sa vitraza? Jer na svakom su naslikani parovi. "Ovde covek i dete, dok su na ovom dva mladica, zatim devojka i momak, neki sa krlilima, neki bez.. pa.. pa to su onda.." Kazdir je prekinuo. "Tacno. To su specificni nosioci ekstremne energije, odnosno andjeli, kako ih umetnik dozivljava kroz sebe i vidi. Na prednjoj strani ploca su vilovnjacim pismom ispisane reci zastite, koju svaka od tih pojedinacnih energija pruza. Odavde carolija prekriva celo mesto, tako da nas sakrije od znatizeljnih ociju nesvesnih ljudi." Ariel je promrmljao vise za sebe "Magija? Carolija? Hmm. Zasto radije ne svemoc? Zar magija nije zaobilazni put?" Kazdir je uzdahnuo. "Za tebe i mene, za nas je zaobilazan put, medjutim nije svako rodjon kao ekstremni nosioc oderedjenog potencijala i zato ostali ljudi, odnosno vilovnjaci to rade na ovaj nacin. Tacnije koristice magiju, sve dok toliko jako ne napreduju, da postanu ne samo kao mi, vec puno vise od nas. Kristalni pokretaci su jednostrani, dok ce oni biti univerzalni, ili barem blizu tome." Gala je razocarano promrljala "Znaci mi necemo uciti magiju? Izgleda toliko interesantno." Obijica su se nasmejala, dok je Kazidr nezno rekao "Ludice. Za nas je namenjeno puno vise od magije. Opet, ako kasnije pozelis, svakako mozes nauciti zastitne carolije, ili vec sve sto te zanima? I moj rode, mi kasnimo. Vec nam je skoro isteklo ugovoreneih sat vremena za vracanje na zborno mesto. Moramo da pozurimo nazad! Uzdred klinac, zasto nam se ne pridruzis?" Pogledao je navise u jedan od mracnih prolaza, odakle se sada cuo tihi uzdah. "Primetio si me?" Zacuo se Gidarev glas, zatim promenio pravac, cas odjekujuci, cas je zvuk slabio, kako je silazio i priblizavao im se pricajuci usput. "Odslusao sam celu pricu o sanktumu i zastitnoj magiji. Kazdir.. ti si izgleda riznica znanja i mudrosti?" Ugledali su Gidara, kako im se priblizava. Gala se cudila "Ali, zasto nam se nisi pridruzio?" Uzdahnuo je. "Zar nismo trebali istrazivati sami, ili u paru? Mozda zato? Ipak sam uzivao u prici i sto-sta korino naucio." Kazid ih je pogurao ispred sebe i umesto putem, kojim su stigli, poveo ih je jednim od mracnih prolaza. Iz dzepa je izvadio mobilni telefon i snaznim svetlom im osvetlio put. Zavili su u polukrug i uskoro usetali u hodnik osvetljen rojem zutih plovecih svitaca, koji su im pokazivali pravac. Kazdir je govorio, tokom brzog hoda. "Sacekajte tren, samo da pronadjem skriveni patent za otvaranje precice, posto ce nas inace suvise dugo cekati." Gala je odusevljeno posmatrala kako pomera jedan od ornamenata fasade i kako se otvara uski prolaz u uvucenom zidu. "Wow! Hocu ja da probam!" Kazdir je uzdahuo, zatim je podigao ispod miski, uz uputstvo: "Ovu spiralu okreni desno, zatim pomeri pravolinijski ulevo, onda zarotiraj udesno pun krug da otvoris prolaz. I pobogu pozuri. Decaci ce se zabrinuti sto nas nema, kasnimo skoro pola sata." Tajni prolaz ih je jako brzo izveo sve do hodnika i ulaznih vrata zabravljenog zamka. "Zar ova ogromna vrata nisu pod kljucem?" Pitao je Ariel. Kazdir je podigao jednu obrvu znacajno i seretski se osmehnuo. "Naravno.. medjutim, ne i nama." Pricao je dok je otkljucavao vrata pomocu metalnog patenta, koji je nosio sa jos par na privesku sa kljucem. Cim su izasli, na isti nacin je zakljucao vrata, zatim ih pogurao ispred sebe. "Zurba decice! Uzgred, prica o mojim tajanstvenim obijackim sposobnostima moze i da se precuti, da se ne bi dizala naokolo prasina." Jos izdaleka su ugledali mladje decake kako se jurcaju oko fontane, dok su stariji sedeli na klupici pored u zivom razgovoru. Svi su bili na okupu, sem prinaca Ariona, koji je imao predhodno utvrdjenih obaveza.
Razmenjivali su price o svojim nedavnim dozivljaima, zatim ocenjivali cija je najzabavnija i najmisterioznija. Eledrijel je otkrio skrivenu udolinu, do koje se stize kratkim, planinskim prevojem, u kojoj se nalazila sumica sa malim svetilistem. Unutar njega je postojalo vrelo sa kamenim bazenima, u kojima je naisao na vile u belim haljinama i vencicima od svezeg cveca na glavama. Kazdir mu je prekinuo pricu "Pa ti si dakle imao najuzbudljivije istrazivanje? Da li si ih zatekao pri kupanju, dakle razodevene, ili.." Eledrijel je brzo dodao "Oh, ne, nisam! Narvano da nisam. Docekale su me dve vile na ulazu svetilista i zamolile da sacekam, zatim me ubrzo ljubazno uvele i pokazale mi izvor. Atmosfera je bila puna carolije. Mirisi su me zarobili, a njihova pesma izdigla i otvorila srce. U pravu si da sam uzivao pri ovom istrazivanju." El-Dre i Avalon su izjavili, kako ih je princ Arion vodio da vide sumske zivotnje i zajpureno, zivo objasnjavali sturim decijim recnikom, kako su prelepe i razlicte od svega sto su do sada videli. Najvise ih je odusevilo sto se princ Arion sporazumevao telepatski sa njima i prevodio im sta kazu, kao i sto su ga zivotinje slusale i radile sto im zatrazi. Atrion i Azeri-El su isli zajedno do vidikovca, koji su Gala i Ariel sinoc pronasli, opisujuci pogled od koga zataje dah. Kazdir je posmatrao Rafaela. "Jedino ti cutis moj braticu? Osecam da krijes specijalno interesantnu pricu?" Rafael se glasno nasmejao. "Mislio sam da cete me zaobici i da cu se nekako izvuci, ali tebi izgleda ne moze nista da promakne? Posto su svi otisli, ja sam sedeo ovde i posmatrao one koji prolaze, narocito zaposlene u zamku. Vrebao sam da otkrijem gde su smestena vanzemaljska bica, ili makar gde se nalazi naucno-tehnoloski centar. Vec sam pomislio kako nemam srece, kada sam ugledao vilovnjaka u uniformi, kako nosi zanimljivu spravicu u ruci, koja mu je sluzila kao komunikator. Posto ne zanam vilovnjacki jezik, nisam tacno raumeo o cemu prica, ali sam zato odlucio da ga pratim. Sunjao sam se za njim u pravcu zabranjenog dela zamka, koji je na moje iznenadjenje prosisao, zatim se uputio kratkim putem kroz sumicu i izbio na cudnu gradjevinu, sa silnim kulicama. Tu u sred sumice na malom proplanku nalazi se siroka centralna kula, uz koju su priljubljene kulice uzeg obima u raznim visinama. Zmarci iz uzitka su mi krenuli duz kicme, kada sam ugledao primo-predajnike raznih namena na najvisem vrhu kule. Vilovnjak se uputio ravno unutra, a ja trkom zaobilaznim putem, tako da ga ne izgubim i da me ne ugleda dok ulazim za njim. Prostrani hol glavne kule vodi ka administraciji, komunikacionom i istrazivackom centru. Letimicno sam pogledao na cemu rade i posto mi je isteklo vreme pozurio nazad, ali cu se vratiti vec ovo popodne, da zvanicno uz dozvolu umarsiram i otkrijem sve patente i nacin po kom funkcionisu." Nisu stigli da izaberu pobednicki dozivljaj, jer ih je glas melodicnog zvona pozivao na rucak u podne jos tokom Radaellove price. Posle obeda, krenuli su do svojih soba da se odmore. Tri nedelje je proletelo. Unutrasnji krug se dublje povezao i uskladio. Gala i Ariel su bili nerazdvojni, osim kada se igrala sa mladjim decacima, ili kada je on imao obaveze i isao na konsiltacije, ili zakazane sastanke. Kazdira su slabo vidjali, jer je vecito bio okruzen vilama, koje su ga gledale fascinirano. Sat vremena pre dorucka, sve iz unutrasnjeg kruga probudio je uniformisani vilovnjak, dok je Kazdir preuzeo zaduzenje za budjenje Gale i Ariela. Sa terase je umarsirao u njenu spavacu sobu i s'osmehom na licu posmatrao, kako spavaju jedan uz drugog. "Moj bratic ce se tesko odvojiti od zelenooke mackice." Pomislio je, zatim se sagnuo i prodrmao Ariela, koji je zatreptao, podigao se sedeci u krevetu, spustio je noge dole i ostao sa glavoom izmedju dlanova. Telepatski je rekao Kazdiru da ne prica, vec krene s'njim do terase. Kao i uvek Arielu je zastao dah od prekrasnog pogleda. Prosaputao je vise za sebe "Jutro mirise mojim omiljenim mirisima, temeratura vazduha je najprijatnija, a boje jasnije nego igde? Ovo mesto je puno magije, opija i zavodi. Da mogu, nikada ne bih otisao odavde." Kazdir ga je gledao skeinarujcim pogledom, kome nista ne promice, govoreci kroz smeh sarkasticno. "I to je naravno jedino, zbog cega nikada ne zelis da odes odavde? I samo zato si me izveo na terasu, da mi to kazes?" Ariel je uzdahnuo. "Moj zlobni brate, nije jedino, niti primarno. I nisam te zato izveo. Vec sam sanjao frkoviti san i to ja, koji nikada ne sanjam. Uleteo sam u pricu gde smo stariji i gde se desavaju katastrofalna zbivanja, mahom mojom krivicom. San mi je jos uvek zivo pred ocima. Gospode, osecam da ce biti frke. Mislis da je to samo posledica nevaznog, glupog sna, ili nam predstoji katastrofa?" Kazdir se uozbiljio. "Da to samo ti osecas, ne bih se toliko brinuo. Istina da u snovima vidimo licne kocnice i lekcije. Ako nismo dovoljno svesni da u budnom stanju shvatimo unutrasnje terete i zivotno gradivo, vidimo to unutar snova, kojih cemo se secati po budjenju. Medjutim, tebi su lako moguce bili predoceni uputi, jer i u meni kazaljka barometra pokazuje da predstoji stresno desavanje, opet, mozeda i gresim? Savetujem ti da probudimo malu macku i sidjemo na dorucak, zatim ciljno ulovimo Ariona, koji ce mozda umeti nesto vise da nam kaze o tome? Nas brat princ El-Arion je nosioc srebrnog zraka, koji neretko vidi buducnost, cak i kada to ne zeli." Ariel je odahnuo i naglo ga zagrlio. "Sta bih ja da nemam tebe moj brate?" Kazdir ga je gledao sarkasticno, fascinantnim ocima, u kojim stanuje tama zvezdanog neba. "Da nemas mene, bio bi ti dodeljen neko drugi iz unutrasnjeg kruga, ko je moguce daleko zanimljiviji, vestiji i sasvim sigurno puno bolji. Opet istina je da ja unutar sebe krijem odredjeni sastojak, koji je preko potreban tvom eksplozivnom potencijalu i samo zato cu ti prijati, cak mozda i biti neophodan?" Vec je krenuo nazad u sobu, kada ga je Ariel scepao za misicu, dok su mu oci varnicile duginim svetlom. "Zar zaista? To na meni dakle vezbas skromnost i poniznost, koja mi automatski izvlaci milosrdje na povrasinu? Moj ludi brate! Od svih iz unutrasnjeg kruga ti si jedini daleko ispred mene, ne samo po urodjenoj riznici znanja i iskustvu, vec i razumevanju koristenja sopstvenih moci. To snazno osecam. I zato, ti si moj stimulans da prevazidjem sebe, izazov, koji mi je preko potreban. Dok mi je sastojak unutrasnjeg mira o kom si pricao i koji je neodvojivi deo tvog potencijala, vise nego neophodan, jer me inace lako moze odneti nemir sile volje, tako da zastranim i ne prepoznam granicu tame i bezdana." Kazdir ga je zviznuo po ledjim tako da uleti u Galinu sobu i pritom mu izbio vazduh, zatim se nasao ispred njega i sprecio da ne preturi sve sa komode. Naglo ga je zagrlio, dok se Ariel oporavljao od iznenadnog gusenja, ostao je sa glavom na njegovom ramenu. "Ariel.. istina je da trebamo jedan drugom. Medjutim.. shvatices vremenom da ja jedini nisam sisao potpuno cist, kao ostali iz unutrasnjeg kruga. Shvatices i da su kristalni pokretaci potpuni jedino kada ujedine svoje moci. I trazim da mi unapred oprostis, sto necu samo pozitivno uticati na tebe?" Gala se promeskoljila u krevetu, zbog cega ga je vesto zbunio njenim budjenjem i naterao da ne razmislja vise o njihovom razgovoru. Na dorucku su decaci bili neuobicjno mirni i tihi, dok je Ariel jedva cekao da se odmaknu od stola, da bi pricao sa princem El-Arionom, medjutim on im se sam obratio pred kraj jela. "Ostacemo u trpezariji, sve dok ne zacujemo znak za predvidjeni sastanak. Ovoga jutra pocicemo zajedno sa svim predstavnicima i staresinama, skroz dole u dubinu zamka.." Pitanja su pljustala sa svih strana, zbog cega je princ Arion ustao i podigao ruku u beloj rukavici. "Ni ja nemam puno vise dodatnih informcaija. Samo znam da je sastanak odredjen za nesto vise od pola sata i da cemo poci u podzemni deo, koji se slabo koristi. Budite strpljivi?" Kazdir je potapsao Arilela po ledjima, zbog cega mu je on sapnuo "Uh-jao, strpljenje mi nije jaca strana. Ne mogu da se otresem neprijatnog osecaja. Tih pola sata ce mi biti vecnost." Kazdir ga je zgrabio ispod miske i rekao Gali da ih ne prati, zatim izveo Areiela na terasu. "Udahni duboko i smiri se? Zar ne znas da smo tek na pocetku zanimljivog zajednockog putovanja i da je nareceno da donesemo prosperitet u obe dimenzije Zemlje? Dakle, sve ce biti dobro. Hocu da celim srcem poverujes u to." Ariel se nasmejao glasno od olaksanja. "Ti si cudo. S'lakocom si me izvukao iz mraka. Hvala ti. Istina. Preblizo sam se zagledao i zato gresim." Pricali su jos neko vreme, zatim se vratili do stola, bas na vreme pred polazak.
~Paranje Hodnika Vremena~
Zvono se oglasilo, najavljujuci predvidjeni sastanak. Grupa oko pedestak pozvanih hodala je prema mestu skupa, prateci sestoricu vilovnjaka, obucenih u prekrasne odore, ili bogatu plemicku odecu.Vise od desetak minuta hodali su skoro sasvim u tisini zamrsenim, polumracnim hodnicima, prateci bogato izradjene plastove celne grupe vilovnjaka. Gala je hodala izmedju Kazdira i Ariela, koga je drzala cvrsto za ruku. Ariel je gledao u svetlokosu glavicu desetogodisnjeg deteta, koja mu je dosezala jedva do lakta, fasciniran njenom ogromnom snagom, odlucnoscu, spontanoscu i cistim, otvorenim srcem. Pogled mu se sreo sa Kazdirovim kao noc tamnim ocima, u kojima su varnicile zlatne iskre zivota i cinile mu su toliko bliske, kao da se njegova dusa ogleda unutar njih. Kazdir se nasmesio i Ariel je cuo njegov jasan glas unutar uma. "Najrodjeniji brate, da li smo ispunjeni identicnim divjenjem i mislima, ili to jedan izvor zivota prica karoz nas istovremeno?" Ariel je postavljao sebi isto pitanje sve od prvog dana. "Upravo nameravam da saznam, ako zelis prati me?" U toku hoda se izdigao i trenutno prebacio unutar urodjene "0" tacke praznine, bez protoka opterecujucih misli i prosto boravio unutar belog prostora, cekajuci upute etericnih ucitelja. Osetio je Kazdirevu i Galinu svest pored sebe, zatim su mu se pridruzili i ostali decaci, cak i cetvorogodisnji Avalon. Glas sacinjen od musko-zenskog vokala obratio im se recima: "Cekao sam vas, dragocena deco moga srca. Vasa moc da pokrenete pozitivne promene bice stavljena na probu. Sto je pokrenuto trazi da se ostvari i stoga zapamtite izreceno. Uskoro cete naizgled slucajno otvoriti medjudimenzionalni portal, nazalost zajedno sa njim i hodnike vremena. Posmatratacete izuzetno stresnu scenu. Potrebno je da se setite reci koje cu izgovoriti i utisnuti unutar vas. Smirite svoje srce, utisajte emocije i pridruzite mi se na ovom mestu. To je poslednje mesto na kome cete zeleti da budete, ipak svaka ishitrena reakcija samo bi pogorsala zapocetu scenu, a sjajna zvezda nade ce se ugasiti i ova Zemaljska ravan dozivece umesto proleca produzetak vec preduge zime. Uhvatite se za ruke i usmerite svu moc k'svome srcu. Ne pomerajte se sa mesta na kome cete stajati. Setite se mojih reci.. setite se.. setite se.." Ceo unutrasnji krug je za trenutak zastao praveci pometnju i zastoj. Princ Isterald se nasao pokraj Ariela i zabrinuto upitao na vilovnjackom jeziku "A iste tijeo? (Zapocelo je?)" Princ Arion je klimnuo glavom. Decaci su se gledali zacudjeno. Naspram njih Ariel je spustenog pogleda netremice gledao u Galu, prodornim, previse ostrim pogledom, koji reze srce i sledjuje u mestu, dok mu je u uhu svirala bojna truba, a volja se izlivala sve silnijom vulkanskom erupcijom unutar duse i punila svki atom tela. Oci su mu povremeno bljestale laserski jasnim, ubojitim zracima, bez truncice topline. Galu je prostrelio talas zapepastenja, dok su joj neprijatni zmrci isli duz kicme. Istrgla je ruku i udaljila od Ariela. "Zar ovo moze postojati unutar Ariela? Ovo je.. ovo je toliko hladno i surovo, sasvim bez milosti i lepote. Ne.. ne mogu to da prihvatim. Ne zelim to da gledam." Prosaputala je uzasnuto. "Ja.. ja nisam pomislila da ovako nesto strasno postoji u unutrasnjem krugu i nikako unutar Ariela, Gospode sta sada da radim? Kako.. kako da pomognem? Ariel? Vrati se? Molim te?" Okrenula se prema Kazdiru, koji je nepomicno stajao, kao okamenjena statua, spustenog pogleda, gledajuci unutar Arielovog srca i uma. "Evo.. ne brini lutkice, sada ce se zavrsiti." Prisao mu je i zagrlio ga. Arielova glava bila je na Kazdirovom ramenu, dok su mu misici podrhtavali, a vilica se stezala. Kazdir ga je cvrsto drzao i mazio po glavi. Telepatski je zatrazio da ih zaobidju i krenu dalje, dok je princu Arionu sugerisao da udalji Galu. Cela povorka je prosla pored njih i nastavila put, dok su se decaci unutrasnjeg kruga zaustavili, udaljeni desetak koraka od njih. Gala je drzala princa Ariona cvrsto za ruku kao da trazi podrsku, dok je on nezno gladio po kosi. Kazdir ih je pogledao revoltirano, ocima punim sazaljenja i nemoci, cinilo se da zamera sebi na takvim osecanjima. Prosaputao je. "Bolje je ovako. Video si sta se sprema i stoga neces pogresiti. Zar ne?" Ariel je podigao glavu sa njegovog ramena i pogledao ga ocima punim bola, dok su mu ruke podrhtavale. Plamen njegovih ociju se skoro skroz ugasio, sada su izgledale kao tamna, plava, duboka jezera, u cijem dnu tinja tek slabasan plamicak. Kazdir ga je netremice gledao i neprekidno skenirao. Gala je htela da pridje, ali je princ Arion zaustavio. Svi iz unutrasnjeg kruga su napeto cekali. Ariel je vec sledeceg trenutka cvrsto odlucio, da ce uraditi sve sto je u njegovoj moci da spreci to sto je video. Iz ociju mu se promolio plamen duge, zatim nestao. Ponavljao je unutar sebe da je jaci od svega sto ga zadesi i sto mu zivot servira. "Uradicu sve, cak i nemoguce. Sve, bas sve sto je potrebno. Odbacicu tugu, ona je trivijalna za mene. Koga se tice sto mi se srce rasprslo u komadice? Sprecicu da se desi katastrofa. To je jedino ispravno uciniti." Kazdir ga je drzao cvrsto za ramena, kao da se plasi da ce se otrgnuti i pobeci da namestiti silnu glupost i uradi nesto nedozvoljeno. "Tacno. Ucinices sve sto je neophodno, cak i ono nemoguce, tesko ostvarivo i drugima nepojmljivo i pobedices, a ja cu biti uz tebe svaki korak teskog puta. Znam da hoces, zato se nista ne brinem. Ceo nas etrel ceka tvoje upute, spremni da olaksaju i pomognu u svim naumima. Video sam sve sto ce se desiti. Samo polako moj brate, povrati se iz prvobitnog soka i stabilisi? Videces, bice sve dobro." Cim se sabrao i pobedio prejake emocije, narocito tugu, Ariel se izdigao do nulte praznine, izvan opterecujuceg kruga misli. Sedeo je u beloj praznini i cekao. "Oce reci mi sta je potrebno? Sve sto mi naznacis i kazes uradicu bezpogovorno bez pitanja i razmisljanja. Kazdir se izdigao i sedeo zajedno sa njim u beloj praznini, dok se niko drugi nije usudio da im pridje. Cuo se sapat iz daljine. "Veruj mi moja ljubavi?" Za par trenutaka zaculi su jasan musko-zenski glas. "Ne radi nista i dopusti ono, sto ti tesko pada? Potrebno je da verujes svome srcu. Ne pomeraj se sa mesta na kom ces stajati i prihvati ponudjenu pomoc." Ariel je odgovorio. "Bice tako, kako mi odredis Oce. Tvoja rec je zakon za mene." Osetio je kako se beli veo milosti spusta na njegovo ranjeno srce, puneci mu dusu nadom. "Poslusacu." Rekao je sapatom. "Uradicu kako mi je receno." Kazdir je dao znak da nastave put slabo osvetljenim hodnicima. Ubrzo su ih on i Ariel stigli, dok im je Gala pritrcala, cim su je pogledali. "Gospode Boze, ovo njoj nece biti lako," mislio je, "nimalo lako za malecno desetogodisnje dete. Cak bi i vecina visoko svesnih ljudi potpuno propala i pala na ovako teskom ispitu. Zanima me sta ce biti dalje? Kazdir ce ocigledno odigrati kljucnu ulogu u mome zivotu, jer smo vec nacinili cvrstu, celozivotnu sponu ljubavi i razumevanja. A ja cu se potruditi da zastitim i olaksam svojim dragocenim ljudima. Ocvrsnucu i naucicu sto pre lekcije. Svom snagom cu pomoci gde god mogu." Osmehnuo se i pruzio Gali ruku, zbog cega je bila presretna. Mislima je pozvao telepatski Gidara. "Trebas mi moj brate. Pricuvaj mi ovo dete i povedi umesto mene do kraja hodnika? Skrenite na levo i sacekajte me?" Svi su primili ovu poruku. Dvanaestogodisnji, zelenooki Gidar bio je pored njih jos pre zavrsenog telepatskog prenosa. Gala mu je krotko pruzila ruku, zadubljena u misli. Spustene glave isla je poslusno, sve dok nije stao i cvrsto je zagrlio. Ugledala je kose, smargdno zelene oci, cudnog, jedinstvenog u isto vreme ostrogog i neznog pogleda, zbog cega se osmehnula. "Ne brini, sve ce biti dobro. Ovo nam je prvi veliki ispit." Klimnula je glavom i odmahnula rukom. "Oh, znam to. Nista se ne brinem, osim za Ariela.. jer sam mu videla toliko grub, surovi pogled bez milosti i dobrote. Medjutim ja potpuno verujem u njega i znam da ce trijumfovati u unutrasnjoj borbi i izabrace pozitivan ishod." Gidar se osmehnuo i klimnuo glavom "Tacno tako. Ja isto verujem u Ariela, kao i u svakog clana unutrasnjeg kruga. Ovo je tek preko potrebno iskusenje, koje nam Bog salje da nas ocvrsne." Gala ga je obuhvatila svojom ljubavlju i zahvalila izvoru, sto je pored tako divnih decaka. Princ Arion se nasao istog casa ispred Ariela, kao da je teleportovan u mraku pravo ispred njega, dok se Kazdir udaljio tek pola koraka od njih. Gledajuci ga krupnim vilovnjacki zanosnim ocima, skenirao ga je u trenutku, odlucivsi se za drasticne isceliteljske mere. Netremice ga je posmatrao. Drzao ga je za ramena i izgovorao melodicne reci vilovnjacke najdelotvornije magije, ciji je ritam bio hipnotisuc. Zatim je dozvolio Arielu da se stopi sa njegovim ocima i odleti na krilima srebrne vrane do mesta iz svoje vizije, mesta najdublje zudnje njegove duse. Ariel mu se prepustio. Nasao se na mestu izvornog duhovnog relma, drzeci Galu u narucju, koja je blistala svetim trojstvom ljubavi, dok je on prosijavao belim svetlom, a oci mu varnicile munjicama u svim bojama duge. Posmatrao je njihov ples usred samog Izvora Zivota. Unutar zastitnicke crne plisane praznine varnicio je neizrazeni zivot. Njihov cudesni, strastveni ples ga je stvarao, dok se energija svesti podizala i kovitlala u sve jacem i silnijem ritmu stvaranja. Munje su bljestale razgranato, sve brojnije svuda oko njih, a grmljavina se razlegala univerzumom rikom belog lava. Ritam vibracije-svetla se ubrzavao, kovitlajuci se ubrzavajuci oscilacije trenutka, sireeci ga, stvarajuci nove oblike zivota. Volja ga je pokretala i magnetno privlacila, milosrdje ga je blagosiljalo, a sveto trojtvo ljubavi ozivljavalo. Gospode Boze, shvatio sam za cime moja dusa cezne, a on.. on je vec svestan toga.. kako? Viknuo je telepatski, strastveno s'najdubljom zudnjom, vracajuci se u telo, "O Gospode, dozvoli da pomognem svima, narocito njoj?"
Zvono se oglasilo, najavljujuci predvidjeni sastanak. Grupa oko pedestak pozvanih hodala je prema mestu skupa, prateci sestoricu vilovnjaka, obucenih u prekrasne odore, ili bogatu plemicku odecu.Vise od desetak minuta hodali su skoro sasvim u tisini zamrsenim, polumracnim hodnicima, prateci bogato izradjene plastove celne grupe vilovnjaka. Gala je hodala izmedju Kazdira i Ariela, koga je drzala cvrsto za ruku. Ariel je gledao u svetlokosu glavicu desetogodisnjeg deteta, koja mu je dosezala jedva do lakta, fasciniran njenom ogromnom snagom, odlucnoscu, spontanoscu i cistim, otvorenim srcem. Pogled mu se sreo sa Kazdirovim kao noc tamnim ocima, u kojima su varnicile zlatne iskre zivota i cinile mu su toliko bliske, kao da se njegova dusa ogleda unutar njih. Kazdir se nasmesio i Ariel je cuo njegov jasan glas unutar uma. "Najrodjeniji brate, da li smo ispunjeni identicnim divjenjem i mislima, ili to jedan izvor zivota prica karoz nas istovremeno?" Ariel je postavljao sebi isto pitanje sve od prvog dana. "Upravo nameravam da saznam, ako zelis prati me?" U toku hoda se izdigao i trenutno prebacio unutar urodjene "0" tacke praznine, bez protoka opterecujucih misli i prosto boravio unutar belog prostora, cekajuci upute etericnih ucitelja. Osetio je Kazdirevu i Galinu svest pored sebe, zatim su mu se pridruzili i ostali decaci, cak i cetvorogodisnji Avalon. Glas sacinjen od musko-zenskog vokala obratio im se recima: "Cekao sam vas, dragocena deco moga srca. Vasa moc da pokrenete pozitivne promene bice stavljena na probu. Sto je pokrenuto trazi da se ostvari i stoga zapamtite izreceno. Uskoro cete naizgled slucajno otvoriti medjudimenzionalni portal, nazalost zajedno sa njim i hodnike vremena. Posmatratacete izuzetno stresnu scenu. Potrebno je da se setite reci koje cu izgovoriti i utisnuti unutar vas. Smirite svoje srce, utisajte emocije i pridruzite mi se na ovom mestu. To je poslednje mesto na kome cete zeleti da budete, ipak svaka ishitrena reakcija samo bi pogorsala zapocetu scenu, a sjajna zvezda nade ce se ugasiti i ova Zemaljska ravan dozivece umesto proleca produzetak vec preduge zime. Uhvatite se za ruke i usmerite svu moc k'svome srcu. Ne pomerajte se sa mesta na kome cete stajati. Setite se mojih reci.. setite se.. setite se.." Ceo unutrasnji krug je za trenutak zastao praveci pometnju i zastoj. Princ Isterald se nasao pokraj Ariela i zabrinuto upitao na vilovnjackom jeziku "A iste tijeo? (Zapocelo je?)" Princ Arion je klimnuo glavom. Decaci su se gledali zacudjeno. Naspram njih Ariel je spustenog pogleda netremice gledao u Galu, prodornim, previse ostrim pogledom, koji reze srce i sledjuje u mestu, dok mu je u uhu svirala bojna truba, a volja se izlivala sve silnijom vulkanskom erupcijom unutar duse i punila svki atom tela. Oci su mu povremeno bljestale laserski jasnim, ubojitim zracima, bez truncice topline. Galu je prostrelio talas zapepastenja, dok su joj neprijatni zmrci isli duz kicme. Istrgla je ruku i udaljila od Ariela. "Zar ovo moze postojati unutar Ariela? Ovo je.. ovo je toliko hladno i surovo, sasvim bez milosti i lepote. Ne.. ne mogu to da prihvatim. Ne zelim to da gledam." Prosaputala je uzasnuto. "Ja.. ja nisam pomislila da ovako nesto strasno postoji u unutrasnjem krugu i nikako unutar Ariela, Gospode sta sada da radim? Kako.. kako da pomognem? Ariel? Vrati se? Molim te?" Okrenula se prema Kazdiru, koji je nepomicno stajao, kao okamenjena statua, spustenog pogleda, gledajuci unutar Arielovog srca i uma. "Evo.. ne brini lutkice, sada ce se zavrsiti." Prisao mu je i zagrlio ga. Arielova glava bila je na Kazdirovom ramenu, dok su mu misici podrhtavali, a vilica se stezala. Kazdir ga je cvrsto drzao i mazio po glavi. Telepatski je zatrazio da ih zaobidju i krenu dalje, dok je princu Arionu sugerisao da udalji Galu. Cela povorka je prosla pored njih i nastavila put, dok su se decaci unutrasnjeg kruga zaustavili, udaljeni desetak koraka od njih. Gala je drzala princa Ariona cvrsto za ruku kao da trazi podrsku, dok je on nezno gladio po kosi. Kazdir ih je pogledao revoltirano, ocima punim sazaljenja i nemoci, cinilo se da zamera sebi na takvim osecanjima. Prosaputao je. "Bolje je ovako. Video si sta se sprema i stoga neces pogresiti. Zar ne?" Ariel je podigao glavu sa njegovog ramena i pogledao ga ocima punim bola, dok su mu ruke podrhtavale. Plamen njegovih ociju se skoro skroz ugasio, sada su izgledale kao tamna, plava, duboka jezera, u cijem dnu tinja tek slabasan plamicak. Kazdir ga je netremice gledao i neprekidno skenirao. Gala je htela da pridje, ali je princ Arion zaustavio. Svi iz unutrasnjeg kruga su napeto cekali. Ariel je vec sledeceg trenutka cvrsto odlucio, da ce uraditi sve sto je u njegovoj moci da spreci to sto je video. Iz ociju mu se promolio plamen duge, zatim nestao. Ponavljao je unutar sebe da je jaci od svega sto ga zadesi i sto mu zivot servira. "Uradicu sve, cak i nemoguce. Sve, bas sve sto je potrebno. Odbacicu tugu, ona je trivijalna za mene. Koga se tice sto mi se srce rasprslo u komadice? Sprecicu da se desi katastrofa. To je jedino ispravno uciniti." Kazdir ga je drzao cvrsto za ramena, kao da se plasi da ce se otrgnuti i pobeci da namestiti silnu glupost i uradi nesto nedozvoljeno. "Tacno. Ucinices sve sto je neophodno, cak i ono nemoguce, tesko ostvarivo i drugima nepojmljivo i pobedices, a ja cu biti uz tebe svaki korak teskog puta. Znam da hoces, zato se nista ne brinem. Ceo nas etrel ceka tvoje upute, spremni da olaksaju i pomognu u svim naumima. Video sam sve sto ce se desiti. Samo polako moj brate, povrati se iz prvobitnog soka i stabilisi? Videces, bice sve dobro." Cim se sabrao i pobedio prejake emocije, narocito tugu, Ariel se izdigao do nulte praznine, izvan opterecujuceg kruga misli. Sedeo je u beloj praznini i cekao. "Oce reci mi sta je potrebno? Sve sto mi naznacis i kazes uradicu bezpogovorno bez pitanja i razmisljanja. Kazdir se izdigao i sedeo zajedno sa njim u beloj praznini, dok se niko drugi nije usudio da im pridje. Cuo se sapat iz daljine. "Veruj mi moja ljubavi?" Za par trenutaka zaculi su jasan musko-zenski glas. "Ne radi nista i dopusti ono, sto ti tesko pada? Potrebno je da verujes svome srcu. Ne pomeraj se sa mesta na kom ces stajati i prihvati ponudjenu pomoc." Ariel je odgovorio. "Bice tako, kako mi odredis Oce. Tvoja rec je zakon za mene." Osetio je kako se beli veo milosti spusta na njegovo ranjeno srce, puneci mu dusu nadom. "Poslusacu." Rekao je sapatom. "Uradicu kako mi je receno." Kazdir je dao znak da nastave put slabo osvetljenim hodnicima. Ubrzo su ih on i Ariel stigli, dok im je Gala pritrcala, cim su je pogledali. "Gospode Boze, ovo njoj nece biti lako," mislio je, "nimalo lako za malecno desetogodisnje dete. Cak bi i vecina visoko svesnih ljudi potpuno propala i pala na ovako teskom ispitu. Zanima me sta ce biti dalje? Kazdir ce ocigledno odigrati kljucnu ulogu u mome zivotu, jer smo vec nacinili cvrstu, celozivotnu sponu ljubavi i razumevanja. A ja cu se potruditi da zastitim i olaksam svojim dragocenim ljudima. Ocvrsnucu i naucicu sto pre lekcije. Svom snagom cu pomoci gde god mogu." Osmehnuo se i pruzio Gali ruku, zbog cega je bila presretna. Mislima je pozvao telepatski Gidara. "Trebas mi moj brate. Pricuvaj mi ovo dete i povedi umesto mene do kraja hodnika? Skrenite na levo i sacekajte me?" Svi su primili ovu poruku. Dvanaestogodisnji, zelenooki Gidar bio je pored njih jos pre zavrsenog telepatskog prenosa. Gala mu je krotko pruzila ruku, zadubljena u misli. Spustene glave isla je poslusno, sve dok nije stao i cvrsto je zagrlio. Ugledala je kose, smargdno zelene oci, cudnog, jedinstvenog u isto vreme ostrogog i neznog pogleda, zbog cega se osmehnula. "Ne brini, sve ce biti dobro. Ovo nam je prvi veliki ispit." Klimnula je glavom i odmahnula rukom. "Oh, znam to. Nista se ne brinem, osim za Ariela.. jer sam mu videla toliko grub, surovi pogled bez milosti i dobrote. Medjutim ja potpuno verujem u njega i znam da ce trijumfovati u unutrasnjoj borbi i izabrace pozitivan ishod." Gidar se osmehnuo i klimnuo glavom "Tacno tako. Ja isto verujem u Ariela, kao i u svakog clana unutrasnjeg kruga. Ovo je tek preko potrebno iskusenje, koje nam Bog salje da nas ocvrsne." Gala ga je obuhvatila svojom ljubavlju i zahvalila izvoru, sto je pored tako divnih decaka. Princ Arion se nasao istog casa ispred Ariela, kao da je teleportovan u mraku pravo ispred njega, dok se Kazdir udaljio tek pola koraka od njih. Gledajuci ga krupnim vilovnjacki zanosnim ocima, skenirao ga je u trenutku, odlucivsi se za drasticne isceliteljske mere. Netremice ga je posmatrao. Drzao ga je za ramena i izgovorao melodicne reci vilovnjacke najdelotvornije magije, ciji je ritam bio hipnotisuc. Zatim je dozvolio Arielu da se stopi sa njegovim ocima i odleti na krilima srebrne vrane do mesta iz svoje vizije, mesta najdublje zudnje njegove duse. Ariel mu se prepustio. Nasao se na mestu izvornog duhovnog relma, drzeci Galu u narucju, koja je blistala svetim trojstvom ljubavi, dok je on prosijavao belim svetlom, a oci mu varnicile munjicama u svim bojama duge. Posmatrao je njihov ples usred samog Izvora Zivota. Unutar zastitnicke crne plisane praznine varnicio je neizrazeni zivot. Njihov cudesni, strastveni ples ga je stvarao, dok se energija svesti podizala i kovitlala u sve jacem i silnijem ritmu stvaranja. Munje su bljestale razgranato, sve brojnije svuda oko njih, a grmljavina se razlegala univerzumom rikom belog lava. Ritam vibracije-svetla se ubrzavao, kovitlajuci se ubrzavajuci oscilacije trenutka, sireeci ga, stvarajuci nove oblike zivota. Volja ga je pokretala i magnetno privlacila, milosrdje ga je blagosiljalo, a sveto trojtvo ljubavi ozivljavalo. Gospode Boze, shvatio sam za cime moja dusa cezne, a on.. on je vec svestan toga.. kako? Viknuo je telepatski, strastveno s'najdubljom zudnjom, vracajuci se u telo, "O Gospode, dozvoli da pomognem svima, narocito njoj?"
Princ Arion je gledao zabrinuto, sa strepnjom Ariela kako otvara oci i skoro se srusio od olaksanja i srece, kada su ga pogledale oci pune radosti sa bljestavim, skoro flourescentnim duginim svetlom, koje je osvetljavalo do tada mracni hodnik, jace od reflektora na pozornici. Kazdir se nasmejao glasno, dok je zvuk njegovog smeha pun srece odzvanjao mermernim zidovima, dozivajuci ostatak unutrasnjeg kruga, da s'nestrpljenjem dotrci i okruzi ih. Ariel je pogledom potrazio Galu, dok su ga ostali decaci tapsali po ramenu i bodrili recima ljubavi i poverenja, on se smejao iskrenom radoscu zajedno s'njima. Gala je gledala u njegovom pravcu, nesigurna sta treba da radi? Nije zelela da bude okidac ponovljenog pakla, a uz to je iskreno zelela da pomogne. Vise od svega je zelela da vidi svog Ariela u kome se preplicu volja i milost skladnom lepotom. Uh.. razmisljala je, sta bih trebala uraditi? Osetila je jos pre fizickog dodira toplu ruku sa energijom nalik nebeskom domu. Ariel joj je podigao rukom lice, iz njegovih ociju bljestale su snazno sve boje duge, tako da ih je bilo skoro nemoguce direkno gledati. Duga se oslikavala na njenom licu i sirokim, tamnim zenicama. Potpuni sklad vibracije-svetla, ljubavi-istine, volje i milosti rodjen je unutar Ariela za ovo kratko vreme, od svega desetak minuta. Gala je skoro zaplakala od srece, bacajuci mu se u zagrljaj, dok je on po prvi put osetio tananu granicu do koje sme da je stisne. "Neverovatno? Nekao znam da ukrotim sirovu snagu i mogu da kontrolisem vulkansku erupciju volje. Hvala ti Boze!" Galina dusa je vibrirala harmonicnim skladom svetog trojstva ljubavi, zbog cega je dragulj na lancu poceo da svetluca. Ariel je poveo i smestio pored princa Ariona. "Moram da vam ispricam sve sto sam doziveo, jer ne ceka samo mene silazak na pakleno dno, vec ce dusa i srce svakog ovde prisutnog uskoro biti stavljena na probu. Dobro me slusajte i zapamtite izrecene upute." Poceo je da im prica. "Videcete scenu unutar otvorenog medju dimenzionalnog portala, koji se ukrstio greskom sa hodnicima vremena Akaskih zapisa. Unutar scene nas svetlosni krug je na zadatku, rekao bih za negde oko deset, ili vise godina u buducnosti. Nesto je krenulo naopako i zapocela je jurnjava i pucnjava vatrenim oruzjem. Prikazana scena je verujem na pocetku, ili kraju zime. Vazduh je hladan, vetar snazno duva i pocinje da pada sneg. Gala se penje ispred mene na zid, iznad koga je krov kuce, preko koga trebamo preci. Kazdir je vec sa druge strane krova i daje nam znak rukom da pozurimo. Gidar, Eledrijel, Azari-El, Rafael, Atrion trce za nama penjuci se sa kola na zid. Ja ne vidim Galino lice jer je okrenuto prema Kazdiru, verujem da u sred ove zbrke telepatski razmenjuju planove za nasu odstupnicu. Pucnjava se cini blize i kada smo svi vec na krovu kuce, metak pogadja Galu i ona pada u moje narucje, dok ja vristim iz glasa, a moc podivljale volje oslobadja ogroman divlji potencijal, ciji ste mikroskopski delic imali prilike da vidite pre dvadesetak minuta. Ovo je jeziva scena kao iz krimi filma, cija se osecanja direktno prenose i oslikavaju unutar vas u sadasnjem trenutku i oslobadjaju se, jer ih dozivljavate spojeni sa svojim entitetima iz buducnosti. Ne bi bilo prijatno gledati ovakvu scenu ni na platnu uma, ipak se posle toga mozete lako smititi isceljeni u trenu, pod spirajucom vibracijom-svetla izvora zivota, ili "0" tacke zacetka misli, cak mozda i pomocu razgovora sa prijateljem. Medjutim ovo jezivo iskustvo koje nam sledi je u real-time-u, sto znaci da ce svako od vas doziveti identicna osecanja kao tog trenutka.. a to je neverovatno bolno, skoro neizdrzivo za mene." Spustio je glavu za trenutak, zatim naglo podigao pogled, gledajuci u oci svakog od svoje brace. Na zaprepastenim licima vecine se ocrtavala neverica i potreba da pobegnu iz misolovke. Zato je dodao nesto neznije. "Postoji sistem pomocu koga cemo prevazici donekle bezbolno i bezbedno ovaj teski ispit. Pazljivo me slusajte: Potrebno je da nadjacate svoja osecanja izazvana scenom buducnosti. Prvo sam razmisljao o raskidanju pantljika, vezbi koju sam naucio u detinjstvu od majke, medjutim to nije moguce uraditi sa samim sobom. Dakle u pitanju ce biti unutrasnja borba negativnih i pozitivnih misli. Jer ukoliko postignemo da nadjacamo svoja osecanja uzasa i ocaja u sada trenutku saljuci pozitivne impulse za buducnost, dajuci ljubav, radost, milost, spasicemo Galin i sopstvene zivote. Jer posle divlje uzastopne sve jace eksplozije moga potencijala sile volje ne verijem da je samo planeta Zemlja sradala, vec mozda cela Galaksija Mlecnog Puta, mozda se cela ova fizicka projekcija univerzuma raspala u komade zajedno sa mojim Arhandjelskim bicem. Jer postoji vise razloga sto gledamo bas ovu scenu buducnosti. Prvi je svakako test, koji ce nas osnaziti, ili slomiti. Drugi je spasavanje Galijene i sopstvenih fizickih inkarnacija i treci je spasavanje relma celog univerzuma u kome smo trenutno inkarnirani. Poraz dakle nije opcija!" Zacutao je i pogledao pazljivo lica svoje brace, jedino je oklevao da pogleda Galino slatko, decije lice. Mislio je unutar sebe kako je suvise mlada za zivu lekciju u real-time- koju je on jedva preziveo i primoran je ponovo da prodje celom duzinom njenog pakla. Boze pomozi im i narocito pomozi malecnoj lutkici? Podigao je pogled i sreo oci malog, nestasnog, sasvim odlucnog ratnika svetlosti, mrsave malecne devojcice pripremljene na najgore, potpuno resene da pobedi. Ispod skrame odlucnosti, video je njene uobicajne iskre radosti i ogromne bujice ljubavi, kako cekaju spremne da se izliju i iscele, utese, pomognu i celo srce mu je poletelo ka njoj, dodatno osnazeno. "Iznecu vam plan borbe protiv paklenog ocaja, koji ce pokusati da vas ispuni od noznih prstiju, do vrha glave i da se ulije u vase srce i preotme vam dusu. Ne zaboravite da se borite za opstanak univerzuma, ne samo za nase trivijalne, beznacajne zivote. Pri prvoj sceni zajedno cemo izgovarati reci vilovnjacke molitve, koju ce vas nauciti Arion. Pri sceni Galine smrti spojicemo moci i svu svoju ljubav unutar njenog otvorenog srca i ako dostignemo dovoljno viskoki energetski potencijal, on ce eruptirati, izlivajuci se unutar Gale iz buducnosti spasavajuci joj zivot. Ukoliko to ostvarimo, zasustavicemo moju pogubnu destrukciju univerzuma i samounistenje. Da li ste spremni za ovaj podvig?" Viknuo je gromoglasno i odsecno, kao izvezbani vojskovodja. Svi su iz srca vikali "Da! Da, spremni smo! Spremni smo!" Ponovo je viknuo odsecno. "Da li ste spremni da zapocnete i ispunite soj prvi zadatak pokretaca?" U glas su vikali. "Da! Spremni smo!" Skoro zaneseno poceo da recituje vilovnjcku molitvu, kojoj se pridruzio princ Arion i Kazdir, a koju su svi bili obavezni da hitno nauce. "Neka nas vodi volja obasjana miloscu. Neka sveto trojstvo ljubavi zasija snazno, kada se kroz njega izlije potencijal celog svetlosnog kruga. Neka vizija prosperiteta sega stvorenog bude smernica, duh slobodan i neustrasiv zasticen ljubavlju prema stvaranju. Neka se ono za cime nam duse ceznu realizuje s'lakocom. Neka se darovi Izvora spuste u svako srce i zalece sve rane, tuge i bolove. Neka bude kako biti mora narecenim predanjem. Neka sve lose zameni dobrota." I setite se moja braco, da misao zacinje sve emocije i da smo dosli ovde, da se bezbrizno igramo donoseci napredak i isceljenje svemu sto dotaknemo." Govorio je gledajuci Galijenine oci obasjane radoscu i odlucan izraz lica. "Arion prenesi sto pre Isteraldu, dva najmanja decaka ce najbolje pomoci iz odaja kraljevske porodice i neka sto pre nauce molitvu? Potrebna im je pratnja, koja ima isceliteljskog iskustva. Nece im biti lako. Suvise su mali za ovakva iskustva i voleo bih da ih nekako zastitim. Ni nju ne bih vodio da nije neophodno. Ustvari najradije bih ovo sam resio, da nikoga drugog ne dotakne bol.. ili makar uz stariju svoju bracu, medjutim nije mi dozvoljeno, ovo je test celog naseg Etrela. Princ Arion je klimnuo glavom, dok je njegov brat vec organizovao pratnju za dva najmladja, razocarana pokretaca, koji su se bunili sto nece ici u avanturu sa svojom starijom bracom. Ponavljacemo molitvu dok hodamo, uskoro ce se desiti greska i otvorice se vremenski prozor. Pripremite se na unutrasnju borbu i zatim ucitajte u sistem da cemo trijumfovati!" Svi su neprekidno ponavljali molitvu u glas. Prosli su dugackim, zamrsenim hodnicima i konacno stigli do sirokih kamenih, vrata, koja su otvarali vilovnjacki dragulji. Usli su u beli hodnih osvetljen jarkim svetlom sa zasvodjenog plafona, koji se izvijao praveci pun krug oko ogromne podzemne prostorije vilovnjackog istrazivackog centra, dok su sa suprotne strane hodnika, dvanaest vrata vodila u razne poslovne prostorije, u kojima su upravo bili zaposleni i zivo komunicirali osim vilovnjaka i ljudi, uz neobicne entitete Medjugalaktickog Saveza. Ispred ulaznih vrata istrazivackog centra stajala su dva vilovnjaka u svetlim odorama, sa opasanim macevima. Ogromna vrata su se besumno otvorila i povorka je radoznalo usetala unutra.
~Prvi Test Svetlosnog Arhandjelskog Kruga "Etrel-Khrista"~
Usli su u prostoriju sa tehnoloski superiornom opremom, puno boljom od najprestiznijih naucno fantasticnih filmova. Ogroman sto sa hologramom planere Zemlje izgledao toliko realan, kao minijaturni zasebni svet, koji odrzava cudna sprava na vrhu visokog kupolastog stropa. Prostorija se sastojala iz dva dela, razdvojena staklenim zidom. Polu kruzni primarni deo istrazivacke lagoratorije bio je ravan, dok je drugi deo iza stakla, bio uzvisen kao amfiteatar, sa udobnim radnim sedistima i stolovima sa ugradjenim bioplazmatskim ekranima, koji su se pojavljivali i nestajali na komandu. Na sirokim stolovima su takodje stajale korpice pune kolaca, raznog peciva i osvezavajucih napitaka. Svi su posluzeni cajem, kafom, ili sokovima. Ariel je prvi put jasno opazio dvojicu vanzemaljskih covekolikih entiteta, obucenih u slicne bele, ali daleko jednostavnije odore od vilovnjackih, jako visokog cela, bez i jedne malje na licu, ili kose. Ogromnih skoro skroz crnih ociju bez beonjaca. Bili su izuzetno visoki blizu dva ipo metra.. ocenio je on, vitki, izduzenijih udova, sporih elegantno odmerenih pokreta i dostojanstvenog drzanja. Zracili su ogromnom mudroscu i zrelijim, naprednijim duhovnim statusom svoje vrste. Rafael ih je gledao sa divljenjem i Ariel je osetio njegovu zudnju da im se priblizi, sto trenutno nije bilo moguce, sve dok ne zavrse svoj prvi jezivi, mozda cak i pogubni test. Ipak, razmisljao je Ariel, prisustvo ovako naprednih fizicki inkarniranih bica je utesno za sve nas, jer oni moguce imaju nacin da sprece katastrofu koju cu izazavati. Potrazio je pogledom Galu, koja je bila pored vilovnjacke princeze Tijeras i njenih druzbenica. Zacudio ga je Princezin prodorni pogled usmeren ka Gali, koja joj je uzvracala svojim uobicajnim radosno-nestasnim bljeskom ociju. Ariel je osetio da je uznemirena, zato je potrcao na gore stepenistem do njih, probijajuci se izmedju zvanica. Stao je pored Gale i uhvatio je za ruku, klanjajuci se neznatno i kruto, pozdravio je uctivo princezu Tijeres. Gala ga je pogledala zahvalnim, neznim pogledom. Princeza Tijeras je podigla obrve, zatim se namrstila. Kada je podigao pogled ona je vec stajala do njega i drzala ga ispod ruke, povlaceci ga prema sebi, povukla ga je u stranu. Lepezom je zaklonila usne dok mu je saputala. "Ni malo mi se ne dopada to sto nudis. Nije ni malo lako imati toliko jaka osecanja prema nezrelom detetu? Da li mozes da se nosis sa tom burom, s'obzirom da si i sam jos uvek vise dete nego muskarac. Hmm.. pitam se?" Ariel se skoro stropostao niz stepenice, odmicuci se naglo, noga mu je sliznula sto srecom nije izmaklo Kazdirovom ostrom oku. Scena sa princezom nije bila ocigledna svima, ali je njega prodrmala duboko. Pitao se o cemu se tu radi? Krenuo je prema njima i stigao taman na vreme da zaustavi Arielov pad. Gala mu je takodje prisla uzurbano, dok je posmatrala princezin pogled upucen Arielu pun zajedljivosti. Ili kako je ona ocenila ne bas zajedljivosti, ne ni pakosti, ni prkosa, ili od svega po malo? Mozda najpre slomljenog ponosa? Rajene i povredjene duse muskom tastinom? Oh, mislila je Gala o cemu se ovde istinski radi? Ovo je duboka stara rana na srcu verujem? Svo troje su se pogledali sa slicnim mislima. Ariel je bio u specijalnom soku. Tako zajedljive reci, pune prigusenih osecanja i gorke pozude, primorale su ga da se zapita, sta se to dovraga desava unutar ove zene? Cuo je svoje etericne ucitelje, kao sopstvenu misao. U pitanju je stara rana, a tvoje lice je podseca na njenog ne prezaljenog ljubavnika. Preko tebe zeli da se osveti onome, koji je silno povredio. Gala i Kazdir gledajuci unutar Ariela culi su njihovo obrazlozenje i pogledali se sa cudjenjem. Ariel je promrljao. "Samo mi je falilo jos nesto ovako iscrpljujuce na repertoaru. Bas se radujem. Uh.. nema zamornije gluposti. Bura do bure, to je prosta lancana reakcija i treba je sasesci u korenu, cim pre." Uzdahnuo je duboko, dok ga je Kazdir ovog puta nezno tapsao po ledjima. "Samo hrabro moj brate. Ti si spreman na svoja pleca da poneses teret vodje i sve sto ide s'njim u paketu, tako da znam pouzdano da je sve ovo za tebe tek decija igra. Seti se da je svaki postavljen izazov lekcija, posle koje se drasticno napreduje. Zaista je sve bezazleno. A i bezbrizno, narocito unutar ovog nestasnog deteta." pomilovao je Galinu glavicu, zatim dodao "Procicemo ovaj test sa najvisim ocenama, u to sam potpuno siguran." Posle desetak minuta Ariel je bio ozbiljan i napregnut. "Jos uvek se nista ne desava. Da li ste zapamtili reci molitve? Oboje su klimnuli glavom, dok je Ariel poceo da ponavlja tiho molitvu u cemu su mu se pridruzili Kazdir, Gala, Gidar i Azri-El, koji su sedeli za stolom tik pored njih i odslusali igrom slucaja celu scenu sa princezom. Ariel je zatvorio oci penjuci se instiktivno do "0" praznine, dok su ga svi iz unutrasnjeg kruga pratili, a Gidar je zatvarajuci oci pogledao u pravcu princeze, koja je sa ceznjom i tugom gledala izvanredno lepo Arielovo lice. Uh.. ovo zaista ne valja i lako se moguce sprema naredna bura mome bratu? Kako mu pomoci pitam se? Uz put je pomislio i zatim im se pridruzio "0" praznini. Ceo svtlosni krug Etrel-Khrista, instiktivno se sakupio unutar meditacije visoko iznad sedmog polja. Princ Arion je rekao telepatski. Ponovimo zajedno molitvu. Hor odlucnih glasova punih ljubavi, ponavljao je vilovnjacku molitvu, zatim je princ Arion tiho naznacio. Pozivaju nas do centralnog stola projekcije. Kada su se sakupili princ Isterald ih je poveo u razgledanje, dok su Rafaelove oci zadovoljno sijale. Postavljao je pitanja levo i desno, upijajuci odgovore. Princ Arion je pozvao kljucne prdstavnike da im se pridruze i kada su svi konacno okupljeni naglasio je "Odlozicemo Skup za sutra, ili cak prekosutra zavisi od razvoja situacije, koja predstoji. Svi su vec saznali o cemu se radi, jer primecujem da se samo o tome trenutno prica u prostoriji, verujem cak i sire, u celom dvorcu Ruzicaste Zvezde. Posto unutrasnji krug zavrsi svoj prvi teski ispit, verujem da ce nam svima biti potreban predah." Jedan od predstavnika krupnih kostiju, nesto nizeg rasta, crne talasaste kose, uredno podsisane muske frizure, srednjih godina po imenu Nikos je rekao. "Princeza sa svojim pratiljama je zahtevala da prisustvuje ovom tragicnom dogadjaju, koji ce se uskoro zbiti, uostalom ovako velika guzva je samo zbog toga sto svi zele da ostanu i pomognu bar malo ako je moguce?" Namrstene obrve princa Ariona naglo su se ispravile i lice mu se razvedrilo. Zabrinjavalo ga je ponasanje njegove starije sestre od strica Nije znao kao da reaguje i o cemu se zapravo tu radi? Mislicu o tome kasnije, trenutno je najbitnije da odrzimo maksimalno visok i sto je moguce dugotrajniji protok pozitivnih emocija, narocito ljubavi."
Usli su u prostoriju sa tehnoloski superiornom opremom, puno boljom od najprestiznijih naucno fantasticnih filmova. Ogroman sto sa hologramom planere Zemlje izgledao toliko realan, kao minijaturni zasebni svet, koji odrzava cudna sprava na vrhu visokog kupolastog stropa. Prostorija se sastojala iz dva dela, razdvojena staklenim zidom. Polu kruzni primarni deo istrazivacke lagoratorije bio je ravan, dok je drugi deo iza stakla, bio uzvisen kao amfiteatar, sa udobnim radnim sedistima i stolovima sa ugradjenim bioplazmatskim ekranima, koji su se pojavljivali i nestajali na komandu. Na sirokim stolovima su takodje stajale korpice pune kolaca, raznog peciva i osvezavajucih napitaka. Svi su posluzeni cajem, kafom, ili sokovima. Ariel je prvi put jasno opazio dvojicu vanzemaljskih covekolikih entiteta, obucenih u slicne bele, ali daleko jednostavnije odore od vilovnjackih, jako visokog cela, bez i jedne malje na licu, ili kose. Ogromnih skoro skroz crnih ociju bez beonjaca. Bili su izuzetno visoki blizu dva ipo metra.. ocenio je on, vitki, izduzenijih udova, sporih elegantno odmerenih pokreta i dostojanstvenog drzanja. Zracili su ogromnom mudroscu i zrelijim, naprednijim duhovnim statusom svoje vrste. Rafael ih je gledao sa divljenjem i Ariel je osetio njegovu zudnju da im se priblizi, sto trenutno nije bilo moguce, sve dok ne zavrse svoj prvi jezivi, mozda cak i pogubni test. Ipak, razmisljao je Ariel, prisustvo ovako naprednih fizicki inkarniranih bica je utesno za sve nas, jer oni moguce imaju nacin da sprece katastrofu koju cu izazavati. Potrazio je pogledom Galu, koja je bila pored vilovnjacke princeze Tijeras i njenih druzbenica. Zacudio ga je Princezin prodorni pogled usmeren ka Gali, koja joj je uzvracala svojim uobicajnim radosno-nestasnim bljeskom ociju. Ariel je osetio da je uznemirena, zato je potrcao na gore stepenistem do njih, probijajuci se izmedju zvanica. Stao je pored Gale i uhvatio je za ruku, klanjajuci se neznatno i kruto, pozdravio je uctivo princezu Tijeres. Gala ga je pogledala zahvalnim, neznim pogledom. Princeza Tijeras je podigla obrve, zatim se namrstila. Kada je podigao pogled ona je vec stajala do njega i drzala ga ispod ruke, povlaceci ga prema sebi, povukla ga je u stranu. Lepezom je zaklonila usne dok mu je saputala. "Ni malo mi se ne dopada to sto nudis. Nije ni malo lako imati toliko jaka osecanja prema nezrelom detetu? Da li mozes da se nosis sa tom burom, s'obzirom da si i sam jos uvek vise dete nego muskarac. Hmm.. pitam se?" Ariel se skoro stropostao niz stepenice, odmicuci se naglo, noga mu je sliznula sto srecom nije izmaklo Kazdirovom ostrom oku. Scena sa princezom nije bila ocigledna svima, ali je njega prodrmala duboko. Pitao se o cemu se tu radi? Krenuo je prema njima i stigao taman na vreme da zaustavi Arielov pad. Gala mu je takodje prisla uzurbano, dok je posmatrala princezin pogled upucen Arielu pun zajedljivosti. Ili kako je ona ocenila ne bas zajedljivosti, ne ni pakosti, ni prkosa, ili od svega po malo? Mozda najpre slomljenog ponosa? Rajene i povredjene duse muskom tastinom? Oh, mislila je Gala o cemu se ovde istinski radi? Ovo je duboka stara rana na srcu verujem? Svo troje su se pogledali sa slicnim mislima. Ariel je bio u specijalnom soku. Tako zajedljive reci, pune prigusenih osecanja i gorke pozude, primorale su ga da se zapita, sta se to dovraga desava unutar ove zene? Cuo je svoje etericne ucitelje, kao sopstvenu misao. U pitanju je stara rana, a tvoje lice je podseca na njenog ne prezaljenog ljubavnika. Preko tebe zeli da se osveti onome, koji je silno povredio. Gala i Kazdir gledajuci unutar Ariela culi su njihovo obrazlozenje i pogledali se sa cudjenjem. Ariel je promrljao. "Samo mi je falilo jos nesto ovako iscrpljujuce na repertoaru. Bas se radujem. Uh.. nema zamornije gluposti. Bura do bure, to je prosta lancana reakcija i treba je sasesci u korenu, cim pre." Uzdahnuo je duboko, dok ga je Kazdir ovog puta nezno tapsao po ledjima. "Samo hrabro moj brate. Ti si spreman na svoja pleca da poneses teret vodje i sve sto ide s'njim u paketu, tako da znam pouzdano da je sve ovo za tebe tek decija igra. Seti se da je svaki postavljen izazov lekcija, posle koje se drasticno napreduje. Zaista je sve bezazleno. A i bezbrizno, narocito unutar ovog nestasnog deteta." pomilovao je Galinu glavicu, zatim dodao "Procicemo ovaj test sa najvisim ocenama, u to sam potpuno siguran." Posle desetak minuta Ariel je bio ozbiljan i napregnut. "Jos uvek se nista ne desava. Da li ste zapamtili reci molitve? Oboje su klimnuli glavom, dok je Ariel poceo da ponavlja tiho molitvu u cemu su mu se pridruzili Kazdir, Gala, Gidar i Azri-El, koji su sedeli za stolom tik pored njih i odslusali igrom slucaja celu scenu sa princezom. Ariel je zatvorio oci penjuci se instiktivno do "0" praznine, dok su ga svi iz unutrasnjeg kruga pratili, a Gidar je zatvarajuci oci pogledao u pravcu princeze, koja je sa ceznjom i tugom gledala izvanredno lepo Arielovo lice. Uh.. ovo zaista ne valja i lako se moguce sprema naredna bura mome bratu? Kako mu pomoci pitam se? Uz put je pomislio i zatim im se pridruzio "0" praznini. Ceo svtlosni krug Etrel-Khrista, instiktivno se sakupio unutar meditacije visoko iznad sedmog polja. Princ Arion je rekao telepatski. Ponovimo zajedno molitvu. Hor odlucnih glasova punih ljubavi, ponavljao je vilovnjacku molitvu, zatim je princ Arion tiho naznacio. Pozivaju nas do centralnog stola projekcije. Kada su se sakupili princ Isterald ih je poveo u razgledanje, dok su Rafaelove oci zadovoljno sijale. Postavljao je pitanja levo i desno, upijajuci odgovore. Princ Arion je pozvao kljucne prdstavnike da im se pridruze i kada su svi konacno okupljeni naglasio je "Odlozicemo Skup za sutra, ili cak prekosutra zavisi od razvoja situacije, koja predstoji. Svi su vec saznali o cemu se radi, jer primecujem da se samo o tome trenutno prica u prostoriji, verujem cak i sire, u celom dvorcu Ruzicaste Zvezde. Posto unutrasnji krug zavrsi svoj prvi teski ispit, verujem da ce nam svima biti potreban predah." Jedan od predstavnika krupnih kostiju, nesto nizeg rasta, crne talasaste kose, uredno podsisane muske frizure, srednjih godina po imenu Nikos je rekao. "Princeza sa svojim pratiljama je zahtevala da prisustvuje ovom tragicnom dogadjaju, koji ce se uskoro zbiti, uostalom ovako velika guzva je samo zbog toga sto svi zele da ostanu i pomognu bar malo ako je moguce?" Namrstene obrve princa Ariona naglo su se ispravile i lice mu se razvedrilo. Zabrinjavalo ga je ponasanje njegove starije sestre od strica Nije znao kao da reaguje i o cemu se zapravo tu radi? Mislicu o tome kasnije, trenutno je najbitnije da odrzimo maksimalno visok i sto je moguce dugotrajniji protok pozitivnih emocija, narocito ljubavi."
Princ Isterald je rekao "Zapocinju vanredna zbivanja i neuobicajna lekcija kristalnih pokretaca!" Svi osim Arhandjelskog svetlosnog kruga Etrel Khrista pozvani su da se vrate i sednu na svoja mesta. Vazduh je bio prepun peckavog uzbudjenja, svuda oko njih se osecalo pritisak neizvesnosti. U mislima su culi molitve na raznim jezicima, a mnogi galsovi su nudili iskrenu podrsku i pomoc, sto je osnazilo i usrecilo sve iz unutrasnjeg kruga. Ariel je stajao iza Gale drzeci je za ramena. Osecala je da u mislima pravi stit oko nje, zato se naglo okrenula i pogledala ga nasmejanim ocima. "Meni ne treba stit, svi prisutni su moj stit." Rekla je toliko iskreno, bez trunke straha. "Ja sakupljam vasu istinu-ljubav, volju, milosrdje i kreativni stvaralascki potencijal, da bih ga samo malo procistila i poslala ga da ozivi stvaranje. Zato mi ne treba stit.. jer.." Prekinuo je nezno. "Da znam.. hmm.. znam da je obrnuto i da si ti nas stit, srz naseg, tacnije celo moje srce. Mala ja ti se divim. Trebas mi.. ne znam kako to da ti objasnim, ali.. silno mi trebas." Gala je odlucnim zeleno-zutim ocima bljestala okolo zaraznom radoscu, dok je govorila "Hajde da zajedno pobedimo i to najsnaznijom ljubavlju od kada postoji stvaranje i ova planetica? Ovo je nasa prva zajednicka lekcija, koja ce nas zbliziti jos vise. Jer znas i Zemlja mi salje podrsku i svoj prekrasni potencijal zivota, sve, bas sve zeli da nam pomogne, zato sam neizmerno sretna. Ti me radujes sto si pored mene. Sva moja nova braca isto tako. Konacno imam veliku, divnu porodicu. Htela sam devojcice, drugarice, medjutim i ovako je dobro. Ne brini, ovo je tek igrica zar ne?" Svi decaci su je gledali sa divljenjem, kada se tlo ispod njihvih nogu zatreslo. Ariel je privio Galu uz sebe jednom rukom i posmatrao uporedo desavanja viseslojno izvan i unutr svih ucsnika. Cuo se cudan ostar zvuk energetskog pucanja i krckanja materije. Zatim se probijao se uz skripavi cijuk, zvuk nalik na nista poznato. Zemlja se ponovo zatresla, ovoga puta duze i puno snaznije, pucketanje ih je okruzilo sa svih strana. Cula se jeka i probijanje neceg, ali se unutar prostora nije videlo nista neuobicajno, osmim andjeoskih projekcija njihovih ucitelja. Gala se drzala za Ariela i jedva se odrzavala na nogama. Zemljotres se nije stisavao, dok je Ariel skenirao lucni strop, svojim super-vidom i zapazio pukotinu, zatim telepatski i glasno rekao svima da se sklone ispod neceg, dok je Galu vesto smestio ispod ogromnog stola za projekcije. Zemljotres nije davao znake slabljenja, vec se pojacao. Ariel je uporno gledao u pukotinu, koja se prosirivala i na kraju pocela da se osipa sitnim, zatim vecim parcicima mermera. Sklonio se ispod stola sa ostalim decacima i grupom zaposlenih u istrazivackm centru. Veca mermerna parcad pocela je da se odlama i pada sve gusce. Ariel je prekrio malecnu Galu svojim telom, klececi iznad nje pokusao je da pogleda plafon, ali je odustao nemocno. Rec "Nemocno" zastala mu je u umu kao cista bol telu i srcu. Nemocno? Ne, nikada nemocno! Ne postoji nemocno! Nemocno je laz, jer uvek imamo moc da izaberemo i odlucimo sta zelimo! Ja nisam nemocan, jednostavno odbijam da budem! Uzgred izabrao sam! Mi smo izabrali zajedno! Svi ovde prisutni su nam poverili svoju nadu i zanam da bi dali svoje zivote za opstu dobrobit, zato hajde da zaustavimo ovaj zemljotres? Etrel Khrista se drzao za ruke, sa svim ljudima smestenim ispod velikog, glomaznog projekcijskog stola. Ogroman energetski sve gusci vrtlog namestio se iznad stola, sve brze se okrcuci, sijao je svim bojama duge odbacujuci kamenje izvan zastitnog kruga, koji se sve vise sirio, dok nije pokrio celu prostoriju, zatim dalje, praveci sve vecu loptu oko njih. Za par minuta zemljotres je prestao. Ariel je provirio izvan stola gledajuci kako se postepeno siri pukotina blizu vrha prostorije, iz nje je izazio bljesak slican munji, koja neprestalno razgranato bljesti, dok se ispod nje preplicu prozirni zraci, uvijajuci se jedan do drugog. Zasleplljujuci bljesak ga je skoro oslepeo kao i sve prisutne sa otvorenim ocima. Nije bio u stanju da gleda fizickim ocima, vec samo trecim okom, odnosno svima urodjenim duhovnim ocima. "Znaci prozor u buducnost je sirom otvoren." Pomislio je. Neposredna opasnost ih je jos vise zblizila, osecali su se i delali kao jedno bice. To sam oduvek zeleo, bas takvo jedinstvo duha unutar fizickih projekcija, mislio je Ariel, kao i svi decaci, uz Galu. Unutar nje je kucalo srce svih prisutnih, potpuno ih je osecala, njihovu uzbudjenost, ili nemir, silnu nadu i ljubav. Vid im se polako vracao, dok je i poslednji od skrivenih ispod stola izlazio da pogleda sta se desava. Posmatrali su unutar vremenske pukotine, jos uvek sasvim praznu ulicu, deo zida ograde dvorista koji se naslanjao sa njima vidljive strane na kucu. U dnu je bila slepa ulica, blokirana zadnjom stranom sa dve zgrade, ili fabrike bez prozora, na kojima su se videle cige propale od starosti, sve do visokog krova. Izuzetno ruzno, bezivotno, hladno mesto. Ovo je verovatno deo predgradja koji svi zaobilaze, mozda negde uz prugu, mislio je Ariel. Svi iz Arhandjelskog svetlosnog kruga Etrel Khrista istovremeno su prisli i stali u polukrug oko vremenskog prozora, koji je zapocinjao blizu dva metra od zemlje iznad stola.
~Stopljne Arhandjelske Sile~
Zaculi su se uzurbani koraci i unutar ekrana vremenske pukotine pojavio se Kazdir, stariji, jos krupniji, cak i vsilji ako je to moguce. Hodao je zurno, dok je ozbiljnost i samopoudanje zracilo iz njegove pojave. Duga tamna kosa podsecala je na plast noci, koji leprsa na ledenom vetru sibajuci mu lice. Svi prisutni su osetili hladnocu i zadrhtali. Usne su mu bile suve i ispucane, a oci umorne. Mora da nije spavao danima, ili pre nedeljama pomisli Ariel. Vesto je skocio na krov belih, prljavih, ruznih kola, koja su tako stara i zardjala stajala parkirana pored zida, kao davno zaboravljeni otpad. Skocio je lako i gipko na zid kao macka. Njegove jako krupne kosti ni malo nisu otezavale akrobacije. Lako je pretrcao krov, a princ Arion koji je posmatrao kroz vremenski prozor promrljao je glasno. "Sigurno imas vilovnjacke krvi." Svi su se glasno nasmejali. Sisao je iza krova kuce i nestao sa vidika. Nastupila je ponovo tisina, ovaj put teska od iscekivanja sledece scene. Zaculi su ponovo korake. Ovaj put culo se vise uzurbanih koraka, koji su prerasli u trku. Ariel je znao tragicni nastavak, ali je i dalje gledao resen da doprinese sto sretnijem ishodu i mozda nekako obrne predvidjeno. Cvrsta npokolebljiva volja mu se ogledala na licu, umeksana milosrdjem. Pojavili su se odrasli, jako visoki, krupni i vituelno vrlo lepi Gidar, Azeri-El, Atrion i Rafael sa velikom, obicnom crnom koznom torbom, ciji mu se siroki kais usecao u rame, sa ocigledno izuzetno teskim sadrzajem. Popeli su se jedan za drugim, dodavajuci medjusobno tesku torbu, stigli su do krova, zatim zastali u cucecem polozaju, napeto cekajuci. Ponovo su se zaculi koraci i Erdrijelove ljubicaste oci su na trenutak obasjale pokretace poredjane u polukrug, cije su se ruke cvrsto drzale, a srca kucala kao jedno dok su posmatrali scenu koja se odvija i sebe u buducnosti. Erdrijel je izrastao u misicavo-krupnog, visokog coveka. Smedja kosa sa ljubicastim odsjajem padala mu je odvojena teskim pramenovima do ramena. Pogledao je u pravcu vremenske pukotine, cuceci na vrhu zida odmah iznad olupine belih kola. Naglo se umirio i osluskivao, kao i njegova braca na krovu. Ocigledno su cekali su Ariela i Galu zadubljeni u telepatski prenos, koji se jasno cuo u umovima svih pokretaca sa druge stane vremenske pukotine. Zaculi su se koraci, grupa koraka uz lavez dvorisnih pasa. Zatim i prvi pucanj iz vatrenog oruzja, pa jos jedan. Koraci su se priblizavali. Gala je trcala savijena stiteci se tako od hladnog zimskog vetra, u dugackoj sivoj pelerini skoro do zemlje, sa dubokom kapuljacom preko glave, tako da joj se lice nije videlo, niti je bilo moguce videti figuru, samo malecni pramen kose, ali su je osecali, znali su da je to njen potencijal svete vatre. Ariel je lakim koracima trcao odmah iza nje. Amedje-plava kosa mu je padala prko nestvarno lepog lica, koza blistala neznio belim sjajem, a u ocima bljestale munjice i vatrena duga, koja je nestajala i pojavljivala se. Eredrijel je uhvatio Galine ruke i kao od sale je podigao na zid, dok je Ariel bio odmah iza njih. Krenuli su prema vrhu krova. Sve je izgledalo da ce zavrsiti sretno i bez obzira sto su znali tragicni ishod, nadali su se svim srcem promenjenom scenariju. Zacuo se pucanj, zatim jos nekoliko puta, pa rafalna palba. Glasni pucnji culi su se sve blize. Ariel je vesto skocio ispred Gale drzeci je za ruku blizu krovnog vrha, pomagao joj je da predje strmi deo krova. Pucnjava se sasvim priblizila i Gala se odjednom srusila u napred u trenutku kada je hteo da je podigne u narucje, padajuci preko Ariela. Krv iz rane je siknula u vazduh i cinilo se da ce se izliti ravno kroz vremenski prozor. Sve veci deo svetlo sive pelerine postajao je tamno crven. Svi osim Gale su prebledeli. Ona je gledala scenu zazarenim ocima, punim najcistije ljubavlji i radosti. Ariel je pogladao u njeno lice, kao da zeli da se uveri da je jos uvek pored njega. Gledao je sirom otvorenih ociju, zatecen, skoro zaprepasten. Njeno lice je blistalo ne shvatljivom duhovnom lepotom. Setio Arionovih ociju i srebrne vrane, koja ih je prenela do izvora zivota. Gale u njegovom narucju, dok plesu unutar iskri stvaranja, stapajuci se u jedno, dajuci zivot novom univerzumu. Eksplozija ekstazicnog potencijala iz nase se duse razlila stvaranjem. To je potrebno da izmenimo ovu tragediju u sprecimo razaranje. U vremenskom prozoru Ariel je grcao od bola, slomljen i izgubljen. Neobuzdna sirova sila, vulkanska erupcija snage volje, ciji je plast mislosrdja grubo otrgnut, pocela je da mu ispunjava srce, telo i dusu. Gala je lezala do njegovih nogu, dok se oko njih sumrak spustao naglo, kao i unutar njegove duse. Podigao se polako, prekrio lice rukama i vrisnuo iz sveg glasa, krikom koji se pretvorio jezivu u riku ranjene zivotinje, tacnije u riku belogrivog lava cijoj se volji povinuje stvaranje. Telo mu je drhtalo, ali suze nisu tekle, nije video, ni cuo svoju bracu kako pruzaju ruke i dozivaju ga. Podigao je pogled koji je svirepom snagom parao nebo i zemlju, sijajuci laserskim bojama unutar energetekog visokog zida, ciji je potencijal pretvarao u najifnije cestice sve na sta usmeri paznju. Unutrasnji krug je zapoceo molitvu u horu, odlucnim glasovim punim ljubavi, glasovi su se slivali u jedno. Gala je iskoracila napred dok je Ariel pokusavao da je zadrzi, cuo je unutar misli. "Veruj mi? Ariel, veruj u ovo sto cu uraditi i pomozi mi? Pustio joj je ruku, jer joj odlucio u trenu da joj bezuslovno veruje. Hor je odzvanjao u umu i srcu svih prisutnih i oni su se pridruzili molitvi. Okrugla prostorija je ispunjena prekrasnim svetlom blistavih lica, osvetljenih ljubavlju i nadom. Unutrasnji krug se borio sa teskim pojedinacnim osecanjima gubitka i tuge i uzasa, samo je Gala bila potpuno preplavljena ljubavlju, dok je Ariel pratio viseslojno, svom snagom usmeren ka njoj i unutar nje, davao joj je svoju moc, poverenje i podrsku. U pukotini, bljesnuo je ogroman energetski talas sireci se od Ariela u krug, uz glasnu grmljavinu i pokosio njegovu bracu, koja su vikala iz glasa njegovo ime i pruzali mu ruke, pokusavajuci da dodju do njega. Do tada je sa druge strane vremenskog prozora svaki od pokretaca imao mucno iskustvo borbe sa uzavrelim osecanjima i ogromnom tugom. Negativna osecanja su ih naglo napustila i oni su predpostavljali da njihovi stariji dvojnici leze onesveteni razbacani po krovu, ili na tlu pored kuce. Skoro skroz je pao mrak i vidljivost je postajala sve slabija. Nastavili su donekle rastereceni unistavajucih osecanja svojih odraslih manifestacija i u horu izvikivali vilovnjacku molitvu svim srcem.
Zaculi su se uzurbani koraci i unutar ekrana vremenske pukotine pojavio se Kazdir, stariji, jos krupniji, cak i vsilji ako je to moguce. Hodao je zurno, dok je ozbiljnost i samopoudanje zracilo iz njegove pojave. Duga tamna kosa podsecala je na plast noci, koji leprsa na ledenom vetru sibajuci mu lice. Svi prisutni su osetili hladnocu i zadrhtali. Usne su mu bile suve i ispucane, a oci umorne. Mora da nije spavao danima, ili pre nedeljama pomisli Ariel. Vesto je skocio na krov belih, prljavih, ruznih kola, koja su tako stara i zardjala stajala parkirana pored zida, kao davno zaboravljeni otpad. Skocio je lako i gipko na zid kao macka. Njegove jako krupne kosti ni malo nisu otezavale akrobacije. Lako je pretrcao krov, a princ Arion koji je posmatrao kroz vremenski prozor promrljao je glasno. "Sigurno imas vilovnjacke krvi." Svi su se glasno nasmejali. Sisao je iza krova kuce i nestao sa vidika. Nastupila je ponovo tisina, ovaj put teska od iscekivanja sledece scene. Zaculi su ponovo korake. Ovaj put culo se vise uzurbanih koraka, koji su prerasli u trku. Ariel je znao tragicni nastavak, ali je i dalje gledao resen da doprinese sto sretnijem ishodu i mozda nekako obrne predvidjeno. Cvrsta npokolebljiva volja mu se ogledala na licu, umeksana milosrdjem. Pojavili su se odrasli, jako visoki, krupni i vituelno vrlo lepi Gidar, Azeri-El, Atrion i Rafael sa velikom, obicnom crnom koznom torbom, ciji mu se siroki kais usecao u rame, sa ocigledno izuzetno teskim sadrzajem. Popeli su se jedan za drugim, dodavajuci medjusobno tesku torbu, stigli su do krova, zatim zastali u cucecem polozaju, napeto cekajuci. Ponovo su se zaculi koraci i Erdrijelove ljubicaste oci su na trenutak obasjale pokretace poredjane u polukrug, cije su se ruke cvrsto drzale, a srca kucala kao jedno dok su posmatrali scenu koja se odvija i sebe u buducnosti. Erdrijel je izrastao u misicavo-krupnog, visokog coveka. Smedja kosa sa ljubicastim odsjajem padala mu je odvojena teskim pramenovima do ramena. Pogledao je u pravcu vremenske pukotine, cuceci na vrhu zida odmah iznad olupine belih kola. Naglo se umirio i osluskivao, kao i njegova braca na krovu. Ocigledno su cekali su Ariela i Galu zadubljeni u telepatski prenos, koji se jasno cuo u umovima svih pokretaca sa druge stane vremenske pukotine. Zaculi su se koraci, grupa koraka uz lavez dvorisnih pasa. Zatim i prvi pucanj iz vatrenog oruzja, pa jos jedan. Koraci su se priblizavali. Gala je trcala savijena stiteci se tako od hladnog zimskog vetra, u dugackoj sivoj pelerini skoro do zemlje, sa dubokom kapuljacom preko glave, tako da joj se lice nije videlo, niti je bilo moguce videti figuru, samo malecni pramen kose, ali su je osecali, znali su da je to njen potencijal svete vatre. Ariel je lakim koracima trcao odmah iza nje. Amedje-plava kosa mu je padala prko nestvarno lepog lica, koza blistala neznio belim sjajem, a u ocima bljestale munjice i vatrena duga, koja je nestajala i pojavljivala se. Eredrijel je uhvatio Galine ruke i kao od sale je podigao na zid, dok je Ariel bio odmah iza njih. Krenuli su prema vrhu krova. Sve je izgledalo da ce zavrsiti sretno i bez obzira sto su znali tragicni ishod, nadali su se svim srcem promenjenom scenariju. Zacuo se pucanj, zatim jos nekoliko puta, pa rafalna palba. Glasni pucnji culi su se sve blize. Ariel je vesto skocio ispred Gale drzeci je za ruku blizu krovnog vrha, pomagao joj je da predje strmi deo krova. Pucnjava se sasvim priblizila i Gala se odjednom srusila u napred u trenutku kada je hteo da je podigne u narucje, padajuci preko Ariela. Krv iz rane je siknula u vazduh i cinilo se da ce se izliti ravno kroz vremenski prozor. Sve veci deo svetlo sive pelerine postajao je tamno crven. Svi osim Gale su prebledeli. Ona je gledala scenu zazarenim ocima, punim najcistije ljubavlji i radosti. Ariel je pogladao u njeno lice, kao da zeli da se uveri da je jos uvek pored njega. Gledao je sirom otvorenih ociju, zatecen, skoro zaprepasten. Njeno lice je blistalo ne shvatljivom duhovnom lepotom. Setio Arionovih ociju i srebrne vrane, koja ih je prenela do izvora zivota. Gale u njegovom narucju, dok plesu unutar iskri stvaranja, stapajuci se u jedno, dajuci zivot novom univerzumu. Eksplozija ekstazicnog potencijala iz nase se duse razlila stvaranjem. To je potrebno da izmenimo ovu tragediju u sprecimo razaranje. U vremenskom prozoru Ariel je grcao od bola, slomljen i izgubljen. Neobuzdna sirova sila, vulkanska erupcija snage volje, ciji je plast mislosrdja grubo otrgnut, pocela je da mu ispunjava srce, telo i dusu. Gala je lezala do njegovih nogu, dok se oko njih sumrak spustao naglo, kao i unutar njegove duse. Podigao se polako, prekrio lice rukama i vrisnuo iz sveg glasa, krikom koji se pretvorio jezivu u riku ranjene zivotinje, tacnije u riku belogrivog lava cijoj se volji povinuje stvaranje. Telo mu je drhtalo, ali suze nisu tekle, nije video, ni cuo svoju bracu kako pruzaju ruke i dozivaju ga. Podigao je pogled koji je svirepom snagom parao nebo i zemlju, sijajuci laserskim bojama unutar energetekog visokog zida, ciji je potencijal pretvarao u najifnije cestice sve na sta usmeri paznju. Unutrasnji krug je zapoceo molitvu u horu, odlucnim glasovim punim ljubavi, glasovi su se slivali u jedno. Gala je iskoracila napred dok je Ariel pokusavao da je zadrzi, cuo je unutar misli. "Veruj mi? Ariel, veruj u ovo sto cu uraditi i pomozi mi? Pustio joj je ruku, jer joj odlucio u trenu da joj bezuslovno veruje. Hor je odzvanjao u umu i srcu svih prisutnih i oni su se pridruzili molitvi. Okrugla prostorija je ispunjena prekrasnim svetlom blistavih lica, osvetljenih ljubavlju i nadom. Unutrasnji krug se borio sa teskim pojedinacnim osecanjima gubitka i tuge i uzasa, samo je Gala bila potpuno preplavljena ljubavlju, dok je Ariel pratio viseslojno, svom snagom usmeren ka njoj i unutar nje, davao joj je svoju moc, poverenje i podrsku. U pukotini, bljesnuo je ogroman energetski talas sireci se od Ariela u krug, uz glasnu grmljavinu i pokosio njegovu bracu, koja su vikala iz glasa njegovo ime i pruzali mu ruke, pokusavajuci da dodju do njega. Do tada je sa druge strane vremenskog prozora svaki od pokretaca imao mucno iskustvo borbe sa uzavrelim osecanjima i ogromnom tugom. Negativna osecanja su ih naglo napustila i oni su predpostavljali da njihovi stariji dvojnici leze onesveteni razbacani po krovu, ili na tlu pored kuce. Skoro skroz je pao mrak i vidljivost je postajala sve slabija. Nastavili su donekle rastereceni unistavajucih osecanja svojih odraslih manifestacija i u horu izvikivali vilovnjacku molitvu svim srcem.
Gala se vesto popela na ogromni sto prepun prasine i odlomljenog kamenja, odrazila se snaznim skokom, zatim koristeci veliko odlomljeno parce mermera na kraju stola uletela pravo u vremensku pukotinu. Pala je na krov kuce i otkotrljala se do ivice. Izgledalo je da ce pasti, ali se u poslednjem trenu odrzala na nogama i brzo uspravila, zatim pritcala odraslom Arielu i obgrlila ga rukama oko struka. Telepatski mu je slala poruku, jer je znala da je nece videti fizickim ocima, niti je bila sigurna da oseca njen zagrljaj. "Ariel pogledj me? Dobro sam, vrati se nazad u telo i pogledaj me?" U sirokom krugu oko kuce parcici zemlje su se odlamali i putovali prema nebu, dok su od zemljotresa pucale fasade okolnih zgrada, razarajuca moc ogromnog potencijala volje pretocena u zaslepljujuci, monstruozni bes, pretila je da razori Zemlju, moguce cak i Galaksiju. Gala je uporno izvikivala telepatski Arielovo ime, a energijom svetog trojtva ljubavi pokusavala je da dopre i ispuni mu srce. Iza vremenske pukotine svi su uporno i snazno ponavljali molitvu, ulazuci sve veci deo svojih moci, od kojih je prostorija blistala, a njihova se energija ulivala u Galino otvoreno srce. Unutar vremenskog prozora izgledalo je kao da ogromni energetski snop istice iz tamnog vazduha iznad zida, na pocetku krovnog dela i uliva se u Galu. Ariel je konacno osetio da dolazi k'svesti, u daljini je cuo svoje ime, okrenuo se i video jos jednu Galu u obliku Arhandjela pored svog fizickog tela, dok je druga pocela polako da nestaje, bila je sve prozirnija i bledja. Vratio se unutar tela i osetio ogroman umor, spustao je zazareni ostri pogled, u kome su plamtele dugine boje osvetljavajuci tamu. Gala ga je uhvatila za veliku saku, koja je drhtala. Konacno uspeo da suzbje erupciju unistenja i samounustenja. Kada je ugledao oci pune ljubavi i radosno-nestasnih varnica, srce mu se pokrenulo i on je cinilo mu se ponovo poceo da dise. Duboko je udahnuo vazduh, dok su mu se suze slivale bez glasa. Gala ga je drzala za ruku naslonjena na njegove grudi, gledala ga je u oci, koje su postajale sve pitomije, dok se nisu napunile miloscu i on je podigao u narucje i cvrsto stegnuo. Svi ostali iz Etrela Khrista lezali su razbacani sa dve strane kosog krova, od starog crvenog crepa. Telepatski je rekla "Spusti me dole?" On je oklevao za trenutak, zatim je polako spustio. Prisla je svom nepomicnom, odraslom telu, dok se noc zatvarala oko njih, a svetlo u Arielovim ocima postajalo tise i pitomije, Dok su mesec i zvezde sve sjajnije bljestale na cistom, zimskom nebu, poslala je telepatsku poruku svojoj braci "Pozajmite mi svoju moc, pomozite mi da iscelim ovo telo?" Ponovo su svi zajedno zapoceli vilovnjacku molitvu usmeravajuci svoj potencijal unutar nje. Drzala je svoje ruke iznad sopstvenog odraslog tela. Ariel se sagnuo i naslonio svoje sake preko njenih, dok su njihova tek osvestena, odrasla braca prilazila stavljajuci sake preko njihovih. Okruzujuci telo, pridruzili su se sve galsnijem horu molitve. Svetlost koja je isticala iz njihovih ruku postala je bljestavo sjajna, sireci se stvarala je kupolu iznad tela gustog kovitlajuceg energetskog vrtloga, koji je iznenada uvucen unutar desetogodisnje Gale i zatim unutar odraslog tela, koje je lezalo ispod nje. Odrasla Gala je otvorila oci, dok ej Ariel sapnuo desetogodisnjem detetu pored sebe. "Ja sam morao da izvedem ovu predstavu, da bih te doveo. Ne zameri mi? Nista od ovoga nije bilo stvarno, tek vezbica za moje malecne pokretace, koji ce odigrati veliku ulogu u transformaciji celokupne dve realnosti. Ovo je bio ispit, koji ste kao sto sam to vec znao prosli sa najvisim ocenama. Hvala ti moja malecna, dragocena lutkice. Kreni sada, moracete da zatvorite pukotinu sa druge strane, sto ce takodje biti dobra vezba. Shvatices kasnije, puno kasnije, da je nasa moc trenutno ne merljiva vasim sadasnjim vidjenjem. Boze koliko si samo jako slatka i malecna. Volim sto sam te video ovako bezbriznu, radosnu, na pocetku naseg truckavog puta. Ne smem da ti dam insinuacije buducih smernica i sklanjam svoje misli od tebe, kao sto predpostavljas. Zbrisi mala.. sve je dobro." Ariel se sagnuo, podigao Galino telo, uvijajuci je bolje u sivu pelerinu, na kojoj je bila ogromna, lepljiva crvena fleka i zurno nestao sa druge strane krova. Svi su je zagrlili pre odlaska i brzo otrcali, a Kazdir je pomilovao i poljubio u obraz, zatim ispratio do mesta na kome je isticala energija. Sapnuo je. "Ariel ti je rekao da smo ovu predstavicu spremili vama na uzitak? Morala je da izgleda realno da bi vas dobro prodrmali. Jao-jao barem da smem makar jednu vrlo bitnu napomenu da ti udelim.. ali to nece ici i skoro se dvoumim da prekrsim sve zakone i izbrbljam sto mi je nedozvoljeno. Hajde zvezdice uskoci ovde? Cekaju vas silne avanture i ni malo laka borba, uz puno ljubavi. Boze koliko si samo malecna i slatka. Zbrisi moje nestasno deriste!" Zatim je lako gurnuo i ona je pala sa druge strane pukotine, ravno u Arielovo narucje, koji je stajao na ogromnom stolu punom odlomljenog kamenja.
Pukotina nije htela da se zatvori cak ni uz pomoc vlovnjacke magije, zato su pozvana dva vanzemaljska stvorenja, koji se predstavljaju kao "Tahuem", sto na njihovom jeziku znaci "Predstavnici", da asistiraju pri njenom zatvaranju. Kada je vremenski prozor konacno zatvoren, vratili su se dugackim lavirintom polumracnih tunela u svoje sobe. Ariel je lezao na krevetu i gledao u plafon, kada je cuo kako ga Gala telepatski doziva. Ustao je i izustio da objasni Kazdiru gde ide, ali ga je on uz smeh preduhitrio. "Znam, idi! Potreban nam je odmor, narocito njoj i tebi. I dovraga braticu, pokusajte da da odspavate pre vecere? Uzgred, ako ne sidjete, recicu da vam veceru posalju u sobu. To te ja zaklanjam moj opasni decace." Ariel se nasmejao glasno i namignuo mu, zatim preko terase usao u Galinu sobu i bez reci legao pored nje. Uhvatio je za ruku, zatim su istog trenutka zaspali. Probudili su se u sred noci, bilo je dosta sveze i oboje su se uvukli pod prekrivac. "Zaboravili smo da se pokrijemo? Neverovatno." Nasmejala se Gala. "Gospode Boze, jos uvek su mi zivi pred ocima svi dogadjaji s'vremenskim prozorom." Promrljao je Ariel. gala se glasno nasmejala "Pre nego sto sam se vratila i uskocila u pukotinu Ariel i Kazdir su mi objasnili, da su bili primorani da nameste najrealniju mogucu predstavu, da bi mi ovde naucili lekciju i napredovali na brzinu." Ariel je zacudjeno pogledao, zatim se glasno nasmejao "Neverovatno! Izrasli smo u mudre, veste ljude, slazes li se? Zao mi je sto nisam mogao da vidim tvoje lice, zanimalo me je kako ces izgledati kao odrasla devojka." Zastao je videvsi vragolasti osmeh, skoro zlocesti, kao u deteta koje smislja nevaljalstvo. "Hm.. meni je drago sto sam u prednosti i sto cu te prepoznati ako se rastanemo. Dok ces ti morati da se mucis da me prepoznas i pronadjes u gomili recimo?" Ariel se nagnuo nad njom. Gledao je njeno slatko decije lice i vrteo pramen njene duge svetle kose u ruci, zatim se polako spustio i poljubio je u obraz. Gala je pocrvenela do vrhova usiju i brzo iskocila iz kreveta. "Vidi, doneli su nam ogromnu tacnu sa hranom i picem. Upalio je ogromnu stonu lampu u obliku drveta, sa puno majusnih bobica i soba se ispunila mekim belim svetlom. Razmisljao je zbog cega je pocrvenela, sta je to osetila i sta za nju nije bilo kako treba? "Eto, bas to sam zeleo da izbegnem, ne bi trebali da spavamo zajedno, ali znam da me ona nece razumeti. Uuh, sta ti je muka i lom." Posle jela izasli su na balkon, gde je stajao Ezrijel cije su ljubicaste oci sijale pod okruglim mesecem. Kada su mu prisli, on je skoro srusio Ariela svojim cvrstim zagrljajem, zatim je nezno i dugo drzao u narucju Galu. Oboje su osetili kako se sa njim spajaju u najcistijoj ljubavi i uzivali su u tom prekrasnom oscanju. Resili su da se zajedno prosetaju. Kazdir je upravo izsao na balkon i krenuo im u susret, kada su iz svojih soba skoro istovremeno izleteli i ostali decaci. Nekoliko trenutaka stajali su u tisini i gledali se sa osecajem duboke povezanosti, puno snaznije nego ranije. Osecali su da ne mogu vise da zive jedni bez drugih i da ne zele da se rastanu. Princ Arion je u rukama nosio malog crvenokosog Avalona, dok je pored njega hodao sestogodisnji vilovnjak El-Dre. Avalon je iskocio iz njegovih ruku i poleteo Gali u narucje, cak je i stalozeni El-Dre prisao i uhvatio Kazdira i Areiela za ruku. Zbog cega je Ariel cucnuo pored njega i zagrlio ga, nezno mu milujuci zelenokosu glavicu i gledao prekrasne krupne zeleno-zute oci pune ljubavi i neuobicajne zrelosti, kako se pune suzama. Podigao ga je u narucje i zapitao "Hocemo li u setnju?" Dok su mu oci blistale miloscu. "Da!" rekao je El-Dre skoro u glas sa Avalonom. Kompletni Arhandjelski krug Etrel Khrista je uz radostan zamor glasova sisao do stepenastih vrtova. Princ Arion ih je poveo do potoka, koji se u nejednakim slapovima spustao sa planine. Kada su vec skoro stigli do potoka, zaculi su prekrasni, nezni galas kako se razleze u pesmi punoj duboke zudnje za voljenim. Svi su se stresli od snage osecanja koja su ih prostrelila. Bez obzira sto nisu razumeli jezik, razumeli su njena osecanja. Ugledali su potok izlazeci iz sumarka, a na meseceni pored vode je stajala magicna, nestvarno lepa plavokosa vila, talasaste guste kose preko pojasa, setnih svetlo plavih ociju i porcelanskog tena. Izgledala je izuzetno mlada, zaobljenih obraza, koji su se zarumeneli kada je ugledala princa Ariona, a pesma joj je zamrla na usnama. Arion joj je zurno prisao i naklonio se, zatim joj poljubio obe ruke. Predstavio joj je sve decake, koji su se zatim rukovali sa njom, a mali Avalon je ostalo pored nje dirajuci joj kosu i gledajuci navise u nju ispitivacki, svojim nestasnim narandzastim ocima. Usne su joj se razvukle u polu osmeh dok je posmatrala malecnog, zivahnog Avalona. "Ti si jako lepa, ali moras da naucis sretnije pesme!" Rekao je iskreno Avalon, zbog cega se ona tiho nasmejala. "Da trebaju mi sretnije pesme. Mozda bi ti mogao da me naucis odmah nekoj koju volis?" Princ Arion je gledao prodornim pogledom plavokosu vilu i Ariel je pomislio kako izmedju njih postoji nesto nedoreceno. Duboka zategnuta veza, moguce neizrazene, ili komplikovane ljubavi? Krenuli su prema planini i vodopadu, a Arion ostao pored prelepe vile u razgovoru. Par metara ispred vodopada bio je mostic i oni su presli na drugu stranu brzog, prozirnog potoka, iduci prema zakrovljenom mestu za odmor, koje je bilo svo mirisno od zutih ruza puzavica i zelenila. Trava je bila visa na ovoj strani, a puteljak uzi, tako da su ih orosene vlati dodirivale po nogama. Seli su oko okruglog stola u zivom razgovoru i smehu. Pricali su o svojim domovima i dragim ljudima. Ariel je pogledao prema udaljenom mestu na kome su stajali Arion i plavokosa vila drzeci se za ruke, osecajuci Arionovu napetost, uzbudjenje i snagu ne iskazanih osecanja. Pitao se sta ih sprecava da ispolje svoju zudnju?
Narednih sest dana odmora unutar magicne, vilovnjacke rezidencije proslo je za cas. Unutrasnji krug povezan dubokim, ne raskidivim sponama medjusobne ljubavi i poverenja pulsirao je kao jedno. Decaci i Gala su se potpuno opustili i odomacili unutar zamka Ruzicaste Zvezde, zeleli su da zauvek ostanu zajedno na ovom uzbudljivom, carobnom mestu mira i harmonije, u kome su svakodnevno otkrivali nova mesta neverovatne lepote, razlicite namene i potencijala. Igrali su raznih igara, svakodnevno su se jurcali, igrali zmurke, razlicite igre loptom i corave bake. Princ Arion je pronasao decake i Galu, kako sede na prostranoj mermernoj terasi ispered dvorane Dvanaestokrake Zvezde, za stolom blizu jednog od ogromnih podupirucih stubova, na kome su se sumske vile uvijale u letu oko razgranatog drveta. Zatekao ih je u zivom razgovoru punom smeha, uz jutarnju kafu i vilovnjacke poslastice. Vazduh je bio pun slatkog mirisa ruze, koji se povremeno mesao sa sveze ispecenim pecivom. Na prednjoj terasi, privremeno poredjani stolovi bili su puni ljudi i vilovnjaka, jer su gosti zeleli da doruckuju i rucaju na svezem proletnjem vazduhu. Pozvani smo u "Suncevu Kupolu" na koordinaciju, za nesto manje od petnaest minuta. Sacekali su malog Avalona i El-Drea, koji su u pratnji nekoliko vilovnjaka svog uzrasta dotrcali iz pravca stepenastih vrtova. Bucno su uleteli u dvorisni krug i zastali pored fontane. Avalon se popeo na niski zid i hodao po njemu, dok su oni gledali da li ce se stropostati slavno u vodu? On je pravio silne nestasluke i vec dva puta su ga vadili iz obliznjeg potoka. Vreme je da krenemo, nasmejao se princ Arion, gledajuci u pravcu crvenokosog decaka, koji je presao pun krug, merkajuci kako da se popne na vrh sve visih i uzih prstenova, do ogromne statue tri sirene. Princ Arion je se za cas nasao kraj njega, bas u trenutku da spreci nestasnog decaka da se potpuno pokvasi. Uzeo ga je u narucje i pogledao ga zaverenickim pogledom, izraz lica i oci su mu bili ogledalo malog Avalona. Obojica su se smejali glasno, kada se unutrasnji krug okupio oko njih. Krenuli su ka zabravljenom krilu zamka, zatim kratkim putem kroz sumicu do centralme kule, okruzene mnostvom kulica. Usli su u okruglu prostoriju i popeli se stepenistem do poslednjeg sprata. Srediste prostorije bilo je okupana suncevim zracima, koji su se sa zastakljenog krovnog prozora oslikavali po zidovima u senci. Ogromni ovalni sto na kome je bila trodimenzionalno prikazana Zemlja, licila je na savrseno uradjenu pokretnu projekciju, kompijuterski prikazanu u prostoru, puno naprednijom tehnologijom od postojece. Princ Isterald je pokretom ruke zavrteo mapu i birao gradove, ili ostva razlicitih delova planete i prikazivao ih u real-time-u. Umanjeni, zivi prikaz grada sa minijaturnim, uzurbanim ljudima, zatim centralni deo jedne od svetskih metropola, bio je uzbudljiv prizor za posmatranje u sadasnjem trenutku. Svi su sa radoznaloscu i zanimanjem posmatrali ziva zbivanja unutar prikaza, dok je Rafael zazarenim ocima upijao pokretnu spravu u obliku oka, koja je lebdela metar ipo iznad stola omogucujuci prikaz. Zainteresovano je viseslojnim opazanjem posmatrao kontrolnu tablu za kojom je sedeo vilovnjak sa oznakama zaposlenih u okviru kraljevske vilovnjacke porodice kuce Gerhida Zlatnih Listova. Pritiskao je prefinjenim dugim prstima po vazduhu iznad cisto crne svetlucave table, u cijem su uglovima bili utisnuti razliciti geometrijski oblici drugacijih boja, izvanredno obradjenih, svetlucavih kristala. Naspram njega bila je kocka sa trodimenzionalnim prikazima, koju je menjao pokretima prstiju unutar crne table i signalima misli, koje mu je pojacavao prozirni dragulj na celu u tankom obrucu od Grijema. Princ Isterald im se obratio. "Trojica najstarijih decaka krenuce sutra u svoju prvu misiju, zajedno sa mojim bratom. Kazdir, Eledrijel i Ariel krenuce zajedno samnom i predstavnicima zemlje u kojoj je zarisna tacka. Ostali decaci ce im se pridruziti posto navrse petnaest godina, odnosno svake godine krug ce se prosiriti i uvecati." Pokazujuci rukom na tri coveka, od kojih su dvojica nosila turbane, svetle duge tunike i toge, sa o rame prikacenim ljubicastim materijalom zlatnim brosem u obliku suze. Treci predstavnik koji im je upravo prilazio smesio se i nosio poslovno odelo, od svetlo sivog laganog platna, skrojeno po poslednjoj modi. Uz duboki naklon predstavio se unutrasnjem krugu pokretaca "Moje ime je Said Dahim Nazir, Said ce biti dovoljno da zapamtite. Ja cu biti vas vodic i bicu uz vas tokom ovog zadatka. Radujem se sto cemo se blize upoznati i provesti vreme zajedno. Velika mi je cast sto sam dobio priliku, da pomognem svojom neznatnom snagom i umecem, narocito pri prvom zadatku Kristalnih Pokretaca i siguran sam da ce zivi Alahov izvor ljubavi pomoci da ga ostvarimo brzo i lako." Odusevljeni njegovim govorom, decaci i Gala su mu se pojedinacno predstavili uz naklon. Tek sad su postali svesni da im se blizi vreme rastanka, zbog cega je zaoka bola prostrujala celim unutrasnjim krugom i oni su se borili da je izbace iz svojih srca. Princ Isterald je nastavio, pokazujuci decacima luksuzni hotel, sa bazenima u kome ce odsesti, u blizini prekrasne vile sastanka svetskih celnika, koji iza kulisa pokrecu svetske prilike, stvarajuci neprilike, iz neznanja, zelje za moci, pohlepe i hladnog srca, nanosili su strahovitu stetu sirom sveta, pokrecuci ratove, trujuci nebo i zemlju. "Vas prvi zadatak bice da u vreme sastanka pokusate da uticete telepatski na ishod odluka, reflektujuci ljubav i razumevanje unutar ovih, izuzetno surovih ljudi. Makar i najmanji pozitivni pomak ka dobroti ovako slepih ljudi smatrace se uspehom. Najmanji pomak prema milosrdju, umesto egoisticnoj zlobi, koja sopstveno neznanje i manipulaciju naziva bicem bozijim, smatrace se zeljenim poboljsanjem. Pokusacemo da saznamo plan njihovog kretanja i organizujemo susret, pri cemu bi se inicirao nehajani razgovor, koji ima za cilj da im verbalno-energetskom manipulacijom doprete do srca i makar za tren ga obasjate ljubavlju. Imacete dva dana da se zajedno sa Saidom pripremite i sacinite plan po kome cete postupati." Princ Arion, Kazdir, Eledrijel i Ariel znali su da ovo nije lak zadatak, ipak su kretali s'nadom i voljom, reseni da ucine najbolje sto mogu. Telepatski su slusali reci podrske ostalih iz unutrasnjeg kruga. Princ Isterald je nastavio. "Ostali decaci i Galijena bice povezani sa vama unutar meditacije u zakazano vreme, sa mesta na kome se budu tog trenutka nalazili. Sto znaci da ce ceo krug Kristalnih Pokretaca raditi kao celina. Jer pocev od okupljanja vi ste jedistveno nastelan mehanizam, koji ce pokrenuti globalne pozitivne promene u obe dimenzije Zemlje. Odluceno je da Galijena ostane u zamku Ruzicaste Zvezde, pod nasim pokroviteljstvom, kao i mali Avalon i El-Dre." Ceo unutrasnji krug je uzbudjeno poceo da upucuje odusevljene glasne reci podrske i odobravanja prema malecnoj Gali i decacima. Nekoliko decaka je krenulo prema njoj, ali ih je princ Isterald upozorio da se vrate na svoja mesta, jer nije zavrsio izlaganje. Kada su se decaci konacno smirili, princ Isterald je nastavio "Galijena ce zvanicno prestati da postoji u konvencionalno odredjenom smislu. Isceniracemo navodnu nesrecu, njen pad sa litice u more pri oluji koja se ocekuje u popodnevnim casovima, blizu mesta hotela u kojem je odsela zajedno sa dva delegata skole. Bice to jednostavno uciniti, jer hotel drze nasi ljudi. Posle policijskog uvidjaja, svedoci ce ispricati unapred pripremljene price, koje su vec memorisali. Predstavnici skole koji su te dopratili, vec su stigli u hotel i sve se odvija po planu." Princ Isterald se obracao blagim glasom Gali, gledajuci je nezno, ali i zabrinuto, zatim je nastavio "Namerno vam dajem sto manje podataka i ne iznosim imena mesta, ljudi, ili cega bilo sto bi vas moglo opteretiti, jer je bitno da sto pre zaboravite. Narocito ti Galijena, skloni svoje secanje na pricu, koju sam upravo izpricao, iza neopterecujuceg zastora i zapocni novi zivot, pod okriljem vilovnjaka i ljudi cistog srca, u krugu svoje istinske porodice i prijatelja? Da li se slazes sa nasom odlukom? " Radosno je povikala. "Oh, da! Vise od svega sam zelela da ostanem ovde! Iz sveg srca sam zelela da nastavim svoju obuku i zivot u zamku Ruzicaste Zvezde." Princ El-Arion je s'olaksanjem primetio. "Dakle i to je reseno." Princ Isterald je zadovoljno nastavio. "Mladji decaci ce se vratiti svojim domovima i vracace se po potrebi do zamka Ruzicaste zvezde, sve dok ne napune sesnaest godina, a najmanje petnaest, kada ce se pridruziti svojoj braci na zadatcima, putujuci na razlicita mesta, gde je potrebna njihova pomoc. Osim toga, dragi Azeri-El, tvoja porodica je pre par dana premestena u novu kucu i nadalje ce biti pod finansijskim pokroviteljstvom krune, odnosno porodice Gerhida." Mali Azeri-El nije mogao da suspregne radosni krik, dok je grlio princa Isteralda, zatim Atriona. Osetio je silno olaksanje, a brige, koje su pocele da ga pritiskaju sve vise, kako se rastanak blizio, su razvejane. Nije mogao da izdrzi a da ne upita "Ali.. kako ste.. kako ste saznali za tesku situaciju, u kojoj se nalazi moja porodica?" Princ El-Arion mu je prisao i pomilovao ga po upletenoj kosi. "Dragi brate, cak i da nismo dobili predhodne informacije o tebi, tvoje misli su mi uvek vidljive, a tvoja osecanja struje ne samo kroz mene, vec i kroz ceo unutrasnji krug. Mi smo nekada davno bili jedno bice, koje bez obzira sto je trenutno razdeljeno u specificne energije entiteta, potpuno povezano i zato se telepatski cujemo i zato se potpuno osecamo. I kada postoji najmanji razdor, ili brilo kakva neravnoteza, kao i briga unutar bilo koga od nas, svi osecamo ovaj nesklad i zato je jako vazno da se negativni uzrocnik sto pre pronadje i isceli. Meni je bilo lako da zavirim unutar srca svih vas i da opazim tvoju grizu savesti, sto si okruzen raskosom, dok tvoja porodica u svemu oskudeva. Opazio sam koliko brines za svoju majku i bracu, cak i kako smisljas nacine na koje im mozes olaksati zivot po povratku kuci." Azeri-El je imao suzne oci, zahvaljujuci na pomoci, jedva je uspevao da ne pusti suzu. Kazdir ga je uz bucnu opasku zviznuo po ledjima, tako da odleti u Arielovom pravcu, koji ga je ukecio u narucje i zagrlio. "Kazdirove vaspitne mere niije lako preziveti? O moj brate, ni u mojoj porodici nisu cvetale ruze i dosta puta smo bili u krajnjoj oskudici." Atrion i Rafel su im prisli pricajuci kako je i u njihovim porodicama slicna situacija. Kazdir ga je ovaj put blago tapsao po ledjima. "Bolje da ne znas u kakvim sam ja uslovima ziveo, pre nego sto su me doveli na ovaj skup. Ja sam bio dete sa ulice, dok je vecini nase brace finajsijska situacija ispod prosecne. I da nije kuce Gerhida, vecini LightWorkera bi nemastina predstavljala najveci zivotni izazov i najtezu lekciju, jer nemaju sledjena srca i obraze deblje od djonova, odnosno nisu sposobni da maltretiraju druge, zameraju, lazu i kradu. Svako, ko prati urodjeni moral duse, ako nije imao srece da se rodi u imucnoj porodici, osetio je oskudicu i to verujem u svemu, uracunavajuci hranu. Postenje i velike zarade obicno nejdu ruku pod ruku." Pre nego sto su krenuli nazad zajedno su izgovorili glasnu molitvu na vilovnjackom jeziku, cime je skup zavrsen. Ariel je hodao zamisljeno, drzeci za ruku Galu, dok su se vracali do svojih soba. Decaci su bili neobicno tihi, osecali su bol razdvajanja, koji ih je sve vise pritiskao i svako je pokusavao da ga stisa na svoj nacin. Znali su da je ovo najbolje resenje i da ce uskoro biti ponovo zajedno, ali jos uvek veoma mladi i nedovoljno zreli pratili su unutrasnju zudnju srca bezpogovorno i nisu znali kako da se zaklone od bola razdvajanja.
Ariel je usao poslusno u Galinu sobu, ne razmisljajuci ovaj put o pristojnosti, ili bilo cemu drugom, sem da joj olaksa rastanak i provede svaki preostali minut pre odlaska pored nje. Rekao joj je da mora do kupatila, usao je i umio se hladnom vodom. Uspesno je potisnuo snagom volje prvi nagovestaj bola i izasao sa osmehom na usnama. Gala je sedela za prekrasnim belim ogledalom za sminkanje, na sirokoj udobnoj klupici. Vec se presvukla u svileni kimono, izgledajuci kao malecni ukras, kao najsladja decija lutkica, zbog cega se Ariel glasno nasmejao. Drzala je udzbenik, pomocu koga je ucla vilovnjacko pismo i grickala veliki okrugli keks sa vanilom, koji je bio pazljivo poredjan po porecelanskoj cetvrtactoj posudi, nalik na kutiju, u redovima sve do vrha. Ponudila ga je keksom, koji je uzeo bez reci, zatim opkoracio klupicu i seo do nje, gledajuci njen profil. Spustila je knjigu na stocic za sminku, zatim sela u isti polozaj kao Ariel, tako da su se nasli licem u lice. Posmatrali su se bez reci ocima punim ljubavi. Oboje su potpuno potisnuli tugu da bi olaksali drugom. Konacno Ariel je progovorio. "Sretan sam sto ostajes na ovom zasticenom mestu od spoljnog sveta, jer bi inace previse brinuo i sigurno vrlo brzo nacinio impulsivnu, brzopletu odluku, bez dogovora sa unutrasnjim krugom, ili Isteraldom, da te odvedem i zivimo negde zajedno. Ne bih podneo da si i dalje van bezbednog doma." Nasmejala se. "Mislim da je to jedan od najbitnijih uzroka odluke saveta da ostanem ovde." Ariel je posmatrao pogledom punim milosrdja i snazne ljubavi. "Lako moguce. Silno ces mi nedostajati moje slatko malo cudo, srecom bices na bezbednom, a ja cu te posecivati." Drzali su se za ruke i gledali u oci par minuta, zatim je Ariel progovorio. "Brzo cemo se ponovo sastati i brzo ce doci vreme kada cemo zajedno moci da putujemo i nikada se vise ne razdvojimo. Ceo unutrasnji krug zudi da se ponovo spoji i ta zudnja mora da se materijalizuje." Klimnula je glavom, dok su joj oci radosno sijale. Ariel je nastavio, a izraz lica mu je postao svecano ozbiljan, dok su mu oci varnicile voljom. Zrak duginih boja je zabljestao prema Gali, dok je konstatovao. "Preodredjeno je da budes moja zena. Ti mi pripadas. To i ti vidis unutar vizije, zar ne?" Gala se trgnula, oci su joj zasuzile, a usta otvorila od zaprepastenja, zatim je spustila pogled govoreci "Nikada nisam razmisljala o tome. Ti mislis da nasa duboka povezanost vodi ka tome?" Ariel joj je podigao lice rukom i pogledao nezno, dok je mekim glasom izgovarao "Ja znam da vodi ka tome. Znam da ti celo moje srce pripada i da ne bih mogao ni jednu drugu devojku potpuno da usrecim. Da li ti mislis da bi mogla kada porastes da budes sa nekim drugim?" Gala je ozbiljnog izraza odgovorila "Ne, ne bih mogla. Ne mogu nikoga da zamislim, pa cak mozda ni tebe. Ja ne volim da mislim o tome i nikada nisam mislila o tome. Zasto je to potrebno? Budi mi radije rodjeni brat?" Ariel je ustuknuo. Osetio je bol, kao i uvek kada najmanji nesklad protice kroz njih. Razmisljao je da li je moguce da gresi? Verovao je da je Gala dublje povezana sa njim nego sa drugim decacim upravo iz tog razloga. Kako je mogao tako da pogresi? Bol mu je stegnuo grlo i on je mislo da ce zaplakati, ali nije smeo sebi to da dozvoli. Ustao je sa stolice i okrenuo se prema terasi. Bio je ljut na sebe, nije znao kako da se izvuce, a de ne povredi Galu. Skupio je svu snagu da suzbije nalet bola i zaustavi suze. Da li je moguce da moj ego govori iz mene? Ovo je izvrsna lekcija, zaita sam glup! Nece valjati ako mi posmatra misli, to ce nas jos vise udaljiti. Unutar misli je ponavljao "saberi se, saberi se.." Okrenuo se sa teskom mukom prizvanim osmehom govoreci prividno mirno "Zaboravi ovo sto sam rekao? Ja sam dosta stariji od tebe i zaista, moguce da tebi jos i nije vreme da mislis o takvim stvarima? Hoces da se prosetamo?" Znao je da druge devojcice misle stalno o decacima, jer su njegove drugarice vecito jurile za njim i njegovim drugovima i iskazivale mu ljubav kada god su mogle. Dok su njegove dve sestre bile puno izbirljivije, ali su ipak mislile o tome. "Hmm.. ona je ocigledno drugacija od vecine u svemu, a ja sam glupi magarac sto joj namecem skaljive teme. Boze, daj da mi ne gleda misli?" Gala zaista nije gledala njegove misli, vec je vodila dialog sa sobom, pokusavajuci da shvati da li je to zaista uzrok njihove ogromne povezanosti? Da li joj je zato tako prirodno da ga zagrli i spava sa njim u istom krevetu? Pocrvenela je pri pomisli na to. Znaci zato nije hteo samnom da spava? On od pocetka misli tako? Ne, ne, ne! Da li ga zato od rodjenja sanjam? To nije moguce. Ja sam verovala da je on moj izgubljeni rod, moj rodjeni brat, moj duhovni brat.. i.. i.. uh! Ali i drugi decaci su moja braca, zasto onda njega vise volim od svih? Gospode Boze, samo da ne gleda unutar mojih misli! Ariel je ponovo pitao. "Hoces samnom u setnju?" Zabrinut sto mu nije odgovorila. "Ne, ja cu da odspavam malo, umorna sam. Ti se prosetaj, pa cemo se videti posle toga. Vazi?" Ariel je odahnuo, jer je zeleo da bude sam, a sa druge strane je oklevao, osecajuci se kriv, jer je brzopletoscu povredio. Ipak je pomazio po glavi i rekao "Odspavaj i nemoj da se opterecujes glupostima, koje sam izrekao brzopleto? Molim te zaboravi i nemoj da mi zameris? Moguce da gresim." Zurno je izleteo kroz otvorena vrata terase. Usao je u praznu sobu, obukao svileni kimono i legao na krevet. Sklopio je oci i obrisao suzu. Kada je otvorio oci trgnuo se, jer je Kazdir cucao pored njegovog kreveta i posmatrao ga izbliza ispitivacki. "Hmm nisam te ocekivao samog u krevetu, kakvu glupost si uradio?" Pitao ga je melodicnim i zacudo neznim glasom. Ariel mi je detaljno ispricao sta se desilo. "Gospode Boze! Ona je ocigledno drugacija od svih i svega. Ja sam mislo isto sto i ti, verujem kao i svi drugi iz unutrasnjeg kruga i ovde prisutni. Svi su ubedjeni da ste predodredjeni jedno drugom i da cete se definitivo vencati u buducnosti. To je toliko ocigledno svima, osim njoj? Hmm, ovo je sasvim neocekivan obrt situacije. Ja jos manje razumem od tebe sta se unutar nje desava. Mozda te zaista voli kao brata?" Pitao je Kazdir. "Da, kao brata." Prosaputao je sa gorcinom Ariel. "Jako sam pogresio. Zeleo bih da mogu nekako da izbrisem to sto sam brzopleto izgovorio. Silno sam je zaprepastio i povredio, trebao si da joj vidis izraz lica i panicni strah u ocima. Dovraga i sve muke, ja sam najglupaviji na svetu. Gospode Boze, sa detetom pricam kao sa odraslom osobom! Sta samnom nije u redu?" Kazdir ga je sa dobokom tamom nocnog neba u plamtecim ocima povukao za ruku i Ariel se naso u sedecem polozaju na krevetu. "Sa tobom je sve u redu moj decko, ona mora da resi i otvori zablindirana vrata unutar dela svog srca, koja vode do musko-zenskih odnosa. Nece joj biti lako i trebace joj dosta vremena. Opusti se, sutra krecemo na prvi zadatak. Kasnije ces videti da se sve desilo bas kako treba i da je dobro sto si joj to sada rekao i uslovio je da razmislja o tome. Tako ce otkljucati zakljucano. Raduj se, sve je dobro. I slusaj me moj opasni braticu, deriste ce odrasti i nece se vise snebivati od takvih frkovitih musko-zenskih stvari. Ja jos nisam upoznao zenu koja to ne zeli, suprotno." Rekao je veselo Kazdir. Ariel se glasno nasmejao. "Hvala Bogu sto delim sa tobom sobu, moj mudri brate. Definitivno na mene utices blagotvorno i isceljujuce. Hvala ti." Kazdir se sagnuo i zagrlio ga cvrsto. "Sve je dobro moj brate." Rekao je nezno, dok je Ariel je odahnuo, osecajuci kako ga preplaljuje toliko potrebni mir, zbog cega mu je bilo puno bolje.
Ariel i Galijena su ostali razdvojeni, pricajuci sa manje zivosti i entuzijazma, cak i sa drugim decacima, ili vilovnjacima. Cinilo se prividno da je sve u redu, ali su svi osecali ogromnu energetsku promenu, koja je prevukla senku preko celog unutrasnjeg kruga. Gospode Boze, mislio je princ Arion, moracu da se umesam u ovu zbrku i pricam sa Galom. Odmah posle vecere vilovnjacka princeza Tijeras je prisla zajedno sa svojim dvorskim damama stolu za kojim su sedeli decaci i Gala. Sagnula se i prosaputala Arielu "Sledi me dragi decace, vreme je da zavrsimo zapoceti razgovor." Ariel je radoznalo pogledao i bez reci krenuo za njom. Gala je posmatrala kako Ariel ide uz princezu, dok ga ona drzi ispod ruke, konstatujuci kako bi bili prekrasan par, ispitujuci sebe da li bi joj smetalo da vidi Ariela povezanog sa drugom devojkom? Urodjena iskrenost joj nije dozvoljavala da laze sebe i ona je nerado priznala "ne, ja to ne bih volela. Ali zasto? Da li je moguce da je Ariel u pravu i ja sam samo glupavo dete? Da li je moguce da ga osecam kao sebe samu i ako smo toliko energetski razliciti i volim ga toliko snazno, jer je predodredjeno da mu budem zena? Uhhh! Ova misao mi stvara toliko nelagodnosti, cini mi se da sam automatski nevazna i u podredjenom polozaju, kao da gubim slobodu i zatvorena sam u sobi bez prozora! Uh, sta je to samnom? Svi drugi misle pozitivno o braku, zar samo ja mislim drugacje? Ne volim ni pomisao ka toj temi. Ne zelim da izgubim slobodu. Moram da nadjem odgovor unutar sebe, koliko god neprijatan bio, suocicu se sa svojim strahom. Cega se to plasim?" Dok je mislila o tome prisao joj princ Arion govoreci "Vreme je da pricamo moja sestrice, dodji.." Uhvatio je za ruku i poveo do vrha zaravni Srebrne Vrane, koje su jos prvo vece otkrili Ariel i ona. Hodali su u tisini. Kada su stigli na odrediste, princ Arion je seo na jednu od klupica, sa koje se pruzao prekrasan pogled. "Dodji, sedi do mene?" Gala je poslusno prisla i sela. Nezno joj je obuhvatio glavicu sa obe ruke. Na dugim belim prstima presijavao mu se bogati nakit magicne vilovnjacke izrade. Njegovo prelepo lice uokvireno biserno-belo-sivkastom kosom, na kojoj su se sijali srebrni ukrasi i filigranski izradjene tanke mrezice od srebra, blistalo je mekim belim sjajem nalik magli. Gali se stegnulo srce od bola kada se nasla na par centimetara od njegovog lica i ona se sasvim ukocila, dok nije videla oci pune neznosti i bratske ljubavi, bez najmanjeg traga iceg preteceg. "Isfrustrirana sam cak i naznakom svega sto vodi musko-zenskim odnosima.." mislila je u sebi, osecajuci se krivom. Princ Arion je skenirao, otkljucavajuci skrivena vrata u dnu njenog srca. "Mozda je prerano za ovo, ali nemam izbora, jer svi pate pred rastanak, dok ih njihov zategnet odnos unistava." Galom je po prvi put prostrujao narandzasti zrak uzbudjenja, pored ruzicastog i ljubicastog, zbog cega je srce pocelo da joj tuce jacim ritmom, dok je na krilima srebrne vrane letela preko uzburkanog energetskom mora, do mesta na kome je snazna Arhandjelska sila sklupcana izlazila iz zvezde, poprimajuci oblik. U sledecem trenutku bila je u zagrljaju te ogromne, divlje sile, dok su se njihova energetski izrazena tela spajala u jedno i izvijala u sve skladnijem i ujednacenijem plesu, punom ogromne ljubavi. Ona je dozivela ekstazicno stanje, koje se svakog trenutka pojacavalo do nadrealne snage, od koje je mislila da ce se raspuci i rasplinuti se po multiverzumu. Srca su im postojala kao jedno, dok su bili potpuno sinhronizovani u zaru ljubavi, apsolutnog predavanja i potpunog poverenja. Kada se vratila nazad, unutar svog tela ruke su joj stiskale do bola Arionovu odecu, a srce joj se culo u usima, toliko jako kucajuci, da joj se vrtilo u glavi, tako da je mislila da ce se onesvestiti. Princ Arion je zabrinuto posmatrao, bio je ljut na sebe sto je preuzeo ovaj zadatak. Iako je bio devet godina stariji od Gale, jos uvek nije imao puno ljubavnog iskustva. Cinio mu se neoprostiv greh tako mlado bice suociti sa strahom, od koga bezi. Gala je dosla k'sebi i tiho rekla. "Hvala ti." Zatim naslonila glavu na njegove grudi, dok su joj se suze slivale niz lice, a Arion je milovao po kosi. "Zao mi je. Jako mi je zao sto sam te odveo da vidis svoju najdublju zudnju." Gali su od zaprepastenja usahnule suze. "To.. to.. to je bila moja najdublja zudnja?" Prebledela je. Nastupila je tisina. Posle par minuta je zapitala "Da li je moja zudnja ista kao Arielova?" Osmehnuo se. "Da. Tako je, potpuno je ista. Drago mi je sto si to primetila. Arielu sam pokazao njegovu zudnju onoga dana, kada se otvorio vremenski prozor, koja je identicna tvojoj. Moje milo dete, ne brini, sve ce biti dobro, bas kao sto je predvidjno uputima. Budi brzbrizna." Gala se osmehnula i oci su pocele da joj postaju uobicajno radosne. "Sada sve razumem. Trebace mi vremena da pobedim svoj strah, ali je vec puno bolje, jer vise ne zameram Arielu, ni sebi sto ga nisam razumela. Hvala ti." Arion je ustao i povukao nezno sa klupe. Vreme je da se vratimo. U trenutku, kada je Gala putovala na krilima srebrne vrane, pod mirisnom kupolom prekrivenom ruzama, princeza Tijeras je sedela sa Arielom, drzeci ga za obe za ruke. Njene dvorske dame su nestale sa vidika i oni su sedeli sami obgrljeni tamom. Oskudno svetlo mladog meseca i zvezda ogledalo se u prekrasnim zagasito plavim ocima princeze Tijeras. Ona je pevusila pesmu na vilovnjackom jeziku, koja je sa svakim tonom izazivala sve snazniju buru pozude unutar Ariela. Telo mu je bilo napeto, a zategnuti misici su poceli da podrhtavaju, srce mu je sve snaznije lupalo, dok ga je princeza Tijeras vrhovima prstiju dodirivala po mestu iznad sake, zatim po vratu i licu. Sve snazniji talasi ciste pozude ispunjavali su mu srce, dusu, um i telo, dok nije postojalo nista drugo sem toga. Nisu ga vise mucila pitanja o ispravnosti postupaka, niti bilo kakve moralne dileme. Oci su pocele da mu varnice u mraku duginim snopom, dok mu je lice postalo grublje i napregnuto. Pesma koju je pevusila princeza Tijeras, bila je skoro zaboravljena medju vilovnjacima i nosila je opasnu magiju pozude, od koje zrtva nije mogla da se kontrolise, zato je smatrana zabranjenom i samo je drugi deo pesme mogao da vrati zacaranog u prirodno stanje bica. Princeza Tijeras je prestala da peva i sa vragolastim sjajem u oku prblizila usne Arielu, koje je on spremno prihvatio i snaznim zagrljajem je srusio na usku klupu sa jastucima. Princeza Tijeras je pokusavala da se izvije i oslobodi toliko, da otpeva drugi deo pesme, ali se Arielove usne nisu odvajale od njenih, dok ga je bezuspesno gurala za ramena. Ubrzo joj je haljina bila pocepana i sve je otislo predaleko. Nije vise kontrolisala situaciju i panican strah je poceo da je obuzima. U glavi joj je tutnjala misao, "ko ti je kriv kad se igras vatrom, igras se sa vatrom!" Pogledala je Arielovo lice, koje je vise nego ikada podsecalo na njenog izgubljenog ljubavnika. Bura osecanja je tutnjala njenim bicem i bol srca je nadjacala zudnja i strastvena ljubav. Prepustila se Arielovoj buktecoj pozudi. On se prubudio na klupici ruzicnjaka posle nekog vremena, dok su zvezde jasno sijale na nebu, a u glavi mu se vrtelo. Polako se podigao i pokusavao da se seti kako je dospeo ovde, zatim mu se secanje vratilo i on se ukocio. Zagnjurio je glavu u ruke, vidno stiskajuci vilicu. "Ne! Ne! Neee!" Vristo je u sebi. Bio je slomljen secanjima koja su nezaustavljivo navirala. Secao se svega. "Glupi, slabasni, jadni stvore! Zaista si nedostojan da budes u unutrasnjem krugu pokretaca!" Mislio je. "Ovo ne lici na mene. Ispunila me je cista pozuda, nisam imao kocnica, nisam mogao da se zaustavim. Sta se desilo samnom? Kako je to moguce? Meni je princeza Tijeras pored svoje ogromne lepote odbojna, ja ne bih nikada mogao da budem sa njom. Nikada je ne bih zavodio, niti dotaknuo i kao nemoguc finis izgubio pamet. To jednostavno nije moguce, jer tesko mogu da podlegnem pukoj strasti bez ljubavi. Dovraga i sve muke, mogu, ali ne sa njom.. ili nije tako? Sta se samnom desava, sta se ovde desilo i zasto?" Smirio se i okrenuo dlanove na gore, ulazeci u meditaciju. Pitao je svoje etericne ucitelje i oni su mu pokazali jasnu, vise-slojnu sliku unutar vizije i sve je postalo ogoljeno istinom i savrseno jasno. Shvatio je cak i duboke razloge princeze Tijeras, koja je zelela da se zabavi i nauci ga lekciji, jer je podseca na izgubljenog ljubavnika i zatim likuje nad njim, izazivajuci mu grizu savesti, uceci ga da ima strpljenja i ne zuri otvarajuci se Gali, vec saceka da odraste, ili radije, da joj se nikada ne priblizi, jer ce je povrediti. Osetio je njeno nepoverenje, skoro mrznju prema muskom rodu. Medjutim njena igra se otela kontroli i ona nije mogla da se izvuce i otpeva drugi deo pesme. Tragicna glupost! Mislio je Ariel. Isuse Boze i sta sada? To nisam bio ja! Taj osecaj prozdiruce, slepe pozude podsecao ga je na negativnu stranu volje, kada je umesto ljubavi kontrolise tuga, bol, a narocito bes. Ipak naucio sam lekciju! Sada jako dobro shvatam razliku izmedju lepote svetog trojstva ljubavi, koje istice kada iskreno volimo i pozude kojoj je oduzeta vizija i iskrena ljubav. Upravo shvatam da je svaka pojedinacna Arhandjelaska sila sirova i ne savrsena u svojoj moci, ukoliko ne postoji upliv i ravnoteza u zajednistvu sa ostalim ciniocima, sto je za mene licno milosrdje. Glupa princeza i ne shvatljive smicalice koje remete zivot. Sedeo je zadubljen u misli, kada se pojavilo meko svetlo vilovnjacke lampe. Ariel se sagnuo prema stolu i spustio lice medju ruke, u nadi da ga prolaznici nece opaziti, cekajuci da svetlo prodje. Medjutim svetlo je islo pravo prema njemu i on je molio Boga da nije princeza Tijeras, Gala, ili bilo ko zenskog roda. Kazdir ga je lupio po glavi ogromnom sakom i on se iznenadjeno uspravio, pogledao na gore i odahnuo kada ga je prepoznao. "Isuse Boze!" Uzviknuo je Kazdir. "Skoro je dva ujutro i svi su premrli od brige! Vilovnjacka posluga te trazi, a unutrasnji krug ce krenuti da se smuca po zamku i okolini, ako ne stignemo za manje od deset minuta!" Izgovorio je zurno, gledajuci u ekran mobilnog telefona. Ustaj, pokreni se i potanko mi ispricaj, o cemu se radi? Ja sam ti na blic malo pre virnuo unutar uma, ali hocu jasnije da mi srocis pricicu! Nismo mogli da se povezemo sa tobom, nestao si, a pre toga sam iskusio tako snazno uzbudjenje, da sam skoro izleteo iz sobe da potrazim zgodnu sluzavku, ili vilovnjacku lepoticu!" Smejao se glasno Kazdir, lupajuci Ariela po ledjima, da je jedva odrzavao ravnorezu. "Hajde moj opaki i sve zanimljiviji braticu da pozurimo i odmah pocni da deklamujes uz najsitnije i sto.. hmm.. zlobnije preverzne detaljcice?" Ariel je snuzdeno zapoceo pricu i pred ulazak u dvorisni krug zamka, Kazdir je zastao i sokirano pogledao svog pokunjenog brata. "O, mili Boze! To samo tebi moze da se desi! Voleo bih da sam bio na tvom mestu. Meni bi se dopalo da me princeza obeznani od pozude pesmom, tako da ne odgovaram za svoje postupke. Vrlo poucno iskustvo si pretrpeo i doziveo specijalno zacinjenu lekciju, a da li si je i savladao uz uzitak pitam se?" Smejao se glasno Kazdir, dok mu je iz ociju varnicio zvezdani plamen. "Medjutim, ovu pricu ne mozemo da objavimo deristu, koje te zeljno iscekuje. Mala bi se prenerazila i proglasila te za djavola sa rogovima, to sigurno shvatas? Zato mudro cuti. Mozda cak ni ostalim decacima ne treba brzopleto brbljati o ovako skakljivoj stvarcici, narocito ne najmladjima. Shvatas klinac?" Ariel je uzdahnuo i promrljao smrknuto. "Znam, dovraga i sve sopstvene muke, jako dobro to shvatam. Malecno, nestasno, zakoceno cudo ce ovo moci da cuje tek za deset godina, ili ni tada. Pre toga moram da smislim i ispricam laz, od cega ce mi prepuci srce i ubicu sebe osecajem krivice. Izgovoricu svoju prvu laz, da li to shvatas? Glupa princeza Tijeras! Kako moze da se igra ovako opasnim stvarima? Moja je volja nadjacana narandzastim zrakom pozude do pomracenja, a ja sam navodni nosioc maksimalnog potencijala volje? Uh, poludecu od muke! Ja sam nula, obicni nistavni bednik! Zasto, prokleto zasto je to uradila? Kako je smela da koristi zabranjenu magiju na meni? I dovraga sva pomracenja, ne podnosim da se samnom manipulise po zelji! Ja biram sta i kako!" Revoltirano je naglasio Ariel, sa gorcinom u glasu, zamerajuci sebi i cudeci se princezi. "Hmm, zaista ni ja ne razumem, ali verujem da se sada kida i pati, slamajuci se pod teretom svoje greske. Moj brate razumi, nece joj biti lako. A ti ne mozes ni da joj se izvinis, jer verovatno moli Boga da se nicega ne secas. Amnezija bi ti dobro dosla, zar ne? Da te zviznem jednom bratski i ubacim u oblizbliznju fontanu, pa da pricamo kako si se slucajno spotaknuo i umalo utopio u plicaku?" Kazdir je vristao od smeha zadirkujuci ga. "Dobro, sta da kazemo? Da sam posle vrlo cudne meditacije zaspao na klupi u vrtu? To zaspao i cudno je istina, tako da.." Kazdir je klimnuo glavom, "To je najbolje! Sto blize istini to bolje~! Izostavicemo samo princezu i strast. Hajde braticu, nemoj da si na kraj srca? Sve je ovo tek bezazlena, decija igrica. Cuj, svako bi pozeleo iskustvo u rukama zanosne vile. Smiri se i saberi, mala lutkica ce te inace provaliti. Neces da frustriras svoju buducu zenu?" Kazdir je vristao od smeha dok su se penjali stepenistem, cak i dok ga je uvlacio u predivnu ruzicasto-belu Galinu sobu, koja je mirisala kao i ona, na svezi morski vazduh, kolace i najlepse cvece. Cim su usli, svi decaci su poskakali i grlili redom Ariela, tapsali ga po ledjima i vikali saljive opaske. Gala je sedela na krevetu, sa glavom na kolenima savijenih nogu. Posmatrala je Ariela sa neznoscu i ljubavlju, iza koje je pokusavala da se sakrije tugu. "Ovo ne valja!" Pomislio je, "Nedostaju mi radosne varnice u oku ovog deteta." Njegove oci bile su ogledalo njenih i on je vesto krio bol, iza prividne radosti. Svi su osecali da je situacija zategnutija nego pre, ali nisu mogli da je poprave. Slusali su kako Kazdir prica saljivu pricu o Arielovom nalasku i razlozima nestanka, zato su se glasno smejali uz saljive primedbe, u kojima su cinilo se nadmetali vesto. Konacno su krenuli na spavanje zalosni, jer ce se sutra u podne razici, a njih trojica ce krenuti na svoj prvi zadatak sa princem Arionom. Ariel je ostao da se pozdravi sa Galom. Kada je zatvorila vrata za decacima, ustao je i stao pored nje. Pogledao je nezno i pogladio po kosi. "Ti si moj dragulj, moje dragoceno blago. I kako god ovo shvatila, ti si moja ljubav i moje ti srce pripada. Laku noc moja Galijena, mirno spavaj." Sagnuo se i poljubio joj ruku. Zatim je brzo otisao, jer je osecao da ne bi preziveo da ona bilo sta kaze. Bolje da nema vise reci izmedju nas za neko vreme, jer bi samo jos vise pogorsale situaciju. Ariel je jedva zaspao jer su mu se slike princeze Tjeras pojavljivale u umu, dok Gala nije uopste mogla da zaspi. Suze su joj spirale tugu i ona je konacno u decijoj ruzicastoj pidzami dotrcala do Arielovog kreveta i legla pored njega. Ariel se trgnuo i probudio. Snazne slike secanja su pocele da ga pritiskaju, stvarajuci nemir i teret i on ih je urodjenom moci volje sklonio od sebe, izdignut do nulte praznine bez misli, distancirao se od optrecujuce proslosti. Zagrlio je Galu i s'najcistijim osecajem ljubavi drzao u narucju. Tako su zaspali, a ujutru je ponovo bila nemirno dete, sa ocima sjajnim od radosti, milosti i ljubavi, dok je Ariel zracio uobicajnom snagom i samopouzdanjem. Unutrasnji krug decaka je osecao olaksanje, Gala ih je nosila na krilima svoje serece i srce im je bilo celovito. Ariel je osecao da je konacno sve bas kako i treba da bude. Rastanak im nije pao toliko tesko, koliko su ocekivali. Kretali su u novu avanturu, svesni da ce se uskoro ponovo spojiti u jedno. Unutar kristalnih pokretaca odjekivala je recenica. "Sve je Dobro!" Oni su znali da su upravo ispunili volju Izvora Zivota, zbog cega stvaranje peva: "sve je dobro."
Sedam godina je poslo neverovatnom brzinom, a osmorica decaka, ili tacnije mladih momaka su vec tri godine ziveli zajedno i razvijali se u predvedvidjenu, sinhronizovanu celinu. Svake godine bi im se prikljucio decak koji je navrsio petnaest godina, jedino su Galu cekali dve godine duze od predvidjenog. El-Dre, Avalon i Gala jos uvek nisu bili sa njima, ali su znali da ce uskoro doci predvidjeni trenutak ponovnog okupljanja. Dok je princ Arion polovinu vremena provodio uz njih, a polovinu u okviru svoje porodice, medjutim tokom svih vaznijih zadataka se vracao iz vilovnjackog sveta, bez obzira na silne obaveze koje je imao, kao jedan od princeva Gerhida. Decaci su skoro neprekidno bili u putu i boravili svuda po svetu, gde god je bila potrebna njihova pomoc. Putovali su privatnim avionom u barem petnaest vilovnjackih tajnih utocista i duplo toliko toliko vila, koje su uz destak hotela i stanova smatrali svojom kucom. Ipak su samo jedno mesto pod nazivom "Lisicija Stena" zvali domom, jer je imalo moc da ih osnazi i isceli, tako da je vremenom dobilo ulogu primarne baze kristalnih pokretaca. U malecnoj, siromasnoj zemljici Istocne Evrope, visoko u planini na mestu zvanom Lisicija Stena, sazidana je bezvremena, sestougaona gradjevina sa cetiri kulice, koje su nadvisile okolno gorostasno drvece cetinara i starih hrastvova. Ogromna gradjevina, veca od mnogih hotela, imala je prostrano, zatvoreno, unutrasnje dvoriste, sa prekrasnim vrtom prepunim ceveca i jednim starim, gorostasnim Hrastom u sredini, ciji su listvovi bili srebrno-beli, dok je donja strana lisca imala biserno- zelenkaste, a na pojedinim listovima i blago sedefno-crvenkaste prelive. To cudesno drvo je sasvim ocigledno bilo plod truncice vilovnjacke magije unutar sveta ljudi i zvalo se Meseceva Kruna. Razna bica duhovnog i vilovnjackog sveta, mogla su se cesto videti kako se odmaraju u njegovim krosnjama, da bi vec sledeceg sata, ili dana nestala. Decaci, kao i ostali stanovnici, mahom zaposleni u Lisicijoj Steni, pored gostiju od poverenja, cesto su sedeli na klupama pored, ili se odmarali na njegovom ogromnom korenju, cija je severna strana bila prekrivena, pisanim prekrivacem mahovine. Isprepletano korenje je strcalo, kolio i jako siroka kroslja u svim pravcima, praveci udobna sedista i lezaljke na mnogim mestima. U njegovoj neposrednoj blizini je postojala velika srebrno bela lisicija stena, po kojoj je mesto i dobilo ime, sa otvorom ulaza u podzemnu pecinu, koja se prostirala ispod severnog krila kuce i vodila navise, kao i silaznim putem pod planinu. Unutrasnje dvoriste dvospratne vile, izlazilo je na prostranu, otvorenu, sestougaonu, izdignutu terasu, poduprtu stubovima, iznad kojih su bili balkoni, koji gledaju na Mesecevu Krunu i vrt. Vila je bila podeljena na cetiri posebana dela. U tri se moglo uci samo iz dvorista, dok je ulaz sa prednje strane vile sluzio iskljucivo za primanja zvanicnih delegacija i gostiju, zbog cega nije imao izlaz na dvoriste, iz kog se u njega moglo uci jedino kroz skriveni, dobro zakljucan prolaz, obezbedjen cak i magijom. Jedno krilo Lisicije Stene bio je najdrazi dom sedmorici decaka i od svih mesta rasutih po svetu, u kojima su boravili, jedino je on imao status toplog, porodicnog doma. Vec su navikli da im zivotni prostor uvek i svuda bude ne samo luksuzan, vec i opremljen najmodernijom tehnikom, koju je delom pokretala vilovnjacka magija, uz obicnu ljudsku dostupnu tehnologiju i kompijutere, tako da su uvek bili u kontaktu sa obe civilizacije. Skoro ceo podrumski prostor Lisicije Stene zauzimao je istrazivacki centar pod Rafelovom upravom, tako da je on vecito bio zauzet raznim istrazivackim projektima i stvaranjem inovativne tehnologije, koja je cesto spajala znanje i umece mnogih egzoticnih, vanzemaljskih civilizacija, sa ovozemaljskim. Svi decaci su odrasli, a najstariji Kazdir imao je 25 godina, dok je najmladji od sedmorice Azeri-El napunio 18 godina. Bili su uigrani i toliko sinhronizovani, da su svoje zadatke obavljali sa lakocom. Svaki od njih je govorio osim maternjeg i Engleskog, tecno barem jos dva razlicita jezika, dok su Vilovnjacki jezik razumeli i mogli da se sporazumevaju, ili ga cak kao Kazdir tecno govorili. Sa Galom nisu bili u kontaktu punih sedam godina, sem u retkim telepatskim komunikacijama, kada je bila na Zemlji ljudi i sturim izvestajima princa Ariona, sa kojim su povremeno ziveli, i koji je bio prisutan na svakom rodjendanu, ili pri svim vaznijim zadatcima. Ariel, Eledrijel i Azeri-El slusali su kako Rafael strastveno drzi predavanje iz Kvantne Fizike, objasnjavajuci na koji se nacin talasno svojstvo cestice, putem namere izrazava u vremenu-prostoru. Ariel je promrljao. "Materijalni svet predstavlja neograniceni spektar talasa mogucnosti, koji se putem necije usmerene paznje transformise u delove iskustva, dolazeci iz super pozicije, u samo jednu odredjenu poziciju." Svi su ga pogledali iznenadjeno, a Rafael mu se priblizio, dizuci prozirne naocare na celo, koje je nosio pri vrsenju eksperimenata i gledajuci ga radoznalo. "Izvanredno srocena formula, samo.. nisam mislio da ti citas.." Jos nije zavrsio recenicu, Ariel je odgovorio sa zamisljenim osmehom. "Ova formula je zaostavstina moje majke, koju je objavila u jednom od svojih mnogodrojnih radova o Kvantnoj Fizici." Rafael je razmisljao par trenutaka, zatim se seretki nasmesio. "Dakle, sada tacno znam ko je tvoja majka i umalo da glasno kazem njeno ime, medjutim ti mi telepatski vices da to ne objavim? Necu da raspravljam zasto, medjutim tvoja majka je bila cudo! Izvanredno mi se dopao koncept Kvantne Fizike u spoju sa psihologijom i duhovnim ucenjem, uz duboku istinu Metafizikog pristupa. Ona je uporedo sa prvim talasom budnih ucitelja uperila prst u pravom smeru i nacinila smernice koje su mi jako pomogle. Vecina mojih izuma je potekla i izvire iz upravo tog, samo malo prosirenog koncepta." Ariel se osmehnuo. "Da. Vidis ne bih da se hvalim njenim dostignucima, radije bih nacinio sopstvena? Ona je zaista bila izuzetna zena, koja se namucila sa eksplozivnim deristem moje malenkosti. Verujem da je svakog od nas ucila i vaspitala visokosvesna majka, zar ne?" Skoro svi decaci su se slozili, samo je Kazdir bio cutljiv i zamisljen. On je pristigao sa ostatkom unutrasnjeg kruga, jos u toku Arielove price. Rafael je nastavio sa eksperimentom teleportovanja predmeta. Gledali su kako njegova solja za kafu nestaje i pojavljuje se dva metra dalje, uz neznu visebojnu svetlost. Rafael je zadovoljno uzeo u ruke svoju omiljenu zutu solju, okrecuci je po rukama. "Izvanredno! Sledeci je na redu Tim." Pokazivao je u pravcu svog ljubimca, koji je ziveo u pravougaonom, visokom, plasticnom delu punom tunela, slame i grancica, razbacanih zajedno sa lesnicima, bademima i ostalom hranom za hrcke, koji je zapocinjao na njegovom pisacem stolu u ugradjenoj kucici iznad police i oko nje, prostiruci se prozirnom cevi oko cele prostorije. "Sada sam vec skoro sasvim siguran da mogu teleportovati Tima (hrcka). Ovaj postupak radi na skroz drugacijem principu od vilovnjacke magije dragulja sa kraljevskim pecatom. Tim ce biti prvi veci bioloski organizam, koji ce putovati mojom inovativnom metodom, jer je bubasvabama, siguran sam, prijalo teleportovanje. Ponasanje im se nije izmenilo, potpuno su zdrave i zivahne." Svi su se nasmejali. Najmladji tamnoputi Azeri-El je rekao teatralno. "Evo, ja cu se zrtvovati umesto Tima, samo da ti ne bi patio?" Provala gromoglasnog smeha je prekinula Rafaelovo izlaganje. "Dakle prvog cu teleportovati svog ljubimca, ili Azeri-Ela? Da glasamo? Hmm.. posto uskoro planiram ovaj eksperiment, moram da budem potpuno siguran da je Azeri-El bezbedno doputovao, tako da se Timu nista lose ne desi pri obavljanju zadataka unutrasnjeg kruga?" Svi su se gromoglsano smejali, a Rafael je nastavio. "Ne bih podneo da mu se desi bilo sta lose, mislim na Tima, za opasnog ratnika svetlosti me je sve jedno, to se podrazumeva." Zgrabio je tamnoputog Azeri-Ela i zagrlio ga, zatim ga pomazio po upletenoj kosi, dok je Kazdir dodao uz smeh. "Mogao bi da ih teleportujes zajedno? Bas me zanima kakva bi kombinacija izasla od sjednijene polovine Tima i Azeri-Ela? Bilo bi zabavno da dobijes Timov nos, usi i repic? Osim sto bi postao novi Rafaelov ljubimac, to bi i meni bilo po volji, jer bi mi bio cista zabava, cak bi ti podredio barem polovinu sastanaka s'devojkama." Provali smeha nije bilo kraja. Rafael je glumio razocarenje dok je govorio "Znaci Tim je dobio dobrovoljnu zamenu, a snuju se i naucno fantasticni romani? Ja se toliko trudim da vas ne davim detaljima i pokusavam da maksimalno skratim i uprostim, ali izgleda da me samo moj brat Ariel jos nesto konta? Naravno, ne sopstvenom zaslugom, vec nametnutim vaspitanjem? Uh, da li to znaci da je svima dosadno uz mene? Prosto se osecam kao zaseban kolosek unutar masinerije kristalnih pokretaca." Ariel ga je lupio po ledjima na Kazdirovski nacin, tako da je siroti Rafael naleteo na svoj radni sto, umalo preturio i otkacio Timovu kucicu, da ga Kazdir nije zadrzao. Vesto i gipko preskacuci pola prostorije, zadrzao ga je u poslednjem trenu i drzeci Rafaela u zagrljaju prekorno izjavio, saleci se. "Ariel moj opaki brate, ti si pokupio sve moje lose navike? Priznajem skroz sam te upropastio! Osim sto svakodnevno preterano ludujes u raznovrsnom zenskom drustvu, uz moju malenkost, pokupio si i ovu moju losu naviku? Da nisam poleteo, Rafael bi se sjedinio sa Timom umesto Azeri-Ela? Postao si prvi bahati maco-neandrtalac? Dodajem tome jos i tvoju strast prema motorima, uz urodjeni sadizam i od tebe ce se na kraju zgotoviti izvrstan kamijondzija? Moracemo da te spasavamo sudbe klete? Ariel, skroz sam te upropastio! Skoro da snishodljivo placem u jastuk svako vece, s'namerom da te zastitim na zaobilazni nacin." Svi u labaratoriji su se previjali od smeha. Ariel je vrteo glavom, tapsuci ovaj put nezno Rafaela po ledjima. "Mozes slobodno da ga pustis iz zagrljaja. Vidis iz prilozenog, umem i da zadajem i puno blaze udarce? Uzgred moj jezivi brate, sto kvaris redom i zavodis mi bracu u pogresnom smeru, pocevsi od mene licno, koga si definitivno maskrirao, mislim da bi ti bolje od plakanja u jastuk posluzilo da mi ropski sluzis neko vreme i budes pod mojim blagotvorim uticajem? Obecavam necu te stresirati mnogo, svega po desetak puta dnevno. Nego Rafael je u pravu. Mi smo svi jednostrani, maksimalno pojacani i drasticno razliciti. Svaki od Kristalnih Pokretaca je autisticno specifican, jer smo delovi ogromnog svemoguceg bica, razdeljenog na specificne Arhandjelske sile, tako da svaki od nas sluzi odredjenoj svrsi celine i shodno tome je produktivan u strogo svom uskom polju, ali maksimalnim potencijalom. Zajedno pravimo opasan lom i radimo, sto se ovde jos uvek smatra cudom. Verujem da bi nas svako spolja jedva preziveo!" Smeh se pojacao jos jace, okruzili su Rafaela izrazima podrske, s'neznoscu i uz manogo sale ga bodrili, verujuci potpuno u njegovu sposobnost vizije, njegov britak um, produktivnost i izuzetnu odgovornost, kao i u njegovu mogucnos da razume svaku vrstu tehnologije i reprodukuje je. Njegovi silni izumi i inovacije sluzili su im pri svakom zadatku. Da ne bi ponovo vecerao u svojoj labaratoriji i najverovatnije spavao tu, primorali su Rafaela da krene sa njima na veceru. Izlazeci iz lifta presreo ih je jedan od zaposlenih u delu za komunikaciju i istrazivanja, pruzajuci im dopis. Rafael je citao, podizuci glavu na kojoj su kao i uvek stajale naocare za eksperimente, masuci razdragano papirom. "Veceras putujemo na Kipar!" Pruzio je Arielu dopis, posto su njemu potpale sve organizatorske duznosti princa El-Ariona. "Bicemo speremni za sat i po i u predvidjeno vreme krenuti!" Posle vecere sedmorica kristalnih pokretaca, bila je okupljena u prostranoj podzemnoj garazi. Kazdir je daljinskim otvarao vrata, dok je Ariel obucen u koznu crnu jaknu i cizme za motor upravo stavljao kacigu. "Stani! Moj opasni braticu, zar ne mislis da je bolje da ovoga puta krenes sa nama kolima? Voznja po mraku do vrha planine nije ni malo zanimljiva, bolje bi se zabavljao sa nama?" Kazdir ga je zadirkivao smejuci se, jer je znao da nema smisla i da je sasvim uzalodno pokusavati da se utice na njegove odluke. Ariel je uzivao u suludo brzoj voznji motora. To je bila jedna od njegovih strasti, kao i vecina ekstremnih sportova, ili borilackih vestina. Zvuk motora je zaparao vazduh i vec sledeceg trenutka Ariel je nestao sa vidika. Tri kilometra iznad Lisicije Stene, na visokom, zaravnjenom vrhu stajala su dva Helihoptera spermna za poletanje. Kola i motor su parkirali u podzemnom magacinu, koji im je sluzilo uglavnom kao stovariste, ali i garaza blizu mesta za poletanje. Nikozija glavni grad Kipra bio je ziv, sa nocu otvorenim lokalima i muzikom koja je trestala iz kafica. Atmosfera leta osecala se u vazduhu i ako je bio tek pocetak Aprila. Vreme je bilo neuobicajno toplo i Ariel je otvorio zatamljeni prozor limuzine, kojom su se vozili prema hotelu, u kome ce provesti sledecih desetak dana. "Nije mi jasno zbog cega nam nisu iznete sve pojedinosti zadatka? To je neuobicajno. Pitam se o cemu je ovoga puta rec? Sta se od nas zahteva?" Eledrijelove ljubicaste oci su zasvetlele u mraku. "Verovatno nas u hotelu cekaju detaljniji uputi, nego si ti kao i uvek nestrpljiv, zar ne?" Atrion je prokomentarisao. "I ja tako mislim. Hmm... mozda je nesto neuobicajno na pomolu?" Gidar je podizuci svoje kose smaragdno zelene oci, jedinstvenim nezno-strogim pogledom preleto preko izvanredno lepih lica svoje brace. "Osetio sam ogroman energetski nalet kada smo sleteli. Ovo putovanje ce naglo postati vrlo zabavno verujem. Osecam da nam se sprema lom u pozitivnom smislu, sto ce biti neuobicajno u odnosu na ustaljene zadatke resavanja negativnih upliva i mogucih katastrofa." Kazdir je potvrdio. "I ja sam ga osetio! Dragi Gidar misljenja su nam usaglasena. Pomislio sam identicno. Nasi etericni ucitelji mudro cute, medjutim pozitivna pucketanja su u vazduhu, vibracija je snazna i vrlo prijatna." Ariel je bio zamisljen. "Da. Hmm, verujem da smo svi osetili nagli energetski skok na unutrasnjoj skali, medjutim ono ispod radara je to sto me kopka. Mislio sam da pozitivni upliv vezan za ovo mesto, koje moguce ima izvanredan broj visoko-svesnih ljudi? Pa opet nisam sasvim siguran o cemu se radi, jer ne dobijam upute kao obicno. Pitam se zasto? Drasticni pozitivni nalet je kratko trajao, dok sada osecam njegovo blagotvorno dejstvo. Priznajem da sam nestrpljiv, narocito kada moji etericni ucitelji cute, postajem nervozan i tezak za podneti. Za mene je vitalno da bespogovorno sledim volju izvora, zato kada ne cujem upute, kao sad, mogu da pogresim. A ja mili moj rode, ne smem da pogresim, jer to moze skupo da nas kosta." Eledrijel je takodje zamisljeno rekao. "Tacno, sada ide nezan energetski upliv pun ljubavi, nista negativno pretece, vec blisko. Dopada mi se. Cak sam pomislio da je neko od vas. Hmm.. mozda cemo se sresti sa princem Arionom, Isteraldom i njihovom pratnjom vilovnjaka?" Svi su klimali glavama i slagali se sa njim. "Videcemo sta sledi?" filozofski je konstatovao Atrion. Decak obucen u uniformu hotela otvorio im je vrata kola, uz naklon. Ariel mu je stavio novcanicu u ruku, zbog cega je bio jos usluzniji. Dva spojena apartmana na poslednjem spratu hotela, sa namestajem u tamnom duborezu i ogromnim zidnim ekranima u dnevnoj sobi, izlazila su na prostranu terasu, zasvodjenu prekrasnim puzavicama i zelenilom. Na terasi su udobne fotelje od bambusa, kao i ogromna ljuljaska dvosed, bile rasporedjene oko velikog okruglog, zastakljenog stola. Tamna silueta sa dugom belom kosom, koju je obavijao turban, oslikavala se na mesecini, stojeci u uglu balkona. Svetlo plave Atrionove oci su zaiskrile radoscu, kada je pre ostalih poleteo u zagrljaj princu Arionu. Svi su se okupili na terasi uz radosne zagrljaje, pozdrave i sve glasniji zamor uglavnom slicnih pitanja. Princ Arion se smejao glasno, pokusavajuci da im odgovori. "Da, da, tacno sprema se nesto veoma specijalno i bas kao sto ste osetili ovo nije obicni zadatak, vec veliko okupljanje. Osim nas bice jos puno ucesnika u retko ogromnom skupu visokosvesnih entiteta. Verujem da nam sledi jako prijatno iskustvo, koje ce doprineti globalnom napredku i prosperitetu. Vec je, a tek ce biti enormno ogromni pozitivni skok vibracije-svetla energije svesti, koji cete preneti svetu na dar, bas kao i pre sedam godina. Planete ce biti izravnate u specificnom paternu Davidove zvezde za tacno dva dana u 11,45h, dakle skoro u ponoc, uz dodatak pomracenja Meseca.." Svi su povikali u glas od uzbudjenja. Ariel se zacudio. "Obicno smo mesecima unapred obavesteni o puno manjem energetskom potencijalu, koji stvaraju pomracenja Meseca, Sunca, meteorske kise, poravnjanja od tri, ili vise planeta u odnosu na Zemlju. Kako nas niko nije obavestio, pa cak ni nasi etericni duhovni ucitelji? Ovde nesto jako ne stima. Uvek sam unapred spreman na sve sto sledi, sto upravo nije slucaj za ovako veliko okupljanje i prenose kroz kristalne pokretace? Dovraga i sve sopstvene nedoumice, sta se desava samnom? Zasto nisam primio upute? To me izvodi iz lezista ustaljenog mira i harmonije unutar mog eksplozivnog potencijala, sto jako ne valja." Princ El-Arion se zaverenicki nasmejao, a u sirokim zenicama su mu se za trenutak ukazala srebrna krila. Duz Arielove kicme prosli su zmarci, a u stomaku se pojavili leptirici kakve nikada ranije nije osetio. Sagnuo je glavu razmisljajuci usred glasnog smeha i price oko sebe, dok ga je princ El-Arion posmatrao kraickom oka. Ariel je promrljao odsecno, gledjuci u njega. "Idem u setnju. Necu se zadrzati dugo. Kasnije cemo pricati. Ostavljam Kazdira kao svoju zamenu, da utancite sve detaje. Treba mi par minuta samoce da sredim unutrasnji nesklad." I pre nego sto je iko mogao da reaguje na njegovo neuobicajno ponasanje, izleteo je napolje. Nije cekao lift, vec je strcao stepenistem. Na ulici je bilo puno ljudi, vetar je u naletima donosio mirise standova sa hranom, dok je Ariel zamisljeno isao trazeci mirniji deo grada. Stigao je do ogromne raskrsnice, kada ga je nekoliko jako nasminkanih devojaka u kratkim suknjicama i uskim pantalonama okruzilo trazeci upaljac na Engleskom jeziku, pokazujuci pokretima ruke sta im treba. Ariel im je odgovorio da nema upaljac i pokusao da krene dalje, ali su ga one molile da krene sa njima na pice, pricajuci Engleskim, uz silnu gestikulaciju.
Arel je izvadio novcanicu i ponudio je devojkama, misleci da ih tako udalji. Pogresno tumaceci, devojka sa farbano zutom kosom, zgrabila je novcanicu i okacila mu se o ruku, tako da se namucio da je udalji. Na kraju je morao fizicki da je odigne i pomeri od sebe namrstenog lica. "Ne!" Govorio je iznervorano. "Nisam vam zato dao pare! Zurim! Razumete? Nemam vremena za kojestarije!" Sve su shvatile potpuno pogresno i kako su stvari krenule morace da bude jos neprijatniji i grublji, sto nije zeleo. Revoltirano je razmisljao kakve neznije metode bi proizvele uspeh? Jedva je uspeo da se izvuce od uporno nametljivih devojaka, ocigledno zeljnih zabave, koje su ga suvise dugo zatim pratile. U opste mu nije bilo do izlaska i provoda, morao je da sredi svoje misli i nastela energetski protok. Hteo je da prica sa svojim etericnim uciteljima i sazna konacno zbog cega nije cuo upute Izvora Zivota kao obicno? Ugledao je ulaz u izvanredno uredjen park. Hmm.. izvrsno, upravo mi je trebalo mesto puno prekrasne energije Zemlje, s'ljubavlju, kojom drvece podrzava bioloski zivot, mislio je, pretrcavajuci ulicu. Ovde nije bilo toliko puno ljudi, zato je krenuo u setnju parkom, s'namerom da pronadje mirno, izolovano mesto za kratku meditaciju. Skrenuo je sa glavnog puta kroz park, sporednim sve manjim stazicama i seo na meku, mirisnu travu iza zbuna. Vazduh je bio prijatan i on ga je duboko udisao, pokusavajuci da smiri nastupe uzbudjenja, koje ga je kao munjom pogadjalo, svaki put pri pomisli da ce se lako moguce ponovo sresti sa Galom. U umu je imao sliku medeno zivahnog, malecnog i mrsavog desetogodisnjeg deteta. Bez obzira sto je bio svestan da je napunila sedamnaest godina, da je porasla i promenila se, nije mogao da je zamisli kao odraslu devojku i pitao se kako izgleda? Osetio je kako mu srce lupa, zatim ga je snazan energetski udar skoro fizicki srusio na zemlju. Gospode Boze, sta mi je? Zar razmisljanje o njoj moze ovako da me poremeti?" Nasmejao se samom sebi, pri pomisli kako crveni ispred nje i muca. "Jao-jao, uh-uh.. ovo nece valjati, razmisljem kao predskolski klinac! Sramota, toliko iskustva sa zenama, a jedno deriste moze da me baci u ovako silnu frku i lom? Smiri se dovraga i dovraga! Ariel magarce, bice sta ce biti, to ti je sestrica i nista vise od toga." Monolog i unutrasnju frku mu je prekinuo snazan osecaj infuzije ljubavi, koji je dolazio iznad i ravno ispred njega. U tom trenutku opazio je kretanje na obliznjem drvetu, ocekujuci da vidi svoje etrericne ucitelje, male duhove prirode, ili neko malecno bice vilovnjackog sveta, koja cesto borave u krosnjana drveca, medjutim na grani se ocrtavala visoka, vitka prilika, svetle kose, koja se talasala blistajuci na mesecini, nosena povetarcem. "Gospode Boze, Arion? Ne smucas se valjda po drvecu, meni na radost?" Izgovorio je glasno. Ustao je i poceo da prilazi drvetu, na kome je nepomicno stajala tamna prilika, koja se vesto izvila i skocila na zemlju, zatim potrcala u suprotnom pravcu od njega. Ariel je uhvatio sebe kako svom snagom jurca za misterioznim posmatracem. Morao je da se potrudi i ne izgubi iz vida vitku priliku u uskoj tamnoj garderobi, koja se otkrivala pri trcanju usled podignute kratke pelerine. Stigli su do osvetljenijeg mesta blizu glavne staze i misteriozna prilika je preskocila zbun, pokusavajuci da nestane iza njega, trceci ka zavijutku sporedne stazice, u suprotnom pravcu. Ariel je sa zlocestom iskrom u oku, skrenuo neocekivano, smanjujuci drasticno razliku, nasao se samo na par koraka od svog misterioznog posmatraca, kojeg nije od zabune stigao da skenira i razotkrije, sto mu je tek sada palo na pamet. U polu mraku video je kako se duga, skoro do pojasa, svetla kosa presijava u vise preliva i ulazuci maksimalan napor, da je stigne, povikao je "Galijena?" Hvatajuci je skoro istovremeno za ruku. Ona se naglo zaustavila. Ariel je stajao iza nje i bez daha cekao da se okrene ka njemu. Medjutim ona je stajala nepomicno, pognute glave, dok je on drzao oko rucnog zgloba ne popustajuci stisak, jer je pretpostavljao da ce ponovo potrcati sa namerom da pobegne. Polako se okrenula, a iz mackastih zeleno-zutih ociju sa plavim prstenom i ogromnim zenicama, varnicile su iskre radosti i nestasluka. "Nisam htela da se ovako sretnemo." Konacno je progovorila, skacuci mu u zagrljaj. Ariel je osetio tako snazan udar pripadanja i uzbudjenja, da se skoro onesvestio. Zahvaljivao se Bogu sto je mracno i sto ima vremena da duboko udahne vazduh nekoliko puta, pre nego sto progovori. "Jedva sam cekao da te vidim. Ovo je neocekivano zadovljstvo. Nego.. objasni mi zbog cega si bezala? I kako si znala gde sam?" Odmaknula se malo od njega, dok je on jos uvek drzao za ramena i objasnila smseci se. "Lako. Pratila sam te. Videla sam kako izlazis iz hotela, dok smo mi izlazili iz kola. Viknula sam za tobom, ali me ti nisi cuo? Objasnila sam El-Dreu da idem za tobom i da cu te stici.. i.. pa.. zatim sam te krisom pratila. Bilo mi je interesantno da gledam gde ides i sta radis. Posmatrala sam te sa grupom devojaka, zatim sam usla za tobom u park i skrivena iza stabla cekala. Bilo mi je dosadno da samo stojim i cekam, zato sam se popela na drvo, kada si me ti ugledao. I nisam zelela da shvatis kako sam te pratila, vec je to trebala da bude moja spijunska igrica. Zato sam pokusala da pobegnem i vratim se do hotela. Eto!" Ariel se glasno nasmejao, a sa njim i Gala. Posmatrao je. Jako je porasla, sada mi je skoro do misica i srcane cakre ovako u visokim stiklama. Lice joj je toliko prelepo kao u vile, sto je magicna vrsta lepote u stanju lako da zarobi srce. Dovraga, imace jako puno udvaraca. Ovakva lepota ne moze da ostane neprimecena." Hmm.. razmisljao je Ariel, "Steta sto ne mogu da joj osmekam figuru od ove crne pelerine, koja joj pada do sredine butina. Obucena je ukusno, u uskim crnim pantalonama od mekog materijala i modernih, koznih cizmica do pola listova. Noge su joj jos uvek mrsave, srecom sada i zavodljive." Razmisljao je s'osmehom. "Ti si jos visi nego sto pamtim. Dopada mi se kako izgledas. Zracis silom volje, a oci ti varnice, sto mi stvara zmarce. Izgledas kao velika macka u lovu. I zaista si mene lovio. Jedva sam cekala da porastem i konacno te vidim." Sasvim prirodno i iskreno je rekla Gala. Ariel se ponovo glasno nasmejao. "Zaboravio sam koliko si neposredna i iskrena. Nikada nisam naisao na osobu koja komunicira toliko otvoreno. Ti si porasla u neocekivano visoku, izvanredno lepu devojku. Ova visina ti izvanredno dobro stoji i jako mi se dopada. Verovao sam da ces biti puno niza, jer si bila toliko sicusno, mrsavo dete. Osim toga opasno si lepa, mozda i suvise. Tacno da bih te odmah prepoznao, medjutim jako si se promenila. Ovo je ne ocekivano, vrlo prijatno iznenadjenje." Ariel je pokusavao da bude otvoren kao ona, zatim je zagrlio. Prekrasna osecanja pripadanja i bezvremene ljubavi su ga opijala. Osetio je ponovo ono savrseno stanje u kome moze da u trenutku uradi sve sto zamisli. Sagnuo je glavu blizu njene kose i osetio miris morskog vetra, najsladjeg cveca s'prizvukom vanile, s'mozda nagovestajem cimeta i kokosa? Da.. savrseni miris morskog svezeg daha, uz opojno cvece i kolacasti naglasak, prava poslastica. "Toliko si mi jako nedostajala, tek sada shvatam koliko. Pokusavao sam da ne mislim na tebe. Samo ti imas ovako savrseni prirodni miris. Tvoja koza i kosa uvek mirisi na morski razuzdani vetar i kolace. Verijem da bih te svuda pronaso zatvorenih ociju, cak i da ne mogu energetski da te vidim, ili telepatski cujem, mogao bih da te pronadjem, upravo po jedinstvenom, toliko posebnom savrsenom mirisu koze." Tiho je rekao Ariel, sagnut do njene glave. Stajali su zagrljeni dugo u tisini, zatim drzeci se za ruke krenuli ka izlazu parka. "Hoces da se prosetamo po parku pre nego sto krenemo nazad?" Pitala je Gala. "Ici cemo gde god zazelis, nema potrebe da zurimo nazad. Poslacu Kazdiru telepatsku poruku da smo zajedno. Jako me zanima gde si bila i zasto se nismo vidjali punih sedam godina? Nismo dobijali bas nikakve, ili samo sture i toliko ne potpune informacije o tebi. To mi je uvek bilo jako cudno." Gala je pocela da mu prica. "Nismo se videli jer mi je bilo potrebno dosta vremena da savladam svoj ogromni strah od musko-zenskih odnosa, a da ne pocnem da se ljutim, da umirem od tuge pri pukoj prici, ili samo kada pomislim na to. Kazu da je tvoj najveci strah, budici maksimalni potencijal jedistvene lepote, koju donosis na dar svetu, sto je savrseno tacno, jer ja nosim svetu vatru trojstva ljubavi.. i.. eto, to me je strasno namucilo i jedva sam savladala ovu lekciju, mozda ne bas skroz, ali barem jedan deo. Zivela sam prvih par meseci u zamku Ruzicaste Zvezde. Princ Arion mi je bio glavni tutor. Imala sam zadatak da u najkracem roku savladam Vilovnjacki jezik. Uz mene su bili neprekidno zelenokosi, izvanredno bistri, ili radije prirodno mudri El-Dre, malecni nestasni, crvenokosi Avalon i njegova prekrasna majka. Princeza Tijeras mi je svim srcem pomagala. Mozda se neces sloziti, ali ona je puna ljubaznosti, znanja i dobrote, sto se ne moze otkriti na prvi pogled." Prema Arielu su potekla negativna secanja i on ih je brzo sklonio od sebe. Gala je nastavila pricu. "Posle nesto par meseci, poveli su nas na put do dimenzije Vilovnjaka. To je carobno mesto pod okriljem iste fizicki izrazene Zemlje, unutar koga sve buja i raduje se zivotu. Cvece isijava sopstvene boje, a vazduh je sladak od mirisa bliskih srcu. Nebo uvek kristalno cisto, osim kada protutnje snazne oluje, munje pucaju jace i gusce negde igde, a gromovi u stanju da zatresu zmlju pod stopalom. Ovo je zemlja herojstva i casti, toliko romanticna i vrla, lepsta nego iz bajke. Sedam najsretnijih godina sam provela u kraljevskom zamku Zlatne Sunceve Svetlosti kuce Gerhida Zlatnih Listova. Princ Arion i Kraljica-majka Moak-Near uselili su se potpuno u moje srce, uz Avalona, El-Drea i Lesjia, oni imaju moju celozivotnu ljubav, zahvalnost i postovanje. Cak i da urade najgore grehove hiljadu puta, ja bih se borila za njih svom snagom. Upoznala sam jako zanimljiva, prekrasna stvorenja i sprijateljila se sa mnogim vilovnjacima. Medjutim, pre pola godine mnogi su trazili pravo da mi se udvaraju, cak su me i prosili, a medju njima izuzetno zli plemic, koji se bavi crnom magijom i mogao bi da pokusa lose stvari. Zato je princ Arion zajedno sa kraljevskom porodicom Gerhida i savetnicima krune doneo odluku da se vratim u zamak Ruzicaste Zvezde, odnosno da postanem deo unutrasnjeg kruga i putujem zajedno sa vama na zadatke. Samnom su koncno stigli da zatvore i uptpune unutrasnji krug El-Dre i Avalon, barem dok su prenosi, a mozda i duze? Naravno sa nama ce ostati i princ Arion. Najkrace ispricano to je moja prica." Ariel je pazljivo slusao, zatim je nezno uhvatio za ruku i zapitao. "Nisi obecala da ces se udati za nekog vilovnjaka?" Ona ga je posmatrala zlocestim pogledom. "Ne, ali sam poljubila jednog vilovnjackog plemica." Rekla je iskreno, zbog cega je snazan bol prostrelio Arielovo srce, i on se pitao da li mu se prepoznaje na licu? Trudio se da povrati uobicajan izgled. Zamerio je sebi na ovom znaku slabosti i gluposti. Nastupila je tisina. "Da li volis tog vilovnjackog plemica?" Pitao je Ariel ostrog pogeda. "Da, volim ga, ali ne toliko koliko tebe." Rekla je smejuci se Gala. "Upoznaces ga, lako je moguce mozda bas na ovom okupljanju?" Ariel je razmisljao, "Gospode Boze to nece valjati. Da li je poludela" Upravo me je stavila u najgoru mogucu situaciju. Isuse Boze, kakva lekcija!" Gledao je skenirajuci joj sve nivoe, medjutim osim iskrenog, bezbriznog decijeg srca nije naisao na bilo kakav nagovestaj spekulacija. "Najdraza moja lutkice, ti znas da to nece valjati, zar ne?" Ona ga je upitno gledala. "Da li znas sta ja osecam prema tebi?" Gala je rekla. "Osecas isto sto i ja?" Rekao je ozbiljno. "Verovatno puno kompleksnije nego ti, puno vise nego sto si u stanju da zamislis. Ja te osecam kao bit svog srca, kao dom i kao svoju buducu zenu. Ne dopada mi se da poljubis bilo koga osim mene." Gala je prebledela i nastala je zategnuta situacija. "Zar zaista jos uvek ne mogu da budem otvoren prema tebi?" Nastala je pauza, zatim je konacno odgovorila. "Uvek trebas otvoreno da pricas samnom o svemu, ali ne valja da budes ljubomoran, ili da me uslovis. Ja o braku ne mislim ni malo romanticno i ne zelim ljubavnika, vec brata. Ne bih da imam vezu." Ariel se trudio da mu se tuga ne prepozna u glasu. "Da.. hmm, zato ja o braku mislim na najromanticniji nacin i nikada ne bih mogao da budem celozivotno vezan, sa nekim koga ne volim svim srcem. Da li ti o meni razmisljas kao o bratu?" Gala je cutala, jedno vreme. "Tacno. Kao o bratu, koga volim svim srcem." Ariel je pomilovao po glavi smeseci se. "Drago mi je da smo to konacno razjasnili. Ne brini, vise ti necu pricati o braku. Imacemo drugarsko-bratski odnos kao i do sada. Vreme je da krenemo nazad." Razmisljao je u hodu. Dakle zaljubljena je u vilovnjaka, a mene oseca kao brata? Jezivo. Nokaut otreznjenja? Vraca mi se karma za sva slomljena srca, koje sam pregazio oholo? Trebam joj kao stariji brat, ironoja. Ja sm pateticni glupson. Toliko mi je lako srusila snove. Dovraga moram da joj izigravam brata?" Misli ovakvog tipa su mu proizvele snaznu tugu. Brzo je sklonio nadiruci bol. Ne vredi, ne smem da dozvolim da me ovo poremeti, Videcemo sta ce dalje biti? Razmisljao je, trudeci se da odrzi pribranost. Maska prividnog mira stajala mu je na licu. Kada su usli u apartman, princ Arion je sedeo u polutamnoj sobi i tiho pricao sa Kazdirom. Gala je poletela Kazdiru u narucje, dok se Ariel na brzinu oprostio od njih i otisao da legne. Kazdir je dosao ubrzo za njim. Ariel je lezao otvorenih ociju. Navikao je da deli sa Kazdirom ne samo sobu, vec sve svoje dozivljaje i misli. Toliko su duboko bili povezani, da su primecivali svaki nagovestaj promene jedan unutar drugog. "Dakle, pricaj? Da li je ono sto te je preazilo nasa suvise zanosna, malecna sestrica?" Rekao je Kazdir izvijajuci obrvu, s'usnama razvucenim seretski poluosmeh. Ariel mu je ispricao svaki najsicusniji detalj njihovog susreta, medjutim Kazdir je pogledao i dublje, tsko da je viseslojno doziveo njegova secanja. "Isuse Boze, neverovatan razvoj situacije? I sta sada moj opasni braticu, hoces mi se razbiti u komadice? Sta si resio?" Rekao je smeseci se, prividno mirnog izraza lica. "Ne znam tacno? Znam samo da joj vise necu pricati o braku, niti se zanositi romanticnim idejama. Prihvaticu je kao drugaricu, sestru, kao najboljeg prijatelja. U stvari oduvek smo bili najbolji prijatelji, zar ne? Ja sam kao magarc sve pogresno shvatio pre sedam godina." Konstatovao je, dok je Kazdir bio sve vise narmuren i izdizao obrvu. "Hmm, pa i nisi bas, Ili barem nije tako izgledalo, s'obzirom da ti se mala macka nocu uvlacila u krevet. Meni se cini da se ona ili igra sa tobom, ili jos uvek zaista nije u stanju da misli o tome, sto mi je nepojmljivo i zadrzacu svoje cudjenje za sebe. Moj braticu, zar obojica nismo toliko puta doziveli zenske spletke? Verujem da se igra sa tobom, kao macka sa misem, to im je u krvi. Navlaci te da jurcas za njom i boris se u areni sa drugim udvaracima. Mislis da je samo nasa sestrica van toga? Cisto sumnjam. Dok.. hmm.. sto se tice vilovnjaka verujem da je to cista glupost, decija umisljena, nikako prava veza. Videcemo ga na okupljanju tako kaze? Dakle, tada ces shvatiti o cemu se radi? Dok ja kazem da ti baca udicu, da se upecas i emotivno izlomis nacisto." Ariel se nasmejao. "Zaista mi nije stalo da bilo sta vidim. Znam da mi ne verujes, ali pogledaj unutar mene? Skroz sam preinacio nas odnos, vise se necu zanositi romanticnom vezom. Zaista vise o njoj ne razmisljam na taj nacin. Sasvim sam prepukao, to je bila moja decacka, jednostrana, romanticna glupost." Kazdir ga je skenirao i rekao ostro. "Vidim. Znaci resio si? Sve je drugacije unutar tebe, oslobodio si sebe romanticnog vidjenja Galijene? Hmm, to je donekle dobro, ipak.. pitam se.. da li ces stvarno odustati od svoje iluzije idealne zene, koja veruj mi ne postoji, cak ni unutar nase sestrice. Sve su koristoljubive, prevrtljive i igraju igrice, pa i mala ocigledno i to sa tobom moj decko. Sutra krecemo do Limasol zaliva, odmori se moj najdrazi brate? Ne misli o zenama, nema postene i ciste medju njima. Ovo ti je dokaz moje teorije. I ne brini, sve ce biti dobro, procicete frka i nemir pre nego trepnes. Hmm, prekosutra 14-tog, na veliko poravnanje i okupljanje ti je rodjendan, zar ne? Punis 23 godine ludace, nemoj da zaboravis? Bice to izvanredno sretan dan!" Kazdirov zagrljaj mu je donekle povratio toliko potreban mir.
~Rodjendan, veliko poravnjanje i narecena magnetna privlacnost od koje se ne moze pobeci~
Ariel je stajo pored ogromnog metalik crnog motora diveci mu se. Smejao se glasno, dok je skidao ogromnu crvenu masnu. Princ Arion ga je gledao s'ljubavlju, stavljajuci mu u ruku kljuceve ovogodisnjeg rodjendanskog poklona, dok su svi pricali u gals, saleci se i glasno se smejuci. Ariel ga je snazno zagrlio i prosaputao. "Docicu do Limasol zaliva motorom. Daj mi adresu? Videcemo se sutra, ok?" Princ Arion je klimnuo glavom, a Ariel je krenuo po svoje stvari. Gala je stajala u njihovoj blizini i on je pomilovao po kosi u prolazu. Za par minuta se vratio i sedajuci na motoru viknuo, stavljajuci kacigu. "Videcemo se sutra u Limasol Zalivu!" Zatim je upalio svoj novi motor da ne cuje negodovanje i nestao sa vidika. Svi su zateceno gledali za njim. Kazdir je promrljao, uz cinicni osmeh. "Neocekivani i ocekivani preokreti? Hmm.. pitam se, da li ce mu jurnjava vrelim asfaltom pomoci i razbistriti stvari? Prvi put smo se razdvojili za sedam punih godina. Ipak, izgleda da mu je ovo sada potrebno." Gala cula Kazdirove opaske, dok je tuznim pogledom pratila kako Ariel nestaje sa vidika i mislila kako je glupo namestila cistu pometnju. Bila je ljuta na sebe. Osecala je da gubi najboljeg prijatelja, tacnije rodjenog brata. Osecaj bola se pojacao, srce joj je bilo stegnuto, a u grlu su joj stajale sledjene suze. Kazdir je gledao prodornim pogledom i skenirao je. "Hmm, interesantno." Prisao joj je i uhvatio za misicu. "Trebali bi da pricamo, zar ne?" Rekla je snuzdeno. "Tacno." Ponovo je slusao celu pricu iz parka, vidjenu Galinim ocima i cudio se njenom naivnom, decijem shvatanju sveta. Osecao je da nosi teret u srcu, sto ni malo ne valja i uticace na ceo unutrasnji krug. Hteo je da ulovi bilo kakav znak predstave tokom njene price, ali njega nije bilo. Kazdir je imao do sada izuztno puno devojka, cak suvise i bio je jako iskusan. Previse dobro je poznavao sve vraste namestaljki, koje je licno iskusio puno puta, ali Gala je izgleda bila samo glupavo dete. "Ona se uopste nije izmenila? Ne bih voleo da sam na Arielovom mestu. Definitivno ce ga izlomiti i nece mu biti lako. Opet, izgleda da je moj omiljeni brat ozbiljno odustao od nje, dok njoj upravo zato suze zastaju u grlu i samo zato je toliko nesretna. Zar stvarno nista ne shvata?" Kada je konacno zavrsila pricu, on je progovorio. "Ludice, zar tebi zaista nije jasno da si od prvog trenutka zaljubljena u Ariela?" Gala je dozivela fizicki udar od ovih reci. "Ne, ja nisam.. ja stvarno nisam.. o uzasne li reci zaljubljena! To.. to je nije moguce! Nije istina! Nije! Nije! Viknula je, zaboravljajuci da su na javnom mestu. "Zaljubljena? Uh.. sasvim sam se zgrozila. Necu i to nikada necu da imam momka, vec samo bracu!" Rekla je vatereno. Kazdir se smesio sarkasticno i gledao je ni malo blagonaklono. "Dobro, zasto se upravo lomis? Zasto ti taj lepi vratic stezu prsti tuge? Da li zbog neceg drugog sada osecaas ovako velik bol, ili patis za mojim cimerom? Ja zivim sedam godina sa Arielom, spavam na krevetu pored, poznajem ga kao sebe samog i volim ga svim srcem, ali nisam doziveo bol sto je otisao sam bez mene motorom. Hmm, moje slatko dete, da ga volis kao druga i brata, kako naivno tvrdis, ne bi ti smetalo sto sto te sada gleda iskljucivo kao mladju sestricu. Odakle ti taj bol u srcu? Cemu patnja?" Gala se sledila. "Zar.. zar je zaista tako? Zar je zaljubljena u njega od prvog dana?" Kazdir je nemilosrdno nastavio, dok mu je glas rezao na kriske ostrim, sarkasticnim tonom, a pogled bio ostariji od zileta. "Ti se moje naivno dete igras sa vatrom i zatim kukas sto si opekla? Da li je prica kako imas udvarace i momka koga si poljubila, bila mamac da bi se Ariel jos vise ulovio i zainteresovao za tebe? Ili da ga se otreses i da ga namerno povredis? Jer ako nije to u pitanju, onda si toliko naivna i nezrela, da ne shvatas kako je upravo to najgore sto nekome mozes da uradis, ko te toliko dugo voli na najromanticniji nacin. Ti si jako mlada i ne samo neiskusna, vec i glupava sto se tice muskih potreba, nacina razmisljanja, zelja i srca. Potrebno je da sebi priznas istinu. Kazes da si skinula ogroman strah? Ali ja ti kazem da ga nisi ni zagrebala. Kakva predrasuda ti zadaje bol? Zar ces izabrati strah, umesto ljubavi i srece? Zar ne znas da kada iskreno volimo, fizicka ljubav moze biti tek produzetak duhovne?" Gala je potisteno slusala, njegove reci su joj padali teze od fizickih udaraca, ali joj urodjeno shvatanje istine nije dozvolilo da se buni i brani. Znala je da je Kazdir u pravu, bez obzira sto je to uzasavalo, osim toga nije imala ideju sta je sada potrebno da uradi? Nije znala kako da reaguje? Na koji nacin da skloni teret sa srca, a svo duhovno znanje je izbledelo i cinilo se neupotrebljivo. "Ja sam.. ja sam.. od prvog dana mislila da je on moj izgubljeni, rodjeni brat i da delimo istu krv i isti duh. Da smo dve krajnosti, koje su gore jedno. Stvarno sam to mislila sve ove godine. Ali, to je moja decija zelja da imam svoju porodicu, sada to shvatam i.. i.. ali ja nisam jos razmisljala o decacima. Samo o Arielu, ali ne tako, nego kao o nekom, koga volim, ali nikako fizicki. Nikada nisam mislila da je to potrebno za srecu. Ja opet pravim svima lose? Nista ne razumem.. stvarno sam jako glupava." Bila je jako tuzna, medjutim Kazdir kao i uvek bio nemilostdan i sibao je bicem istine, ogoljene i njoj tesko prihvatljive. Cudio se sedamnaestogodisnjoj devojci koja nikada nije razmisljala o fizickoj ljubavi? "Gluposti!" Ratmisljao je. "Zene su bunari intriga i spletki, dok zavodljivo bacaju svoje mirisne mreze sa samo jednom ciljem, da ulove i izmasakriraju svoj plen." Pogledao je telepatski njene misli i skenirao do dna duse, zatim zaprepasteno konstatovao da ona stvarno misli sve sto kaze. Nije mogao sebi da prizna da postoji izuzetak medju zenskim rodom, vec je njene ciste misli i bezazleno srce prepisivao nezrelosti. Strogo joj je rekao "Namestices pometnju unutar celog unutrasnjeg kruga, kao i prosli put? Hitno se saberi i resi svoju frku! Ja ne nameravam da budem ni malo zastitnicki nastrojen prema tvom strahu! Nemas vise deset godina, ali se ponasas kao da imas manje od deset! Moja najdraza sestrice, ne znam da li ces moci da povratis izgubljeno? Vidis na tvoju nesrecu Ariel je unutar sebe prepukao i kao od sale prinacio vas odnos u drugarski." Zlobno je posmatrao ucinak svojih reci. Gala je na sred kafica skoro briznula u plac, ali se brzo savladala dok su joj suze i dalje punile oci. Kazdir je strpljivo objasnjavao i nesto malo blagonaklonije milovao po glavi. "Pitam se da li stvarno ne razumes sta dalje sledi?" Izgovorio je tiho, jasno shvatajuci da ona nista ne razume. Pomazio je po glavi i rekao neznijim glasom. "Ako je predodredeno da budete zajedno, to ce se desiti i bez tvoje, ili njegove jasne namere. Volja Izvora Zivota ce pokrenuti lancanu reakciju desavanja i vi cete biti magnetno privuceni jedno drugim. Vazno je da shvatis, da si od prvog dana privucena istom magnetnom silom k'njemu i da je vasa veza predodredjena. Ti si dete moje zaljubljena u njega i to moras sto pre da priznas sebi. Hajde-hajde, nemoj sada da mi zaplaces? Moracu da trcim i izlomim se pri podvigu pronalazenja papitnih maramica. Dodji moje ludo dete, idemo nazad?" Cim je izveo iz kafica, Gala je briznula u plac. Gledao je lice uplakanog deteta i umalo i sam zaplakao. "Gospode Boze, izgleda sam natovario greh na pleca, jer ovo nije lice odrasle osobe. Ili upravo gledam dusu, koja ce vecito ostati detinje bezazlena i cista?" Kazdir je doziveo skoro fizicki samar gledajuci lice uplaknog deteta, koje je namerno verbalno povredio, zbog cega je vise nego zamerio sebi. Seo je na hotelsko stepeniste nedaleko od njihovih ulaznih vrata i smestio Galu u svoje krlo, dozvolio je da mu se isplace na ramenu. Glava joj se nasla blizu njegovog vrata, dok je osecao njen dah, a usne jecale uz kozu, doziveo je prejako uzbudjenje i zmarce duz kicme, tako da je umalo podlegao svom ludilu. Zaprepasteno je ustao i spustio je dole, zatim brzo izvadio veliku, musku maramicu iz dzepa, pruzajuci joj, dok se borio unutar sebe i gledao svuda, samo ne u nju. Jos vise je zamerio sebi i osudio sebe na krst, dok se svim snagama trudio da potisne i sanira svoju slabost. Brzo je uveo unutra i ispratio do sobe, zatim pozurio da se umije, pobegne u svoju sobu i povrati meditacijom. Ariel je jedva pronasao malecni kafic na plazi, jer je retko ko znao da u opste postoji. Na uskoj pescanoj plazi bile su upaljene lampe, a dva coveka su sedela na niskim stolicama za pecanje, sasvim blizu vode, dok je malecni kafic bio prepun gostiju, koji su u grupicama stajali svuda okolo drzeci case. Muzika u ritmu za igru ispunjavala je slani morski vazduh. Ariel je prisao sanku i jedva dozvao jako zaposlenog konobara. Pitao je za princa Ariona, princa Isteralda, Kazdira.. spreman da nabroji sva imena unutrasnjeg kruga, ali se konobar nasmejao i upitao ga da li je stigao motorom? "Tacno, dojurio sam motorom!" Rekao je Ariel zacudjeno, pitajuci se kako to da ne vidi nijedno poznato lice? Bilo je tek blizu 8h uvece, mozda jos nisu stigli? Konobar se glasno nasmejao i uputio ga do dva starija coveka, koji sede na niskim stolicama pored plaze. Docekali su ga i pokazali mu pokretom ruke, gde da zakoraci u vodu. Ariel je poslusao. Kristal sa lanca na njegovim grudima je sevnuo bljeskom, zatim se nasao u tunelu svetlosti i vec za tren usetao na pesacanu plazu egzoticnog ostrva. Svuda je trestala glasna muzika, dok su uglavnom mladi ljudi bezbrizno plesali. Sve je podsecalo na izvrsno organizovan zur Ibizze, nikako na mesto okupljanja ratnika svetlosti, ili brizljivo osmisljeno vilovnjacko utociste. Osmotrio je okolo, ali sem zahuktale zurke, nikoga i niceg poznatog nije bilo u blizini. Prsao je probijajuci se polako kroz zbijenu masu ljudi. Morao je da prodje kroz jako zakrcen prostor, predugackog kamenog podijuma, uz samu plazu, na kome su silni ljudi plesali u hipnotickom ritmu i on je zamalo poceo da igra uz njih. Jedva je nastavio put, dok je rukama zapusavao usi, ulazuci nezanemarljiv napor volje da nastavi. Jedva se probio do borove sumice, ciji je miris udisao sa zadovoljstvom. Video je mali krivudavi putic, ka nekoj vrsti kafica, ili cak omanjeg hotela, ispred kog su bili poredjani stolovi, ne samo na bambusom ogradjenoj i natkriljenoj terasi, vec i na prostranom predvorju ispred zgrade, gde se zavrsavao donji deo borove sumice, koja se spustala do siroke, dugacke pescane plaze. Na terasi je ugledao princa Ariona medju gostima i pozurio mu u susret. "Ovo je neocekivano! Nikada nisam video ovako cudno, vise nego neuobicajno okupljanje? Neverevatno! Zar se ovde okupljaju visokosvesni? Dovraga, sta se moze odraditi na ovaj nacin?" Princ Arion je podigao obrve, dok su mu oci sevnule, pogledao ga je strogo. "Dobro na koji bi nacin ti odradio prenose? Zar ti se ne dopada ples? Da li shvatas da ples predstavlja meditaciju u pokretu i najcistiji oblik ispoljenih oscanja ljubavi? Pomocu njega je moguce sinhronizovati puno ljudi u jedan otkucaj srca! Zar zaista to nisi znao? Ti si tek dve godine mladji od mene, ali imas toliko puno predrasuda? Ocekujes li da ozbiljni namrgodjeni, negativno orjentisani ljudi doprinesu lepoti, dobroti, globalnom budjenju svesti? Zar se ne secas da muzika koju volis automatski otvara sestu cakru, odnosno viziju, ili Bozansku ljubav?" Upitao ga je prekorno, dok se Ariel nasmejao samom sebi. "Isuse Boze! Sasvim si u pravu. Upravo si mi otvorio oci, imao sam prosvetljujuci "aha" momenat. Dosta stvari sam posmatrao preozbiljno i jednostrano za ovih sedam godina. Igleda sam preterano brizno i suvise ozbiljno shvatio zadatak koji je pred nama? Ubedio sam sebe u mnoge krute i pogresne predstave stvarnosti. Verovao sam da nema mesta neodgovornoj zabavi. Da odgovornost i predanost donose rezultate, dok je zabava luksuz koji ne mogu, ili tek povremenom smem da dozvolim sebi. Ja sam zaboravio kako da budem opusten i zabavljam se bezbrizno. Dozvoljavao sam da me Kazdir odvlaci povremeno, ili cak cesto u svoje lude provode, ali nikada nisam bio potpuno opusten. Pitam se da li sam ikada to uspeo da dosegnem? Probacu da naucim ovu lekciju, medjutim nece mi biti lako. Moj potencial je suvise krut i ostar, on zahteva da se posao obavi precizno i bezpogovorno." Princ Arion ga gledao nezno, s'razumevanjem. Poveo ga je kroz drvored borova, zaobilazeci kameni podijum, do mesta gde su na samom pocetku pescane plaze, suprotno od ulaza, plesali mnogi vilovnjaci i ceo unutrasnji krug. On se nasmejao. Princ Arion ga je prodorno gledao. "Opusti se i igraj, inace cu na tebi upotrebiti jacu magiju, od ove sto je trenutno u vazduhu. Oseti to sto lebdi pesmom i otvara srca, spajajuci ih u jedan otkucaj?" Ariel je pokusao da igra, ritam ga je sve vise hipnotisao, ali je jos uvek osecao kocnicu unutar sebe, dok je iza njegovih ledja Princ Arion prosaputao par reci unutar pesnice i dunuo svetlucavi prah ka njemu. Osecao je kako dugogodisnja blokada nestaje. Bezbrizna radost se spojila sa njegovim urodjenim samopouzdanjem i vatrenom voljom. Prepustio se ritmu, koji pokrece duh kroz viziju. Po prvi put u zivotu telo mu se potpuno opusteno kretalo, prateci unutrasnji ritam srca i pesmu duse. Uzivao je stopljen sa zvucima pesme, Igrao je strastvenim ritmom svoga bica, dok mu je um bio prazan. Nalazio se unutar nulte praznine i vec sledeceg trenutka u viziji savrsene buducnosti. Kazdir mu je prisao igrajuci izvanredno dobro, za tako ogromnog coveka, dok su pored njega igrale dve veoma slatke, oskudno obucene devojke. Njegova braca, vile i vilovnjaci su se postepeno prikljucivali krugu, igrajuci svuda oko njega. Lica su im bila meka, nezna i puna ljubavi. Vazduh je blistao svuda oko ovog zacaranog kruga entiteta, koji se gipko pokrecu i plesu strastvenog ritma. Ova slika mu se urazala zauvek unutar duse. Zatvorio je oci opusten i stopljen sa ritmom vibracije zvuka.
Ariel je stajo pored ogromnog metalik crnog motora diveci mu se. Smejao se glasno, dok je skidao ogromnu crvenu masnu. Princ Arion ga je gledao s'ljubavlju, stavljajuci mu u ruku kljuceve ovogodisnjeg rodjendanskog poklona, dok su svi pricali u gals, saleci se i glasno se smejuci. Ariel ga je snazno zagrlio i prosaputao. "Docicu do Limasol zaliva motorom. Daj mi adresu? Videcemo se sutra, ok?" Princ Arion je klimnuo glavom, a Ariel je krenuo po svoje stvari. Gala je stajala u njihovoj blizini i on je pomilovao po kosi u prolazu. Za par minuta se vratio i sedajuci na motoru viknuo, stavljajuci kacigu. "Videcemo se sutra u Limasol Zalivu!" Zatim je upalio svoj novi motor da ne cuje negodovanje i nestao sa vidika. Svi su zateceno gledali za njim. Kazdir je promrljao, uz cinicni osmeh. "Neocekivani i ocekivani preokreti? Hmm.. pitam se, da li ce mu jurnjava vrelim asfaltom pomoci i razbistriti stvari? Prvi put smo se razdvojili za sedam punih godina. Ipak, izgleda da mu je ovo sada potrebno." Gala cula Kazdirove opaske, dok je tuznim pogledom pratila kako Ariel nestaje sa vidika i mislila kako je glupo namestila cistu pometnju. Bila je ljuta na sebe. Osecala je da gubi najboljeg prijatelja, tacnije rodjenog brata. Osecaj bola se pojacao, srce joj je bilo stegnuto, a u grlu su joj stajale sledjene suze. Kazdir je gledao prodornim pogledom i skenirao je. "Hmm, interesantno." Prisao joj je i uhvatio za misicu. "Trebali bi da pricamo, zar ne?" Rekla je snuzdeno. "Tacno." Ponovo je slusao celu pricu iz parka, vidjenu Galinim ocima i cudio se njenom naivnom, decijem shvatanju sveta. Osecao je da nosi teret u srcu, sto ni malo ne valja i uticace na ceo unutrasnji krug. Hteo je da ulovi bilo kakav znak predstave tokom njene price, ali njega nije bilo. Kazdir je imao do sada izuztno puno devojka, cak suvise i bio je jako iskusan. Previse dobro je poznavao sve vraste namestaljki, koje je licno iskusio puno puta, ali Gala je izgleda bila samo glupavo dete. "Ona se uopste nije izmenila? Ne bih voleo da sam na Arielovom mestu. Definitivno ce ga izlomiti i nece mu biti lako. Opet, izgleda da je moj omiljeni brat ozbiljno odustao od nje, dok njoj upravo zato suze zastaju u grlu i samo zato je toliko nesretna. Zar stvarno nista ne shvata?" Kada je konacno zavrsila pricu, on je progovorio. "Ludice, zar tebi zaista nije jasno da si od prvog trenutka zaljubljena u Ariela?" Gala je dozivela fizicki udar od ovih reci. "Ne, ja nisam.. ja stvarno nisam.. o uzasne li reci zaljubljena! To.. to je nije moguce! Nije istina! Nije! Nije! Viknula je, zaboravljajuci da su na javnom mestu. "Zaljubljena? Uh.. sasvim sam se zgrozila. Necu i to nikada necu da imam momka, vec samo bracu!" Rekla je vatereno. Kazdir se smesio sarkasticno i gledao je ni malo blagonaklono. "Dobro, zasto se upravo lomis? Zasto ti taj lepi vratic stezu prsti tuge? Da li zbog neceg drugog sada osecaas ovako velik bol, ili patis za mojim cimerom? Ja zivim sedam godina sa Arielom, spavam na krevetu pored, poznajem ga kao sebe samog i volim ga svim srcem, ali nisam doziveo bol sto je otisao sam bez mene motorom. Hmm, moje slatko dete, da ga volis kao druga i brata, kako naivno tvrdis, ne bi ti smetalo sto sto te sada gleda iskljucivo kao mladju sestricu. Odakle ti taj bol u srcu? Cemu patnja?" Gala se sledila. "Zar.. zar je zaista tako? Zar je zaljubljena u njega od prvog dana?" Kazdir je nemilosrdno nastavio, dok mu je glas rezao na kriske ostrim, sarkasticnim tonom, a pogled bio ostariji od zileta. "Ti se moje naivno dete igras sa vatrom i zatim kukas sto si opekla? Da li je prica kako imas udvarace i momka koga si poljubila, bila mamac da bi se Ariel jos vise ulovio i zainteresovao za tebe? Ili da ga se otreses i da ga namerno povredis? Jer ako nije to u pitanju, onda si toliko naivna i nezrela, da ne shvatas kako je upravo to najgore sto nekome mozes da uradis, ko te toliko dugo voli na najromanticniji nacin. Ti si jako mlada i ne samo neiskusna, vec i glupava sto se tice muskih potreba, nacina razmisljanja, zelja i srca. Potrebno je da sebi priznas istinu. Kazes da si skinula ogroman strah? Ali ja ti kazem da ga nisi ni zagrebala. Kakva predrasuda ti zadaje bol? Zar ces izabrati strah, umesto ljubavi i srece? Zar ne znas da kada iskreno volimo, fizicka ljubav moze biti tek produzetak duhovne?" Gala je potisteno slusala, njegove reci su joj padali teze od fizickih udaraca, ali joj urodjeno shvatanje istine nije dozvolilo da se buni i brani. Znala je da je Kazdir u pravu, bez obzira sto je to uzasavalo, osim toga nije imala ideju sta je sada potrebno da uradi? Nije znala kako da reaguje? Na koji nacin da skloni teret sa srca, a svo duhovno znanje je izbledelo i cinilo se neupotrebljivo. "Ja sam.. ja sam.. od prvog dana mislila da je on moj izgubljeni, rodjeni brat i da delimo istu krv i isti duh. Da smo dve krajnosti, koje su gore jedno. Stvarno sam to mislila sve ove godine. Ali, to je moja decija zelja da imam svoju porodicu, sada to shvatam i.. i.. ali ja nisam jos razmisljala o decacima. Samo o Arielu, ali ne tako, nego kao o nekom, koga volim, ali nikako fizicki. Nikada nisam mislila da je to potrebno za srecu. Ja opet pravim svima lose? Nista ne razumem.. stvarno sam jako glupava." Bila je jako tuzna, medjutim Kazdir kao i uvek bio nemilostdan i sibao je bicem istine, ogoljene i njoj tesko prihvatljive. Cudio se sedamnaestogodisnjoj devojci koja nikada nije razmisljala o fizickoj ljubavi? "Gluposti!" Ratmisljao je. "Zene su bunari intriga i spletki, dok zavodljivo bacaju svoje mirisne mreze sa samo jednom ciljem, da ulove i izmasakriraju svoj plen." Pogledao je telepatski njene misli i skenirao do dna duse, zatim zaprepasteno konstatovao da ona stvarno misli sve sto kaze. Nije mogao sebi da prizna da postoji izuzetak medju zenskim rodom, vec je njene ciste misli i bezazleno srce prepisivao nezrelosti. Strogo joj je rekao "Namestices pometnju unutar celog unutrasnjeg kruga, kao i prosli put? Hitno se saberi i resi svoju frku! Ja ne nameravam da budem ni malo zastitnicki nastrojen prema tvom strahu! Nemas vise deset godina, ali se ponasas kao da imas manje od deset! Moja najdraza sestrice, ne znam da li ces moci da povratis izgubljeno? Vidis na tvoju nesrecu Ariel je unutar sebe prepukao i kao od sale prinacio vas odnos u drugarski." Zlobno je posmatrao ucinak svojih reci. Gala je na sred kafica skoro briznula u plac, ali se brzo savladala dok su joj suze i dalje punile oci. Kazdir je strpljivo objasnjavao i nesto malo blagonaklonije milovao po glavi. "Pitam se da li stvarno ne razumes sta dalje sledi?" Izgovorio je tiho, jasno shvatajuci da ona nista ne razume. Pomazio je po glavi i rekao neznijim glasom. "Ako je predodredeno da budete zajedno, to ce se desiti i bez tvoje, ili njegove jasne namere. Volja Izvora Zivota ce pokrenuti lancanu reakciju desavanja i vi cete biti magnetno privuceni jedno drugim. Vazno je da shvatis, da si od prvog dana privucena istom magnetnom silom k'njemu i da je vasa veza predodredjena. Ti si dete moje zaljubljena u njega i to moras sto pre da priznas sebi. Hajde-hajde, nemoj sada da mi zaplaces? Moracu da trcim i izlomim se pri podvigu pronalazenja papitnih maramica. Dodji moje ludo dete, idemo nazad?" Cim je izveo iz kafica, Gala je briznula u plac. Gledao je lice uplakanog deteta i umalo i sam zaplakao. "Gospode Boze, izgleda sam natovario greh na pleca, jer ovo nije lice odrasle osobe. Ili upravo gledam dusu, koja ce vecito ostati detinje bezazlena i cista?" Kazdir je doziveo skoro fizicki samar gledajuci lice uplaknog deteta, koje je namerno verbalno povredio, zbog cega je vise nego zamerio sebi. Seo je na hotelsko stepeniste nedaleko od njihovih ulaznih vrata i smestio Galu u svoje krlo, dozvolio je da mu se isplace na ramenu. Glava joj se nasla blizu njegovog vrata, dok je osecao njen dah, a usne jecale uz kozu, doziveo je prejako uzbudjenje i zmarce duz kicme, tako da je umalo podlegao svom ludilu. Zaprepasteno je ustao i spustio je dole, zatim brzo izvadio veliku, musku maramicu iz dzepa, pruzajuci joj, dok se borio unutar sebe i gledao svuda, samo ne u nju. Jos vise je zamerio sebi i osudio sebe na krst, dok se svim snagama trudio da potisne i sanira svoju slabost. Brzo je uveo unutra i ispratio do sobe, zatim pozurio da se umije, pobegne u svoju sobu i povrati meditacijom. Ariel je jedva pronasao malecni kafic na plazi, jer je retko ko znao da u opste postoji. Na uskoj pescanoj plazi bile su upaljene lampe, a dva coveka su sedela na niskim stolicama za pecanje, sasvim blizu vode, dok je malecni kafic bio prepun gostiju, koji su u grupicama stajali svuda okolo drzeci case. Muzika u ritmu za igru ispunjavala je slani morski vazduh. Ariel je prisao sanku i jedva dozvao jako zaposlenog konobara. Pitao je za princa Ariona, princa Isteralda, Kazdira.. spreman da nabroji sva imena unutrasnjeg kruga, ali se konobar nasmejao i upitao ga da li je stigao motorom? "Tacno, dojurio sam motorom!" Rekao je Ariel zacudjeno, pitajuci se kako to da ne vidi nijedno poznato lice? Bilo je tek blizu 8h uvece, mozda jos nisu stigli? Konobar se glasno nasmejao i uputio ga do dva starija coveka, koji sede na niskim stolicama pored plaze. Docekali su ga i pokazali mu pokretom ruke, gde da zakoraci u vodu. Ariel je poslusao. Kristal sa lanca na njegovim grudima je sevnuo bljeskom, zatim se nasao u tunelu svetlosti i vec za tren usetao na pesacanu plazu egzoticnog ostrva. Svuda je trestala glasna muzika, dok su uglavnom mladi ljudi bezbrizno plesali. Sve je podsecalo na izvrsno organizovan zur Ibizze, nikako na mesto okupljanja ratnika svetlosti, ili brizljivo osmisljeno vilovnjacko utociste. Osmotrio je okolo, ali sem zahuktale zurke, nikoga i niceg poznatog nije bilo u blizini. Prsao je probijajuci se polako kroz zbijenu masu ljudi. Morao je da prodje kroz jako zakrcen prostor, predugackog kamenog podijuma, uz samu plazu, na kome su silni ljudi plesali u hipnotickom ritmu i on je zamalo poceo da igra uz njih. Jedva je nastavio put, dok je rukama zapusavao usi, ulazuci nezanemarljiv napor volje da nastavi. Jedva se probio do borove sumice, ciji je miris udisao sa zadovoljstvom. Video je mali krivudavi putic, ka nekoj vrsti kafica, ili cak omanjeg hotela, ispred kog su bili poredjani stolovi, ne samo na bambusom ogradjenoj i natkriljenoj terasi, vec i na prostranom predvorju ispred zgrade, gde se zavrsavao donji deo borove sumice, koja se spustala do siroke, dugacke pescane plaze. Na terasi je ugledao princa Ariona medju gostima i pozurio mu u susret. "Ovo je neocekivano! Nikada nisam video ovako cudno, vise nego neuobicajno okupljanje? Neverevatno! Zar se ovde okupljaju visokosvesni? Dovraga, sta se moze odraditi na ovaj nacin?" Princ Arion je podigao obrve, dok su mu oci sevnule, pogledao ga je strogo. "Dobro na koji bi nacin ti odradio prenose? Zar ti se ne dopada ples? Da li shvatas da ples predstavlja meditaciju u pokretu i najcistiji oblik ispoljenih oscanja ljubavi? Pomocu njega je moguce sinhronizovati puno ljudi u jedan otkucaj srca! Zar zaista to nisi znao? Ti si tek dve godine mladji od mene, ali imas toliko puno predrasuda? Ocekujes li da ozbiljni namrgodjeni, negativno orjentisani ljudi doprinesu lepoti, dobroti, globalnom budjenju svesti? Zar se ne secas da muzika koju volis automatski otvara sestu cakru, odnosno viziju, ili Bozansku ljubav?" Upitao ga je prekorno, dok se Ariel nasmejao samom sebi. "Isuse Boze! Sasvim si u pravu. Upravo si mi otvorio oci, imao sam prosvetljujuci "aha" momenat. Dosta stvari sam posmatrao preozbiljno i jednostrano za ovih sedam godina. Igleda sam preterano brizno i suvise ozbiljno shvatio zadatak koji je pred nama? Ubedio sam sebe u mnoge krute i pogresne predstave stvarnosti. Verovao sam da nema mesta neodgovornoj zabavi. Da odgovornost i predanost donose rezultate, dok je zabava luksuz koji ne mogu, ili tek povremenom smem da dozvolim sebi. Ja sam zaboravio kako da budem opusten i zabavljam se bezbrizno. Dozvoljavao sam da me Kazdir odvlaci povremeno, ili cak cesto u svoje lude provode, ali nikada nisam bio potpuno opusten. Pitam se da li sam ikada to uspeo da dosegnem? Probacu da naucim ovu lekciju, medjutim nece mi biti lako. Moj potencial je suvise krut i ostar, on zahteva da se posao obavi precizno i bezpogovorno." Princ Arion ga gledao nezno, s'razumevanjem. Poveo ga je kroz drvored borova, zaobilazeci kameni podijum, do mesta gde su na samom pocetku pescane plaze, suprotno od ulaza, plesali mnogi vilovnjaci i ceo unutrasnji krug. On se nasmejao. Princ Arion ga je prodorno gledao. "Opusti se i igraj, inace cu na tebi upotrebiti jacu magiju, od ove sto je trenutno u vazduhu. Oseti to sto lebdi pesmom i otvara srca, spajajuci ih u jedan otkucaj?" Ariel je pokusao da igra, ritam ga je sve vise hipnotisao, ali je jos uvek osecao kocnicu unutar sebe, dok je iza njegovih ledja Princ Arion prosaputao par reci unutar pesnice i dunuo svetlucavi prah ka njemu. Osecao je kako dugogodisnja blokada nestaje. Bezbrizna radost se spojila sa njegovim urodjenim samopouzdanjem i vatrenom voljom. Prepustio se ritmu, koji pokrece duh kroz viziju. Po prvi put u zivotu telo mu se potpuno opusteno kretalo, prateci unutrasnji ritam srca i pesmu duse. Uzivao je stopljen sa zvucima pesme, Igrao je strastvenim ritmom svoga bica, dok mu je um bio prazan. Nalazio se unutar nulte praznine i vec sledeceg trenutka u viziji savrsene buducnosti. Kazdir mu je prisao igrajuci izvanredno dobro, za tako ogromnog coveka, dok su pored njega igrale dve veoma slatke, oskudno obucene devojke. Njegova braca, vile i vilovnjaci su se postepeno prikljucivali krugu, igrajuci svuda oko njega. Lica su im bila meka, nezna i puna ljubavi. Vazduh je blistao svuda oko ovog zacaranog kruga entiteta, koji se gipko pokrecu i plesu strastvenog ritma. Ova slika mu se urazala zauvek unutar duse. Zatvorio je oci opusten i stopljen sa ritmom vibracije zvuka.
Zaista je po prvi put potpuno uzivao u plesu. Kada je konacno otvorio oci, nasao se sasvim blizu Galinih krupnih mackastih ociju, u cijim su se ogromnim zenicama ogledale tackice sicusnih svetala postavljenih na tankoj, paucinastoj mrezi, iznad ogromnog podijuma, oko koga je bila pescana plaza, kako ga zabrinuto posmatraju. Izdizala se na prste ka njemu i on je bez reci zagrlio, osecajuci je prisno i blisko, zatim posle duze pauze rekao. "Ne brini sve je dobro! Igraj samnom?" Pokusavala je da radosno igra, medutim nije bila u stanju, jer su joj neizlivene suze zapele u grlu. Kazdirove reci su je pritiskale svom snagom i brujale u umu. Prekrasna carolija koja je iscelila poslednji trag tuge i straha unutar svih prisutnih, ocigledno nije uticala na Galu. Princ Arion joj je prisao i naglo je povukao prema sebi, tako da je skoro pala. Srecom on je vesto uhvatio za struk i poveo nesto malo izvan podijuma. "Sta se to desava moja najdraza princezice?" Rekao je nezno, dok mu je ona odgovorala potpuno ocajna. "Kazdir je rekao da sam od prvog dana zaljubljena u Ariela i da zato sada patim, jer sam ga naterala da me gledao kao i sve druge prijatelje, kao.. brata, ustvari kao svoju sestru? I ja ne znam da li je to sasvim istina? Ne dopada mi se da za njega ne predstavljam nesto specijalno. Ustvari ja zelim da me voli vise od svih i zelim da sve bude kao pre, da me posmatra na specijalan nacin sa divljenjem i bujicom ljubavi.. kao.. kao pre.. jer sada me gleda drugacijim pogledom i samnom prica kao sa svima drugima. Oh Boze ja sam zla! Nista ne shvatam? Da li to znaci da sam stvarno zaljubljena u njega? Ne to nije moguce! Znam da nije! Reci mi, jel'da, da nije? Skroz sam zbunjena i jako tuzna." Princ Arion je pogledao prodorno, dok su mu u ocima blistala srebrna krila. "Zar ne znas odgovor?" Bila je potpuno pometena i pred plac, vidno sasvim ocajna, zbog cega se njegov izraz lica brzo izmenio u puno meksi i nezniji. Polako je rakao skoro preko volje "Da, Kazdir je sasvim u pravu." Zatim je prosaputao par reci u zatvorenu saku i otvarajuci je dunuo blistavi svetlosni prah prema njoj. Tako, razmisljao je princ Arion, ovo bi trebalo sve da sredi i konacno nastela, poslednjeg i meni najdrazeg, najproblematicnijeg ucesnika, moje deriste od princezicice. Preostalih dva sata potrebno je da se izlije maksimalan potencijal ljubavi iz sto vise entiteta, da bi prenos bio sto uspesniji. Poveo je Galu za ruku i ostavio je u blizini njene brace i sapnuo joj na uho. "Igraj bezbrizno moja dragocena sestrice?" Gala je zatvorenih ociju igrala najprefinjeniji i ujedno najstrstveniji ples svetog trojstva ljubavi. Zracila je magicnom lepotom i gracioznoscu, a oko nje je bio meki ruzicasto-narandzsto-ljubicast odsjaj. Delovalo je da se oko nje zacinje jutro, usred noci. Vilovnjaci i ljudi su joj redom prilazili i opcinjeno igrali u njenoj blizini. Ariel je posmatrao diveci se svemu sto prestavlja. Primetio je da igra bosonoga u kratkoj izvanredno skrojenoj suknjici boje peska, dok je maica iste bolje, nejednakog, paucinastog tkanja, posuta sicusnim kristalima, vise nalik na sal okacen uskom mrzicom o jedno rame. Na svim clancima je imala zveckave narukvice od Gorskog kristala, dok su joj iz kose blistali vilovnjacki ukrasi, uz vilovnjacku mindjusu oko celog uha. Gledao je netremice u nju, diveci se svakom njenom pokretu, njenom prelepom licu, prekrasnoj dugoj svetloj kosi u vise preliva, porcelanskom tenu, oblini ramena i grudi, liniji vrata, skladnim nogama, cak i stopalima. "Ja sam definitivno dozivotno opcinjen stvorenjem, koje ne shvata fizicki izrazenu ljubav? Dovraga i sve licne gluposti, to nije dobro, to nije ni malo dobro." Da nije igrao pod cinima, pulsirajuci jedinstvenim ritmom nastelanog mnostva, uz opijajucu lepotu ljubavi, osetio bi se pateticnim, ali sada se samo podsmehnuo sebi. Nestale su predrasude, bio je u stanju jasno da shvati kako je voli svim srcem, da je dozivotno ocaran i zaljubljen u svaki deo njene duse i tela. Prisao je i igrao naspram nje. Bez razmisljanja je zagrlio i zavrteo, tako su se nasli na pocetku kruga za igru. Gala je otvorila oci, blistave od ljubavi cistog srca, magicne od otvorene vizije, Oci, koje mu se dive i obozavaju iznad svega. Ariel je gledao ono za cim oduvek cezne. Srce je pocelo da mu ubrzano lupa, a iz ociju mu je bljesnula svetlost duginih boja, senceci mu lice svetloscu, koja se ogledala u njenim sirokim zencicama, zatim je snazno zagrlio i odizuci od zemlje poljubio. Pogledao je ponovo u oci, tamo je jos uvek pulsiralo bezazleno srce puno ljubavi, a na usnama joj je lebdeo osmeh. Poljubio je sasvim nezno u vrat i rame, posmatrajuci je radoznalo, ali negativne reakcije nije bilo. Unutar njega se pojacavala nezadrziva bura strstvene ljubavi, koja je nasla odjek u Galinom srcu. Jao, jao mislio je princ Arion, "Dakle pocelo je? Klupko strasti se odmotava. Pitam se kako ce iskoristiti moju pomoc? Dva vatrena bica volje i ljubavi, stihije krajnosti.. hmm nece biti niceg malakog, lansirace se u bljesku super-nove. Imamo jos sat ipo vremena, da li da prekinem ovo, ili im pomognem?" Razmisljao je par trenutaka, zatim odlucio. Prosaputao je nesto saci u kojoj je drzao ovalni Ametist, zatim ga stavio tik ispod njihovih nogu i oni su se nasli pored klupe unutar borove sume, par metara dalje od pocetka pescanog podijuma, izvan guzve. Princ Arion je izvanredno brzo opazio krajickom oka vertikalni zrak svetog trojstva ljubavi i lakim mackastom koracima, nasao se u blizini Ariela i Gale. "Gospode, nista sem problema veceras sa njima? Pitam se.." nije zavrsio misao sledeci zrak jaci od predhodnog se lansiro iz Galinih grudi, dok je Ariel drzao u svome krilu izvijenu na klupi, ljubeci je po ramenima, vratu i rukama. Princ Arion je zabrinuto gledao u njihovom pravcu. "Sve je za sada kako treba, ipak ne smem da dozvolim da ode predaleko. Mozda cu morati da se umesam?" Krenuo je, zatim zastao. Ariel je podigao Galu, tako da je bila iznad njega, dok je stiskao uz sebe, naslonio je glavu na njene grudi. Situacija se nenadano smirila. Princ Arion je odahnuo. Razmisljao je. "Hmm.. delovanje praha nece prestati sve dok ne odspavaju, bas me zanima sta ce dalje biti? Nisam ocekivao da ce uspostaviti izgubljenu kontrolu, Ariel me uvek iznova iznenadjuje. Ogromna snaga kontrolisane volje, izvanredno." Stajao je iza stabla, posmatrajuci ih sa zanimanjem. Ariel je podigao glavu, odmaknuo se i posmatrao Galu neko vreme, zatim je rekao. "Pogledaj me?" Otvorila je oci u kojima se najcistije srce svetog trojstva ljubavi presijavalo i varnicilo najdivnijim spojem neznog, mekog i vatrenog sjaja. Ariel se nasmejao s'ljubavlju i divljenjem. "Cudesno!" Rekao je odusevljeno. "Mislim da ni jedna vila, uz bacenu najsnazniju caroliju ne moze da proizvede i prevazidje lepotu tvojih ociju, u kojima se ogleda sva blistava magija trobojnog dragulja tvoje duse, uz caroliju cistog srca. Ja sam nepovratno zaljubljen u tebe. Watashitachiha hitotsu ni naru. And we are become One! I mi cemo postati Jedno! Volim te silno moja trobojna vatrice." Rekao je Ariel s' ljubavlju i neznoscu, dok su mu oci plamtele bojama duginog spektra. Zatvorila je oci, jer nije mogla vise da gleda zaslepljujuce svetlo. Goreo je sve snaznijim plamenom pozude, koje je izbijalo magnetno njen strastveni potencijal. Poljubio je vatreno, dok su nezni pokreti ljubavi crtali po Galinom telu sve strastvenije oblike, koji uzrokuju eksplozivne uragane i ekstaze. Pokreti su postali sve strastveniji, duse su im bile spojene i nastelane u stanju blazenstva, uz silne munje i gromove pozude. Gala je otkrila uzitak fizickog dodira i bila potpuno opcinjena strascu, koja je vodi do vrata eksplozija i slatke ekstaze. Odlucila je cvrsto da nikada vise ne dopusti predrasudama da uticu na nju. Shvatila je odusevljeno, da je fizicki izrazena ljubav slicna duhovnoj ekstazi. Ritam njihovih pokreta je postao sve silovitiji. Ariel je otvorio oci, osvetljujuci prostor oko njih. Princ Arion je posmatrao izraze ispisane ekstazom na Galinom licu, sa divljenjem, osecajuci se pomalo kriv sto ih nadzire. Zatvorio je oci i duboko udahnuo vazduh. Unutar sebe je video svetloplave oci i dugu zlatno-talasastu kosu, kako blista u njegovoj ruci, dok ga nezne bele ruke miluju po licu, a usne sapucu izraze ljubavi. Uzdahnuo je i promrljao glasno. "Verujem cvrsto da cemo i mi jednom srusiti davno stvorenu barijeru, sto tesko stoji izmedju nas i zaprecuje nam srecu. Moja zlatokosa vilo, upravo mi silno nedostajes." Pogledao je u pravcu klupe, gde je sve jaca vatra strasti pretila da preraste u pozar. Gala i Ariel izdignuti ekstazom pulsirali su u bezvrmenom prostoru, opcinjeni dodirima upijali su supstancu svetog trojstva ljubavi, dok su sve kocnice nestale. Princ Arion je iz iskustva znao da ce ukoro postati sasvim ozbiljno, sto nije mogao da dozvoli. U par koraka se nasao pored njih, govoreci zvonkim glasom "Eto e Nera Vierstrajat! I mi cemo postati Jedno!" Rekao je prilazeci. Gala i Ariel su se nerado vratili iz savrsenog stanja ekstaze. Gala je bila skoro ljuta na princa Ariona, kao da joj je oteo najdrazu igracku. Jedva je uspela da se povrati i natera sebe da se nasmesi i bude prijatna. Htela je ponovo da otvori vrata carolije strasti, kojom je bila opcinjena. "Da li je vec vreme prenosa?" Rekli su skoro u glas razocarano. Princ Arion se nasmejao glasno. "Ne, imamo jes 40 min. do pocetka. Ali je vreme da vam objasnim sta se desava.. i zelim da zapamtite sta cu vam sada reci, ok? Od vase harmonije zavisi dobrobit celokupnog unutrasnjeg kruga i zatim ove dimenzije Zemlje. Ukoliko se poremeti vasa ravnoteza uticace na sve ostale dimenzije Zemlje, zajedno sa Vilovnjackim svetom magije. Zato vas molim da odbacite sve svoje predrasude i trivijalna pitanja casti, gluposti laznog ljudskog morala, sve kocnice neznanja i ostanete u ovako cistom stanju svesti iz koje istice samo ljubav, pracena istinskim, urodjenim moralom duse, koji nije u stanju da voli iz koristi, koji ne moze da podnese strast bez ljubavi, koji ne zeli da povredi i ne razume komplikovane razloge. Ja vas molim da sutra, kada svane novi dan, ne dozvolite upravo zbacenim predrasudama da vam se ponovo uvuku u srce, stvarajuci komplikovane blokade, nebitnim razlozima. Takodje savetujem da krenete laksim tempom i polako se upoznate, prihvatajuci jedno drugogog bezuslovnom ljubavlju. Ne zurite sa fizicki izrazenom ljubavlju? Moja sestrice tebi je ovo potpuno nepoznato tle, zato dozvoli da vremenom otkrivas njegove cari, jer ces se, plasim se, u protivnom opeci. Ariel ce jasnije shvatiti o cemu pricam i na sta aludiram, zar ne?" Pogledao ih je toliko prodorno, kao da zeli da utisne svoje reci unutar njih, kao stit onome sto sledi. Nastavio je, dok su ga oboje pazljivo slusali. "Ja sam odgovoran za stanje bezbrizne, otvorene ljubavi u kome se sada nalazite. Tacnije, pod uticajem ste moje licne magije i samo zato ste uspeli da prevazidjete svoje predrasude i strahove, shvatajuci istinsku ljubav koja plamti izmedju vas. Magija ce nestati posto odspavate i vi cete se probuditi u stanju bica pre bacenih cini. Zato utiskujem ove reci unutar vas, sa nadom da cete uspeti trajno da prevazidjete zid odvojenosti, iz koga proizilazi vasa patnja." Okrenuo je dlan sake prema njima, iz koga se energetski talas sirio u spiralnim krugovima, prolazeci kroz Galu i Ariela "Setite se mojih reci!" Spustio je ruku i promrljao za sebe. "Tako, i to je svrseno." Zatim je rekao nezno. "Hajde da krenemo i pridruzimo se plesu?" Poslusno su ga sledili, dok su im lica blistala, a oci svetlele svetim trojstvom ljubavi. "Ne postoji veca, niti savrsenija magija od ove." Rekao je princ Arion posmarajuci blistavu lepotu dvoje njemu najdrazih ljudi. "Mi smo istovetno razdeljeno, materijalizovano, koje zudi da se ponovo spoji u jedno." Tiho je promrljao gledajuci ih s'ljubavlju.
Vibrirajuci zvuk -aOm-
Razlegao se prostorom i svi ucesnici su se naglo umirili, gledajuci u pravcu bele, kamene statue sirene, koja se isticala visoko iznad borova, na cijem je ispruzenom dlanu stajao princ Isterald. Ariel je zacudjenim pogledom posmatrao ogromnu statuu sirene, potpuno siguran da pre par trenutaka nije postojala na tom mestu. Hmm, mislio je "Ovo je sigurno vilovnjacka magija? Nije moguce da ne primetim nesto ovako ogromno?" Izvijen rep sirene bio je delimicno ukopan u pesak, sa polukruznim otvorom, bez vrata, koji je podsecao na ulaz u pecinu. Poneka skrga na bedrima i stomaku bila je suplja, a iza njih su na prozorima stajale mnoge vile i vilovnjaci. Princ Isterald je drzao mikrofon govoreci. "Vreme je!" Ariel je posmatrao kako se gomila ljudi pomera, cineci ogroman elipsasti krug, tako da je deo pescane plaze bio prazan oko kamenog podijuma. Svi iz unutrasnjeg kruga stajali su na samom obodu mase ljudi i vilovnjaka. "Vreme je da krenemo do centra kruga!" Rekao je princ Arion, pruzajuci ruku Gali. Ariel je isao iza Kazdira i Eledrijela. Gala je stajala u sredini okruzena Kristalnim Pokretacima, okrenuta prema moru, tacno naspram Ariela. Gledali su se netremice pulsirajuci kao jedno, zatim je on rekao. "Eto e Nera Vierstrajat! Watashitachiha hitotsu ni naru! And we are become One! I mi cemo postati Jedno!" Celim krugom je prosao talas ogromnog potencijala svetog trojstva ljubavi, srca su im bila rasterecena, osecali su se zaljubljeni u celo postojanje. Dlanove su okrenuli na gore, dok se zvuk nalik gromovima razlegao plazom. Iznad svih ucesnika bljeskom se rasilo spiralno svetlo, okrecuci se sve brze i snaznije i noc je postala svetla skoro kao dan. Ariel je otvorio oci i ugledao Galz, kako staji u sredini kruga i to u svom duhovnom obliku, koji je potpuno prekrivao materijalno telo toliko gustim energetskim potencijalom, da se cinio skoro materijalan. Ariel je instiktivno sklopio oci, magnetno izdignut unutar nulte praznine zacetka misli, zatim odvajajuci se potpuno od fizickog postojanja stopio sa Galinim duhovnim oblicjem, kao i svi Kristalni Pokretaci. U trenutku spajanja, stopljeni u jedno bice nasli su se ponovo unutar crne plisane preznine, u kojoj je vibracija-svetla varnicila jos uvek neizrazenim zivotom. Zhuktala ziva energija prelivala se obodom matrice zivota. Ulazili su sve dublje unutar izvora zivota i zatim se potpuno predali i rastocili unutar sveukupnog postojanja. Osetili su celokupno multidimenzionalno postojanje. Mogli su da posmatraju viseslojnu sliku sicusnih fregmenta samo jedne cestice, ili da kolektuju informacije o sveukupnosti od pra pocetaka iskre stvaranja, koja se uliva i istice u sadasnjem trenutku, bez opterecenja vremena-prostora. Imali su potrebu da zauvek ostanu u dosegnutom, samodovoljnom savrsenstvu ekstaze, pri sirenju i skupljanju vecitog postojanja. Ogromna snaga Bozanske volje ih lansirala daleko izvan crne plisane praznine i oni su se rasirili postajuci ponovo multidimenzionalna projekcija stopljenih Arhandjelskih sila. Bez sopstvene volje krenuli su da prime i ispune zadato. Svuda oko njih cuo se musko-zenski dvoglas. "Uskoro vas ocekuje izuzetno tesko iskusenje pri susretu sa onima, koji slave gospodara iluzije straha. Koji hodaju stazom pohlepe i ne osvrcu se na pocinjene greske, dok zive unutar samo-iniciranog pakla duse, nesposobne za suze isceljenja. One, koji egzistiraju u samo-zazidanim u vakumima bez osenjanja, jer je bol bio prevelik. Ogromna cistota ljubavi unutar vas nije u stanju da privuce i inicira susret sa negativnim entitetima i stoga cu suspendovati sopstveni zakon na delic trena, da bih pozitivno i negativno postvio jedno pored drugog i to u tacno potrebnom trenutku. Imacete veoma malo vremena da blokirate rusilacki priziv onih sto postoje kao sledjene duse, odeljeni od sopstvenog srca. Vas zadatak nece biti da uticete na njihove inkarnacije, vec da sprecite naum ove grupe. Medjutim, medju korovom spava plemenita dusa, prerusena bodljikavim maskama s'vise zlih likova u surovije od najsurovijeg i crnje od svega medju posrnulima. To je dragoceno dete moga srca i ja ga se necu odreci, zato ni vi to necete pozeleti. Posle ovako vanrednog zadatka, vraticete se uobicajnim duznostima za dobrobit svih i svega stvorenog. Oprani unutar izvora zivota, rastoceni na fremgmente i rasireni kroz svukupnost, ponovo ste sakupljeni u tacku, iz koje ste se pojedinacno razdelili prateci moju volju. Ojacani, imacete snage da blokirate sirenje sujevernog rusilackog neznanja, iz kog se radja svo zlo straha. Unutar vremena-prostora zaraza neznanja se siri, jer inkarnirani u telu ne veruju sebi i svome srcu, jer ne veruju meni, niti zele da prate moju volju i smernice. Posast neznanja onih koji gledaju samo izvan sebe se bori, da ponovo preuzme prevlast unutar umova i srca inkarniranih na Zemlji. Vasa pomoc bice potrebna svuda, a narocito onima, koji su na putu ucenja istine i cija je vera krhka i lako lomljiva. A sada, osetite mene u sebi i sebe u meni? Nastala je pauza. Osetili su ekstazu vecitog postojanja stopljeni u jedno bice sa stvaraocem. Plantete su poravnate! Da li cete pristati da budete moje sredtvo izlivanja unutar multidimenzionalnog postojanja?" "Da! Pristajemo!" Odjeknuo je grmljavinom, svuda oko njih umesto reci, uragan volje pokretaca. Pogledali su krug skoro identicnih gorostasnih projskcija bica, stopljenih Arhandjelskih sila, kako formiraju prsten oko ogromnog mora uskovitlane enrgije. Nasa braca. Ogromna bica svetlosti, cije su telo ispunjavale galaksije u cijem centru crne rupe varnice zivotom, izlivajuci ga unutar postojanja. Tela od treperavih rojeva zvezda, podigla su sireci ruke sa okrenutim dlanovima ka uskovitlanom moru energije. Dlanovi su im se dodirivali sa susednim i celokupna energija se slila u jedno, proticuci snazno kroz njih. Iz centra uskovitlanog mora nepreglednog potencijal vibracije-svetla zablistao je zivi stub izvora zivota, prodiruci polako u njihovo spojeno bice, spajajuci se sa ogromnim projekcijama celog kruga. Brzinom misli poleteli su materijalnim univerzumom i zastali iznad male plave planete. Iz dlanova im je isticala primljena energija zivota i oni su obavili Zemlju blistavom supstancom ljubavi, utisnuli zedj za istinskim znanjem i napredkom, odaslali viziju najzanimljivije buducnosti u sreci i miru, zatim dali naredbu volje da se ostvari i zazivi. Zatim su se razdvojili, drzeci se za ruke nacinili obruc oko zemlje, pevajuci pesmu sinhronizacje srca svega stvorenog, pesmu prosperiteta, zacinjuci novo doba svesnog, ujedenjenog coveka i sveg zivota izrazenog na Zemlji, dok je Zemlja pevala zajedno sa njima. Iznad tacke skupa ponovo su se spojili u jedno, proticuci kroz Galinu projekciju usli su unutar svojih fizicki inkarniranih tela. Ariel je kao i uvek prvi otvorio oci i posmatrao svoju bracu i Galu, kako polako postaju svesni ove ravni, otvarajuci oci posle prenosa. Zaprepasteno je konstatovao da je samo sacica ljudi uz vilovnjake ostala budna, dok su svi ostali spavali, tu gde su zateceni. Cudan prizor asocirao je Galu na price o zacaranom usnulom kraljevstvu iz starih bajki, dok je on slusao sa osmehom njene misli. Do njega je stajao Kazdir i odmahivao glavom "Nisu uspeli da kanalisu ovako ogroman prenos? Ni malo se ne cudim." Unutrasnji krug u zivom razgovoru punom smeha, razmatrao je sta da rade sa usnulim ljudima i vilovjacima, rasutim svuda po plazi dokle pogled dopire? "Prisutno je blizu hiljadu ipo ljudi i barem dvesto-tristo, ili vise vilovnjaka?" Rekao je Eledrijel. "Pitam se gde ce biti smesten ovko veliki broj pridoslica?" Nadovezao se Gidar, gledjuci u princa Ariona, na koga su upereni istoveremenoi pogledi. On im je brzo razjasnio misteriju. "Deo ljudi ce se vratiti otvorenim poratalom u Limasol, gde imaju iznajmljene sobe. Deo ce biti smesten u kampu nedaleko odavde. Dok ce preostali ljudi, sa kojima usko saradjujemo biti razmesteni u vise vila, koje postoje na ovom ostrvu. Dodjite, moj brat nas ceka ispred sirenine statue. Ova plaza se zove "Biserna Suza Princeze Sirene, a iznad je istoimena vila u kojoj cemo odsesti i zadrzati se dve nedelje, mozda i duze. U blizini je vila Plavi Biser, koja ce ugostiti mahom vilovnjake i odmah do nje Beli biser, gde ce se smestiti uglavnom ljudi. Dok nedaleko odavde stoji veoma stari, sada renovirani zamak Viteza Princeze Sirene, o kome postoje mnoge interesantne price." Princ Arion je taman zavrsio recenicu, kada im je prisla grupa ljudi i vilovnjaka u zivoj raspravi, koliko osoba je potrebno poslati da probude i rasporede usnule do odredjenih mesta za odmor. Odluceno je da se prvo pronadju vodici i ljudi odredjeni za organizaciju, koji ce kasnije probuditi grupu za koju su nadlezni. "Ovo je ispala cela zbrka!" Rekao je nasmejano nizak crnomanjast covek, ogromnog nosa povijenog na dole, cije su tamne vatrene oci blistale voljom i ljubavlju, tako da su mu se neskladne crte lica cinile lepim. Ariel je razmisljao kako ljubav cini da najruzniji oblik postane izuzetno privlacan i lep. Pogledao je Galu, koja ga je zaovoljno drzala za ruku i osmehnuo se. Pogledi su im se sreli i on je imao ogromnu zelju da je zagrli i poljubi, ali to nije uradio jer je princ Isterald upravo davao poslednje upute, sa nalogom da krenu za princem Arionom do obliznje vile Suze Princeze Sirene, gde ce im biti ponudjeni topli napitci, pecivo i kolaci i da ukoliko zele nesto drugo od hrane slobodno zatraze. Krenuli su puteljkom iza ogromne, bele ukopane statue sirene, primecujuci da su bokovi statue prepuni cesmica iz kojih je isticala voda u ovalne, sjajne posude u obliku skoljki. Pratili su blagu strminu sumskog puteljka, zaobilazeci usnule ljude, koji su lezali sve do izlaza iza nizeg dela sumice uz glavnu stazu. Sada su hodali puno sirim poplocanim putem, koji se strmo i valovito penjao oko brda. Vrlo brzo su stigli do cistine i popeli se uz visoko stepeniste, koje je sa dve strane grlilo uspon do vile. Prekrasna velika fontana sa blistavo belim kipom sirene, koja je na ispruzenom dalanu drzala ogroman biser, dok su joj iz ociju potokom tekle suze u otvorenu lepezastu skoljku, bila je upecatljivi celni dekor, na platformi izmedju strmog, dvorednog prilaznog stepenista. "Prekrasno!" Promrmljala je Gala dok su prolazili pored fontane. Mastovito uredjeno decije igraliste, teniski tereni, bioskopsko platno i jos mnostvo toga za zabavu gostiju, izdvajalo se sa jedne strane u polukrug, dok su sa druge strane bili bazeni, iz kojih su strcali ogromni spiralni tobogani, a oko njih lezaljke. Odmah iza, uokvirujuci deo terase isticao se ogroman sank i podijum sa poredjanim stolovima, kao u hotelu. "Ovo je ocigledno luksuzna vila za odmor, ili hotel visoke kategorije?" Konstatovao je Atrion. "Hmm, ocekivao sam vilovnjacki zamak, jer smo prosli kroz portal, ali ovo lici tek na nastavak Grcke, ili bilo koje primorsko mesto."
Razlegao se prostorom i svi ucesnici su se naglo umirili, gledajuci u pravcu bele, kamene statue sirene, koja se isticala visoko iznad borova, na cijem je ispruzenom dlanu stajao princ Isterald. Ariel je zacudjenim pogledom posmatrao ogromnu statuu sirene, potpuno siguran da pre par trenutaka nije postojala na tom mestu. Hmm, mislio je "Ovo je sigurno vilovnjacka magija? Nije moguce da ne primetim nesto ovako ogromno?" Izvijen rep sirene bio je delimicno ukopan u pesak, sa polukruznim otvorom, bez vrata, koji je podsecao na ulaz u pecinu. Poneka skrga na bedrima i stomaku bila je suplja, a iza njih su na prozorima stajale mnoge vile i vilovnjaci. Princ Isterald je drzao mikrofon govoreci. "Vreme je!" Ariel je posmatrao kako se gomila ljudi pomera, cineci ogroman elipsasti krug, tako da je deo pescane plaze bio prazan oko kamenog podijuma. Svi iz unutrasnjeg kruga stajali su na samom obodu mase ljudi i vilovnjaka. "Vreme je da krenemo do centra kruga!" Rekao je princ Arion, pruzajuci ruku Gali. Ariel je isao iza Kazdira i Eledrijela. Gala je stajala u sredini okruzena Kristalnim Pokretacima, okrenuta prema moru, tacno naspram Ariela. Gledali su se netremice pulsirajuci kao jedno, zatim je on rekao. "Eto e Nera Vierstrajat! Watashitachiha hitotsu ni naru! And we are become One! I mi cemo postati Jedno!" Celim krugom je prosao talas ogromnog potencijala svetog trojstva ljubavi, srca su im bila rasterecena, osecali su se zaljubljeni u celo postojanje. Dlanove su okrenuli na gore, dok se zvuk nalik gromovima razlegao plazom. Iznad svih ucesnika bljeskom se rasilo spiralno svetlo, okrecuci se sve brze i snaznije i noc je postala svetla skoro kao dan. Ariel je otvorio oci i ugledao Galz, kako staji u sredini kruga i to u svom duhovnom obliku, koji je potpuno prekrivao materijalno telo toliko gustim energetskim potencijalom, da se cinio skoro materijalan. Ariel je instiktivno sklopio oci, magnetno izdignut unutar nulte praznine zacetka misli, zatim odvajajuci se potpuno od fizickog postojanja stopio sa Galinim duhovnim oblicjem, kao i svi Kristalni Pokretaci. U trenutku spajanja, stopljeni u jedno bice nasli su se ponovo unutar crne plisane preznine, u kojoj je vibracija-svetla varnicila jos uvek neizrazenim zivotom. Zhuktala ziva energija prelivala se obodom matrice zivota. Ulazili su sve dublje unutar izvora zivota i zatim se potpuno predali i rastocili unutar sveukupnog postojanja. Osetili su celokupno multidimenzionalno postojanje. Mogli su da posmatraju viseslojnu sliku sicusnih fregmenta samo jedne cestice, ili da kolektuju informacije o sveukupnosti od pra pocetaka iskre stvaranja, koja se uliva i istice u sadasnjem trenutku, bez opterecenja vremena-prostora. Imali su potrebu da zauvek ostanu u dosegnutom, samodovoljnom savrsenstvu ekstaze, pri sirenju i skupljanju vecitog postojanja. Ogromna snaga Bozanske volje ih lansirala daleko izvan crne plisane praznine i oni su se rasirili postajuci ponovo multidimenzionalna projekcija stopljenih Arhandjelskih sila. Bez sopstvene volje krenuli su da prime i ispune zadato. Svuda oko njih cuo se musko-zenski dvoglas. "Uskoro vas ocekuje izuzetno tesko iskusenje pri susretu sa onima, koji slave gospodara iluzije straha. Koji hodaju stazom pohlepe i ne osvrcu se na pocinjene greske, dok zive unutar samo-iniciranog pakla duse, nesposobne za suze isceljenja. One, koji egzistiraju u samo-zazidanim u vakumima bez osenjanja, jer je bol bio prevelik. Ogromna cistota ljubavi unutar vas nije u stanju da privuce i inicira susret sa negativnim entitetima i stoga cu suspendovati sopstveni zakon na delic trena, da bih pozitivno i negativno postvio jedno pored drugog i to u tacno potrebnom trenutku. Imacete veoma malo vremena da blokirate rusilacki priziv onih sto postoje kao sledjene duse, odeljeni od sopstvenog srca. Vas zadatak nece biti da uticete na njihove inkarnacije, vec da sprecite naum ove grupe. Medjutim, medju korovom spava plemenita dusa, prerusena bodljikavim maskama s'vise zlih likova u surovije od najsurovijeg i crnje od svega medju posrnulima. To je dragoceno dete moga srca i ja ga se necu odreci, zato ni vi to necete pozeleti. Posle ovako vanrednog zadatka, vraticete se uobicajnim duznostima za dobrobit svih i svega stvorenog. Oprani unutar izvora zivota, rastoceni na fremgmente i rasireni kroz svukupnost, ponovo ste sakupljeni u tacku, iz koje ste se pojedinacno razdelili prateci moju volju. Ojacani, imacete snage da blokirate sirenje sujevernog rusilackog neznanja, iz kog se radja svo zlo straha. Unutar vremena-prostora zaraza neznanja se siri, jer inkarnirani u telu ne veruju sebi i svome srcu, jer ne veruju meni, niti zele da prate moju volju i smernice. Posast neznanja onih koji gledaju samo izvan sebe se bori, da ponovo preuzme prevlast unutar umova i srca inkarniranih na Zemlji. Vasa pomoc bice potrebna svuda, a narocito onima, koji su na putu ucenja istine i cija je vera krhka i lako lomljiva. A sada, osetite mene u sebi i sebe u meni? Nastala je pauza. Osetili su ekstazu vecitog postojanja stopljeni u jedno bice sa stvaraocem. Plantete su poravnate! Da li cete pristati da budete moje sredtvo izlivanja unutar multidimenzionalnog postojanja?" "Da! Pristajemo!" Odjeknuo je grmljavinom, svuda oko njih umesto reci, uragan volje pokretaca. Pogledali su krug skoro identicnih gorostasnih projskcija bica, stopljenih Arhandjelskih sila, kako formiraju prsten oko ogromnog mora uskovitlane enrgije. Nasa braca. Ogromna bica svetlosti, cije su telo ispunjavale galaksije u cijem centru crne rupe varnice zivotom, izlivajuci ga unutar postojanja. Tela od treperavih rojeva zvezda, podigla su sireci ruke sa okrenutim dlanovima ka uskovitlanom moru energije. Dlanovi su im se dodirivali sa susednim i celokupna energija se slila u jedno, proticuci snazno kroz njih. Iz centra uskovitlanog mora nepreglednog potencijal vibracije-svetla zablistao je zivi stub izvora zivota, prodiruci polako u njihovo spojeno bice, spajajuci se sa ogromnim projekcijama celog kruga. Brzinom misli poleteli su materijalnim univerzumom i zastali iznad male plave planete. Iz dlanova im je isticala primljena energija zivota i oni su obavili Zemlju blistavom supstancom ljubavi, utisnuli zedj za istinskim znanjem i napredkom, odaslali viziju najzanimljivije buducnosti u sreci i miru, zatim dali naredbu volje da se ostvari i zazivi. Zatim su se razdvojili, drzeci se za ruke nacinili obruc oko zemlje, pevajuci pesmu sinhronizacje srca svega stvorenog, pesmu prosperiteta, zacinjuci novo doba svesnog, ujedenjenog coveka i sveg zivota izrazenog na Zemlji, dok je Zemlja pevala zajedno sa njima. Iznad tacke skupa ponovo su se spojili u jedno, proticuci kroz Galinu projekciju usli su unutar svojih fizicki inkarniranih tela. Ariel je kao i uvek prvi otvorio oci i posmatrao svoju bracu i Galu, kako polako postaju svesni ove ravni, otvarajuci oci posle prenosa. Zaprepasteno je konstatovao da je samo sacica ljudi uz vilovnjake ostala budna, dok su svi ostali spavali, tu gde su zateceni. Cudan prizor asocirao je Galu na price o zacaranom usnulom kraljevstvu iz starih bajki, dok je on slusao sa osmehom njene misli. Do njega je stajao Kazdir i odmahivao glavom "Nisu uspeli da kanalisu ovako ogroman prenos? Ni malo se ne cudim." Unutrasnji krug u zivom razgovoru punom smeha, razmatrao je sta da rade sa usnulim ljudima i vilovjacima, rasutim svuda po plazi dokle pogled dopire? "Prisutno je blizu hiljadu ipo ljudi i barem dvesto-tristo, ili vise vilovnjaka?" Rekao je Eledrijel. "Pitam se gde ce biti smesten ovko veliki broj pridoslica?" Nadovezao se Gidar, gledjuci u princa Ariona, na koga su upereni istoveremenoi pogledi. On im je brzo razjasnio misteriju. "Deo ljudi ce se vratiti otvorenim poratalom u Limasol, gde imaju iznajmljene sobe. Deo ce biti smesten u kampu nedaleko odavde. Dok ce preostali ljudi, sa kojima usko saradjujemo biti razmesteni u vise vila, koje postoje na ovom ostrvu. Dodjite, moj brat nas ceka ispred sirenine statue. Ova plaza se zove "Biserna Suza Princeze Sirene, a iznad je istoimena vila u kojoj cemo odsesti i zadrzati se dve nedelje, mozda i duze. U blizini je vila Plavi Biser, koja ce ugostiti mahom vilovnjake i odmah do nje Beli biser, gde ce se smestiti uglavnom ljudi. Dok nedaleko odavde stoji veoma stari, sada renovirani zamak Viteza Princeze Sirene, o kome postoje mnoge interesantne price." Princ Arion je taman zavrsio recenicu, kada im je prisla grupa ljudi i vilovnjaka u zivoj raspravi, koliko osoba je potrebno poslati da probude i rasporede usnule do odredjenih mesta za odmor. Odluceno je da se prvo pronadju vodici i ljudi odredjeni za organizaciju, koji ce kasnije probuditi grupu za koju su nadlezni. "Ovo je ispala cela zbrka!" Rekao je nasmejano nizak crnomanjast covek, ogromnog nosa povijenog na dole, cije su tamne vatrene oci blistale voljom i ljubavlju, tako da su mu se neskladne crte lica cinile lepim. Ariel je razmisljao kako ljubav cini da najruzniji oblik postane izuzetno privlacan i lep. Pogledao je Galu, koja ga je zaovoljno drzala za ruku i osmehnuo se. Pogledi su im se sreli i on je imao ogromnu zelju da je zagrli i poljubi, ali to nije uradio jer je princ Isterald upravo davao poslednje upute, sa nalogom da krenu za princem Arionom do obliznje vile Suze Princeze Sirene, gde ce im biti ponudjeni topli napitci, pecivo i kolaci i da ukoliko zele nesto drugo od hrane slobodno zatraze. Krenuli su puteljkom iza ogromne, bele ukopane statue sirene, primecujuci da su bokovi statue prepuni cesmica iz kojih je isticala voda u ovalne, sjajne posude u obliku skoljki. Pratili su blagu strminu sumskog puteljka, zaobilazeci usnule ljude, koji su lezali sve do izlaza iza nizeg dela sumice uz glavnu stazu. Sada su hodali puno sirim poplocanim putem, koji se strmo i valovito penjao oko brda. Vrlo brzo su stigli do cistine i popeli se uz visoko stepeniste, koje je sa dve strane grlilo uspon do vile. Prekrasna velika fontana sa blistavo belim kipom sirene, koja je na ispruzenom dalanu drzala ogroman biser, dok su joj iz ociju potokom tekle suze u otvorenu lepezastu skoljku, bila je upecatljivi celni dekor, na platformi izmedju strmog, dvorednog prilaznog stepenista. "Prekrasno!" Promrmljala je Gala dok su prolazili pored fontane. Mastovito uredjeno decije igraliste, teniski tereni, bioskopsko platno i jos mnostvo toga za zabavu gostiju, izdvajalo se sa jedne strane u polukrug, dok su sa druge strane bili bazeni, iz kojih su strcali ogromni spiralni tobogani, a oko njih lezaljke. Odmah iza, uokvirujuci deo terase isticao se ogroman sank i podijum sa poredjanim stolovima, kao u hotelu. "Ovo je ocigledno luksuzna vila za odmor, ili hotel visoke kategorije?" Konstatovao je Atrion. "Hmm, ocekivao sam vilovnjacki zamak, jer smo prosli kroz portal, ali ovo lici tek na nastavak Grcke, ili bilo koje primorsko mesto."
Azeri-El se nadovezao. "Potpuno si u pravu. Verujem da je ovo obicno malo ostrvo, na kome inace zive ljudi i portal je verovatno sluzio da predjemo veliku udaljenost, morem, umesto dugog puta brodom?" Rafael je dodao. "Slazem se sa tvojom teorijom. Ipak, svi ovdasnji stanovnici, sigurno moraju biti potpuno upoznati sa realnoscu visokosvesnih, zar ne? Ne mogu da zamislim, niti je izvodljivo da polusvesni ljudi ugoste za njih ovako neobican skup ljudi i vilovnjaka?" Kazdir se glasno nasmejao. "Narocito vilovnjaka! Zamisljam ribara kojem princevska braca ljubazno objasnjavaju kitnjastim recnikom, da ce mu se velikodusno oduziti, ukoliko ugosti hiljadu i kusur visokosvesnih zvanica i vilovnjaka, moguce i po koje vanzemaljsko stvorenje! He, he, dok nas princ Arion pokajnicki ceska duge siljate usi i trlja glatku kozu brade bez i jedne malje, poskakujuci po tlu macijim hodom, ribar onesvesteno lezi pored njega u soku? Priznajte, to bi bila scena vredna prepricavanja?" Princ Arion se pridruzio smehu, govoreci. "To je naravno nezamislivo! Na ovom privatnom ostrvu ima jako malo stanovnika i svi su naravno visokosvesni, nasi ljudi. Dok se inace bave turizmom i to veoma uspresno. Osim pri nasim retkim posetama, ili okupljanjima, ovo je sasvim normalno turisticko mesto za odmor." Posto su rasporedjeni po sobama, sa udeljenim kljucevima, svi zajedno su prisli sanku, zatim se premestili za jedan od velikih stolova na terasi bazena. "Verujem da ste propisno umorni?" Pitao je princ Arion, gledajuci u pravcu Gale i Ariela. "Ne bas, ipak mali odmor bi nam dobro dosao." Odgovorio je najglasnije Kazdir, izrazavajuci misljenje svih. Uskoro su krenuli do svojih soba na trecem, spratu, petospratne vile. Princ Arion je isao neposredno iza Gale i Ariela, posmatrajuci ih zamisljeno. Ariel je dopratio do njene sobe, sa namerom da udje, ali mu je princ Arion preprecio put. "To nikako ne bi valjalo." Znacajno je izgovorio, posmatrajuci ga strogo. Ariel ga je zacudjeno pogledao. "Zar ces me naterati da objasnjavam? Uh.. zar ne znas sta ce se desiti ako prodjes kroz ova vrata?" Ariel je spustio pogled. "Potpuno si u pravu." Zatim je poljubio Galu u glavu i zurno krenuo prema svojoj sobi. Princ Arion je ostao pored nje obajasnjavajuci strpljivo, sto je umeo bolje naivnom deristu. "Ni malo nije dobro da ovu noc provedete u istom krevetu. Poslusaj me moja mala impulsivna sestrice i ne cini nista ishitreno? Trenutno si pod mojom carolijom, koja ti je oslobodila srce stega, odnosno pre drugu cakru gluposti predrasuda i strahova, ipak ja zelim da svojom voljom doneses odluku.. o.. o.. o, pa o svemu. Osecao bih se kriv da sutra po budjenju mislis drugacije." Uhvatio je za ruku gledajuci je prodorno. "Razumes me, zar ne?" Ali Gala bas i nije sasvim razumela o cemu prica, ipak je klimnula glavom, zatim su se pozdravili i ona je usla u svoju sobu. Usla je u skladno uredjen apartman, neznih pastelnih boja. Posle dugog tusiranja, legla je na krevet i razmisljala o recima princa Ariona. "Ne razumem sta hoce da kaze? Da li je moguce da volim Ariela samo zbog puke, kratkotrajne magije? Ne to nije moguce! I zasto kada je sve toliko divno i celo moje srce je spojeno sa njegovim, ne smem da ga vidim? Tako bih zelela da smo sada zajedno!" Ariel je u svojoj sobi pricao sa Kazdirom. Slikovito mu je izlozio detaljni raport svega sto je propustio, od puta motorom, dolaska na skup i kao najvaznije o dobrobiti cuda Arionove magije, zbog koje se sa lakocom romanticno povezao sa Galom. Posto mu je ispricao kako ga je princ Arion sprecio da udje kod Gale u sobu, Kazdir je ustao sa svog kreveta i prisao sasvim blizu njegovog lica, naslanjajuci svoje ogromne sake na drveno uzvisenje kreveta, iznad njegove glave. "Ti potpuno shvatas situaciju i Arionove reci, zar ne? I neces nocas napraviti neku glupost, zbog koje ce sutra biti potisten ceo unutrasnji krug? Dakle moj vatreni braticu, smirices se i zauzdati strastvene uragane, jer ono deriste nema pojma sta ce je snaci. Ne mrdaj nocas iz ove sobe, jasno?" Oci su mu bile stroge i neumoljive, sijale su skoro pretece. "Isuse Boze, naravno da shvatam! Stisaj se moj zlobni brate? Oci ti sevaju ostrije od zasiljenih morskih grebena. Kristalno mi je sve od reda jasno! I ja sam nameravao da pobegnem podvijenog repa, ako stvari krenu nizbrdo od uzaresnih strasti. Svestan sam da posto nemam uobicajnih blokada, mozda ne bih bio u stanju da zauzdam sebe u bilo cemu? Dovraga i sve ljudske bolecive gluposti, zudim da sam pored nje, medjutim necu otici i smerno su slusati vase savete." Kazdir se podigao i rekao razlozno i smirenije. "Bolje da budete nocas odvojeni. Vazno je da sami skinete svoje kocnice, sada magija radi za vas i hmm, pitam se sta ce biti sutra? Obicno si suvise krut, ti se za razliku od mene nikada ne prepustas potpuno, sto je dovraga dobro, cak izvanredno. Moj braticu, hoces ono naivo deriste da sokiras svojom strastvenom ljubavlju i icices do kraja? Zar zaista?" "Auh!" Kriknuo je Ariel. "Kao i obicno, cista ogoljena istina siba iz tebe u mom smeru! Da, da prokleto mi je sve od reda jasno, vise nego ikada pre! Dovraga, spavaj! Nije mi do razgovora, radije cu lebdeti u caroliji koju smo producirali. Ona je esencija magije. Opija me i uznosi. Sasvim me je zaludela. Ocaran sam moj zlobni brate, zato me pusti da sanjarim, ako vec ne mogu da je zgrabim?" Ariel je jos dugo lezao u krevetu, razmisljao i plovio slatkim sanjarenjem. Slusao je Kazdirovo ujednaceno disanje, ali mu Gala nije izlazila iz glave. Cuo je kako ga telepatski zove i jedva se suzdrzavao da ne krene do nje. Ubrzo potom zacuo je tapkanje njenih nozica i cvrcanje kvake. Ustao je, prisao vratima i otkljucao ih, razmisljajuci kako nikada nisu zakljucavali i nasmejao se Kazdirovoj uzaludnoj barikadi. Osetio je jos pre nego sto je video, da ona stoji ispred vrata. Izasao je u hodnik i stao naspram nje. "Dakle ipak nisi mogla da izdrzis i ne dodjes? Da li to znaci da me stvarno volis? Da si smrtno ocarana i zaljubljena u mene, ovako preostrog i ni malo slatkog?" Nasmejao se saleci se. "Razmisljala sam o Arionovim recima i ne razumem ga potpuno?" Ariel se pitao sta da radi i kako da postupi? "Slusaj lutkice.. obecao sam da necu uci nocas u tvoju sobu, ali se mozemo prosetati plazom? Uskoro ce svanuti. Mozemo da posmatramo izlazak sunca, siguran sam da ce biti spektakularan." U svilenim dugim ogrtacima, sa svetlucavo izvezenim simbolima, krenuli su u setnju. Spustili su se do plaze i seli na jednu od mnogih rasklopljenih lezaljki, koje su zaostale za gostima. Ariel je naglo ustao i seo na suprotnu lezaljku. "Ti razumes da nikako nije dobro da se fizicki dotaknemo, dokle god smo pod uticajem magije?" Rekla je zamisljeno. "Razmisljala sam o tome. I.. vidis ja mislim sasvim drugacije. Zelim da sto vise toga dozivim sada, dok sam pod uticajem magije i ne zelim nikada vise da se vratim u stanje straha i tereta koji nosim u sebi. Ja ne zelim da se plasim musko/zenskih odnosa i hocu da pronadjem nacin, kako sama na sebe trajno da bacim cini? Zelim ekstazu." Ariel je zaprepasteno gledao. "Ali sta ces misliti sutra? Ako krenemo tuda, ja znam da nema povratka. Moje prelepo dete.. sigurno u ovakvom stanju necu moci da kontrolisem sebe razumom, bicu bez kocnica.. to znas zar ne?" Gala ga je pogledala ozbiljno, prilazeci sela je tik pored njega. "To je jako dobro. Ja ne zelim da se ova magija zaustavi. Ja sam se glupo uzasavala fizickog kontakta, ali sam nocas shvatila je to lepse od svega i slicno prenosima." Arielu je srce pocelo da tutnji u usima, zmarci su mu isli duz kicme, a ruke je stisnio u pesnice, zatim je vec sledeceg trenutka nestalo Arionovo i Kazdirovo upozorenje i on je snazno zagrlio i poljubio. Uzurbano je ustao, povukao je za ruku i skoro potrcao prema sobi. Kada su se nasli u polumraku Galine sobe, unutar Ariela nije postojalo nista osim bujice zudnje koja se odmotava pred njegovim ocima, sada i ovde, ispunjena najsavrsenijim ovozemaljskim osecanjem svetog trojstva ispoljene ljubavi. Osecao je da se nalazi unutar jednog od najsavrsenijih trenutaka sadasnje inkarnacije. Rituali fizicki izrazene ljubavi isticali su iz sirom otvorenog srca, inicirajuci pokrete ruku i tela. Zvuci pesme duse stapali su se sa fizickim senzacijama, koje stvaraju eksplozije osecaja stapanjem u jedno. Izrazena fizickim senzacijama ogromna vulkanska erupcije svetog trojstva ljubavi ispunila je u eksplozivnim udarima ceo prostor, ostrvo, zamlju, univerzum i multiverzum, sireci se. Svaki njihov pokret bio je savrseno uskladjen. Cinilo se da su uigrani i da se najprisnije poznaju dugi niz godina. Trenutci su postali sladji od svega, ispunjeni uzarenom strascu na krilima vizije, od koje se gubi dah. Fizicko-duhovni uzitak cinio im se kao kapija kroz koju cezne da prodje sve inkarnirano. Vreme i prostor su izgubili znacaj, dostigli trajnu ekstazu bez tenzije i bez misli. Fizicka tela su se uvijala u zanosu, ispunjena silovitim prascima hemijskih reakcija unutar zlezdi, koje se nalaze ispod svih glavnih cakri, zbog cega su pulsirali prebrzo u savrsenom uzitku. Njihova obostrana ljubav i strast transformisala je biolosku supstancu u uzviseniji obrzac, koji regenerise, isceljuje, spira umor i u stanju je da uz blagoslov izvora stvori nov zivot. Plutali su u bestezinskom stanju trenutka vecnosti zagrljeni, samo pomocu dodira i poljubca. Gala je cvrsto odlucila da nikada vise nece razmisljati o trivijalnim kocnicama straha. Bila je zaljubljena u Arela celom dusom i opcinjena fizicki izrazenom ljubavlju. Unutar Arielovog uma su se na trenutak cule reci princa Ariona i on se izdigao, gledajuci u Galino lice sklopljenih ociju. "Otvori oci, pogledaj me?" Rekao je tiho. Ona ga je cula u daljini, zato je par puta ponovio zahtev, na kraju je kleknuo iznad nje i povukao je za obe ruke, tako da se nasla u sedecem polozaju. Ariel je sakama drzao za lice. "Otvori oci, pogledaj me?" Skoro je viknuo ostro. Polako je otvorila oci. "Zasto, zasto me vracas ovde?" Bila je ocajna toliko, da je umalo zaplakala. "Tako je divno, ja ne bih da se vratim iz ovog stanja, nije ni cudo sto su svi ludi za fizickom ljubavlju.. to.. to je toliko lepo, skoro i kao prenosi.. zar ne?" Ariel se nasmejao. "Da, skoro toliko je jako lepo, ekstaze su opijajuce.. ali.." Razmiljao je kako da joj objasni, a pri tom ne sokira. "Hmm, vidi lutkice, da li ti zelis da ides do kraja?" Jos nije zavrsio misao ona je brzo rekla. "Da! Da! Hocu do kraja! To zelim vise od svega." Ariel je prodrmao jer je zatvorila oci i rekao strogo. "Pogledaj me? Da li znas sta je do kraja?" Brzo je rekla. "Da, da znam i svidja mi se i stvarno, necu vise da pravim zbrku, videces, jako mi se svidja ovo, bas jako." Htela je da sto pre ponovo udje u to divno ekstazicno stanje. Ariel je trenutak razmisljao, zatim rekao. "Dobro. Medjutim nemoj da zatvoris oci gledaj u mene?" Zacudjeno je razmisljala kako to ni malo ne valja, jer zatvorenih ociju moze postati sam osecaj. "Kako onda da se izdignem izvan tela? Zasto da otvorim oci?" Bio je uporan "Pogledaj me? Skroz sam ozbiljan. To je uslov za dalje. Gledaj u mene?" Ariel je razmisljao, videvsi da ga ona nista ne shvata i ne cuje, moram izgleda da joj objasnim ostrom Kazdirovom vestinom ogoljene, neprijatne istine? "Otvori oci? Saslusaj me?" Zatreptala je i zacudjeno ga pogledala. "Dalje, tebi mozda nece biti prijatno, zar ne razumes? Jako mi je vazno da razumes sta znaci "dalje, do kraja", do potpunog spajanja tela i duha. Da li sada razumes?" Konacno je shvatio da ona nista nije razumela, ali da naivno veruje, kako zna sta sledi i da to silno zeli. Ustvari je zelela ekstazu i mazenje. "Ja stvarno zelim dalje i do kraja, do potpunog spajanja." Rekao je revoltirano. "Oh, Isuse Boze, ti mene zaista nista ne razumes?" Zatvorio je oci i duboko udahnuo, zatim se odmaknuo i seo pored nje, spustajuci noge sa kreveta. Gala je bila sasvim razocarana. Sta se to desava? Ona je resila da ovoga puta sazna sve sto moze o fizikom odnosu, koji joj je tako snazno izmicao, zaklonjen iza predrasuda. "Sta ne valja? Ja sve razumem, ali stvarno znam sta sledi." Ariel se osmehnuo sarkasticno, zatim mu je pogled postao daleko blazi. "Da li ockujes samo uzitak? Sta ces raditi ako lepo prekine bol?" Odmahnula je glavom zacudjeno. "Ali, nece ga prekinuti bol. Sve ce biti dobro, videces." Ariel je razmisljao i na kraju rekao nezno. "Mozda je bolje da sacekamo jos neko vreme, ja bih voleo da ti sve shvatis i.." Prekinula ga je zazareno. "Ja ne bih da shvatim nista osim ovog sada, kazem ti, ja ne bih da se vratim u strah. Za mene je ovo jedinstvena prilika i hocu sada da sve resim, da dozivim sve i da idem do kraja." Jasno je opazao da je sasvim ozbiljna. "I neces se nepovratno uplasiti i pobeci od mene, ako krene bol? Gledaj me i reci mi istinu?" Bila je sasvim resena. "Necu se uplasiti i pobeci, jer nece biti nikakvog bola. Kako ga moze biti, kada smo u ekstazi najsladje ljubavi?" Rekla je odlucno. Ariel je legao pored nje i zatvorio oci, nimalo ga nije uverila. Razmisljao je kako se upravo nalazi u bezizlaznoj situaciji u kojoj ce mu oba ishoda doneti poraz. Nasmejao se u sebi, samo je dalje, bez dalje sigurna pobeda. "Dalje, ali nikako do kraja, jeste potrebni ishod bacene carolije." Rekao je i okrenuo se prema njoj. Nasmejao se glasno i dodao "Znaci ti zelis Dalje?"
Gala se probudila sklupcana u Arielovom zagrljaju. Uspravila se u krevetu i obukla kimono. Posmatrala je usnulog Ariela s'ljubavlju. Ponovo se pomolila Bogu da se vise nikada ne sretne sa teskim teretom straha, koji je sprecavao da iskusi zaljubljenost i iskrenu ljubav. Otisla je do kupatila, zatim razmisljala da li da sama sidje dole, ili da ga probudi? Ariel je otvorio oci i ugledao je kako blista kao dragulj, slatkog, decijeg lica i radosnih macijih ociju. Secanja su pocela da naviru i on se zahvalio Bogu, sto je sve dobro i Arionu na bacenim cinima. Seo je, bez reci je srusio u svoje krilo i snazno zagrlio. Po izlasku iz kupatila pazljivo je posmatrao svaki nagovestaj promene unutar njenih ociju i misli, ali Gala je izgledala savrseno zadovoljna i potpuno zaljubljena u njega. Seo je na krevet, sa namerom da se obuce, zatim shvatio da mu je garderoba u drugoj sobi. Uzivao je da slusa kako peva prekrasne vilovnjacke pesme, zatim mu je prisla i sela u krilo. Nasmejao se glasno, bio je sretan, sretniji nego ikada u zivotu. Poljubila ga je i on je osecao kako bacena carolija jos uvek traje. Posle skoro sat vremena, dok su lezali u krevtu, promrljao je saleci se. "Mi danas ocigledno necemo izci iz sobe?" Gala je brzo odgovorila. "Bilo bi savrseno da ceo dan provedemo ovde?" "Oh Isuse Boze! I create the monster?" Viknuo je Ariel, smejuci se glasno. "Lepotice ti si ozbiljno mislila da vecito zelis da ostanes unutar fizicko-duhovne ekstaze zar ne?" Spremno je odgovorila. "Ja uvek sasvim ozbiljno mislim sve sto kazem, to znas? Mislila sam da to razumes?" Nasmejao se radosno. "Da! Da, znam. Ipak nisam mislio da se to vazi i kada si zacarana opasnom vilovnjackom magijom? Hm.. mi smo na ostrvu i mozda bi mogli na kupanje, vreme je kao letnje?" Rekla je umiljato. "Tek popodne, a do tada cemo ostati u krevetu?" Proslo jos pola sata i Ariel se jedva odvojio od nje. "Sicicu da donesem kafu i nesto za jelo?" Klimnula je glavom. "Hoces samnom?" Pitao je. "Ne. Ostacu u sobi, hocu nesto da proverim unutar meditacije." Odgovorila je. Ariel je otisao do sobe da se obuce, dok Kazdir ocekivano nije bio tu. Sisao je dole i otkrio da je unutar vile-odmaralista velika guzva. Mlade devojke su se setale u kupacim kostimima pored bazena, vilovnjaci su bili izmesani sa ljudima u zivom razgovoru, dok se svuda okolo cula izvanredna muzika, a miris morske vegetacije plenio. "Wow! Kakva neuobicajna atmosfera" cudio se Ariel. Princ Arion mu je prisao i skenirao ga svojim krupnim sivim ocima do dna duse, zatim rekao "Dodji. Znaci stvari su posle u pravom smeru? Hmm, drago mi je, zaista to su dobre vesti." Ariel se nasmejao glasno. "Ovo je prva vilovnjacka carolija za koju sam ozbiljno zainteresovan. Moras me nauciti sto pre?" Duga belo-srebrna kosa princa Ariona se presijavala na suncu, dok su mu ukrasi i drago kamenje blistali sa prstiju, kose i odece. "To je porodicna tajna magija kuce Gerhida Zlatnih Listova, verujem da je niko izvan moje porodice ne zna i ne koristi. Mnogi vilovnjaci i skole magije znaju nesto izmenjenu caroliju. Dakle Gala je otkrila lepotu fizickog odnosa u iskrenoj ljubavi? Zaista se radujem zbog toga. Srecom poslusao si me i niste isli do kraja?" Vise je konstatovao princ Arion, dok je Ariel klimnuo glavom potvrdno. "Medjutim Gala se sada nece zaustaviti, ja je jako dobro poznajem. Ona je moja mladja sestra. Verovatno ti jos uvek nije ispricala, ona je moja usvojena sestra. Moji roditelji su je usvojili, tako da Galijena sada nosi titulu vilovnjacke princeze, kuce Gerhida Zlatnih Listova, sto znaci da deo nasledstva i porodicnog blaga po vilovnjackom zakonu pripada njoj. Dakle zenidbom ces dobiti plemicku titulu i ogroman miraz." Smejao se, zadirkujuci ga Arion. Ariel ga posmatrao, nije znao da li se sali? "Ti znas da vilovnjaci ne mogu da lazu cak ni u sali?" Rekao je princ Arion slusajuci mu misli. "Da znam, samo sam iznenadjen. Ipak, drago mi je da ima porodicu, a ti si nam i onako brat, eto, sada si joj i zvanicno brat. Brinuo sam se proteklih godina za nestasnu princezicu, trebao joj je osecaj doma i porodice unutar srca. Silno se radujem sto je dobila bezbedno utociste. Sanjao sam da cu joj ga ja pruziti jednog dana, koji je konacno stigao. Ona je moja od pocetka i uh.. jedva sam docekao da dovoljno poraste. Medjutim nisam potpuno siguran da je istinski odrasla?" Kazdir im je prisao mokar od vode, u pratnji tri veoma zgodne devojke. Zviznuo je mokrom rukom Ariela po ledjima napominjuci u prolazu "Jedva cekam da saznam sve detalje?" I ne cekajuci odgovor prosao, iduci prema sanku. Ariel je ustao. "Moram da odnesem gore kafu i kolace i pokusam da nagovorim vilovnjacku princezu da sidje dole, barem na pola sata, ako je to sada izvodljivo?" Zatim je krenuo za Kazdirom do sanka, stao je pored njega i rekao. "Ne brini sve je kako treba." Kazdir ga je prodorno pogledao kao noc tamnim zvezdanim ocima, dok mu se mokra tamno-modra kosa cedila niz jako misicava ledja. "Znam da je sve u redu. Skeniram te danonocno. Hmm, nadam se da ce sve i ostati dobro?" Ariel je brzo odgovorio. "Potrudicu se svom snagom da ostane dobro, jer istini za volju moje deriste od vilovnjacke princezice nista ne shvata. Ona nema pojma sta podrazumeva ici do kraja, a ja izgleda ne mogu recima da joj objasnim, osim prakticno, sto me moze jako skupo stajati. Pricacemo kasnije, zurim!" Kada je usao u sobu, Gala je lezala na krevetu dlanova okrenutih na gore u meditaciji. Ariel je spustio veliku srebrnu tacnu i tiho zatvorio vrata. Prisao je i seo na krevet pored nje, spremajuci se da joj se pridruzi u meditaciji, medjutim otvorila je oci i skocila mu u zagrljaj. Pogledao je prodornim, skenirajucim pogledom, dok je na njenom licu lebdeo upitan pogled. Zacudjeno je rekao. "Toliko te jako zanima fizicka ljubav, pa ti samo o tome razmisljas?" Osmehnula se radosno. "Da! Rekla sam ti, jako me zanima i silno mi se dopada. Resila sam da otkrijem sve sto mogu, sto pre." Rekla je iskreno, dok se on nasmejao glasno. "Da. Tacno, dovraga mala moja lutkice, mi smo tu jako slicni. Uvek idemo u sulude krajnosti i do kraja, pitam se da li to iz mene bujica sirove volje protice tobom i zato tako dozivljavas stvari?" Odlucno je rekla. "Ja sam oduvek takva, zar se ne secas? Energija svih pokretaca spaja se unutar mene, moguce zato? Ili je moj sveti plamen takav?" On se i dalje smejao glasno. "Tako je! Uh-uh.. mi cemo dakle preterivati u svemu, sto ce biti vrlo zabavno, barem za mene." Pokolebala se i pitala ga. "Ali.. da li bi ti nesto drugo vise voleo da radis, nego da provodis vreme samnom u sobi?" Odgovorio neznim glasom, koji zavodi i pleni srca. "Iskreno? Za tim ceznem oduvek. Ne postoji nista sto zelim vise od toga. Moja sveta vatrice, to ludacki snazno zelim, jer dugo, bas jako dugo smisljam planirajuci nas strastveni uzitak, uz bajkovitu romanticnu ljubav i mnoge zacinske varijante uz sve to, o kojim.. hmm.. jos ne smem slobodno da ti pricam. Konacno sam te ugrabio u svoje sake, zato je ovo ostvarenje moga slatkog sna." Gala se nasmejala naglas. "To je dobro, znaci sve je u redu?" Bilo je kasno popodne, vreme je proletelo, Ariel i Gala su lezali sjajnih tela i rumenih obraza zagrljeni na ogromnom, visokom krevetu. Ariel je razmisljao kako ce uskoro eksplodirati, ukoliko nastave sa ovakvom igrom. Ipak, odlucno je suzbjao svoju zudnju, siguran da nikako ne bi bilo dobro ici do kraja. Gala je sa druge strane zelela sasvim suprotno. Bila je znatizeljna i nije shvatala zbog cega se igra vecito prekida kada je najzanimljivije i najuzbudljivije? Sedam dana Gala nije zakoracila izvan apartmana, zbog cega je Ariel bio kao zategnuta struna pred pucanje i ludeo od hladnih tuseva. Princ Arion je sa druge strane jako dobro poznavao Galinu upornost i tvrdoglavost, dok je saosecao sa Arielom i shvatao njegovu muku, zbog cega je ocekivao da ce uskoro ili popustiti pod presijom strasti, ili frustraciju izliti kroz pogubni, rusilacki bes, koji je negativa strana volje. Dok je Ariel razmisljao kako da je natera da sidju na veceru i izdju i iz sobe, zaculo se kucanje, zbog cega je ogrnuo kimono i pozurio da otvori vrata, dok je ona nestala u kupatilu. Princ Arion je usao u sobu i seo za sto. "Trebali bi da nam se pridruzite na veceri. Verujem da cemo dobiti podatke o sutrasnjem sastanku. Prenesi to mojoj sestrici?" Govorio je, dok ga je Ariel pratio, izasavsi za njim u hodnik. "Jao, jao dragi brate, ti si u nezavidnoj poziciji? Dok je Gala resena da sve sazna za jedan dan, zar ne?" Odgovorio je smesci se uz vrcenje glavom. "Upravo tako. Necu dugo moci da izdrzim ovakvu tenziju, vec mi popustaju kocnice i muti mi se u glavi. Vecito trcim ispod hladnog tusa, pucicu od muke. Medjutim uh, dovraga i sva strastvena ludila, ona tu nista pod milim Bogom ne razume. Zasto je niste makar povrsno edukovali?" Princ Arion ga je prodorno pogledao, ponovo ga skenirajuci, zatim polako progovorio. "Da, zadrzi kocnice. Doduse, meni nista dobro nisu donele kocnice ove vrste. Nju ova tema, dragi moj brate, nije ni malo zanimala. Ovo su nenadani obrti." Ariel ga je zacudjeno pogledao. "Jednom cu ti ispricati celu pricu o gluposti mojih kocnica i ljubomore, ali ne danas. Mozda bi bilo najbolje da joj ispunis zelju? To te svakako ceka." Ariel se trgnuo, nije ocekivao da to cuje, narocito ne od princa Ariona, koji toliko neznom, bratskom ljubavlju voli Galu. "To sledi pre, ili posle. Bolje onda pre, da se zavrsi drama i da se krene dalje, zar ne? Ja je izvanredno dobro poznajem i znam da njena upornost moze da nadjaca cak i tvoju." Dodao je saljivim glasom princ Arion. "Inace cete ostati u zatvoreni doveka u sobi, zar ne?" Ariel se glasno nasmejao. "Kao i uvek, potpuno si u pravu. Ovo je sedmi dan kako ne izlazimo iz sobe, a ja sam vec kao lav u kavezu." Usao je unutra i seo za sto zadubljen u misli, zatim se obukao za minut, urodjenom brzinom, cekajuci Galu, koja nikako da izladje iz kupatila. Pokucao je na vrata i posto nije dobio odgovor, pokucao glasnije, zatim usao u kupatilo. U ogromnoj ovalnoj kadi punoj pene ugledao je kako lezi zaklopljenih ociju. Prisao je i dotakao je po ramenu. "Da li si zaspala, ili medititras? Voda ti se ohladila. Moje prelepo dete, sta cu ja sa tobom da radim?" Otvorila je oci, cinilo se da jos nije svesna okruzenja, dok joj pogled bio ocaravajuc. Ariel je uhvatio ispod miski i podigao iz vode, pruzajuci joj ogroman peskir. "Obrisi se? Vreme je da krenemo na veceru." Rekla je odsutno. "Ti idi bez mene, ja cu ostati ovde. Ne jedem hranu, pa zato idi bez mene?" Namrsteno je progundjao. "Tesko moja princezice. Moras samnom na veceru, to je naredjenje, a ne molba. Razumes?" Rekao je saljivo, zatim se uozbiljio. "Zaista lutkice, moras da sidjes. Princ Arion mi je naglasiokako kao neodvojivi deo unutrasnjeg kruga imamo obavezu da prisustvujemo svim sastancima. Sigurno cemo dobiti podatke u vezi sutrasnjeg sastanka, opet, mozda cak i smernice predstojeceg zadatka? Dakle tu nema pogovora! Bice ti zabavno, videces svoju bracu, a mozemo kasnije prosetati pored obale.. ok?"
Unutrasnji krug je vecerao za ogromnim spojenim stolovim blizu bazena, za kojim su sedeli vecinom vilovnjaci. Njih dvoje su stigli posto su svi odavno zavrsili sa jelom. Gala nije ni malo bila gladna. Ona uglavnom nista nije jela i princ Arion je zamolio da joj veceru odnesu gore u sobu, znajuci da je nece dotaci. Pila je ekspreso sa slagom zadubljena u misli. Vazduh je bio pun smeha i sale, dok je unutrasnji krug pulsirao harmonicno i skladno. Kazdir je bio okruzen devojkama, koje su ga gledale fascinirano, sasvim hipnotisane njegovim magicnim ocima. Najmladji, jedanaestogodisnji Avalon igrao je telepatsku igru pogadjanja predmeta i zivotinja sa Eledrijelom, koj je na dlanu formirao razlicite trodimenzionalne prikaze, maskirajuci energetske oblike iza ledja i zatim ih pokazivao Avalonu, koji ni jednom nije pogresio. Eledrijel se smejao glasno govoreci s'ljubavlju. "Ne mogu od tebe da sakrijem svoje misli? Mali opasnice ti si cudo!" Zatim seretski dodao. "Pokusaj sada da pogodis? Zamaskiracu ih sa tri sloja gluposti i uviti ih u sto veci rebus!" Ariela je cela situacija podsetila na njihov prvi susret. Avalon je toliko porastao, dok je zelenokosi i zelenooki El-Dre postao vilovnjak jedinstvenog izgleda, lepote i potencijala. Znatno je visi i drasticno krupniji od drugih sa tek trinaest godina, pitam se da li ima samo vilovnjacke krvi? Princ Arion je naglo ustao, hvatajuci ispod ruke, podigao je zbunjenu Galu i rekao glasom, koji ne trpi pogovora. "Ti nas brate sacekaj ovde! Nas dvoje idemo u setnju. Imam da obavim povrerljiv razgovor sa svojom sestricom." Govorio je gledajuci ostro u Ariela, kome su proletela dva ipo sata u prici sa skoro svima iz unutrasnjeg kruga. Nekoliko puta je unutar njega zazvonilo zvono za uzbunu, ali ga je uvek neko zabunio pricom, osim toga tesila ga je pomisao kako bi sigurno dobio telepatsku poruku u slucaju neceg negativnog, tako da nije pravovremeno reagovao. Medjutim sve veci talas nemira strujao je kroz njega, dak su ga dodatno uznemiravala sve cesca pitanja svih oko stola. "Gospode Boze gde su do sada Gala i Arion?" Inicirali su zvono uzbune i osecaj nelagodni, koji je poceo neprekidno da ga opseda i narasta. Naglo je ustao da ih potrazi, u pratnji svoje brace i vilovnjaka. Kazdir je doneo i razdelio snazne baterijske lampe, zatim ga zagrlio i progovorio "Sasvim si u pravu. Ovde nesto opasno ne stima! Ne mogu da im cujem misli i ne odgovaraju na telepatske poruke, vec duze vreme. Vidim da je i unutar tebe haos? Nesto gadno se desilo moj brate. Budi spreman na nepovoljne vesti! Ja se molim da mala zivahna princezica bude dobro." Ariel ga je zabrinuto gledao. "Upravo smirujem sebe, ako se joj se nesto desilo, pucicu na najgore, to shvatas? Moraces da mi budes kocnica i smiris po potrebi. Neophodan si mi, razuemes?" Saznali su pravac u kom su posli i krenuli za njima. Ariel je ponovo osetio nemir i zastao, pokusavajuci po hiljaditi put da telepatski komunicira sa Galom ili Arionom, medjutim niko se nije javljao, niti je mogao da ih oseti i znao je da nesto opasno nije u redu, sto je i glasno konstatovao. Kazdir i Eledrijel isli su pored njega zabrinuto. Poslali su ljude do ostalih odmaralista, vila, oblizneg kampa, cak i drugom smeru do zamka. Dve grupe su pretrazivale plazu, dok su oni krenuli do portala za Limasol. Ariel je sklopio oci i zatrazio upute od etericnih ucitelja, zatim napeto progovorio. "Nesto opasno nije u redu, osecam i cujem da trebamo krenuti kroz portal i to hitno! Hocete samnom?" Ostavili su vilovnjake sa ove strane prolaza, dok je ceo unutrasnji krug, bez dvojice najmladjih decaka krenuo kroz prolaz. El-Dre i Avalon su kao i uvek dramili i negodovali sto moraju da ostanu, sve dok im Kazdir nije dao zaduzenja da pretraze njihov hotel i okolinu.
~Otmica~
Zacudili su se sto na porusenim stolicama za pecanje, na ulazu portala nema cuvara i potrcali do malog kafica, koji je izgledao prazan, u neredu, na brzinu napusten. Razbacane stvari su lezale naokolo, a pod prepun stakla, rabijenih flasa i posudja. "Sta se dovraga ovde desava?" viknuo je zabrinuto Ariel, dok je Kazdir namrgodjeno ulazio iza sanka. "Isuse Boze!" Viknuo je. "Ovde leze dvojica vezanih, onesvestenih konobara!" Eledrijel je stavio ruku na celo konobara i on se istog casa osvestio, zatim otisao da pomogne drugom, dok je Kazdir potrazio noz i oslobodio im ruke. Ceo unutrasnji krug je zabrinuto slusao pricu dvojice konobara. "Naoruzana, razjarena grupa kriminalaca pojavila se u kaficu, praveci silnu stetu. Maltretirali su goste, razbijali inventar, a mene su drzali nogom prikljestenog o pod. Culi su da postoji skriveno mesto, gde su slabo cuvani tovari s'blagom, tu u blizini, zatim su se neki od njih rastrcali po plazi. Postrojili su goste i pistoljima pretili, trazeci da im daju informacije o mestu s'blagom, ali su ih svi bledo gledali i govorili kako nikada nisu culi za takvo mesto. Jedan mladic im je podrugljivo odbrusio da su to bajke za malu decu i dobio udarac u stomak, od kog se srusio dole. Gosti su bili uplaseni, sve zensko krenulo da roni suze i kuka, a ni meni nije bilo sve jedno. I nisam sasvim siguran, ali mora da su videli nekoga kako izlazi, ili ulazi kroz prolaz portala, jer je vecina otisla, dok su dvojica ostala ovde, drzeci goste i nas na nisanu. Proslo je mozda nekih petnaestak minuta, kada su se vratili. Video sam kako nose preko ramena dva, ili tri vilovnjaka i jednu devojku duge, svetle kose, onsevestene. Poskidali su im sav nakit i ostavili poruku, ali ne znam gde? Trebali bi da je potrazimo?" Napomenuo je zabrinuto konobar. Svi su ustali trazeci poruku, ali nisu pronasli nista. "Da li se jos neceg secas?" pitao je Ariel. "Da, spominjali su hotel i brod. Ali nisam cuo imena.." "Ja se secam", nadovezao se drugi konobar, "De Kataria, ili De Katrina, Katarina.. tako nesto." Atrion i Azeri-El su ih dovikivali redom poimenice. Prisli su praznoj prikolici koja je stajala preko puta magicnog prolaza, skrivena iza rastinja. Pored nje lezala su dva starija coveka na zemlji, od kojih se jedan upravo budio, a drugom je Eledrijel drzao ruku na celu. Dekica je imao ogromnu cvorugu i bio je pun modrica. Svi su se zabrinuto pogledali, pitajuci cuvare prolaza da im ispricaju sve cega se secaju. Eledrijel je otkrio poruku, zalepljenu o ledja coveka, kome je pomagao da sedne. Cuvar je citao prevodeci pretecu poruku sa Grckog: "Bogate vanzemaljce i devojku vraticemo ako donesete veceras, a najdalje sutra do podne milion dolara. Ako ne primimo novac, vanzemaljce cemo ubiti, a devojku mozda ostaviti jos par dana u zivotu! Novac donesite u Hotel Astoria, trazite Gorkog." Arielu su oci pocele opasno da sevaju, zbog cega su se cuvari uplasili, a Kazdir ga povukao u stranu. "Ne smes da izgubis prisebnost! Smiri se! Uspostavi kontrolu i daj naredbu volje! Ne cekaj, nego delaj!" I vukuci ga prema prolazu sapnuo "Verujem da su ostavili spijune, osecam da nas neko posmatra jos od kafica. Smiri se? Hajde da pogledamo okolo?" Sagnuo se, telepatski se dogovarajuci sa ostalima. Ariel je drzao saku ispred zazarenih ociju, zbog cega je izgledalo kao da mu je lice osvetljeno lampom. Brzo su pronasli coveka u izguzvanom odelu, kako ih pomno posmatra i prati sve sto se desava. Kazdir i on su se telepatski dogovorili, zatim nacinili siroki krug i trceci vesto mu prisli s'ledja bez i najmanjeg suma. Kazdir ga je stegno sa ledja u zahvat, iz kog nije bilo mrdanja, dok mu je Ariel pretresao odelo, vadeci iz unutrasnjeg dzepa pistolj. Poveli su ga kroz prolaz do vile, pricajuci zivo celu pricu grupi vilovnjaka i princu Isteraldu, koji su stajali sa druge strane prolaza, spremajuci se da krenu prema njima. Princ Isterald je prisao i mrmljajuci reci u stegnutu pesnicu, dunuo svetlucavi prah ka licu zarobljenika. Posle pet minuta imali su sve podatke. Saznali su naziv broda na kom su zarobljenici, zatim hotel i broj sobe, koja je bila baza grupe kriminalaca, koji sebe nazivaju Ajkule Gorkog. Za manje od petnaest minuta sve uloge i zadatci su bili podeljeni, zatim je grupa od cetrdeset ljudi i vilovnjaka sa turbanima, krenula kroz prolaz. Sa druge strane su se razdvojili u tri grupe. Unutrasnji krug sa jos dvojicom vilovnjaka, zavijenih u turbane i istocnjacke odore, krenuli su prema brodu, dok je Princ Isterald krenuo u Hotel sa svojim ljudima, uglavnom vilovnjacima. Rafael je iz torbe izvadio oruzje, koje je licilo na najtanju, kratku zaobljenenu plocicu crnog kristala, koji je prijanjao uz nadlanicu, oduzimajuci pistolj Arielu, pricvrstio mu je svoj cudni izum, objasnjavajuci: "Pritiskom na beli kristal cete osamutiti napadaca, plavi ce ga odbaciti i onesvestiti, dok ljubicasti sluzi da izbrise secanje na ne bas sladak nacin. Dobro zapamtite: Crveni kristal ne stiskajte nikako, ni u kom slucaju, jer ce izazvati ogromnu eksploziju! Da viknem jos par puta, ili je svima jasno moje upozorenje?" Dao je princu Isteraldu, Arielu, Kazdiru i Eledrijelu identicne spravice, koje se kace priljubljene uz nadlanicu, dok su ostali dobili manju, jos zaobljeniju verziju oruzja, samo sa dva dugmeta. "Jedinica ce onesvestiti protivnika, dok ce ga dvojka baciti par metara dalje i onesvestiti. Ima li pitanja?" Svi su konastatovali da nisu nesvesni ili blazeno retardirani i da im je najjasnije moguce. "Pitam se sta krijes jos u torbi? Protivavionske granate ili atomsko naoruzanje?" Zadirkivao ga je Azeri-El. Razisli su se, nastelani na telepatski kontakt, uz prenosnike za ciju je koordinaciju ovaj put bio zaduzen Atrion. Na pola puta do broda, vozeci se na novom motoru cas pored, cas ispred dvoje kola, Ariel je osetio Galu. Izgleda dolazi k'sebi? Pomislio je. Pazljivo je osluskivao njene misli i cekao da mu se obrati. Stigli su u pristaniste, prateci upute, dospeli do izdvojenog keja, na kom su se uz par prekrivenih motornih camaca, ljuljala ukotvljena samo dva omanja broda. De Katrina se nalazila na samom zacelju pristanista. Ariel je cuo kako ga Gala doziva, zurno odgovarajuci. "Blizu sam. Ne brini, uskoro cemo stici do vas. Da li si na brodu?" Odgovarala je. "Da, da izgleda samo na brodu, osecam ljuljanje." Princ Arion se nadovezao. "Imamo povez preko ociju, ruke su nam vezane, a usta prelepljena trakom. Nalazimo se u zagusljivom tovarnom delu potpalublja. U blizini, iza tankog pregradnog zida su dva coveka, koja pricaju na Grckom, dok nekoliko razlicitih glasova povremeno ulazi i izlazi iz susedne prostorije. Iz prednjih prostorija odrzavaju radio vezu sa cuvarima i koliko cujem sa sefom bande, koji nije jos stigao na brod." Kazdir mu je odgovorio. "Dragi brate, to je detaljan opis, dostojan jednog princa i srecom po nas, izvanrednog sratega. Silna dobrobit od vilovnjackih pojacanih cula?" "Izvanredna moc opazanja!" Javio se Atrion sa svoga mesta veziste telepatskih prenosa i komunikacije putem tehnologije. "Budite oprezni! Sa ovom razuzdanom bandom nije se saliti. Preterano su surovi, niskosvesni entiteti. Ni malo se ne libe nasilja, vec izgleda namerno muce prolaznike i bespotrebno napadaju zene, cak i one, koji im nisu pljckaski plen. Zato samo pazljivo." Zamolio ih je princ Arion. "Ne brini? Opusti se i uzivaj, jer sam ja upravo u svom elementu. Ovako zabavne igrice me pokrecu i jako uzivam u njima. Rekao je smejuci se telepatski Ariel. Tiho i vesto su okruzili lose odrzavani brodic. Nije bilo mnogo nacina pomocu kojih bi usli i Ariel je sa Kazdirom dogovarao da se prisunjaju preko spustene daske, ispred koje je stajao strazar, ali im je Rafael prisao, vadeci iz torbe spravu, pokazao je prstom na obliznje visoko palmino drvo. Ovaj samostrel sa ugradjenim kablom sluzi za brzo prenjanje, ili prelazenje velikih udaljenosti. Sa ovog drveta mozete okinuti sledecu strelicu i prikaciti ovaj patent za sebe i konopac. Ovo je mali, opasno jaki motor, koji ce vas za sekund-dve dovesti do cilja. Zatim imam i ovo.." Izvadio je tanki plast sa crnim prozirnim draguljem i kaceci ga oko Arielovog vrata, rekao veselo. "Sada mozes na prednji ulaz. Neces biti potpuno nevidljiv, ali ces se ako stavis kapuljacu preko lica, videti jedino kao tamna senka." Ariel se odusevljeno smesio, zatim kao metak stigao do mostica, dok su Kazdir i Eledrijel nameravali da se spuste sa obliznjeg drveta, a Rafael, delio svoje sprave i ideje sa ostalima. Dva vilovnjaka sa tamnim turbanima, delom prekrivenih lica, koji su licila su na drumske razbojnike istoka, isli su necujno blizu Ariela, koji je uperio Rafaelovu spravu u pravcu strazara, stiskajuci belo dugme. Strazar se zateturao drzeci se za glavu, dok ga je jedan od vilovnjaka prihvatio iza ledja i brzim pokretom ga onesvestio, vukuci ga u grm. Ariel je uleteo na brod. Vesto se provlacio pored naslaganih sanduka i izmedju rasurog alata. Gledo je okolo, ali jos uvek nije video strazare, dosao je do ulaza u kabinu, iz koje je sijalo jarko svetlo. Osluskivao je. Tri razlicita glasa su pripito pricala na Grckom. Stao je na vrata kabine i omamljivacem pokosio svu trojicu, koji su se uz zvuk razbijenih casa, povila do poda, drzeci se za glavu. Uskocio je u kabinu i najblizeg onesvestio zahvatom iza ledja, dok ga je drugi zestoko napao, ali se on vesto izmaknuo i iz okreta ga zviznuo laktom, zatim ga uvezbanim pokretima oborio na pod i savio ruke iza ledja. Vilovnjaci scepali treceg i onesvestenog ga polozili uz zid. Jedan od trojice je pokusavao da se izdigne i oslobodi, tako da ga je jos jednom osamutio, pokazujuci vilovnjacima da ide u sledecu prostoriju. Sagnuo se i usao u polumracnu, malu prostoriju u kojoj se ocigledno kuvalo i u kojoj je vladao jeziv nered. Osvelio je lampom udubljenje sa par drvenih, skripavih stepenika, koji su silazili u podpalublje. Kazdir se nasao pored njega, a za njim i Eledrijel. Pazljivo su silazili klizavim, bucnim stepenistem. "Da li nekog cujete kraj sebe? Da li cujete skripu stepenika? Pitao je telepataki Galu i Ariona. "Cujemo slabasnu skripu, ali ne cujemo glasove." Odgovorili su. U prvoj prostoriji podpalublja nije bilo nikoga. Lupnite nogom?" Sugerisao im je telepatski, i potom zacuo iza sanduka prigusenu lupu. Zajedno sa Kazdirom je odgrnuo teske sanduke, uz jezivu buku, iza kojih je bila drvena pregrada. Srusili su je ka sebi s'treskom i jedva se uvukli kroz rupu u niski prostor, potpuno mracne, zagusljive prostorije. Izmedju dva sanduka bili su vezani Princ Arion, Gala i dva vilovnjaka. Ariel je dograbio u narucje Galu i munjevito izneo na palubu. Brzim pokretom joj je odlepio traku sa usana, smaknuo povez i presekao nozem kanap, koji joj se urezao unutar rucnih zglobova, praveci krvave brazde i podlive. Arielu su se oci napunile suzama, cvrsto zagrlio i ljuljuskao na krilu, pokusavajuci da se smiri. Zatim je poneo do kola. "Hajde nema grljenja, moramo sto pre da nestanemo odavde!" Usput je saznao da hotel pomno posmatraju i da se za sada nije podigla panika. Jos uvek je bilo sve relativno mirno. Ariel se trudio da smesti Galu u kola i ode do princa Isteralda. Zeleo je da ucestvuje u akciji koja ce uslediti. Ali je ona odlucila da ide sa njim i nikako nije mogao da je ubedi drugacije, zato je pozajmio naocare i crni turban, dok je Gali stavio svoju kacigu. U toku voznje cuo je telepatsku poruku, kojom mu princ Arion objasnjavao, da uskoro niko bez vilovnjacke magije, ili pismene dozvole, nece moci da prodje i stupi na ostrvo. Ariel je princu Isteraldu telepatski objasnio da ce doci cim isprati Galu iza zastitne barijere, jer dragulji nisu pronadjeni na brodu, znaci da su u Hotelu i to najverovatnije u sobi krimi-bosa Gorkog." Medjutim sta god pokusavao i kakav god pristup koristio, Galu je bilo nemoguce ubediti da ostane u vili, zasticena iza barijere. Zato je zamolio Kazdira da je odvede u sobu i ne ostvi ni za tren samu, sto je jedva silom postigao, tako sto je ubacio u njegovo narucje. Stigao je za par minuta sumanutom voznjom i stao pored princa Isteralda, koji mu je pokazao terasu i prozore sobe bande. Dva vilovnjaka su dovela jednog od ljudi Ajkule Gorkog. Princ Isterald je uz pomoc magije saznao da su cetvorica ljudi u sobi i dvojica za sankom. Da je nakit u crnoj platnenoj torbi na stolu i da se njihov bos ne odvaja od njega. Ispricao im je da ce sutra otici na dogovoren sastanak i prodati nakit njihovom coveku zalataru. Ariel je odlucio da je najbolje delovati odmah. Ogrnuo je plast, dok je princ Isterald po ulasku u Hotel prosaputao reci elipsastom, velikom, prozirnom dragulju, koji mu je bio okacen narukvicom oko zgloba, zbog cega su svi prisutni izgubili svest. "Izvanredno." Promrljao je Ariel, zureci stepenistem na prvi sprat hotela. Nikoga nije bilo ispred vrata i on je u pratnji princa Isteralda i dvojice vilovnjaka osluskivao. Cuo je glasove, dublje u prostoriji. Prikacio je jednu od Rafaelovih sicusnih spravica, odmah iznad brave i pritisnuo malo crveno dugme na njoj. Za par trenutaka, vrata su se otvorila besumno i oni su uletli unutra. Arel je skocio na coveka sa torbom i sa snaznim treskom oborio na pod, drzeci ga prikovanog ogromnom silom, koja je bila tek nagovestaj njegove istinske snage, a koju nije smeo da koristi, narocito na fizicki inkarniranim bicima, jer to ne bi preziveli. Jedva uspeo da se zauzda i ozbiljnije ga ne povredi, jer su mu Galine povrede zivo bile u secanju. Oci su mu svetlele rasirenim zracima, u koje je bilo nemoguce gledati. Krimi-bos je cvilio na Grckom i Engleskom za milost. Prestavljeno je gledao senku iz koje bljesti svetlo, kako ga bolno pritiska i pretecim glasom govori. "Smesta zacuti! Necu da cujem ni jednu rec! Pricaces samo sto te pitam, dotle da nisi ispustio glas, niti cvilnuo snishodljivo! Jasno?" Duboko je udahnuo i pokusao da se zauzda, spustio je glas, a sirova snaga volje je preteci isticala iz svake reci. "Kako si se usudio da otmes princezu? Da li znas da tvoj zivot, niti zivoti tvojih ljudi nisu dovoljna naplata za ovaj greh?" Ajkula Gorki je preklinjao za milost. "Ariel je lupio drskom noza pored njegovog lica, Krhotine su poletele, a pod se smrvio u param parcad, ostavljajuci rupu sa rasparcanim, debelim ukrasnim plocicama. Krimi-bos je drhtao kao pihtija, od sujevernog sraha i prestravljeno izgovarao molitve, tako da ga nije bilo svrhe dalje maltretirati. Ariel se izdigao, stavljajuci tamne nocare, naglasio je "Karma stize svakome po zasluzi, bez razlike! Steta sto tvoju nisam zaduzen da naplatitim!" Uperivsi omamljivac, stisnuo je prvo plavi, zatim ljubicasti kristal. "Bolje da se ne seca prolaza." Objasnio je princu i vilovnjacima jednostavni princip rada Rafaelove sprave, ostavlajuci ih da zavrse zapoceto. "Neutralisite im secanja na nasu akciju, otmicu i okupljanje. Sreca njihova sto imam nastup milosrdja i upute izvora, koji su im naklonjeni, inace ne bi dobro prosli. Za mene je sve ovo tek zabavna igrica, medjutim, nisam izdrzao a da mu ne naplatim makar mali deo duga, za muku mog sirotog derista od princezice. Trebao sam puno vise da ga isfrustriram, pa opet nista ne bi shvatio i sve bi bilo uzaludno, tako da me je naglo prosao sadisticki apetit. Ipak ovo me je barem donekle zadovoljilo. Malo sam mirniji. Srecom."
Zacudili su se sto na porusenim stolicama za pecanje, na ulazu portala nema cuvara i potrcali do malog kafica, koji je izgledao prazan, u neredu, na brzinu napusten. Razbacane stvari su lezale naokolo, a pod prepun stakla, rabijenih flasa i posudja. "Sta se dovraga ovde desava?" viknuo je zabrinuto Ariel, dok je Kazdir namrgodjeno ulazio iza sanka. "Isuse Boze!" Viknuo je. "Ovde leze dvojica vezanih, onesvestenih konobara!" Eledrijel je stavio ruku na celo konobara i on se istog casa osvestio, zatim otisao da pomogne drugom, dok je Kazdir potrazio noz i oslobodio im ruke. Ceo unutrasnji krug je zabrinuto slusao pricu dvojice konobara. "Naoruzana, razjarena grupa kriminalaca pojavila se u kaficu, praveci silnu stetu. Maltretirali su goste, razbijali inventar, a mene su drzali nogom prikljestenog o pod. Culi su da postoji skriveno mesto, gde su slabo cuvani tovari s'blagom, tu u blizini, zatim su se neki od njih rastrcali po plazi. Postrojili su goste i pistoljima pretili, trazeci da im daju informacije o mestu s'blagom, ali su ih svi bledo gledali i govorili kako nikada nisu culi za takvo mesto. Jedan mladic im je podrugljivo odbrusio da su to bajke za malu decu i dobio udarac u stomak, od kog se srusio dole. Gosti su bili uplaseni, sve zensko krenulo da roni suze i kuka, a ni meni nije bilo sve jedno. I nisam sasvim siguran, ali mora da su videli nekoga kako izlazi, ili ulazi kroz prolaz portala, jer je vecina otisla, dok su dvojica ostala ovde, drzeci goste i nas na nisanu. Proslo je mozda nekih petnaestak minuta, kada su se vratili. Video sam kako nose preko ramena dva, ili tri vilovnjaka i jednu devojku duge, svetle kose, onsevestene. Poskidali su im sav nakit i ostavili poruku, ali ne znam gde? Trebali bi da je potrazimo?" Napomenuo je zabrinuto konobar. Svi su ustali trazeci poruku, ali nisu pronasli nista. "Da li se jos neceg secas?" pitao je Ariel. "Da, spominjali su hotel i brod. Ali nisam cuo imena.." "Ja se secam", nadovezao se drugi konobar, "De Kataria, ili De Katrina, Katarina.. tako nesto." Atrion i Azeri-El su ih dovikivali redom poimenice. Prisli su praznoj prikolici koja je stajala preko puta magicnog prolaza, skrivena iza rastinja. Pored nje lezala su dva starija coveka na zemlji, od kojih se jedan upravo budio, a drugom je Eledrijel drzao ruku na celu. Dekica je imao ogromnu cvorugu i bio je pun modrica. Svi su se zabrinuto pogledali, pitajuci cuvare prolaza da im ispricaju sve cega se secaju. Eledrijel je otkrio poruku, zalepljenu o ledja coveka, kome je pomagao da sedne. Cuvar je citao prevodeci pretecu poruku sa Grckog: "Bogate vanzemaljce i devojku vraticemo ako donesete veceras, a najdalje sutra do podne milion dolara. Ako ne primimo novac, vanzemaljce cemo ubiti, a devojku mozda ostaviti jos par dana u zivotu! Novac donesite u Hotel Astoria, trazite Gorkog." Arielu su oci pocele opasno da sevaju, zbog cega su se cuvari uplasili, a Kazdir ga povukao u stranu. "Ne smes da izgubis prisebnost! Smiri se! Uspostavi kontrolu i daj naredbu volje! Ne cekaj, nego delaj!" I vukuci ga prema prolazu sapnuo "Verujem da su ostavili spijune, osecam da nas neko posmatra jos od kafica. Smiri se? Hajde da pogledamo okolo?" Sagnuo se, telepatski se dogovarajuci sa ostalima. Ariel je drzao saku ispred zazarenih ociju, zbog cega je izgledalo kao da mu je lice osvetljeno lampom. Brzo su pronasli coveka u izguzvanom odelu, kako ih pomno posmatra i prati sve sto se desava. Kazdir i on su se telepatski dogovorili, zatim nacinili siroki krug i trceci vesto mu prisli s'ledja bez i najmanjeg suma. Kazdir ga je stegno sa ledja u zahvat, iz kog nije bilo mrdanja, dok mu je Ariel pretresao odelo, vadeci iz unutrasnjeg dzepa pistolj. Poveli su ga kroz prolaz do vile, pricajuci zivo celu pricu grupi vilovnjaka i princu Isteraldu, koji su stajali sa druge strane prolaza, spremajuci se da krenu prema njima. Princ Isterald je prisao i mrmljajuci reci u stegnutu pesnicu, dunuo svetlucavi prah ka licu zarobljenika. Posle pet minuta imali su sve podatke. Saznali su naziv broda na kom su zarobljenici, zatim hotel i broj sobe, koja je bila baza grupe kriminalaca, koji sebe nazivaju Ajkule Gorkog. Za manje od petnaest minuta sve uloge i zadatci su bili podeljeni, zatim je grupa od cetrdeset ljudi i vilovnjaka sa turbanima, krenula kroz prolaz. Sa druge strane su se razdvojili u tri grupe. Unutrasnji krug sa jos dvojicom vilovnjaka, zavijenih u turbane i istocnjacke odore, krenuli su prema brodu, dok je Princ Isterald krenuo u Hotel sa svojim ljudima, uglavnom vilovnjacima. Rafael je iz torbe izvadio oruzje, koje je licilo na najtanju, kratku zaobljenenu plocicu crnog kristala, koji je prijanjao uz nadlanicu, oduzimajuci pistolj Arielu, pricvrstio mu je svoj cudni izum, objasnjavajuci: "Pritiskom na beli kristal cete osamutiti napadaca, plavi ce ga odbaciti i onesvestiti, dok ljubicasti sluzi da izbrise secanje na ne bas sladak nacin. Dobro zapamtite: Crveni kristal ne stiskajte nikako, ni u kom slucaju, jer ce izazvati ogromnu eksploziju! Da viknem jos par puta, ili je svima jasno moje upozorenje?" Dao je princu Isteraldu, Arielu, Kazdiru i Eledrijelu identicne spravice, koje se kace priljubljene uz nadlanicu, dok su ostali dobili manju, jos zaobljeniju verziju oruzja, samo sa dva dugmeta. "Jedinica ce onesvestiti protivnika, dok ce ga dvojka baciti par metara dalje i onesvestiti. Ima li pitanja?" Svi su konastatovali da nisu nesvesni ili blazeno retardirani i da im je najjasnije moguce. "Pitam se sta krijes jos u torbi? Protivavionske granate ili atomsko naoruzanje?" Zadirkivao ga je Azeri-El. Razisli su se, nastelani na telepatski kontakt, uz prenosnike za ciju je koordinaciju ovaj put bio zaduzen Atrion. Na pola puta do broda, vozeci se na novom motoru cas pored, cas ispred dvoje kola, Ariel je osetio Galu. Izgleda dolazi k'sebi? Pomislio je. Pazljivo je osluskivao njene misli i cekao da mu se obrati. Stigli su u pristaniste, prateci upute, dospeli do izdvojenog keja, na kom su se uz par prekrivenih motornih camaca, ljuljala ukotvljena samo dva omanja broda. De Katrina se nalazila na samom zacelju pristanista. Ariel je cuo kako ga Gala doziva, zurno odgovarajuci. "Blizu sam. Ne brini, uskoro cemo stici do vas. Da li si na brodu?" Odgovarala je. "Da, da izgleda samo na brodu, osecam ljuljanje." Princ Arion se nadovezao. "Imamo povez preko ociju, ruke su nam vezane, a usta prelepljena trakom. Nalazimo se u zagusljivom tovarnom delu potpalublja. U blizini, iza tankog pregradnog zida su dva coveka, koja pricaju na Grckom, dok nekoliko razlicitih glasova povremeno ulazi i izlazi iz susedne prostorije. Iz prednjih prostorija odrzavaju radio vezu sa cuvarima i koliko cujem sa sefom bande, koji nije jos stigao na brod." Kazdir mu je odgovorio. "Dragi brate, to je detaljan opis, dostojan jednog princa i srecom po nas, izvanrednog sratega. Silna dobrobit od vilovnjackih pojacanih cula?" "Izvanredna moc opazanja!" Javio se Atrion sa svoga mesta veziste telepatskih prenosa i komunikacije putem tehnologije. "Budite oprezni! Sa ovom razuzdanom bandom nije se saliti. Preterano su surovi, niskosvesni entiteti. Ni malo se ne libe nasilja, vec izgleda namerno muce prolaznike i bespotrebno napadaju zene, cak i one, koji im nisu pljckaski plen. Zato samo pazljivo." Zamolio ih je princ Arion. "Ne brini? Opusti se i uzivaj, jer sam ja upravo u svom elementu. Ovako zabavne igrice me pokrecu i jako uzivam u njima. Rekao je smejuci se telepatski Ariel. Tiho i vesto su okruzili lose odrzavani brodic. Nije bilo mnogo nacina pomocu kojih bi usli i Ariel je sa Kazdirom dogovarao da se prisunjaju preko spustene daske, ispred koje je stajao strazar, ali im je Rafael prisao, vadeci iz torbe spravu, pokazao je prstom na obliznje visoko palmino drvo. Ovaj samostrel sa ugradjenim kablom sluzi za brzo prenjanje, ili prelazenje velikih udaljenosti. Sa ovog drveta mozete okinuti sledecu strelicu i prikaciti ovaj patent za sebe i konopac. Ovo je mali, opasno jaki motor, koji ce vas za sekund-dve dovesti do cilja. Zatim imam i ovo.." Izvadio je tanki plast sa crnim prozirnim draguljem i kaceci ga oko Arielovog vrata, rekao veselo. "Sada mozes na prednji ulaz. Neces biti potpuno nevidljiv, ali ces se ako stavis kapuljacu preko lica, videti jedino kao tamna senka." Ariel se odusevljeno smesio, zatim kao metak stigao do mostica, dok su Kazdir i Eledrijel nameravali da se spuste sa obliznjeg drveta, a Rafael, delio svoje sprave i ideje sa ostalima. Dva vilovnjaka sa tamnim turbanima, delom prekrivenih lica, koji su licila su na drumske razbojnike istoka, isli su necujno blizu Ariela, koji je uperio Rafaelovu spravu u pravcu strazara, stiskajuci belo dugme. Strazar se zateturao drzeci se za glavu, dok ga je jedan od vilovnjaka prihvatio iza ledja i brzim pokretom ga onesvestio, vukuci ga u grm. Ariel je uleteo na brod. Vesto se provlacio pored naslaganih sanduka i izmedju rasurog alata. Gledo je okolo, ali jos uvek nije video strazare, dosao je do ulaza u kabinu, iz koje je sijalo jarko svetlo. Osluskivao je. Tri razlicita glasa su pripito pricala na Grckom. Stao je na vrata kabine i omamljivacem pokosio svu trojicu, koji su se uz zvuk razbijenih casa, povila do poda, drzeci se za glavu. Uskocio je u kabinu i najblizeg onesvestio zahvatom iza ledja, dok ga je drugi zestoko napao, ali se on vesto izmaknuo i iz okreta ga zviznuo laktom, zatim ga uvezbanim pokretima oborio na pod i savio ruke iza ledja. Vilovnjaci scepali treceg i onesvestenog ga polozili uz zid. Jedan od trojice je pokusavao da se izdigne i oslobodi, tako da ga je jos jednom osamutio, pokazujuci vilovnjacima da ide u sledecu prostoriju. Sagnuo se i usao u polumracnu, malu prostoriju u kojoj se ocigledno kuvalo i u kojoj je vladao jeziv nered. Osvelio je lampom udubljenje sa par drvenih, skripavih stepenika, koji su silazili u podpalublje. Kazdir se nasao pored njega, a za njim i Eledrijel. Pazljivo su silazili klizavim, bucnim stepenistem. "Da li nekog cujete kraj sebe? Da li cujete skripu stepenika? Pitao je telepataki Galu i Ariona. "Cujemo slabasnu skripu, ali ne cujemo glasove." Odgovorili su. U prvoj prostoriji podpalublja nije bilo nikoga. Lupnite nogom?" Sugerisao im je telepatski, i potom zacuo iza sanduka prigusenu lupu. Zajedno sa Kazdirom je odgrnuo teske sanduke, uz jezivu buku, iza kojih je bila drvena pregrada. Srusili su je ka sebi s'treskom i jedva se uvukli kroz rupu u niski prostor, potpuno mracne, zagusljive prostorije. Izmedju dva sanduka bili su vezani Princ Arion, Gala i dva vilovnjaka. Ariel je dograbio u narucje Galu i munjevito izneo na palubu. Brzim pokretom joj je odlepio traku sa usana, smaknuo povez i presekao nozem kanap, koji joj se urezao unutar rucnih zglobova, praveci krvave brazde i podlive. Arielu su se oci napunile suzama, cvrsto zagrlio i ljuljuskao na krilu, pokusavajuci da se smiri. Zatim je poneo do kola. "Hajde nema grljenja, moramo sto pre da nestanemo odavde!" Usput je saznao da hotel pomno posmatraju i da se za sada nije podigla panika. Jos uvek je bilo sve relativno mirno. Ariel se trudio da smesti Galu u kola i ode do princa Isteralda. Zeleo je da ucestvuje u akciji koja ce uslediti. Ali je ona odlucila da ide sa njim i nikako nije mogao da je ubedi drugacije, zato je pozajmio naocare i crni turban, dok je Gali stavio svoju kacigu. U toku voznje cuo je telepatsku poruku, kojom mu princ Arion objasnjavao, da uskoro niko bez vilovnjacke magije, ili pismene dozvole, nece moci da prodje i stupi na ostrvo. Ariel je princu Isteraldu telepatski objasnio da ce doci cim isprati Galu iza zastitne barijere, jer dragulji nisu pronadjeni na brodu, znaci da su u Hotelu i to najverovatnije u sobi krimi-bosa Gorkog." Medjutim sta god pokusavao i kakav god pristup koristio, Galu je bilo nemoguce ubediti da ostane u vili, zasticena iza barijere. Zato je zamolio Kazdira da je odvede u sobu i ne ostvi ni za tren samu, sto je jedva silom postigao, tako sto je ubacio u njegovo narucje. Stigao je za par minuta sumanutom voznjom i stao pored princa Isteralda, koji mu je pokazao terasu i prozore sobe bande. Dva vilovnjaka su dovela jednog od ljudi Ajkule Gorkog. Princ Isterald je uz pomoc magije saznao da su cetvorica ljudi u sobi i dvojica za sankom. Da je nakit u crnoj platnenoj torbi na stolu i da se njihov bos ne odvaja od njega. Ispricao im je da ce sutra otici na dogovoren sastanak i prodati nakit njihovom coveku zalataru. Ariel je odlucio da je najbolje delovati odmah. Ogrnuo je plast, dok je princ Isterald po ulasku u Hotel prosaputao reci elipsastom, velikom, prozirnom dragulju, koji mu je bio okacen narukvicom oko zgloba, zbog cega su svi prisutni izgubili svest. "Izvanredno." Promrljao je Ariel, zureci stepenistem na prvi sprat hotela. Nikoga nije bilo ispred vrata i on je u pratnji princa Isteralda i dvojice vilovnjaka osluskivao. Cuo je glasove, dublje u prostoriji. Prikacio je jednu od Rafaelovih sicusnih spravica, odmah iznad brave i pritisnuo malo crveno dugme na njoj. Za par trenutaka, vrata su se otvorila besumno i oni su uletli unutra. Arel je skocio na coveka sa torbom i sa snaznim treskom oborio na pod, drzeci ga prikovanog ogromnom silom, koja je bila tek nagovestaj njegove istinske snage, a koju nije smeo da koristi, narocito na fizicki inkarniranim bicima, jer to ne bi preziveli. Jedva uspeo da se zauzda i ozbiljnije ga ne povredi, jer su mu Galine povrede zivo bile u secanju. Oci su mu svetlele rasirenim zracima, u koje je bilo nemoguce gledati. Krimi-bos je cvilio na Grckom i Engleskom za milost. Prestavljeno je gledao senku iz koje bljesti svetlo, kako ga bolno pritiska i pretecim glasom govori. "Smesta zacuti! Necu da cujem ni jednu rec! Pricaces samo sto te pitam, dotle da nisi ispustio glas, niti cvilnuo snishodljivo! Jasno?" Duboko je udahnuo i pokusao da se zauzda, spustio je glas, a sirova snaga volje je preteci isticala iz svake reci. "Kako si se usudio da otmes princezu? Da li znas da tvoj zivot, niti zivoti tvojih ljudi nisu dovoljna naplata za ovaj greh?" Ajkula Gorki je preklinjao za milost. "Ariel je lupio drskom noza pored njegovog lica, Krhotine su poletele, a pod se smrvio u param parcad, ostavljajuci rupu sa rasparcanim, debelim ukrasnim plocicama. Krimi-bos je drhtao kao pihtija, od sujevernog sraha i prestravljeno izgovarao molitve, tako da ga nije bilo svrhe dalje maltretirati. Ariel se izdigao, stavljajuci tamne nocare, naglasio je "Karma stize svakome po zasluzi, bez razlike! Steta sto tvoju nisam zaduzen da naplatitim!" Uperivsi omamljivac, stisnuo je prvo plavi, zatim ljubicasti kristal. "Bolje da se ne seca prolaza." Objasnio je princu i vilovnjacima jednostavni princip rada Rafaelove sprave, ostavlajuci ih da zavrse zapoceto. "Neutralisite im secanja na nasu akciju, otmicu i okupljanje. Sreca njihova sto imam nastup milosrdja i upute izvora, koji su im naklonjeni, inace ne bi dobro prosli. Za mene je sve ovo tek zabavna igrica, medjutim, nisam izdrzao a da mu ne naplatim makar mali deo duga, za muku mog sirotog derista od princezice. Trebao sam puno vise da ga isfrustriram, pa opet nista ne bi shvatio i sve bi bilo uzaludno, tako da me je naglo prosao sadisticki apetit. Ipak ovo me je barem donekle zadovoljilo. Malo sam mirniji. Srecom."
Strcao je i najbrze moguce i stigao za cas u vilu, noseci ogrlicu u ruci. Usao je u Galinu sobu i zatekao je kako slaze garderobu u plakar, dok je Kazdir stajao naslonjen na vrata terase. Gala mu je skocila u zagrljaj. Ariel joj je prikacio ogrlicu, cudeci se da su lopovi uspeli da je skinu. Odgovorila je. "Princ Arion je oslobodio magijski pecat i skinuo ogrlicu, jer su pretili da ce me ubiti i odseci mi glavu. Neshvatljiva glupost? Ja ni jednog trenutka nisam poverovala u to. Ali bi verovatno ostetili ogrlicu pokusavajuci da je skinu makazama za gvozdje, ili slicno?" Arielu su ponovo oci pocele da bljeste preteci. "Sada je sve proslo i celoj grupi je izbrisan deo kratkotrajne memorije. Sutra ce se probuditi sa opasnom glavoboljom i blagom amnezijom." Kazdir ga je prodorno pogledao. "Nadam se da nisi preterano podivljao i ucinio nepovratni greh, navlaceci teret karme?" Ariel se smejao glasno. "Ne brini, nisam nikoga ubio." Kazdir se smesio sarkaticno. "Moj cimer se dakle preselio kod tebe, ocigledno za stalno? Nas dvoje nismo progovorili ni jednu, jedinu rec od kako smo usli u ovu sobu. Mala ti si mi opako sludela omiljenog brata? Nemoj da igras igrice sa njim draga princezice od Gerhida?" Obratio se zajedljivo Gali. "Nadam se da se preselio zauvek. I Kazdir ja obozavam igrice, sve vrste decijih igrica i bez obzira sto sam odrasla, ja bih se rado igrala.. ali.. ali zar vi mislite da to nije vise primereno, ili ipak jeste? Koga se tice ja to volim i tacka. Bicu najsretnija ako i on hoce da se igra samnom? Nego sve vise volim i ekstazu." Rekla je radosno. Kazdir je pogledao jezivim, ni malo prijatnim pogledom, koji ona srecom nije primetila, zatim se na brzinu pozdravio i izasao. Bilo je pred jutro, kada je Ariel skinuo jaknu i otisao do kupatila, da pusti vodu u veliku ovalnu kadu. Dodao je mirisljave soli i kupku i poveo Galu za ruku na kupanje. "Okupacu te." Rekao je gledajuci ostro Galu u oci. Otisao je do sobe i obukao kimono. Skino joj je odecu, podigao je i ubacio u kadu. Sundjerom joj je prao vrat, ledja, ramena i sa uzitkom presao je na noge, bedra, grudi. Gala je zatvorenih ociju lezala u kadi. Opustajuca, mirislajava kupka i Arielovi pokreti bili su toliko prijatni i uzbudjujuci. Secanja na grozno iskustvo je pocelo da bledi, ponovo je pocela da blista iskra strastvene vizje, kojom se ljubav izliva iz srca. Ariel je resio da joj ispuni svaki zahtev i ostvari svaku zelju. Gala je uronila dublje u vodu, dok je on rukom prelazio preko svakog delica tela. Ustao je i podigao je zavijajenu u veliki peskir i kao mumiju odneo na krevet. Briso joj je mekim peskirom ruke i ljubio dlanove, pored masnica i krvavih podliva na zglobovima. Oci su mu bile pune suza i po hiljaditi put je zamerio sebi sto je naterao da sidje na veceru. Prevrtao je vise puta brisuci svaki deo brizljivo. Potpuno prepustena uzivala je u ovakvoj igri. Obukao joj je kimono i cetkao dugacku svetlu kosu, koja se prelivala prirodnim visebojnim, neznim prelivima. Dok je sedela ispred ogledala za sminkanje, posmatrala je njegove brizljive pokrete cetkom i duge, crne trepavice, kako prave senku na licu iznad jagodica. Miris vilovnjackih zapaljenih opustajucih kuglica, u naletima je stizao do njih i Gala ga je udisala nostalgicno, secajuci se svog doma unutar vilovnjacke ravni. Ariel je pazljivo posmatrao njene misli. Video je zamak vilovnjacke kraljevske porodice Gerhida Zlatnih Listova i prekrasno uredjene Galine odaje u kojima je provela skoro sedam godina. Konacno je progovorio, ostavljajuci cetku na stocic za sminkanje. "Pokazi mi.. reci mi sta zelis, moja prekrasna vilovnjacka princezice?" Upitno ga je gledala. "Da li ti je Arion rekao da sam mu i zavanicno sestra?" Smesio se razdragano. "Da, rekao mi je. Sada imas titulu vilovnjacke princeze, medjutim za mene si od prvog trenutka moja licna princeza." Nasmejao se i uz duboki naklon rekao. "I sada vas ljubazno molim, moja gospodarice, recite mi svoju zelju?" Razmisljala je, sta zelim? Sta istinski zelim? Zelim da uvek budem uz Ariela i svoju bracu, da se nikada vise ne razdvojimo. Ali zelim i da zivim u zamku Zlatne Sunceve Svetlosti uz svoju majku Kraljicu Moak-Near od Gerhida, koju osecam prisno ne samo kao majku, vec i najbolju prijateljicu, kao dragocenog ucitelja i osobu kojoj se najvise divim. Ariel je gledao unutar njenih zivih vizuelnih prikaza, zatim je progovorio. "Znaci kraljica Moak-Near ima specijalno mesto u tvome srcu i stoji obgrljena ljubavlju, divljenjem i postovanjem? Ona je glavni razlog zbog kog zudis da se vratis u zamak Zlatne Sunceve Svetlosti?" Osmehnula se nezno. "Da.." Rekla je sanjalacki. "Ona je satkana od najneznije ljubavi i neverovatne riznice mudrosti. Princ Arion je nasledio deo njenog duha. Tu su jos i moji drugovi i bezbriznost, toliko divne igrice, ples i pesma." Ariel je posmatrao sa zanimanjem. "Duboke celozivotne veze su dragocene i obicno sezu dalje od samo jedne inkarnacije i protezu se kroz sve ravni i dimenzija postojanja." Zastao je. "Ipak nisi mi rekla sta sada zelis? Da li imas zahtev, koji ti mogu ispuniti.. sada? Zelim da budes sretna i zaboravis na sva negativna iskustva." Budno je posmatrao njene misli i sa olaksanjem konstatovao da se za nju nisu zalepila negativna osecanja, koja bi pritiskala svakog posle otmice. Hvala ti Boze, sto su sprana negativna osecanja. Polako je rekla. "Zelim da saznam sve sto mogu o fizickoj ljubavi.. i zelim da.. zelim da.. uh, pa ti znas sta ja zelim?" Arielu su zmarci prosli duz kicme, a otkucaji srca su se ubrzali. "Da, znam sta zelis. Obecao sam da cu ti bez pogovora ispuniti svaku zelju, zar ne? Medjutim ovo je i moja goruca potreba, ludacka zelja koja me lomi." Podigao je u narucje i odneo na ogroman, visoki krevet govoreci. "Sacekaj me?" Zatim nestao kroz vrata. Usao je u sobu drzeci ogromnu tacnu prepunu razlicitih vrsta posuda, bokala i flasica vilovnjacke izrade, sa utisnutim kristalima, oslikane razlicitim motivima, gometrijskim simbolima i znakovima vilovnjackog pisma. Gala je lezala na krevetu, ogrnuta svilenim kimonom. U ocima su joj sijale nemirne iskre radosti i Ariel se nasmejao, stavljajuci ogromnu srebrnu tacnu na komodu pored kreveta, seo je pored nje i uhvatio je za ruku. "Doneo sam ti razlicite vilovnjacke specije, poslastice i napitke." Pruzio joj je kristalnu dugacku casu sa nozicom neobicnog oblika, ciji je poklopac zazvonio visokim, vibrirajucim zvukom dok ga je uklanjao. Gala se uspravila i popila par gutljaja. "Ovo je opustajuci napitak Gerhida, Zlatni Napitak. Princ Arion je poslao sve ove specije, zar ne?" Osmehnuo se. "Tacno tako. Nestao je unutar svoje sobe i udelio mi sve ovo." Pokazao je rukom na srebrnu tacnu prepunu posuda i flasica. Gala se nasmejala. "Ovde se nalaze i razlicite ritualne posudice, sa komplikovano spremljenim magijskim prahom, Da li ti je objasnio kako se koriste? Pitala ga je. "Samo za ove dve posude."Pokazao je prstima. "Rekao je da ces mi ti pokazati kako da upotrebim sve ostalo.. dakle, pokazi mi, moja princezice?" Polako je ustala sa kreveta, otvorila je jednu posudu i zahvatila sakom svetlucave kristalcice, koji su se cinili sacinjeni od same zlatne svetlosti. Pocela je da peva, ponavljajuci istu recenicu vise puta, zatim visoko ispruzene ruke otvorila saku, dok su blistave svetlosne iskrice poletele u vis i ispunile prostoriju, plutajuci meko po vazduhu. Ugasila je svetlo, a magicni treperavi, suptilni sjaj plovecih svitaca je ispunilo prostoriju, dajuci joj izvanrednu lepotu. Ariel je imao utisak da se nalazi medju rojevima zvezda. Okretala je flasice i citala natpise. "Hmm, jedino ne znam sta je ovo? Pitala je pokazujuci malecnu zlatnu kutijicu, sa filigranski izradjenim srebrnim detaljima u obliku lista, ciji su vrhovi bili posuti plavim kristalcicima, koji su svetleli u mraku. Prevrtala je po rukama kutijicu pokusavajuci da je otvori. "Sigurno je zapecacena magijom Gerhida? Sta je unutra?" Ariel je uzeo kutijicu iz njenih ruku i rekao zaverenjacki. "Ukoliko bude potrebe, veceras ces saznati sta se krije unutar kutijice.. ali ne jos.. sada dakle nije vreme za to." Radoznalo je gledala, zatim joj se pogled izmenio u nevoljno prihvatanje i ona je obrtala poslednjih par flasica i otvarala vece posude sa raznim vilovnjackim poslasticama. "Ovo su flasice sa lekovitim uljem za masazu i opustanje misica, dok se u ovoj flasici nalazi napitak koji daje snagu za fizicki zahtevne radnje.. hm, izgleda da nam je moj brat poslao cetvrt vilovnjacke apoteke i delic magicnih specija? Verujem da se Arion brine.." Ariel je pogledao ozbiljno. "Da, brine se jako i oseca se kriv za vasu otmicu. To je muski ponos i frkoviti ego moja duso, umire sto te nije zaklonio, bas kao i ja. Njegova ljubav prema tebi je nesrazmerna i potpuno cista, sto se meni izuzetno dopada. Arion ima nezno srce i sirom otvorena vrata vizije.." Prevlacio je vrhom kaziprsta po njenoj butini, nastavljajuci da prica sa osmehom. "Moja slatka, mala lepotice, zaista zelis da ti pokazem sta je dalje i do kraja? Mene vise nego uzbudjuje sama pomisao na to, dovodi me do zategnutog pucanja. Jedva se suzdrzavam i silnom voljom odrzavam kontrolu unutar sebe. Cini mi se da cu eksplodirati svakog trena i popustiti pod naletom strastvenog uragana." Gala je uzela u ruke srebrnu posudu u obliku cigre i okrenula par puta dugacki, reckasti vrh, dok je on zainteresovano posmatrao kako se pojavljuju okrugli, uzareni otvori iz kojih se pojavio uski sivkasto-plavicasti, opojno mirisni dim, koji se kovitlao i sirio prema plafonu sobe. Prekrasan miomiris se sirio prostorom, dok se magla zadrzavala u grupicama plovecih oblaka i Ariel je osecao da soba pocinje da poprima atribute vilovnjackog magicnog sveta, ili bajkovitih vizija. "Hajde da istrazimo sta je u ostalim kutijicama i bocicama?" Zatrazio je sa znatizeljnom iskrom u oku. "Sve vise mi se dopada sadrzaj sa srebrne tacne." Gala mu je okrenula ledja, zatim se nagnula ka njemu i vrhom malog prsta mu dotakla usne. Blistavo osecanje se sirilo njegovim telom, a je na usnama osecao dodir bez dodira. Uzbudjenje je prostrujalo munjevito kroz njega, dok mu je govorila. "Ovo je magicni poljubac, da li ti se dopada? Umesto odgovora je ustao sa kreveta, sagnuo se i poljubio je.
Kroz orvorena vrata terase, vetar je silovito pokrenuo zavesu i razgrnuo teske plisane zastore, tako da je magicno svetlo zvezdanih rojeva zaplovilo po sobi, dok je Ariel polako odvezivao veliku, ruzicastu masnu Galinog kimona, kao da otvara poklon. Njeno telo je gorelo u groznici, temperatura joj se znatno povisila od iscekivanja onoga sto sledi. Gledao je nezno, slatko, bledo i oblo, skoro sasvim decije lice, na kome se pojavljuje rumenilo, dok je posmatrao njene misli, kojima plovi zelja za fizickim dodirom. Osecao je njenu duboku ljubav, a svaki talas njenog uzbudjenja dozivljavao je kao sopstveni. Najlepse moguce oblikovane usne bile su nezno izvijene i pozivale ga da ih poljubi i ne odvoji se od njih za vecnost. Zeleo je da pogleda u njene oci, otvorio je usta sa namerom da to zatrazi i naglo ih zatvorio, zatim nastavio sa igrom, na njen nacin, resen da udovolji svemu sto pozeli. Polako joj je izvukao ruke iz rukava i prevrnuo je na stomak. Otvorio je prvu bocicu sa uljem za masazu, posmatrajuci svetlucave prozirne kapi, kako kroz uski otvor padaju na njegov dlan i Galina prekrasno izvajana ledja. Dlanovi su ga prijatno peckali, dok je ona osecala kako se svakom novom kapljicom sire treptaji peckavog uzbudjenja i zmarci u sirokom krugu prodiru kroz kozu, od cega se stresala oblivena zadovoljstvom. Jos pre njegovih dodira bila je opijena uzbudjujucom energetskom supstancom, koja je se ulivala i pucketla izmedju njih. Razmisljala je kako cak nije potreban ni dodir, vec samo taj ogroman nalet etericne, uzbudjujuce supstance, koju ispunjavaju razgranate munje s'zaglusujucim praskom pozude. Gledala je unutar viseslojne vizije erupcju magnetne privlacne sile, kako prodire u njihova fizicka tela puneci strastvenom groznicom svaki atom i postaje gospodar svesti, izbacujuci sve druge misli iz uma, ostavljajuci savrsenstvo svetog trojstva ljubavi da gori sve neobuzdanijim pozarom. Ariel je prelio narednim gustim uljem i vrhovima prstiju prelazio preko svake kapi, crtajuci geometrijke simbole po njenoj kozi, udisuci slatki miris, koji podseca cas na krem od vanile, cas na jasmin i ruzu, cas na najcistiji morski vetar. Otvorio je drugu bocicu u kojoj se nalazila gusta crvena tecnost sa maglenim ruzicastim sjajem i on je razlio linijom kicme, zatim je nacrtao zvezdu nepravilnih krakova, koje je vrhovima prstiju utiskivao unutar Galine svilene koze, nastavljajuci da jagodicama prstiju oslikava oblike strastvene vizije. Sasvim nezne pokrete zamenili su jaci. Klececi iznad nje, nagnuo se i sklonio joj nemirne pramenove sa lica, posmatrajuci ciste linije profila, sklonio joj je kosu sa vrata i podizuci je na gore, rasuo je po jastuku. Poljubio joj je vrat i ramena. Ariel se uvek cvrsto drzao dogovora, a izgovorenu rec je smatrao za nesto sto se bezuslovno mora postovati, zato mu je bilo izuzetno tesko da unutar sebe izmeni postojece koncepte, ali isto tako jednom nauceno nikada nije zaboravljao. Tajna kutijice potrebna je vise meni, nego njoj. Uzeo je zlatnu kutijicu, i prosaputao par vilovnjackih reci drzeci je do usana. Palcem je pritisnuo majusnu zvezdu od rubina, skrivenu na dnu zlatne kutijice i svetlucavi prah se u malom oblacicu vinuo ka njemu, stavljajuci kutijicu do Galinog lica na jastuku, nagno se i ponovo prosaputao caroliju, zatim je pazljivo vratio kutijicu na veliku, srebrnu tacnu. Gala je duboko uzdahnula, a ogromna strast se uskovitlala svom snagom pretvarajuci se u buru, od koje je celo telo podrhtavalo, a dahjoj postao isprekidan. Osetio je kako unutar njega poslednji deo kocnice nestaje i on je snaznim pokretom okrenuo Glalu, gledajuci u njene iznenadjene oci. Plamene zenice su prosipale zaslepljujuci bljesak, osvetljavajuci njihova tela, zbog cega je ponovo sklopila oci. Bilo je nemoguce gledati ga direkno. Sva suzdrzanost je nestala, ustupajuci mesto retkim trenutcima, u kojima nije razmisljao o posledicama. Rasiren unutar trenutka, lebdeo je na krilima srasti, ulazeci u sve dublju oluju opijajucih emocija. Nezne pokrete zamenio je zestoki ritam pozude sjedinjene s'ljubavlju. Spojenih usana, isprepletanih tela, izdignuti ekstazom, stopljenog duha plovili su savrsenom harmobijim uzitka. Gala je bila potpuno opijena fizickom ljubavlju, izdignuta iznad svoga tela, kada je sve krenulo naopako, razbijajuci u sicusne parcice savrseno ekstazicno osecanje vizije potpunog duhovnog spajanja. Vrisnula je uzasnuto, ali su spojene usne prigusile krike. Telo joj se ukocilo, a bol je postao sve jaci. Zarila je nokte u jastuk, zatim pokusala da ga odgurne, da se izvuce i pobrgne. Nije mogla da shvati kako ne cuje njene misli, kako pogresno tumaci njene pokrete, osetila se potpuno nevoljenom. Delicem svesti je shvatala da je on jos uvek izdignut izvan tela u ekstazi i da nije u stanju da je cuje, to je toliko sebicno! Pokusavala je da izvuce isprepletane prste iz njegovih saka, bila je ocajna u najstrasnijoj agoniji bola, koji se ponavljavo neprekidno. Bila je jako vrela u groznici, cvokotala je zubima i zelela da ga povredi i pobegne. Konacno mucenje se zavrsilo. "Zasto sam pozelela da otkrijem ovaj zastrasujuci deo fizicke ljubavi?" Nije mogla da veruje da iko moze da pozeli ovako nesto. Cim je celicni okov njegovog zagrljaja popustio, okrenula se od njega i skupila, pokusavajuci da zaustavi suze, zarila je glavu u jastuk drhteci celim telom. Ariel se nagnuo preko nje i okrenuo je prema sebi, vadeci joj jastuk iz ruku. "Pogledaj me?" Rekao je tiho. Gala je briznula u jos strasniji plac, dok je on zagrlio osudjujuci sebe. "Ni sva vilovnjacka magija nije mogla da poboljsa ishod?" Mislio je Ariel. Osecao je da gori i ima povisenu temperaturu i da je moguce cak i u groznici, medjutim primarno je bilo isceliti novonastalu traumu. Viseslojno je skenirao, osecajuci njen bol, razocarenje i uzas, bes uperen prema njemu i puno gore od toga, dok je govorio glasno. "Ovoga sam se plasio." Plac se naglo prekinuo i Gala ga je gledala ogromnim zenicama, od kojih su joj se oci cinile potpuno crne, disala je ubrzano i isprekidano, uz drhtaje celog tela. Ariel je shvatao da je u soku i mazio po kosi, gledajuci je zabrinuto. Ljubio joj je obraze, vrat, ramena, dok je vrhovima prstiju mazio po kozi. Gledao joj je oci, ne odvajajuci se od njenih misli ni za tren. Osecao je njeno razocarenje, tugu i jos uvek cak i ublazeni fizicki bol, razmisljajuci koji bi postupak isceljenja bio najdelotvorniji? "Uzaludno sam se nadao da ce ipak biti drugacije, pa opet, ovo je sasvim ocekivani ishod, koji sam se toliko trudio da izbegnem." Rekao je polako. Gala je cutala. Ariel joj je ponudio visoku casu izvanrednog vilovnjackog napitka, od kog je otpila par gutljaja. Okrenula mu je ledja, sedeci na sredini ogromnog kreveta, ruke je obmotala oko kolena i gledala prema terasi. Ariel je kleknuo iza njenih ledja i obavio ruke oko nje, nagnuo se pokusavajuci da joj vidi oci, dok joj je okretao lice prema sebi. Telo joj je bilo jako vrelo i drhtalo, a bol iako ublazen, jos uvek prisutan. "Da li ti je hladno? Jako si vrela, izgleda imas visoku temperaturu?" Rekao je zabrinuto. "Nemam." Rekla je Gala tiho. "Isuse Boze, konacno, barem jedna rec. Molim te, reci mi sta sada zelis? Da li ti nesto treba?" Konacno je rekla cvokocuci u naletima. "Kako je moguce da.. da je toliko razlicito? Ovo nista ne valja! Ocekivala sam.. da.. da bude sasvim drugacije, jos lepse.. ali.. tu nema niceg.. samo.. je.. jako.. jako lose.. zasto?" Ariel je gledao pogledom punim neznosti i ljubavi. "To nece dugo biti tako. Uskoro ce se sve izmeniti na bolje. Mislio sam da to znas?" Gala je rekla "Ne znam! Ja sam imala.. skroz drugaciju.. predstavu.. o svemu. Ne volim ovo.. ovo.. ne znam ni sta je to?" Ariel se osmehnuo. "Najgore je proslo. Nece vise boleti. Neces odustati od fizicke ljubavi? Dugo je cutala. "Htela sam da odustanem. Da li si siguran da.." Ariel je brzo dodao. "Sasvim sam siguran. Hoces odmah da proveris da govorim istinu?" Salio se, dok se ona sasvim ukocila, a u ocima joj je bio strah. "Isuse Boze! Ne trebas da se plasis. Stvarno ne zelim da te povredim. Zelim da te usrecim. Razumes?" Galin izraz lica se izmenio, rekla je pokunjeno. "Znam." Posle pauze rekla je sasvim ozbiljno. "Ali cu ipak od poslednjeg dela potpuno odustati.. zauvek. Necu nikada.. nikada vise da osetim taj uzas.. bola.. to.. to je jako strasno." Ariel je povukao ka sebi, tako da mu je sedela u krilu, naslanjajuci ledja o njegove grudi, okrenuo joj je rame i glavu, zatim je poljubio. Uzivala je u poljupcu i strah je poceo da se topi. Ipak, bila je resena da nikada vise ne ponovi lose iskustvo potpunog fizickog spajanja. Ariel je posmatrao njene misli, unutar nje se pred njegovim ocima stvarala barijera straha i on je znao da ce sve ogromniji zid stajati izmedju njih, koji ce uticati na ceo unutrasnji krug. U trenutku ga je ispunila ogromna snaga volje, koja pokrece misli, koje stvaraju emocije materijalizujuci zeljeno. Uzdahnuo je dubiko i dok je Gala pokusala da ustane i otpuzi da bi sisla sa kreveta, odlucnim, munjevitim pokretom obmotao joj je ruku oko struka, dok je otvorenu saku polozio preko cela i snazno je povukao prema sebi, govoreci. "Zaboravi!" Galine oci su se sklopile, dok je padala ka njemu, vec je cvrsto spavala. Polozio joj je glavu na svoje rame, uporno drzeci ruku na celu, dok je unutar sebe izgovarao mantru za brisanje secanja. Urodjenom moci uklonio joj je secanje na bol. Kada se probudi nece se secati stresnog iskustva, razmisljao je. Problem je sto izbrisano secanje moze da se povrati bez upozorenja, vec posle mesec dana, ili kad bilo, mozda bas usred vaznog zadatka, ili jos gore u toku prenosa, ili zajednicke meditacije unutrasnjeg kruga. Dugo je verovao da je ova vestina urodjena svim ljudima, jer je kao dete brisao sva svoja negativna secanja i tako odrzavao, izvanredno mocno stanje nulte praznine, ili zacetka vibracije-svetla, kreativnog potencijala misli. Sa pet godina iscelio je bol svojoj majci brisanjem secanja, koje se potpuno povratilo posle svega nekoliko dana. U umu mu se za trenutak pojavio voljeni lik majke, cuo je jasno glas iz koga se izlivala istina vibrirajuci snagom volje uceci ga, vecito ga uceci novim lekcijama. Jos uvek nisam naucio da trajno izbrisem traume iz secanja drugih, verujem da to nije izvodljivo dokle god je prisutna karma. Tek kada je lekcija savladana teret se automatski skida, a secanja nemaju vise uticaja, jer je njihova svrha ispunjena, zato nema potrebe da i dalje budu prisutna u podsvesti, vec prelaze unutar Akaskih zapisa, nastavljajuci da postoje odeljena od inkarniranog i on je u stanju da ih prizove, ukoliko postoji potreba za iskustvom iz secanja i pomogne pri necijoj samospoznaji, predocavanjem sopstvene naucene lekcije. Mozda bih mogao da pozajmim jedan od Rafaelovih unikatnih izuma, koji brisu secanja?" Nasmejao se glasno, pri pomisli na cudan omamljivac, koji se pripija uz nadlanicu, podsmevajuci se samom sebi jer nije u stanju da smisli nista pametnije. "Pocinjem da mislim o glupostima, ocigledno sam umoran, vec je svanulo. Dovraga i sve muke visokosvesnih, Ariel ne smisljaj unapred gluposti, izvor ce te voditi, bas kao i uvek! Videcemo sta ce dalje biti." Pokrio je Galu, legao pored nje i obmotao svojim telom, razmisljakuci kako je to jedan od najprijatnijih osecaja na svetu, kada mu je neocekivana spoznaja bljenula munjevito u svesti. "Isuse Boze! Kako je moguce da su Gala i princ Arion iskusili toliko negativno iskustvo otmice? Jednostavno to nije moguce! Visokosvesni ljudi magnetno privlace iskljucivo pozitivna iskustva. Negativno orjentisani ljudi shodno svojim lekcijama dozivljavaju negativna iskustva i srecu lose ljude, sve dok ne nastupi volja za pozitivnim obrtom i razumevanje istine, kada ce konacno zavrsiti odredjenu lekciju, koja se vecito ponavlja, sve dok ga ne zamene novim pozitivnim iskustvom. Hmm, znaci da Gala i princ Arion nose skrivenu traumu, koja se upravo materijalizovala? Ne mogu da verujem da su u stanju da kanalisu ogromni energetski potencijal, dok unutar sebe nose ogromnu srivenu frku? Trauma se upravo otkrila i ispoljila, uskoro ce morati da se suce sa svojim strahom. Pitam se o cemu se tu radi? Potrebno je da to sto pre saznam." Bilo je blizu podne kada je Ariel konacno uspeo da zaspi.
Probudio se kasno popodne, dok je ona jos uvek spavala. Zadrzao se dosta dugo u kupatilu, medjutim Gala je jos uvek cvrsto spavala. Seo je na krevet posmatrajuci je zabrinuto. Obrazi su joj bili rumeni. Stavio joj je ruku na vrelo celo i trgao se, pa ona gori, ima jako visoku temperaturu. Sagnuo se i poljubio joj celo, ona se u snu okrenula na drugu stranu. Pokvasio je peskircic hladnom vodom i stavio joj na celo, zatim potrcao do Arionove sobe. Vrata mu je otvorila nestvarno lepa vila, duge talasaste bledo-ruzicaste kose, na kojoj su se presijavale tamno ruzicaste zvezdice i nezne bele skoljkice. Bila je veoma sicusna i krhka, Arielu je dopirala jedva do lakta. Prozirnim cipkanim tkanjem u obliku traka, sa prisivenim skoljkama i svtlucavim ukrasima, bile su joj obavijene skoro skroz ravne grudi, dok je duga tkanina od istog prozirnog materijala prikacena pojasom od perli delova korala, skoljkica i bisera pridrzavala velika morska zvezda, svetlucava od vode, cinila se tek izvadjenom iz mora, priljubljena uz njeno golo bedro, kao da je srasla sa kozom, ispod kojeg je siroki prorez duge toge skroz otkrivao nogu. Ogromne svetlo plave oci znatizeljno su posmatrale Ariela, dok su joj obrazi bili blago rumeni. Princ Arion je dolazio sirokim hodnikom i nasao se pored vrata pre nego sto je Ariel uspeo da progovori i uctivo mu je predstavio misterioznu devojku. "Sirena Hastajel iz reda Mesecevog Kruga, od roda Ruzicastih Sirena Morske Zvezde, koju iz miloste zovemo Hasjel." Rekao je zvanicno uz blagi naklon. Ariel se uctivo naklonio, dok je princ Arion predstavljao, zatim je usao za njim u sobu, zivo mu objasnjavajuci da Gala ima jako visoku temperaturu i jos uvek spava, uz sve to je izgleda nemoguce probuditi. Princ El-Arion je otvorio sjajno-crnu skrinju, koja je stajala na visokoj komodi, uzimajuci par kutijca, krenuo je sa Arielom, izvinjavjuci se, rekao je sireni Hasjel da ga saceka. "Vazno je da mi ispricas sve pojedinosti, jer svaka fizicka manifestacija bolesti, kao sto znas, uzrokovana je tugom, ili stresom." Brzo je rekao i jos brze zurio do nihove sobe. "Tacno tako!" rekao je Ariel i ispricao mu zurno i detaljno sve sto se desilo prosle noci, stojeci ispred zatvorenih vrata sobe u hodniku. Princ Arion je seo na krevet, stavljajuci ruku prepunu prstenja i ukrasa na Galino celo i zabrinuto konstatovao da gori, zatim je odmotao spiralno zavijeni, mali zeleni, gumenasti list i stavio ga na njenu nadlanicu. Drzao joj je ruku u svojoj, dok je list menjao boje i posle par trenutaka pokazao jarko crveni krug u sredini, dok su mu ivice bile tamno ljubicaste. "Usla je u najvisu sestu kategoriju! Ovozemaljski receno, temperatura joj je tek nesto malo preko cetrdeset, ili moguce cak i vise." Ariel je zabrinuto posmatrao kako princ Arion otvara okruglu zelenu kutijicu i maze bledo zelenu skoro prozirnu kremu po galinim nadlanicama, sa druge strane lakta, slepoocnicama, stopalima i sa druge strane kolena. Zatim je zamolio Ariela da je okrene i otkrije ledja. Sklonio joj je kosu i iscrtao krug na vratu, zatim nacinio par linija preko ledja, vodoravno uz kicmu, odizuci joj ruke, nacinio je krug ispod miske. Potrebno je da joj na stomaku nacrtas siroki krug oko pupka i ponovis isti postupak kao ja na ledima, pokazujuci ponovo pokrete koje je potrebno ponoviti iznad Gale. Uzeces vrlo malo kreme, na vrh prsta, kada zavrsis izgovoricu potrebnu caroliju, posle cega bi temperatura u roku od petnaest minuta trebala da se spusti. Ariel je ponovo okrenuo Galu, ali se ona nije probudila i zabrinutost je krenula da sve vise raste unutar njega. Princ Arion je stajao na vratima terase i posmatrao prekrasne razlivene crveno narandzaste vatre, obrubljene ruzicastim i purpurnim, kako prekrivaju horizont i trpere na talasima, razmisljajuci kako njegova sestrica Galijena isijava istim bojama bas kao ovaj zalazak sunca. Ariel je ispisivao predvidjene simbole po Galinom vrelom telu. Kada je zavrsio, nagno se i poljubio joj uzarene usne i kapke, stavljajuci joj ruku na celo, suze su mu stajale u grlu i on je pokrio, zatim hrapavim glasom pozvao Ariona. Posle izgovorene carolije, seli su za sto i Ariel ga je pitao da li je u detinjstvu doziveo traumu otmice, koja se juce ponovila?" Princ El-Arion je uzdahnuo. "Upravo tako i to na ovom ostrvu. Kada sam imao sedam godina moga brata i mene su napali "Rag" polu materijalni, zli entiteti, koji su radili za izuzetno negativnog posrnulog carobnjaka, koji je ziveo u starom zamku, bas na ovom ostrvu. Isterald je srecom uspeo da pobegne, ali su mene okruzili, zatim me je posrnuli carobnjak zgrabio i zatvorio u podrumsku tamnicu. Moja majka se za manje od sat vremena pojavila u pratnji Grimida, cuvara porodice Gerhida i odvela me kuci. Isterald mi je pricao da je namestila spektakularnu pometnju i zatvorila Rag entitete unutar Crnog Ogledala Senke, a posrnulom carobnjaku oduzela sve moci. Ogledalo je odneseno u zamak Zlatne Sunceve Svetlosti i uskladisteno u podrumskoj prostoriji slicnoj sefu, koji je iza portala vidljivog samo nasoj porodici. Sto znaci i Gali od kada je zvanicno postala deo kuce Gerhida. Medjutim za sada, sa izuzetom porodicom Vikzermak, moze se samo uz nalog moje majke otvoriti ova prostorija, u kojoj je smestena riznica Gehida, komadi egzoticog blaga i carobni predmeti, ali takodje u specijalnom odeljku i opasni predmeti crne magije. Posrnuli carobnjak, koji je ziveo u rusevinama zamka, pre par godina je sahranjn na zatvorskom groblju, ovde na Zemlji. Ovo ostrvo povezano je portalom duboko na okeanskom dnu sa svetom vilovnjaka i od davnina ga koriste uglavnom sirene, zato su price o sirenama bile prisutne medju stanovnicima ovog ostrva, koje je vec dvadeset godina prazno. Tacnije receno, moja porodica je kupila ostrvo, tako da na njemu sada zivi nekoliko visokosvesnih porodica i prekrasnih ljudi, koji odrzavaju hotelsko odmaraliste, vile i nedavno renovirani zamak." Kada je princ Arion zavrsio pricu, Ariel je zamisljeno rekao. "Verujem da Gala unutar sebe nosi slicnu traumu i ja se iskreno nadam da ce biti u stanju da pogleda unutar nje, resena da je isceli?" Zatim je polako dodao. "Moj najdrazi brate, ti isto moras da preinacis unutar sebe traumu i decijim ocima preuvelicani strah pretocis u ljubav? Logicko shvatanje istine rastocice strah saljuci ga u zaborav i uslovice da ljubav ponovo bude pokrenuta iskljucivo pozitivnim mislima, koje slave sve nijanse vecitog trenutka." Princ Arion se zamisljeno osmehnuo. "Potpuno si u pravu. Vec vecaras sam mislio da zapocnem stari vilovnjacki ritual otvaranja i isceljenja traume. Ili je mozda bolje da sacekam i zapocnem ga zajedno sa svojom sestricom? Njeno ime je zapisano zlatnim slovima u svetoj knjizi zivota, kao neodvojivi deo vilovnjacke porodice Gerhida Zlatnih Listova i stoga je ovaj ritual deo njenog nasledja i bilo bi izuzetno dobro da ga zapocnemo i zavrsimo zajedno, jer ce ga tako nauciti i mocice da ga u buduce koristi po potrebi?" Objasnio je Arion. "Voleo bih da sacekas i zajedno sa nasim prikocenim detetom iniciras ritual? Hvala ti, moj dragoceni brate. Ti vidis i osecas moju ogromnu ljubav i povezanost sa tobom? Zeleo bih da nismo toliko dugo odeljeni i da ubuduce cesce budemo zajedno?" Zastao je, zatim nastavio, ustajuci i iduci prema Gali. "Nadam se da joj je spala temperatura i da ce se uskoro probuditi?" Stavljajuci joj ruku na celo konstatovao je. "Da, nesto je malo manje vrela." Seo je pored nje i poljubio je u obraz i pozvao po imenu, ali je ona ostala da lezi nepomicno i cvrsto spava. "Kako da je probudimo? Da li postoji vilovnjacki lek koji joj moze pomoci?" Pitao je zabrinuto. Princ El-Arion je prisao i pipno joj celo, govoreci "Ovo nista ne valja. Temperatura je do sada morala potpuno da spadne. Probacemo nesto drugacije. Molim te obuci je u nesto lagano? Mislim da ima belu vilovnjacku dugu kosulju, odnosno svilenu spavacicu?" Otisao je do kofera i izvadio spavacicu na tanke bretele, bacajuci je Arielu u ruke nastavio objasnjenje. "Docicu za par minuta, prenecemo je dole do plaze. Pozvacu sirenu Hastajel i ako pronadjem Kazdira, ili Eledrijela." Ariel je progundjao dok je princ Arieon zurno odlazio. "Nije je ni malo lako obuci ovako usnulu." Princ El-Arion je stigao dosta brzo, u pratnji sirene Hasjel. Ariel je nosio usnulu Galu rumenih obraza, cvrsto je stezuci uz sebe. Prosli su kroz terasu i krenuli dalje stepenistem kada su ih sustigli Kazdir, Eledrijel, Gidar i Azeri-El. Ariel i princ Arion su ukratko objasnili sta se desava i oni su im se pridruzili, dok je Kazdir otrcao da se javi drustvu devojaka i otkaze ranije ugovorenu partiju tenisa. Krenuli su za princem Arionom i sirenom, obilazeci tesko pristupacni stenoviti planinski spust, ciji su ostri vrhovi strcali ukoso skroz do brdovitog vrha. Zaobilazeci greben, cije su zaravnjene kocke strcale barem metar iznad vode, hodali su krajnje, pazeci da ne skliznu. Ariel je odahnuo kada su stigli do male pescane uvalice. Sirena Hasjel je Arionu prosaputala par reci, zatim je jednim pokretom skinula dugacku prozirnu tkaninu, koja je sluzila kao suknja i potrcala, nestajuci u vodi. Princ Arion je pozvao Ariela da udje sa Galom u vodu, cim mu je Kazdir pomogao da svuce kimono. Stajali su u vodi do grudi, dok je Ariel pridrzavao Galino usnulo telo rukama, tako da se cinilo da pluta. Princ El-Arion je stajao naspram njega. Sirena Hasjel se pojavila izranjajuci iznad Galine glave. Polozila joj sake na slepoocnice, obuhvatajuci lice, zapevala je vibrirajucim glasom, koji je odjekivao opcinjavajuce i podsecao na zubor vode, uz harmonicno viseglasno pevanje, koje prija duhu i otvara srce. Ariel je unutar sebe izgovarao vilovnjacku molitvu, da pomogne isceljenju. Sirena je zavrsila pesmu i nestala u moru. Princ Arion je dotakao Galine kapke i zatim stavio mali prst na celo, unutar seste cakre i izgovario tiho par reci na vilovnjackom jeziku. Medjutim, Gala se jos uvek nije budila. Posto su izsli iz vode, Princ Arion je prekrio tamno sivim, mekim ogrtacem, dok je Ariel je uz pomoc Kazdira zavio sto je bolje mogao, zatim su krenuli istim putem nazad. Posle krace rasprave odlucili su da je ostave jos par sati da odspava, jer je mozda upravo to isceljenje nuzno telu. Ariel je bdeo nad njom, menjajuci hladne obloge. Ozbiljno zabrnut, neprekidno je unutar sebe ponavljao molitve. Predvece se ceo unutrasnji krug uz princa Isteralda, okupio se u Galinoj sobi. Bili su ozbiljno zabrinuti i razmisljali su sta da rade? "Ukoliko nam ne uspe da je probudimo do sutra ujutru, otvoricu portal do zamka Zlatne Sunceve Svetlosti. Verujem da nam je poslednja nada, izvanredna isceliteljska vestina nase majke." Naglasio je princ Arion. "Nasa majka, Kraljica Moak-Near od Gerhida Zlatnih Listova pripada najvisim vilovnjackim redovima carobnjaka Bele Zvezde, Zlatnom izvoru i Zmajeve Vatre i vrhovna je svestenica Zvezdanog Prstena Visja-Eloh, tako da poseduje ogromnu vestinu carobnice i iscelitelja, kao i ucitelja na ovom polju. Ona ce za Galijenu uciniti nemoguce, prevazicice sopstvene mogucnosti i bez razmisljanja uciniti potrebnu zrtvu za njenu srecu. Gala je njeno trece i jedino zensko dete, kome pripada celo njeno srce." Nadovezao se princ Isterald, objasnjavajuci uz nezan osmeh, dok je princ Arion dodao "Ona je i zove detetom svoga srca. Malo je reci da je obozava najiskrenijom ljubavlju. Nas dvojica nikada nismo imali tako specijalan tretman, niti smo dobili svaki sekund njenog slobodnog vremena kao nasa sestrica. Dakle, ako sve drugo podbaci, nasa majka ce je vratiti cak i iz mrtvih ako je potrebno." Prosla je ponoc kada su se oprostali, reseni da rano ujutru prodju kroz portal i posete vilovnjacku dimenziju, odnosno zamak kraljevske porodice Gerhida, kada je jedanaestogodisnji Avalon uleteo bez kucanja u sobu, zadihano govoreci "Potrebno je da se ovoga casa spojim sa Galom! Dovescu je nazad! Znam tacno gde da odem! Dobio sam upute i umalo se stropstao sa kreveta od deranja etericnih ucitelja u moje uvo!" Skoro svi prisutni su prilazili, ili vec bili na vratima, tako da ih je Avalon odgurnuo i propisno zaprepastio utracavanjem u prostoriju i jos vise iznenadio zadihanom, gromoglasnom izjavom. Minut za njim stigao je i El-Dre, sanjivo trljajuci oci. Bilo je ocigledno da ga je Avalon probudio, verovatno uzbudjenom vikom. Crvenokosi krupni decak se popeo na visoki, ogromni krevet i legao pored Gale, bez reci joj je okrenuo lice i telo prema sebi i zgrabio je za sake, preplicuci prste medju njene, naslonio je celo uz njeno i zatvorio uzarene oci. U prostoriji je nastala tisina, kada su svi iz unutrasnjeg kruga, zajedno sa princem Isteraldom i tek pristiglim El-Dreom nacinili krug oko kreveta i dlanove okrenuli na gore, izdignuti do nulte praznine, ponavljali su vilovnjacku molitvu.
Avalon se unutar nulte praznine stopio sa feniksom i poleteo prvo na gore sireci se, zatim snazno u suprotnom smeru, naglo se smanjivao, sve do velicine teniske lopice, ulazeci kroz Galinu krunsku cakru. Spustao se vertikalno Hara-Linijom, jos uvek se smanjujuci, uleteo je unutar prostora koje predstavlja predvorje Galine "Sredisnje Zvezde", odnosno sustine bica. U ovom predvorju, koje se fizicki nalazi izmedju pupka i silarnog pleksusa, projektuju se snovi, kod osoba koje jos uvek imaju posvesne strahove, dok visoko-svesni ljudi ne sanjaju, niti im lutaju misli tokom dana, jer su uvek prisutni u sada tenutku, potpuno posveceni onome sto rade. Avalonu su Etericni (Andjeoski) ucitelji objasnili detaljno sta je potreno da ucini i on je prosao kroz barijeru slicnu zlatnasoj izmaglici energetske zavese i nasao se unutar Galinog sna, odnosno neke vrste stresnog secanja. Posmatrao je scenu u kojoj otmicari uzimaju devetomesecnu bebu, iz kolica u olistalom dvoristu, ispred skladne, malecne vile blizu mora. Zatim se trenutno nasao u avionu. Gledao je bebu u narucju srednjovecne zene, koja je brizno pokusavala da je uspava. Sledeca scena je bila izuzetno stresna i Avalon je jedva zaustavio buru emocija, sireci se u feniksa. Posmatrao je kako dvojica namrgodjenih ljudi otimaju bebicu iz zeninih ruku, koja je na izlazu aerodroma pokusavala da udje u taxi i dok ona place, zurno ulaze u kola s'zatamnjenim staklima. Sledeca scena se desavala u trznom centru Americkog grada, dok neuredan covek grubog lica i nezdrave boje tena, ni malo reprezentativnog izgleda, nosi bebu u narucju, prilazeci zurno visokom, preterano mrsavom, mladjem coveku u urednom odelu. Bebica pocinje neutesno da place, dok dvojica ljudi zivo raspravljaju, sve vise besneci. Visoki covek u dobro skrojenom odelu, pokusava da preuzme bebu, ali im iz pravca prodavnice prilazi starija zena, koja jos uvek nije zavrsila pitanje, kada covek grubog izgleda pocinje da bezi ne ispustajuci bebu. Otrgnuo je malu, crnu torbicu iz ruku onog drugog i sudario se, zatim i sapleo o gospodina sa sedom bradicom, tako da su se obojica srusila, dok je beba ostala da lezi na starijem gospodinu. Covek grubog izgleda je krenuo da bezi glavom bez obzira, dok je drugi zastao nedodlucno za trenutak, sa nameom da podigne bebu, ali na kraju ipak potrcao za neurednim lopovom i kidnaperom. Stariji gospodin je drzao bebu u narucju i smesio se prma njoj tepajuci. Avalon je osecao sa sigurnoscu da gleda Galina secanja. Osecao je svoju povezanost sa majusnom bebom. Pokusavao je da otkrije gde se nalazi Galina svest, koja posmatra ovo secanje? Sleteo je na visoki stub trznog centra pomno ga skenirajuci. Odjednom se promenilo okruzenje i on je lebdeo iznad kreveta, na kome su u strastvenom zagrljaju, potpuno neodeveni bili Ariel i Gala. Jao, jao.. pomislio je "E ovo bas i nisam morao da vidim! Nadam se da ce se ova scena brzo izmeniti!" Pokusavao je da ne posmatra njihove misli i osecaje, ali su ga sve njihove emocije preplavile i bez svoje volje svedocio je caroliji, koja se rasprsnula vec sledeceg trena. Osetio Galin sok, bol i razocarenje, kao i cvrstu resenost da se ovako nesto strasno nikada ne ponovi. Zatim se nasao na plazi ispred portala za Limasol. Posmatrao je kako otmicari prete princu Arionu da skine Galinu ogrlicu i kako on lomi magicni pecat, zatim im preko glave navlace platnene vrece, natopljene uspavljujucim sredstvm i nose kroz prolaz. S'treptajem, ponovo se promenila scena u pocetnu i on je stajao na vrhu bandere ispred dobro uredjenog dvorista, posmatrajuci dadilju kako odlazi prema kuci, dok je beba mirno spavala u kolicima. On je trazio instiktivno Galu, vise nego pogledom. Osetio je magnetnu privlacnu silu i pogledao u pravcu kucice za poslugu, iza koje je izvirivala Gala. Poleteo je prema njoj pitajuci se zbog cega se toliko dugo zadrzava unutar ovog secanja? Munjevito se spustio iza nje, obavio je krilima i stopio sa njom, zatim je eksplodirao zajedno sa celim secanjem, dok je prociscujuci plamen brisao traumu, da bi se ponovo rodio unutar crne, plisane praznine, zajedno sa Galom. Osecao je kako je drzi za obe ruke, dok ih je zastitnicki grlila umirujuca tama, iz koje su varnicile zlatno-srebrne iskre zivota. Volja izvora ih je lanskrala da se rasire u svoj Arhandjelski oblik. Avalon je uzarenim ocima feniksa posmatrao njen voljeni, duhovni oblik, poneo je do nulta praznine i rasiro u telu, govoreci "Pozuri svi te cekaju!" Ostavio je ulazeci u svoje telo. Skoro istovremeno su otvorili oci, drzeci se za ruke. Cela su im bila naslonjena jedno uz drugo i Avalon je skoro odskocio nazad i kleknuo uz Galu. Gledao je nasmejanim, uzarenim ocima, uz glasno olaksanje. "Hvala Bogu! Uspeli smo! Sada je sve dobro! Opasno si me prepala." Ariel je jedva zaustavio suze. Seo je na krevet pored Gale i naslonio se celom na njen dlan pokraj jastuka, jer mu je bilo potrebno par trenutaka da ponovo uspostavi kontrolu nad sobom. Svi u sobi su odahnuli, dok je talas radosti prostrujao njihovim otvorenim srcima. Ariel se polako uspravio i podigao pogled, gledajuci sa zahvalnoscu i neznoscu Avalonove radosne, uzarene oci, zatim mu protrljao i razbarusio kosu. "Hval ti! Znam da ti nije bilo lako." Princ Isterald je pridrzvao Avalona za ruku, dok mu je pomagao da sidje sa kreveta, dodao "Ucinio si podvig dostojan vrhunskih vilovnjackih carobnjaka." Dok ga je Kazdir propisno zviznuo po ledjima napominjuci saljivo. "Nas najmladji kristalni pokretac nas je vec prevazisao? Mali feniksu, za par godina ces nam drzati predavanja?" Uz glasn smeh je nastavio "Definitivno je doslo vreme da ucestvujes u svim suludim avanturama unutrasnjeg kruga?" Kazdir ga je tresnuo po glavi, na svoj nacin izrazavajuci neznost. Svi su ga tapsali i gledali sa divljenjem, uz glasan smeh i smesne opaske. El-Dre mu je prisao i zagrlio ga, govoreci. "Prvi put mi je drago sto si me probudio! Do duse u pocetku sam se zabrinuo da nisi blazeno posandrcao i da ce te uskoro zatvoriti u ludaru, bez mogucnosti poseta. Kada si odskocio dva metra u vis, sunovratio se zlobno preko mene, lomeci mi kosti uz masnice, ne obaziruci se na moje skvicanje, uz uznezvereno zapomaganje i stropostao se sa kreveta, bio sam ubedjen da cemo pozivati istrivace djavola i da ti nije sve bas najcistije u crvenoj glavudzi! Dok si se dernjao kroz hodnik piskavo posrcuci, cas urlikao u zaletu nepovezanom rikom i pobudio ne samo sve sa liste zivih gostiju, vec i davno upokojenih jadnika, zaista sam pomislio da cemo se vrlo skoro prinudno rastati, jer ti trebaju mirnija mesta za odmor u sanatorijumu." Svi su umirali od smeha, popadali drzeci se medjusobno i zacenili se do suza, jer je mali El-Dre imao jedinstvenu vestinu da prica potpuno mirnog i ozbiljnog lica saljive price, glasom koji ne ostavlja mogucnost da se ne umire od smeha, cak i na najmanje smesnu opasku. Kada su se konacno pridigli i smirili, krenulo je grljenje redom. Srdacnim zagrljajima i neznim recima, svi su se pozdravljali sa Galom kao da je bila na poduzem putu, koja je jos uvek sedela naslonjena na jastuke, brisala suze od smeha i davno bi skocila dole da joj se nije jako vrtelo u glavi i nije se bas sasvim dobro osecala. Princ Arion je otisao poslednji, dajuci Arielu upute za skidanje temperature, jer je Gala i dalje bila vrela. "Dodji po mene u bilo koje doba, ukoliko joj ne bude dobro?" Rekao je na vratima, dok ga je Ariel pratio. Kada su ostali sami pomogao joj je da ode do kupatila. Pitao se da li je on izazvao brisanjem secanja da se trauma rasiri? Bez obzira sto je svojojom voljom ostala tamo, znam da sam ja uzrok ove gluposti. Zamerio je sebi i podsetio sebe da se ubuduce ne mesa u prirodni tok desavanja. Gala se pojavila na vratima kupatila i on se za tren nasao pored nje i preneo je na krevet. Legao je uz nju i gledao bledo lice, sa rumenim obrazima od temperature, zatvorenih ociju iza kojih plesu misli koje je pozeleo da sazna, automatski ulazeci unutar njenog uma i srca. Posmatrao je njeno secanje na sve sto je prosla sa Avalonom i osetio njen nemir, ali ne i tugu, ili strah. To je dobro mislio je, Avalon je prociscujucom vatrom Feniksa odvojio traumu od nje, tako da ce biti u stanju da je posmatra odaljena, racionalno, bez negativnih emocija, a nadam se uskoro i s'ne uznemirenom ljubavlju. Konacno Gala je progovorila. "Video si sve detalje moje traume? Ne brini sada ce sve biti dobro." Rekla je tiho. Osecao je da nema snage i zato je brzo rekao. "Znam mila, sve je dobro. Pricacemo kada se odmoris i ozdravis, o svemu sto se desilo. Vazi?" Klimnula je glavom i dodala. "Zao mi je sto se nismo potpuno spojili i telom. Zelela sam da otkrijem dalje.. drugi deo fizicke ljubavi, ali sam se razbolela. Rasirila mi se trauma. To me je svakako cekalo. Morala sam da se suocim sa strahom, nesvesna cak i da postoji." Ariel je gledao sa neznoscu i ogromnom ljubavlju, istovremeno zamerajuci sebi, sto je vara. Upravo sam ucinio greh i dobro delo istovremeno, ako je to u opste mouce? Dovraga, ja sam definitivno egisticni retard muske glupe vrste. Strast me lomi s'uzitkom, dok mi se vizija vodjenja ljubavi razbuktava sve zesce. Poludeo bih da mi je zaprecila sebe i da me uslovljava tako da joj ne prilazim. Bilo bi rata izmedju nas, pri cemu sam nemilosrdan. Zelim je do bola, toliko da bi je sada ovako bolesnu napastvovao bez frke, uz kasnije mucenje savescu. Bolestan sam, potpuno prolupao i za lecenje. Verujem da ne bi bila u stanju da se nosi i sa razocarenjem i razbijenom vizijom fizickog spajanja, ipak to ne umanjuje cinjenicu da sam je obmanuo. Dovraga i sve muke visokosvesnih, sve se kompikuje umesto da bude suprotno i da nasa ljubav buja u pozaru strasti. Gotovo, evo pocinjem ponovo da tripujem strastvene scenarije. Da pozovem Kazdira da me nokautira? Da li bi pomoglo? Prokletstvo moralnih dilema. I ja moram sve to da skinem i iscelim se pod hitno. Saberi se Ariel i pomozi joj umesto sto vodis jalove monologe. Mislim sebicno na sopstveni uzitak dok se ovo dete slama pod teretom traume, za traumom, koje sam joj prouzrokovao. Sve jedno sto se ne seca, prokleti strah se nastanio u drugoj cakri i bice ga tesko odstraniti, kao po pravilu svuda i uvek, nema izuzetka, zlo straha se uporno vraca. Moram da sacinim plan i nekako joj pokazem lepotu vodjenja ljubavi. Tacno! To je vredno borbe i suzdrzavanja do pucanja.
Drzali su se za ruke i cutali, zatim se Gala neocekivano okrenula i legla preko njega. Isuse Boze! Vrisnuo je Ariel unutar sebe, dok su se Galine vrele usne spajale sa njegovim. Vulkanska erupcija strasti brisala je sve druge misli i osecaje. Svaki pokret njenog uzarenog tela topio je kocnice i on se trudio da ubedi sebe "Kontrolisi se! Uh, ovo je nemoguca misija, a suzdrzavanje mi izgleda nece biti opcija?" Sve tisi glas je prelazio u sapat i potpuno predavanje. Iz ociju mu je sevnuo plamen i on je snazno zagrlio, prelazio je preko svilene, vrele koze dodirima i poljupcima, dok je Gala izdignuta u ekstazi zelela da zauvek ostane na ovom mestu stopljenog duha i savrsenih fizickih senzacija. Njene vrele usne su plovile po njegovom telu, bilo je skoro nemoguce da se kontrolise, zato je pogledao njene misli unutar kojih je bila strastvena, romanticna vizija magicnog spajanja duha, slatke pozude idealnog spajanja duha neba i Zemlje, ples i zavodjenje, ali ne i telesno zadovoljstvo, vec deciji prekrasan koncept unutar svetog trojstva ljubavi, koji je bio toliko nevin i ocaravajuc. Ariel je opijen njenim poljubcima i dodirima iz sveg srca pozeleo da se carobna vizija ostvari i materijalizuje uz dodatak njegove, gde im se tela uvijaju u neobuzdanom pozaru uzitka, sada, odmah sada! Znao je da Gala zudi da sve otkrije, medjutim nije smeo sebi da dozvoli dva puta istu gresku, zato je pokusavao da teskom mukom kontrolise sebe i jos teze da obuzda nju. Igra je postala preintezivna i lancana, zaglusujuca eksplozija silne zelje odjekivala unutar njegovog uma i grcila telo, cak toliko da je doziveo potpuno pomracenje. Silovito je bacio i kleknuo iznad nje tesko disuci. Morao je da prekine ovu sve pogubniju igru, koja preti da ponovo ima identicno los ishod. Gala je pokusala da ga zagrli i privuce k'sebi, ali je on podigao ruke visoko iznad glave i cvrsto ih drzao jednom rukom, dok je gledao plamtecim ocima tako da nije mogla da mu uzvrati. Usledila je pauza. Osetila se sputanom i zelela je da se obmota oko njega, medjutim Ariel je smisljao kako da prekine i zaustavi suludu igru, dok ona nije shvatala zasto joj ne dozvoljava da se igraju u ekstazi? Ustao je sa kreveta i rekao promuklo. "Sacekaj me!" Otisao je do kupatila, umio se i stajao naslonjen o plocice pokusavajuci da razlozno razmislja. Konacno je pronasao resenje. Uz put je izvadio tamne naocare za sunce i seo na krevet pored Gale, milujuci joj nogu, rekao je. "Ako zaista zelis da idemo dalje sve do kraja, uslov je da gledas u mene i ne zatvoris oci ni za tren." Posmatrala ga je zacudjeno. "Ali.." Pocela je, medjutim on nije dozvolio da zavrsi recenicu, vec joj prekrio prstima usta. "To je uslov! Mozes da pristanes, ili ne? Ali bez toga nema dalje. Jasno?" Gala je razmisljala. Ali onda necu moci da odem i izdignem se do prekrasne ekstaze.. ili.. on je ponovo prekinuo. "Reci mi sta si odlucila?" Rekla je ne odlucno. "Ali.." Ariel nije sacekao da zavrsi, grubo je prekinuo strogim glasom, bio je neumoljiv. "To je uslov, ne postoji nista izmedju toga i ne postoji kompromis, niti ali bilo koje vrete. Bez suvisne price, sta si odlucila?" Ona je shvatila kako je potpuno ozbiljan. "Da li.." Zapocela je. "Nemoj da mi postavljas pitanja i onako ti vidim misli. Reci mi lutkice pristajes na moj uslov, ili ne?" Konacno je kapitulirala. "Pristajem.." Rekla je pokunjeno. "Znaci ugovorili smo, da kada stavim naocare i kazem ti da me pogledas, neces ni za tren zatvoriti oci? I ti pristajes na to? Jer ukoliko ne ispostujes ovaj dogovor, igra prestaje za veceras. I da znas, ovo je trajni uslov, ne samo nocas vec dokle god ga ja smatram potrebnim. Razumes?" Gala ga nije razumela, ali je ipak rekla. "Prihvatam tvoj cudni uslov, ali mi se ne dopada."
Rasireno sveto trojstvo ljubavi, u svome najsavrsenijem obliku zaljubljenosti magnetno ih je uvuklo u vrtlog strasti, dok se izmedju njih izlivala magicna supstanca ekstazicnog uzitka. Prvi deo igre dozivljavao je svoju kulminaciju kada se Ariel uspravio klececi iznad nje. Rekao je sasvim nezno. "Vreme je da ispunimo naznaceno ugovorom. Otvori svoje prekrasne oci i gledaj me neprekidno. Prati me i prepusti mi se potpuno. Hajde moja trobojna zvezdice, opusti sve misice? Tako. Ne zatvaraj oci, jasno?" Dodao je sasvim ozbiljno, stavljajuci suncane naocare zatamnjenih stakala. Bio je nagnut iznad nje, dok je magnetna privlacnost stvarala elektricitet, koji pucketa opasnom vatrom, uzrokujuci pozar koji pomracuje svest i topi kocnice. Gala ga je nevoljno gledala, jos uvek osecajuci ekstazicno stanje. Polako je dodirnuo telom, dok je ona skoro viknuula kao da je opekao, od silne navale strastvene bure, koja je lansirala u snaznu ekstazu. "Otvori oci! Cujes? Tako je.. to zelim! Poljubio je, pokrecuci najintimniji deo po butinama i stomaku, od cega je skoro poludela od sirom otvorene lavine maksimalne pozude, koja se nije mogla izdrzati. Drugi deo igre poceo je najneznije, dok je Ariel netremice posmatrao Galine oci skenirajuci joj misli, osecaje, bio je u stanju da primeti najmanji znak promene. Otkucaji srca su joj dostigli neverovatnu brzinu, dok su najnezniji neznatni pokreti lansirali silnu eksploziju strastvenih osecanja. Gala je shvatila da otvorenih ociju dozivljava toliko snazno stanje ekstaze, od koga je celo telo drhtalo i nije mogla da zaustavi krike. Povremeno je cula Arielov glas. "Ssss.. lutkice.. sss.. moje milo dete.. sss.. sve ce biti dobro." Dok se grcila u naletima orgazmicne lepote savrsene ljubavi i zatvarala oci, on je zaustavljao neznatne pokrete i s'ogromnom snagom volje izgovarao strogu naredbu. "Pogledaj me! Ne zatvaraj oci!" Zatim je cim bi otvorila oci, nastavljao svoju najsporiju, jedva pokretnu igru fizickog spajanja, resen da joj ne dozvoli da dozivi ni najmanju truncicu bola, ulozio je ogroman napor volje da materijalizuje zeljenu stvarnost, cvrsto verujuci da je izvodljivo. Kontrolisao je potpuno sebe i celu situaciju. Gala je jedva odrzavala njegov zahtev, u stvari tesko je odrzavala svesno stanje, dok su je sve jaci i savarseniji talasi uzastopnih orgazmicnih eksplozija na podlozi ekstaze nosili, sireci se celim telom kao udari munja uz prasak gromova i kataklizmi, od kojih je gubila dah i skoro svest. Gospode Boze ovi najnezniji, skoro neprimetni pokreti stvaraju razgranate eksplozivne osecaje, koji se pojacavaju svakim sledecim nagovestajem pokreta.. oh Boze, ne mogu da zaustavim krike ni ovo stanje silicno slatkoj smrti. Mislila je, stavljajuci deo jastuka i Arielove podlaktice koji su stajala blizu na usta, okrenula je glavu dok joj se telo grcilo u sve jacem naletu prejake orgazmicne lepote, osetila je da gubi svest. Oci su joj bile prevrnute na gore, dok je Ariel okrenuo rukom glavu gledajuci je zabrinuto. "Da li si dobro.. hoces da prestanemo?" Nije zavrsio recenicu Gala je brzo rekla, delimicno se vracajuci u telo. "Ne.. nemoj. Ovo je.. cudesno.. najlepse.. ja.. hocu.. sa tobom.. tako.. da zivim.. da stalno.. bude ovako.. i ja.. zato sam.. zaljubljena.. u tebe.. od prvog.. trenutka.. i.. umirem.. najlepsom.. smrcu." Arielu je laknulo. "Dobro, hmm.. cuj moja vatrice moras da me gledas. Razumes? Nemoj da zaklanjas oci? Hocu da ostanes uz mene, svesna svega. Da li to mozes?" Ona nije mogla da izgovori neistinu, nerado je rekla telepatski. "Jedva cu izdrzati da ostanem svesna u sve jacoj ekstazi i.. ovim eksplozijama.. oh Boze.. to je jako lepo. Ulozicu napor i ostacu sa tobom.. i.. i evo necu zatvoriti oci, ali zelim da saznam sto vise i.." Ariel se umalo glasno nasmejao i pomilovao je po obrazu i kosi. "Dobro moja najsladja, vatrena lutkice nastavicemo igru, za sada. Vazno je da mi kazes ako gubis svest, ili osetis bol? Razumes?" Ariel je dugo i strastveno ljubio, zatim prosaputao. "Otvori oci. Pogledaj me?" Nastavljajuci u najsporijem ritmu, kontrolisao je pokrete da budu skoro neznatni i borio se da ne pomraci potpuno, uz sve cesca i duza perdorgazmicna stanja, od kojih mu se cinilo da ce eruptirati bez trunke pokreta. Sve teze je uspevao da se kontrolise, trudio se maksimalno i vodio racuna da ga ne ponesu naboji sve strastvenijeg, eksplozivnog punjenjenja, dok je gledao u Galine oci netremice. Uporni, jednolicni, staticni pritisak na gore, bez kretanja, stvorio je unutar njega i Gale toliko snazno, istovremeno ekstazicno osecanje, da je ruzicasti zrak poleteo u vis, dok su oko i unutar njega svijale ljubicasta i plameno narandzasta zraci moci. Ariel je jedva uspostavio kontrolu nad podivljalim pozarem slepe strasti, dok su mu oci bljestale ispod zatamnjenih stakala, osvetljujuci lice kao uperenom baterijskom lampom u svim bojama duge, sa slatkim prizvukom boja trojstva ljubavi. Ariel se zaustavio, ljubeci je lud od suzdrzavanja, resen da je ubedi da odspavaju, jer mu se cinilo da ce popustiti silovitim pokretima i unistiti sav svoj trud. Medjutim rekla je telepatski. Hajde da zaspimo ovako u ekstazi, to mozemo zar ne? On se nasmejao glasno od muke, skidajuci naocare. "Ludo dete, niko nikada nije zaspao u Eekstazi uz silna uzastopna orgazmicna praznjenja, mozda izgubio svest od dugotrajnog zadovoljstva, ili prvenstveno od ubrzanog srcanog ritma, koje satima koristi skoro maximum potencijala.. hmm, ja ne bih voleo da se onesvestis, proslo je vec par sati verujem i uskoro ce svanuti, a tebi srce ubrzano kuca bezprekidno, dok jos uvek imas temperaturu. Moje slatko dete jako si vrela, trebao bih da te namazem vilovnjackim bledo zelenim melemom, shvatas?" Gala se namrstila i odlucno rekla telepatski. "Ne! Nikako necu da spavam. Ja ne verujem da moze ista lose da se desi u jednom od najlepsih stanja ekstaze i to jos duhovno-fizicke ekstaze. Samo strah uslovljava losa desavanja. Molim te, nemoj da me teras da se odmaram i spavam? Verujem da smo kanalisali poklanjajuci svetu najlepsi poklon.. prekrasnu zivu supstancu svetog trojstva ljubavi. I.. da li znas da je meni fizicka ljubav sa tobom, sasvim nalik prenosima svemoguceg izvora zivota? Ja duboko verujem da se kroz nas izliva i isceljuje telo i duh sva zivotna sila stvaraoca. Molim te Ariel, hocu jos ove lepote.. jer te jako volim.. najvise na svetu. Opcinjena sam tobom i ovim sto mi dajes." Ariel se izdignuo klececi iznad nje, pomilovao je po glavi i nezno rekao. "Sasvim si u pravu. Boze koliko si samo slatka, silno te volim. Ipak mozemo nastaviti igru, kada ti namazem melem, zar ne?" Primetio je da drhti i da je usijano vrela. "Da.." Prosaputala je. Ariel se savim polako pomerio, dok je ona umalo eksplodirala pri to cinu Ustao je, otisao do kupatila i ponovo se umio, misleci. "Moja Glijena je najupornija mala princeza, ipak duzan sam joj izvanredno mnogo lepog. Nastavicemo disciplinovanu igru koja ce me ubiti, koliko god dugo pozeli. Brizljivo je namazao Galu, izgovarajuci par vilovnjackih reci. "Tako, trebalo bi uskoro da ti bude bolje." Gala ga je pogledala zacudjeno. "Ali meni je dobro, ustvari upravo smo nacinili najdraocenije uspomene i ja se nadam da cemo svaki dan doziveti bar deo nocasnje ekstaze svetog trojstva ljubavi." Ariel se nasmejao. "Naravno moja lutkice. Ako to zelis i verujes da je moguce, tako ce i biti, jer moja blistava zvezdice.. objasnicu ti jednom.. zaboravi." Skocio je naglo je sa kreveta, podigao je u narucje i izneo je na terasu. Posmatrali su boje svetog trojstva ljubavi razlivene po nebu, dok ih kobalt plavo prostranstvo okruzuje, a Mesec, Venera i po koja sjajnija zvezda polako pocinju da blede. Ariel je taman mislio da se vrate u sobu, kada je opazio Kazdira u zagrljaju malecne sirene Hastajel, kako sede na spoljnom zidu fontane. Sicusna sirena sedela je Kazdirovom u krilu, obmotana oko njega, dok su bili potpuno zaneseni poljubcima. "Oh!" glasno je uzviknula Gala, zatim sasvim stisala glas govoreci. "Kazdir ima jako puno devojaka? Od kako smo stigli, svaki put kada ga vidim je sa drugom devojkom, ili devojkama. Hmm, zar je on stalno takav? Ariel se glasno nasmejao. "Da, stalno. U svakom baznom gradu, u kome se duze zadrzavamo, Kazdir ima barem nekoliko devojaka, koje ga stalno zovu, pisu mu poruke i potpuno su lude za njim. Nazalost, nikada nije imao ozbiljnu vezu, njega to ne zanima. Zanimaju ga zurke i provod sa uvek novim devojkama. Jako je iskusan i svi dolaze po savete kod njega." Ariel se glasno nasmejao. "Pa cak i ja." Rekla je iskreno. "Meni je takodje pomogao. Postace nam "draga Saveta", zar ne?" Pridruzila se smehu. "Zaista kada si isla po savet?" Ispricala mu je razgovor iz Nikozije. Ariel se smejao "Surovo iskreno, toliko da rasplace malu tvrdoglavu princezu, koja je shvatila da je od prvog trenutka zaljubljena silno, trajno i zauvek u mene? Hmm? Opasna varijanta, narocito jer se jedva suzdrzavam da te ne pojedem celu za dorucak." Nasmejala se i odgovorila. "Dozvolicu ti dorucak? Opcinjena, pod carolijom ekstaze i najzanimljivije fizicke ljubavi." Ariel je jos jednom pogledao prema Kazdiru i telepatski viknuo. "Zanimljiv ulov najdrazi brate? Nocasnji mamci nisi podbacili? U hipnotisuce-ziher Kazdirovoj mrezi koprca se sirenica?" Kazdir se okrenuo i mahnuo odgovarajuci telepatski. "Da, bas tako. Srocio si izvanredne personifikacije! Dakle moj najdrazi brate, zaljubljenost ti je otkrila skrivene pesnicke talente? Sestrica nam je vidim prezivela, bez ponovljeno stresnih varijanti? Sasvim je dobro?" Ukljucila se u telepatski prenos. "Osecam se najdivnije, cak izvanredno! Otkrila sam najlepse sveto trojstvo ljubavi fizickog i duhovnog spajanja u ekstazi i eksplozijama. Oh, to je ocaravajuce!" Kazdir se glasno nasmejao, tako da su ga culi sa terase. "Da! To vas je cekalo. Tebe je cekalo mala opasnice. Cujem postaces nezajazljiva? Nece vise biti padanja u nesvest? Vrtela je glavom. "Nece. Bice samo najlepse." Gala i Ariel su otisli u sobu, dok je Kazdir u pratnji malecne sirene krenuo unutra, prema vili.
Rasireno sveto trojstvo ljubavi, u svome najsavrsenijem obliku zaljubljenosti magnetno ih je uvuklo u vrtlog strasti, dok se izmedju njih izlivala magicna supstanca ekstazicnog uzitka. Prvi deo igre dozivljavao je svoju kulminaciju kada se Ariel uspravio klececi iznad nje. Rekao je sasvim nezno. "Vreme je da ispunimo naznaceno ugovorom. Otvori svoje prekrasne oci i gledaj me neprekidno. Prati me i prepusti mi se potpuno. Hajde moja trobojna zvezdice, opusti sve misice? Tako. Ne zatvaraj oci, jasno?" Dodao je sasvim ozbiljno, stavljajuci suncane naocare zatamnjenih stakala. Bio je nagnut iznad nje, dok je magnetna privlacnost stvarala elektricitet, koji pucketa opasnom vatrom, uzrokujuci pozar koji pomracuje svest i topi kocnice. Gala ga je nevoljno gledala, jos uvek osecajuci ekstazicno stanje. Polako je dodirnuo telom, dok je ona skoro viknuula kao da je opekao, od silne navale strastvene bure, koja je lansirala u snaznu ekstazu. "Otvori oci! Cujes? Tako je.. to zelim! Poljubio je, pokrecuci najintimniji deo po butinama i stomaku, od cega je skoro poludela od sirom otvorene lavine maksimalne pozude, koja se nije mogla izdrzati. Drugi deo igre poceo je najneznije, dok je Ariel netremice posmatrao Galine oci skenirajuci joj misli, osecaje, bio je u stanju da primeti najmanji znak promene. Otkucaji srca su joj dostigli neverovatnu brzinu, dok su najnezniji neznatni pokreti lansirali silnu eksploziju strastvenih osecanja. Gala je shvatila da otvorenih ociju dozivljava toliko snazno stanje ekstaze, od koga je celo telo drhtalo i nije mogla da zaustavi krike. Povremeno je cula Arielov glas. "Ssss.. lutkice.. sss.. moje milo dete.. sss.. sve ce biti dobro." Dok se grcila u naletima orgazmicne lepote savrsene ljubavi i zatvarala oci, on je zaustavljao neznatne pokrete i s'ogromnom snagom volje izgovarao strogu naredbu. "Pogledaj me! Ne zatvaraj oci!" Zatim je cim bi otvorila oci, nastavljao svoju najsporiju, jedva pokretnu igru fizickog spajanja, resen da joj ne dozvoli da dozivi ni najmanju truncicu bola, ulozio je ogroman napor volje da materijalizuje zeljenu stvarnost, cvrsto verujuci da je izvodljivo. Kontrolisao je potpuno sebe i celu situaciju. Gala je jedva odrzavala njegov zahtev, u stvari tesko je odrzavala svesno stanje, dok su je sve jaci i savarseniji talasi uzastopnih orgazmicnih eksplozija na podlozi ekstaze nosili, sireci se celim telom kao udari munja uz prasak gromova i kataklizmi, od kojih je gubila dah i skoro svest. Gospode Boze ovi najnezniji, skoro neprimetni pokreti stvaraju razgranate eksplozivne osecaje, koji se pojacavaju svakim sledecim nagovestajem pokreta.. oh Boze, ne mogu da zaustavim krike ni ovo stanje silicno slatkoj smrti. Mislila je, stavljajuci deo jastuka i Arielove podlaktice koji su stajala blizu na usta, okrenula je glavu dok joj se telo grcilo u sve jacem naletu prejake orgazmicne lepote, osetila je da gubi svest. Oci su joj bile prevrnute na gore, dok je Ariel okrenuo rukom glavu gledajuci je zabrinuto. "Da li si dobro.. hoces da prestanemo?" Nije zavrsio recenicu Gala je brzo rekla, delimicno se vracajuci u telo. "Ne.. nemoj. Ovo je.. cudesno.. najlepse.. ja.. hocu.. sa tobom.. tako.. da zivim.. da stalno.. bude ovako.. i ja.. zato sam.. zaljubljena.. u tebe.. od prvog.. trenutka.. i.. umirem.. najlepsom.. smrcu." Arielu je laknulo. "Dobro, hmm.. cuj moja vatrice moras da me gledas. Razumes? Nemoj da zaklanjas oci? Hocu da ostanes uz mene, svesna svega. Da li to mozes?" Ona nije mogla da izgovori neistinu, nerado je rekla telepatski. "Jedva cu izdrzati da ostanem svesna u sve jacoj ekstazi i.. ovim eksplozijama.. oh Boze.. to je jako lepo. Ulozicu napor i ostacu sa tobom.. i.. i evo necu zatvoriti oci, ali zelim da saznam sto vise i.." Ariel se umalo glasno nasmejao i pomilovao je po obrazu i kosi. "Dobro moja najsladja, vatrena lutkice nastavicemo igru, za sada. Vazno je da mi kazes ako gubis svest, ili osetis bol? Razumes?" Ariel je dugo i strastveno ljubio, zatim prosaputao. "Otvori oci. Pogledaj me?" Nastavljajuci u najsporijem ritmu, kontrolisao je pokrete da budu skoro neznatni i borio se da ne pomraci potpuno, uz sve cesca i duza perdorgazmicna stanja, od kojih mu se cinilo da ce eruptirati bez trunke pokreta. Sve teze je uspevao da se kontrolise, trudio se maksimalno i vodio racuna da ga ne ponesu naboji sve strastvenijeg, eksplozivnog punjenjenja, dok je gledao u Galine oci netremice. Uporni, jednolicni, staticni pritisak na gore, bez kretanja, stvorio je unutar njega i Gale toliko snazno, istovremeno ekstazicno osecanje, da je ruzicasti zrak poleteo u vis, dok su oko i unutar njega svijale ljubicasta i plameno narandzasta zraci moci. Ariel je jedva uspostavio kontrolu nad podivljalim pozarem slepe strasti, dok su mu oci bljestale ispod zatamnjenih stakala, osvetljujuci lice kao uperenom baterijskom lampom u svim bojama duge, sa slatkim prizvukom boja trojstva ljubavi. Ariel se zaustavio, ljubeci je lud od suzdrzavanja, resen da je ubedi da odspavaju, jer mu se cinilo da ce popustiti silovitim pokretima i unistiti sav svoj trud. Medjutim rekla je telepatski. Hajde da zaspimo ovako u ekstazi, to mozemo zar ne? On se nasmejao glasno od muke, skidajuci naocare. "Ludo dete, niko nikada nije zaspao u Eekstazi uz silna uzastopna orgazmicna praznjenja, mozda izgubio svest od dugotrajnog zadovoljstva, ili prvenstveno od ubrzanog srcanog ritma, koje satima koristi skoro maximum potencijala.. hmm, ja ne bih voleo da se onesvestis, proslo je vec par sati verujem i uskoro ce svanuti, a tebi srce ubrzano kuca bezprekidno, dok jos uvek imas temperaturu. Moje slatko dete jako si vrela, trebao bih da te namazem vilovnjackim bledo zelenim melemom, shvatas?" Gala se namrstila i odlucno rekla telepatski. "Ne! Nikako necu da spavam. Ja ne verujem da moze ista lose da se desi u jednom od najlepsih stanja ekstaze i to jos duhovno-fizicke ekstaze. Samo strah uslovljava losa desavanja. Molim te, nemoj da me teras da se odmaram i spavam? Verujem da smo kanalisali poklanjajuci svetu najlepsi poklon.. prekrasnu zivu supstancu svetog trojstva ljubavi. I.. da li znas da je meni fizicka ljubav sa tobom, sasvim nalik prenosima svemoguceg izvora zivota? Ja duboko verujem da se kroz nas izliva i isceljuje telo i duh sva zivotna sila stvaraoca. Molim te Ariel, hocu jos ove lepote.. jer te jako volim.. najvise na svetu. Opcinjena sam tobom i ovim sto mi dajes." Ariel se izdignuo klececi iznad nje, pomilovao je po glavi i nezno rekao. "Sasvim si u pravu. Boze koliko si samo slatka, silno te volim. Ipak mozemo nastaviti igru, kada ti namazem melem, zar ne?" Primetio je da drhti i da je usijano vrela. "Da.." Prosaputala je. Ariel se savim polako pomerio, dok je ona umalo eksplodirala pri to cinu Ustao je, otisao do kupatila i ponovo se umio, misleci. "Moja Glijena je najupornija mala princeza, ipak duzan sam joj izvanredno mnogo lepog. Nastavicemo disciplinovanu igru koja ce me ubiti, koliko god dugo pozeli. Brizljivo je namazao Galu, izgovarajuci par vilovnjackih reci. "Tako, trebalo bi uskoro da ti bude bolje." Gala ga je pogledala zacudjeno. "Ali meni je dobro, ustvari upravo smo nacinili najdraocenije uspomene i ja se nadam da cemo svaki dan doziveti bar deo nocasnje ekstaze svetog trojstva ljubavi." Ariel se nasmejao. "Naravno moja lutkice. Ako to zelis i verujes da je moguce, tako ce i biti, jer moja blistava zvezdice.. objasnicu ti jednom.. zaboravi." Skocio je naglo je sa kreveta, podigao je u narucje i izneo je na terasu. Posmatrali su boje svetog trojstva ljubavi razlivene po nebu, dok ih kobalt plavo prostranstvo okruzuje, a Mesec, Venera i po koja sjajnija zvezda polako pocinju da blede. Ariel je taman mislio da se vrate u sobu, kada je opazio Kazdira u zagrljaju malecne sirene Hastajel, kako sede na spoljnom zidu fontane. Sicusna sirena sedela je Kazdirovom u krilu, obmotana oko njega, dok su bili potpuno zaneseni poljubcima. "Oh!" glasno je uzviknula Gala, zatim sasvim stisala glas govoreci. "Kazdir ima jako puno devojaka? Od kako smo stigli, svaki put kada ga vidim je sa drugom devojkom, ili devojkama. Hmm, zar je on stalno takav? Ariel se glasno nasmejao. "Da, stalno. U svakom baznom gradu, u kome se duze zadrzavamo, Kazdir ima barem nekoliko devojaka, koje ga stalno zovu, pisu mu poruke i potpuno su lude za njim. Nazalost, nikada nije imao ozbiljnu vezu, njega to ne zanima. Zanimaju ga zurke i provod sa uvek novim devojkama. Jako je iskusan i svi dolaze po savete kod njega." Ariel se glasno nasmejao. "Pa cak i ja." Rekla je iskreno. "Meni je takodje pomogao. Postace nam "draga Saveta", zar ne?" Pridruzila se smehu. "Zaista kada si isla po savet?" Ispricala mu je razgovor iz Nikozije. Ariel se smejao "Surovo iskreno, toliko da rasplace malu tvrdoglavu princezu, koja je shvatila da je od prvog trenutka zaljubljena silno, trajno i zauvek u mene? Hmm? Opasna varijanta, narocito jer se jedva suzdrzavam da te ne pojedem celu za dorucak." Nasmejala se i odgovorila. "Dozvolicu ti dorucak? Opcinjena, pod carolijom ekstaze i najzanimljivije fizicke ljubavi." Ariel je jos jednom pogledao prema Kazdiru i telepatski viknuo. "Zanimljiv ulov najdrazi brate? Nocasnji mamci nisi podbacili? U hipnotisuce-ziher Kazdirovoj mrezi koprca se sirenica?" Kazdir se okrenuo i mahnuo odgovarajuci telepatski. "Da, bas tako. Srocio si izvanredne personifikacije! Dakle moj najdrazi brate, zaljubljenost ti je otkrila skrivene pesnicke talente? Sestrica nam je vidim prezivela, bez ponovljeno stresnih varijanti? Sasvim je dobro?" Ukljucila se u telepatski prenos. "Osecam se najdivnije, cak izvanredno! Otkrila sam najlepse sveto trojstvo ljubavi fizickog i duhovnog spajanja u ekstazi i eksplozijama. Oh, to je ocaravajuce!" Kazdir se glasno nasmejao, tako da su ga culi sa terase. "Da! To vas je cekalo. Tebe je cekalo mala opasnice. Cujem postaces nezajazljiva? Nece vise biti padanja u nesvest? Vrtela je glavom. "Nece. Bice samo najlepse." Gala i Ariel su otisli u sobu, dok je Kazdir u pratnji malecne sirene krenuo unutra, prema vili.
Nedelju dana je proslo, dok se njihova ljubav svakim trenom sve vise rasplamsavala. Ariel je teskom mukom izvlacio Galu iz sobe, makar i na par minuta. Cinilo se da ona ne zeli nista drugo osim ekstaze, dok je on pucao od suzdrzavanja i hteo da eksplodira od muke. Najnezniji staticni pritisak, pri kom su tek mrvicu spojeni, ni izdaleka nije podsecao na vodjenje ljubavi, vec pre na stanje mirovanja. Sinoc je pokusao da nacini slobodniji pokret, medjutim ona je dozivela bol i sto je najgore odmah dobila visoku temperaturu i groznicu. Posle toga je bio malodusan i cim je cvrsto zaspala, iz nemoci izleteo oz sobe, da optrci tri kruga odmaralistem, tako da se povrati i bar malo rasbistri stvari u glavi. Hladni tusevi su mu postali nezeljena navika, a strpljenje ga izdavalo. Ariel je lezao pored Gale igrajuci se sa njenom kosom, gledao je kako se izvija dim mirisljavih vilovnjackih specija, koji svakome mirisi razlicito, u zavisnosti sta ga tog trenutka stimulise i sta voli, ili mu je potrebno. Video je jasan bljesak Galinih misli i rekao nezno. "Zar ne znas da su pred tobom silne godine otkivanja fizicko-duhovno ekstaze? Zaista nema potrebe da zuris, niti je moguce otkriti sve odjednom." Odgovorila je veselo. "Oh, da znam, ali za razliku od svih drugih ljudi, pa cak u nekim sitnicama i tebe, ja ne mogu da se pretvaram, ne mogu da lazem sebe ili druge. Ako nesto zelim, to znaci da sam Izvor vibracije-svetla, odnosno ljubavi-istine unutar mene zudi za tim. A kada to zelim, necu pokusati da sakrijem zelju, jer je to pristojno, jer drugi ljudi tako rade, jer.. za mene >jer< ne postoji, vec samo zelja uskladjena sa voljom svetog trojstva ljubavi. Isto je i sa suprotnim paternom. Sve je jednostavno, jasno i cisto. Ali ti nisi toliko odusevljen ovim otkricem?" Strastveno je objasnila, gestikulirajuci pri skoro svakoj reci. Ariel je gledao ispred sebe dok je pricala, zatim se naglo okrenuo prema njoj izdizuci se stavio je ruku na visoki drveni zaslom kreveta. Na licu mu je bio sarkasticni podsmeh, a oci su mu sevnule opasnom varnicom. Gala je ustuknula, izgledao je opasno i pretece, nimalo nalik coveku koga voli svim srcem. Sva neznost je nestala, ljubav se nije mogla ni naslutiti. Da li je ljut na nju, ali zasto? Ariel je progovorio s'podsmehom, sarkasticnim glasom, u kome je jedva zauzdana sirova snaga volje sekla vazduh i Galino srce. "Ti zelis, moja sebicna ljubavi? Tvoja zelja je apsolutna i bezspogovorno najvaznija i ti ces je ostvariti? Da li jos neko osim tebe postoji unutar tog scenarija? Ti si glavna i svaka sporedna uloga, a interakcija sa ljudima je potpuno nebitna? Tebe se ne tice moja zelja? Da li uopste razmisljas o zeljama drugih ljudi? Da ja kojim slucajem, moja sebicna princezice, ostvarujem automatski svoju zelju, ti bi sada lezala u suzama, grceci se od bola!" Gala je prebledela, a u ocima joj se pojavio strah. Medjutim Ariel je ne obaziruci se na to nastavio, kao da ne primecuje, glas mu je bio krajnje sarkastican i preteci. "Okovi koji sputavaju zelju zveckaju dok se pokrecem, otezavajuci svaki moj pokret, i dok me suzdrzanost trese groznicom, preuzimam kontrolu nad neobuzdanom strascu, iz ljubavi prema tebi. Kontrolisem svoje reci, svoje pokrete, jer te volim vise od sebe, jer ne zelim da te povredim. Da li shvatas moja egocentricna, samoziva vareice?" Zastao je za cas, podizuci Galino lice prema sebi. "Kada bi svaki covek iskljucivo pratio svoju zelju, bilo bi silno povredjenih zena svuda naokolo. A tebe bi moja lepotice odavno pojeli za dorucak." Svaka izgovorena rec predstavljala je za Galu fizicki udar i rezala na komade. Osecala je kako joj temperatura ponovo raste, obrazi su joj bili rumeni, bila je postidjena, povredjena istinom, ali opet, znala je da ne gresi. Medjutim, sve sto je rekao je takodje istina, kako? Ariel se okrenuo i seo, gledajuci prema gore zamisljeno. Posle duze pauze Gala je progovorila. "Zao mi je, jako sam pogresila?" Polako se podigla na kolena i okrenula prema njemu, hvatajuci ga za ruku. "Molim te, pomozi mi da se promenim? Da naucim kako da kontrolisem zelju?" Rekla je, jedva zaustavljajuci suze, dok joj je glas podrhtavao. Ariel je cvrsto zagrlio zamerajuci silno sebi. Isuse Boze, moram da prestanem ovo da radim, ponovo sam je povredio. "Sve ce biti dobro." Mrmljao je neznim glasom i mazio po kosi. "Dodji, lezi pored mene? Nemoj da se kidas?" Nezno je okrenuo i spustio glavu na jastuk, dok se obmotao iza njenih ledja, skoro je skroz prekrivajuci. Lezali su nepomicno, ali se unutar Gale sirila neobuzdana zelja da se okrene i poljubi ga, medjutim trudila se svom snagom da je suzbije i nekako zaspi. Pokusala je da ponavlja vilovnjacke molitve i razmisljala na koji nacin da zaustavi taj neobuzdani pozar zelje unutar sebe? "Kako, kako? Boze Pomozi mi?" Vristala je u sebi, medjutim strast se pojacavala. Ariel je bio skroz nepomican i ona je verovala da je zaspao. Razmisljala je da li da se izvuce iz njegovog zagljaja i ode da se proseta? Morala je nesto da uradi! Njegovo telo pored njenog je predstavljalo neizdrzivo mucenje. Sasvim polako je pocela da se izvlaci. Htela je da mu pomeri ruku, ali se on jos jace obmotao oko nje i stegnuo je snazno, tako da je mislila da ce se ugusiti. Pokusavala je da mu odgurne ruke i da makar najmanje popusti stisak, pocela je panicno da se pomera. "Jao-uh.. boli.. ne mogu da izdrzim ovakav stisak.. ne mogu da disem, probudi se!" Viknula je. Ariel je okrenuo lice ka sebi. "Ja ne spavam." Rekao je smejuci se. Pricala je pokunjeno. "Htela sam da odem u setnju, hoces i ti samnom?" Ariel se nagnuo i poljubio je dugim strstvenim poljubcem, zatim joj podigao kosu, obmotavajuci je oko svoje sake, ljubio polako vrat i ramena, skidajuci joj ogrtac. Gala se u pocetku ukocila, protivrecne misli su se borile za prevlast. Kako da obuzda zelju, kako da je kontrolise? Ali onda nece moci da ima to prekrasno ekstazicno stanje svesti ispunjeno carolijom ljubavi. Oh, sta da radim? Pokusavala je da se kontrolise, ali je uzbudjenje lako sklanjalo u stranu samokontrolu, dok su sve jace senzacije preuzimale prevlast. Ariel je okrenuo i skoro skroz legao preko njenih ledja, zatim se nagnuo, ponovo joj sklonio kosu od lica i prosaputao. "Danasnja lekcija je zavrsena. Opusti se i prepusti svojoj zelji? Sada ti je dozvoljeno da iskljucivo uzivas." Za trenutak se osetila kao njegova igracka i bol je prostrelio, ali se isto tako brzo istopio u dugom poljupcu smislenog zavodjenja. Gala je ponovo drhtala i ubrzano disala, kada je Ariel prosaputao. "Veze te isti ugovor, kao i ranije. I svaki put kada prekrsis dogovor, zaustavicu igru. Jasno moja lutkice?" Rekao je sa zlobnim zadirkivanjem, od koga se Gala ukocila, a kroz strstvene senzacuje probila se misao. "Sta se to desava?" Vilovnjackim uljem za masazu namazao je svaki delic Galinog tela, prevlaceci prstima i sakom preko stomaka i grudi okrenuo je i poljubio. "Pogledaj me? Ako zelis da se igras dalje, otvori oci i gledaj u mene?" Kao i prosli put Gala se ubrzo nasla u vrtlogu vrelog osecanja pozude, koja obasjava vizuje najsavrsenije, romanticne, uzbudljive ljubavi, zatim se izliva iz srca vulakanskom erupcijom ekstaze, koja ispunjava svaki fizicko-duhovni atom njihovog postojanja. Cim je dosegnula dragocenu ekstazu, Ariel je skinuo naocare i pogledao je strogim, hladnim pogledom, ocima koje varnice voljom, govoreci sasvim ozbiljnim glasom. "Potrebno je da naucis da uzivas u ekstazi svog partnera i da je pokrenes. Hmm, kako bi ti meni inicirala iste senzacije, kao sto ja tebi izazivam? Kako bi me dovela do ekstaze, do orgazma i uzivala pri tome?" U neverici je gledala ozbiljne, skoro surove oci i sledila se, dok je osecaj ekstazicne lepote nestajao iz nje, htela je da zaplace. Ariel je brzim pokretima podigao i ona je klecala pored njega. "Kako bi ti meni inicirala ekstazu?" Pokusala je da pronadje naznaku misli kako to da uradi, ali nije mogla nista da smisli. Osecala se kao u klopci. Imala je zelju da pobegne, a bol je poceo da joj para srce. Tiho je rekla, spustenih ociju. "Ne znam, ne zanam kako? Mozda slicno kao ti meni, prvo zagrljajem i poljupcem i dodirom?" Pomilovao je po obrazu. "Da, tacno tako." Rekao je nezno, a izraz u ocima mu se potpuno izmenio u najnezniju ljubav, poznate, divne oci u koje je ona bila zaljubljena, dok su njene oci bile pune suza. "Reci mi sta se to desava? Ti se igras jako strasne igre koja boli samnom? Ja ne mogu vise da izdrzim ni jedan, jedini trenutak. Molim te prestani?" Ariel je cvrsto zagrlio, dok je Gala briznula u plac jecajuci nemocno. Zamerio je sebi sto joj uporno otvara lekcije, za koje jos uvek nije spremna. Isuse Boze razmisljao je, gurnucu je od sebe na ovaj nacin. "Dodji moja lutkice.. ssss.. sve ce biti dobro." Spustio je na krevet i doneo maramice i casu vilovnjackog napitka. Legao je ponovo skoro skroz preko nje i pre nego sto je mogla bilo sta da kaze poljubio najstrstvenijim poljubcem, ponovo je prelazio rukama preko njenog tela, ali Galin bol srca nije prestajao, dok su joj se suze slivale. Pokusavala je da ga odgurne, nije mogla da udahne vazduh. Kada se konacno odmaknuo od nje, ona je viknula. "Ne mogu vise! Ja moram da odem odavde!" Ariel se osecao kriv, preterao je sa igrom i lekcijom. Ponovo je povredio. Preprecio je put, dok je pokusala da sidje sa kreveta. Stao je ispred nje naspram kreveta, sagnuo se i poljubio joj ruku. "Molim te, oprosti mi?" Pogled pun tuge i istinskog bola je zaustavio. Ponovo se trgnula, a pogled joj je postao pitomiji. "Reci mi sta se to desava? Da li to radis jer sam sebicna i mislim samo na svoj uzitak?" Pitala je. "Da, tacno tako mala." Ariel je polako nastavio, a oci su mu jos uvek bile prevucene bolom. "Muskarac zudi da zadovolji zenu, ali i zena zudi da zadovolji sebe? Dakle, potpuno se slazu? Hmm, mislio sam da ces me makar poljubiti, dotaci bilo gde po telu? Da ces pozeleti da mi pruzis delic svog ikustva?" Gala je bila zbunjena. "Ja sam verovala da ti osecas isto sto i ja?" Rekao je. "Ja zaista osecam isto sto i ti, potpuno sam usresredjen na tebe i osecam svaki i najmanji osecaj zajedno sa tobom, vidim svaku tvoju misao, gorim u istoj ekstazi." Cudila se. "Ali zasto onda trazis od mene nesto drugo? Zasto.. " nije stigla da zavrsi recenicu, Ariel je rekao "Zato sto trebas i ti da pozelis da osecas mene." Tuzno je rekla. "Tacno, ali ne mogu na silu to da uradim, potrebno je da sama to pozelim, zar ne?" Osmehnuo se. "U pravu si. Izvini moja cudesna vatrice, sto sam ti uzrokovao bol? Molim te izvini." Dok se umivala, Ariel je stajao na vratima i posmatrao je. Cim je zavrsila, uzeo je u narucje i rekao, vreme je da zavrsimo zapocetu ekstazu, ili je vreme za spavanje?" Nasmjala se glasno. "A za spavanje u ekstazi?" Pitala je saleci se. "Ili ces izabrati Ekstazu, ili san? Zajedno su nespojivi." Zlocesto su joj zasijale oci. "Probacemo prvo sa opcijom sna. Jer mi je danas cudni, nepoznati, vrlo zlobni covek, koga sam verovala da znam kao celozivotnu i vecitu ljubav, rekao jezivo hladnih ociju da ne budem zlobno nestrpljiva. I tako ja biram suzdrzano cekanje." Rekla je veselo, zatim se zamislila. Tek kada budem vese nego najumornija, mocicu mirno da spavam blizu Ariela. Uh, to ne valja. "Moramo se odvojiti, odaljiti, jer ja ne mogu ovako da spavam. Nikada necu zaspati." Umesto odgovora Ariel se premestio na drugu stranu, dok je njene grudi koristio kao jastuk, zatim je skocio i nasao se iznad nje i izmedju poljubaca rekao zlocesto. "Ili mozda.. ipak Ekstaza?"
Probudili su se kasno, nebo je bilo kristalno cisto, a tamna nebeska polja zasadjena blistavim zvezdama, dok je okrugli mesec izgubio deo sebe u tami. Vazduh je bio svez i slan, mirisan od borova i primorske vegetacije. Ariel je stajao na terasi i cekao Galu da izadje iz kupatila i sidju na kasnu veceru. Bilo je nesto vise od osam uvece i prednja terasa bila je puna ljudi i vilovnjaka, dok su na teniskim terenima osvetljenim reflektorima ljudi posmatrali mec sa niskih tribina. Dole na plazi cula se glasna muzika, a obe strane polukruznog stepenista licilo je na promenadu nekog turistickog mesta, prepuno ljudi i vilovnjaka koji opusteno setaju, uz smeh i dovikivanja. Gala je upravo izasla na terasu, a Arielu su oci bljesnule varnicom. Nije ocekivao prekrasno odevenu, magicnu vilovnjacku princezu, vec lezernu, leprsavo-romanticnu eleganciju, ili ukrojene forme, zacinjene prekrasnim detaljima, ulepsane na jedinstveni nacin, koji je dopunjen njenom kraljevskom pojavom, punom samopouzdanja, decije radosti i zainterosovanosti za sve ko sebe, fascinirao sve redom. Izvanredno slobodna i neposredna u svojoj ogoljenoj istini, uz dodatak ogromnog samopouzdanja, cinila se iskusna na svim zivotnim poljima, bez obzira sto ima tek sedamnaest godina, ali je Ariel znao da je to samo privid i da njeno otkrivanje sveta i medjuljudskih odnosa tek pocinje. Divljenje mu se jasno videlo u ocima, dok je gledao dugu drap haljinu od najfinije paucinate cipke, po kojoj su mestimicno svetlucale sicusne kristalne perlice. Haljina je otkrivala deo grudi, jer je gornji deo bio skrojen u stilu balske haljine, dok je donji deo nejednakih, krajeva leprsao oko Galinih nogu, otvarajuci dugacke proreze, skoro do vrha butina pri svakom slobodnijem pokretu. Ruzicasti dragulj vatrenog srca blistao je na goloj kozi. Ramena su joj bila ogrnuta dugackim salom od iste drap paucinaste cipke, po kome su bili prisiveni kruti leptirici, svetlucavi od kristalnih perlica. Kosa joj je bila izdignuta i prikacena na potiljku istim ukrasnim leptiricima, koji kao da su sleteli na kosu sa haljine i sala. Usi su joj bile ukrasene vilovnjackom mindjusom oko celog uha, sa cijeg se vrha spustao tanani lanac sa vretenastim kristalom. Bila je nasminkana i njene duge trepavice su se izvijale skoro do obrva, a na vrhovima su sijale kao da su na njima zastale suze. Oci su joj bile jos vise nalik vilovnjackim, mackastim ocima, dok joj je na kapcima prelamao svetlost srebrni prah, kao zvezdice posute po cistoj kozi. Na rukama je nosila dugacke cipkane rukavice od istog materijala kao haljina, koje su se spajale sa haljinom i leptiricima, spustenim sa ramena na mnostvu bretelica. "Carobna vilovnjacka princezo Galijena od Gerhida Zlatnih Listova." Naklonio se prema njoj Ariel. "Da li bi mi ucinili cast i krenuli samnom na veceru, zatim u setnju, a moguce i na zur?" Zapitao je Ariel, dodajuci. "Lepsa si od najsjajnije zvezde, od najlepseg prolecnjeg jutra i pesme koja opija srce. Zaista si otelotvoreno sveto trojstvo ljubavi svemocnog Izvora Zivota. Od tvoje lepote zastaje dah! Isuse Boze, imacu muke da se suzdrzim i ne zgrabim te u narucje, sa ni malo casnim namerama." Gala se nasmejala. "Ipak ces se suzdrzati do kraja veceri zar ne? Jer sam se toliko dugo spremala i.." Nije zavrsila recenicu, a Ariel je zagrlio i rekao. "Trudicu se.. hmm, ovo ce biti izvanredan test strpljenja i potiskivanja silne zelje. Da li sada razumes o cemu smo pricali pre spavanja? Da li razumes zasto se ljudi suzdrzavaju i potiskuju teskom mukom svoju pozudu? Jer ja bih te najradije sada bacio na krevet i strgnuo ti ovu prekrasnu haljinu, rascupao frizuru i pokvario sminku. O, da i uzgred rastrgao bih te u komade svojom strastvenom ljubavlju od koje ti mila instant padas u nesvest!" Gala ga je gledala sirom otvorenih ociju. "Ali ti to neces uraditi jer.." Brzo je rekao smeseci se. "Necu. Zato sto sam ja gospodar svojih emocija. Ja kontrolisem sebe i koliko god da je tesko, ne zelim da dozvolim da emocije kontrolisu mene." Gala je cutala, zatim podigla svoje prekrasne trobojne oci, koje su se sada cinile nesigurne. "Ali ti se onda neces prepustiti ni prijatnim emocijama ljubavi, ili ekstaze? Da li je to zaista pravilno.. ja.." Nije zavrsila recenicu, Ariel je odlucno rekao. "Da, necu se prepustiti cak ni ekstazi, ili ljubavi ukoliko ih ne dozvoljavaju okolnosti. Zar ne shvatas? Tvoja volja mora da bude potpuni gospodar tvojih misli, koje stvaraju emocije. Da li razumes?" Pitao je ostrim glasom, dok su mu oci bljesnule. "Da razumem.. ali ipak nasa volja bi trebala da nas pokrece u pravcu ljubavi. Nasa volja je da mislimo pozitivno i budemo sretni, pa to je osnovni cilj, zar ne?" Ariel je povukao za ruku i rekao, "Pomozi mi da izaberem svoju garderobu za veceras? Ne mogu te izvesti u crnoj majici i farmericama, trebce mi elegantno odelo, ili komplikovana vilovnjacka garderoba plemstva, da bih mogao da ti budem pratioc za veceras." Pregledala je Arielove stvari u ormanu, vesto i brzo izvlaceci delove koji se savrseno uklapaju sa njenim vecerasnjim stilom i bojama. Izabrala je crni, dugacki, ukrojeni sako, sirokih ramena i izvanrednu mat sivu kosulju, istocnjacki izdignutu uz vrat. Uz to sive uske pantalone i omiljene Arielove cipele od jako meke crne koze, cudesno izradjene i zamotanim kajsevima. Stavila mu je srebrnu snalu preko crne kravate i donela vilovnjacku srebrnu mindjusu, koja obrubljuje celo uho, sa obaveznim tankim lancem, koji se sa vrha spusta drzeci proziro parce Gorskog Kristala. "Tako! Sada smo spremni za ludi nocni provod i zur na plazi." Smesila se veselo. "Kako si znala da je zur na plazi?" Pitao je. "Tako mi izgleda, zar nije?" Povukao je za ruku. "Verovatno jeste, hajde da krenemo?" Posle vecere krenuli su prema plazi, verujuci da su svi iz unutrasnjeg kruga odavno tamo, jer je tek nesto malo gostiju ostalo na terasi hotela, a od konobara su saznali da se u ponoc sprema vatromet i da ce pred jutro moci da uzivaju u carobnoj pesmi sirena. Saznali su da zurka slicna onoj, koja je pravljena prvog dana, sluzi za rastanak, jer ce vecina gostiju sutra napustiti ostrvo. Zastali ispred ogromnog polukruznog sanka, s'trscanim krovom i primetlil da je ovaj deo plaze poplocan, sve skoro do same obale, odakle krece uski, pescani spust u more. U vazduhu se osecala vilovnjacka magija i oni su stajali opcinjeni ritmom, spremni za ples. Ariel je zapusio usi i viknuo Gali. "Zapusi usi, hajde da nadjemo Kazdira, princa Ariona, ili nekog iz unutrasnjeg kruga?" Gala nije zelela da zapusi usi, ritam je opcinjavao hipnoticki, htela je da igra sa njim, da ga zagrli i poljubi, zelela je da bude unutar neprekidne ekstaze. Zvuk joj je pojacavao zudnju za fizicki izrazenom ljubavlju, gledala ga je ocima, u kojim se ogledala razbuktala strast i jedva je sebe naterala da pokusa kontrolu prejakih senzacija, uz potrebu da zaigra. Ariel je posmatrao njene misli i shvatio da ce se namuciti da joj suzbije sve snazniji poriv, a da pritom gospodari sobom. "Tesko meni veceras! Ovo nece izaci na dobro! Bolje da se odmah vratimo u sobu? Isuse Boze, ona je potpuno obuzeta zudnjom? Pulsira i poziva me." Uhvatio je za sake i zapusio joj usi, zatim je zgrabio za misicu i povukao da krene za njim. U blizini na poplocanom delu, pod sicusnjim svetlima prikacenim o tanku mrezu iznad podijuma, igrao je ceo unutrasnji krug, rastrkan izmedju devojaka. Cak je i princ Arion igrao neverovatnim umecem naspram malecne, oskudno obucene sirene Hastajel, cije su grudi prekivene skoljkama, koralom i kristalima, bile zamotane prozirnom trakom, a prekrasna, talasasta, svetlo ruzicasta kosa se presijavala, padajuci ispod struka. Kazdir, Eledrijel i Gidar bili su okruzeni grupom devojaka, a ostali su igrali uz svoje izabranice. Gala je otpusila usi i prisla princu El-Arionu, koga je posle Ariela volela iznad svega. On se nasmejao i pomilovao po glavi. "Konacno imamo prilike da vidimo pravu vilovnjacku princezu od Gerhida Zlatnih Listova, kako sija, sjajnija od nebeskih zvezda, ukrasavajuci svet!" Princ El-Arion je bio neuobicajno visok za vilovnjaka, visi od nje za skoro celu glavu u stiklama i njegova magicna pojava sa dugom belom, talasastom kosom i mackasto-vilovnjackim, sivim ocima, koje su bile u kontrastu sa belom puti, izazivala je divljenje svih i veliko interesovanje vila, a i zena. Srecom, on je za razliku od Kazdira imao romanticno vidjenje istinske ljubavi, slicno kao ona i nije bio u stanju da bude sa bilo kim, ukoliko mu ne zarobi celo srce. Gala je odahnula cim je stala pored princa Ariona i povratila. Osetila je njegovu zastitu i odmah se prepustila magiji zvuka. Ples joj je bio potpuno ocaravajuc. Svaki njen pokret u harmoniji sa ritmom blistao je ljubavlju prema u celokupnom postojanju, zbog cega je svako ko je pogleda bio magnetno privucen i potpuno zaveden. Ariel joj se priblizio i igrao pored nje, dok su ga ritam i zvuk nastelavali sa njenim emocijama. Konacno se prepustio, dok je samokontrola nestala iza lepote savrsene ljubavi i iskrica plamene strasti.
Oci su mu blistale svetlom duginih boja, dok je upijao njenu caroliju pokreta i divio se njenoj ogromnoj lepoti. Imao je osecaj da je vreme stalo, dok su svi prisutni spojeni u jednom otkucaju srca. Nije bilo suvisnih misli, egzistirali su kao u nultoj praznini. Jedina razlika je bila ogromna strastvena ljubav, koja kako mu se cinilo preplavljivala celo ostrvo, izlivena iz svih prisutnih, isceljujuci ovu ravan. Bilo je blizu ponoci kada im je prisao visoki vilovnjak, crne talasaste kose, na kojoj su se presijavali prozirni kristalni ukrasi i kao noc crnih ociju, sa cudnim belegom, koji se od cela spustao preko sredine kapka i zavrsavao ispod oka, skoro do obraza, sa sarom koja podseca na tribal, ili kitnjasto vilovnjacko pismo. Obucen na nacin vilovnjackih plemica, skinuo je rukavicu i naklonio princu Arionu, zatim i Gali, ljubeci joj ruku. Oci su mu sijale ne skrivenim zlobnim podsmehom, nadmenoscu i sarakazmom, zbog cega se Ariel trgao. Pozeleo je da ga hitno udalji od nje, razmisljajuci kako nikada nije video tako egisticnog, zajedljivog vilovnjaka. Pitao se da li je moguce da postoje negativni vilovnjaci? Pogledao je princa Ariona i primetio njegove neuobicajno ostare oci, dok se u vazduhu osecala zategnuta atmosfera, koja razbija caroliju zvuka. Ariel je mahinalno privukao Galu k'sebi, grleci je oko struka, zatim upitao da ga upozna s'pridoslicom. Vilovnjak se uctivo naklonio. Oci su mu postale ledeno hladne i neskriveno surove, dok je gledao Ariela, predstavljajuci se nadmeno. "De Steron Kvesterid od kuce Crvenog Plamena Riadia." Ariel je razmisljao kako su namere ovog vilovnjaka necasne i neskriveno lose i kako silno zeli da takav neko nikada vise ne pridje Gali, jer moze biti poguban po nju, a verovatno i svakog drugog. Nije mogao da se otrese osecanja da ima skrivenih namera, prvenstveno u odnosu na nju, moguce cak i po ceo skup? Vilovnjak se ubrzo zatim oprostio i nestao. Ariel je upitao Galu ko je on, dok je ona nehajano odmahnula rukom i odgovorila, kako ce mu sve objasniti kada se vrate do vile, jer je ovde preglasna muzika i nastavila da igra. Princ Arion je pozvao Ariela sa strane. "Ovo nije ni malo dobro!" Rekao je zabrinuto. "Ne bi trebali da ostavljamo Galu ni trenutak samu i bolje je da promenimo planove i krenemo sutra sa ostrva, zajedno sa drugim gostima? De Steron Kvesterid od kuce Crvenog Plamena Riadia, rodom iz vilovnjacke plemicke porodice visokog drustvenog statusa, koji kako se sapuce koristi zabranjenu crnu magiju, je jako opasan igrac. Nazalost te glasine nisu potvrdjene, tako da slobodno posecuje sva primanja. Na balu, u zamku Zlatne Sunceve Svetlosti, upoznao je Galu za njen sedamnaesti rodjendan i nedvosmisleno joj se udvarao, cak je i prosio od moje majke i mene. Predosecam da nema nimalo dobrih namera i ima skrivene planove u odnosu na nju. Brinem kako moze pokusati da je na silu odvede, zato se ne odvajaj od moje sestrie ni za trenutak, barem dok smo ovde na ostrvu?" Arielove oci su zabljestale tako, da se ne mogu gledati. "Ne brini, bice sigurna uz mene. Ako nesto krene naopako poslacu ti telepatsku poruku!" Rekao je Ariel, dok su mu zazarene oci sijale vatrom surove volje, ni malo prijatnom za gledanje. Princ Arion ga je uhvatio za ruku i zaustavio ga. "Smiri se? Nemoj da dozvolis da ti bes i ljubomora pomute razum? Mozda De Steron nije zato ovde? Moguce da ima drugacije namere, ali podozrevam da svakako nista dobro nije u pitanju. Kontrolisi se? Znam da to mozes?" Ariel je zabrinuto posmatrao magicni Galin ples, svestan njene nemerljive lepote. Imao je los predosecaj unutar sebe, koji je prica princa Ariona jos produbila, dok je pokusavao da potisne bes i vrati u stanje ljubavi. Stao je naspram Gale i ugledao njene radosne oci, pune slatke ljubavi i snova, shvatajuci da ona nije svesna moguce opasnosti, zatim je snazno zagrlio i poljubio. Osecao je kako njena ljubav i goruca strastvena vizija prodiru sve dublje unutar njega, potiskujuci nemir i bes. Cuo se pucanj i svi su podigli poglede ka nebu, gledajuci vatromet. Ariel je drzao Galu ispred sebe, dok su bljestavi rojevi zvezda padalica vatrometom treperila na licima i u ocima prisutnih. Zur se odmah zatim nastavio, ali je Ariel povukao Galu za ruku i krenuo iz guzve. "Prosetacemo i usput popiti nesto, mozda neki vilovnjacki napitak?" Slozila se. Htela je da budu sami, ali je isto tako zelela jos uvek i da igra. Na par metara od zura on se predomislio. Setio se reci princa Ariona i shvatio da nije dobro da lutaju sami ostrvom, zato je predlozio "Bolje je da odemo do vile?" Pitala je razocarano. "Ali zasto?" Okrenuo se i sagnuo do nje "Zar ne zelis da budemo sami?" Zadirkivao je Ariel. "Naravno da zelim. Ali isto tako zelim i da igram. I.. uh.. dobro! Mozemo da odemo u sobu.. ali, zao mi je sto verovatno necu dugo imati priliku da igram, svakako ne uz vilovnjacki magicni ritam." Primetila je razocarano. Ariel je drzao za ruku, zadubljen u ni malo prijatne misli, a osecaj besa je poceo da raste unutar njega, zatim se trgnuo i pokusao da povrati kontrolu. Nije primecivao kako je skoro vuce, hodajuci prebrzo. Konacno je viknula "Stani! Ja stvarno ne mogu da te stignem! Ako nastavis ovako da me vuces pascu, ili zelis da trcim za tobom?" Ariel je prisao i podigao u narucje. "Dakle, moracu da te nosim? To ce mi prijati." Poneo je stepenistem i uzeo uz put nekoliko flasica vilovnjackog napitka. Cim su usli zakljucao vrata i krenuo prema kupatilu, dok se ona cudila. "Ali zasto zakljucavas vrata? Zar nisu uvek otkljucana, cak i kada smo bez odece? Ti sigurno znas da niko nece uci bez kucanja?" Ariel je odgovorio tek posto je izasao iz kupatila. Prisao je ogledalu za kojim je sedela i citala malu, prekrasno ukoricenu knjizicu na vilovnjackom jeziku. Spustio se, gledajuci je u oci. "Odakle znas De Sterona?" Odgovorila je s'osmehom. "Znam ga sa bala, organizovanog za moj sedamnaesti rodjendan. On je bio jedan od mojih vatrenih udvaraca. Cak me je verujem i prosio. Meni se on ni malo ne svidja, mislim da nije sasvim dobar, sto je retko kod vilovnjaka. Uostalom on nije ni malo vazan, ja sam ga vec zaboravila." Odmahnula je nehajano. Dok je Ariel nije mogao da se otrese neprijatnog osecaja uznemirenosti. "Da barem ja mogu da ga zaboravim? K'vragu sve muke visokosvesnih, skroz ce me izbaciti iz ravnoteze." Arielove oci su zasijale preteci i Gala je ustuknula. "Ne shvatam sta se to desava? Zasto ti je on toliko vazan?" Vilica mu se stiskala, s oci varnicile opasno. "Nije mi vazan, nego ima veoma lose namere u odnosu na tebe. Izludjuje me pomisao, kako neko takav moze da ti prodje i pokusa lose naume, ili uopste bude pored tebe." Zacudjeno je rekla. "Ali, on nije pored mene, ti si pored mene." Vatreno je odbrusio. "Tako treba i da ostane!" Naglo je zgrabio i poneo je prema krevetu. "Hajde da otkrijem kako se skida tvoja prekrasna haljina?" Lezala je na krevetu dok je Ariel trazio skrivene kopce i povremeno je golicao, zbog cega je umirala od smeha. "Verovatno si je zakopcala magijom, jer ne mogu da pronadjem gde se otvara?" Glasno se nasmejala. "Trebala sam da nacinim opkladu sa tobom i dobijem je?" Pogled mu je bio slican macki u lovu, dok je prevlacio jagodicama preko njenih usana. "Sta zelis moja lutkice? Ispunicu ti jednu zelju, ako mi pokazes patent pomocu kojeg se skida haljina?" Gala je polako odlepila neznatni deo haljine na sredini grudi, smejuci se i rekla "Moze se skinuti jednim pokretom, ali to niko ne bi pretpostavio, zar ne?" Oci su mu bljesnule strastvenim plamenom. "Srecom po tebe mala! Reci mi sta zelis?" Razmisljala je "Hmm, necu ti sada reci zelju. Ustvari zelim da mogu da zatrazim od tebe jednu uslugu i da je kada dodje vreme bez razmisljanja ispunis, hoces?" Zlocesto se nasmejao. "Dakle to je opasan zahtev? Da je bilo ko drugi, nikada ne bih mogao da pristanem, ali tvoje srce je cisto i zato moja princezice, ispunicu tvoj zahtev bez razmisljanja kada to zatrazis od mene." Kleknuo je iznad nje i uhvatio oba kraja haljine, zatim je povukao snazno i haljina se potpuno otvorila. "Isuse Boze, ispod haljine sa tajnim super-seksi otkopcavanjem, krije se ves od kog se muskima obicno pomuti pamet. Ovo je pazljivo smisljeno nevaljalstvo? Da sam ga otkrio pre izlaska, ne bi sigurno krenuli na zur." Zadirkivao je Ariel. "Sada je tvoj red da mene skines?" Kleknula je pored njega i otkopcala mu kosulju, zatim pantalone. Klecali su jedan naspram drugog i ona se mucila da mu skine kosulju naslonjena potpuno o njega, od cega je Ariel imao muke da odrzi kontrolu, a oci su pocele da mu preterano varnice. Kada ga je konacno skinula, sagnuo se i poceo da joj ljubi vrat, ramena deo iznad grudi, zatim stomak, dok je ona vec plovila blagom ekstazom. Zagrlio je snazno i poljubio vatreno. Gali je vrelo uzbudljivo osecanje preplavilo celo telo. Odmaknuo se i pogledao je u oci dok je govorila. "Ja sam potpuno zaljubljena u tebe. Mislim da ne bih podnela da se odvojimo ni na jedan jedini dan." Zadovojno se osmehnuo. "Necemo se odvajiti, dokle god ti to tako zelis. Ja necu dozvoliti da se odvojimo." U mislima mu se ukazao preteci pogled De Sterona, a oci su mu se izmenile i postale ostre. Zacudila se obrtom, nije volela ovako uzasni pogled. "Zasto me gledas zlobno, da li si ljut na mene? Ali.." Brzo je prekinuo "Nisam ljut na tebe moja lepotice ni malo, suorotno, skroz sam opcinjen tobom, toliko da bih te.. hmm.. bolje da precutim ovu opasku." Pogled mu se ispunio neznoscu, dok je ona odahnula. "Uplasila sam se da ne pocnes opet onako uzasnu igru, ne bih to podnela, skroz bi mi slomio sece. Neces to vise raditi?" Smesio se. "Necu ne brini. Nocas te ceka iskljucivo uzitak, sve ce biti kako zelis. I ako imas specijalnih zelja, bilo kakav zahtev, ispunicu ga." Zagrlila ga je sa olaksanjem i spustila glavu na njegove grudi, zatim je Ariel podigao i stavio u svoje krilo, sedajuci na povijene noge. Vatreni poljubci i dodiri izdigli su je do toliko zeljene ekstaze, telo joj se grcilo i drhtalo od lepote. Vatra ljubavi se pretvorila u pozar, a obrazi zarumeneli. Spustio je na krevet i rekao strogo. "Pravila naseg ugovora i dalje vaze. Razumes?" Pogledala ga je i klimnula glavom. Pomocu vilovnjackog ulja, tamnih naocara, ispod kojih je Ariel neprekidno posmatrao svaku promenu unutar njenih ociju i najneznijih, skoro neznatnih pokreta, Gala je usla u stanje bezrekidne ocaravajuce ekstaze, uz silne uzastopne eksplozije, tako da je tu zelela da vecito ostane. Morao je neprekidno da podseca sebe na zadatu rec, da nikada vise nece biti uzrok Galinog bola, sto mu je omogucilo da se kontrolise, osim toga bilo je potrebno da kontrolise nju i ne dozvoli joj nagle pokrete. Bio je potpuno svestan da bi fizicki bol uzrokovao buru negativnih emocija i moguci istovremeni povratak izbrisanog secanja, sto bi sluzilo kao okidac konfuzije borbe unutar nje i svojim pogubnim uticajem nacinilo distorziju u unutrasnjem krugu. Osim toga, hteo je da se potpuno poveze sa njom i uveri je da fizicka ljubav rezultuje iskljucivo prijatnim senzacijama, pre nego sto joj se povrati secanje na njihovo prvo, po Galu pogubno iskustvo vodjenja ljubavi, koje joj je izbrisao iz secanja. "Ona ne bi bila u stanju da razume, koliko volje je potrebno da zprecim i zadrzim zapocetu vulkansku erupciju strasti da se ne izlije i podivlja. Za sada ja sam orudje njenog uzitka, a ona je izvor moje agonije, moj slatki okov pozude. Nema smisla razmisljati o tome, dok ne dodje vreme da oslobodim sebe stega i mucenja, uzivacu kroz neprekidni orgazam i ekstazu moje princeze. Voleo bih da mogu potpuno udjem unutar nje i ostanem zajedno sa njom u neprekidnoj ekstazi, ali za sada mogu tek da na tren dosegnem to mesto uzitka, pomocu sporih, neznih, neznatnih pokreta i cim udjem unutar ekstaze, moram da nateram sebe da se udaljim i tako neprekidno ukrug.. hmm.." Mislio je Ariel. Za trenutak prestao da gleda u Galine oci i snazno je zagrlio, poljubio i neznatno povecao pritisak prema gore, dok se njeno telo sve jace obmotavalo oko njega. Vulkanska erupcija strasti je krenula da se izliva i on je pokusao da se oslobodi njenog stiska, zaustavi potpuno pokrete i pogleda je u oci. Ulazio je unutar njenih misli i njenog tela, sve je bilo u savrsenoj harmoniji, dozvolio je sebi da se prepusti stopljen sa njom unutar izvora njene ekstaze, zudeci da tu ostane zauvek. Osetio je kako najmanji fizicki pokreti tela pojacavaju talase ekstaze, shvatio je da orgazam izvire iz ovog mesta i da se moze zaceti snagom volje u trenutku, prosiriti i produziti, zatim ponovo izazvati. Viseslojna vizija ga je ispunila i njemu je postalo sasvim jasno zbog cega je ovo mesto podseca na duhovnu ekstazu unutrasnjeg kruga. Da li smo na istom mestu samo nas dvoje? Neznatni Galin pokret tela pojacao je koncentricne krugove ekstaze i svaki naredni ga je preplavio silom slatke vatre, neprekidne ekstaze svetog trojstva ljubavi. Jedina misao mu je bila da ovo stanje bica nikada ne izgubi i jednostavno postoji, bas ovako stopljen sa njom, dok mu srce bezprekidno tuce ubrzanim ritmom, a telo gori. Zar su ovko nezni, neznatni pokreti u stanju da proizvedu neprekidni orgazam i ovako snazan nivo ekstaze? Ocigledno. Kada je inicirana harmonicna misao oslobodila supstncu svetog trojstva ljubavi, poklanjajuci joj mogucnost da iskoristi fizicko telo u svrhu stvaranja zivota, ulaskom u sam izvor postojanja. Grublji pokreti imaju za cilj da dosegnu tek par trenutaka orgazmicnog stanja. Toliko nesavrseno i skoro grotskno, nezgrapno i obesno, dok potpuno spojena, skoro sasvim mirna, nepokretna tela, pri najmanjem pokretu prizivaju sve jacu erupciju ekstaze. Stopljeni u jedno bice kupamo unutar esencije izvora zivota. Cudesno! Unutar iste viseslojne vizije Gala i Ariel su prestali da postoje, rodjeno je jedinstveno bice, koje u inter-akciji sa Bozanskim, postoji iskljucivo unutar neprekidne ekstaze. Prostor je nestao i multiverzum se stopio u jednu tacku, vreme nije imalo znacaj, mogli su proci dani, godine, ili minuti, misli nisu postojale, samo opijajuci prekrasni osecaj ekstaze, koji se siri i pojacava u koncentricnim talasima i svaki sledeci talas nosi vece, savrsenije i potpunije zadovoljstvo. Orgazam se razgranatim munjama prosirio kroz telo i duh i zatim ponovo ustupio mesto neprekidnoj lepoti ekstaze, iz koje se zaceo i vratio joj se, spreman da se zacne ponovo i ponovo, opet i opet po njenoj, ili po nasoj volji. "Isuse Boze, ovo je vrhunska magija postojanja!" Konacno je primetio Ariel.
,Posto se probudio Ariel nije mogao da se seti da li je izgubio svest, ili je zaspao opijen neprekidnom ekstazom, stopljenog duha sa Galom. Nagnuo se iznad nje i posmatrao je s'neznoscu i vatrenom ljubavlju, zaljubljen, potpuno opcinjen. Gledao je nezno usnulo lice i rasutu svtlo plavu kosu visebojnih preliva, zatim je sakupio u ruku i sklonio sa njenog lica, ljubeci joj vrat i ramena, resen da njegove oci budu prvo sto ce ugledati. Osetila je dodire i otvorila oci potpuno zbunjena, jos uvek nije bila u stanju da odredi gde se nalazi, niti se bilo cega secala, zatim je ugledala tamno plave oci, pune neznosti i iskrene ljubavi. Osetila je Arielovo telo iza sebe, kako je obmotava, prekriva i naginje se preko nje, dok joj rukom okrece lice ka sebi. Setila se da su zajedno stopljeni unutar najsavrsenije ekstaze i ponavljanih orgazmicnih eksplozija utonuli u san posle nemerljivo dugog vremena. Osecaj lepote i vreli talasi strastvene ljubavi su joj snazno prostrujali telom i srce je pocelo da joj ubrzano lupa, vodjeno svezim secanjem i pokretima njegovog tela priljubljenog uz njeno. Uzdah zadovoljstva zaustavio je poljubac, dok je Ariel prekrivao ogromnim telom lezeci iza nje, potpuno na njoj, osetila je preveliku tezinu i nije mogla da se pomeri, cinilo joj se ni da dise. Pocela je da se panicno pomera i otima, pokusavajuci da se oslobodi pritiska i poljubca, da izvuce ruke iz njegovh, srecom, on je video njene misli i smanjio pritisak, izdizuci sasvim malo pogledao je u oci. "Hoces da nastavimo igru i sjedinjeni udjemo unutar savrsene ekstaze?" Bez razmisljanja je odgovorila. "Da. Ali ne mogu da gledam u ovako snazan bljesak iz tvojih ociju i ne mogu da disem ako me toliko pritisnes." Pomerio se i dohvatio naocare, nagnuo se i poceo da je ljubi po ledjima, zatim joj je namazao ponovo celo telo vilovnjackim uljem za masazu. Polako se spustio, prekrivajuci celo njeno telo. Poljubio je zaneseno, drzeci joj ruke visoko iznad glave, polako, najneznijim pokretima poceo je da se spaja sa njom, dok je njeno telo pocelo da drhti, a temperatura drasticno raste, ulazila je u sve dublju ekstazu, a glasne uzdahe sprecavali su vreli poljubci. Ariel je uplovio unutar Galine ekstaze, osecajuci kako svakim neznim, ocaravajucim pokretom tela, izaziva sve jaci talas vrelog zadovoljstva, koji ih je obavijao lepotom. Prepusten potpuno uzitku, vise nije pokusavao da zauzda sebe, vec da prati njen osecaj i sto duze ostane unutar savrsenstva ekstaze, zauvek kada bi bilo moguce. Konacno je zeleo je isto sto i ona. Napolju je ponovo bio mrak, kada se Ariel teskom mukom odvojio od Gale. Lezali su i gledali se u oci, sklupcani, drzeci se za ruke, dah im je bio isprekidan, a ubrzani otkucaji srca nisu mogli jos dugo da se smire. Potpuno opcinjeni jedno drugim, sinhronizovani istim mislima, istim zeljama. Ariel se nasmejao "Mozemo da se okupamo zajedno i nastavimo igru u vodi?" Klimnula je glavom. Osecala je da se ne bi cuo nikakav zvuk kada bi pokusala nesto da kaze. Nasmejao se. "Ne moras da izgovaras reci da bih te ja cuo. Da li jos nesto zelis, napitak, hranu, bilo sta? Isuse Boze upravo sam se jos jace, opasno jako zaljubio u tebe!" Gala se nasmejala. "Konacno! Verujem da o ovome sanja sve sto je izrazeno unutar multiverzuma?" Pomilovao je po obrazu, uz silno zaljubljeni pogled. "Odvojicu se par sekundi od tebe, donecu ti osvezavajuci napitak i namestiti vodu za kupanje.. ok?" Ne cekajuci odgovor nestao je u kupatilu i vratio se za tren sa flasicom vilovnjackog napitka, koji je Gala ne gledajuci pocela da pije, zatim se ukocila i rekla. "Jao.. ovo je stimulativni napitak, nije potrebno da ovo popijem, ne znam kako ce uticati na mene.. i.." Nasmejao se. "Za sada imamo samo dve iste flasice, kasnije cemo otici na veceru i uzeti nesto drugo? Hrabro mala! Popi celu flasicu, ja sam pored tebe, ne moze biti nista opasno, ili lose, zar ne?" Par trenutaka se dvoumila, zatim popila vise od pola. "Vreme je za kupanje. Nego, da li sam ti rekao da sam jako zaljubljen? A da nisam izostavio da sam nepovratno, maksimalno ocaran i opijen? Mozda nisam naglasio ono kljucno -smrtno zaljubljen?" Nasmejala se glasno zajedno sa njim i uzivala sto je vrti, baca i igra se, uz bezazlenu salu. Sedela je naslonjena na njega u mirisnoj toploj kupki, zatvorenih ociju, spremna da se prepusti i ponovo izdigne do slatkih vibracija prekrasnih osecaja, kada im je unutar svesti odjeknuo zabrinuti glas princa Ariona. "Potrebno je da uskoro krenemo! U sto kracem roku dodjite do moje sobe! Ceo unutrasnji krug ce dobiti dalje upute! Moracemo jos veceras da krenemo na put, stvari su se zakomplikovale!" Ariel je za cas preskocio dva siroka, klizava stepenika pruzajuci joj peskir, pomogao je da se uvije i izadje iz kade. Obuki su se i brzo spakovali stvari, zatim je na brzinu izneo kofere u predvorje apartmana, kada je Gala osetila slabost. Uhvatila se rukama za naslon stolice i jedva izustila. "Izgleda da cu se srusiti? Nesto nije uredu, ne mogu da stojim.. i.." Ariel je pritrcao i uhvatioje u narucje. "Sta se desava? Sta nije u redu? Pogledaj me?" Gledala ga je, medjutim nije mogla da upravlja motorikom, telo nije pratilo njene komande, nije bila u stanju da stoji, niti da podigne ruke. Telo joj je bilo umrtvljeno. Ariel je zabrinuto gledao oci bez trunke straha, kako sijaju neznoscu i ljubavlju. "Dovraga i sve muke, nesto drasticno ne stima!" Telepatski je pozvao princa Ariona, tako da je usao u sobu za manje od minuta, a za njim Kazdir i Eledrijel. Princ Arion je sedeo pored Gale drzeci je za ruku, ali ona nije mogla da oseti njegov dodir. "Dakle pocelo je!" Rekao je zamisljeno princ Arion, prevlaceci rukom iznad Galinog cela, lica, zatim tela. "Ovoga sam se plasio! Osetio sam talas negativne magije uperen ka Gali, verujem da potice od De Sterona Kvesterida od kuce Crvenog Plamena Riadia, koji kako sam osetio pri nasem susretu, zeli nesto od nje.. hmm, ne verujem da je u pitanju samo njegova opcinjenost, vec nesto puno ozbiljnije." Ariel se ukocio, oci su mu postale ostre kao zilet. Princ El-Arion mu je naglasio. "Smiri se! Moramo brzo da reagujemo. Prenecemo je do moje sobe! Zakacena je magijskom udicom, pomocu zabranjene tehnike, koja se koristi u ritualima crne magije i ukoliko ne pozirum sa kontra merama, izgubicemo je. Bice uvucena u medju-dimenzionalni vrtlog! Pri svemu tome bi trebao da joj uvuce duh i telo, ali se neretko desava da se povuce samo duh, jer postoje smetnje, ili distorzija nekog od cinioca potrebnih za uvlacenja u vrtlog, potral, ili cak nekom vrstom teleportovanja." Objasnjavao im je dok su zurili hodnikom. Ariel je spustio Galu na krevet u sobi princa Ariona, koji je vadio iz kofera veliku drvenu skrinju i iz nje kao pesnica velike raznobojne kristale, koje je brzo poredjao oko nje. Dzao je za misice, kao da zeli da je zadrzi da ne ode, a srebrna duga kosa prepuna ukrasa, padala mu je preko njenih grudi i prekrivala mu lice, kada je iznenada viknuo "Sa-Adajene De Steron Kvesterid!" Podigao je glavu oci su mu opasno sijale, kao da je u sred borbe, a u sirokim crnim zenicama videla su se srebrna, rasirena krila. Ceo unutrasnji krug bio je okupljen oko njih, cak i dvojica najmladjih. El-Dre je stao uz princa Ariona i bez reci mu stavio ruku na rame, zatim se nagnuo iznad Gale i stavio drugu ruku rasirenih prstiju iznad njenih grudi i rekao mirnim zapovednim glasom. "Sa-Adajene De Steron Kvesterid!" Koncentricni krugovi pojavili su se u prostoru oko Galinog tela, slicno kapljici vode koja dodiruje mirnu povrsinu jezera, praveci kruzne talase. Spustio je ruku u sredinu praveci vrtlog. Oko njegove ruke pojavila zelena svetlost u obliku kandze, koja je ulazila unutar Galinog solarnog pleksusa, dok se u njenim sirom rasirenim ocima video bol. Zagrizla je donju usnu da ne bi vrisnula. Vreli bol se sirio telom koje jos uvek nije mogla da pomeri. Ariel je gledao zgrceno lice i oci pune bola, bio je potpuno spojen sa njom i osecao je njen bol, dok je unutar njega rastao ubilacki bes prema De Steronu. Kazdir mu je prisao i sapnuo, drzeci ga za rame. "Ovako joj neces pomoci. Smiri se se moj brate, protiv negativnog se borimo maksimalnim potencijalom ljubavi, zar si to zaboravio? Ako dozvolis sebi da te ispuni bes pomazes svome neprijatelju." Ariel se trgnuo i pokusao da gurne buru besa od sebe i ispuni se ljubavlju, medjutim to nije bio lak zadatak, jer je imao potrebu da rastrgne u param parcad prokletog De Sterona, odgovornog za njen bol. El-Dreova zelena energetska kandza jos je bila unutar Galinog solarnog pleksusa, dok je njeno lice prebledelo, a iz zatvorenih ociju se slila suza. El-Dre je konacno jos dublje zario kandzu, okrenuo je i umotao, zatim uhvatio sivu masu energije u obliku kukice i naglo je iscupao, dok je Gala glasno vrisnula. Polako je rekao, gledajuci u nju s'ljubavlju. "Gotovo je. Sve ce biti dobro." Zatim se odmaknuo od nje i drzeci ispruzenu kandzu promrljao par vilovnjackih reci, od kojih je siva energetska kukica izgorela u ruzicastom plamenu ljubavi. Svi su odahnuli, kada se Gala podigla i sela u krevetu, pruzajuci ruke prema El-Dreu rekla je malaksalo. "Hvala ti." El-Dre se nagnuo i zagrlio je stvljajuci svoje celo o njeno, na prisan vilovnjacki nacin pozdrava. Princ Arion koji je sedeo uz nju je zagrlio i drzao je u narucju. "Ovoga puta si me stvarno uplasila. Mislio sam da cu te izgubiti." Princ Arion je podigao pogled, gledajuci sve prisutne, narocito Ariela, koji je stajao pored njega drzeci njenu ruku. "Krenucemo do Lisicije Stene, odmah bez ikakvog odlaganja! Upravo ste prisustvovali napadu crne magije De Sterona Kvesterida, ciji su mi planovi jos uvek nepoznati. Ocigledno da mu je Galijena potrebna iz nekog razloga i ja ne verujem da se radi iskljucivo o njegovoj ocaranoscu njome. Bez obzira sto je zvanicno zaprosio i bio odbijen, ovde se ne radi samo o povredjenom ponosu. Verujem da je Galin zivot u opasnosti i stoga vas molim da je ni za trenutak ne ostavljate samu. Ariel, znam da nemam potrebe da izgovorim, ali ipak ne odvajaj se od nje ni za tren? Narocita opasnost bice prisutna kada god zaspi, sve dok ne stignemo do Lisicije Stene i ne zapecatimo dvanaest pecata zastitnog obruca, koja bi predstavljala izazov i najvestijem carobnjacima najviseg vilovnjackog reda." Princ Arion je polako spustio Galu i ustao. "Ariel imaces tezak period pred sobom. Ne samo borbe za njenu bezbednost, vec i unutrasnje borbe, kanalisanja mira i milosti umesto pogubnog besa i ljubomore. Ti si nosioc volje Izvora Zivota, ali i milosrdja. Puka volja cesto zastrani u negativnost ega, ili bes, dok samo milosrdje moze biti uzrok patnje, ili patetike. Jedno bez drugog stvara ne ravnotezu." Nezno je dodao. "Zapamtices to?" Ariel je drzao Galinu ruku, dok su mu oci sijale surovim ostrim plamenom volje, dok mu je u usima svirala borbena truba. Reci princa Ariona su se nazalost odbijale o ostre zidine njeove volje, kojima je okruzio sebe i nju. "Isuse Boze!" Rekao je Kazdir, uz zlocesti skoro cinicni, ali i odlucni pogled. "Ti nisi sam! Pogledaj, sva tvoja duhovna braca su oko tebe. Inkarnirani u telu stojimo pored tebe, spremni da ucestvujemo u svakom zadatku i svakoj borbi zajedno. Zar ne vidis? Mislis da cu ti dopustiti da se sam tuces vani? Izmastani neprijatelji, to je najnovija fora? Hmm, zar? Dok unutar tebe u zasedi vreba jedni validno pravi pakosni-zlobnik, koji ti organizuje tako krasnu iluziju straha. Kako mu je ime moj opasni brate? Da li muski destruktivni ego, oh da ne zaboravim vrlo primamljivu ljubomoru? Sta jos? Cujem te ti nemas straha? Zar zaista? Dobro sta je onda ljubomora, da li nesigurnost u sebe? U sta ti trebas biti nesiguran? Dragi moj ti sam sa svih strana si srocen u superlativu! Sta je potreba da se zasticuje i brani, da li strah da ces izgubiti voljene, strah da ce biti povredjeni? Sta su kruti moralni sabloni po kojima odredjujemo primereno i pristojno? Da li potreba da ukalipumo silu zivota izvan svog poimanja? Da li ovako slatka, predhodno nabrojana gomilia moze podpasti pod okvir straha? Dobro me slusaj, ponovicu ti nisi sam, cak ni u unutrasnjoj borbi i tu cu ti se zavuci pod pokrov materijalnog oblicja u kojem naizgled boravis i boricu se do smrti za tebe, do smrti tvoga straha, jer realno druge nema." Ariel je spustio glavu i pomazio Galu po kosi, zatim pogledao Kazdira nesto meksim pogledom. "Vidim i znam! Identicno mislimo. Jer brate i ja cu ti se zavuci ispod koze i unutar srca, ucicu u svaku pukotinu onoga sto predstavljas i boricu se do poslednjeg atoma snage za tebe, za sve vas. Znam da sam na probi i da je moje vreme unutrasnje borbe upravo stiglo. Nisam slep. Medjutim nije lako, ali dovraga nisam ni ocekivao da bude. Ipak dok ne dozivim svoj blazeni Aha momemenat i ne prekliknem na ispravno sopstvenim naporom i snagom, necu se izvuci niti napredovati. Kazdir ti me jako dobro poznajes i pohvatao si beleske da se borim iskljucivo sam i ne trpim drustvo? Zahvalan sam na pomoci, medjutim ja tako nisam u mogucnosti da ucim, jer ukoliko sopstvenim snagama ne isplivam, draze mi je da se utopim, sto nikada nece biti jer sam jaci od svake katastrofe! Dovraga i sve muke, sam sam katastrofa i cista destruktivna propast ni malo slatkih razuzdanih uragana zahtevne volje. Vidi, ako dotaknem dno ispod dna, kmecacu snishodljivo upomoc, ok? Nasa ljubav je obostrana, kao i duboke spone poverenja i pripadnosti, uz potrebu da olaksamo i zastitimo jedni druge, da se borimo svom snagom, drasticnije mocnijom silom nego za sopstveno dobro. Evidentno je da je stigao red na mene da prsnem po svim savovima i da me pucaju negativne maco-ego gluposti, u svakom slucaju zastranicu u jezive eksplozivne katastrofe, koje ce najblizi osetiti na svojoj kozi, dakle moj Etrel i specijalno ovo slatko dete koje drzim. Ja shvatam i uzok svoga pucanja. Silni potencijal svete vatre moje slatke princeze je iscistio vani iz cakri svu prljavstinu, koja mi se upravo rasirila unutar aure i boji moju stvarnost negativnom predstavom, uzgred privlaci materijalizaciju mojih lekcija, tako da se na pozornici nasao De-Steron, cisto da me svojski prodrma i pomogne mome napredku. Da li da mu se ljubazno zahvalim? Dakle stigli su moji izmastani neprijatelji da mi serviraju negativnu predstavu realnosti, svezim sadistickim mucenjem, koje cu istrpeti, pobediti i priviti ih redom na grudi, kao davno izgubljenu bracu. Cak i to sam u stanju da ucinim u pravom trenu. Onda stigne spoljasnja slika realnosti i vidljivi nepritaje, a meni u uhu svira bijna truba i ja bih na megdan, da raspracam i unistim. To je propast volje, koja bi u boj. Tesko mi je da kontrolisem sebe pri ovakvim napadima na meni dragoceno! Dok mi borbena truba svira u uhu, a krv vri, zaista nije lako da prepoznam ispravno. Uspostavicu uskoro ponovo potpuno kontrolu nad sirovom voljom! Zgrabicu kormilo i svojski se potruditi da savladam sto se mora. Treba mi samo malo vremena." Nasmejao se i rekao nezno. "Hvala vam!" Zatim prisao i zagrlio El-Drea i Avalona zajedno. "Hvala! Najmladji i najmocniji, moji najdrazi kristalni pokretaci. Zahvalan sam." Svi prisutni bili su duboko dirnuti, potpuno obuhvaceni snagom volje koja je ozivljavala reci, potreseni i ujedno isceljeni njegovim iskrenim monologom. Pronasli su sebe u svakoj izrecenoj mudrosti i spojili se duhom u jedan otkucaj srca i identicnu pokretacku snagu. "Brate jedino sto ti nece biti lako je da prepoznas desavanja u realnosti kao lekciju i kada postanes cista propast, ne unistis sebi dragocene ljude. Kapis?" Kazdir se nasmejao glasno i zviznuo ga po ledjima, tako da ga mali El-Dre zadrzi. Mudre, skoro uvek ozbiljne oci El-Drea su zablistale zuto-zlatnom vatrom kada se nasmejao. "I mi cemo ovoga puta krenuti sa vama, bez pratnje roditelja ili staratelja do Lisicije Stene! Silna sreca, fanfare i radost! Ovo ce biti nas prvi zadatak!" Eledrijel je prisao i rekao, mrseci vec i onako razbarusenu crvenu kosu jedanaestogodisnjem Avalonu. "Ja cu vas paziti, vas dvojica cete biti samnom u sobi, ili pored mene. Dobro cemo se zabavljati, dopasce vam se Lisicija Stena. To mesto vise od svih drugih smatramo svojim domom." Azeri-El, Gidar Etro i Atrion su prisli Avalonu i El-Dreu tapsuci ih po ledjima, uz saljive opaske i u sobi je zavladala prisna, bratska atmosfera, ljubavi i poverenja, u kojoj su svi uzivali. Novo poglavlje njihovog zajednickog zivota upravo je zapocinjalo. Svi kristalni pokretaci bice okupljeni na jednom mestu, sto je podrazumevalo brz napredak ubrzanog ucenja lekcija i ultra rapidnu transformaciju svesti svih koji su im u blizini.
Kada su stigli do mesta na plazi gde se nalazio izlazni portal, videli su stub sive magle i princa Isteralda, kako zabrinuto izdaje upute dvojici vilovnjaka, dok je malecna sirena Hastajel stajala pored njega i bosom nogom crtala krugove po pesku. Princ isterald im je prisao ozbiljnog, zabrinutog izraza lica govoreci. "Ovuda necete moci da izadjete! Barem narednih nekoliko sati ce mi trebati da pronadjem uzrok blokade. Sve cega sam mogao da se setim nije imalo nikakvog dejstva na blokadu prolaza. Verujem da je u pitanju zabranjena crna magija!" Princ Arion mu je ukratko prepricao ceo dramaticni napad na Galu i da su jedva sprecili da bude uvucena kroz medju-dimenzionalni portal, uz pomoc zabranjene vestine crne magije. "Najvaznija od svega je cinjenica da osecam negativno prisustvo De Sterona Kvesterida od kuce Crvenog Plamena Riadia. I verujem da su medju vilovnjacima prisutnim na ostrvu njegovi podanici, ili duznici, koji mu pomazu da ostvari devijantni, nazalost, meni jos uvek nepoznat naum." Princ Isterald je izgledao jos zabrinutiji, cak namrgodjen, sto je predstavljalo iznenadenje svim prisutnima, jer ga nikada nisu videli takvog, pa cak ga ni Gala koja je zivela sa njim i njegovom porodicom, bila je potpuno iznenadjena. Princ Isterald je pogledao svoga brata, zatim sve prisutne sivo-plavim ocima u kojima je blistala odlucnost da se bori i ne dozvoli da se desi bilo sta lose. Njegove oci su se ogledale u vatrenom plamenu duge, koji je osvetljavao Arielovo lice, dok je drzao cvrsto Galinu ruku, dok ona izdizala na prste, da sapne Arielu na uho. "Popusti malo stisak, imacu modrice na ruci. Uh!" Brzo joj je pustio ruku, pomazio je po glavi i uhvatio za ramena, drzeci je ispred sebe. "Zasto ne otvorimo novi portal do Lisicije Stene?" Princ Arion i Isterald su joj istovremeno prisli i tihim glasom objasnili da ne bi trebalo glasno pricati kuda idu. Zatim je princ Arion objasnio svima telepatski da je potrebno drzati u tajnosti lokaciju i sve podatke vezane za put. "Pokusacu da otvorim novi portal." Rekao je namrsteno princ Isterald. "Dodjite, vraticemo se do vile. Odatle cu probati nesto da organizujem, jer odavde su slabe sanse za uspeh." Dok su hodali stazicom Arielu se ucinilo da je ugledao De Sterona izmedju borova i stavljajuci Galinu ruku u Kazdirovu, bez reci je poleteo u tom pravcu, dok je Kazdir zurno objasnio. "Cuvajte Galu! Ariel je verujem video De Sterona! Hmm, I meni se ucinilo, zato moram za njim! Trebace mu pomoc!" Zatim predajuci Galu princu Arionu poleteo za Arielom, dok su ga princ Isterald i Eledrijel pratili. Ariel je pratio uzarene oci u mraku i crni plast, koji je u trku osvetljavao svetlucavu postavu. Prilika je zastala i Ariel je smanjio razdaljinu na sest-sedam koraka, kada se ispred njega pojavila ogromna zivotinja, crvenih ociju, ogromnih sapa sa ostrim kandzama i ocnjacima. Ariel je bio svestan da nema nikakvo oruzje i da je lak plen. Mogao je da pokrene uzasni rusilacki talas i kanalise ogromni potencijal volje kroz jednu tacku koji bi unistio protivnike, ali je to predstavljalo opasnost po celo ostrvu, mozda i planetu, tako da je odbacio tu mogucnost. Bolno je bio svestan da jos uvek nije u stanju da kontrolise svoje moci. Cak ni opaki laserski zrak iz ociju, koji je u stanju da dezintegrise sve sto pozeli, nije uspevao da ukroti, ili jos uvek nije ni pokusao to da uradi, jer do sada nije imao potrebe za tako ekstremnim sredstvima. Medjutim znao je sve borilacke vestine i trenirao svakodnevno godinama, tako da je u ravnopravnoj borbi mogao da nadjaca koga god pozeli, cak i puno snaznijeg protivnika. Zelja za borbom je vrila unutar njega i dosezala tacku kljucanja, zeleo je svom snagom na dvoboj. Zivotinja je rezala slicno vuku, ili psu, ali se nije pomerala. De Steron je prisao i stao pored ogromne zivotinje, koja je cekala njegovu komandu, naklonio se Arielu i rekao uctivo odmerenim glasom. "Moje ime je De Steron Kvesterid od kuce Crvenog Plamena Riadia! Princeza Galijena od Gerhida Zlatnih Listova pripada meni! Ja sam voljan da u dvoboju dokazem da polazem puno pravo na nju!" Ariel ga je gledao pretece, dok mu je zrak iz oka dosezao cak do sumske uzvisice na kojoj je stajao De Steron uz ogromnu, egzoticnu zivotinju pretceg izgleda. "Glijena svojevoljno pripada meni, oduvek! Ja postujem njenu volju i ne bih je mogao nazvati svojom bez njenog dopustenja! Ti se usudjujes da samnom razgovaras o njoj kao o stvari za trgovinu? Silno zelim da se borim sa tobom u dvoboju, medjutim ishod nase borbe nece imati veze sa Galom, niti sme uticati na njenu slobodnu volju i svojevoljni izbor! Princeza Galijena od Gerhida Zlatnih Listova je najcistije malo bice, nacinjeno od same svete vatre, od carolije ljubavi i ja ne mogu da ti oprostim sto si je povredio, zato mi je dvoboj neobicno privlacna ideja." Kazdir, princ Isterald i Eledrijel stigli su u pola Arielovog izlaganja. Stali su pored njega i posmatrali De Sterona i ogromnu zivotinju, koja je lezala pored gospodara, dok su joj crvene oci pretece sevale, a misici se zatezali od pozornog iscekivanja gospodareve komande. Princ Isterald je uz naklon, izgovarajuci svoje puno ime i titulu, po vilovnjackom obicaju zapitao. "De Steron Kvesterid od kuce Crvenog Plamena Riadia trazim da izneses javno i otvoreno svoje namere, koje ja iz iste kuce, brat Galijene od Gerhida Zlatnih Listova imam puno pravo da saznam!" De Steron se naklonio i rekao. "Pororociste Crvenog Plamena obznanilo je, da princeza Galijena od Gerhida Zlatnih Listova nosi unutar sebe trostruki crveni plamen i da jedina moze da gospodari plamenim macem Raidia, slugama plamena Raidia, kao i da bude gospodarica zamka Raidia trostrukog crvenog plamena i moja zakonita zena! Za mene ni jedna druga vila, niti zena ne postoji kao opcja po prorocanstvu." De Steron Kvesterid je zastao i nesto tisim glasom dodao "Meni nije dozvoljeno da opstim sa ni jednom drugom, osim onom koja nosi trostruki crveni plamen unutar sebe. Svaki odnos, neminovno ce se zavrsiti smrcu moje izabranice, tako da osim Galijene od Gerhida ne postoji ona, koju mogu bezbedno da dotaknem i dam joj svoju naklonost!" Nastala je tisina, koju je prekinuo princ Isterald. "Razumem!" Rekao je skoro setno, zatim dodao. "Da li se jos neko od trojstva vilovnjackih redova visoke magije slozilo sa narecenim?" De Steron Kvesterid je odgovorio "Sva tri visoka veca magije su saglasna! Tvoja majka ce potvrditi moje reci!" Princ Isterald je rekao sa sve vecom zebnjom u srcu. "Tvoji su postupci ishitreni i ja te molim da odstupis od zapocetog plana, jer ce se zavrsiti krvoprolicem, sto bi prizvalo bespotrbno tesku karmu i otplatu ucinjenog! Svestan si da cemo se moj brat i ja, zajedno sa prisutnim vilovnjacima na ostrvu plemickog roda i kristalnim pokretacima boriti svim raspolozivim sredstvima za princezu Galijenu od Gerhida? Kao izlaz iz ove situacije predlazem, da tri visoka magijska veca uzmu u razmatranje i donesu odluku o daljim potrebnim koracima vezanim za vase povezane sudbine! Kao i da se temeljno ispita mogucnost postojanja inkarnirane vile, koja je nosioc trostrukog crvenog plamena u vilovnjackoj ravni? Jer moja sestra je usvojena i dolazi iz ljudske porodice i bez obzira sto nosi titulu kraljevske porodice, ona nema vilovnjacke krvi, da li si toga svestan? I da li se slazes sa ovim zahtevom?" De Steron je cutao par trenutaka, zatim odgovorio. "Svestan sam da nema vilovnjacke krvi, ali isto tako da nosi trostruki crveni plamen! Pristacu na tvoje zahteve, jer verujem da ce visoka magijska veca i redovi presuditi u moju korist! Bice potrebno da objasnis Galijeni i njenom izabraniku da je rec tri veca neprikoslovena u nasem svetu i da se jedino objavom rata moze promeniti i to ukoliko je trijumfalan! To bi znacilo borbu protiv tri visoka veca i krah vladajuce kuce Gerhida, jer bi bilo nuzno izabrati strane! Da li si svestan sta ce se desiti ukoliko princeza Galijena odluci ne poslusa odluku saveta? Ja necu morati da izadjem iz svog zamka, dovesce je k'meni!" "Znam!" Rekao je princ Isterald i nastavio. "Isto tako ukoliko ne odluce u tvoju korist, moraces da se odreknes moje sestre!" De Steron je rekao. "Pristao sam na tvoje uslove i odrzacu svoju rec! Isto tako javno obznanjujem, boricu se svim raspolozivim sredstvima da volja tri visoka magijka veca bude u moju korist!" Viknuo je komandu na vilovnjackom jeziku i nestao u sekundi zajedno sa pretecom zivotinjom! Unutar Ariela je buktinja besa pretila da preraste u pozar i Kazdir ga je zadrzao, vukuci ga za ruku, pre nego sto su stigli do Gale i ostalih iz unutrasnjeg kruga. "Sacekaj? Smiri se? Za sada ne mozes nista da uradis! Bespotrebno je da drzis pogubn buktinju besa unutar sebe! Ocigledno je da ce proci dosta vremena dok se ne odluci bilo sta. De Steron se vratio medju vilovnjake, opasnost je ili trajno prosla, ili je odlozena na barem godinu dana. Ariel je duboko udahnuo i zatvorio oci, pomislio je na Galu, na prekrasnih dve nedelje provedenih sa njom, na svoju duhovnu bracu i uspeo da zaustavi pozar besa. "Hvala ti!" Zagrlio je cvrsto Kazdira. i drzao ga par minuta, dok ga je on zadirkivao. "Isuse Boze, cini mi se da si ponovo porastao? Skoro si moje visine? Da li je to dokaz da se od ljubavi raste?" Smejao se i par puta ga zviznuo po ledjima. Kada su stigli, Ariel je zagrlio Galu, zatim je drzao cvrsto obgrljenu ispred sebe, dok je princ Isterald zavrsavao pricu o susretu sa De Steronom i gledajuci u nju zapitao. "Odluka vilovnjackog visokog veca je konacna. Na nju nema zalbi i sprovodi se skoro trenutno. Razmisli, sta ces raditi ukoliko bude nepovoljna? Gala je veselo odgovorila, nestasno se smejuci. "Pa to je jednostavno. Odrecicu se titule princeze Gerhida Zlatnih Listova i tako necu vise pripadati vilovnjackom svetu. Prekinucu veze i zato me vilovnjacki zakoni nece vezivati i primoravati da odrzim obavezu. Jer ja nikada necu moci da se udam za coveka, kome ne pripada celo moje srce." Princ Isterald je rekao. "Tvoj ostar intelekt sluzi na cast porodici Gerhida. Rodeni si drzavnik i diplomata moja sestrice, ja se toga ne bih setio. Dakle u definitivnoj smo prednosti nad De Steronom. To je dobro, laknulo mi je, moja pametna sestrice!" Zatim je dodao. " Verujem da je portal otvoren, tako da mozete krenuti na put?" Ariel je zaustavio princa Isteralda, drzeci cvrsto Galu za ruku, dok su drugi krenuli nazad prema plazi. "Reci mi, koliko vremena je potrebno da visoka magijska veca donesu koncnu odluku?" Princ Isterald je zmisljeno odgovorio. "Moguce da je donesu za nedelju-dve, ili za par godina. Zavisi od jako puno cinilaca. Ne brini, moja majka je u sva tri vrhovna visoka magijska veca i znam da ce se boriti svom snagom za Galijeninu dobrobit. Ona je njena mezimica, verujem da je puno vise voli nego mog brata i mene." Zvonki smeh Princa Isteralda bio je pun ljubavi i topline. Portal je uobicajno funkcionisao i oni su sa olaksanjem krenuli kuci, tacnije na put prema najomiljenijem prebivalistu, prema Lisicijoj Steni.
Svitalo je kada su konacno stigli do Lisicije Stene. Gala je ocarano posmatrala prekrasno uredjeno unutrasnje dvoriste, u cijoj je sredini gorostasno drvo srebrnih listova treperilo pod svetloscu sve bledjeg meseca, dok se pored njega izdizala velika iskosena stena sa ulazom u podzemnu pecinu. Prekrasni vrtovi potpuno su bili zagradjeni ogronbim sestougaonom gradjevinom. Jedan deo ogromne vile potpuno je pripadao unutrasnjem krugu. U prizemlju su osim ogromne, najmodernije uredjene dnevne sobe, sa prestiznom tehnologijom i Rafaelovim cudesnim izumima, koji su spajali tehnologije mnogih nepoznatih civilizacija sa ovozemaljskim uz magiju, imali su izvanredno opremljenu polu-robotizovanu kuhinju, uz mnoge patente donesene iz vilovnjackog sveta, zatim prostoriju sa bazenom, deo sa ogromnom dzakuzi kadom, saunom i stolom za masazu. Na prvom i skoro celom drugom spratu bili su najmodernije, ili unikatno opremljeni apartmani, svaki jedinstvenog dizajna i lepote. Drugi sprat je imao mali zastakljeni vrt, u kome se nalazila udobna garnitura za sedenje i tri razlicite prostorije za rekreaciju, teretanu, prostoriju sa stolom za bilijar i zvezdarijum sa tri razlicita, izvanredna teleskopa, koja su se nalazila u kulici sa zastakljenim delom krvova. El-Dre, Avalon i Gala su prvi put posetili Lisiciju Stenu i zato su im svi u glas pricali vodeci ih na razgledanje i upoznavanje sa omiljenim bazicnim mestom, koje su zvali domom. El-Dre i Avalon su se slozili da Gala prva izabere apartman, koji ce joj ubuduce pripadati i cekati je kada se vrati sa mnogobrojnuh putovanja i zadataka. Bila je neodlucna, dvumila se izmedju dva prekrasno uredjena apartmana na drugom spratu. Ptvi je plenio je vec na prvi pogled, sav u bledo-ruzicastim cipkama, zagasito ruzicastom namestaju sa fascinantnim duborezom, a drugi nesto klasicnijeg izgleda, sa visokim sjajem od ruzinog drveta i mat delova u duborezu, u kome su preovladavale topla narandzasta i drap boja. Razmisljala je, neodlucno setajuci se izmedju ova dva apartmana i vukuci Ariela za ruku. "Isuse Boze!" Vrteo je glavom Ariel. "Tacno znam koji ces izabrati, bez obzira sto se meni vise dopada drugi!" Iznenadila se i radoznalo upitala. "Zaista? Dobro koji mislis da cu izabrati?" Smejao se glasno. "Ruzicasti! Iz dva ocigledna razloga. Zato sto ima izvanredno lepo kupatilo, sa ruzicastom dzakuzi kadom i baldahin sa cipkom iznad i oko kreveta. Da li sam u pravu?" Glasno se nasmejala, dok su im u susret isli El-Dre, Avalon, Eledrijel i Azeri-El. "Potpuno si u pravu, uz to ima prostrani zidni plakar sa ogromnim ogledalom, celu dodatnu, veliku skrivenu prostoriju za garderobu, cipelice i ulepsavanje." Ariel se obratio decacima. "Konacno je odlucila da uzme Ruzicasti Apartman. Kazdir ce ostati sam u nasem starom apartmanu, iz koga cu kasnije preseliti svoje stvari, tako da jedan od vas dvojice moze zauzeti moje mesto? Kazdir za razliku od hotela u kojima odsedamo, nikada nije dovodio svoje mnogobrojne prijateljice u Lisiciju Stenu. Ipak i ovde je nekoliko zena smrtno zaljubljeno u njega, a sa jednom, ili dve ima verujem nesto prisniji odnos i veoma dug po njegovim merilima, skoro preterano dug.. hmm, pitam se.." Kazdir mu je prisao i zviznuo ga po ledjima. "Ne valja razmisljati o mojim ljubavnim avanturama, to je suluda tema, narocito skakljiva zenskim usima. Ariel fale ti moji udarci iz ljubavi? Istina, preterano dugo sam dopustio da me crvenokosa opasnica iz komunikacijskog centra zavodi, ma da zna da je samnom veza apstraktan pojam i potpuno nemoguca, uporno se bori sa svojom ni malo zanemarljivo zgodnom crnokosom koleginicom. Dakle bicete u "Ruzicastom Apartmanu" i mocicemo da se dovikujemo preko terase?" Salio se Kazdir i dodao. "Jedan od vas dvojice je dobrodosao kod mene, ako mozete da se odvojite? Ili da radije prisvojim Eledrijela?" Na kraju su odlucili da ce on preci kod Kazdira, dok ce najmladji El-Dre i Avalon biti odmah pored njih, u apartmanu sa spojenim terasama, tako da ce Eledrijel moci da se brine o njima, bas kao sto je i obecao. Princ Arion je odlucio da ostane u njihovom delu, bez obzira sto vilovnjacka kraljevska porodica ima licno svoj ogromni deo zgrade, nije zeleo da bude sam, vec sa svojom bracom i Galom, tako da ga je jedan prazan apartman delio od Gale i Ariela, dok su Kazdir, Eledrijel i decaci bili na pocetku hodnika, na istom, drugom spratu i istoj strani zgrade koji gleda u dvoriste. Ariel je ostavio Galu u prici sa princem Arionom, Kazdirom i decacima, dok su on i Eledrijel otisli da donesu njegove stvari u Ruzicasti Apartman. Gala i princ Arion zatekli su Ariela, Eledrijela i Kazdira, kako po Rafaelovim uputima postavljaju plocaste zvucnike u obliku zvezdica po zidovima dnevne sobe Ruzicastog Apartmana. Gala je bila odusevljena sto su zvucnici bezicni, u obliku zvezdica i sto se mogu prikaciti i skinuti bez busenja zida, jednostvnim kratkim pokretom prema dole. Skocila je na stolicu i pokusala da sama okaci zvucnik. "Izvanredno! Rafael, to je tvoj izum zar ne?" On se nasmejao. "Da, ovde je moja radionica, ispod komunikacijskog centra. Posetices me uskoro, pa cu ti pokazati mnoge zanimljive sitnice i jos nedovrsene izume." Gala je uzviknula "Cudesno!" Skidajuci i stavljajuci po peti put zvucnik na zid. "Da nisi deo unutrasnjeg kruga mogao bi do sada imati milione! Verujem da bi se sve jace kompanije nadmetale oko tebe i tvojih izuma. Zaista si neverovatan, imas jedinstveni dar medju kristalnim pokretacima, ti si najspecificniji unikatno-kreativni primerek naseg unutrasnjeg kruga, zar ne?" Svi su se slozili dok je Rafael rekao smeseci se. "Svako od nas ima jedinstveni dar i kanalise odredjenu vrstu ogromnog energetskog potencijala, koja zbog svoje neobicno velike snage, ispoljava izvanrednu, specificnu vrstu inteligencije, koja se obicno moze usmeriti ka vise interesovanja, ili shodno zadatku teziti ka odredjenom, kao sto je kod mene slucaj. Kristalne pokretace ja delim na dve grupe svestro-specificne i Specificne. Recimo Ariel pripada 2s grupi, dok recimo princ Arion, Avalon ili Ja pripadamo s1, jedino ti pripadas u obe. Da li me razumes?" Pitao je nezno Rafael, gledajuci u Galu. "Da, potpuno te razumem. I tacno znam, ko pripada kojoj grupi, jer svi prolazite kroz mene tokom prenosa, tako da sam potpuno spojena sa vama i osecam vas potpuno. Verujem da vas poznajem ukupno energetski i osecam potpuno, medjutim pojedinacno tek pocinjem da upoznajem i otkrivam prekrasnu unikatnu sustinu svoje brace, a to ce biti zanimljivo zajednicko putovanje." Rafael se nasmejao glasno i pruzio joj ruku da sidje sa stolice, zatim je pomazio po glavi. "Hmm, pitam se kakav je osecaj kada te ispuni odjednom tako snazan energetski potencijal, koji niko u ovoj i vilovnjackoj dimenziji nije u stanju da kanalise, a verujem i u vise od polovini drugih od bezbroj?" Blistavo radosnih ociju je odgovorila. "Prekrasan osecaj ekstaze ispuni celo moje bice i jako mi je tesko da se odvojim od vas i tog savrsenog osecaja. Verujem da i vi osecate nesto slicno ulaskom i spajanjem samnom, zar ne?" Rafael se glasno nasmejao, a El-Dre zajedno sa njim i skoro u glas su rekli "Da!" Rafael je natavio. "Savrseno tacan opis. Nikada se ne bih vratio nazad u svoje telo da me tudja, odnosno volja Izvora Zivota, ne izbaci i primora me da se vratim u nazad u ograniceni zatvor materijalnog oblika." Gala je razmisljala kako su ona i Ariel otkili nacin da udju u identicno stanje ekstaze pomocu fizickog dodira. Pitala se da li ce neko od njih otkriti to sa svojom izabranicom? Ariel i Kazdir su upravo zavrsili sve radove i pricali su da odu do dnevne sobe i popiju kafu. Gala je odlucila da ostane i raspakuje svoje stvari, ali Ariel nije zeleo da je ostavlja samu i vukao je za sobom, bez obzira na njeno negodovanje. Atrion, Azeri-El, Avalon i El-Dre posmatrali su sto sa trdimenzionalnom mapom Zemlje i perfektno detaljno predstavljenim gradovima, koji prikazuju desavanja u sadsnjem trenutku, tako da se mogla posmatrati realna, istinska slika sveta, koja je bila toliko drugacija od one koju prikazuju na TV-u. Nasilja skoro uopste nije bilo, ljudi su uglavnom ziveli svojim relativno mirnim, ustaljenim zivotima, cak i na zarisnim podrucjima. Dok se u aparatu za ekspreso pravila kafa, Gala, princ Arion Avalon i El-Dre su morali da izberu svoju solju, koju ce koristiti svakodnevno dokle god su u Lisicijoj Steni. Kazdir im je pokazao gde stoje solje, kafa, caj, kasicice i kako se koristi ovaj aparat za ekspreso. "To je jedino sto koristimo u nasoj kuhinji, osim mozda sokovnika i aparata za milk-sejk. Dorucak, rucak i veceru posluzuju u trpezariji sredisnje zgrade. Danas se obicno bira sutrasnji meni, ipak, ukoliko vam se nesto specijalno jede, a niste porucili, sacekacete malo duze, pola sata-sat, da vam naprave. Inace cim udjete za par minuta ce stici jucerasnja porudzbina. Izvanredan sistem zar ne?" Smejao se Kazdir, dok je Gala pitala. "Cija je ovo vila? Da li isto pripada porodici Gerhida?" Princ Arion je odgovorio "Da, Lisicija Stena je nase vlasnistvo, ipak ovaj deo pripada Kristalnim Pokretacima, deo do njega nasoj porodici, dok je do njega deo za goste, sa drugom polovinom, u kom je kafe-restoran i u kome zivi deo posluge i zaposlenih u centru za komunikaciju i istrazivanje, pod Rafaelovim vodjstvom, sto je opet cetvrti, poslednji deo ove zgrade." Zastao je, zatim nastvio. "Ova, kao i mnoge druge vile i mesta rasuta po ovoj ravni Zemlje, pripadaju porodici Gerhida, ali ih koriste visoko-svesni ljudi, koji se bore za pozitivan napredak, za prosperitet i dobrobit svih. Sem zamka Ruzicaste Zvezde, nasa porodica ova mesta ne smatra samo svojim, vec zajednickom svojinom sa dragim ljudima. Azeri-El se ukljucio u razgovor. "Da li i u drugim Zemaljeskim ravnima imate posede?" Princ Arion se nasmejao glasno na ovakvo pitanje. "Naravno! Sve ravni su usko povezane, u nekoliko vibracijski najpribliznijih nasoj ucestvujemo identicnim intezitetom kao i ovde. Vidi.. dragi braticu.. sto je od nekretnina u jednoj, bice skoro 100% i u drugoj ravni i dimenziji Zemlje. Retko dolazi do odstupanja u patrenu, menja se samo intezit snage i faktor naptredka jedinke." Nasmejao se glasno princ Arieon. "Razumeces to vremenom. Kvantna realnost ce ti biti jedna od obaveznih lekcija, kojom te moze poduciti i Rafael? Od svojih etericnih ucitelja ces redom uciti lekcije shodno sopstvenom potencijalu, zadatcima i preferencijama. Ako te ta tema bas zanima preko reda, ponovo cu te uputiti ka Rafaelu, jer ce ti najbolje objasniti sve sto zelis da znas." Bio je uveliko dan i blizu podne, kada su poceli da se razilaze. Svi osim Rafaela, Kazdira i princa Ariona krenuli su da se odmore. Ariel je napunio ogromnu, ruzicastu dzakuzi kadu mirisljavom soli i penom, uzimajuci Galu u narucje saljivim glasom je rekao. "Tvoj vatreni, zli obozavaoc me je prekinuo u ritualu kupanja moje dragocene opasno zavodljive princezice i verujem da sam ti duzan? Sto cu ti upravo nadoknaditi i to dvostuko posvecenim tljanjem tela, specijalno zacinjeim i produbljenim.. koji vode do? Do cega ono.. mozda do ekstaze?" Smejala se, vec ledjima naslonjena na Arielove grudi. "Ne mogu da verujem da u celoj vilovnjackoj dimenziji ne postoji niko, ko bi mogao da kanalise trostruki crveni plamen? Niko osim mene? To zaista nije moguce i ja se silno zato bunim. Ne bih volela da glupavi De Steron bude usresredjen svom snagom na mene." Ariel se namrstio, dok joj je drzao jednom rukom saku rasirenih prstiju preko druge svoje sake igrajuci se, reko je zamisljeno. "Zavrsice se jako gadno, ukoliko vrhovni i visoka veca i magijski saveti donesu odluku u njegovu korist i ti se odrknes svoje titule, docice do neminovnog krvoprolica i Kristalni Pokretaci ce se boriti oruzjem, umesto pacificki, sto ce nam navuci prokletstvo karme. To nece biti lako kao sa otmicarima iz Grcke. De Steron Kvesterid je vrlo opasan protivnik. Njegova energija ne dozvoljava da opsti i ima potomstvo sa nijednom drugom zenom, osim tebe? Jeziv teret. On nece odustati lako, moguce do tvoje, ili njegove smrti i ja sam se pripremio na najgore, nadajuci se najboljem." Zacudjeno ga je gledala. "Ali, sta je najgore?" Sarkasticno nasmejao. "Najgore je da.. bolje da ti ne pricam o tome. Zaista, to ne zelis da cujes, zato nemoj vise da me pitas." Nagnuo se, okrecuci joj lice ka sebi. "Mala, neke stvari je bolje ne znati, nego saznati." Vatreno je poljubio. Cvrsto je privukao uz sebe i stavio glavu na svoje rame, gledajuci je sa uzitkom zlocesto, sasvim blizu njenog lica, pogledom u kom se skoro zlobna iskrica stapala sa smehom, dok joj je prelazio vrhom sundjera za kupanje preko tela, dodirujuci najosetljivija mesta, zbog cega je njeno telo pocinjalo da drhti i glasni zvuci su ispunili prostor. "Hmm, ovo je nesto sasvim novo, moja lutkica nije poletela prema mestu ekstaze? Skenirao je njene misli i osecaje, ulazeci potpuno unutar njenog uma, cuo je svaku misao i svaku njenu zelju. "Dakle tako", mislio je Ariel, "da u pravu si ovo je strast", zatim je pitao telepatski. "Zar ti se ne dopada strast?" Odgovorila je. "Ne, ne dopada mi se. Jako je sirova i nesavrsena." Ariel je glasno nasmejao. "Vidis, u pravu si potpuno, pa ipak, mislim da velika vecina ljudi poznaje iskljucivo strast, dok ekstazu nikada nisu dosegnuli. Ekstaza zahteva savrsenstvo harmonije nasa dva potencijala. Zahteva savrseni balans ogromnog energetskog potencijala i kada bi ljudi shvatili da imaju mogucnost da je svakodnevno dosegnu, i najgori bi se trudili svim silama da postanu dobri. Svako bi zeleo da se probudi i postane visokosvesna jedinka. Ekstaza je nase izvorno postojanje bica i stoga dragocena i maksimalno isceljujuca." Gala je glasno rekla "Da, moj najpametniji, genijalni ljubavnice, sasvim si u pravu. Kao Arhandjelske sile, kao Veliki Andjeli Stvaranja mi postojimo u neprekidnoj ekstazi, iz koje je jedino moguce zaceti zivot trenutno, bez vremenskog odlaganja." Arielu su ponovo skoro zlobno zacaklile oci, omeksane osmehom iskrene ljubavi, zatim je glasno pitao "A da li se iz strasti moze dozvati ekstaza? Da li strast moze prerasti u savrsenstvo ekstaze? Gala je za terenutak razmisljala. "Puka strast? Verujem veoma retko. To su dva suprotna impulsa kao volja i milosrdje, s'tim da ekstaza zahteva potpuno harmonicni protok svetog trojstva ljubavi kroz sve ostale dimenzije bica." Ariel se nasmejao glasno. "Potpuni, izvanredno strucni odgovor?" Zatim je poljubio dugo i polako, dok je oketao, drzeci je u narucju ispod vode. "Vreme je da isprobamo novi krevet sa baldahinom i ruzicstim cipkanim zastorima, tako da mozemo promeniti sobu, ako nam se ne dopadne?" Smejao se Ariel dok je iznosio iz kade. Zavio je u ogroman ruzicasti peskir i obrisao se, zatim je preneo cvrsto zavijenu do kreveta. "Bez obzira sto druge devojke nece umreti pri mom dodiru, ti si jedina sa kojom ja mogu da se potpuno spojim, da stopljenog duha i makar delimicno spojenog tela egzistiram kao jedno bice, kao savrsenstvo u ekstazi svetog trojstva ljubavi." Gala ga je bez razmisljanja pitala. "Da li si imao pre mene neku devojku, jer.." Ariel se glasno nasmejao. "Dobro, sta ti mislis?" Ona je pokusavala da mu skenira misli, medjutim osim zlobnog smeha nije nista pronasla. "Jesi zar ne?"
Ariel je gledao ozbiljno. "Ti to ne zelis da saznas, zar ne?" Klimnula je. "Zelim, bas me jako zanima." Rekla je naivno Gala. "Da sam imao par devojaka pre tebe, da li bi ti bilo pravo? Ili bi smatrala da sam olako rekao desetogodisnjem detetu, da ce biti moja zena?" Posmatrala ga je skoro postidjeno. "Zar me zaista toliko dobro poznajes? Ipak bih volela da znam, da li si imao devojke kao Kazdir, ili si mozda voleo neku devojku, makar na kratko?" Posmatrao je klececi iznad nje, zatim odmotao peskir kojim je bila zvijena i izvukao ga naglo. Gala je vrisnula, to je bolelo, oci su joj se rasirile i zacaklile vlazne od suza. Ariel joj je brzim pokretom uhvatio zglobove i podigao ruke iznad glave, zatim je vatreno poljubio. Lezao je preko nje i ritmicki pomerao telo, ne prestajuci da je ljubi. Pocela je da zaborvlja postavljeno pitanje i sve sitnice koje joj se ne dopadaju. Sam dodir tela bio je uzbudjujuc, a magetna privlacnost, ta cudesna supstanca koja se izlivala iz njih kada god su bili blizu, pocinjala je polako da otvara vrata ekstaze, stvarajuci mogucnost za njen nastanak. Ariel se izdigao i ponovo klekao iznad nje, vesto je okrenuo i poljubio vrat, ramena, spustajuci se od vrha prema dole. Sisao je sa kreveta i deoneo ulje za masazu i tamne naocare, koji su postali obavezan, sastavni deo njihove igre. Namazao je svaki delic Galinog tela, zatim je podigao, da klekne pored njega. "Hoces i ti da namazes mene uljem za masazu? Gala je klimnula. Pocela je da mu kruznim pokretima dodiruje ramena i grudi, dok je snazno uzbudjenje strujalo njenim telom. Sa zaprepastenjem je primetila, da joj se ruka, dodirujuci njegovo telo puni malim orgazmicnim munjicama, koje se prenose dalje do druge cakre i vertikalno gore do srcane, dok istovremeno otvaraju viziju ljubavi i spajanja unutar seste dimenzije. "Oh, Boze.. ovo je potpuno novo otkrice.. dok gledam ocima Andjela energetske manipulacije, ovo izgleda ocaravajuce. Zar je moguce da mi se uzbudjenje pojacava svakim dodirom njegovog tela, skoro.. ali skoro identicno onome kada on mene dodiruje?" Namazala mu je ledja i noge, zatim stomak, ali nikako nije mogla da se odvazi i pogleda, niti dotakne intimnije delove. Klecala je iza njegovih ledja, razmisljajuci, da li je potrebno i to da uradi, ili ce biti u redu da sve intimnije delove preskoci? "Gospode Boze samo da mi ne kaze da je i to potrebno, jer ja to necu moci." Zagrlila ga je oko struka i pripila se uz njegova ledja, ovo je toliko ocaravajuc osecaj, samo ovo je sasvim dovoljno za uzitak. Ariel je jos uvek bio nepomican. Uzivao je da gleda njene misli. Odusevljavao ga je nacin na koji ona otkriva pojedine stvari i sa kakvom kompleksnom jasnocom je u stanju da spozna ono prema cemu se otvori, dok je detinje predrasude sputavaju, u stanju je da ih prevazidje u trenutku, urodjenom iskrenoscu. Njena su osecanja toliko jasna i iskrena. Isuse Boze, ja sam do ludila zaljubljen u nju. Ariel je znao da nema potrebe da zuri sa lekcijama, ovo je dovoljno za danas, zaista nacinila je znacajan napredak. Dve nedelje je proletelo. Zivot u Lisicijoj steni se ustalio, dok je ljubav Gale i Ariela bujala, a unutrasnji krug navikao da o njima misli kao neodvojivoj celini, s'obzirom da su bili nerazdvojni. Ipak, ispod povrsine njihove prefektne harmonije desavale su se i opasne bure. Ariel je bio kao nestabilna atomska bomba, jer su njegove najpogubnije lekcije pocele da se odmotavaju, sto je narocito pogorsavala neprekidna tenzija, zbog koje je vecito visio ispod hladnih tuseva. Ono sto se podrazumeva pod obaveznim ritualom vodjenja ljubavi sa Galom jednostavno nije bilo moguce ostvariti i to ne samo zbog pocetnog bola pri spajanju, zbog kog je Ariel vecito morao da pazi i slucajno se ne prepusti, vec i posto je uzasavalo sve sto nije najneznije i staticno, narocito u drugom delu igre. Njena stidljivost je bila preterana i Arielu jedva podnosljiva, dok ga je pun spektar nedozvoljenog pri spajanju sputavao gore nego nego omca oko vrata. Njegov eksplozivni potencijal volje nije bio sklon prastanju, dok se milosrdje potrebno ga ublazi jos uvek nije otkrilo i spustilo svoj prefinjeni pokrov preko uzarenog jezgra volje. Bez obzira sto je najintimniji trenutcima potpuno kontrolisao sebe, po nekoliko puta dnevno je imao pucanja i bio izuzetno grub prema Gali. Ucio je nemilosrdno pomocu bica volje, trazeci ogoljenu istinu. Prema njenim propustima je bio neumoljiv i pretvarao se u strogog sudiju i jedva se zauzdavao da ne pretera, dovodio je do suza, zatim se jeo iznutra, jasno shvatajuci da je sve vise gura od sebe i da ce je tako na kraju neminovno izgubiti. Nije znao kako da se nosi sa stalnom tenzijom, koju mu organizuju njeni deciji strahovi i predrasude silnih zabrana, o kojima cak nije smelo ni da se prica, a kamoli pokusa pri intimnim trenutcima, zbog kojih je trcao ispod hladnih tuseva. Opet, bio je zaljubljen i opijen njenim cistim srcem i barem u polovini slucajeva, fasciniran iskrenoscu i neposrednoscu, cak gracioznoscu i visom svesti sa kojom otkriva nov svet fizickih senzacija. Uzivao je da izazove njeno zaprepastenje, da je sokira necim novim i posmatra kako se snalazi u novo dodeljenoj ulozi; kako prevazilazi predrasude i koliko cisto, bez imalo uobicajnog ljudskog foliranja i prnemaganja otkriva, dozivljava i potpuno prihvata novine. Mogla je ili da ga odusevi i fasciniran, ili da ga dovode do slepog besa, koji je jedva kontrolisao da ne pretera pri lekcijama, posto je okretala glavu od njoj spornih stvari, kao da ne postoje, sto je za Ariela bilo skoro neoprostivo. Posle izuzetno zanimljivog i ispunjenog dana raznim aktivnostima vratili su se u ruzicasti apartman i zajdno okupali, pricajuci o Avalonu i El-Dreu, sa kojima se Gala igrala decijih igara, dok je namrgodjeni Ariel gardirao i upravo zbog toga kritikovao. "Slusaj moja lutkice, nista ti ne zameram i nemoj pogresno da shvatis moju napomenu, ali ne mogu da te ostavim samu u igri sa decacima, kako zahtevas, jer jos uvek nismo dobili odgovor visokih vilovnjackih veca magije. Posrnuli carobnjak, koji te vreba, mogao bi da pokusa i pre odluke nesto frkovito, razumes? Vidi bebice, nista ti ne branim, vec imam preterano puno posla na sve strane, koji ne mogu da obavljam, jer mi je duznost da te sacuvam od zlih, kao sto je De Steron. Imam obaveze, koje sam primoran da zanemarim, jer te neprekidno gardiram, shvatas mila?" Kimnula je glavom, namrstenog lica. "Znam to. Jasno vidim unutar tebe sta sve odlazes i prolongiras radi mog uzitka u igri sa decacima. Bilo bi puno lakse da mi verujes? Medjutim ti ne mozes? Pitam da li ces ikada moci? Neces, zar ne?" Arielu su zavarnicile oci, sto nije slutilo na dobro. "Kada me uveris da umes sama da se odbranis od pogubnih napada, da zaustavis zle cini i blokiras uvlacenja kroz medjudimenzionalni portal, onda nece biti potrebe da te gardiram. Inace moja lepotice dotle ces trpeti teret moje malenkosti. Da li znas koliko me boli sto sam ti teret? Sto osecam da svom snagom zelis da odem i nestanem, tako da vam ne kvarim igru? Znam da te moj eksplozivni potencijal barem polovinu vremena prestravljuje i uzasava. Koliko te magnetno privlacim i koliko umires zamnom, toliko si prestravljena od mene, zar ne? Gala je drzala spustene oci i sagnutu glavu. " Da, sasvim si u pravu, ali ne zelim da to bude tako. Trudim se da shvatim svoje lekcije, dok ti nemas strpljenja i obicno me osudjues na krst. Ariel.. ja te volim svim srcem. Ali.. isto toliko strepim od tebe. Znas.. to ne bi smelo da bude tako i toliko se trudim da te ne izneverim i da nikada ne ugledam stroge, neumoljive oci pune sarkazma, ili besa." Ariel je sklopio oci i duboko udahnuo. "Znam. Sve znam. Jedem sse iznutra zato. Ja sam kao bomna bez osiguraca, cija eksplozija moze odvedesti u jednu od krajnosti i tesko me je preziveti. Dok ti moja blistava vatrice ponekad okreces glavu od istine i pretvaras se da nema svega sto te uzasava. Samo sto to nije uzasno, vec moze biti uzbudjujuce i prijatno. Moja ljubavi, plasim se sticice nam prevelika iskusenja sa nezeljenih strana, ako popustim uzdu i dozvolim ti da i dalje zmuris. Sta cemo nas dvoje da radimo?" Nasmejala se veselo. "Naucicemo. Ali polako bez ubojitih kandzica i sresnih ispada. Vazi? I uh.. voda nam se skroz ohladila." Ariel je naglo zgrabio i ustao, zatim vatreno poljubio i uvio u peskir. Lice mu je bio sasvim ozviljno, a oci stroge, dok je bacao na krevet sto joj je unelo nemir u srce. Jednim pokretom joj je odvio peskir, zbog cega je vrisnula, jer je zabolelo. "Izgovorio je ostro "Klekni naspram mene! Tako. Otvori oci i pogledaj me?" Gala se uvijala u sebi od muke. Nije smela da otvori oci i pogleda intimnu zonu, medjutim znala je da nece dobiti postedu i ako izvrda, on ce je unistiti. Nece stati dok ne bude sasvim slomljena i u suzama. Ocitala je vilovnjacku molitvu i jedva se odvazila da pogleda. Trudila se da gleda samo njegove oci, koje su bile toliko stroge, da su joj vec krenule suze. Prevukao je rukom preko cela i okrenuo se, s'namerom da pobegne u kupatilo, smire se i tek onda pojavi pres njom. Izmenadio se kada ga je stigla i zagrlila sa ledja. "Oprosti mi i budi nezniji? O Ariel.. dopusti mi da polako ucim? I da.." Naglo se okrenuo i toliko je snazno zagrlio da je vrisnula, zatim je podigao u narucje, dok je stras vrila unutar njega i magnetno je uvlacila i nastelavala na njegovu zelju. Bacio je na krevet i savio unazad ruke, dok joj nokrima prevlacio preko celih ledja. Sagnuo se i zagrizao krvnicki pozadi, opet i opet, dok je vristala u suzama. Spustio se preko nje, simulirajuci drugi deo igre, dok je jecala. "Ssss.. moja lepotice, ujedi iz strastvene ljubavi nisu za suze. Pokusaj da razumes moju ljubav? Ja ne uzivam i ne razumem nezno, vec u eksplozivnom, ekstremnom, silovitnom i tebi neshvatljivom. Mi smo dve suprotne krajnosti, koje se megnetno privlace nadopunjuju. Pokusaj da makar razumes moje potrebe? Ne trazim da uzivas u silovitom i bolnom, nego da ga razumes i istrpis iz ljubavi prema meni?" Jecanje se utisalo, dok joj pruzao maramicu i s'osmehom slusao njeno bucno brisanje nosa. "Pokusacu?" Izdigao se klececi preko nje, presao je rukama preko celog tela, stiskajuci je pozadi, nagnuo se i nezno zagrizao rame i vrat, zatim nastavio da je ljubi, tako da joj zmarci krenu doz kicme, a srce ubrza ritam. Sagnuo se do njenog lica i okrenuo ga prema sebi, uz zaljubljen pogled joj je prosaputao na uho "Moja bit, sama srz srca, enormni potencijal svetog trojsva ljubavi, koji je u stanju da kanalise kroz sebe necitavu silu kristalnih pokretaca. Dragoceno jedinstveno bice, moja voljena, lepsa od vila i sirena, Galijena princeza od Gerhida Zlatnih Listova." Zatim je okrenuo prema sebi i pogledao bljestavim svetlom duge, zbog cega se trudila da viri kroz trepavice prema njemu, dok se Ariel odigao i dohvatio zatamnjene naocare, koje su je stitile od jarkog svetla njegovih ociju. Sagnuo se i poceo da joj ljubi stomak, iduci na gore, posvetio se grudima, sto je izazvalo preglasnu vrisku, koju je prigusio rukom. "Ssss, tiho? Izazvacemo uzbunu u Lisicijoj Steni. Mislice da te kidnapuju, zato budi tisa moja ljubavi?" Dogrbila je jastuk i zagrizla, kada je nastavio sa slatkim mucejem. Zaustavio se iza nje, podigao je da klekne, zatim naslonio ruke na drveni stub baldahina. Gala je izgubila ravnotezu i skliznula, umalo je pala potrbuske, dok je on zadrzao i previse cvrsto stisnuo jednom rukom oko zglobova, sto je proizvelo kratak ostar bol i vrisak, zato je brzo gurnuo nogom u napred, dok je drugom rukom drzao oko struka. Fiksirao joj je ruke i oslonio o stub, savijajuci se preko njenih ledja, obuhvatio joj je vrat i povukao da okrene glavu, ljubeci je dugim, neznim poljupcem. Gala se potpuno opustila. Osetila je potpuno pripadanje i iskrenu ljubav, kako odmotava najlepse romanticne vizije. Njegova energija je stimulisala i davala adrenalinsku groznicu, ulazila je koncentricnim krugovima unutar nje, ispunjavala je spektrom prekrasnih emocija i izdizala do ekstaze. Telo joj je postalo toplije, dok je ogromni energetski potencijal sacinjen od svetog trojstva ljubavi, sjedinjen sa silom volje ispunjavao materiju i izdizao duh. Uletela je kroz sirom otvorena vrata ekstaze, pomocu ovog neznog poljupca i dodira njegovog nepomicnog tela, koje je prekriva. Nije zelela da bilo sta drugo poremeti ritam uzvisenih, neznih vibracija. Rasirena u lepoti, plutala je dragocenim mestom ekstaze. Cula je Arielov glas iz daljine, ali nije znala sta joj govori, bezala je od tog zvuka, jer nije zelela da napusti ovo savrseno mesto uzitka. Ariel je morao da je prodrma, ustine i zagrize, cak i da povisi glas i skoro vikne ponavljajuci tik pored njenog uha "Smesta se vrati! Cujes? Otvori oci! Pogledaj me?" Jedva je naterala sebe da otvori oci, dok se ekstazicni osecaj smanjivao, a Ariel ulazio u njen um i telo, spajajuci se sa njom, pojurio je ka istom mestu savrsenstva, najneznijim sporim pokretima tela. Od prvog pokreta potpuno se zgrcila i da je nije zadrzao srusila bi se od silovitog udara prve eksplozije, drhteci od sve jacih orgazmicnih vulkanskih erupcija. Nije bila svesna glasne vriske, jecaja i uzdaha, dok se sve jaci orgazmicni talas sirio se kroz nju, bez namere da nacini pauzu i prepusti je ekstazi. Ariel je bio tek povrsno usao unutar nje i nije se jos spojio potpuno sa njenim osecajima, niti telom i bio je zatecen ogromnim orgazmicnim talasima koji poput elektro-sokova grce njeno telo, dok se otkucaji srca pojacavaju iznad moguceg maksimuma. Svaki novi talas se cinio sve jacim i intezivnijim. Svaki najmanji pokret njegovog tela u napred je stvarao orgazmicnu lavinu prejake vulkanske erupcije, koja nije jenjavala, vec se pojacavala. Ariel nikada nije iskusio ovako nesto, niti je smatrao za moguce da da ga fizicko telo izdrzi, ipak je znatizeljno nastavljao igru, sve vise uzivajuci, dok je dozivljavao svaki orgazam kao svoj, uz sve vecu zelju da je povede do krajnjih granica izdrzivosti i preko njih. Imao je zelju da drasticno pojaca intezitet pokreta, ali nije smeo da rizikuje i ponovo je prestravi bolom, zato je tek malo pojacao ritam, resen da ga postepeno pojacava, prateci svaki nagovestaj unutar nje, da bi shvatio granicu do koje se sada sme ici. Galino telo se grcilo na svakih pola minuta, ili manje, srce joj je dostiglo neshvatljivo brze otkucaje, koji su se neznatno pojacavali pri svakom sledecem orgazmu. Imala je visoku temperaturu, a celo telo joj je drhtalo, dok su glasne jecaje i krike povemeno zaustavljali Arielovi strastveni, skoro prozdiruci poljupci, od kojih se gusila i grcala. Povecavao je ritam pokreta, opijen orgazmicnom silom vrelog zadovoljstva, osecao je da ce eksplodirati, nije bio u stanju da se kontrolise, sve barijere su popustile, a samokontrolu je pojela ogromna orgazmicna sila, koja je potpuno gospodarila Galinim telom. Ariel je ucinio dugi nagli pokret propracen bolom, dok se snazno oslonio na Galu i namerno je svom tezinom gurnuo u napred, smaknuo joj je ruke sa stuba, potpuno je ruseci na krevet, dok je fiksirao rukom glavu, drzeci je cvrsto za kosu, padali su stopljenih usana, koje su namerno zaustavljale njenu prodornu vrisku, dok se od njih gusila, telo grcilo ispod njegovog, a ruke cvrsto grabile jastuke klececi ispod njega. Oslonjena na laktove, koji su klizeli pod sve jacim pritiskom njegovog tela, gubila je potpuno svest, oci su joj bile prevrnute, tako da su se videle samo beonjace. Ariel je drasticno ubrzao, osecajuci njen bol. Nevoljno je usporio pokrete i cim je bol nestao, organizovao joj par eksplozija, zatim pazeci, postepeno pojacavao ritam, dok ih je ispunjavao zajednicki orgazam, sireci se i lansirajuci stopljeni duh izvan tela. Konacno je popustio stisak i neznatno odaljio usne od njenih, dok je ona jecala i panicno se trudila da udahne vazduh. Lezao je nepomicno preko nje, sto je trebalo da zaustavi orgazmicne talase, medjutim nicali su i granali se navise, nadirali nezaustavljivom plimom harmonicnog spajanja volje i svete vatre, dok ih je najmanji, sasvim neznatni pokret pojacavao do prejake intonacije. Ukorenjeni u ekstazi, izvirali su silnim neprekidnim razgranatim munjama. Ariel je bio unutar njenih misli i osecaja, istrazivao je nepoznato, nasladjivao se svakim narednim orgazmom i krenuo da eksperimentise razlicitim pokretima. Bio je ushicen, sasvim opijen i zazaren, skoro sasvim bez kocnica, dok je lezao iznad nje, preko skroz opruzenog Galinog tela, koje se stresalo i grcilo, sto je na njega delovalo kao afrodizijak i neverovatno ga uzbudjivalo, dok je ona jecala, guseci se povremeno od njegovih poljubaca. Nije bila u stanju da se pokrene i osecala se sasvim nemocno, prepustena njegovoj volji, kao poslusna plisana igricka, ostala bi tu gde su je bacili. Ariel se igrao razlicitim intezitetom neznih pokreta, ljubeci joj vrat, grickajuci kozu, ponovo je osetio vreli nalet uzbudjenja, od cega su mu se zategnuli misici. Bio je jos uvek unutar nje, stopljenog tela i jedinstvenog duha, uzivao je u svakom orgazmu koji joj je izazivao. Pratio je koji pokreti izazivaju najjace udare i ponavljao ih, zatim eksperimentisao novim. Uhvatio je rukama visoki naslon kreveta i povukao je zajedno uz sebe prema gore, prekidajuci poljupcem prodoran vrisak, osecajuci eksploziju i pucanje unutar nje, uz malu dozu bola. Tresao se zajedno sa njom, od neshvatljive siline orgazma, dok Gala nije bila vise u stanju da odrzava svest. Tonula je sve dublje u prijatnu crnu plisanu prazninu. Ariel je osetio da ce pasti u nesvest, zato je snazno ujeo za ruku. Znao je da ce joj iznenadni bol povratiti svest. Gala je otvorila oci, osetila je prodoran bol u ruci, ali jos uvek nije mogla da se pomeri. Ariel nije hteo da zavrsi igru, jer je ovo neobicno iskustvo rusilo granice poznatog i on je hteo da ga produzi dokle god je moguce. Vatreni uragan strasti unutar njega bio je ziv i sirio se svakim nagovestajem pokreta, svakim pogledom prema Gali, koja je izgledala toliko nemocno, magicno lepa, dok je oko nje lebdeo meki narandzasto-ruzicasti oreol, kao u svitaje. Cinila se nestvarna, ni malo ovozemaljski. Njeni jecaji su ga dodatno stimulisali, a od grcenja njenog tela ispod sebe, potpuno je gubio pamet, dok je stopljen sa njenim duhom i telom, samozivo resio da je povede preko granica njene izdrzivosti. Urodjene muske sadisticke porive, oslobodjene pri uzstopnim orgazmima, nije ni pomislio da kontrolise. Opijen sve jacim i brzim eksplozijama poceo je da ostvaruje sve sto pozeli u tom trnutku. Obuhvatio je Galino nemocno telo iznad grudi i struka, zatim se polako prevrnuo na stranu, drzeci je cvrsto uz sebe, sto je rezultovalo novom eksplozijom. Njeno telo se grcilo, dok je glasno jecala i vristala. Sakom preko usta je zaustavljao preglasnu vrisku, dok je ona jedva mogla udahne vazduh, a nesvestica postajala sve glasnija. I Ariel je jako tesko disao, jer je svaki orgazam osecao skoro istom jacinom kao ona, od cega su mu popucale sve barijere, zato je produzivao sto je moguce duze igru, trazeci razlicite poze i pokrete, koje je moguce ostvriri bez fizickog razdvajanja. "Ovo prevazilazi sva moja najneobuzdanija mastanja." Mislio je "Silna oslobodjena orgazmicna energija mogla bi da pokrece nekolko planeta bar deset godina i pri tom emotivno nahrani nekoliko galaksija." Osetio je kako ga prozima novi vreli nalet snage, telo mu je postajalo jace i misici su se zatezali, on se lezeci iza Gale na boku naglo pomerio i podigao joj nogu cak do lica, okrenuo je na ledja i izdigao se iznad nje. Galino telo bilo je potpuno nemocno, a svest jedva prisutna, dok su je novi orgazmicni udari neprekidno prozimali, ona je mogla samo da jeca, od slatkog mucenja, koje se nastavlja u nedogled. Ariel se pokretao sve slobodnije, svaki njegov pokret nosio je novi orgazam i on se sebicno igrao sa njom. Osetio je da ce potonuti zajedno sa njom i izgubiti svest, brzo se odvojio izlazeci iz njenog uma, unutar mikro sekunde video je viseslojnu viziju i znao tacno sta je potrebno uciniti. Stavio je ruku izmedju grudi i drugu na celo, kroz ruke je automatski kanalisao potrebnu energiju. Kristalno prozirna, bela svetlost je strujala ispunjavajuci Galinu svest, kupajuci duh, isceljujuci telo. Osetila je da joj sam Izvor Zivota predaje snagu. Uzivala je potpuno u ovom prenosu, vratila se na mesto ekstaze, toliko poznato, prekrasno, za kojim njena dusa zudi. Isceljujuca kristalno cista svetlost se prelomila punim spektrom duge, dok je nova snaga nahranila njeno telo, a ekstaza se pojacala i prosirila. Prosaputala je. "Prekrasno.. savrseno.. to je ono za cime oduvek ceznem." Ponovo je mogla da dise i slobodno udahne vazduh, osecala se istovremeno iznad i unutar svog tela, plovila je mirnim blistavim prostranstvom, dok su je isceljujuce energetske niti spajale sa dve izrazene forme, isticale su iz prekrasnog svetlucavog duhovnog bica, koje se izdizalo ogromno svuda okolo, iznad, unutar i oko tela, drzeci fiziki oblik unutar sebe. Ona je poznavala ovu arhandjelsku silu. "Ariel?" izgovorila je glasno, gledajuci ocima duha, Posmatrala je svog voljenog duhovnog brata, svog ljubavnika i samu sebe. "To je onaj kome pripada celo moje srce." Novi, jaci talas ekstaze usadio se unutar nje, dok su se njene ruke atomatski pokretale bez njene volje, zagrlila ga je i poljubila izmedju grudi, udahnula je duboko, pa jos jednom silazeci nezno, dok su je njegove energetske niti obmotavale zastitnicki, meko se spustila unutar fizickog postojanja i otvorila oci blistajuci ogromnim, neiscrpnim potencijalom, unutar eksaze. Govorila je telepatski. "Da li bih mogla da zadrzim zauvek ovaj osceaj unutar sebe? Zelela bih da ovakvo savrsenstvo poklonim svetu, svemu i svakome. Verujem da je namenjeno da materijalna tela finalno dostignu esencijalno Andjeosko, Bozansko postojanje, zar ne?" Ariel se ponovo spojio sa njom i uplovio u najblistaviji, najsnazniji osecaj ekstaze, jaci od svega sto je osetio unutar duha. "Isuse Boze! Cudesno." Viknuo je iznenadjeno. Duh i telo bili su mu preplavljeni savrsenim talasima ekstaze s'izvora. "Da li bi mogla da zadrzis zauvek ovakvo postojanje i poklonis ga svakome koga dotaknes? Istinski ne znam? Mislim da je jako mali broj onih, koji su u stanju da prime i kanalisu ovakvo savrsenstvo." Rekao je i zastao, zatim nastavio da govori jos neznijim glasom, punim ljubavi. "Znam da zudis da vecito postojis okupana, ispunjena ovim savrsenstvom.. moja slatka vatrice i ja zudim da ostanim stopljen unutar tvoga uma, srca, duha i tela zauvek. Bez pokreta, bez misli, bez zvuka, u savrsenom stanju ekstaze samodovoljnog bica, da zagrljeni postojimo zadovoljno." Gledajuci se identicnim pogledom, bili su prozeti i obgrljeni mirnom silom postojanja, koja treperi lepotom slatke vizije s'vecitog izvora zivota.
Ariel se probudio dezorjentisan. U sobi je bilo mracno, dok je sa terase dopiralo dvorisno svetlo, dopunjavajuci sjaj zvezda i meseca, lezao je iznad Gale, delom oslonjen na nju, izdigao se i posmatrao njeno prekrasno usnulo lice i vitko, savrseno telo, diveci joj se potpuno. Bio je zaljubljen u svaki aspekt bica i fizicku formu. Postao je svestan cinjenice da obozava sve sto ona predstavlja i izrazava u bilo kom obliku, bilo kada. Imao je potrebu da je snazno zagrli i poljubi, ali se suzdrzao, polako se izvlaceci iz kreveta, krenuo je da joj pripremi kupku i sidje dole da namesti tople napitke, kapucino, mozda i mil-sejk od vanile i neki vilovnjacki napitak? Hmm, vise vrsta neka ona izabere. Sada je vec znao da Gala skoro u opste ne jede, mozda zalogaj-dva dnevno, ako je natera, ili ni toliko, ali zato obozava hladan ness od mleka, ekspreso sa toplim mlekom, ili slatkom pavlakom, milk-sejk i sve od vanile. Hmm, ukus vanile, kvalitetna kafa i vilovnjacki napitci predstavljali su njen dnevni meni. A osim toga? Razmisljao je i setio se da je desetogodisnja devojcica volela sveze pecivo? I kao dete jela je zalogaj-dva dnevno i onda po nekoliko dana nista sem napitaka. "Ona je dokaz da se raste i zivi od ljubavi, od vibracije-svetla izvora zivota, koje nas hrani, koja snabdeva dusu i telo prekrasnom silom svetog trojstva ljubavi i ekstazom. Da, Gala je izrasla u visoku devojku, verujem da ima 172-173cm, meni je skoro do ramena u visokim stiklicama. Hm, kasnije cu je izmeriti u teretani." Eledrijel je bio u kuhinji, vrzmajuci se okolo trazio je nesto. Ariel ga je u prolazu potapsao po ledjima. "Hoces da ti pomognem? Sta trazis?" Eledrijel ga je pozdravio odsutno i rekao "Pre par sati sam ostavio u kuhinji kutijicu sa zastitnom narukvicom, koju mi je dao da pricuvam princ Arion, medjutim nigde je nema i.. uh, cak nisam ni siuran da je ovde. Ipak ne secam se da sam je imao za vecerom. Isuse Boze, stvarno ne mogu da se setim gde sam je stavio, bila je guzva ovde i.." Ariel se glasno nasmejao i potapsao po ledjima. "Smiri se? Za pocetak mi reci koje boje i oblika je kutijica?" Eledrijel je objasnjavao "Kutijica je u obliku zvezde nepravilnih kraka. Tamno plava sa srebrno-zlatnim grbom kraljevske porodice." Ariel je vesto pretrazio kuhinju, zatim skenirajucim pogledom za tren pregledao ogromnu dnevnu sobu i likujuci prisao Eledrijelu. "Pogledaj!" Pokazao je ruku na kojoj je bila prekrasna kutijica. "Pronasao sam je na visokoj komodi." Pokazujuci rukom mesto. "Tacno ispod moje omiljene slike." Eledrijel ga je zagrlio sa olaksanjem, govoreci nezno. "Znaci osim sto si u stanju da dematerijalizujes zemlju i univerzum, imas supermenski vid? Hmm, izvanredan dar. Havla ti." Eledrijel se smesio, stavljajuci kutijicu u dzep. "Ova kutijica ce ustvari ici Gali, ali ne znam da li je zastitna magija vec pripremljena, ili ne? Princ Arion mi je stavio kutijicu u ruku i rekao da je pricuvam, dok se ne vrati sa sastanka i puseci se odmaglio. Vilovnjacka delegacija je zvanicno i vazno umarsirala u Lisiciju jazbinu. Nadam se da ce sve biti u redu? Arion je izgledao jako zabrinut." Ariela je presekao iznenadni bol i on se savio. Eledrijel ga je pridrzao za misicu, zbrinuto ga posmatrajuci. "Da li ti je dobro moj brate? Skroz si prebledeo. Hajde da sednemo?" Rekao je brzo. "Ne, nikako, moram da namestim napitke i pozirim gore do vatrice. Razumes? Ne smem da je ostavim samu ni za tren. Presekao me je fizicki bol pri pomisli da je visoki savet carobnjaka vec doneo odluku. Isuse Boze, moraju, jednostavno moraju da odluce u nasu korist! Ja bih poludeo da je izgubim, ne bih mogao to da podnesem." Rekao je sasvim ozbiljno, a u glasu mu se osecao bol. Eledrijel je osecao isto sto i on. "Najdrazi brate, ona je srce naseg Etrela i svima je potrebna. Kristalni pokretaci ne mogu da postoje bez nje. Ipak ti si njen izabranik od samog pocetka i tebi je ocigledno jos teze jer ste i fizicki vezani, ne samo duhovno. Ti znas da cemo se boriti svojim zivotima i necemo dozvoliti da je odvedu?" Hajde dodji, pomocicu ti da pripremis napitke?" Rekao je i povukao ga nezno za ruku. Ariel je sa Eledrijelom pripremio nekoliko vrsta ekspreso kafe, poneo slatku pavlaku i casu vrelog mleka, pronaso je sest razlicitih kutija vilovnjackih napitaka i uzeo po jedan od svakog. U frizideru su imali milk-sejk i on ga je dodao na tacnu uz kutiju keksa. "To je verujem ok?" Smesio se Eledrijel. "Eto! Za manje od desetak minuta sve je spremno za vilovnjacku pricezu. Primetio sam da ona ne jede? Ipak trebala bi veceras da pojede par zalogaja. Pogledao sam unutar tebe, imali ste jako burnu noc, zar ne?" Ariel ga je zacudjeno posmatrao tamno plavim ocima, iz kojih je varnicio povremeno zrak duge. "Video si, mozda i osetio to mesto neprekidne ekstaze, koje joj ocigledno po pravu pripada, dok ga ja mogu dosegnuti ulaskom unutar njenog uma, srca, duse i tela. To je cudesno, magicno mesto Izvora Zivota, skoro isto kao pri prenosima. Silna lepota." Eledrijel ga je posmatrao svojim ljubicastim ocima, punim neizmerne ljubavi, dok mu se na dlanu kristalizovala vizija, otvorio je saku i pokazao je Arielu. On je bio sokiran i zadivljen. Talas vrelog uzbudjenja mu je preplavio telo dok je gledao savrseni umanjeni trodimenzionalni energetski prikaz Gale u svome narucju, kako se grci i povija, drzeci ruke na stubu baldahina, dok je on nagnut iznad njenih ledja prekriva i neznim, sporim pokretima izdize do orgazma. "Isuse Boze! Preslikao si sliku stvarnog dogadjaja, vadeci je iz vizije moga uma i srca?" Gledao ga je zacudjeno. Eledrijelje se smesio "Da. Opazio sam u trenutku viseslojnu viziju, koja je ugravirana unutar tebe i doziveo deo vasih emocija. Nikada ne bih pretpostavio da ovde, dole na Zemlji postoji takav stepen uzitka, u neprekidnom orgazamu, uz cudesnu lepotu ekstaze. Nadrealno. Zaista nisam mislio.. nisam verovao da je tako nesto moguce, cak ni u bledoj naznaci. Zavidim ti moj brate i divim ti se ujedno, to shvatas?" Zastao je gledajuci Ariela sa divljenjem, dok mu je ljubicasta magla sencila lice, nastavio je. "Izvor Zivota, Stvaraoc nece dozvoliti da ovako jedinstveni izraz ljubavi, koji je u stanju da dosegne savrsenstvo i kanalise ga kroz sebe, bude razdvojen. Zato ne brini? Niko ne moze da odvede Galijenu. To bi bio akt uperen protiv Stvaraoca i velikog koncepta stvaranja. Sto znaci da ga je nemoguce ostvariti." Ariel vrteo glavom, smeseci se i gledao ga s'ljubavlju i neznoscu. Zagrlio ga je i poljubio, uz tapsanje po ledjima. "Eledrijel, ti si jednstveno, cudesno, izvanredno interesantno stvorenje. Zaista se nadam da ces pronaci vilu, koja moze da kanalise tvoj potencijal i tvoj dar vizije preinci u delo. Volim te svim srcem, moj brate." Rekao je iskreno, sa puno ljubavi. Eledrijel je posao sa njim do drugog sprata. Nameravao je da ode do svoje sobe, ali je Ariel osetio da je zeleo da vidi Galu, zato ga je pozvao da prisustvuje njenom budjenju. Usli su u dnevnu, zatim u spavacu sobu, gde je na krevetu sa baldahinom, ispod ruzicastih cipki spavala Gala. Disala je ujednaceno, dok joj je slatko usnulo lice osvetljavala stona lampa, iz cijeg su se visokog postolja lucno, jedna iznad i ispered druge svetlucale male bele zvezdice, u cijoj je sredini ponosno stajala jedna jedina veca zvezda. Eledrijel je konstatovao. "Izabrala je sobu u svojim bojama, koja cak i stilski podseca na nju? Umotana u ruzicaste cipke, elegantna i dostojanstvena, pa opet vesela. Dok ova velika zvezda a lampi definitivno predstavlja Galijenu, oko koje su poredjani kristalni pokretaci sijajuci prema njoj. Tako ja to vidim. Hmm, definitvno niko od nas ne bi podneo da je izgubi." Ariel je prisao i ostavio veliku srebrnu tacnu na sirokoj nocnoj komodi. Seo je pored Gale, sagnuo se i poljubio je u obraz, mazeci je po kosi, zatim je povukao, zavijajuci oko nje prekrivac i smestio je u svoje narucje. Otvorila je oci i ugledala Arielovo prelepo lice, koje je sada nesto manje podsecalo na andjeosko, jer ga je neobrijana brada sencila, dajuci mu muski sarm i cetvrtactije konture. Tek sada je ovako izuzetno visok i krupan, podsecao na izvanredno lepog muskarca. Arielove oci su se iskrile od ljubavi, radosti i nemirnog, nestasnog duha koji smislja nevaljalstva, dok je imao poriv da najsnaznije stisne u bolni ljubavni zagrljaj, da je poljubi strastveno, baci na krevet i pojede je celu, umesto dorucka. Medjutim, setio se Eledrijela i veselo rekao "Eledrijel je dosao da te vidi. Hoces da te odnesrm do kupatila?" Klimnula je glavom i mahnula Eledrijelu, koji je stajao na jacem svetlu dvevne sobe, par koraka udaljen od vrata, posmatrajuci scenu njenog budjenja. Mahnuo joj je odpozdravljajuci. Ariel je smestio Galu u kadu, stavio pored nje soljicu kapucina i par napitaka, zatim otisao u dnevnu sobu da pravi Eledrijelu drustvo, dok je ceka. Eledrijel je zamisljeno rekao "Od prvog pogleda i prvog dana na okupljanju pre sedam godina, koje nam je svima drasticno izmenilo zivot, ti i Gala ste potpuno pripadali jedno drugom, zar ne? Secam se da se malecna, mrsava devojcica najcistijeg srca i vecito radosnih ociju, krisom uvlacila u tvoj krevet i vukla te u svoju sobu, dok si ti bio na mukama, razmisljajuci o pristojnosti i da li je u redu? Ti si imao svega 15 godina zar ne? Pre toga nisi imao devojku? Nesto ozbiljno? pitao je Eledrijel. "Da imao sam, nekoliko neozbiljnih vezica, uz poljupce i zagrljaje, kratki peting i nista dalje, ali bas tada sam imao prvu pravu devojku vec nekoliko meseci, koja je bila luda zamnom, dok ja nisam mogao da je istinski zavolim, bez obzira sto mi se dopadala, nesto nije bilo u redu. Onda sam upoznao malecnu, mrsavu devojcicu, koju sam nosio strmim spustom, dok me je njena blizina opijala cistom ljubavlju, imao sam osecaj da mogu da poletim, da mogu da ucinim nemoguce." Ariel se nasmejao. "Zatim su dosle moje moralne dileme, pa onda njene frke u vezi fizickog odnosa.. hmm.. Kazdir, Priceza Tjeras i princ Arion su pomogli, svako na svoj nacin da se izborimo sa glupscu predrasuda i strahova, omogucili su nam da koncano krenemo predodredjenim putem." Eledrijel ga je zacudjeno gledao. "Pricaza Tjeras? Nisam znao da je i ona doprinela.. hmm, kako?" Ariel je vrteo glavom. "Veruj mi, ne zelis da znas. Jednom cu ti ispricati dugu pricu o tome, ali ne sad, ne bih voleo da Gala sazna za to. Puno je bolje da ne zna. Jer da me upita, morao bih da je prenerazim istinom." Eledrijel je tiho pitao. "Ovo te pitam vise radi sebe i zaista ne moras da mi odgovoris. "Da li si imao jos neku devojku pre Gale?" Arielu je zasijala sarkasticna, skoro zlobna iskra u oku, samo za tren, dok se smejao. "Postavljas mi tacno takva pitanja, o kojima radije cutim." I dok je Eledrijel hteo da se izvini, Ariel je ustao i prisao mu je, spustajuci mu ruke skoro udarcima na ramena, napomenuo je sarkasticno "Ti si trenutno na mom mestu pored Kazdira, za godinu dana cu te pitati da li si spavao sa vise od 50 devojaka, ili jos uvek nisi presao tu cifru? Kazdirov tempo je tesko pratiti, ali ce te on naterati da ga pratis i nece ti dozvoliti da se izvuces. Zar se ne secas nasih zajednickih avantura?" Eledrijel je zamisljeno rekao. "Da, u svim nasim zajednickim avanturama je bilo bas tako. Znam da si bio u drustvu mnogih zena, jedino nisam znao da li si isao do kraja? Uh, izvini? Nisam trebao to da pitam.. jer.." Ariel se glasno nasmejao. "Da! Nazalost ja uvek idem do kraja i nikada ne zapocinjem naesto, ako nisam voljan da ga zavrsim. U mojoj biti je forsiram sve do krajnjih granica i preko njih, ako je moguce." Eledrijel je provirio prema Gali, koja je stajala u vratima bleda kao krpa, zaprepastena, skoro u soku. "Gala?" uzviknuo je Eledrijel, dok mu se u glasu osecala krivica. Ariel se uspravio i pogledao je ozbiljnio, vise nego strogim pogledom, zbog cega se ukocila. Nege su joj zaklecale i pomislila da ce se srusiti. Uhvatila se o ragasto, ljuta na sebe i znake svoje slabosti. Ubedjivala je sebe kako nece da misli o tome, kako je to ne zanima, da je samo ovaj trenutak vazan, jer ne moze da promeni proslost. Eledrijel je skocio iz fotelje kao oparen cim je ugledao, dok joj je Ariel polako prisao i podigao rukom lice. "Pitaj me?" Rekao je hladno. "Odgovoricu na svako tvoje pitanje." Gala je jos uvek drzala spustene oci, dok joj je Ariel izdigao lice, polako je upitala "Imao si jako puno devojaka pre mene?" Cula je strogi glas. "Da!" rekao je Ariel pomno je skenirajuci. "I sa njima si bio u krevetu, ali ih nisi istinski voleo?" Ponovo identican ni malo prijatan glas. "Da. Tako je!" Rekao je ostro Ariel. "Ali ja sam mislila da nisi u stanju da uradis tako nesto, jer ja to nikada ne bih mogla.. zar, zar bez ljubavi.. bez.. bez iskrenih emocija.. i zato sam mislila.." Ariel je puno neznije dodao."Svako vidi i boji svet izvan sebe po nacrtima svoje duse, ja to jako dobro znam, zato nisam zeleo da ti srusim iluzije. A ti moja savrsena lutkice bojis svet svojom cistom dusom, bojama ljubavi, u koje sam nepovratno zaljubljen. Ti si me potpuno ocarala moja leptice." Zatim je dodao dok mu je u glasu bilo sarkasticne zajedljivosti i gorcine. "Zar si zaboravila da mene pokrece sirova snaga volje? Tebi neprimamljiva, izuzetno opsana stihija, nezadrziva vulkanska erupcija i ukoliko joj se oduzme milosrdje, ona je vise nalik katastofi nego dobrobiti. Ne zelim da ti se pravdam, to ne bi imalo smisla, pa opet, ni jednu od tih devojaka nisam zavodio, niti sam istinski zeleo da imam bilo sta sa njima. Pokusavao sam svaku da odgurnem na sve moguce nacine, ali.. Kazdir se krece u drustvu obicno nezajazljivih lakih zena, bez moralnih pitanja, koje je jako tesko, cak nemoguce odbiti. Ja stvarno nisam morao nista da radim, a jedino sam mogao da se odbranim surovim nasiljem prema zeni, ili kukavickim bezanjem." Sagnuo se skroz do njenog lica i rekao tiho "Pogledaj me?" Zatim ponovio glasnije. "K'vragu, ne skrivaj oci od mene! Pogledaj me?" Gala je podigla suzne oci, trudila se da ne zaplace. Arielov ostri glas je prekinuo neprijatnu tisinu "Istina je da nikada ni jednu drugu zenu nisam zeleo, ni jedna mi nije bila potrebna, niti sam ikoga voleo osim tebe. Ti si imala svega deset godina, kada si tako mrsava i mala zaljuljala opasno ceo moj svet. Jos onda sam shvatio da ces biti moja zena i jedina unutar multi-dimenzionalnog postojanja koju zelim samo za sebe. Da li razumes?" Zastao je zatim nastavio. "Sve ima svoju svrhu, moja dragocena ljubavi, pa tako i moja iskustva sa lakim zenama. Zar si stvarno mislila da cu sa dvadeset tri godine biti bez ikakvog iskustva, kao ti sa sedamnaest?" Gali je skliznula suza i ona je brzo obrisala, ljuta na sebe zbog slabosti, zatim ljutito rekla. "Vise bih volela da si imao devojke, koje iskreno volis, kojima se divis. Ako si vec imao takva iskustva, zasto nisi pokusao da razumes i zavolis te zene? Uzasno je.. ne, gore nego uzasno da samo spavas sa njima i da ih sutra ne vidis, da ih povredis, jer one su mozda bile zaljublljene u tebe? Ti si zli." On se skoro glasno nasmejao, medjutim znao je da ce se Gala sokirati ako se glasno nasmeje i jedva se suzdrzao. Morao je da joj okrene ledja, da bi smirio poriv smeha. "Takve su zene potpuno drugacije od tebe, cak i mene, Eledrijela, pa i Kazdira u krajnjoj liniji. One se zaljubljuju 5x na vece i cim stigne novi plen, zaboravljaju stari. Da li shvatas?"
Ljutito je rekla "Ne! U opste ne shvatam, takve zene ne postoje! Ti si sebe ubedio u to, jer neces da se osetis odgovornim za svoje lose postupke!" Ariel nije mogao da se suzdrzi i nasmejao se glasno, sto je Gali bilo jednako fizickom samaru. "Isuse Boze ludo dete! Smiri se? To sve nema veze sa tobom! Zasto je vazno sta sam radio pre nego smo zapoceli vezu? Zasto te toliko vredja pomisao da sam bio sa drugim zenama?" Trgnula se, razmisljala je "Zasto? Zaista zasto?" Eledrijel je prisao i stao ispred nje, uhvatio je za ruku i rekao. "Ariel je potpuno u pravu. Imaces mozda prilike da upoznas zene u Kazdirovom drustvu i mocices sama da ocenis kakve su? Kazdir ne zeli ozbiljnu vezu i zato je uvek okruzen zenama, koje zele isto sto i on.. sex bez obaveza. Da li sada razumes? Kada god sam bio u drustvu sa Kazdirom i ludim nocnim provodima i ja sam bio sa takvim zenama. Mozda manje nego Ariel i puno manje nego Kazdir, ali samo zato sto nisam stalno bio pored Kazdira. On nekako ume da te uvuce u svoje seme i uvek se zavrsi isto, one te prosto nateraju da budes sa njima." Eledrijel je gledao tuzno u Galu, poljubio je u obraz i rekao. "Zaista, pre nego sto se uveris da obojica govorimo istinu, obecaj mi da neces zamerati?" Gala je tiho rekla. "Obecavam. Vise necu reci ni rec. Nateracu Kazdira da me povede u jedan od svojih provoda vec sutra, ili cak danas ako je moguce? Hocu da se uverim." Ariel i Eledrijel zamalo se nisu srusili kada je to rekla, kosa im se digla na glavi, dok su u glas povikali "Nikako!" Gali su ljutito varnicile oci i ona je rekla odlucno. "Idem da pronadjem Kazdira!" Dok su Ariel i Eledrijel trcali za njom, nemocno se gledajuci i besomucno razmisljajuci kako da je sprece? Gala nije nasla Kazdira u njegovoj, niti dnevnoj sobi, izala je napolje i ugledala ga u drustvu Azeri-Ela i jedne visoke, vitke, crnokose devojke, zato im je zurno prisla. "Kazdir! Ti mi trebas!" Rekla je ljutito, vukuci ga za ruku, dok su Eledrijel i Ariel sve to nemocno posmatrali. Odvukla zbunjenog Kazdira nazad u kucu i u dnevnoj sobi ljutitim glasom ispricala detaljno celu pricu. "Resila sam da vidim te toliko drugacije zene? Ja znam da takve zene ne postoje i najvise prezirem ljude koji lazu i namerno povredjuju osecanja devojaka, koje su zaljubljene u njih! A ti Kazdir si najgori od svih, osim Ariela!" Drhtala od pravednog gneva, zatim se sledila kada je Kazdir poceo da se smeje svom snagom. "Sta nije u redu sa vama? Zasto se smejes?" Nagnuo se sasvim do nje, spustio joj skoro udarcima ruke na ramena, dok mu je duga kosa, tamna kao noc pala na njeno lice, a Gala se sasvim ukocila. Gledao je sarkasticnim pogledom. Osetila je onu istu surovu snagu koja siba bicem, kao kod Ariela i ustuknula. "Nocas ces krenuti samnom u provod! Pozajmi garderobu od Avalona, ili El-Drea i postaraj se da licis na decaka? Sada je 9,30h u 10,30h cu doci po tebe!" Gala je promucala. "D.. da. Dobro." Kazdir je smejuci se zagrlio cvrsto, tako da je jedva disala i rekao zlocesto. "Pokazacu ti ono sto zelis da saznas! Sama ces zakljuciti da li je Ariel potpuno u pravu, ili ne?" Ariel je bio van sebe, kada je cuo Kazdirov plan i pozeleo je da ga tresne po glavi. "Dovraga sve! Gala moje milo dete, mozes opsno lose da se provedes! Eledrijel, objasni joj? Ona pod milim bogom nista ne razume? U ostalom, ti nikada neces izvesti da licis na pozeljnog decaka." Rekao je pakosno. "Ako zaista krenes sa Kazdirom ja cu biti tvoja senka. To sigurno shvatas?" Nasmejala se. "Videcemo da li mogu da se transformisem u decaka? Zaboravio si da ja znam sto-sta od carolija?" Sa garderobom od Avalona i El-Drea, bila je sat vremena zakljucana u kupatilu, dok je Ariel stiskao vilicu i skrgutao zubima cekjuci da izadje, odavno spreman. Kazdir je stigao u tacno 10,30h. Ariel mu je otvorio vrata i prostrelio ga pogledom. "Da li si poludeo? Ona nikada ne bi trebala da bude svesna da takve zene i takvi ljudi postoje. To namerno radis da meni instant zagorcas zivot?" Kazdrir se nasmejao sarkasticno "Smiri se? Iskustvo je vazan deo odrastanja, ne samo tvog, vec i njenog zivota. Ako je zaista volis, dozvolices joj da iskusi i vidi to sto zeli. Shvatas?" Gala je izasla iz kupatila i pred njima je stajao zanosni vilovnjacki pric, umesto princeze. Kosa joj je bila malo tamnija i zalizana u rep. Imala je sveze neobrijano lice i tek izrasle dlacice na bradi i do pola obraza. Ukrojeni tamni sako sirokih ramena skrivao je zensku gradju, zakopcan do grla. Dobro skrojene, uze pantalone ulazile su u Avalonove cizme, vece 5 brojeva, od tvrde boks koze, slicne martinkama, tipicno muske, dopunjavale su njen pazljivo osmisljen tipicno muski izgled. "Sta si uradila sa grudima?" Pitao je zlobno Ariel "Povezala sam ih ogromnim zavojima i dopunila vatom mesta ispod, da izgledaju kao muske! Ha, sta sad kazete? Pravi sam decak i niko nece posumnjati u mene! Dakle primam ovacije?" Rekla je razdragano likujuci, dok je Eledrijel ulazio u sobu. "I ja idem sa vama!" Kazdir je zadovoljno zagledao Galu. "Krcemo Gari!" Zatim je zviznuo po ledjima toliko jako, da je sirota Gala poletela toliko daleko, da je Ariel ubrzao i jedva ukecio u narucje. "Isuse Boze, upravo cu imati Gey iskustvo?" Rekao je Ariel smejuci se iz sveg srca, zatim je podigao u narucje i strastveno poljubio. Eledrijel se glasno smejao, dok ih je Kazdir posmatrao ocima prepunim nestasnih varnica. "Uzdrzite se u javnosti od ovakvih izliva ljubavi? Jasno klinci? Dokle god ste vani, pod mojim nadzorom i patronatom, nema ljubakanja, grljenja, cak ni drzanja za ruke! Jasno decurlijo? Gospode.. bice ovo opasna voznja. Mala ti ces se odrzati u sedlu? Hmm.. pitam se da li ces na prvoj krivini poceti da kmecis, a na truckavom ce ti se smuciti verujem? Ne mari, tako je kako je, deco krecemo u avanturu?" Gala je rekla. "Kristalno jano gospodine!" Odpozdravljajuci po vojnicki iz Arielovog narucja, dok je on umirao od smeha. "Ja cu se veoma tesko suzdrzati, da ne startam na svakih par minuta mladjanog Garija!" Eledrijel je vristao od smeha govoreci. "Ovo ce biti specijalno zanimljiv provod, koji nisam smeo da propustim. Ariel i Gari zapocece novu zlatnu Gey eru, razbuktavajuci predrasude u ovoj malecnoj drzavici zastarelih shvatanja, narvno, ukoliko nas pre toga neko ne upuca na sred ulice?" Kazdir mu je prisao, dok se glasno smejao govoreci "Upravo tako moj novi cimeru! Verujem da nam arsenal Rafaelolovog cudnog, ubojitog oruzja ne bi bio na odmet?" Svi su se glano smejali, dok je Kazdir nastavio. "Suzdrzi se brate? Ja odgovaram nocas za zanosnog, mladjanog Garija! Krecemo uz Boziji blagoslov, u razuzdano-istorijsku nocnu avanturu, koja ce nasem mladjanom Gariju promeniti zivot, otvoriti nove vidike i naciniti ga cinicnijim i slicnijijem svome najstrijem bratu, odnosno jezivom meni licno!" Eledrijel je zagrlio Galu, dok su hodali prema garazi. "Cetvorica opasnih momka upravo krecu u lov? Priznaj da je to uzbudljivo i slicno decijoj igrici?" Gali su uzbudjeno sijale oci. "Oh, tacno! Bice to nasa igrica spijuna? Imacemo zadatak da zavedemo devevojke, koje imaju vitalne informacije o.." Ariel je prekinuo "Gari, ti ces samom na motoru, ako se usudjujes naravno? Ili ces se radije vozikati penzionerki, udobno zaveljena u sedista, umesto moga krila?" Gala ga je gledala ispod tamnih cvikera. "Pod uslovom da suzdrzis svoje Gey porive, eto pristcu." Ariel je prisao iza Galinih ledja, a iz ociju su mu blistale zloceste varnice, dok su sivo-srebrna sportska kola nestajala iz garaze. Scepao je snazno za vrhove butina, uz glasne udarce, zbog cega je vrisnula, zatim je srusio svojim telom, tako da se u padu zadrzi rukama o sediste motora. Stavio joj je koleno izmedju nogu i rasirio ih, skoro potpuno je legao preko njenih ledja, gurajuci je svojim telom sve dalje sedistem. Gala je pocela tesko da dise, dok se sirila sve jaca strast, a magnetna privlacnost bila skoro bolna, oscala je njegovo zategnuto telo preko svog i bilo joj je jasno da ga zeli svim srcem i svom snagom, da uziva u njegovim igrama, koje su toliko uzbudjujuce i da je dovoljno tek nekoliko njegovih pokreta, da se potpuno izdigne do ekstaze. Ariel se ritmiki pomerao preko nje, gurajuci je napred, dok joj korman ogromnog motora nije dosao do grudi. Zatim se mirno uspravio, podigao i nju, stavio joj kacigu i noge u prvilnu poziciju, zatim upalio motor. Za tren, vec su izasli iz garaze i jurcali prema gradu i mestu sastanka. Gala je bila u groznici pozude, zbunjena njegovim postupkom, kao i uvek potpuno sokirana i maksimalno zavedena. Sedela je neuobicajno ispred Ariela, dok je on lezao preko nje, kao da je ona deo motora i naginjao se vozeci. Na pola puta je stao i pokazao je prekrasan pogled na grad u dnu uvale, kako blista istackan mahom zutim svetlima. Rekao je zlocesto. "Gari, potpuno sam lud za tobom i ne mogu da se suzdrzim. Najradije bih ti skinuo pantalone i ovog trena doziveo prvo Gey ekstazicno, eksplozivno iskustvo." Zagrlio je i strastveno poljubio odizuci je od zemlje, stiskao je uz sebe i milovao joj telo celom sakom, dok je ona pocinjala ponovo da tone u sve dublje uzbudjujuce iskustvo. Odmaknuo se malo od nje, pogledao je u oci kako zmirka prema njemu, izvadio je njene naocare iz dzepa sakoa i stavio joj ih, zatim je posmatrao zadizuci joj sako i prelazeci rukom preko zavojima sakrivenih grudi. Gali su se oteli uzdsi, dok je Ariel hvatao za vrat provucenom rukom ispod sakoa. Obuhvatio je vrat sakom, stegnuo je do granice bola i privukao je ka sebi, sagnuo se i poljubio gruzuci joj usne. Gali su klecale noge i ona se uhvatila rukama za Arielove misice, guzvajuci mu odelo, prosaputala je "Pascu. Ne.. ne.. mogu da.. stojim." Tesko je disala u strastvenoj groznici. Ariel je podigao u narucje i pitao skoro zlobnim glasom "Hoces da se vratimo kuci, ili si resena da saznas istinu?" Gala se ukocila. "Znaci ti si me zato.. toliko.. toliko jako zaveo.. da ja sada.. ne mogu.. ne mogu ni da.. da stojim?" Oci su joj bile sjajne od suza, dok se trudila da povrati dah i dodje k'sebi. Ariel je ponovo pitao. "Sta zelis?" Odgovorila je zadihano. "Da, idem sa Kazdirom. Hocu da vidim i saznam istinu! Pozvacu Kazdira da dodje po mene, ukoliko ne mozes da se kontrolises?" Izgovorila je zurno cim je uspela da povrati dah i uspostavi samokontrolu. Ariel se smejao sarkasticno "Nema potrebe dragi Gari. Ja cu te odvesti i bicu uz tebe celo vece. I ne brini, ja sam ti senka. Sedi iza mene i cvrsto se drzi? Ovde stavi noge?" Stavio joj je kacigu, zatim su za par minuta bili na ugovorenom mestu, gde ih je cekao Eledrijel. Sacekali su Kazdira, koji im je prilazio okruzen grupom devojaka. Popeli su se poluoronulim zavojitim stepenistem i usli kroz kapiju starog zamka, na kojoj su stajali strazari u nekoj vrsti oklopa, zduzeni u stvari da pregledaju karte, koje im je Kazdir pruzio i njih cetvorica su usetali, sa barem osam oskudno obucenih devojaka. Obelezeni su florescentno zutim sljastecim pecatom, hodajuci prema podijumu i guzvi. Muzika za igru je glasno pozivala da joj se pridruze i Gala je umalo uhvatila Ariela za ruku i radosno potrcala, ali cim ga je dotakla, setila se da je veceras decak i pokusala da igra ulogu. Kazdir je isao ispred njih okruzen devojkama, koje su govorile njoj nepoznatim jezikom. Glasno su se smejale i jako vrckale dok hodaju. Gala ih je zainteresovano posmatrala, dok je Ariel neprekidno skenirao. Eledrijel je prisao Arielu i rekao. "Nisi trebao da je sokiras pre dolaska? Tvoja iskrena ljubav nije ni malo bezazlena, cini mi se skoro surova. Ti uzivas da je unistis i stavljas je u visoko-stresne i skakljivo-emotivne situacije, zatim zahtevas samokontrulu? Cini mi se da se igras macke i misa? Ti si jako specifican, hmm.. ipak mali Gari se naizgled dobro drzi, dok je odmah ispod povrsine nemir? Ariel ja je zalim iskreno, to shvatas?" Zastao je gledajuci ga u oci sasvim ozbiljno. "Jako je opasno da je pod ovakvim emotivnim strsom izvodis iz kuce. Zar to ne znas?" Ariel ga je zgrlio. "Potpuno si u pravu. Ponekad ne mogu da se kontrolisem. Vec sam je za ovo kratko vreme previse puta povredio. Jako zameram sebi i stalno ponavljam da necu praviti iste greske.. pa opet cim sam u njenoj blizini ja gubim prisebnost. Kvragu sve gluposti, a narocito sopstvene! Uzivam u sadistickim igricama i veruj mi suzdrzavam se koliko god vise mogu, medjutim ona je moj suprotni princip. Skoro imam potrebu da je rastrgnem u komade! Sasvim sam ozbijan. To me vidis muci silno." Eledrijel ga je potapsao po ledjima. "To je brate moj vise nego opasna frka. Pokusaj bar veceras da se suzdrzis?" Ariel je ozbiljno rekao. "Pokusacu, Zaista cu se truditi, makar u javnosti." Krenuli su sa Galom u sredini i usli u ogromno predvorje zamka, koji je imao delom stakleni podijum iznad njih, do koga se stizalo stepenistem, dok su ovde, na prizemlju bili separei, uglavnom puni ljudi, a veliki kruzni sank stajao na sredini prostorije. Popeli su se do podijuma i poceli da plesu, na mestu gde je bilo najmanje guzve. Arielu su prisle dve devojke i igrale uz njega, dok je Eledrijel jos uvek igrao sa Galom, odnosno decakom Garijem. Viknula je Eledrijelu na uho "Da li igram kao decak?" Eledrijel se nasmejao. "Ne bas! Hmm.. pokusaj da pratis mene, ili Kazdira? Imitiraj Ariela?" Gala se trudila da igra vise nalik njima, dok je posmatrala kako Kazdiru devojka stavlja ruku na najnezgodnije mesto, dok se dve tamnokose devojke otimaju oko Ariela. Jedna ga je drzala samo za ruku, dok se druga naslanjala celim telom o njega. Ogromi dekolte, sa pozamasnim oblinama u uskoj crnoj haljini naslanjala je neprekidno o njega. Obe su nosile vrtoglavo visoke stikle, pa opet su mu bile tek do grudi. Ha, mislila je Gala, ja sam vislja od njih cak i u ravnom, ponosna sto je mimo ocekivanja porasla toliko. Onda je razmislila i pitala se zasto je to vazno? Dok je Ariel umalo vrisnuo od smeha, na ovakvu Galinu misao i jedva se suzdrzao da ne bi primetila kako je sve vreme unutar njenih misli. Gala se trudila da igra kao Ariel ili da prati Eledrijela. Posmatrala je kako se dve tamnokose devojke trude da zvedu Ariela i pitala se da li one deluju njemu uzbudjujuce? Da li mu se dopadaju i da ona nije tu, da li bi uspele da ga zavedu? Odjednom sokantna misao je prostrelila, ali.. mozda bi mogle da ga zavedu i dok je ona tu? Mozda je on kao i Kazdir? Zasto ja mislim da svi zele isto sto i ja? Uh.. necu o tome da mislim, to je.. to je nije moguce i gotovo. Ariel je imao muke da ne vristi glasno od smeha, dok su mu oci zablistale za tren, sreo je Galin pogled i nasmejao se. Imao je zelju da je scepa u zagrljaj i ne pusti nikada vise. Bio je smrtno zaljubljenu nju. Devojke do njega su ovaj osmeh pogresno protumacile i pripile se uz njega okrenute ledjima. Jedna od njih je rukma podigla svoju kosu i spustala se tljajuci se o njega, dok je druga stavila pozamasan dekolte na njegov lakat, drzeci, povlacila mu je ruku, sve do sake, da je dodirne neprilicno. Jao, mislila je Gala, one ni neznaju da on ima devojku? On bi mogao da im kaze, onda bi pobegle od njega. Ali on to nece uraditi, jer voli da ih muci.. uh. Ariel se opet nasmejao i pogledao je, dok se ona pretvarala da je silno zaposlena plesom. Razmisljala je "Zasto ja gledam u njih? Stvarno glupavo. Zasto ne uzivam u plesu? Ja obozavam ples, pa onda zasto?" Kazdir im je prilazio, a uz njega se stiskala grupa devojaka. Gala je razmisljala. "Kazdir je najgori muskarac na svetu. Zar nije u stanju da pronadje devojku koju ce iskreno da voli?"
Eledrijelu su prisle tri devojke, igrajuci uz njega napadno i Gala je znala da on nece uzivati u tome, za razliku od zlog Ariela i jos goreg Kazdira. "Uh, muski su uzas, zar je njima stvarno sve jedno sa kime ce biti? Zar.." nije zavrsila misao prisao joj je Kazdir. "Dodji!" Rekao joj je i gurnuo je ispred sebe. Devojke su htele da podju za njima, ali ih je on jednim pokretom ruke zaustavio. "Gospode Boze, mislila je Gala, pa on je kao seik nekog harema? On ima bas takav zli odnos, koji govori svakom: ja sam gospodar ove grupe sirotih, vrlo zgodnih devojaka. Zar su zene za njega kao obicne stvari? Uzasno, to ne moze da bude istina cak ni za njega, jer ne verujem da moze tako lose da misli o zenama? Oh, neverovatno, kako one znaju sta znaci njegovo mahanje? Da li je ugovorio signale sa njima? I gde me sada vodi?" Kazdir se nagnuo do njenog uha. "Isuse Boze! Opusti se i ne brini Gari, ja nisam u Gey fazonu, za razliku od mog najdrazeg brata, koji je cisto odlepio u tvom slucaju od niskih strasti, svake pogubne vrste verujem, zar ne?" Sklonili su se iza zamka i stajali na orosenoj travi u tami. Tu nije bila toliko preglasna muzika i mogli su da pricaju. Kazdir je seo na visoki kamen, tako da je bio u ravni sa Galinim licem. Nasmejao se glasno. "Dovraga Gari, zaista licis na decaka. Reci mi da li zelis da te upoznam sa nekom devojkom, ili ces ih samo posmatrati?" Rekla je namrgodjeno. "Recicu ti uskoro, prvo me zanima kako one shvataju tvoje mahanje kao znak da te ne prate?" Kazdir se glasno nasmejao "Od svega sto se desava, tebe to zanima?" Rekla je nestrpljivo. "Da! Da! Sto je to tako cudno? Isto me zanima da li si ti rodom sa sredjeg istoka? Jer ja te lako vidim kao robusnog gospodara harema, mozda tvoje vaspitanje ne dozvoljava.." Oci su mu sevnule. "Prestani!" Viknuo je ledeno strogo Kazdir, dok se Gala trgnula i sirom otvorila oci. "Zene su prevrtljive i lako ih je zavesti! Tek jedan pogled da mi budu u vlasti, dok ce sutra otici sa drugim rado i bezskurpulozno se odmah zatim vratiti k'meni. O tome je trivijalno raspravljati, to je prosta, nemila cinjenica." Dodao je cinicno i Gala je osetila da se ispod toga krije bolna prica. Zatim je nastavio nesto neznijim glasom. "Udaljili smo se od teme veceri. Gari reci mi sta zelis?" Gala je drzala sagnutu glavu i pitala. "Da li bi me ostavio ovde samo par minuta samu, da razmislim?" Rekao je malo blaze i saljivo. "Ne bih najdrazi Gari! Jer bi mogao da upadnes u ovaj jendek, zabog cega bi me Ariel i svi ostali izreckali na komade. Gari, ti si najdragocenije sto imamo, bez obzira sto si jako mlad, neiskusan i preterano naivan. Odluci se sada?" Gala ga je gedala krupnim, iskrenim, decije cistim mackastim ocima, zatim polako rekla. "Igracu sa nekom od tvojih devojaka?" Krenuli su nazad, kada ga je pitala. "Da li ti bar malo volis te devojke? Kazdir je zastao i sagnuo se skroz do njenih ociju, dok su mu siroke, tamne zenice varnicile zvedanim sjajem. "Pogledaj!" Ona ga je skenirala prvi put u zivotu. Usla je pravo i poletela nebeskom tamom izmedju galaksija zvezdanim prostranstvom, osetila se slobodno, bezbrizno. Ovo je Kazdir? Oh, prekrasni osecaj slobode. U susret joj je ogromnom brzinom jurilo krilato bice, scinjeno od ove iste zvezdama posute tame. Pogledala je u prekrasnog pegaza, cije su ivice sjale kobalt plavim treperavim iskrama, dok mu se gusta zvezdana griva talasala na vetru. "Prekrasno." Izgovorila je glasno, slusajuci svoj glas kako odjekuje i vraca se da je usreci. Zvezdani Pegaz je lupio par puta kopitom i na tom mestu stvarao nove planete, zvezde, gaaksije. Gala je bila opcinjena, pruzala je ruku prema njemu, htela je da se popne na njegova ledja, da dotakne njegovu dugu grivu i zajedno sa njim jezdi zvezdanom tamom bezbrizno, slobodna.. sasvim slobodna. Prisla mu je sasvim blizu i on je naslonio glavu na njenu ruku. Stresla se od osecaja privrzene, istinske, verne ljubavi. "Oh, toliko je lepo." Zagrlila ga je i pomilovala po dugoj, zvezdanoj grivi opijena mirom, ogromnom ljubavlju, slobodom i vernoscu. Pegaz je kleknuo ispred nje i ona se popela na njegova ledja i poletela vrtoglavom brzinom, putujuci kroz Univerzum. Uzbudjujuci talas je preplavio, srce je pocelo ubrzano da joj kuca, zato je zarila ruke u njegovu dugu grivu. Ljubav je opijala, mirna ljubav, postojana i uvek ista, oslobodjena svih stega, bez predrasuda, bez bilo kakvih pitanja na koje je potrebno odgovoriti. Blazenstvo i blagostanje je prostrujalo kroz nju. "Oh, kako je lepo." Zelela je da zauvek ostane ovde. Pegaz je odjenom stao, medjutim ona nije htela da se vrati nazad u telo. "Ne, ne.. ostani samnom, ne idi? Molim te ostani?" Nasla se u Kazdirovom narucju, oslonjena na njegove grudi, sa rukom u njegovoj kosi. Srce joj je ubrzano kucalo, tesko je disala, dok je osecaj mira ljuljuskao, a silna sloboda opijala i ljubav prozimala. Suze su joj se slivale bez jecaja, dok je Kazdir milovao pogledom prepunim ljubavi, ocima tamnim kao noc posuta blistavim zvezdama. Unutar nje se iz tih ociju ulivala mirna, pouzdana, rasterecena, duboka ljubav, cudesno lepa i silno opijajuca, ukrasena vizijom vecite ljubavi. Zagrlila ga je snazno i zarila glavu do njegovog vrata. Kazdir je mazio i ljubio po kosi. Rukom joj je podigao lice i jasno razumeo da ona jos uvek nije bila potpuno prisutna, zato joj je obrisao suze. Nije shvatala da je u njegovom narucju, dok je on cvrsto drzi uz sebe, naslonjen ledjima na zid starog zamka, sedeci dole na orosenoj travi. "Sta se to desilo?" Prosaputala je. "Kako smo tu dospeli? Ja sam usla unutar tebe.. i.. oh, ti si cudesno divan. Toliko si puno drugaciji od onoga sto prikazujes. Opcinjavajuca ljubav i sloboda, mir. Nezan, opijajuce savsen mir.. kao sveprozimajuca modtra tama, ispunjena bljeskom energetske zvezdane kise.. koja kupa blagostanjem i mene uznosi.. toliko me silno raduje. Kazdir? Meni uvek pokazi ovako divan potencjal.. ja te stvarno jako volim." Ona ga je ponovo zagrlila. Bila je ispunjena njegovom sustinom. Kazdir je stegnuo cvrsto i ona je tek sada po prvi put osetila kako mu se misici tela zatezu, osetila je njegov vreli dah na svom vratu i nije smela da se mrdne, ukocila se i uplasila. "Oh kako sam glupava, on nije zli zenskaros koji slama srca, on je voljeni moj najdrazi brat. Cudesno, zvezdano, prekrasno stvorenje, od koga ja ne bih zelela nikada da se odvojim." Kazdir je polako i nezno poljubio vrat, zatim se podigao sasvim lako, drzeci je u narucju. Pogledao joj je oci prodiorno. "Ja te nikada necu povrediti." Rekao je. Gala se postidela, zatim brzo sklonila sve druge misli uzivajuci u njegovoj sustini. "Ti si predivan. Sada znam sto su sve zene tako silno zaljubljene u tebe." Kazdir je gledao cistom, mirnom ljubavlju, prekrivajuci je osecajem slobode. "Prekrasno." Naslonila se na njegovo rame i sklopila oci. Stajao je oslonjen o zid starog zamka i drzao je cvrsto. Nije imao snage da je spusti i krene nazad, hteo je da ostane u ovom trenutku i opijajucem osecaju sto duze. "Moja prekrasna mala lutkice, zaista moramo da se vratimo, zao mi je." Pokrenuo se par koraka i nasao ispred Ariela, koji je stajao zatvorenih ociju nekoliko koraka od njih. Kazdir mu je prisao i pitao. "Od kada stojis ovde? Da li si bio spojen sa sa nama?" Ariel je otvorio svoje bljestave oci i odgovorio "Da, bio sam sa Galom unutar tebe." Prisao je Kazdiru i zagrlio ga preko Gale, udaljio se i rekao. "Sedam godina zivim sa tobom i nisam imao predstavu da je unutar tebe takva lepota, mir, ljubav, sloboda, vernost i postojanost. Dovraga ludjace, sasvim se drugacije prikazujes." Kazdir se nasmejao, gledajuci ga s'ljubavlju. "Uzmi malecni drgulj? Jer brate, pronasao si najredju retkost." Predao mu je Galu, gladeci je po kosi, dok je Ariel drzao u narucju, Kazdir je rekao "Ja cu da zbrisem do kola, pokupite Eledrijela i vratire se nazad do mene. Eksperiment cemo sprovesti neki drugi dan, ok? Naglo me je prosla zelja za avanturama iz hirova, koji se granice sa.. hmm.. nije ni vazno." Ariel je klimnuo je glavom, gledajuci ga prodorno. "Naravno, moj brate. Razumem tacno sta ti treba." Rekao je Ariel, zatim ga zgrabio za ruku. "Povedi Garija sa sobom, nema potrebe da se i ona vraca gore. Ja cu pokupiti Eledrijela i sticicu za minut. Budite jos malo zajedno, verujem da imate dosta toga da kazete jedan drugom, ili.. hmm.. docicu brzo!" Zatim je nestao unutra, dok se Gala ponovo nasla u Kazdirovom narucju, sasvim zacudjena ovakvim sledom desavanja. "Sacekaj!" Rekla je i izvadila maramicu za skidanje sminke i kutijicu pomade, izgovorila par vilovnjackih reci, brisuci lice i brada je nestala. Kazdir se nasmejao, gledajuci je u svome narucju. "Ja mogu i sama da hodam." Rekla je. "Da li zelis sama da hodas?" Pitao je Kazdir. "Da! Zelim!" Kazdir je spustio dole i uhvatio je za ruku. Brzo su stigli do kola i usli unutra. Sedela je na mestu suvozaca i posmatrala Kazdira, dok je on cvrsto drzao njenu ruku u svojoj. Gali se cinilo da mu je preko potrebna, da ce umreti od bola ako ode od njega sada. Po prvi put u zvotu ga je detaljno osmotrila. Primetila je prekrasne, jedistvene oci boje nocnog neba, prelepu inace tamniju, kao preplanulu, a sada malo bledju put mozda pod mesecinom i prefinjene visoke jagodice, dosta velike usne, ali ne preterano pune, nego senzualnije, zavodljivo izvijene. Posmatrala je pravilan, nimalo zenski profil i ostrije konture lica, svetlucavu ravnu, dugu kosu, kao plast noci, siroki, jaki vrat i jako misicavo, skoro preterano krupno telo. On je bio cak vislji za pola glave od Ariela, imao je preko dva metra i mozda deset centimetara. Zaista je bio izvanredno, unikatno lep muskarac. Od kada ga zna, on je uvek bio odgovoran, jako vest, rodjeni vodja, iako nije zudeo za tom funkcijom. On je izgleda toliko divan da se svaka zena zaljubi u njega. Mislila je ona i skoro se trgnula kada je Kazdir progovorio tiho. "Svaka zena, osim malecne Galijene od Gerhida?" Zatim se nasmejao na svoju opasku. Postidela se, jer je toliko napadno analizirala njegov fizicki izgled. "Uh, ja nisam htela da budem toliko ocigledno napadna, jer sam te uvek smatrala.. drugacijim, sada sam po prvi put zainteresovana da obratim paznju i na tvoj fizicki izgled.. jer.. " Nastavio je. "Jer sam ti se do sada cinio kao zavodnik, nepouzdan, koji se igra osetljivim i lomnim zenskim srcima, zar ne? Ili gore, puno gore od toga? Tiho je rekla. "Da. Izvini.. sramno sam povrsna. Ovo je vazna lekcija za mene i zato sam zahvalna." Kazdir se nagnuo napred, otvorio joj je dlan, drzeci ga ogromnim sakama, prelazio je palcem preko njega, dok je Gala sklopila oci osecajuci koncantricne talase mira kako se sire po njoj. "Lepo je.. toliko umirujuce.. to je tvoja moc, jedna od tvojih glavnih moci, zar ne? Mir, sloboda i blagostanje?" Zatim je nastavila tiho da pevusi vilovnjacku pesmicu. "Otvoren kovceg sa blagom.. u kome stanuju zvezde, a kod mojih nogu, ti sedis, sa kosom dugom kao plast noci i ocima u kojima pociva mirno prostaransvo univerzuma. Da li me cujes kada pevam o tebi, kroz otvorene kapije noci? Da li gledas isti mesec moja voljena ljubavi misleci o meni? Volis li me dok sanjam o tvome zvezdanom prostrastvu.. o miru i darovima koje mi donosis?" Nasmesila se radosno. "Ovo je deo stare vilovnjacke pesme, koja je sigurno pisana o tebi, u jednoj od tvojih proslih inkarnacija? Hm, mada kristalni pokretaci zive svoju prvu inkarnaciju.. zar ne? Kazdir se nasmejao. "U pravu si, zive svoju prvu ikarnaciju ovde na Zemlji ljudi. To je prekrasna pesma i voleo bih da mi je cesto pevas, moja najsjajnija medju svim zvezdama, princezo Galijena od Gerhida Zlatnih Listova." Unutar Galinog uma se pojavila Kazdirova slika sa sirenom Hastajel i raznim devojkama i ona je pomislila kako se on mozda bas svakoj udvara na ovakav nacin? Zatim je brzo rakla sebi da to nije istina, onda zakljucila da su to toliko protivrecne slike. Njegova prekrasna sustina i slika jezivog zenskarosa. Oh Boze, necu o tome da mislim! Brzo je pogledala u Kazdira, dok je on spustenog pogleda posmatrao njen dlan i pitala. "Da li si.. da li si gledao moje misli?" Kazdir je pogledao skoro tuzno u oci i ona se osetila krivom. "Da, gledao sam i potpuno si u pravu. Ti si prva od svih ljudi, od entiteta, narocito zena, prva i jedina kojoj sam pokazao svoju istinsku sustinu." Nagnuo se sasvim blizu njenog lica, zbog cega je ustuknula, cinilo se kao da ce je poljubiti. "Ludo dete! Zar mislis da mi Ariel toliko malo znaci, da bi rizikovao zbog jednog poljupca nas odnos? Meni jedan poljubac nista ne znaci. Hm... i dovraga nikada ne bih mogao da povredim onog koga volim celom dusom, sve i da sam smrtno zaljubljen u tebe, ne bih dozvlio da to saznas, cak ni u narednim zivotima. Razumes?" Rekao je vatreno Kazdir. "Ja sam odlucio da budes moja voljena sestrica. Da je bilo ko drugi iz unutrasnjeg kruga, moguce da bih se borio svim silama za tebe, ali Ariela volim vise nego sebe, tako da sa njim ne zelim da se borim, vec suprotno.. zelim da mu omogucim cak i meni najdragocenije." Gala se zacudila. "Toliko ga volis? To je jedino sto me moze potpuno opciniti. Muskarac bez ega, koji je u stanju da iz najcistije, uzvisene ljubavi dopusti uvrede prostaka, bez prekinutog osmeha. Covek koji cini nesebicna dela, iz ljubavi, gazeci preko ponosa i ega. Onaj koji iz ljubavi daje najvrednije sto ima. Da li me ti toliko dobro poznajes, ili si iskren u svojim tvrdnjama?" Kazdir se trgnuo i zacudio. "Nazolost, ne poznajem te dovoljno, za sada ti si tek upoznala mene. Ja se radujem danu kada ces mi dozvoliti da udjem unutar tebe i upoznam te?" Dok je izgovarao recenicu stigli su Eledrijel i Ariel. "Hoces se vratiti sa njima, ili ces se odvaziti da ponovo podjes samnom u ludu voznju?" Mirno je pitao Ariel. Telepatski je upitala Kazdira. "Da li ti trebam sada? Jako sam ozbiljna, jer sam osetila.." Kazdir se nasmejao. "Ne brini, uradi kako god ti zelis? Sve je dobro." Gala je pogledala unutar Kazdira, zatim Ariela koji je bio kao nestabilna atomska bomba, nesto sada sa njim nije bilo sasvim u redu i odlucila u trenu. "Vraticu se sa Arielom. Videcemo se uskoro u Lisicijoj Steni."
Ariel je vozio perfektno pri ogromnim brzinama, potpuno je gospodario situacijom, kao da je za upravljacem decije video igrice. Gala je bila preplavljena njegovim samopouzdanjem i osecala se potpuno bezbedno, uzivajuci kroz Ariela pri suludo velikim brzinama i njegovim vratolomijama. Bilo je blizu dva sata posle ponoci i planinski zavojiti put je bio potpuno prazan i mracan, dok je zvuk motora parao zvezdanu tisinu. Razmisljala je o Kazdiru i njegovom daru mira, blagostanja i neobuzdane slobode, prekrasan dar. Jos uvek se osecala ispunjena svim onim sto on predstavlja i uzivala je u tome. Odjednom je shvatila da istinski ne poznaje ovako potpuno cak ni Ariela, dok druge kristalne pokretace ni ne nazire. Moram to da promenim. Zatim je zadrhtala pri pomisli na Arielovu sirovu snagu volje, koja uglavnom izgleda kao kataklizma, kao vulkanska erupcija i tornado, sa zemljotresom. Presekao je cudni, nezeljeni osecaj straha. Gospode Boze, kako mogu da se plasim nekoga u koga sam toliko zaljubljena? Razmisljala je o Kazdiru i Arielu. Kazdir je mir, a Ariel nemir. Kao nemirni dan i mirna noc.. ali zasto, kako je moguce da se Kazdir predstavljao toliko nalik Arielovom potencijalu? Cinili su se toliko slicni. Da li je to iz ogromne ljubavi prema njemu? Motor se zaustavio i Gala je shvatila da nisu stigli do Lisicije Stene. Ariel je sisao i uzeo je u narucje i poveo u setnju. Isli su u tisini, zatim je na malom proplanku ugledala ogromni drveni sto sa klupicama sa strane. Ispod njih videla su se svetla grada, dok je nebo osuto rojevima zvezda bilo cisto, a prohladni, svezi planinski vazduh ispunjen mirisom sume, zemlje i lekovitih trava. Ariel je bez reci izdigao na sto i stao izmedju njenih nogu, gledajuci je u oci. "Jako ti se dopala Kazdirova energija?" Odgovorila je nezno. "Da.. to je cudesna energija mira.. i.." Prekinuo je. "Da znam, bio sam sa tobom unutar njega. Dovraga, bio sam sa tobom sve vreme, video sam svaku tvoju misao i cuo svaku njegovu rec! Gledao sam kako te drzi u narucju i privija uz sebe, video sam i osetio kroz tebe njegov dugi poljubac u vrat." Ariel joj je milovao vrat zatvorenih ociju, dok se Gala ne znajuci zasto osecala kriva, i ako je znala da nije nista lose uradila. Ariel je nastavio. "Osetio sam, kako drhtis i ubrzano dises, dok te on drzi pritisnutu uz sebe i brise tvoje suze. Video sam kako ti drzi miluje ruku kruznim pokretima i kako ti uzivas u tome. Galom su prolazile nimalo prijatne jeze, a nesto slicno strahu je ispunjavalo srce. Nije smela da prizna sebi da je prozima strah, jer kako moze da se plasi nekog keoga toliko jako voli? Onda to nije ljubav? Njegove reci su bile toliko hladne, a oci zatvorene. "Gospode Boze sta se desava?" Pocela je brzo da govori. "Ariel.. zar ne vidis da ja nisam uradila nista lose, to se sve desilo bez moje volje.. i ja mislim da je dobro sto sam videla njegovu sustinu, jer Kazdir iz nakog razloga pati, a ja ne mogu da dokucim jos uvek taj razlog.. i zato je verujem toliko nesmotren, tako los sa zenama.. i.." Ariel je otvorio oci i pogledao je strogo. Dok se ona instiktivno pomerila u nazad. Imala je potrebu da pobrgne. "Suvise je mnogo ljudi zaljubljeno u tebe! Sa De Steronom Kvesteridom nam preti rat zbog zanosne princeze od Gerhida, a sada je moj najbolji prijatelj, moj voljeni brat potpuno zaljubljen u tebe! Veruem kao i svi Kristalni Pokretaci sem najmladih, opet mozda i oni? Hmm, sigurno i pola vilivnjacke ravni i svi mladi plemici? Zar ne moja opasna mala zavodnice?" Vatreno je rekla. "Ja nikada nisam uradila nista da bi se bilo ko zaljubio u mene! To je cista istina i zaista nisam odgovorna ako to neko izabere. Jer, ja sam se odlucila za tebe od prvog trenutka naseg susreta. To znas? Zato nemoj tako hladnim glasom da pricas.. zaista.." Ariel je privukao snazno i poljubio vatreno i dugo. Odmaknuo se od nje i pitao. "Zasto si se odlucila za mene, a ne nekog drugog kristalnog pokretaca, ili vilovnjaka sa plemickom titulom?" Odgovorila je. "Sa deset godina sam mislila da si ti moj izgubljeni, rodjeni brat i da te zato toliko jako prisno osecam. Kada si mi reko da cu biti tvoja zena, srusio si mi iluziju i ja sam bila strasno tuzna. Onda mi je princ Arion pokazao noseci me na stebrnim krilima vrane nase duhovno spajanje i ja sam shvatila da si mozda u pravu.. hm, kasnije mi je Kazdir pomogao, tako da.." Prekinuo je. "Znam!" Rekao je strogo. "Od svih na svetu zasto bas on? Kvragu! Ne zelim da Kazdir bude zaljubljen u tebe, svako samo ne Kazdir!" Ariel je lupio snazno o sto i Gala se uhvatila za njega da ne padne, jako se potresla. "Ja isto to ne zelim. Ali, hajde da krenemo nazd i bolje da pricamo o necenu drugom?" Ariel se nagnuo i gledao je skoro ljutito, onim istim sarkasticnim, podsmesljivo-zlobnim pogledom. Zagrlio je snazno, toliko jako da je vrisnula od bola i poljubio je, spustajuci se prko nje. Gala je vristala u sebi, "ne, ne, ne mogu da izdrzim te surove igre, sada ce me isto tako skroz ubiti.. oscam to.. oh Boze.. ne!" Raskopcao joj je sako, podigao maicu i gledao zavojem obmotane grudi, zatim prelazio otvorenom sakom preko dela sa zavojima. Odlepio je zavoj, zatim izvadio siroki ostri noz, sa sjajno crvenim vrhom seciva koje je svetlelo u mraku. Gala je rekla "Ali sta ces.. ti ces mi preseci zavoj nozem?" Ariel je rekao "Budi mirna!" Zatim je zavukao ruku ispod usko zavijenih traka, sto je stipalo i bilo bolno. Vrisnuala je. "Ne! Nemoj! Boli me!" dok je Ariel jednim brzim pokretom presekao gornje zvoje, zatim zgrabio i preseko preostale koji su se rasuli zajedno sa vaticma po tvrdom drvenom stolu. Gledao je Galu u oci za nijansu prijatnim pogledom. "Zasto se plasis?" Nije znala sta da kaze? Zasto, se plasi? On je poceo da je ljubi po stomaku, grudima vratu. "Zasto se plasis?" Zatim je vatreno poljubio. Gala je jos uvek bila ukocena. "Nesto ne valja, zasto, zasto se plasim?" Ariel joj je ponovo ljubio stomak, zatim otkopcao cibzar muskih pantalona i svukao ih do cizama, odmaknuo se malo i gledao je sa divljenjem. "Gari da li zelis svoje prvo gey iskustvo?" Spustio je Galu sa stola, pored sebe. Ona se osecala uzasno, nista nije valjalo. Telom su joj prolazile neprijatne jeze, od kojih se stresla. "Gospode! O cemu se radi, trebali da budemo unutar ljubavi. Sta se to desava?" Pitala se, ali nista joj nije padalo na pamet, samo je znala da nesto jako ne valja, ali ne i sta? Ariel je skinuo koznu jaknu za motor i rasirio je na sto. Spustio joj je ruke na jaknu, zatim se naslonio uz Galna ledja i svojom tezinom je primorao da se povije. Pala je na grubi sto zasticen jaknom, naslanjena grudima i laktovima. Skinuo je njen dugacki muski sako, tako da je ostala u jednostavnoj beloj muskoj kosulji. Smotao je sako i stavio joj pod glavu, okrenutu profilom. Gala se ostila nemocno i ne voljeno, htela je da zaplace, medjutim suze su joj zastajale grlu. Nije zelela tako da se oseca, htela je prekrasnog Ariela cija ljubav obuhvata multiverzum. Naslanjao se golim butinama o njene, izdigao joj je kosulju do pola i noktima prelazio preko ledja polako, pa ipak surovo-bolnim pokretima uz ogrebotine. Nagnuo se skroz do njenog lica, poljubio je izdizuci joj glavu rukom oko vrata, dok je drugom mazio stomak i grudi. Galom su prolazile jeze, cas prijatne senzacije, cas nesto nalik strahu i tuzi. Imala je zeju da pobegne, nije razumela sta se desava, samo je znala da ce je muciti nekom od jako stresnih igrica u kojoj ona od cas vrelog, cas hladnog hoce da poludi. Ljubio je toliko starastveno, grickajuci joj usne pritiskao je o sto rukom i grubim pokretima neprekidno pojacavao nelagodna osecanja. Zasto ne shvata sta ja zelim? Ispravio se i pogledao Galu nagnutu preko stola, spustenih pantalona prko prevelikih cizama, gledao je nezne obline, jako tanak struk, belu svilenu put, uz crvene najlepse izvajne, toliko pozeljne usne, svetlu kosu zalizanu u rep, zatim je tako jako udario po dupetu da je vrisnula zaprepasteno. Nagnuo i poljubio silovito, skoro bolno. Ljubio joj je vrat, pa je ponovo poljupcima prekrio usta i u sred poljpca je zviznuo snazno. Pocela je da se otima, dok je Ariel ponovo i ponovo kaznjavao udarcima. Jecala je uz silne suze i pokusavala da pobegne, ali nije mogla da se mrdne. Snazno se otimala i vristala, zbog cega je zavrsio svoju zlobnu igru kaznjavanja, uhvatio joj je ruke i drzao ih ispruzene iznad glave jednom rukom, dok joj je drugom drzao za kosu i ljubio je neprekidno, a telom je toliko jako pritiskao da je Gala bila sigurna da ce se ugusiti. Sve dok se nije sasvim smirila morala je da trpi ogromnu tezinu i gusi se od suza i poljubaca, dok su je zglobovi jako boleli i sigurno bili u modricama. Nepomicno je lezala, jer od uzaludne borbe nije imala vise snage, dok je tuga slamala na pola. Bila je sigurna da je Ariel ne voli, bila je u soku, povredjena ovako strasnim mucenjem. Nije mogla da razume i bezuspesno se trudila da shvati zasto, zasto tako zlo postupa prema meni? "Hoces da natavimo igru Gari?" pitao je Ariel "Ne! Necu! Ne zelim tako da se igram! Nikada! Nikada!" Zatim je zaplakala. "Ti.. ti.. mene .. ne volis!" Nasmejao se. "Zar, zato sto se grublje igramo? Ti ne znas da te nikada necu stvarno povrediti? Zasto se ne opustis i igras se samnom? Hoces da probas? Rekla je kroz suze. "Ne! Ne i ne! Ti si me povredio! Imam.. tugu i bol! Ti nista ne razumes.. ja.. ja to ne volim.. i necu tako." Ariel se nagnuo do njenog lica. "Smiri se moja lutkice, reci mi Gari kako zelis da se igramo?" Cutala je, smirucuci plac. "Pogledaj me? Da li si ljuta na mene zbog ovako grube igre?" Rekla je iskreno. "Da! Jako sam ljuta! Ti mene namerno mucis, ja ne mogu ovo da izdrzim! Ja.. ja.. hocu nezno.. polako.. romanticno i divno da se igram." Namrstio se. "Znaci moje zelje se ne racunaju? Samo cemo se igrati tacno tako kako ti zelis?" Bila je zaprepastena. "Ti.. ti.. zelis ovako grubu igru?" Ariel se nasmejao preglasno. "I grublju, puno grublju, verovatno nezamislivo grubu igru za tebe. I ti neces pristati da zbog mene barem pokusas da uzivas?" Ustao je naglo i podigao je, zatim je okrenuo prema sebi. Gali su klecale noge i ona je sela na sto, spustene glave tiho je rekla. "Gospode Boze. Ti mene namerno zelis da gurnes od sebe? Ti.. ti zelis da ja budem sa Kazdirom, da li je to zato?" Ariel je zgrabio za misice i snazno je podigao, tako strasno da je viknula od bola, ali on nije obracao paznju, vec je tako bolno drzao za ruke, zatim uhvatio za vrat i naterao da ga pogleda. Bes mu je plamteo u ocima, izgledao je toliko zastrasujuce, dok je vikao. "Mogla si da mi skeniras misli, umesto da lupis takvu glupost! Mozes da kazes da sam ljubomoran! Da me izludjuje pomisao da budes sa Kazdirom! Ja sam neprekidno unutar tvog uma i srca, dok se ti nisi setila da pogledas unutar mene, ni na tren.. zasto? Pitam te zasto? Ne volis me moja mala zavodnice sa ostrim kandzicama, koje mi cepaju srce.. ja sam glupi retard.. ti nisi u stanju da volis moj potencijal, zar ne?" Naterala je sebe da prevazidje strah i pogleda njegove misli i srce. Ariel je bio unutar bola, tuga ga je sibala bicem, srce mu se potpuno slamalo. Gledao je Galu u Kazdirovom narucju, kako joj ljubi nezno vrat, dok je njena ruka provucena kroz njegovu kosu. Gala su tekle suze, dok je Ariela nezno drzala sa obe ruke za lice. "Molim te izvini? Nisam htela da te povredim. Zaista nisam ocekivala da ce se ovo desiti i da cu uci unutar njega i sve samo zato sto sam mu postavila bolno pitanje u vezi devojaka, on je odjednom odlucio da mi pokaze sebe. Ti znas da bih tako trebala da vidim sve ljude naseg unutrasnjeg kruga? Zasto mi nisi rekao da pogledam u tebe, zasto si zapoceo tako surovu, grubu igru?" Ariel je posmatrao ostro, ni malo blagonaklono. "Da li ti znas ko sam ja? Ti se plasis onoga sto ja predtavljam? Nemir dana - mir noci, sta ces izabrati? Surovi nemir volje, ili savrseni mir?" Rekla je nezno. "Ja sam davno vec izabrala, osim ako me ti namerno ne gurnes od sebe?" Ariel je bio neumoljiv, dok mu je glas sibao bicem. "Ako si mene izabrala, onda si izabrala surove, grube igre! Dok cu ja ucestvovati u najneznijem, skoro nepokretnom zadovoljstvu ogromne ekstaze i stostrukih orgazama! Ja uzivam u onome sto ti predstavljas, dok se ti plasis moje sustine! Za sta si se odlucila pre sedam godina, za moj fizicki izgled?" Pitao je sarkasticno. Gala se ukocila. "Da li je mouce da sam izabrala pogresno? Ne, ja znam da to nije moguce! Nikada ne bih mogla tako jako da ga zavolim, od prvog trena, da nasa veza nije predodredjena." Pogledala je Ariela i pitala. "Dobro, sta ti istinski zelis?" Skenirala mu je misli, ali Ariel je rekao glasno sve sto je mislio. "Zelim da me potpuno prihavatis i volis, kao kataklizmu i apsolutnu istinu, kao neobuzdanu sirovu volju, ponekad ulepsanu milosrdjem. Da prihvatis moje grube igre i uzivas u njima. Kao sto ja prihvatam tebe i volim te potpuno, cak sam u stanju da se odreknem sebe, zarad tebe. Kao sto si prihvatila Kazdirov mir, zelim da prihvatis moju silu nemira. Hocu da mi verujes potpuno i ne pasis se, vec da me volis. Isto kao sto volis, divis se i uzivas u Kazdirovoj sustini, zelim da uzivas u mojoj. Da li me razumes?" Gala je odgovorila tuzno. "Da. Razumem. Pokusacu. Zaista cu se potruditi svom snagom." Ariel je prodorno pogledao i lako je grnuo prema stolu, zatim je uhvatio u padu i legao preko nje, dok je posmatrao oci, sasvim blizu njenog lica. "Znaci prihvatices moje surove igrice?" Tiho je rekla. "Pokusacu." Zlobno je dodao. "Odmah ces pokusati, ili sutra, za godinu, dve? Kada ces to pokusati?" Odgovorila je nesigurno sa knedlom u grlu, tako da je prvo morala da procisti grlo da bi se cule reci. "Odmah?" Arielu su zlobno zasijale oci prema njoj, dok je ona molila Boga da ne smisli nesto preterano bolno i surovo. Nagnuo se i poljubio je polako, sasvim nezno. Zatim je na brzinu obukao. "Hajde mala idemo nazad?" Mislila je "pokusacu da prihvatim, ali mozda necu moci? Ja ne podnosim nasilje. Nista mi se ne svidjaju tako zle igre u kojima se pati i boli. Ja ne mogu ovo da prihvatim. Mogla bih da prihvatim jedino igre, cak i grube igre s'ljubavlju."
Cim su usli u dnevnu sobu, Ariel je otisao da pripremi kafu i napitke, dok je Gala potpuno zbunjena sedela na udobnoj, ogromnoj ekstremno modernoj, drap ugaonoj garnituri i razmisljala o Arielu. On je prisao nasmejanih ociju i umesto gore, poveo je suprotnom sranom kuce, kruznim, zastakljenim hodnikom do bazena. Upalio je mala, tackasta svetla, koja su se ogledala u mirnoj, prozirno-plavoj vodi. Ariel je bez reci skinuo, zatim rekao. "Sada si ti na redu da skines mene." Skidala ga je polako. Prvo maicu, otkopcala je, spustila mu pantalone i stala pored njega, ali se on nije nije pomerio, vec je stresirao dodatno zlobnim pogledom. Gala ga je zbunjeno gledala, zatim kleknula i mucila se da mu skine cizme za motor, zatim pantalone. Htela je da ustane, ali se Ariel vec spustio pored nje ljubeci je vatreno, podigao gore. Stajali su i gledali se. Razmisljao je koliko je delikatna, carobno-nezna i kako je trebala koga bilo da izabere iz unutrasnjeg kruga, samo ne njega. Svestan da je ne samo suprotan Kazdiru, nego i svakome drugom, narocito njoj. Podigao je naglo u narucje i rekao. "Idemo lutkice!" Bez upozorenja je skocio drzeci je u narucju. Za trenutak se najezila od hladnije vode nego sto je njena koza, zatim se nasla pored Ariela koji je vukao gore, doplivali su do ivice i on je drzao rukom oko struka naslonjenu o rub bazena, Stajao je u vodi, do brade, dok ona nije mogla da dohvati dno. "Dodji bebice." Povukao je i presao do ugla. "Pokusaj sada da stanes?" Jedva je dotakla prstima dno, tako da joj voda ne dopre do usta. "Ne vredi. Fali mi tek samo malo." Rekla je potisteno. Osmehnu se. "Ovde je bazen najnizi. Sa suprotne strane je jako dubok. Stani uz ove stepenice." Stala je na prvi, siroki stepenik i bila skoro iste visine kao Ariel. "Sada smo tu negde.. isti!" Rekla je radosno. "Da! Tako je." Ariel je prisao i zgrabio je oko skruka, zatim je strastveno poljubio, naslanjajuci se na zid bazena, povukao je uz sebe. Plutao je oko nje vukuci je za sobom, okretao je i drzao cas ispred, cas iza sebe, nezno je milujuci svuda po telu. Ovakva igra joj se puno vise dopadala. Drzeci je u narucju, plutajuce je odneo je prema vrhu sirokog stepenista bazena i na vrhu je polozio glavu na prvi stepenik, zatim joj stavio ruke iznad glave u male gumirane rucke za izlazak iz vode. "Moj dragi Gari, da li si spreman na ekstazicni uzitak?" Posmatrala ga je zabrinuto. "Na nezni, savrseni ekstazicni uzitak?" Ariel se nestasno smesio prema njoj, dok su oci pocinjale da mu sijaju ogromnim plamenom, tako da je morala da sklopi oci. "Ostani u ovom polozaju i ne mrdaj se, moj Gari!" rekao je i izleteo iz bazena, zatim brzo usao nazad sa vec stavljenim naocarima. Rasirio je Galine noge i lebdeo u vodi iznad nje. Kleknuo je na stepenik i obmotao njene noge oko svog struka. Ljubio je i neznim, savrsenim pokretima mazio najosetljivije zone, dok se Gala izvijala i pocinjala ubrzano da dise. Uzbudjujuci talasi zadovoljstva poceli su da se razlivaju po vodi iz njih i jasnije se mogli opaziti kao koncentricni, vibrirajuci krugovi. Ljubio je po vratu, nezno je grickao zubima, od cega se jezila i stresala. Omaknuo se i dugim, tvrdim noktima kaziprsta i srednjeg prsta crtao po telu razlicite simbole, namerno nezno prelazeci preko preosetljivih vrhova grudi, koji su strcali iz vode. Samo jedan pravi pokret, iz palete specijalnih pokreta Galine vizije, bio je dovoljan da je povede prema ekstazi. Tako je ovaj neobicni pokret noktima lansirao kroz viziju, do predvorja ekstaze i vec je pocinjala tesko da dise, a puls joj se naglo ubrzavao. Ariel je bio unutar njenih misli konstantno i cekao je bas ovaj trenutak. Rekao joj glasom koji ne trpi pogovora, u kome je kanalisana cista snaga volje, prisutna u vecini njegovih objava nedvosmisleno jasno. "Otvori oci Gari? Gledaj u mene! Seti se naseg ugovora?" Ona je nerado poslusala i otvorila oci. Ariel se nadvijao iznad nje i gledao je prodorno, prateci sve aspekte njenog bica odjednom. "Cvrsto se uhvati!" Rekao je, milujuci joj ramena, presao je preko celih ruku i jos cvrsce joj smotao prste oko gumenih drski, zatim se izdigao i povukao je snazno prema sebi, zatezuci joj potpuno ruke iznad glave, vukao je prema sebi, dok joj je celo telo bilo napregnuto do pucanja, a na glatkom, ravnom stomaku se ocrtali nezno svi misici, na rukama neznatno vene i zile, kojih inace nije bilo. Stojeci izmedju njenih vodoravnih nogu, pruzio je ruku i zgrabio je za rame, blago je ustinuo i rekao. "Gledaju u mene, ne zatvaraj oci, ili cemo prestati da se igramo na tvoj nacin." Poslusno je otvorila oci. Morala je da izdigne glavu da bi mu videla udaljeno lice i oci, koje su se blistale kao uzarene macije zenice, iza zatamnjenih naocara. "Gledaj u mene? Krece drugi ekstazicno-orgazmicni deo spajanja. Spajamo telo u jedno. Spajamo potpuno duboko unutar tebe nas duh, nase umove i srca, voleo bih da jednom do kraja spojimo i tela? Mmm.. to jedva cekam." Prvi najnezniji pokret uz ove, za Galu magicne reci, lansirao ih je kroz sirom otvorena vrata ekstaze, nije mogla da zaustavi vrisak zadovoljstva, koji se prolomio i odzvanjao dvoranom bazena. Sledeci najnezniji pokret produbio je ekstazu, Ariel se polako pomerao iskljucivo unapred, upornim, mirnim, jako neznim pokretima. Brzo je shvatio kakvi tacno moraju da budu pokreti, da se ne pojavi ni najmanja mogucnost bola, osim toga ovi pokreti su unutar nje pokretali ogromne, ucestale prekrase ekstazicne eksplozije, u kojima je uzivao potpuno stopljen sa njenim duhom. Nezni, staticni pokreti na gore, pod vodom bili su jos savrseniji. "Gledaj u mene!" Viknuo je Ariel kada god bi zatvarala oci. Polako se priblizavao frkovitom skoro potpunom spajanju, ovom dugackom, sporom metodom, koja je stvarala slatke uzastopne orgazmicne eksplozije uz podlogu dragocenog stanja ekstaze i uzivao u njenom grcenju i vrisci. Galinio telo se potpuno treslo dok je drzao cvrsto za kukove, trudio se da je umiri, ne dozvoljavajuci joj da se izvije i nacini nagli, bolni pokret. Polako se prblizio, obuhvatio je potpuno Galino telo drzeci je jednom rukom obmotanom ispod i oko struka, dok je na drugoj ruci potpuno lezala, obuhvatao joj je cela ledja i cvrsto je drzao, pritiskajuci prema sebi, za ramena u blizini vrata. Nagnuo se unapred i ucinio nesto jaci i brzi pokret, zatim odmah jos jedan, zbog cega je Gala vrisnula od bola, a oci su joj se rasirile, dok se on potpuno umirio i tiho joj govorio, mazeci je i sklanjajuci joj mokru kosu sa lica. "Sss.. sss.. sve ce biti dobro. Nemoj da se plasis? Necu dozvoliti da te dotakne bol, nece postojati ni truncica bola. Ssss.. zaboravi? Pusti bol da ode, proklamuj ga svojim prijateljem, vrati se samnom uzitku, moja voljena zvezdice? Ti si trobojna vatrena supstanca bez koje je zivot nezamisliv i nepitpun, zato te zelim iskljucivo sebi za uzitak. Ja te mala samo silno volim." Ariel gledao njene crne trepavice, vlazne i slepljene, kako uokviravaju plavo-zeleno-zute oci, unutar kojih nestaje strah i pojavljuje se poverenje, dok nepomicno lezi na njoj i u njoj, unutar njenog uma, srca i duse. Pratio je kako bol potpuno nestaje dok prestaje bolna vriska, zamenjena onom iz uzitka eksplozija. Zatim se polako sagnuo, gledajuci je zaljubljenim ocima, nezno joj je dotakao usne i lice vrhovima prstiju, zatim je strasveno poljubio, stezuci je oko struka i ramena, skoro je probio noktima kozu. Gala se trgnula od bola i sirom otvorila oci uz vristanje i skoro zaplakala, dok je Ariel ljubio i najneznije se pomerao iskljucivo prema gore. Galom je prostrujao vreli orgazmicni talas, zatim jos jedan, dok se njegova ruka spustila ka najosetljivijem mestu i doticuci ga u vodi vrhom jagodice, u mikroskundi je ispunila vulakanska eripcija orgazma, vristala je glasno, dok su njegove usne prigusivale krike, telo su joj lomili sve jaci potresi i ona je pocela da se grci previse snazno, dok se Ariel borio da je zsustavi i smiri. Pritisnuo je i izvukao gornji deo tela izvan vode, na plocice, dok su im samo noge ostale u vodi, pritiskao je svojim telom da spreci nagle, bolne pokrete. Podigao joj je polako, oprezno nogu iznad glave i najsporije se pomerio iza nje, okrcuci je na stranu, tako da su zajedno lezali na boku. Prestao je sa poljupcima i pogledao je u oci, drzeci je za lice. "Ssss.. budi malo tisa? Pogledaj me?" Gala je otvorila oci vlazne od vode i blistsve od vizije, dok su se malecna tackasta svetla sa plafona ogledala, slicno roju zvezda u njenim sirokim zenicama. "Potpuno sam zaljubljen u tebe, moja magicna vilovnjacka pricezice. Voleo bih da mogu da se igram sa tobom na hiljadu razlicitih nacina. Voleo bih da iskreno zavolis sirovi, eksplozivni, grubi i nekad skoro naslilni deo ciste snage volje, ostre kao vrhovi grbena, dok insistira na ogoljenoj istini bez predrasuda i kocnica, koja zeli da se igra novih, zanimljivih igara." Zablistao je pogledom u kome se ogledalo zaslepljujuci dragulj svetog trojstva ljubavi, celo srce i kompleksno bice, koje silno voli. Najdivnija vizija buducnosti upakovana u sljastece hartije i masne, otpakivala se unutar Ariela i nudila joj je na dar, jasan put sjedinjene volje i ljubavi. Gala je bila opcinjena. Ovakvom pogledu bi dozvolila cak i ono sto smatra najstrasnijim i najlosijim unutar citave palete predrasuda o fizickom odnosu. Rekla je telepatski. Ariel.. ja bih se igrala i najstrasnijih igara sa tobom, da me pri tom gledas sa ovako divnom ljubavlju, da vidim da me volis celim srcem, kao sada? To je pogled od koga ja padam u nesvest, zbog tog toplog, magicnog pogleda sam sada tvoja. Sapnula je. "Volim te.. jako.. najjace." Osetila je kako mu se misici zatezu do pucanja, strastveni potencijal volje poceo je da prelama dugu, svuda okolo i on je brzo spustio naocare na oci stiteci je, zatim poceo da se pokrece ruseci je u napred na stomak. Lezao je preko njenih ledja, grickajuci je po vratu pomerao se unapred nezno oslonjen na laktove, tek malo je izdigao gornji deo tela i povukao je za kosu unazad prema svom licu ljubeci je, dok se ona izdizala na ruke otkrivajuci grudi, zatvorila je oci. Htela je da se odvoji od tela i ostavi iza sebe nesavrsenu fizicku ravan, vreme i ptostor, potpuno stopljena sa carolijom ektaze. Medjutim on je bio potpuno resen da je zastiti od bola, zabranjivao maksimalan uzitak i presekao je strogom naredbom. "Ne zarvaraj oci? Znas pravila, pogledaj me?" Dok se pokretao nezno, izazivao je unutar nje ekstazicno-eksplozivne orgazmicne vatromete, koji su se otvarali jedan unutar drugog, dok su u epicentru specificnom supstancom magnetne medjusobne privlacnosti, pripremljene cekale munje nadolazecih orgazamicneih eksplozija. Ponovo je pocinjala da se prejako grci i jeci i vristi preglasno, dok je Ariel gledao budno i pozorno u oci, umesto da otplovi zajedno sa njom izvan tela, govoreci po desti put telepatski naredbu, morao je da ponovi gasno "Zasto neces da me poslusas? Ne zatvaraj oci? Cujes?" Ukocio se i pogledao u pravcu visoke, izdignute, polukruzne platforme. Video je priliku u mracnom ulazu u polukruzni hodnik, kojim su dosli iz dnevne sobe. Skenirao je prostor i jasno prepoznao Kazdira, oslonjenog na zid, do samog ulaza, kako stoji pognute glave. Ariel je podigao nogu i opkoracio Galu ne razmisljajuci, da bi se skoro istovremeno spustio, zbog cega je vrisnula od bola i pocela da place. "Ne! Nemoj! Necu tako!" Ariel se brzo nagnuo i poljubio je, pogledao je unutar nje i ostio kako sire koncentricni krugovi ostrog bola. Video je jasno da ona zeli da pobegne i zavrsi sve strasno. "Ssss, smiri se. Ssss.. sve ce biti dobro.. pogresio sam.. ssss.. nemoj da places?" Mazeci je po mokroj kosi sapustao je nezno. "Sve ce biti dobro. Pogrsan pokret, koji nisam hteo da napravim." Pogledao je u pravcu mracnog hodnika, skenirajucim pogledom i video da Kazdir jos uvek stoji na istom mestu. Hmm? Ponovo je poljubio Galu, koja je izgledala jako uznemirena, magija je bila bolom ptekinuta. Ariel je zatvorio oci. Unutar romanticne vizije pronasao Galijenu, voljenu savrsenu princezu i zatim usao unutar nje, ovaj put ne kao posmatrac, vec je dograbio i u plesu obgrlio svojom ljubavlju i carobnom vizijom. Najsladji afrodizijak koji je mogla da zmisli strujao je Galinim bicem, dok su potpuno nepomicni lezali na podu ispred bazena, na neudobnim, tvrdim plocicama. Ariel je reflektovao caroliju magnetne privlacnosti, koja je zahtevala od Gale da uzvrati, cime se ponovo uspostavilo stvaranje magicne, bio-plazmatske supstance visoko-vibracijskog opsega, koja je u stanju da otvori vrata ekstaze i lansira ih stopljene izvan tela. Neznatnim poktetima tela je smisleno dozivao ekstazu, u koju je uronila, ovoga puta nesputana Arielovim komandama vracanja u telo, vec u njegovom zagrljaju duha, u plesu sa vecitom Arhandjelskom sustinom, otplovila je brzinom misli, da se sa okupa u stanju ekstaze, unutar svemoguceg izvora sveg zivota. Ovde vreme i prostor nisu imali znacaj, tako da su povratkom u telo lezali dezorjentisani i ukoceni na hladnim, tvrdim plocicama ispred bazena. "Oh, Boze.." Pokusavala je da izgovori Gala, ali su joj reci zvucale daleko i odzvanjajuce, sto je jos vise zbunilo. Ariel se polako podigao i pogledao skenirajuci ulaz u hodnik, video je Kazdira kako sedi na podu, oslonjen o zid i polako podize glavu. Zavio je Galu u ogroman peskir i poneo do garniture za sedenje na izdignutoj platformi, prema Kazdiru. Ariel je sada mogao da ga opazi golim okom, naslonjenog o zid hodnika. "Nikada ga nisam video ovakvog." Mislio je Ariel. "Gala je u pravu, nesto jako ne valja. Nazalost samo ona moze da sazna sta je u pitanju. Kvragu sve sopstvene gluposti, ja sam samozivi, ljubomorni..uh." Gala je bila jos uvek delom izdignuta iznad tela, kao i uvek tesko se vracala nazad i nicega nije bila svesna. Ariel je obukao, prstima joj zacesljao i vezao polu-mokru, rascupanu kosu, zatim ostavljajuci je na udobnoj fotelji krenuo prema Kazdiru. "Isuse Boze!" Rekao je. "Dodji?" Pruzujuci mu ruku da ustane. Kazdir je podigao jos uvek ne potpuno prisutan pogled, slican Galinom i Ariel je zapitao, pre nego sto je razmislio. "Da li si bio sa nama na mestu Ekstaze?" Klimnuo je gavom otsutno. "Da, isao sam sa vama." Ariel se osmehnuo, "Dodji, odnecemo Galu u krevet. Ona, kao i ti ne moze dovoljno brzo da se vrati dole. Vazno je da pricamo svo troje."
Ariel je nosio Galu u narucju, dok je Kazdir poslusno isao pored njega. "Ovaj covek nije ni malo licio na samopouzdanog, glasnog i zajedljivog brata, sa kojim je ziveo sedam godina u istom apartmanu i spavao u istoj sobi. Kazdir je uvek bio britki noz istine, jos suroviji nego ja, medjutim trenutno nesto silno nestima." Jedva je cekao da se sve razjasni, a uz to se plasio mogucnosti, da se bori sa njim za Galu. "Do toga nikada ne sme da dodje!" Mislio je. Ona je izgledala sasvim kao dete, sa rascupanom kosom i snenim ocima. Kada su usli, Kazdir je seo za sto, a Ariel je stavio na duguljastu stolicu ispred ogledala za sminkanje i bez reci joj ocesljao je kosu. Zatim pitao "Da li si u stanju da pricas sa Kazdirom? I on je bio sa nama gore u ekstazicnom iskustvu. Gala je brzo rekla. "Znam da je bio sa nama." Zacudio se. "Ali, kako to znas, ja ga nisam primetio?" Iznenadjeno je rekla. "I nisi ga osetio?" Odmahnuo je glavom. "Ne!" Osmehnla se. "Kazdir je sacinjen od materijalnog univerzuma, on je bio svuda oko nas, istovremeno prisutan sasvim blizu." Ariel je stiskao vilicu i skrgutao zubima, smirujuci sebe. "Dodji moja lutkice, vreme je da pricamo." Gala je sedela izmedju Kazdira i Ariela gledajuci jednog zatim drugog radosno. "Kazdir, tebi treba moja pomoc, zar ne?" On je jos uvek izgledao izgubljeno, gledao je dole zamisljeno i Gala ga je uzela za ruku, stavljajuci mu do znanja da podigne pogled. "Da li smem ponovo da te skeniram? Da li mozes da mi kazes, ili zelis da mi pokazes?" Kazdir se otsutno osmenuo. "Ni sam ne znam tacno sta se desava? Ali sinoc.. nocas sam prepukao, posle jako dugo vremena ponovo sam bio sustina, bez maski i skrivanja. Pucanje moje ljusture desava se po nalogu stvaraoca, to je jedna od retkih cinjenica u koju imam uvid. Galijena, ja celoga zivota zene smatram povrsnim, nametljivim, nimalo dobrim, povodljivim stvorovima. Cak i vile, ili sirene koje sam upoznao nisu bile puno drugacije, tek nesto malo vise lukave i znatno vestije u svojim igrama i smicalicama." Ariel se setio priceze Tjeras, koja ga je zavela sa petnaest godina i pomislio kako je u pravu. "Cak ni Ariel ne zna, ali moja majka je radila u kupleraju." Gala je ga je pogledala zacudjeno, zatim nezno sa razumevanjem. Dok je Ariel zaprepasteno konstatovao. "Ja sam mislio da je prvi preduslov da majka dobije kristalnog pokretaca, upravo da bude visokosvesna, potpuno budna, ili cak hipersvesni ucitelj, kao moja majka? Zar ne?" Kazdir je nastavio. "Da, to je bio uslov.. s'tim sto ga je moja majka jednim delom ispunjavala. Ona je bila izvanredno dobra, donekle istinoljubiva zena lakog morala, koja je ucila lekcije na svoj nacin i znala o duhovnim istinskim zakonima i istini puno vise od vecine ljudi, ipak nije bila potpuno budna i nikako visokosvesna. Hmm, najgore od svega je to sto je mogla da izabere bilo koji drugi poziv, medjutim ona je svesno izabrala posao lake zene, jer kako kaze to voli vise od svega. Ona izvanredno slika, cak veoma dobro svira klavir, zavrsila je osnovnu muzicku skolu, pa ipak.. uvek je igrala proklete igrice i dolazila do cilja okolo, nikada direktno. Ona je razlog sto sam bio sa bezbroj lakih zena, koje me nekako prepoznaju i zalepe za mene, kao po protokolu." Nasmejao se sarkasticno, liceci na starog Kazdira. "Sinoc mi se desilo pucanje, jer sam skenirao Galine misli i srce. I sve sto sam video bilo je toliko cisto, toliko naivno, decije, otvoreno, da sam se naljutio na nju." Nasmejao se. "Uplasio sam te zar ne, kada sam viknuo?" Rekla je veselo. "Samo tek mrvu, ali zato me Ariel ubije sokantnim stresom, cak mi i fizicki pozli nekoliko puta na dan, od cega se bar jednom zaista uplasim, sto nije dobro, jer su ljubav i strah oprecni." Kazdir je pogledao Ariela ozbiljnog izraza, nemrgodjeno. "Zar hoces da je gurnes od sebe?" Oci su mu zasijale pretece. "Nikada ne smes da budes uzrok zenskih suza, osim suza radosti. To je ne pisano pravilo pravih, visokomoralnih muskaraca. I ukoliko ti to zvuci od mene preterano snishodljivo, jer me jako dobro poznajes, kakav god da sam, nikada ne bih mogao namerno da budem uzrok suza ni najgore spodobe medju zenama, radije bih se uklonio iz jednacine." Zatim mu je pogled postao ponovo sasvim nezan, dok je gledao Galu. "Hmm, da zavrsim prvo jednu pricu, pre nego sto zapocnem novu? Znaci sve zene koje sam do sada upoznao bile su makar delom neiskrene, ili osvetoljubive, sve su do jedne smisljale unapred pozitivne i negativne igrice i planove. Hmm, sve osim jedne, moje voljene sestrice Galijene. Toliko sam bio revoltiran ovom cinjenicom, da sam razmisljao da promenim hetero orjentaciju u bi, u krajnjoj nuzdi i gey." Gala je radosno rekla. "To bi bilo izvanredno. Ja sam oduvek volela da se druzim sa Gey likovima. Jos kao dete imala sam gey najboljeg prijatelja, takodje i medju vilovnjacima na kratko." Obojica su je znatizeljno pogledali. "Da li ste pricali sa svojim duhovnim uciteljima, sa Andjelima o toj temi?" Obojica su u glas rekli. "Ne!" Gala se nasmejala. "Zato ja jesam puno puta. Moji Andjeli kazu: Sto veca razlicitost cini zivot zanimljivijim. Bog kaze da zeli sto vise razlicitin formi i kaze da nije dobro da svi budemo uniformisani i isti, pa ni.. tu.. u tome.. slicnog opredeljenja, zar ne? Mi smo jedno, jednaki odvaja nas samo trenutni nivo znanja. Isto tako Unikatni, jedinstveni patern bica doprinosi celini. A on treba da izabere slobodnom voljom sve sto god pozeli. Dok ja ceznam za slobodom.. i mozda zato pored svega, toliko jako volim samocu? Ipak to nije tema razgovora." Obojica su je gledali zainteresovano. Ariel je prekinuo tisinu. "I ja moram da razjasnim par stvari!" Kazdir je odgovorio smeseci se. "Hoces da mi postavis pitanje, ili mogu i bez pitanja da odgovorim?" Ariel ga je gledao ostro. "Ipak moram da ti psotavim radi sebe i tebe kljucno pitanje. Da li si zaljubljen u moju Galijenu?" Kazdir se nasmejao. "Samo tako kratko, zar nemas jos neko pitanje? Salim se, donekle. Upravo su pored mene dva mome novozadobijenom srcu najdragocenija bica. Ariel ti si mi rod rodjeni, osim tebe ja nemam blizu porodicu, ustvari krvnih rodjaka nemam, zato tebe smatram za rodjenog brata i uz sve Kristalne Pokretace za duhovnog brata i znam da ti mene isto tako vidis, bez obzira na trenutnu ljubomoru, koja ce proci. Podvlacim zlobno t v o j a Galijena je i upravo licno moja ljubav i molicu se Bogu da pronadjem zenu sa polovinom njene cistote i opcinjavajuceg potencijala." Zatim je ustao i nagnuo se iznad Galine glave prema Arielu, zatim izgovorio ostro, skoro cinicno. "Za sada se odricem prava da se borim za Galijenu fizicki izrazenu zenu, ali isto tako zadrzavam pravo, kao i svi kristalni pokretaci, da opstim i spojim se u duhu kada god mogu i uvek kada ima potrebe. I Ariel, izmenicu prvi deo ugovora ukoliko jos jednom vidim degradiranje i mucenje ovog previse zavodljivog deteta. Ti mozes da joj nametnes igru, tek posto ona pristane na nju. To sigurno znas? Ovo dovraga nisu iskljucivo pravila za ovo polje zivota, vec univerzalna istina, koju si ti sklon da toliko lako previdis. Uzgred moj omiljeni brate, jako me dobro poznajes i znas da se ne salim." Gala je ustala sa stolice i pogledala prvo jednog pa drugog i brzo rekla. "Unutrasnji krug ne sme da trpi glupost medjusobnog prepucavanja vasih maco gluposti! Ne postoji onaj koji ce da izabere za mene! Niti me iko moze prisvojiti bez moje volje. Ja isto necu dopustiti zle igrice, samo one koje vode ljubavi. I bez obzira sto nemam puno iskustva u fizickoj ljubavi ja tacno zanam sta hocu! Ne eksplozije vec lepotu trajne ekstaze, kao kada smo stopljeni u duhu na izvoru zivota i fizcka ljubav tereba uvek da vodi ka tome. Meni ne trebaju silne eksplozije i uvek bol. Necu to, odbijam i tacka! Kome jos treba glupost spajanja?" Kazdir je gledao nezno i govoreci "Potpuno si u pravu." Gala je osecala da se podize haos unutar Ariela i brzo mu je skenirala misli i zatekla povredjeni ponos i ljubav kako se bore. Brzo mu je prisla, obuhvatila rukama lice i izgovorila nezno "Ariel moj voljeni brate, ne vredi ici kroz ego. Povredjeni muski ponos je nesigurnost u sebe. Ljubomora je upravo nesigurnost u sebe. Nisko vibrirajuca nesigurnost, a ti nisi od bojazljivih i slabih, ti si najsnaznije bice koje znam. Da li tu glupost mozes da pobedis odmah sada? Jer ako nejde, upravo ces se iseliti i vratiti nazad kod Kazdira! I imaces pravo da me ponovo osvojis tek kada pobedis glupost povredenog muskog ega. Jer ako to ostane unutar tebe i ja odlucim ga tolerisem, izrasce u zlog monstera i imace tvoj mili lik i oblicje, tako da nikada vise necemo moci da budemo zajedno. Zar zaista to mozes da dopustis?" Gala i Kazdir su pomno pratili sva desavanja unutar Ariela. On je doziveo kao fizcki samar njene reci, bol ga je prostrelio, tuga ga je gusila. Gala je nemilosrdno nastavila. "Sada je pravo vreme da pobedis glupost muskog ega! Tuga je alarm da si otisao mimo istine, znaci da unutar sebe drzis laz. Da li zelis umesto mene da zadrzis uz sebe glupost muskog ega? Zadrzaces radije ruznu predrasudu koja ti stvara bol? Ukoliko je to vrednije za tebe, mi nikada vise necemo biti zajedno. Ariel, ja sam unutar tebe i videcu svaku toju misao. Nejdes u dobrom pravcu. Nece ti se dopasti sledece sto cu ti reci i utaditi. Molim te, baci u djubre glupost muskog ega, glupost takmicenja-predrasuda i dodji k'meni? Ja necu da te povredim.. uh.. Gospode.. zar su te povredile ovakve moje reci?" Ariel je bio ljutito-povredjen mislio da ga ona degradira i namerno povredjuje, da favorizuje Kazdira, a njega upravo zeli da odbaci. "Ne povredjujem te, ti nisi tvoje glupavo izvrnuto shvatanje, ti si Arhandjelska sila, bez trunke ega, ili muskog ponosa. Ne favorizujem nikoga, pa ni sebe. Istina je istina, a ti sigurno znas da sada gesis? Skini ego-ponos i baci ih u djubre, zatim dodji k'meni? Uh-jao! Ti me upravo unistavas unutar sebe.. ali.. zar me ne volis? Zar vise volis grozno lice ljubomore, koje stvara tako zle privide? Ovko cemo da se igramo, sada na moj prinudno surov nacin. Dacu ti jedan sat, da pokusas to da uradis, ili premestis svoje stvari u drugi apartman, tako da ces zatim imati koliko god ti treba vremena da se povratis iz obamrlosti i gluposti ljubomore u istinu koja vibrira ljubavlju. Ovako, evo.. ja cu otici sa Kazdirom u setnju? Ustvari ako na to pristaje?" Ariel se gusio, fizicki mu nije bilo dobro. "Ja sam suvise umorna i za jedan sat cu doci nazad da se odmorim. Odluci da li ces zadrzati muki povredjeni ponos, glupost i iluziju ega, ili radije mene?" Uhvatila je zacudjenog Kazdira za ruku i izasla napolje iz Ruzicste Sobe, dok je Ariel mislio hiljadujednu pogresnu misao, koja zudi za svadjom i trazi zrtvu da joj se naplati za prejaki bol tuge. Medjutim jasno je shvatao da ako je sada pritisne i sputa je, izgubice je zauvek. Ne samo nju vec i Kazdira, kog je takodje zeleo da raskomada golim rukama. Jedino gde je mogao i smeo da je muci i uci, bilo je jedino polje gde je nesavrsena, odnosno unutar druge cakre i fizickog iskustva, gde je sasvim neiskusna i stidljivo prikocena skoro u svemu.
"Gde cemo se prosetati?" Pitala je mirno i bezbrizno Gala. Kazdir je jos uvek drzao za ruku, bez obzira sto nije bilo potrebe, zamolio je da ga ne pusta i drzi za ruku u toku cele setnje. Odsutno mu je dala odobrenje, gledajuci napregnuto Arielove misli, koje su isle u pogresnom smeru, zbog cega se namrstila i postala naglo zabrinuta. "Za sada ne izgleda da ce uspeti bilo sta da postigne, tacno radi suprotno. Razmislja o umisljenim protivnicima, bas kako mu glupost ega i ljubomore servira. Pitam se da li moze da uci kada je primoran?" Kazdir je vodio u setnju sumom, dok je i sam skenirao Ariela. "Mala.. opasnu stvar si izvela! Nadam se da ce shvatiti koliko dobra ce mu doneti? Jer ako ne bude tako, tucicemo se opasno i nece biti veselo izmedju nas. Odgovor na tvoje pitanje je u kranjoj liniji.. ne, Ariel nikako ne moze da uci na ovaj nacin, ili barem jako tesko uci ako je primoran, jer se uzasava stega, ograda i autoriteta. Potrebno mu je da uci slobodan, nelimitiran po svom specificnom sistemu i unikatno postavljenim parametrima, uz upute Izvora koji su pokretacka snaga principa volje. On je izvanredno snazan, snazniji od bilo koga izrazenog unutar materijalne ravni, osim jednoga, koji obicno ne silazi dole. Osim andjela smrti, odnosno naseg brata Azraela. Hmm.. vidis lepotice, on to moze sa odradi s'lakocom u trenu. Definitivno je u stanju da preinci i namesti spektakl cudesa, medjutim da li hoce, to je vec za raspravu. Svakako cemo saznati po isteku tih uslovno datih, famoznih sat vremena. Zar ne?" Govorila je zamisljeno. "Ti shvatas zasto sam uradila ovako nesto drasticno?" Rekao je nezno. "Potpuno shvatam." Zastao je i pogledao je prodorno, zatim pitao. "Ti istinski volis Ariela?" Odgovorila je bez razmisljanja. "Jako volim prekrasnog Ariela, ali od pre par nedelja skoro svakodnevno me sokira izuzetno zlobnim, ni malo prijatnim napadima. Pocela sam da se plasim intimnih trenutaka, usred kojih odjednom krecu zli postupci i ja nikada ne znam da li cu sresti samo najneznijeg ljubavnika, ili samog djavola. Ariel koji je pored mene ima dva opozitna lika. U jedng sam smrtno zauvek zaljubljena, dok bih od drugog pobegla glavom bez obzira. Verujes da sam zla sto tako mislim? To me silno muci." Kazdir je ozbiljno posmatrao. "Pa to je znaci toliko daleko dospelo? Ja sam mislio da se prosle noci desio prvi ispad iz ljubomore prema meni? Dakle ispod toga ima jos frka u eksplozivnom pakovanju? To mi se vidis ni malo ne dopada. Za Ariela ja sam stariji, najvoljeniji brat i jedina osoba koja ga moze nadmasiti. To zaista nije tako, ali on to tako vidi." Skakutala je radosno, kao da nema ni trunke brige, sto je njega fasciniralo u ovom trenutku, jer je jasno video da se ne pretvara niti drzi masku. "Znas Kazdir, ti bi bio savrsena zena za Ariela, dan i noc, nemir i mir, to bi bila izvanredna kombinacija. Kada bi postojala tvoja prekrasna vrsta energije unutar zene, ona bi bila idealna za Ariela. Mogao bi da ga ublazis i smiris puno vise nego ja recimo." Rekla je smejuci se, dok su joj oci varnicile radoscu. Kazdir se glasno nasmejao. "Zato smo ziveli sedam godina bez i jedne-jedine svadje." Ratuzila se naglo. "Oh Boze, i onda je stigla nesavrsena Gala da pokvari vas harmonicni odnos? Ne volim da bude tako. To ne sme da ostane tako, zato mora da odmah da nauci lekciju. Ja znam da ce uspeti, stvarno silno verujem u njega." Stigli su do sumskog potoka, uz koji je stajao ogromni, ovalni kamen, potpuno prekriven mahovinom, kao tamno zelenim plisem. Gala je odusevljeno vrisnula od sece. "Wow cista lepota! Ovo je slika iz mog dragocenog sna. Jako volim mahovinu. Volim sto je meka, sto mirisi na zemlju i ulepsava sve sto dotakne. Mahovina uz prozirni, haldni sumski potok uvek me asocira na vilovnjake." Kazdir je poveo za ruku, zatim zastao. "Dodji, ovde je bas klizavo, prenecu te preko potoka." Podigao je u narucje brzo i vesto, kao da je laganija od perca i preskocio potok. Za cas su sedeli na kamenu, dok Kazdir ocigledno nije imao nameru da je spusti. Gledala ga je u oci zainteresovano, usmerena da oseti sta mu treba i sta mu je trenutno neophodno. "Ti zelis da ponovo odemo zajedno na jedno od mesta slobode, mira, ekstaze? Hoces da uplovim unutar tebe?" Potvrdio je nezno. "Da! Jako to zelim." Nasmejala se glasno. "Drzi se polecemo! Dakle, krecemo iz ovih stopa!" Prekinuo je. "Scekaj? Bolje da legnemo, jer cemo pasti, a ja ne zelim da se otkotrljas u potok." Bilo joj je neprijatno, osetila je stid i bila je ljuta na sebe sto to oseca. Kazdir se polako spustio sa njom u narucju i zagrlio cvrsto pored sebe, Drzao je i dalje obavijenu rukama, gore na svom telu, lezeci glavom prema uzvisenju, dok su noge bile spustene na nizem delu. Htela je da se okrene i sidje, ali je on sprecio dok je brzo objasnjavao. "Udovolji mi? Brinucu se ako te ne osetim uz sebe." Bila je potpuno zbunjena i nije znala sta da radi? Razmisljala je kako je potrebno da sto pre napravi kontakt ocima i udje unutar njega. Kazdir je gledao ukoso na dole, sa suprotne strane. Osecala je nemir, a telo joj je treperilo. Isuse Boze, ja moram da pobegnem, ovo nije dobro. Skoro je pocela da panici. Otvorila je usta da zatrazi da je spusti, kada je Kazdir pogledao svojim carobnim ocima, od kojih je zastajao dah, tamnim kao ponoc, dok su se unutar zencica jasno videle galksije i rojevi zvezda. "Prekrasno!" Rekla je sa divljenjem u glasu. Zatim se setila malecne, prelepe sirene Hastjel i brzo rekla. "Ali ti se sada igras samnom, da li zelis da me zavedes? Ja sam te videla sa.." Prekinuo je. "Znam. Gledam unutar tebe i znam sta mislis. Medjutim, necu da se pravdam, istina je da ja jako dobro znam kako nekoga potpuno da zavedem." Galine oci su bile rasirene od straha, ljutnje i stida. Pocela je naglo da se izvlaci iz njegovog zagrljaja, dok je Kazdir jednako nezno drzao u cvrstom zagrljaju, koji je nije niti malo stezao, ili boleo, ipak nije mogla da se izvuce i sidje dole. "Molim te, nemoj da bezis? Necu uraditi nista mimo tvoje volje. Samnom si potpuno bezbedna, sto se mene tice. Borbu mozes imati iskljucivo unutar sebe? Obecavam da cu raditi tacno ono sto trazis od mene. Osim da te pustim iz narucja, da te drzim za ruku, ili da ti poljubim u ruku. Da li pristajes na ovakav ugovor?" Odgovorila je sa osetnim olaksanjem. "Pristajem potpuno. Mozes me i poljubiti u obraz kada je potrebno, za rodjendan, ili.." Dok je Kazdirov glasni smeh trgnuo i prekinuo. "Ti si cudesna, carolija!" Gala ga je gledala zacudjeno. Nije imala pojma o cemu on to prica, zato je brzo dodala. "Ali ostalo, sve ostalo nije u redu!" Kazdir je sa zlocestom iskrom u oku dodao. "Osim ako nesto drugo ne zatrazis od mene?" Pocrvenela je do vrhova usiju, spustila glavu na njegovo rame i sakrila se blizu vrata, uz blistavu tamnu kosu, dok je srce pocelo da joj tuce, a oci se napunile suzama, tako da je jedva izgovorila sapatom. "Ja necu nista traziti." Mazio je polako i sa uzitkom po kosi, dok je pricao melodičnim, neznim glasom. "Skroz se salim, moja malecna lutkice. Podpuno si bezbedna u mome narucju. Pogledaj me?" Gala je polako podigla uznemireni, stidljivi pogled i skoro ostala bez daha. Srela je nezne, duboke, tamne, indigo-plave oci, koje su odmotavale lepotu vizije ljubavi, ukrasene najkreativnijim i najzanimljivijim mogucim desavanjima, dok su se galaksije vrtele vidno u sirokim zenicama, a zvezde nestajale i pojavljivale se. Imala je osecaj da plovi univerzumom, pri samom pogledu u carobne, nestvarno lepe oci. Dohvatio joj je ruku i stavio je na svoj obraz, ali se Gala nije uplasila, vec je pocela da se stapa sa njegovom sustinom. Bila je mirna, obgrljena plastom bezbrizne tame, sacinjene od savrsenog mira. Duboko je udahnula vazduh, ulazeci ovaj put sasvim polako, da se stopi sa njegovom sustinom. Posmatrala je kako je kako oko njih nestaju nadvijene krosnje, a zrake sunca zamenjuje nocna tama, posuta blistavim zvezdanim rojevima. Bila je opcinjena slobodom, savrsenim mirom, bezbriznim i bezbednim talasima, a glasan uzdah zadovoljsva se prelomio tisinom. Gledala je Kazdirovo bledo lice, kako blsta belim sjajem u dubokoj tami Univerzuma, koja se zatvarala oko njih. Oci su mu blistale jace od zvezda, meko i pitomo, dok su iz oboje otpecacene, stopljene i svijene, cudesne vizije srece grlile postojanje, izdizale se sireci se prozimale ga, zatim vracale produbljene i nakicene da opiju i uznesu. "Hocu zauvek da ostanem ovde?" Rekla je tiho, ali su njene reci ozivele i vracale se da je ispune i usrece. Posmatrla je kako joj Kazdir odize otvoren dlan sa svoga lica i ljubi joj ruku posred otvorenog dlana, zatim na pulsnoj tacki, od cega joj se celo telo streslo, zatim opet i opet. Svaki poljubac je nosio jace i dublje znacenje uzitka. Toliko carobno nevini i cisti poljupci, od kojih se gubi tlo pod nogama. Ona se skupila u njegovom narucju, ruke je stiskala u pesnice, vrelina joj se sirila celim telom, dok su se poljupci pulsne tacke polako pretvarali u prvo male, vece, sve vece i brze nagovestaje zadovoljstva, koja vodi do ekstaze. Vec je tesko disala, srce je tuklo strahovitim ritmom. Nije shvatala da nezni, topli poljupci ruke mogu da budu toliko opijajuci i da je pulsna tacka jedan od fizickih provodnika ekstazicnog uzitka. Oci su joj bile poluotvorene, dah kao da je previse brzo trcala, a telo su prozimali naleti vrelog uzitka. Kazdir joj je nezno zubima presao preko pulsne tacke, kao da jede zglob ruke blizu pocetka dlana i ona se izvila, osecaj ekstaze je preplavio. Glavu je zagnjurila u njegov vrat, dok su joj telom prolazili drhtaji. Slobodnom rukom mu je stegnula kosulju i uzivala u ekstazicnoj lepoti. Cim se jedan nalet smanjivao, on joj je ljubio gricko ruku na tom carobnom mestu, koje je u stanju da pokrene lavinu zadovoljstva. Pokusavala je da natera sebe da podigne glavu i izdigne se kroz njega visoko kao prosli put, ali nije imala hrabrosti. Otvorio joj je drugu ruku, koja se zgrcena u pesnicu drzala za njegovu kosulju, otrgnuo je i otvorio, zatim stavio na svoje lice, dok se Gala tek mrvu podigla i virila krisom sa svog skrivenog mesta u korenu njegovog vrata. Njegove carobne oci su se smejale i bile skoro decije radosne, zato je postla hrabrija, stid je nestao, odahnula je primetno i nije se vise plasila. Osecala se bezbedno i bezbrizno. Kazdir je odigao drugu ruku sa svoga lica, drzeci je ogromnom sakom za obe ruke, sa dlanovima na gore, privukao je dlan svojim sirom otvorenim ustima, kao da ce je snazno zagristi. Prvu ruku je dotakao zubima i usnama, dok je drugo pulsno mesto najneznije jedva dodirivao. Galino srce se sve jace otvaralo i spajalo sa njegovim. Kamen prekriven mahovinom je nestao, bila je u narucju prozirnog bica cije telo sacinjavaju galaksije, osecala se slobodno, mogla je da uradi nezamislivo. Ovde nisu postojale stege bilo cega sto sputava, a materijalna ravan se cinila trivijalnom i nebitnom u ovoj uzbudljivoj nelimitiranoj stvarnosti. Fizicke senzacije su postale potpuno nepotrebne, nistavne u odnosu na savrseni mir, ogrnut bezbriznom ljubavlju i blagostanjem. Iz prozirne tame zvezdanog covekolikog oblika odvojio se krilati pegaz, sacinjen od materije i duha Univerzuma i ona se u svom primarnom duhovnom obliku nasla na njegovim ledjima, potpuno uzivajuci u slobodnom trku vrtoglavo brzim letom po zvezdanim poljima, obmotanim plisanom tamom. Uzivala je potpuno ispunjena i obgrljena Kazdirovom Arhandjelskom sustinom, zudeci celim srcem da zauvek ostane ovde. Zatim se naglo pejsaz izmenio i ponovo je gledala fizikim ocima, bila je unutar svog tela u narucju Kazdira coveka, zagledana u njegove magicne, tamne, zvezdane oci. "Oh.. ali.." promucala je razocarno. "Za.. za.. zasto.. zasto.. smo se vratili?" Kazdir se izdigao, dok se njegovo lice polako priblizavalo. Ona je podigla ruke u nameri da ga spreci da pridje suvise blizu, ali se on sam zaustavio tik do njenog lica i posmatrao je carobnim ocima u kojim pulsiraju daleke zvezde i galaksije. Osecaj potpunog poverenja i mira, duboke srece i potpune slobode ispunio je ponovo i ona je znala da ce on ostvariti samo ono sto ona zeli i da je nikada nece povrediti, ili uraditi bilo sta sto je suprotno istinskoj zelji njenog srca.
Gala se radosno nasmejala, oci su joj varnicile silnom srecom, potpuno je zaboravila proslost, bila je bezbrizna, sigurna i zasticena. Gledala je njgovo lice pravilnih muskih crta, koje vise za nju nije bilo lice zavodnika bez srca, vec lice zastitnika i brata, onog koga voli svim bicem oduvek i zauvek, pored koga se oseca savrseno bezbedna, bez tenzije, bez trunke straha i nasmejala se najsretnijim smehom. "Toliko zudim za ovim bezbednim osecajem potpunog poverenja. Zahvalna sam na savrsenoj lepoti ocaravajuce vizije i osecaju bezbrizne slobode za kojom prejako zudim." Rekla je tiho i dodala. "Jako te volim, ti si savrseno bice. Celog zivota bih mogla ostati u tvome neznom zagrljaju, bila bih zadovoljna da tu postojim vecno." Kazdir joj je skinuo gumicu i oslobodio kosu, provlaceci prstima kroz nju, igrao se pramenovima njene kose. "Najneobicnije, jedinsrvena visebojna kosa, neoubicajna medju ljudima, obicno vilovnjaci imaju ovakav kolorit i lepotu kose.. hmm i te plavo-zeleno-zute mackaste oci, ja verujem da ti moras imati bar deo vilovnjacke krvi?" Nasmejala se radosno. "Ja ne znam kakve krvi imam? Svaka je opcija moguca? Skoro sedam godina sam provela kao princeza kuce Gerhida i mozda sam upila deo ljubavi moje sadasnje porodice? Verujem da je njihova ogromna ljubav prema meni usadjena ne samo u moju dusu, nego i u moj sadasnji izgled. I zato mi nije vazno ko sam bila rodjenjem, moja porodica su Kristalni Pokretaci i porodica Gerhida Zlatnih Listova. Ariel je moja porodica, princ Arion je moja porodica i ti si moja porodica." Kazdir se smejao glasno govoreci "Sretan sam sto si me uzdigla do treceg mesta na prestolu tvog cistog srca. Ja ne zasluzujem tu cast, ipak hvala ti." Gala ga je iznenadjeno gledala. "Ali to nije veliko.. pa ja u stvari zaista sve jako volim, cak i one najgore i jako glupavo-zlicaste. Ali zaista.. izgleda.. eto i ja imam najdraze? Verujem da se tu radi o prisnosti i dubokim vezama srca i duse." Trgla se i zabrinuto rekla. "Moram hitno da pogledam unutar Ariela." Uzdahnula je duboko "Molim te Boze da bude dobro?" Potrazila je i usla u Arielov um. Njegove misli su bile prekrivene tugom, dok je gledala sebe u Kazdirovom narucju, kako joj Kazdir prevrce pramenove kose. "Gospode Boze! Ariel?" Viknula je glasno. Kazdir je video isto sto i ona. Htela je da se spusti iz njegovog narucja i kamena sa mahovinom, da sidje i potrazi Ariela, jer je bila potpuno sigurna da je u blizini i da ih posmatra. Medjutim Kazdir je zadrzao i pokazao. "Pogledaj!" Ariel je stajao sa druge strane potoka i gledao u njih. "Moj ludi brate, sta cekas? Dodji!" Viknuo je Kazdir. "Dodji i sedi pored nas?" Ariel je vesto preskocio potok i polako im prilazio, gledajuci ih netremice strogim, hladnim pogledom od koga se Gali sledilo srce. Brzo je pogledala Kazdira, koji je uspravljen sedeci na kamenu cvrsto drzao u narucju. Zelela je da vidi njegove oci pune mira i nezne ljubavi, da upije podrsku, medjutim iz njegovih ociju su varnicile iskre sarkasticnog nevaljalstva, zato je ustuknula i ukocila se. Kazdir je osetio kako se njeno telo koci i kako je sibju udari zaprepastenja, nemira koji budi strah i pogled mu se istog casa ispunio samoosudom i transformisao se u neznost i ogromnu ljubav. Podigao je rukom lice prema sebi, gledajuci je s'najneznijom ljubavlju. "Nemoj da budes tuzna? Ne plasi se, sve ce biti dobro, videces." Ariel je stajao ni pola koraka ispred njih i posmatrao ih, dok su mu iz ociju izbijali pramenovi duginih boja, sibajuci ih nemilosrdno. Bez obzira sto je bio dan, u senci krosnji gorostasnog drveca, bilo ga je nemoguce pogledati izravno u oci, vec je sa strepnjom skenirala njegove misli. Suderila se sa uskovitlanom burom besa i ustuknula, istovremeno je izasla iz njega potpuno sokirana i zsprepastena. "Oh Boze!" viknula je glasno. "Zasto si toliko ljut?" Ariel je viknuo ledenim glasom "Da li se salis? Zasto? Da li znas gde se nalazis? Da li bi volela da me zateknes u narucju druge zene?" Gala se jos vise ukocila. On je u pravu ja to nikako ne bih volela. Da li bih bila ljuta kada bih ga videla tako? Sigurno bih, znam da bih se naljutila. Kazdir je izgovorio sarksticno "Opasna situacija?" Zatim se glasno nasmejao. "U kojoj ti ja preotimam zenu?" Gala se ponovo ukocila i pocela da da se otima, sa namerom da se izvuce iz njegovog zagrljaja, ali je Kazdir opasno stegnuo uz sebe, ovoga puta ne vodeci racuna da li je bolno, uz strogu naredbu. "Sacekaj! Nemoj da bezis!" Oci su joj bile pune suza. "Ali ti me ne otimas i sve je bilo skroz drugacije. Zar to nisu sasvim bezazlene stvari? Zar ti nisi moj brat i moj najbolji prijatelj i moja porodica? Pa ti nisi pokusao da me preotmes i zavedes, zar ne?" Kazdir je pomazio po kosi. "Tvoje vidjenje je nivno, decije i potpuno cisto, ti mala mislis drasticno drugacje nego Ariel. On je ubedjen da pokusavam zlobno i smisleno da te preotmem od njega! Jao-jao cist lom i haos, ubio bi me da smes? Dok ti mislis kako si mi potrebna i vidis me kao rodjenog brata. Ni jednom nisi pomislila da pokusavam da te preotmem zar ne?" Nezno je pitao, posle zajedljivih reci na Arielov racun. "Ne! Nisam to mogla da pomislim, jer ti to nisi mislio. Oh.. ja znam da ti to ne zelis, zar ne? Pa.. pa.. ja sam bila unutar tvoje ciste duse, znam da ti to nikada ne bi uradio. Ne mozes da me ubedis u drugacije." Kazdirov osmeh je na tren bio tuzan, zatim se ponovo ispunio neznoscu, dok je tiho govorio. "Ja zelim tacno ono sto ti zelis. Obecao sam ti da necu uraditi nista sto nije uskladjeno sa tvojom zeljom? Ostvaricu samo ono sto mi dozvolis, praticu tvoju volju. Zato ne brini." Ariel je progovorio glasom u kome je bio jedva suspregnuti nalet besa. "Sta ti zelis? Reci mi?" Par tenutaka je cutala, zato je Ariel viknuo. "Pogledaj me? Reci otvoreno sta tacno zelis? Koga zelis?" Gala ga je pogledala i brzo spustila pogled. "Nemoguce mi je da te pogledam, zar nemas naocare?" Zatim nastavila. "Ja zelim da pobedis bes, da trijumfujes nad ljubomorom i gluposcu muskog-ega i da me volis cistom ljubavlju kao ja tebe." Ariel je govorio surovo hladnim glasom. "Kako mozes da mi pricas o cistoj ljubavi iz narucja drugog muskarca?" Gali su ove reci bile kao samar. "Zasto ne pogledas unutar mene? Ja sam u narucju Arhanjelske sile, koja je sacinjena od zvezdanog mira, slobode, bezbriznog blagostanja i nezne ljubavi! Sada nisam u narucju muskarca. Zar ne mozes to da vidis?" Ariel je zlobnim glasom rekao. "Ali zato muskarac u cijem si zagljaju jako zeli tvoje telo, opijen tvojim duhom, zeli te potpuno za sebe zar ne? Kazdir?" Gala je viknula uznemireno. "To nije istina.. to je.." Kazdir joj je stavio prst na usta i rekao "Ssss.. sacekaj?" Pogledao je Ariela. "Zar ti stvarno mislis da me posle milion zena zanima da osvojim zensko telo, da zudim za fizickom zenom, da zelim puki sex, da mogu da me opiju takve stvari? Dragi moj brate, ti sudis po sebi. Ti si opijen strascu i lud za telom svoje zavodljive, male princeze! Ti zudis za fizckom igrom ljubavi! Jer da istinski volis njen savrseni duh, ne bi imao potrebe da igras tako grube igre sa njom, bio bi sretan da je najnezniji dodir opije zadovoljstvom. Besan si jer sve sto mislis da vidis unutar mene, u stvari je tvoja unutrasnja borba!" Zastao je i pogledao ga ostro. "Suoci se sa istinom? Ja sam opcinjen, ocarn najcistijim Galinim duhom, cistim mislima, njenom bezbriznoscu, ogromnom ljubavlju i milosrdjem. Zadovoljicu se da je celog zivota drzim samo za ruku, ili u zagrljaju bez tenzije, bez strasti. Potpuno pristajem na sve sto ona zeli. Pristajem da se povinujem njenom cistom duhu i svakoj zamisli. I nikada ne bih pokusao ni da je poljubim ukoliko to ne zeli, a kamo li da dopustim sebi da je povredjujem svakodnevno svojim perverznim igrama. Nikada ne bih oprostio sebi njene suze. Reci mi zar stvarno trebas samnom da se boris, ili se tvoj protivnik nalazi unutar tebe? Ups? Da li ti pokrecem frke toliko jasno da ih vidis na platnu uma? Da li sam ti dovoljno dobro objasnio ko ti je jedini protivnik, koji ce te izlomiti u komade ako mu glupo dozvolis? Bori se i ja cu sa tobom i za tebe u boj! Prokleto nemoj da mi pricas bajke o nasem medjusobnom sukobu! I ja imam svoje demone, koji ce se kad-tad pokrenuti da mi odrube glavu. Zato moj ludi brate, hajde da se borimo kao i do sada jedan za drugog?" Ariel je cucnuo pored kamena i naslonio celo na mahovinu i svoje dlanove, zatim je polako ustao i rekao iskreno. "Potpuno si u pravu. Meni je vidis bilo nemoguce da verujem Kazdiru, koji trci za silnim lakim zenama i ne vezuje se. Cak i dok cujem kako izgovaras drugacije, ja mislim kako ces je povrediti, kako je sve ovo tvoja igrica. Prokleto mi je lakse tako da mislim. Puno je strasnija misao da ce me potpuno odbaciti i odlucice se za tebe. Jako mi je tesko da mislim kako je moje slatko deriste, prva i jedina sa kojom zelis da se vezes i kojoj si poklonio poverenje i celo srce. To boli, jako, cak previse. Jer ce ona neminovno izabrati tebe. Ona zeli neznost, umesto mojeg stihijkog nemira. To je lak izbor, da sam na njenom mestu i ja bih izabrao tebe, jer samnom je ponekad nemoguce i sve cesce.. ja imam zestoku zelju da slomim i razbijem sve oko sebe, sa kojom se borim celog zivota." Zastao je glas mu je bio slomljen od tuge, ogroman, neizdrziv bol mu je lomio telo i duh. "U pravu si da trebam da se borim sa sopstvenom glupscu, da moram da pobedim bolesnu zelju za sadistckim uzitkom. Vise je nego potrebno da oblikujem destruktivni uragan volje da ne povredjuje. To nije lak zadatak, s'obzirom da sam tempirana bomba, koju niko, a najmanje neko toliko uzvisen i previse nezan ne zeli u sopstvenom domu, jos manje u krevetu." Kazdir je nezno spustio Galu pored sebe, lako skocio dole i zagrlio snazno Ariela. "Tako je! Tebi je isto potrebno da budes u mome zagrljaju." Dugo ga je drzao, zatim rekao smeseci se. "Dodji mala, treba nam grupni zagrljaj, koji isceljuje slomljena srca, pa cak ce zakrpiti i jako osteceni muski ego." Podigao je Galu i spustio je izmedju sebe i Ariela. "Potrebno je da se svo troje odmorimo. Ariel, ti ces spavati danas u mome krevetu." On je prasnuo u smeh. "Ti si potpuno poludeo, Gari ti je totalno pomutio pamet?" Gala je rekla odusevljeno. "To je izvanredna ideja, Kazdir ti je potreban, on ti moze pomoci da prevazidjes i resis svoj teret ega i ljubomoru. Imas moj blagoslov." Nasmejala se i uhvatila Arielovu i Kazdirovu ruku, veselo skakucuci izmedju njih. "Toliko bih volela da izmedju nas troje nema strahova, gluposti predrasuda, vec da nas veze cista ljubav, kao kada smo stopljeni u prenosima. Volela bih da iz uma izbrises polove i gledas ocima bespolnog Andjela. Zar mora postojati tenzija seksualne privlacnosti?" Ariel je vrteo glavom dok su mu oci povremeno bljestale. "Ne mora, ali izmedju mene i tebe je ogromna magnetna privlacna sila, koja zudi do bola za hmm.. svakom vrstom spajanja u jedno. Pucketa i varnici cim si mi blizu silno ludulo od prejake privlacne sile, tenzija, koja ne dovosmiseno trazi da se ostvari. Kod nas je mila upravo do maksimuma pojacana seksulna privlacnost. Mislis da moze drugacije? Tesko, jako tesko." Gala je razmisljala "U pravu je, ali zasto? Pa to se sigurno moze spreciti?" Zatim rekla zamisljeno "Ali kada sam bila dete to za mene nije bilo tako, da li je tebi to oduvek tako? Sigurno nije! E pa to se definitivno onda moze spreciti. To ponovo moze postati kao pre.. jer.." Ariel je prekinuo smeseci se zagonetno "Za mene je oduvek tako. Zgranuo sam te i prenerazio do smrti svojom podlo-perveznom dusom? Uh, moje slatko deriste, ne, to ni nalik nije islo ovim ludackim intezitetom, ali i sa petnaest godina ja sam imao muke da se saberem i shvatim da pored mene lezi desetogodisnje dete. I uzgred lutkice, ti si jos uvek identicno deriste, malo manje musavo i bez krasta na kolenima, uz dodatak najzavodljivijih oblina, koje su tek cini se privid? Bas kao i moj andjeoski lik." Galine oci su se rasirile od zaprepastenja. "Pa ti.. pa ti.." Pocela je da muca i sagnula glavu, a ruku izvukla iz njegove i iz Kazdirove sake. "To je strasno! To je jako strasno! Ja to ne mogu da zamislim i necu da zamislim! Ti me lazes i tacka!" Potrcala je napred. Osecala se uzasno, bila je tuzna i povredjena, njena decija cista iluzija duhovne, bratske ljubavi je slomljena. Mislila je kako on nije citav i kako su redom muskarci najglupaviji.
Kada su usli u dvoriste Lisicije Stene, Rafael je vodio celu grupu vilovnjaka i ljudi u razgledanje njegove radionice i labaratorije, a medju njima su bili Eledrijel, Atrion i svi ostali, dok je El-Dre upravo izleteo iz kuce, zalupivsi vrata potrcao je prema Rafaelu i grupi, ne primecujuci ih, zbog cega ga je Kazdir viknuo i mahnuo mu. "Videcemo se kasanije, mi cemo se odmoriti, po podne cemo pricati!" Svi su mahnuli, dok su oni su usli unutra. Kazdir i Ariel su ostali da pripreme Gali kafu i napitke, dok se ona istusirala i presvukla u svileni kimono. Kada je izasla iz kupatila obojica su se smejali glasno iz srca, dok je njoj laknulo. "Ovo je bas kako i treba da bude. Zelim da se uvek volite i ne mogu da podnesem misao da se neko posvadja, narocito ne zbog mene." Nasmejanih, radosnih ociju je dodala. "Jako vas volim!" Ariel joj je prisao i uhvatio je za ruku. "Da li ces nam dozvoliti da spavamo nocas pored tebe? Ja ne zelim da odem u svoju staru sobu, medjutim ti si potpuno u pravu i treba mi Kazdir." Gala se iznenadila. "Ali.. ali.. ja ne znam.. ja ne znam da li je to dobro? Da li je to u redu? Nisam nikada mislila o tome.. uh.." Pogledala je Ariela u oci, zatim Kazdira i pitala ga. "Kazdir, sta ti mislis o tome?" On se nasmejao i rekao. "Hmm.. vidis.. to definitivno moze da bude izvanredno zanimljivo iskustvo. Ja sam uvek zaniteresovan za nova iskustva." Gala se namrstila i rekla. "Nova iskustva? Kako to mislis? Ne mislis valjda na.. na.." Kazdir se preglasno smejao "Ne! O Isuse Boze, ne mislim na sex! To ne bi bilo novo iskustvo za mene." Gala ga je gledala sokirano i mucala, crvena u licu "To ne bi.. to tebi.. ne bi.. to.. uh!" Ariel joj je podigao glavu i pogledao. "Samo cemo spavati i mozda meditirati zajedno, ok?" Gledala ga je ljutito. "A, da li je i tebi to poznato.. mislim to takvo ikustvo sa.. pa.. sa tim?" Ariel je pogledao u Kazdira kao da trazi izlaz iz situacije, onda se okrenuo ka njoj i rekao nezno "Molim te nemoj to da me pitas?" Gala je izvukla ruku iz njegove, pobegla u kupatilo i zatvorila vrata. "Uzas!" Mislila je kako su redom sisli s'uma potpuno. "Njih dvojica su grozni, oni su najgori! Ovde su svi poludeli, svi jure za fizickim iskustvom." Zatim se ukocila, "Cak i ja to radim od kako sam se vratila medju njih. Jao ja sam najgora od svih! Ali zasto, zasto?" Zacula je kucanje na vratima. "Izadji? Trebamo se dogovoriti! Ako ne zelis da ostanemo, izadji da se pozdravimo?" Ariel je pustio muziku i kada je orvorila vrata zvuk se pojacao. Dnevna i spavaca soba bila su ispunjene prekrasnim vilovnjackim mirisljavim dimom i magicnim svetlima i Gali je bilo zao sto tako lose misli o njima, dok su njih dvojica potpuno izmenili svoj odnos i ponovo postali najbolji prijatelji. Ariel je prevazisao svoju ljubomoru, a ja ih gnjavim mojim glupavim predrasudama. Rekla je nezno "Mozete da spavate pored mene. Imamo ogroman krevet i nas troje mozemo komotno da spavamo, a da se ne dodirnemo. Eto." Ariel i Kazdir su se smejali. "Izaberi neki od napitaka koji samo ti doneli?" Sela je pored Kazdira za sto sa podavijenim nogama i pijuckala svoj kapucino. "Zao mi je sto reagujem sa toliko predrasuda. Ja sam odrasla u dvoristu crkve i kasnije u zamku Zlatne Sunceve Svetlosti i jako malo znam o musko-zenskom fizickom odnosu i imam puno strahova. Ja fizicku ljubav mogu da zamislim samo kao produzetak duboke duhovne veze i pripadnosti." Kazdir se nasmejao i pomazio je po glavi i rekao nezno. "Imamo potpuno suprotno vaspitanje i detinjstvo, verujem da obe varijante nose puno loseg. Kod tebe ce to biti stidljivot i strah od fizickog kontakta, a kod mene gadjenje prema beskurpuloznim zenama. Nisam verovao u mogucnost iskrene ljubavi, sve dok nisam otkrio tvoju prekrasnu sustinu." Sagnuo se i poljubio joj ruku nezno. Dok je Ariel, koji je stajao iza njene stolice cucnuo pored nje i rekao "Molim te izvini? Toliko sam te puta za ovo kratko vreme sokirao i povredio. Zao mi je i zaista zelim da se promenim iz dubine duse. Probacu da zauzdam tu rusilicaku stihiju sirove sile volje. Jako cu se truditi da te vise ne povredim i da bez tvoje dozvole ne igram takve igre. Ne mogu da obecam, ali cu sve pokusati da ti pruzim tacno sto zelis?" Gala se nasmejala i poljubila ga u obraz. "To je dobro. Dakle ima nade? Da li ste umorni? Mislim da bi nam svima dobro dosao odmor?" Arielje ustao govoreci "Mi cemo uskoro doci, slobodno lezi?" Gala je zavaljena na jastuke, otvorenih ociju posmatrala cipke baldahina i sicusna treperava vilovnjacka svetla kako plutaju sobom. Unutar nje je bio mir i bila je sretna sto je sve ponovo dobro. Razmisljala je koliko su Kazdir i Ariel razliciti i kako nikada uz Ariela nije osetila ni nagovestaj mira, samo neprekidnu tenziju razlicitog inteziteta. Razmisljala je koliko je glupava sto drzi unutar sebe sve te silne predrsude, zatim je pitala svoje duhovne ucitelje: "Sta podrazumeva moral cistog srca u odnosu na fizicku ljubav?" Cula je kao sopstvenu misao glasove svojih etericnih ucitelja: "Sve sto je unutar iskrene ljubavi je dozvoljeno." "Ali.." rekla je Gala, "zar i da imas puno partnera odjednom?" Etericni ucitelji su odgovorili: "Da, ako si u stanju da i tada sijas cistom ljubavlju, ako sijas neuznemirenim paternom svete vatre.. svetim trojstvom ljubavi." "Ali sta onda nije dozvoljeno?" Odgovorili su: "Nije dozvoljeno sve sto stvara tugu i bol. Sve zbog cega ces se osecati lose, sve putem cega ces nekoga povrediti." "Oh, Boze, znaci pola onoga sto se Ariel igra samnom nije dozvoljeno? Tako sam i mislila. I znam da nije dozvoljeno igrati se ljubavnih igara sa nekim bez potpune opcinjenosti, samo iz puke strasti. Dobro, dakle sve mi je jasno." Ariel i Kazdir su usli u sobu i Gala je brzo zatvorila oci pretvarajuci se da spava. Ona je legla sasvim na kraj jedne strane i ostavila ceo ogroman deo kreveta prazan. Ariel joj je prisao, okrio i uzeo je u narucje i bez reci pomerio dosta dalje prema sredini, zbog cega je iznenadjeno otvorila oci. "Ne spavas?" Pitao je Ariel. Kazdir vec bio tik pored nje i klecao nadvijajuci se iznad nje u svilenom kimonu, dok mu je duga kosa skoro dotakla njeno lice. "Hoces da se igramo?" Pitao je sa osmehom, dok je Ariel klecao sa njene druge strane pruzajuci joj ruku. "Dodji! Uradicemo jednu vezbu." Gala je bila skroz crvena u licu i htela da umre na licu mesta. Nije mogla da progovori, usta su joj bila suva, pocela je da muca. "Da se.. da se.. igramo.. da vezbamo? Ja.. ja sam jako zedna.. i.. i.. i ne.. pa ne mogu.. da se.. ne mogu.." Ariel je skocio sa kreveta i doneo joj vilovnjacki napitak, koji je zedno popila. Klecala je na krevetu, dok je Ariel bio sa jedne, a Kazdir sa druge strane. Srce joj je kucalo snazno kao da ce iskociti iz grudi. Spustila je glavu i nije mogla da progovori. Ariel je podigao za misice i klececi iza nje povukao je sebi u krilo i zavio joj ruke oko srtuka. Gala nije mogla da se pomeri, nije znala sta da kaze, bila je u istinskom skoku. "Gospode, sta da radim? Mozda je nesto jako strasno? Ili je sasvim bezazleno? Molim te Boze da ne bude strasno?" Mislila je. "Zasto osecam ovakav nemir, zasto mi srce ovako lupa? Ja sam kukavica skroz. Jao sta da radim?" Kazdir joj je prisao sasvim blizu i uhvatio je za ruke, zatim ih podigao gore i spojio sa svojim otvorenim sakama. Gala nije mogla da prica, grlo joj je bilo stegnuto, drhtala je, a srce je dostiglo svoj maksimalni potencijal. Kazdir je nezno rekao. "Pogledaj me?" Medjutim ona nije imala hrabrosti da pogleda bilo koga, drzala je cvrsto zatvorene oci. Narocito se plasila da otvori oci i vidi ga golisavog, onda bi umrla tu na licu mestu. Kazdir se glasno nasmejao. "Isuse Boze, ludo dete, potpuno sam pristojno zavijen u kimono, sve do vrata cu se ususkati ako je to sporno?" "Jao, jao.." mislila je Gala, "on gleda moje misli, ne, ne! To je propast! Umrecu od stida i uzasa." Kazdir je spustio polako njene ruke i podigao prstima lice. "Pogledaj me slobodno? Zar si zaboravila sta sam ti obecao?" Polako je otvorila oci, dok su joj drhtaji prolazili telom, bila je prestravljena. "Tako je dobro.." Rekao je i nastavio. "Sta sam ti obecao?" Gala je polako rekla sasvim tihim glasom "Da. da.. bez moga odobrenja.. neces.. neces nista uraditi, sem da me zagrlis, drzis me za ruku i poljubis mi ruku, a ja sam ti rekla da me mozes poljubiti i u obraz kada mi je rodjendan i tako.." Kazdir se smesio. "Tacno tako. Daj mi ruke i gledaj u mene?" Gala mu je pruzila drhtave ruke i dodatno se postidela sto je u vec skoro panicnom strahu. Taman se odvazila i pogledala ga u oci, kada je Ariel sklonio kosu sa vrata i poljubio je, tako da se trgla, ukocila sasvim i ponovo zatvorila oci, trudeci se da ga odgurne, a talas nemira-stasti sirio se njenim telom, uz zmarce duz kicme. Kazdir joj je drzao dlanove okrenute na gore u svojim rukama i palcem joj mazio sredinu dlana. Iza nje Arielovo telo uvlacilo je ogromnim magnetom pozude i nastelavalo na svoj impuls. Koliko god se borila nije mogla da se otrgne od tog uzbudjujuceg osecaja pozude i strasti, koji je ispunjava. Ariel je otkrio rame i poljubio je polako klizeci usnama i zubima po njenoj kozi i ona je pocela potpuno da drhti i skroz tesko dise. Nije smela da otvori oci, nije smela da se prepusti, nije smela da dozvoli sebi da otplovi do ekstaze, nego se mucila u agoniji uzasa. Kazdir joj je ponovo podigao rukom lice govoreci "Zasto ne smes da se prepustis? Zato sto sam ja tu? Ja ti necu uraditi nista ako ne zatrazis. Necu ti uraditi nista bez tvog dopustenja. Pogledaj me?" Gala nije nikako mogla da otvori oci, htela je da umre od stida, a u glavi joj je bila pometnja "Sta cu da radim? Zasto Ariel to radi? Sta uopste oni rade, sta se desava? Gospode Boze sta se to desava?" Kazdir joj je prisao sasvim blizu lica, sklonio joj kosu iza uha, zatim prosaputao na uho. "Ako me pogledas saznaces sta se desava?" Zatim je najneznijim glasim dodao. "Molim te pogledaj me?" Otvorila je oci u kojima je bio pomesan stid i strah, koji se trudila da pobedi i izgleda normalno i cool. "Isuse Boze!" Rekao je Kazdir. "Zar je toliko strasno? Cega se plasis? Zar ne volis Ariela? Da li volis mene?" Jedva je progovorila. Otvarala je usta, ali zvuk nije izasao i morala je da procisti grlo da bi to uradila. "Ovo je.. ovo.. ovo je opet jedna od.. od strasnih.. strasnih Arielovih igrica?" Kazdir je rekao. "To nije jedna od njegovih igrica, ovo je cisti izraz nase ljubavi. Moje milo dete, dozvoli da ti pokazem svoju ljubav?" Gala se trgnula. "Cist.. cist izraz ljubavi? I.. i moji etericni ucitelji kazu.. da.. da je.. da je u redu sve sto je uskladjeno sa cistom ljubavi i da je sve dozvoljeno, ako istice iz centra ljubavi. Ali.." Kazdir se nasmejao. "Ali tebe su vaspitali drugacije i ti mislis da je ovo zlo?" Gala je bila na ivici suza i govorila je placnim glasom. "Ja ne znam sta da radim? Ne znam sta da mislim? Ne znam vise da li je ovo dobro ili lose?" Kazdir je polako izgovorio. "Lose je, ako je to isprazna strast bez ljubavi. Ne moze biti lose, ako je tek produzetak duboke, iskrene duhovne ljubavi. Zar ne?" Klimnula je glavom. "Da, ali.." Kazdir se nasmejao "Ali tvoja predrasuda nece tako lako da se preda, zar ne?" Nastavio je. "Pokusaj da se opustis, prepustis i uzivas? Nece se desiti nista strasno, obecavam." Brzo je rekla. "Ali.. sta ce se desiti?" Pomilovao je po obrazu. "Izdicices se samnom i Arielom do ekstaze. Vec smo svo troje bili na tom mestu, secas se?" Gala je htela da pobegne i naglo je ustala iz Arielovog krila, medjutim nasla se tik poted Kazdirovog tela, a glava joj je skoro udarila o njegove grudi, zato se izvila malo u nazad. "Hajde da spavamo? Bolje je da spavamo. Ja ovo necu preziveti." Kazdir se nasmejao glasno. "Hajde da glasamo?" Rekao je saljivim glasom. "Necemo da glasamo, jer onda ja ne mogu da pobedim! Ali ti si rekao da neces raditi nista protiv moje volje?" Kazdir je gledao nezno svojim prekrasnim, zvezdanim ocima. "Necu raditi nista protiv tvoje volje, ali bih zeleo da te nagovorim da se predomislis i da tvoja volja bude drugacija? Ako ti obecam da ce te do ekstaze dovesti najnezniji dodiri, poljubci i da osim bezazlenog petinga nece biti nicega, da li ces onda pristati?" Gala je pitala "Sta.. sta je peting? Da li to znaci samo dodire bez.. bez.." Kazdir je odgovorio smeseci se. "Tacno. Da li smem da ti imenujem specificnu radnju strucnim, ili laickim imenima, ili ces se i od toga postideti i uplasiti?" Gala se osmehnula. "Ti si sve vreme unutar moga uma? Da, uplasicu se sigurno i od toga." Ariel je odavno prestao da je ljubi. Bio je iza nje, drzao je oko struka, slusao je njihov razgovor i posmatrao joj misli. Jako ga je zabavljalo da se igra sa njom i da je sokira na razlicite nacine, sa namerom da joj pomogne da sto pre prevazidje svoje predrasude. Imamo je uvek prisutan osecaj da je licno odgovoran ne samo za sopstveni, vec i njen napredak. Nagnuo se iznad njenog ramena i sapnuo. "Nece biti dalje, samo prvi deo igre, moja slatka, zavodljiva mala princezice." Rekla je ocajno. "Hocu tacno da znam sta ce biti?" Kazdirove oci bile su tople i pune radosti. "Izvanredno, namesticemo zajedno ceo scenario i pridrzavacemo se detaljno dogovora? Da li se slazes?" Posle pauze je odgovorila. "Slazem se." Smesio se blistavih zvezdanih zajubljenih ociju. "Posto meni nije dozvoljeno da bilo sta drugo radim sem da te drzim i ljubim po ruci, ja cu to raditi i mozda te drzati u narucju ukoliko mi se ukaze prilika, ili poljubiti u obraz.. evo ovako. Opasno po zivot?" Glasno se nasmejao, dok je Ariel napomenuo filozofski. "Hmm.. najmanje strasna varijanta za tebe je da dozvolis Kazdiru da te izmasira uljem, dok lezis na meni i ljubis se samnom? Verujem da ce te to ubaciti vrlo brzo u ekstazu, u kojoj cemo ti se pridruziti. Tako da nece biti niceg osim poljupca i masaze. Da li se slazes?" Razmisljala je pognute glave, tik uz Kazdirovo telo, sto joj je stvaralo nemir, nije mogla jasno da razmislja ovako prikljestena izmedju njih dvojice. "A.. da li.. da li postoji neka druga opcija, tako da mogu da izaberem?" Ariel se priblizio vratu, a ona trgnula i prklopila ga sakom. "Moze da bude i obrnuto? Osim toga, mozes da lezis u sredini i da jednu stranu vrata, ramena, ruke prepustis meni, a drugu Kazdiru?" Gala je sumnjicavo upitala. "I nista sem toga?" Ariel je sapnuo na uho "Nista." Ali ces morati da dozvolis Kazdiru da ti poljubi rame i vrat?" Rekla je. " To je puno bolje i nije tako strasno." U glasu joj se culo olaksanje, sa galsanim rasterecenim uzdahom. Obojica su se glasno nasmejali. Kazdir joj je podigao glavu, uhvatio joj lice sa obe ruke i pitao. "Dozvolices mi da ti poljubim vrat i rame?" Uzdahnula je i rekla namrsteno. "Dozvolicu ti." Kazdir je pogledao sa ogromnom ljubavlju, neznocu i zhvalnoscu. "Hvala ti moja blistava zvezdice." Gala se nasmesila i uzvratila mu neznim pogledom. "Takav prekrasan pogled mi topi strah. Zaista, sada se bolje osecam." Kazdir je podigao ruku i poljubio joj pulsnu tacku, sasvim nezno. "Gospode Boze, potpuno sam zaljubljen u tebe. Prvi put sam zaljubljen, to je izvanredan osecaj." Ariel joj je poljubio koren vrata i Gala je skoro vrisnula i prekrila rukom usta. "Jao-jao.. ne smes.. ali jos.. jos nismo zapoceli igru?" Rekla je drhtavim glasom, dok su joj se zmarci i toplina razlivali telom. Ariel se nagnuo i sapnuo. "Pocinjemo. Zvanicno si obavestena." Prosaputala je s'molbom. "Ali zar moramo odmah? Hajde prvo da pricamo?" Ariel je okrenuo, tako da je sada stajala sa strane izmedju njega i Kazdira. "Dobro, pricacemo." Rekao je, zatim je sa zlobnom iskrom u oku gurnuo rukom na krevet. Pala je unazad na jastuk. "Ti uzivas da mene prenerazis i da me stavljas u nepoznate stresne situacije?" Ariel se veselo smejao. "Dakle mala, potpuno uzivam u tome." Arielove oci bile su pune radosti i ljubavi. "I ti si mene danas stavila u jako tesku, bolnu i kako mi se tada cinilo bezizlazajnu situaciju. Srecom na kraju sam izabrao da nucim i izdignem se iznad ljubomore, zato sam zamolio Kazdira da danas ucestvuje u nasoj igri. To ce mi pomoci da potpuno prevazidjem ljubomoru." Gala je zamisljeno rekla. "Dakle to tome sluzi? Oh, trebao si mi pre reci, pokusala bih puno ranije da prevazidjem strah i predrasude." Ariel se nasmejao glasno i izgovorio zajedljivo. "Znaci to je u redu ako ima svrhu i sluzi milosrdnom cilju?"
Galu je prostrelila bolna zaoka. "Ali zasto, zasto to opet radis? Zasto mi stalno ubacujes nemir i tugu? Ti jednostavno ne mozes da izdrzis i ne unistis nesto lepo? Zar moras da razbijes svaki moj pokusaj prihvatanja situacije? Meni se stalno cini da me kaznjavas za nesto, zbog cega se ne osecam kriva i tako u krug. To je jako naporno. Zar ne znas da ces me tako na kraju potpuno gurnuti od sebe i izgubiti?" Ariel je stajao pognute glave. "Da shvatam. Dovraga i sve licne gluposti, sasvim jasno shvatam i znam da cu te tako izgubiti, pa opet ne mogu da se suzdrzim, to moram polako da naucim. Izvini moja slatka lutkice? Stvarno mi je zao. Molim te oprosti mi?" Spustio se i skoro naslonio glavu na njene grudi, drzao se na rukama iznad nje, dodirujuci njeno telo vrhom nosa. Ostao je tako par trenutaka, zatim se polako priblizio njenom licu i pogledao je u oci, dok mu je svetleca duga bljestala iz ociju, bilo ga je nemoguce gledati. Poljubio je vatreno i dugo. Zatim se pomerio sa strane i svukao joj svileni kimono do grudi, prebacio se dole i rasirio joj ispravljene noge, dok ih je ona refleksno skupila, "Zasto je to potrebno?" Ariel je sapnio na uho. "Meni je potrebno. Videces." Gala se bunila neprekidno. "Nismo se tako dogovorili i ja.." Ariel je brzo rekao "Nista dalje nece biti. Ipak ostavi noge u tom polozaju?" Kazdir je legao skroz uz nju i dirao joj rame vrhovima prstiju. "Ali, zar se vec igramo?" Ariel je naglo sisao sa kreveta i nestao u dnevnoj sobi. Kazdir se nagnuo iznad nje i poljubio je blizu ugla usana, zatim je pogledao u oci zaljubljeno. Gala je osetila kako se ogroman talas ljubavi i mira izliva iz njega ulazeci u njeno srce. "Dozvoli mi da te samo jednom poljubim?" Gala je prekrila oci rukom, nije znala sta da radi? Vrhovima prstiju, sasvim polako, prelazio je od dlana celom rukom, zatim ispisivao kruzne simbole po ramenu i vratu. Duz kicme su joj prolazili zmarci, bila je kao zategnuta struna pred pucanje. On je uporno molio i saputao na uho "Dozvoli mi da upijem slatki nekatar s'tvojih usana?" Vrtela je glavom i cutala. Kazdir nije odustajao, vec je neprekidno trazio dozvolu za poljubac, dok joj je ljubio ruku i rame. Poljubio joj je i zagrizao vrat, zatim je molio za poljubac, dok je dodirivao vrhovima prstiju. Gala se lomila iznutra, dok joj je adrenalin bio iznad maksimalnih granica, a uzbudjenje zabrinjavajuce intonacije. Stid i strah su se borili za prevlast, tako da je bila cas u ledu, cas u vatri, sto je morala nekako da prekine, samo nije znala kako? Vreme je prolazilo, medjutim Kazdir nije odustaja, a ona uvijala u agoniji uzasa. Situacija je bila bezizlazna, osecala se u klopci, iz koje ne moze da umakne. Cula je sebe kako izgovara "Dozvolicu ti?" S'namerom da posle najkraceg poljubca pobegne glavom bez obzira. Kazdir se izdigao i prekrio je telom. Gledao je svojim carobnim ocima, dok je Gali srce pocelo da kuca toliko snazno, da nije mogla da dise, dok je otkucaje cula u usima. Telom su joj prolazili ogromni talasi uzbudjenja, zbog cega je podrhtavala, dok je Kazdir gledao cudesnim, tamnim zvezdanim ocima, u kojima su zivele galaksije i okretale se mirno, a iskrena i ogromna ljubav blistala usmerena ka njoj, prekrivajuci potpuno celo njeno bice. Priblizavao joj se sasvim polako i nezno dodirnuo usne, tako da je vidno zadrhtala. Pogledao je toliko blizu njenih ociju da je mogla da vidi ogromnu galaksiju kako se priblizava i kao u kompijuterskoj simulaciji rasipa se prolaskom kroz nju, zatim je ponovo nezno poljubio, prvo gornju, zatim donju usnu. Uzivo je potpuno bez zurbe, tako da se svaki dodir rasiri i upije. Drzao je cvrsto ispod struka i vrata ljubeci je sve vatrenije, izdizuci njeno telo uz svoje. Odjednom se nasla medju zvezdama u tamnom prostoru, koji je grlio bezbriznom slobodom i ekstazom, koja je ulepsana osecajem postojanosti, u jednakom rasirenom impulsu, bez uspona i padova. Sirom otvorena vizija romanticne ljubavi je opila lepotom i otvorila srce, zato se potpuno predala tom bicu, uzivajuci. Oh koliko je carobno i savrseno. Bila je u zagrljaju prekrasnog bica, cije je telo Kosmos, prosaran zvezdama, planetama, galaksijama, crnim rupama i maglinama, koje je ljubilo strastvenim poljupcima u plesu po univerzumu. Uzivala je potpuno u dugackoj rasirenoj i ne prolaznoj ekstazi, sretna da postoji tu sada, sve vise spojena sa lepotom, koju on predstavlja. Kada se nerado vratila u telo, bila je uzareno vrela, obrazi su joj bili rumeni, jako je tesko disala, rukama je snazno stezala njegov ogrtac kod grudi, dok je Kazdir gledao sa obozavanjem svojim tamnim, carobnim ocima, zatim je snazno privio uz sebe odizuci je sa kreveta. "Tebe sam trazio celoga zivota." Rekao je zazareno. Lezao je pored nje mazeci je po kosi, smeseci se, milovao je po obrazima spoljnom stranom prstiju. Izdigio se iznad nje i rekao glasom koji izvire iz lepote ljubavi. "Dragocena princezice od Gerhida, stavljam svoj zivot u tvoje ruke i predajem ti svoju dusu, srce i telo da sa njima raspolazes po zelji, pokalanjam ti svoju potpunu vernost i sve sto zamislis pokusacu svom svojom snagom da ostvarim, a tvoju cu rec i sud bezpogovorno postovati, jer dolaze iz najcistijeg izvora zivota. Prihavtas li moje zavestanje?" Bila je sasvim zatecena. "To je ogromno, suvise vredno zavestanje, da li si siguran da zelis bas meni da ga poklonis?" Kazdir je ozbiljno rekao. "Sasvim sam siguran." Podigla se i sela, a on za njom. Gledala je dugo unutar njega, zatim progovorila "Zar zaista zelis da mi poklonis svoju vernost? Cak i ako odlucim da se nikada u zivotu ne igram drugog dela sa tobom, da li bi mi i onda poklonio svoju vernost?" Glasno se nasmejao. "Da! Naravno! Svoju potpunu vernost. Jer nisam znao da je moguce biti u caroliji ekstaze samo pomocu neznih dodira ruke, ili jednim, jednim poljupcem. Ovakva ekstaza mi znaci vise od svakog fizickog orgazma. Umoran sam od prazne nezadovoljavajuce strasti. Tebe sanjam i trazim celoga zivota. Potpuno sam zaljubljen u tebe, ti si prva zena koja me je ocarala i potpuno opcinila. Toliko mi znacis, da sam voljan da te delim sa Arielom i da cekam jedan poljubac, ili jedan dodir strpljivo. Zaista, veujem da bi izgubio celo srce, da izgubim tebe i ostala bi samo praznina i tuga, more tuge. Ne bih to podneo." Gledala ga zacudjeno "Zar ti zaista toliko puno znacim? Ali.. kako je to moguce? Ja ne mogu jos sasvim da razumem kako cemo Ariel, ti i ja biti zajedno? Predrasude ce me izlomiti, verujem da cu sebe potpuno ubiti zato. I bez obzira sto znam da je dozvoljeno sve sto je unutar iskrene cistote ljubavi, ne znam da li cu biti u stanju da to da prihvatim, ili cu morati da izaberem, zbog cega ce neko biti povredjen i ja isto tako. Oh, ovo nista ne valja." Kazdir je mazio po kosi. "Ne brini, sve ce biti dobro. Jos uvek mi nisi odgovorila, da li prihvatas moje zavestanje?" Kazdir je uhavatio ruku, sa okrenutim dlanom prema gore i poljubio joj dlan, zatim pulsnu tacku. "Da li prihvatas?" Galom su prolazile jeze dok je govorila polako. "Prihvatam." Kazdir je blistao od srece, odigao je od kreveta u svoje narucje i privio je cvrsto uz sebe poljubio u kosu. "Hvala ti moja dragocena zvezdice. Potpuno si me usrecila." Gala je pitala. "Da li znas gde je Ariel? Da li je tebi rekao gde ide?" Kazdir je gledao najlepsim zvezdanim ocima potpuno opcinjeno. "Ne, nije mi rekao. Moguce da je u dnevnoj sobi, da li zelis da pogledam?" Klimnula je glavom i Kazdir je spustio i nestao u dnevnoj sobi. Brzo se vratio i rekao. "Ovde ga nema. Nije u ruzicastom apartmanu." Tuzno je rekla. "Ja se plasim da pogledam unutar njegovih misli, ne zelim da ponovo vidim neku surovu, bolnu igru. Gospode Boze! Kako je moguce voleti nekoga, koga se plasis? To je nije moguce i gotovo." Promrljala je, kao da razgovara sama sa sobom. "To mora da se hitno izmeni, inace ja necu moci da ostanem sa njim." Kazdirove oci su bile ozbiljne. "Ariel to zna i plasi se da te ne izgubi. Mislim da je i to jedan od razloga sto je uvukao mene u vas krevet. On se ne oseca vrednim tebe. Sa jedne strane zeli da bude sa tobom zauvek, pa ipak urodjeno postenje mu ne dozvoljava da laze sebe. Svestan je da bi svako drugi iz unutrasnjeg kruga bio bolja opcija od njega, jer te konstantno povredjuje. I uzgred plasi se da ne ode suvise daleko i treba mu kocnica. Razumes?" Setno i zamisljeno je rekla. "Jako dobro razumem. I ja to isto mislim. Potpuno si u pravu." Kazdir se osmehnuo. "Pogledacu umesto tebe njegove misli, da li je to u redu?" Klimnula je glavom. Kazdir je seo na krevet i podigao je u narucje, savio je glavu do njene kose i ostao u tom polozaju gledajuci unutar Ariela. kada je progovorio oci su mu bile zabrinute i ostre. "Ovo jako ne valja! On razgovara sa pricem Arionom o De Steronu, izgleda ce ponovo biti frke. Moramo da se obucemo, verujem da ce uskoro doci po nas." Gala je zabrinuto rekla. "Ne mogu da verujem da samo ja mogu da kanalisem taj njegov trostruki crveni plamen i da u celoj vilovnjackoj i ovoj ravni ne postoji bas niko drugi? To je nemoguce. Oni nisu dobro gledali i to prorocanstvo je nije tacno. Ja bih umrla istog casa kada bih morala da budem sa nekim tako zlim." Kazdir je ni malo slatkim, skoro surovim pogledom gledao ispred sebe. "Ti nikada neces biti sa njim. On te nikada nece dotaci. Ja cu ga unistiti ukoliko ti pridje, bez obzira na karmu i placanje duga. Verujem da Ariel to isto oseca. Ne brini se, princ El-Arion i Isterald to takodje nikada nece dozvoliti. Srecom, okruzena si ljudima, koji ce se do smrti boriti za tebe." Gala je otisla u svoju plakar-sobu da se obuce, kada je izasla, Kazdir joj je odsevljeno uputio bezbroj komplimenata. Izgledala je carobno u svetlo drap uskoj mekoj maici i helankama iste boje, koje su uz moderne drap cizme sa visecim ukrasima izgledale kao izlivene iz istog dela. Na uhu je imala vilovnjacku mindjusu, a usne su joj bile jedva primetno nasminkane, dok joj je duga, prekrasna kosa sa prirodnim prelivima, padala skoro do struka. Kazdir je prisao podigao u narucje i zavrteo, zatim je stisnuo uz sebe. Hoces da krenemo prema njima, ili da ih sacekamo? Gala je pogledala u Arielov um, zatim i u princa El-Ariona. Raspravljali su o protiv merama predvidjenim za crnu magiju. "Jao, kontra mere crnoj magiji? Zar ce opet da krene u lov na mene? Pa i bez dozvole visokog vilovnjackog veca? Hajde da krenemo prema njima?" Kazdir je poslao Arielu telepatsku poruku da krecu prema njemu, dok je on viknuo strogo u odgovor "Nikako! Cim zavrsim sto moram, docicu nazad! Necu dugo, sacekajte me?" Njih dvoje su se zabrinuto gledali i krenuli do dnevne sobe da sednu. Kazdir je drzao za ruku i vodio za sobom da uzmu sa stola napitke, zatim prema garnituri za sedenje. Seo je i povukao Galu za sobom, tako da sedne preko njega. "To ne sme.. ne valja! Ne mogu sedeti ovako! Ovo.. ovo je opasan polozaj." Kazdir se smejao glasno, privukao je uz sebe i poljubio nezno. Gali se zavrtelo u glavi, osecala je celo Kazdirovo telo i krenula da se otima. "Polako? Ne plasi se? Necu uraditi nista sto ne zelis?" Pomerila se i sela skoro do njegovih kolena. Vec joj je srce lupalo i zarumenela se. Kazdir se smejao. "Sta je toliko strasno?" Rekla je brzo. "Ti sigurno znas sta? Jer ja osecam.. jer to.. nije dobro, opet cemo otici unutar tebe.. a sada ce svi doci i.." Kazdir je upitao "Dobro, kako zelis da sednes kod mene u krilo?" Gala je presla i sela mu sa strane u krilo, dok se on i dalje smejao glasno. "Znam da ces se naljutiti, ali moram nesto da ti pokazem." Cvrsto je zagrlio i pomerio se par puta. "Da li je ovo opasno?" Vrisnula je priguseno, dok se uzbudjenje borilo za prevlas nad strahom. Bila je crvena do vrhova usiju i zato je sakrila glavu do njegovog ramena. Ustao je i obmotao joj noge oko svog struka i drzeci je tako usao u plakar, zatvorio vrata, upalio svetlo i stao sa njom ispred ogledala. "Da li je ovo opasno? Pogledaj?" Gala se jedva odvazila da pogleda. "To nije strasno." Rekla je preko volje. Kazdir je seo na njen siroki tabure za presvlacenje ispred ogledala, pitajuci "Da li je ovo opasno?" Poceo je da joj pomera kukove. "Da! To.. to je jako, jako opasno! Jako!" Naslonila je galvu blizu njegovog vrata, drzeci se cvrsto za njega, dok su joj snazni uzbudjujuci osecaji potresali telo. "Molim te.. nemoj to da radis, to je.. najopasnije! To.. to nece dati ekstazu.. vec eksplozije." Ali Kazdir nije prestao, vec konstatovao "Sada razumem Ariela sto ima potrebu da te sokira i uvlaci te u igre koje ne zelis. Oprosti mi moja lepotice, ali jako me zanima da vidim kuda ovo vodi? Pitam se, da li je moguce da.. ili hmm.. molim te oprosti mi sto te necu poslusati?" Saputao joj je na uho. "Oprosti mi? Oprosti.." Dok joj je ritmicki pomerao kukove, pritiskakajuci je prko svoga krila. Gala je vec jako tesko disala, svaki osecaj je bio intezivniji od predhodnog, ona se izdigla do svog poznatog mesta ekstaze i cekala neminovni munjeviti udar, zatim se zgrcila snazno, dok su glasni krici ispunjavali prostor, dosao je jos jedan pa jos jedan orgazam, neprekidno, sve cesce i snaznije. Nije mogla dovoljno snauno da udahne. Kazdir je ljubio vatrno, ni malo kao prosli put, dok se ona pripijala uz njga, jecala i vristala. Prejake vukanske erupcije orgazmicnog zadovoljstva su je potresale, opet i opet. Iz daljine je cula kako Kazdir sapuce "Oprosti mi.. molim te oprosti mi!" Zatim su je opet gusile njegove usne, dok je bila u suludom neprekidnom krugu zadovoljstva i borbe za zivot. Svaki novi pokret inicirao je razgranate orgazmicne munje. Sve se suvise oduzilo, telo joj je postajalo sve umornije. Jedva je progovorila, a glas joj je zvucao kao da dolazi iz velike daljine. "Molim te.. ne.. ne vise.." Kazdir se polako zaustavio i mirno je drzao uz sebe, dok se borila za vazduh i mislila da ce se onesvestiti. Trudila se da smiri drhtaje celog tela i nekako povrati. Kazdir joj je podigao glavu, pogledao je i obrisao suze. "Ovo je stvarno opasno. Nisam verovao da mogu ne samo da naucim i otkrijem nesto novo, vec i iskusim zadivljujucu lepotu ekstazicnih eksplozija pri petingu. Medjutim ti si fascinantno, unikatno bice, koje me isceljuje, uznosi i opija. Bio sam sa tobom na tvom opasnom orgazmicnom izvoru.. cudesno." Gledao je sa ogromnom ljubavlju i neznoscu. "Oprosti mi, bio sam jako znatizeljan i zaista se radujem sto sam ovo otkrio. Ti si najdragocenija, retka vrsta bica. Ne cudim se ni malo sto cemo ratovati da te zadrzimo uz sebe. Polako? Smiri se? Ssss.. tako je, duboko udahni vazduh." Uzivao je da drzi njeno malaksalo telo i slusa kako stisava uzdahe. "Hoces da ti donesem neki napitak?" Klimnula je glavom i on je spustio na tabure, otisao i vratio se za minut. "Ariel kaze da cekamo, docice za nekoh pola sata." Gala se cudila "Pitam se zasto je toliko dugo otsutan i sto nije dozvolio da dodjemo? Mozda je De Steron Kvesterid dosao do Lisicije Stene?" Uplasila se od sopstvenih reci. "Da li postoji mogucnost da je dobio odobrenje visokog vilovnjackog veca magije da je uzme za zenu?" Stresla se na tu pomisao i brzo je sklonila od sebe. "To nije moguce! Necu da mislim o tome." Izgovorila je glasno, dok joj je Kazdirov ozbiljan izraz lica, unosio jos veci nemir. "Nazalost, to je veoma moguca opcija i ja se plasim da Ariel ne pukne potpuno i uradi nesto vrlo nasilno i nepromisljeno." Bila je namrstena. "A mi odavde ne mozemo cak ni da mu pomognemo. Ipak mogli bi da pokusamo? Ja cu se spojiti sa njim, moram da saznam da li je dobro?" Brzo je popila ponudjeni napirak i spojila se sa Arielom. On je vikao "Vrhovna veca ne smeju doneti pogresnu odluku u korist egoisticnog stremljenja De Sterona Kvesterida od kuce crvenog plamena Raidia da pronadje sebi zenu, jer ce to namestiti energetsku neravnotezu i haos u oba sveta, imati dalekosezne posledice i osporiti nareceno predanje! Unutrasnji krug se bori za opstu dobrobit, dok je Galijena od Gerhida sam epicentar, kroz koji se spajaju nase nerergije i predaju isceljujuce darove svetu. Ona je neodvojivi deo ogromnog bica, koje proizvodi sklop Arhandjelskih sila! Zar se usudjujete da manipulisete i uslovite svojim trivijalnim odlukama kristalne pokretace, koji ce po narecenom predanju u obe dimenzije pokrenuti talas pozitivnih promena? Zar zaista umisljate da imate monopol nad Arhandjelskim silama? Mi ne podlezemo ni jednom zakonu, sem Bozijem! Veze nas zakon Izvora, cije upute ostvarujemo trenutno, bez pitanja i razmisljanja! Onaj koji se usudi da uradi bilo sta bez voljnog pristanka Galijene od Gerhida i njene brace, snosice ne samo posledice karme, vec lako moguce stradati. Ja necu sedeti skrstenih ruku dok se krsi volja izvora, sa kojom je sinhronizovana subjektivna volja svih kristalnih pokretaca, pa tako i Galijene od Gerhida. Onaj ko se usudi da pokusa, nece dobro proci! I pri tom ne mislim iskljucivo na karmicki dug, koji ce navuci sebi na vrat." Cula je glas predstavnika kako ljubazno pita Ariela. "Mi imamo podatke da Arhandjelske sile ne smeju uciniti greh, narocito greh ubistva, jer bi to uzrokovalo nastankom karmickog duga, koji bi se izuzetno brzo morao otplatiti!" Ariel je viknuo pretece gromoglasno. "Princeza Galijena od Gerhida Zlatnih Listova je vredna moje otplate karmickog duga, milion karmickih dugova! Ona je najcistije bice koje nas je udostojilo da se izrazi medju nevrednima! Ja necu zauzdati silu sirove stihije snage volje, koju predstavljam, ukoliko se usdite da prekrsite volju izvora i njenu odluku srca, ili je povredite na bilo koji nacin! Tako osecaju svi Kristalni Pokretaci! Odluka se mora doneti protiv molbe De Sterona Kvesterida od kuce Crvenog Plamena Riadia!" Predstavnik vilovnjackih vrhovnih veca magije je zvanicno rekao. "Sakupili smo sve potrebne izjave, zakljucno sa izjavama dva predstavnika Kristalnih Pokretaca! Za sedam do cetrnaest dana, nas izaslanik ce doneti zvanicnu, neopozivu odluku tri vrhovna viskoka magijska veca! Neka bude uskladjena sa voljom svemoguceg Izvora Zivota i neka donese darove napretka i blagostanja po volji Visja-Eloh!" Svi su ustali i rekli u glas: "Neka bude tako!" Ariel je razmisljao sta da kaze Gali? Kao da joj na najnezniji nacin saopsti mogucnost da.. "dovraga i sve nedoumice.. to se ne moze sakriti. Moracu da joj saopstim. Ne ih voleo da brine." Zacuo je telepatski bezbrizni Galin smeh, dok mu se srce steglo. "Sve sam cula moj hrabri viteze! Hvala ti, sto se vatreno boris za mene! Ti si cudo, toliko te jako volim, svim srcem." Ariel se zacudio. "Gospode! Zar si slusala? Dolazim za par minuta!
Arielu su oci jos uvek sijale pretece, kada je uzeo Galu u narucje i stegnuo je tako da je ona morala da prigusi krik. Kada je konacno spustio dole izvadio je prekrasnu tamno plavu kutijicu u obliku zvezde nejednakih kraka, sa grbom vilovnjacke kraljevske porodice i otvorio je. Gala je odusevljeno gledala narukvicu sa prozirnom, velikim ovalnim Dijamantom, okbrubljenim sirokim pokretnim patentom od Grijema, na kom su bili ugravirani simboli, uz reci na vilovnjackom jeziku i koji se elipsasto pokretao u svrhu odredjenih carolija. U deset centimetara sirokoj mrezici od sicusnih gorskih kristalcica, koji su kopcali srebrnom kopcom na kojoj je bio zlatni grb njene porodice, blistala je prozirna zvezda, pomocu magije umetnuta unutar ovalnog dragulja. Uz narukvicu na dnu kutijice stajalo je pismo od njene majke Kraljice Moak-Near od Gerhida Zlatnih Listova. Gala je bila nestrpljiva da procita pismo, ali je Ariel zahtevao da prvo zakopca narukvicu, koju vise nije smela da skida. Gledao je neznim pogledom punim ljubavi. "Molim te, nemoj ni za tren da ostanes sama. Izuzetno je vazno da neko uvek bude uz tebe. Napad u kome bi morali brzo reagovati, moze se desiti bilo kada, cak i dok spavas. Bez obzira na izvanredno visoku zastitu Lisicije Stene, postoji mogucnost da De Steron ima svog coveka unutra, sto bi bilo lako ostvarivo, s'obzirom na veliki broj zaposlenih u vili. Stavio joj je narukvicu i zakopcao kopcu, zatim stavio ruku iznad kopce i rekao: "Vagvare-Ilak-Tjero-Adane!" Ponovio je tri puta, zatim uzeo Galinu ruku i stavio dragulj na celo i sestu cakru, i rekao: "Akhte Raidia, akhte Visja-Eloh ejvo-amita, ahkte Omate devjita nakhate eto ome, virzal ome tijerum! Nakte tijerum-ome! Dakared eto resedom. Makhte, makhte, makhte!" Premestio je zvezdu na svoju drugu cakru u dnu stomaka i ponovio iste reci i zatim na srcanu cakru uz identican postupak. Pogledao je Kazdira i rekao "Dobro bi bilo da se i ti vezes ovim obecanjem?" Kazdir ga je zacudjeno pogledao. "Ukazao si mi ogromno poverenje i cast i ti znas da to necu izneveriti, moj zivot, moje srce i moj duh pripadaju, maloj zvezdici, kao i tebi moj Ariel. Hvala ti dragi brate." Kazdir je ponovio isti postupak. Ariel je zakopcao naruvicu i podesio pokretni magijski prsten zastite, kojim je bio obrubljen drgulj. Zatim ih je pogledao ozbiljno i rekao. "Ispricao sam princu Arionu potpunu pricu o svim lancanim desavanjima, tako da on tacno zna sta se desava izmedju nas troje." Upitala je sa strepnjom. "Jako me zanima kako je reagovao?" Ariel se nasmejao glasno. "Zar ne mozes da predpostavis? Bio je iznenadjen, zatim je rekao da je to izvanredno, jer ces imati dvostruku zastitu, sto je sada, a narocito po isteku sedam do cetrnaest dana, kada cemo cuti zvanicnu presudu, preko potrebno. Bilo mu je laknulo sto sam pobedio predrasude i skinuo tako tezak teret ljubomore i muskog ega." Ariel se nasmejao, stavila si mi veto opasnog ultimatuma, koji me je iskidao na komade, dezintegrisao i ponovo materijalizovao, srecom vratio sam se u zivot oslobodjen ogromnog ludila i silne frke. Tako drasticno sam ja doziveo tvoje uslovljavanje jezivim proglasom." Prisla je i poljubila ga u obraz, zatim rekla dok su joj oci radosno blistale. "Ti si moj junak, moj vitez u sjajnom oklopu i moja ljubav." Ariel se nasmejao i poljubio je u glavu. Kazdir je rekao. "Idem da namestim ekspreso i donesem mozda nesto za jelo? Sta zelite? Hmm, otkako smo ovde jos ni jednom niste bili u restoranu?" Ariel se osmehnuo. "Ti mozda ne znas, ali nase vatreno dete ne jede nista, samo pije napitke, retko kad uzme zalogaj ili dva." Kazdir je iznenadjeno pogledao. "Dakle ti zaista zivis od vibracje-svetla s'izvora zivota?" Smesila se. "Da! Od ciste vibracje-svetla, od Bozanske ljubavi sam porasla ovako visoka od jako sicusnog deteta, skoro potpuno bez, ili tek uz mrvice hrane. Nama hrana nije potrebna ukoliko uvek vibriramo visokim potencijalom ljubavi, to znas, zar ne?" On smesio. "Da, znam." rekao je Kazdir. "Dobro sta da donesem?" Ariel mu je izdiktirao Galin i svoj omiljeni meni, zatim je pozurio do restorana. "Dodji, vreme je da se odmorimo." Povukao je za ruku prema krevetu. "Oh, Isuse Boze.. zar opet idemo u krevet?" Rekla je skoro ocajno. Ariel je gledao sa zlobnom iskricom, koja ne obecava nista dobro. "Zar ste sve vreme bili u krevetu dok me nije bilo? Ispricaj mi detaljno sta se desavalo dok nisam bio tu?" Pogledala ga je uzasnuto. "Zar.. zar moram da ti pricam? Ali zar ne znas?" Rekao je sa zlocestom iskricom u oku. "Nisam mogao da gledam unutar tebe, ili Kazdira, zsto mi ispricaj svaki detalj, nemoj nista da izostavis." Pocela je da mu prica, dok su sedeli oslonjeni o jastuke. Ispricala mu je sve detaljno, dok je on postavljao neverovatna pitanja o svakoj sitnici. Kada je konacno zavrsila odahnula je s'olaksanjem. Ariel je par trenutaka cutao, zatim rekao. "Bio sam siguran da ce te zvesti potpuno i da ces mu se prepustiti skroz. Ne mogu da verujem da je trazio samo jedan poljubac. To ne lici na Kazdira. On se nepovratno, do smrti zaljubio u tebe.. vidis mala ja ga potpuno razumem." Zamisljeno je rekla. "Znas.. njemu nije ni malo vazno da se igra.. spavanja.. pa.. toga.. samnom, on kao i ja voli to divno ekstazicno osecanje, koje se moze proizvesti sa par neznih dodir ili samo jednim zgrljajem i poljupcem.." Ariel je srusio, kleknuo i nagnuo se iznad nje. "On voli ekstazu puno vise nego orgazam i nije mu vazno ono dalje.. hmm, mislis da je tako? A sta ja volim, sta je meni vazno?" Gledala ga je sa strepnjom. "Tebi su vazne igrice i ti jako volis grubost, volis da me sokiras i gledas kako se mucim u nekoj strasnoj, stresnoj situaciji.. i posto me iskreno volis ti pristajes da mi udovoljis najneznijim igrama, jer zelis da me usrecis zar ne? Ali, da me ne volis toliko jako, verovatno bi me ubio najgrubljim igrama? Ja se pitam kako su druge zene prezivele fizicki odnos sa tobom?" Izgledao je skoro tuzan. "Znaci ti mene tako vidis? Hmm, nazalost potpuno si u pravu." Tiho je rekla. "Molim te nemoj vise da pocinjes grube, strasne igre bez mog dopustenja? Ispricaj mi prvo sta zelis i ja cu ti reci da li mogu na to da pristanem, a da pri tome ne dozivim ogromni bol i tugu.. da li pristajes?" Potpuno ozbiljno rekao. "Pristajem. Hoces da te sokiram svojim zahtevima, tako da mi mozes reci sta nikako ne bi za sada mogla da podneses?" Klimnula je glavom. "Kazes >za sada< ne bih mogla da podnesem?" Nasmejao se glasno. "Da, jer kako budes skidala svoje mnogobrojne predrasude lista ce se smanjivati. Drzi se dobro, krecemo! Prva na listi opasnih zelja je vezivanje na krevetu, dok te mucim najneznijim poljpcima. Da li mozes na to da pristanes?" Pocrvenela je i sagnula glavu. "I nista grubo dalje?" Smesio se zlocesto. "Nista! Samo slatki osecaj da si mi prepustena na milost. Da li pristajes?" Procistila je grlo. "Pristajem." Nastavio je. "Sledeci zahtev je da vodimo ljubav na suludim mestima, kada najmanje ocekujes? Pristajes li na taj zahtev?" Klimnula je glavom. "Pristajem." Smesio se, dok su mu oci sijale zlocesto. "Kaznjavanja udacima ti sigurno nisu po volji?" Brzo je rekla. "Ni najmanje, to jako ne volim." Ariel se smejao. "I bilo kakve grubosti ne zelis?" Odlucno je rekla. "Ne, ne zelim!" Ocigledno se jako dobro zabavljao, dok je ona jedva cekala da se predlozi konacno zavrse. "Dozvolices mi bacanja na krevet i da te jako sisnem uz sebe i nagle pokrete u prvom delu igre, ali zato u drgom nikako?" Vatreno je odgovorila. "To vec znas, to nikada necu promeniti." Ariel je rekao i sada najvaznije pitanje. "Dozvolices da Kazdir ucestvuje, ili posmatra nase vodjenje ljubavi?" Bila je u potpunom soku. "Ne! Necu nikada! Ne mogu.. stvarno, umrla bih od stida i ztasa!" Rekao je zlocesto. "Ali dozvolices da ucestvuje u prvom delu, ili masazi samnom?" Razmisljala je. "Ne znam da li cu to moci?" Ariel je bio kao i uvek neumoljivo zloban. "Znaci radije bi sa njim sama dozivljavala ekstaze, bez mene?" Gala je bila ljuta. "Ne, ti nista ne razumes! Da se ti nisi umesao, on i ja nikada ne bi otisli dalje od poljubca pulsne tacke i zagrljaja. Ali sada smo se i poljubili! Ja nisam mislila da imamo fizicki, samo duhovni odnos, kome su zagrljaji sasvim dovoljni! Ali sad to ide sve vise ka fizckoj ljubavi, kao i sa tobom, sem sto je on zahvalan za mrvice, dok ti zahtevas cak i nemogce, ti nisi zahvalan, vec suprotno, ti tazis ne moguce!" Ariel je ozbiljno rekao. "Da, mi smo potpuno suprotni, ali do juce se to nije primecivalo, jer je on bio gori od mene u mnogim stvarima! On se drasticno izmenio samo zbog tebe, ti si ga vratila njegovom primarnom Arhandjelskom potencijalu." Gala je rekla zamisljeno. "Meni jos uvek nije potpuno jasno kako se sve to desilo, jer se desava potpuno bez moje volje, cini mi se kao da mi vas dvojica zajedno pisete scenarije u tajnosti, koje ja kasnije moram da igram, jer sve ide u tom prvcu i nemam izbora, sem da nekoga jako povredim. To je frustrirajuce za mene. Sve se odvija vrtoglavom brzinom i ja se jedva odrzavam u toj suludoj voznji, posle sedam mirnih godina, ponovo sam spojena sa svojom decijom ljubavi, sa silom nemira, sa opstim haosem i.. oh Boze.. opasan ritam si mi nametnuo, ja se jedva odrzavam da ne padnem i slomim se u komade." Ariel je slusao pazljivo. "Tacno tako. Znam koliko ti je tesko, ali sto pre prevazidjes svoje predrasude, to ce nasa ljubavna igra postati zanimljivija i imacemo znatno veci, zatim potpuni uzitak. Odgovori mi, da li ces dozvoliti da se Kazdir samnom ucestvuje u masazi?" Razmisljala je. "Toliko insistiras na tome? Zar ne znas da mi je to najstrasnije od svega? Ne razumem zasto je to potrebno?" Sasvim ozbiljno je odgovorio "Potrebno je. Proveri ako mi ne verujes?" Zgranuto je promrljala "To je van pameti. Izvor trazi nemoguce, a ja ne razumem zasto? Dozvolicu, ali ce mi biti jako tesko da prevazidjem predrasude. To ce mi biti najstrasnije od svega. Cini mi se da su godine, a ne tek nedelje prosle od naseg ponovnog susreta. Zgusnuta desavanja, bez odmora.. to je veoma naporno.. ne znam da li cu moci jos dugo da prezivim ovakav tempo? I sada jos taj zli vilovnjacki plemic, koji se bavi zabranjenom crnom magijom, sto svi znaju, ali ne mogu da dokazu i usudjuje se da posalje zahtev visokom vilovnjackom magijkom vecu, da me silom predaju u njegove ruke, apsurdno!" Ariel je zgrabio u narucje i cvrsto je drzao. "Ja necu dozvoliti da te odvede, ne brini. Zato je izvanredno sto je i Kazdir sa nama." Ona ga je pogledala u oci sa nevericom, skenirajuci ga. "Da li zaista nisi uopste ljubomoran na Kazdira?" Iskreno je rekao. "Ni malo, suprotno, zar ne vidis?" Govorio je istinu, osecao je ogromnu ljubav prema Kazdiru, ni trunku ljubomore. "Ti si cudo, nikada nisam videla da neko ovako teske strhove i predrasude skine tako lako i brzo, da ih izbrise kao od sale." Ariel je poljubio kratko smeseci se. "To je jos jedan od mojih darova. Vidis moja vatrice, mogu da izbrisem secanje potpuno, tako da vise ne opterecuje jedinku.. i.. " Nije stigao da zavrsi recenicu usao je Kazdir noseci ogromnu srebrnu tacnu sa hranom, kolacima i bezbroj raznih napitaka. Viknuo je radosno zatvarajuci nogom vrata. "Klinci vreme je za gozbu! Hajde nema spavanja, nema peting varijanti, ovo je obavezan dnevni ritual!" Ariel je se nasmejao. "Ponovo zivim sa Kazdirom, cista radost! Nedostajao si mi ludace!" Smejao se dok je skakao sa kreveta i grabio je u narucje. "Jedna priceza je bezbedno isporucena da uvelica obavezan dnevni ritual!" Spustio je svecano na stolicu, prisao i zagrlio Kazdira. "Opasna stvar, moj dragi Ariel je sto ne stvaras samo princezici uzbudjujucu tenziju, vec i meni. Hmm, jos si toliko prokleto sladak.. ko bi rekao da se iza tako neznog, andjeoski lepog lica krije takav A+ primarni, opaki maco?" Smejao se iz sveg srca Kazdir, grleci ga, protrljao mu je galvu i umrsio kosu na deciji nacin. Ariel je pustio muziku i oni su uzivali smejuci se za stolom dok su jeli, a Gala pila sejk od vanile. Kada su zavrsili sa jelom Arielu su zlocesto zasijale oci. "Hmm, na dnevnom meniju je: pod jedan igra vezivanja, pre toga igra u dzakuziju, a pod dva opustajuca masaza?" Gala se ukocila i uplaseno pogledala Ariela, dok se on smejao na glas iz sveg srca. "Salis se zar ne?" Prisao joj je i podigao takao naglo, da je skoro poletela i cudila se da je uhvatio u letu, zatim je strastveno poljubio. Cinilo se da mu je hrana uz ovu prisnu atmosferu potpuno ubrizgla ogromni energetki potencijal, osecao je da bi mogao uraditi nemoguce. "Dakle za sta glasate? Ili trazite neku retku varijantu jos ne vidjene, puno opasnije igre?" Kazdir ga je posmatrao znatizeljno. "Sta bi nam ti preporucio sa tog menija? Ili ces smisliti specijalnu porudzbinu?" Ariel je odgovorio sa nestasnim iskrama unutar ociju. "Bilo bi jako zabavno da spojimo ova tri jela u jedno, hmm, ili bar dva? Svakako zarobljena princezica, koju muce masazom i poljupcima je specijalan uzitak, od koga se da ozbiljno poludeti, cak od same pomisli.. dakle?" Kazdir se galsno smejao, dok je Gala u Arielovom narucju htela da umre od stida i nije mogla da izusti ni rec. Grlo joj se stegnulo, zato se trudila da pobedi svoj glupavi strah i stid, potpuno sakrivenog lica u korenu njegovog vrata. Razmisljala je kako ima pored sebe, ne jednog, nego dva prekrasna, ocaravjajuca coveka, koji je vole svim srcem i kako bi svaka zena na njenom mestu bila jako sretna, svaka sem nje. Uh.. kako da pobedim glupost straha? Setila se svog razgovora sa Arielom i znala je da je namerno muci da prevazidje stid i strah. Ne smem da mislim sta sledi, jer cu verovatno pasti u nesvest, ili cu pobeci vicuci iz glasa! Takvom suludom brzinom mi postavlja izazove, neprijatne zahteve i onda se sledila, setila se na sta je pristala, da to je bilo prvo na repertuaru. Jao-jao, mislila je ona.. kada bih mogla nestanem i pojavim se kada sve prodje? Ja sam kukavica. Postalo joj je fizicki muka. Ne, ne, ne.. Gpspode Boze pomozi? Ariel je veselo bacio na krevet i zamolio Kazdira da namesti kupku. Zatim poceo, kao da je to sasvim prirodno, da je skida. Dok je ona razmisljala kakva bi neprijatna predstava bila da pocne da vristi i bezi preplaseno kroz kucu i napolje u hodnik? Nasmejala se u sebi sopstvenom kukavicluku i resila da ce ovo proci sto bezbolnije i bez slamanja, bola i suza. Ponavljala je unutar sebe neprekidno "ja sam hrabra, ja se niceg ne plasim! To ce biti samo zanimljivo i lepo! Ovo izgleda pomalo i pomaze?" Ariel je skinuo, ogrnuo svilenim kimonom, zakacio joj kosu gore da se ne pokvasi i preneo do kade, gde je Kazdir opusteno lezao uzivajuci u ogromnoj peni, koju je uzimao u ruke i prvio razne kupaste oblike po povrsini, ovo je zainteresovalo i za nijansu je bila opustenija. Ariel je spustio na prvi stepenik i hteo da je skine, ali je cvrsto drzala ogrtac. "Cekaj! Kazdir, molim te zatvori oci?" On se glasno nasmejao. "Naravno." Brzo je usla u kadu ispod pokrivaca od pene. Ariel je usao za njom i ogromna dzakuzi kada je postala mala. Sedela je u sredini sa obuhvacenim, skupljenim nogama, zatvorenih ociju i ponavljala u sebi. "Ja se ne plasim! Ja sam hrabra! Sve ce biti dobro." Ponavljala je neprkidno skupljena u nepravilno ovalno-trouglastoj, zaobljenoj kadi. Ariel je klecao iznad nje i sundjerom joj trljao ramena i deo ledja. Bila je totalno ukocena, zbog cega je razmisljao da li da je silom skloni obmotane ruke oko kolena i da je odmah sokira, ili da saceka? Hmm? Bolje je odmah! Zatim je gurnuo u prvcu Kazdira, tako da se nasla ledjima oslonjena na njega, zatvorenih ociju u ponavljanju savoje nove mantre.
Kazdir joj je stavio ruke na ramena i sapnuo na uho. "Izvanredna mantra, da li pomaze?" Osetila se istog trena lakse, okrenula se ka njemu i sapnula "Hvala ti." Osmehnuo se neznog pogleda i penom joj namestio beli produzeni vrh nosa, koji je pokusavao da poveca, ali je on stalno padao, zarim joj je napravio siljate usi, kao kod vilovnjaka. Gala je uzela penu i probala njemu da namesti siljate usi. Jako mu je dobro stajala podignuta kosa u pundju, na vrh glave, izgledao je kao ratnik sa istoka, sa magicnim ocima. Kazdir se nagnuo nad njeno uho sa siljkom od pene i rekao. "Hvala. To je bio kompliment? Zaista ti se dopada frizura?" Telepatski je odgovarala. Pa ti stalno gledas moje misli? Osmehnuo se zlocesto. "Naravno." Ariel je ustao i penom stavio tacku na Galin, zatim Kazdirov nos i rekao. "Docicu uskoro po vas, za minut-dva." Kazdirove oci su blistale zaljubljeno, dok joj je okretao lice prema sebi. "Nemoj toliko da se plasis, to je decija bezazlena igra. Misli kako ce biti lepo? Veruj mi bice samo lepo, jako lepo." Uzeo joj je ruku i naslonio o svoju saku. "Zar ne osecas kako te obuhavatam svojom sustinom? Oseti se bezbrizna, hajde da zajedno trcimo izmedju zvezda? Okrenuo je nezno u vodi. Gala je gledala carobne, tamne oci u kojima plesu galaksije i zvezde, osetila je slobodu, bila je bezbrizna, u miru, potpuno opustena. "Hvala ti." Prosaputala je. Htela je da ga zagrli daleko izvan svog tela, iznad tenzije i stalnog stresa, htela je da pobegne sa njim i umota se u zvezdanu tamu njegove kose. Pocla je da uziva, ali Ariel je vec stajao pored i nadvijao se iznad njih. "Dodji!" Izvukao je za misice iz kade, dok se pena cedila i otpadala u parcicima sa njenog tela, uvio je u ogromni, meki peskir kao mumiju i izneo preko ramena, zatim bacio na krevet. Dugacki, crni, svileni salovi sluzili su kao okovi. Izvadio joj je ruke iz peskira i vesto vezao, zatim noge sa produzenim crnim, svilenim salovima. Jedan sal joj je vezao oko ociju. "Igramo se igre pogadjanja! Trebas da pogodis da li sam ja pored tebe, ili Kazdir, bez telepatskog skeniranja? Lako? Pazi se, protivnik ce naravno uraditi sve sto moze da te zbuni." Smejao se glasno. Gala je jos uvek bila obmotana peskirom, cekala je, ali se nista nije desavalo, pocela je da uziva u muzici, osecala je uzbudjenje iscekivanja, ali se nista nije desavalo. Obecala je da nece gledati tepatski i nije znala sta se desava? Razmisljala je o lepoti Kazdirovog mira i bezbrizne slobode. Osetila je nekoga u blizini i glava joj se pomerlia u tom pravcu. Necija ruka joj je bez zurbe odmotavala peskir, zatim ga polako izvukla ispod nje. Uzbudljivo osecanje, bez straha i tenzije.. "oh, ovo mozda moze da bude i prijatno?" Opet se nista nije desavalo, slusala je da li cuje zvuke, da li oseca pomeranja na krevetu, ali od glasne muike se nisu culi zvuci, a niko se nije pomerao. Cekala je. Konacno, bez pomeranja kreveta, ili bilo kakvog nagovestaja da neko prilazi, osetila je kako od srednjeg prsta na ruci krece da se pomera neciji vrh nokata, polako po sredini dlana i sasvim sporo na gore unutrasnjom stranom ruke uz rame. Samo jedan, jedini nokat se spustao nezno preko sredne njenih grudi, trazeci osetljive tacke tela, crtao je uzbudljive kruzice, zatim je naglo nestao. Gala je mislila da ovo uopste nije strasno, vec cak i prijatno. Bez najave zvuka i pokreta osetila je hladnu kapljicu, stresla se, jos jednu i jos jednu, zatim su kapi nestale, opet je cekala. Ovo je tako cudno. Sada je osetila vrhove prstiju kako prelaze kruznim pokretima preko celog tela, uzbudjujuci talasi su je prekrili, zatim nestali sa tim prstima. Nije umela da kaze ciji su to prsti? Ovo je teska igra. Osetila je pomeranje kreveta sa obe strane i obratila paznju, ali opet je sve bilo mirno, zatim cula zvuk sustanje bocee pod pritiskom i osetila da je prekriva nekakva smesa. "Ne, to zvuci kao susteca pena? Onda slag? Ali zasto? Jao, mozda cu biti neciji rucak? Gospode, to ne valja, jer znaci strasnu, po zivot opasnu frku!" Necije gladne usne su zudno jele njeno telo. Prelio je ogroman nalet uzbudjenja, suludo snazni talasi koji oduzimaju dah. Ona je vrisnula, neciji zubi su se zarili u kozu, dok su se njeni glasni uzdasi i krici gubili unutar ritma i galsnog zvuka pesme, koji ispunjava prostor. Telo joj se grcilo sa svakim novum ujedom, dok je neko drzao sake oko njenog vrata i jeo ga sa uzivanjem, ujedajuci je nezno, zatim su se zubi zarili u kozu duboko, ponovo i ponovo do bola da zaplace, pa opet nezno tako da je silna lepota i ona je verovala da je ovo Ariel, to je njegova bolna igra, on sada uziva da je grize tako snazno. Mogla je samo da vristi od uzasa, ili lepote i da se izvija od prejakog naleta uzbudjujuceg osecaja, da otvara i zatvara ruke u pesnice. Njen gladni ljubavnik je s'uzivanjem presao na poslasticu grudi i stvarao joj ne opisive, ne izdrzive senzacije. Pokusavala je da se oslobodi i zgrci, da pobegne od prejakih osecaja toplih usna, koje je uvlace u usta i drze pod vakumom, grickaju nezno, zatim se izdizu do vrata da zariju ostre zube, koji paraju kozu. Izvijala se i pomerala da se oslobodi prejakih, ne izdrzivih osecaja, a vreli naleti tenzije su se pretvrili u groznicu sa visokom temperaturom. Telo joj se treslo neprekidno, umirala je slatkom smrcu preintezivnih fizickih senzacija, koji su slali uzbudjujce slike razmotane i rasplamsane mastom i zatim svim postojecim kanalima eksplodirali u stomaku, srcu i umu, dok je vikala telepatski. "Ne, ne, ne, ne mogu da izdzim! Molim te.. prestani! Molim, ne vise!" Istog casa sve je bilo mirno, samo se njno telo podizalo i spustalo u ritmu ubrzanog disanja. Cekala je ponovo, novo po zivot opasno iznenadjenje, novi deo sadisticke Arielove igre. Bila je sigurna da je sve nezno poticalo od Kazdira, a sve grubo od Ariela. Pocela je lakse i pravilnije da dise. Cekala je, ali se nista nije desavalo. Ubrzo je ustalila disanje i prerano odahnula. Lakomisleno je poverovala da se hvala Bogu zavrsila ova igrica? Nije zavrsila do kraja misao, osetila je ljuljanje, pomeranje kreveta i toplo telo blizu, odmah iznad. Uzbudjujuci udar je potpuno prelio, pre nego sto je osetila bilo kakav fizicki dodir. Neciji topli dah joj je bio blizu uha i na obrazu. Osetila je da se vrhovi usana nezno spustaju ka njenim, sasvim neznatni dodir eksplozivnog punjenja torepedirao je u predvorje ekstaze. Oteo joj se glasan uzdah, ispunjen cistim zdovoljstvom. Da.. mislila je, hocu da zakoracim unutra u savrsenstvo ekstze! Telo se spustalo polako, bez zurbe ka njenom, a svaki dodir je prizvodio varnice. Osetila je kako joj vrhovi prstiju prelaze preko usana, kako ih trljaju i ulaze unutra, da sacekaju spajanje usana. Prsti koji istrazu zajedno sa usnama u vatrenom poljupcu. Vulanska erupcija ekstaze je potpuno lansirali iznad tela do nulte praznine, glasne jecaje su sprecavale usne i prsti pored njih. Ubrzo je obuzela groznica, osetila je kako je necije napregnuto telo prekriva, zatim ruku koja istrazuje najosetljivija mesta, dok se tenzija orgazama prikrada krisom da pruzme vodjstvo nad lepotom ekstazicnog uzitka. Izvijala se sa namerom da zaustavi nalet tenzije, dok su razgranate munje eksplodirale i razlile se praskom vatrometa, preuzimajuci vodstvo nad lepotom ekstaze. Zatim se telo pomerilo, izdiglo i opet je nastupila pauza. Polako joj se smirilo disanja i ona je mislila, hvala Bogu, necu imati iscrpljujucu borbu za goli zivot u neprekidnim orgazmu, koji je pogubno iscrpljujuc i od koga posle ne mogu da pomerim telo. Osetila je velike sake kako se krecu od kolena stiskajuci unutrasnju stranu butina, vuku kozu i meso snazno prema gore, do najosetljivije zone i zatim je ispituju nezno, nizdrzivo strasno, ubijalju prejakim senzacijama, od kojih se razlezu krici i zatim usne na stomaku, i zubi koji pokusavaju da zagrizu i odmah sake koje zure prema gore, grubo guzvajuci meso, izdizuci, stavljaju ga medju zube i grickaju, jedu sa uzivanjem od koga se glasna vriska razleze u ritmu dok je upija pesma. Ne izdrzivo.. prjako.. strasno! Telo je potpuno prekrilo ogromnom tezinom i ona je vikala, ne.. ne.. vatreni poljubac je poklopio zlobno usne i ona nije mogla da dise, telo je stiskalo kao okov, usne nisu dale da jace udahne, ona je vristala unutr misli dok joj se svest mutila molim te prestani ne mogu da disem, pascu u nesvest, molim te prestani! Svest je nestajala. Sve je postalo tamno. Povratila je svest, poslednje sekunde ili par sati, nije mogla da oceni, opet nije bilo nikoga pored nje, dok su joj oci su i dalje bile vezane, ruke i noge nije mogla da pomera. Sigurno nije proslo puno vremena? Onesvestila se? To je Arielovo zlobno zastrasujuce mucenje, koje uvek ispituje granice izdzljivosti. Osetila jako pomeranje kreveta, neko je bio iznad nje i skoro skroz seo na njene bokove, zatim ih izdigao rukama na gore prema svom telu, sresla se skroz, zatim se taj neko pomerio od nje, ponovo je nastala pauza. Neko je bio skroz gore iznad njene glave i odvezao joj ruke drzeci ih cvrsto, neko joj je odvezao noge i gornja prilika je povukla snazno na gore. Uspravnog tela je klecala, vezanih ociju. Prilika iza nje joj je vezala ruke pozadi, ni malo nezno i ona je bila sigurna da je to Ariel, znaci ova igra jos nije gotova? Jao, jao to ce biti strasno! Ispred nje se spustila glava do njene i poljubila je nezno, uzela je u ruke ljubeci je bez tenzije i ona je bila sigurna da je to Kazdir. Legao je zajedno sa njom, drzeci je u narucju. Osecala je misice kako se zatezu pri svakom pokretu i golu kozu, dok su joj se ogrmni naleti uzbudjenja razlivali po telu. Nezni, zastitnicki poljupci i ruke. Oh, to je lepo.. jako lepo. Osetila je druge ruke na ramenima kako je kruznim pokretima masiraju i miris specijalnog vilovnjackog ulja za masazu koje pecka kozu i stvara trnce. Zadrhtala je. Ruke od nazad su je vukle i ispravljale polako, bez zurbe, prelazeci preko celih ledja sirokim kruznim pokretima utiskivale su je u telo ispred, dok su joj usne bile u neprekidnom poljupcu, koji su zaustavljali uzdahe.. ponovo su je prekrivali vreli talasi ubudjenja i sirili se pouzdano, vodeci je do poznatog, prekrasnog mesta ekstaze, ponovo je jako teko disla, ponovo je umirala i grcila se od lepote, s'pokretom do najostljivije zone, ona je vristala iz glasa od neobuzdane vulkaske, sulude erupcije, nezadrzivo pohlepnog orgazma. Telo joj se grcilo u kontrakcijama, dok je najneznijim, neznatnim dodirom najostljivijih mesta, samo jednim dodirom i pritiskom koji pomera kukove bez fizickog spajanja, izazvao je eksploziju super-nove, potres takve snage, da je mislila da ce se ugusiti, dok su je snazni, neprekidni orgazmicni naleti raspraskavali duh i bacali telo o ostre vrhove uzitka, najmanji pokreti, samo jedan odredjeni pritisak tela, jedan dodir dva najosetljivija mesta, bez velikog pomeranja bilo kakve vrste, ili pravog spajanja donosili su zadovoljstvo prozdiruceg orgazma, opet i opet, isti pokret i posle njega poznata smrt. Oh.. ne izdrzivo, slatkie icrpljujuce eksplozije smrti, od kojih malaksalo telo lezi iscrpljeno, ne mocno da se pomeri, a bombasticni uzitak bespostedno rasprskava vodeci na vise, dok se jecaji i krici sire, a srce maksimalnim ritmom oduzima dah. Bila je potpuno malaksala, vise nije sasvim znala sta se desava, otkrila je da moze slobodno da pomera ruke, pa onda opet gusenje od naleta zastrasujuce lepote, od koje se umire. Ovo necu izdrzati, mislila je dok se telo grcilo kao od stujnih udara. Vikala je ali se cuo samo sapat. Onda se sve izmaknulo i nestalo. Otvorila je oci, ali nije videla nista. "Ne vidim.. ne vidim nista?" Setila se svega i htela je da skine povez ali je velika ruka sprecila i spustila dole ruku. "Ali ja ne mogu vise da se igram!" Umesto odgovora ruka je mazila po kosi. "Zedna sam jako!" Dobila je napitak i ruke su joj pomogle da se izdigne i popije. "Pa ja mogu da kazem.." Unutar svoga uma je cula Arielov glas, ne jos sacekaj jos samo malo! Lezala je u prijatnom, bezbednom, mirnom zagrljaju. Sklupcala se i zaspala drzeci siroka udobna ramena. Probudio je stisak ruke, htela je da izvuce ruke, ali nije mogla, neko joj je jako sriskao sake, otvorila je oci, ali je videla crno, ne mrak, vec nesto drugo, setila se, povez! Pokrenula je ruku ali je jako zabolela, upleteni prsti su je scepali. "Sta se desava? Boli me jako ruka, boli.." Cula je gals. "Sssss!" Osetila je da je neko iznad nje, jos je nije dotaklo to telo, ali je jako blizu. Sta se desava? Zasto me tako boli ruka? Da li to igra nije zavrsena, a ja sam samo tek malo spavala? Osetila je nezne poljupce po obrazu, vratu, ramenima, telo je polako prislo i ona je osetila naprgnutost, stresla se, dok su joj upleteni prsti lomili sake. "Oh, Boze ne dozvoli da bude nova igra mucenja, ne sada, nikako sada!" Mislila je. Ruke su joj konacno bile slobodne, velika ruka je uhvatila vrat i povukla je snazno, druga ruka je obgrlila stuk i podupirala telo cvrstim stiskom, odizuci je tek malo iznad kreveta, dok su usne ljubile i jele koren vrata ostrim zubima, sisale njen vrat sa opasnim uzivanjem, potpuno prepustene samo jednom mestu, hranile su se njenom kozom. Zubi su stipali, u ogromnom ugrizu spustali obuhvatajuci polovinu vrata, uvijala je i grcila se, zmarci su prolazili kicmom, ogromni talasi uzbudjenja pravili su koncentricne krugove uz povremeni ostar bol. Na stomaku je osetila njegovo uzbudjenje, dok se kretao ritmicki, ogroman talas je doveo skoro do predvorja ekstaze, a onda se sve umirilo, stalo i postalo tiho. "Ja necu vise da se igram.." Pokusala je da skine povez, ali je ruka poklopila i mirno stajala na njenoj preko poveza, preklapajuci oci. "Ja ne necu vise da se igram. Necu! Prekrsicu pravila igre i pogledati unutar vas?" Neko je podigao, klecala je na krevetu, a iza se spustila glava na njeno rame, sasvim mirna. Opustene ruke su joj nepomicno preklapale ispruzene sake. Ruke su je obuhvatile i zagrlile, dok je glava mirno naslonjena i nepokrtna bila na ramenu. Sve je dugo ostalo nepomicno. Htela je da udje unutar coveka koji mirno drzi spustenu glavu na njenom ramenu, ali se setila obecanja, zato se izdigla iznad svog tela, unutar bele ikricave praznine i pozelela da vidi onoga ko je drzi zagrljenu, sa glavom na njenom ramenu, nepomicno toliko dugo i vec sledeceg trena gledala je plutajuci kod baldahina, iznad svoga tela, gledala je Ariela i sebe. Ljubav je potpuno ispunila celo njeno bice. Gledala je poznati, voljeni oblik miran, prekrasan, u kome spava neobuzdana stihija sile, ogromni, neoblikovani potencijal volje, koji bez milosrdja izgleda surovo i potdseca na prirodne nepogode. Znala je da ta silna snaga kanalisana kroz nju moze sluiziti da u trenu zastiti i spase multiverzum, da predata stvaralackoj viziji stvara, isceljuje i donosi prosperitet. Zelela je da pogleda njegove misli, ali joj urodjeno postenje nije dozvoljavalo da prekrsi ugovoreno, zato je samo lebdela gledajuci njihova fizicka tela. Posmatrala je Ariela koji mirno drzi glavu na njenom ramenu, oslonjen o njena ledja, dok je grli rukama. Cekala je, ne znajuci sta, dugo, jako dugo. Zatim se bez svoje volje njen duh skupio i zavio unutar plisane, crne praznine akomulirajuci energiju, zaspala je.
Probudila se unutar necijeg narucja, bilo je hladno. Osetila je svez, ostar paninski vazduh, otvorila oci i ponovo videla crno. "Zar jos uvek imam povez?" Rekla je glasno. "Ali.. hocu da ga skinem." Krenula je rukom, ali je covek koji je drzao u narucju uhvatio ruku. "Gde smo? Da li sam samo malo spavala? Ariel? Pa.. ali.. ne mozemo se igrati danima. Skini mi povez! Moram do kupatila i zedna sam i.." Neko je nosio i hodao. Osetila je da su usli unutra, sigurno su bili na terasi. Otvorila su se vrata, neko je spustio, zatvorio vtata za njom. Telepatski je cula da skine povez i kada je spremna da izadje, da ponovo stavi povez i cudila sto ne prepoznaje ko joj prica. Znala je da ne sme da odgovori telepatski, zato je glasno rekla. "Zasto toliko dugo traje ova igra? Zar se ne mozemo igrati neceg drugog? I kako ne prepoznajem ko mi telepatski prica? Uh.. nista ne razumem!" Skinula je povez i jako svetlo je skoro zaslepelo. Gledala je u ogledalu svoju dugu razbarusenu kosu. Uzela je cetku, ocesljala se, umila i kada je bila gotova, ogrnula se velikim, belim peskirom. Razmisljala je da li da pozove, ili se pojavi se bez poveza? "Ne! To bi bilo neposteno. Moraju se dogovoriti drugacije." Stavula je povez i pozvala Ariela. Dok je posmatrala izdignuta iznad tela nije videla Kazdira i mislila je da se vratio u svoj apartman. Verovala je da su ona i Ariel sami i da zato produzava ovu igru u nedogled. Setila se njegove potrebe za grubim, ni malo prijatnim izlivima u prisnim tenutcima i ukocila se. "Gospode Boze, samo da ne smisli nesto stresno? Samo da joj ponovo ne priredi emotivni pakao, u kome ce se suociti sa svojim predrasudama na najsuroviji nacin?" Brzo je rekla sebi da to nece biti tako, da su se tacno dogovorili sta ona moze da podnese. Pozvala je, vrata su se otvorila i neko je stajao ispred nje i ocigledno je posmatrao, zatim joj strgnuo peskir kojim se umotala, ni malo nezno. "Ariel?" Viknula je, ali nije dobila odgovor. Uzeo je u narucje i hodao sa njom, zatim je bacio na krevet. Pala je na mekani dusek i jastuke. Skoro istog trenutka ogromno telo je bilo inad nje, potpuno se obmotalo oko nje i drzalo je cvrsto. Prejaka magnetna privlacna sila preplavila je njeno telo, srce, um, duh.. "Ariel?" Poljubio je sasvim nezno i odmaknuo se, zatim nestao. Ponovo je lezala sama, iscekujuci. Muzika je ispunjavala prostor i nije mogla da se osloni na culo sluha. Vilovnjacki gorionik je opijao lepotom najdrazih mirisa, tako da je i to culo bilo neupotrebljivo u ovoj situaciji. Nije smela telepatki da komunicira i koristi unutrasnji vid, jedino je preostalo culo dodira. Razmisljala je "Znaci to je lekcija ove igre? Zato sto ja radije koristim sva druga cula, a najmanje pazenje obracam na puki fizicki dodir, zato sto viseslojno posmatram uzivajuci potpuno? Ali to znaci da bih trebala da uzivam samo u dodiru, bez vizije i.. oh, pa onda bi to bila nesavrsena strast? Ja ne mogu i ne zelim strast bez vizije, bez ljubavi! Uostalom to je i nemoguce za mene, ja nosim vatru svetog trojstva ljubavi i ne mogu da odeljujem ova tri potencijala, unutar mene oni su stopljeni u jedno! Ne odvojivi!" Kroz zvuke preglasne muzike razlegao se neciji smeh, zbog cega se pozorno trgnula. "Ariel?" Neko je snazno povukao za noge, zatim je ponovo uzeo u narucje. Krenuo je sa njom u narucju, zatim seo, stavljajuci je u svoje krilo. Sedela je mirno, naslonjene glave o njegove grudi i rukom prelazila preko ramena i dela misice, pa opet gore do vrata. Ogroman talas uzbudjenja je ispunio. "Oh, Boze, ovo je tako uzbudjujuce i zanimljivo." Mislila je. Necija saka je dograbila njenu drugu ruku i prislonila na svoje rame, zatim je lako odigao i okrenuo prema sebi. Sedela je u opasnom polozaju, licem prema njemu, ukoceno klececi, jer nije imala hrabrosti da sedne u njegovo krilo, da ne bi osetila frjoviti deo. Sakama joj je prekrio ruke i polako prelazio preko svog tela. Ubrzo je premestio svoje ruke oko njenoog srtuka i pustio je da istrazuje njegovo telo. Polako je prelazila rukama po vratu, ramenima, rukama. Sve veci talasi uzbudjenja suderali su se unutar nje, srce je pocelo sve brze da joj kuca. Obe sake je stavila na njegovo lice, zatim vrhovima prstiju opipala konture lica, nos, bradu, usne. "Da li je ovo Ariel? Nije bila sigurna. Kako ne moze da oceni? Kako ne moze da mu oseti potencijal, kao uvek? Da li od frke i straha? Setila se da je iznad tela videla kako Kazdir nije vise sa njima, da li se vratio? Ukocila se. Da li sedi u njegovom krilu potpuno neodevena? I dodiruje.. ne, ne! Umrecu ponovo od stida ako tako mislim! To je nije moguce? Rukama je israzivala telo, trazeci potvdu da sedi u Arielovom krilu. Ruke su joj dotakle nadlanice i polako obuhvatile dlanove, zatim ih spustile do struka i stomaka. Presla je prstima preko nezne koze stomaka, ispod misica i sa strane tela, do struka i kukova. Pomerio je i gurnuo prema kolenima, sedela je na polovini njegovih butina, zatim joj stavio ruku na untrasnju stranu svoje butine, a drugu na stomak. Ona je instiktivno pomerila do njegovog struka, jer nije zelela da dotekne nesto od cega ce se postideti i unistiti prekrasne uzbudjujuce osecaje, koji su strujali svakim dodirom njegovog tela unutar nje. Uzivala je. Sve slobodnije je prelazila rukama po ledjima, vratu, ramenima, grudima. Nagnula se i poljubila mu obraz, zatim vrat. Otvorila je jako usta, obuhvatila sto veci deo vrata i nezno prevukla zubima po vratu, znala je da ce to stvoriti snazan osecaj. Zadovoljno je razmisljala kako je prvi put u zivotu, ona njemu stvorila namerno opasno jak osecaj i pitala se, da li on to oseca toliko snazno kao ona? Instiktivno je zelela da pogleda njegove misli i oseti sta on oseca, ali se setila obecanja i razocarano odustala. Ova igra joj se dopadala. Sve slobodnije je istrazivala njegovo telo. Secala se svega sto njoj stvara prekrasne osecaje i razmisljala da li bi on isto to ostio kada bi ona njemu uradila tako nesto? Vrhovima prstiju mu je dotakla usne, zatim se izdigla i poljubila ih sasvim nezno, pa zatim malo jace i ozbiljnije. Zagrlio je snazno i vatreno poljubio, dok joj je jednu ruku stvio na stomak preko najintimnijg dela sebe i ona je mislila da ce propasti u zemlju od stida. Ispustila je krik prigusen poljupcem i pokusala da izvuce ruku, ali je on uhvatio i mirno prekrio njen ispruzeni dlan, dok je cvrsto drzao pored sebe i strasveno ljubio. Polako joj je pomerao ruku, dok se ogromno uzbudjenje mesalo sa stidom i strahom. Ubrzani srcani ritam je presecao dah, telo je pocelo da joj se trese, a temperatura porasla. Talasi uzbudjenja su je preplavljivali, dok su stid i strah sprecavali da dosegne prekrasno mesto ekstaze. Njegova ruka je obuhvatala njenu i svijala je preko najintimnijeg mesta, povlacila i pomerala se ponavljajuci ritmicke pokrete. "Moram da pobedim ovaj glupavi stid i strah, moram da razmisljam i o ovome kao normalnom delu tela, ali to jednostavno nije moguce." Zatim je pomislila da je to jedna od lekcija, "pa to on mene uci sta trebam da radim.. ja sama? Oh, Boze! Sve je ovo prebrzo, sve toliko brzo tece, lekcije su preterano intezivne, a od ovih senzacija cu umreti na mestu! Ne izdrzivo.. ne izdrzivo! Molim te Boze da pobedim strah? Ja obozavam prvi deo igre, to prekrasno stanje ekstaze koje dosezem, ali ja ne volim, meni ne treba drugi deo igre! To je skroz ne potrebno. Da li njemu treba drugi deo igre? Ali zasto savrsena ceudesna lepota ekstaze njemu nije dovoljna? Zasto? To je nemoguce! Da li vise voli orgazam? Ali i orgazam se sasvim lako postize bez drugog dela igre, pa zasto onda?" Poljubac je naglo prekinut i ona je osetila njegov dah na svom vratu, zatim ostre zube, bolan ujed. Vrisnula je, ali se usne nisu odvajale od njenog vrata, vec su ga jele sa uzivanjem. Zatim je ustao i spustio je dole, presao iza njenih ledja, podigao je i rasirenih nogu je stavio sebi u krilo. Naslonio joj je glavu na svoje rame i drzeci je sakom oko vrata, skinuo povez. Gala je ugledala sebe u velikom ogledalu, kako sedi u Kazdirovom narucju, sa rasirenim nogama ispred kojih se videlo njegov zastrasujuce jeziv najintimniji deo. Vrisnula je, skocila dole i scucurila se naslonjena na veliki tabure, drzala je obmotane noge i glavu skrivenu, sgnutu iza kolena. Htela je da umre od stida. U glavi joj je bio haos, tresla se celim telom. Bila je jako vrela, cinilo joj se da je istovremeno u vatri i ledu. Dobila je groznicu, jako joj je pozlilo. Osecala je ogromnu fizicku slabost. "Kazdir me je slagao, to nije smeo da uradi.. on je zli.. zli.. on me je slagao!" Reci su je pekle, bolele, tuga je potpuno prekrila. Nije mogla da zaustavi suze, pocela je da jeca. Kazdir je sleteo za njom dole i kleknuo pored nje, njen bol ga je prostrelio. Slusao je njene misli i hteo da umre od bola. Osetio je ogromnu krivicu. Brzo je podigao u narucje, osecajuci da je jako vrela i kako drhti. Talas straha ga je presekao. Saputao joj je na uho. "Izvini moja voljena, izvini moja zvezdice, molim te oprosti mi?" Glas mu je bio pun tuge. Gala je bila slomljena. Pozelela je da umre. Nije mogla da shvati zasto je prevario? Zasto je slagao? "Pogledaj me?" Vikao je zabrinuto Kazdir, dok je drzao u narucju visoko uz sebe sedeci na krevetu, oslonjen na jastuke. Podigao joj je glavu i poljubio celo, imala je visoku temperaturu, zbog cega ih je prekrio, dok je unutar misli zvao Ariela, trazeci da hitno donese vilovnjacki lek za temperaturu. "Isuse Boze, koliko sam jako pogresio." Mislio je i molio je Galu da ga pogleda, ali su njene oci ostale cvrsto sklopljene. Sasvim neocekivano je bacio pored sebe na krevet i prikljestio je ogromnim telom, tako da je iznenadjeno otvorila oci pune suza. Kazdir se odmaknuo malo govoreci "Hvala Bogu, otvorila si oci! Jako sam se zabrinuo, ti goris." Zatim je ponovo uzeo u narucje i rekao. "Moramo da pricamo moja lutkice. Prezivela si ogroman sok i zahvaljujuci mojoj gluposti dobila groznicu. Ja sam odrzao obecanje i sem poljupca nista drugo nisam uradio. Da li to shvatas?" Gala je razmisljala. "Ali ti si.. ti si.." Kazdir je brzo odgovorio "Ti si mene mazila, ja tebi nisam radio nista. Ipak jako sam pogresio, ti nisi bila spremna da vidis sliku u ogledalu? Ne mogu sebi da oprostim tvoje suze." Rekao je ocajno. Nezno joj je ljubio ruke, lice i milovao je po kosi. "Molim te, molim te oprosti mi? Zaista necu uraditi nista sto ne zatrazis od mene." Gala je ponovo zaplakala. "Ali, vec si uradio. Necu vise da se igram igrica, necu vise da.. da.. necu i necu!" Jecala je na njegovom ramenu. Kazdir je bio ocajan. "Gospode Boze!" Rekao je nesretno. "Necu te vise dotaci dok ne zatrazis. Obecavam, samo prestani da places?" Spustio je polako pored sebe gledajuci je sa tolikim bolom u ocima, da je Gala odmah prestala da place. Ogrnuo je svoj kimono i sedeo pored nje na krevetu i drzao saku preko lica. Usla je unutar njega i naisla na smrtni bol, toliko preteci ostar, da je vrisnula i savila se. Kazdir je krenuo prema njoj da je zagrli i stao, sa ispruzenim rukama koje su je skoro dotakle, zatim ih sa izrazom bola na licu spustio dole. Nije mogla da dise od njegovog bola, brzo je skocila, klekla pored njega i scepala ga za kimono guzvajuci ga, stisnula i privukla ka sebi. Zagnjurila je lice do njegovih grudi i prosaputala cvokocuci. "Mozes da.. m.. me do.. do.. dotaknes i da m.. me poljubis.. mozes sve s.. sto zelis.. zao mi je." Jecala je i umirala od njegove tuge." Cvrsto je privio uz sebe, klececi na krevetu. Poljubio je u celo, zatim dugim neznim poljupcem, podigao je u narucje i pokrio. "Imas groznicu, sasvim si vrela. Ariel ce uskoro doneti lek." Gledao je zabrinuto, pipkajuci joj obraze. "Nikada u zivotu nisam doziveo ovakav bol. Ne bih preziveo da me odgurnes od sebe. To bi me verujem ubilo. Ovakav intezitet bola je nezamisliv." Polozio je nezno pored sebe i legao delom tela iznad nje, mazio joj kosu i ljubio obraze, ramena. "Da li mi zaista dopustas da uradim sve sto zelim?"
Malaksalo je odgovorila. "Sve s.. sto je nezna ljubav.. s.. sve." Kazdir se podigao i kleknuo iznad nje, stavljajuci joj otvorenu saku na stomak. "Ti goris preterano, sto ni malo ne valja." Telepatski je pitao Ariela kada ce stici i cuo da ce se zadzati sa princem Arionom i Isteraldom, jos bar pola sata, zato mu je objasnio gde se nalazi vilovnjacki melem, tako da je pozurio da ga donese. Vratio se sa napitcima, kolacima i lekom. Pustio je kosu i kleknuo iznad nje, podizuci je da sedne, naslonio je o visoko izdignute jastuke. Popi ovo? Pruzio joj je energetski napitak i namazao mast na odredjen nacin, zatim je okrenuo na stomak i namazao je odredjene tacke na ledjima. "Isuse Boze koliko si lepa. Lepsa si od svake vile i najblistavije zvezde. Smrtno sam zaljubljen u tebe." Govorio je, zaneseno, okrecuci je prema sebi. "Dodji, moras da pojedes makar zalogaj finog kolaca? Da li volis krem od vanile? Probaj?" Drzao je kasicicu ispred njenih usta, dok se dvoumila da li da uzme. "Molim te samo jedan zalogaj?" Nasmesila se i otvorila usta. "Jos samo jedan zalogaj.. uzmi? Zaista moras, bice ti bolje cim uzmes ovaj zalogaj, videces. Dozivela si opasno stresne situacije i telo nije moglo da se hrani konstantnim prilivom vibracije-svetla, zato moras da nadoknadis izgubljeno sa makar par zalogaja? Poslusno je otvorila usta, pojela drugi zalogaj, zatim i treci na silu. "Ne mogu da se odvojim od tebe. Drzao bih te vecito u zagrljaju, mazio i ljubio. Zeleo bih da budem stopljen s'tobom iznad tela neprekidno u ekstazi." Gala ga je pogledala i rekla tuzno. "Ja zaista ne mogu vise da igram tako stresne igre. Ne mogu i necu. Stvarno ne volim drugi deo igre i bez obzira sto volim prvi deo, ima mnogo toga sto nije potrebno." Kazdir je milovao neznim pogledom. "Ne moras da radis ono sto ne zelis i sve sto zelis zatrazi?" Pitala je zabrinuto. "Kazdir, da li.. da li muskarci vise vole drugi deo igre?" Nasmejao se glasno. "Da. Jako vole drugi deo. Muskarci su drugaciji od zena, drugacije razmisljaju i puno su siroviji i grublji, uglavnom jako uzivaju u grubim igrama." Rekla je zacudjeno. "Ali, pa zar i ti isto uzivas u grubostima?" Iskreno joj je odgovorio. "Da i ja isto, ali sam voljan da zbog tebe, koliko god mogu vise sklonim u stranu svaki impuls ka prirodnim muskim sadistickim nagonima i radim iskljucivo ono sto ce te usreciti." Govorio je sa izrazom lica kao da strpljivo objasnjava detetu. "Pa znaci onda Ariel nije iznimka, onda je on.. pa onda on nije.. nije los? Ne, nisam tako htela da kazem, onda je on kao i svi muskarci, tako.. tako.." Mucila se da nadje reci. Kazdir se glasno nasmejao. "Da, toliko zao, zloban i jeziv, hoces da kazes? On jeste kao i svi muskarci, ali je kod njega to jos pojacano. On se jako napreze da sputa sto vise moze taj svoj poriv radi tebe. Medutim ne uspeva da ga potpuno potisne. Verujem da kada bi sa tobom to nekako bilo moguce ostvarivo, dobila preterano grubog i zahtevanog ljubavnika, sirom otvorene, jako perverzne maste, koja se granici sa ispravnim." Zaprepasteno je dodala "Oh, pa onda smo mi potpuno suprotni, jer ja zelim skroz opozit od njega." Kazdir je ozbiljno dodao. "Ipak, kada sam posmatrao vase vodjenje lju.. hmm.. spajanje na bazenu, nikada nisam video neznijeg ljubavnika. Nisam mislilo da je on u stanju da izvede onako nesto. Ariel je tvoj prvi ljubavnik?" Gala je crvena u licu odgovorila tiho. "Da. Ja nisam zelela da mi bude ljubavnik. Stvarno nisam mislila o ljubavnicima, a sada imam dva ljubavnika odjednom.. to.. to nije normalno.. to nije nista dobro. I stalno sve ide u tom pravcu, bez moje zelje. Zasto? Potpuno bez moje volje." Kazdir se sagnuo i poljubio je. "Lutkice, ti snazno sijas svetim trojstvom ljubavi, koji trecim delom nosi jak seksualni impuls, sto privlaci muskarce kao svetlo leptire. Hmm.. osim toga i suvise dobro izgledas. Tako da je pomama za tobom tek pocela, uskoro ce biti puno gore." Sirom je otvorila oci od zaprepastenja. "To ne sme da bude tako! Mozda bih trebala da se maskiram pomocu magije kada izlazim vani?" Glasno se smejao. "Sada imas dva muskarca koji ce te stiti svom snagom, ne bi trebala da imas neprijatnosti. Da li si umorna? Hoces da legnemo?" Razmisljala je. "Mozda malo? Mozemo pokusati da spavamo?" Spustio se i obmotao iza nje. Mazio joj je kosu i sklanjao je sa lica oslonjen na lakat, nezno joj je prelazio prstima preko vrata i kljucnih kostiju, zatim je okrenuo ka sebi i poljubio. Odmaknuo se i gledao zavodljivim, tamnim carobnio-zvezdanim ocima, blistavim od ljubavi, dok joj je noktima nezno i savim polako prelazio preko kukova, a otvorenom sakom preko stomaka. Kosa mu je padala pored njenog lica i ona je uhvatila, diveci se jedinstvenoj boji noci, indigo-plavoj blistavoj kosi. Cinilo se da je zvezdano nebo zaspalo na njoj. "Prekrasno." Rekla je radosno. Kazdir se glasno nasmejao, a ona ga zacudjeno pogledala. "Ja obozavam tvoje reakcije i sasvim razumem Ariela sto se neprekidno iga sa tobom." Sagnuo je i poljubio nezno. Gledao je sa neobuzdanom radoscu, zbog cega se osmehnula. "Da li bi vodila ljubav samnom.. sada?" Galine oci su se rasirile od zaprepascenja i straha. "Sada.. sada.. ti bi.. ti bi.." Kazdir je brzo rekao. "Izvini? Zaboravio sam. Zaista izvini moja zvezdana princezice?" Tuzno je prosaputala. "Ali zasto? Zasto me to pitas? Ne bih nikako, ja stvarno to ne volim. Da li si mislio da si sa nekom drugom zenom? Zar zato?" Pogled pun bola joj je izazvao milost. "Ne bebice. Nisam mislio da sam sa drugom, ne bih nikada mogao da pomislim na bilo koga drugog pored tebe. Verujem do kraja zivota necu pomisliti na drugu zenu. Medjutim stare navike tesko umiru.. kaze se i zaista.. ipak zeleo bih da ti jednom slobodno predlozim ovako nesto i da znam da ces pristati." Bila je ocajna. "Ali zar nije dovoljno da ti budem u zagrljaju? Sapnuo je. "Da. Dovoljno je." Poljubio je vatreno, zatim je privio cvrsto uz sebe. Osetila je talas pozude kako je struji iz njega i ulazi unutar nje, kao nezeljena naredba. Jasno je osetila koliko zudi za njom, kako je njegovo ogromno, zategnuto, do pucanja napregnuto telo obmotava i stiska uz sebe. Njegov najintimniji deo kretao se cas po vrhu butine, pa sve do kuka i stomaka. Uzareno vreli talas strasti mesao se sa njenim strahom i sapao ih u jedno. Saputao joj je na uho. "Dozvoli mi da te usrecim svojom ljubavlju? Dozvoli mi da uzivam potpuno u tvom telu? Pogledaj me? Molim te pogledaj me?" Gala je otvorila oci i ugledala zvezdano more ispunjeno vizijom romanticne ljubavi, dok je soba nestala. Okruzio ih je tamni prostor istackan blistavim zvezdama. Osetila je potpunu slobodu. Strahovi su nestali, a ljubav je pomesana sa talasom pozude prizivala rasirenu ekstazu. Kazdirova koza je prosijavala blistavo-belim svetlom, a oci svetlucale strastvenom ljubavlju, koja oduzima dah, dok je saputao "Dozvoli mi da te usrecim? Zamoli me da vodim lju.. da se spojim sa tobom?" Naslonio je svoj najintimiji deo na njen i nacinio neznatni pritisak, zatim potpuno stao. "Zamoli me da se spojim sa tobom? Pozeli da te ispunim ljubavlju? Moli za svoje zadovoljstvo?" Eksplozija ekstazicnog uzitka se razlila njenim telom. Vikala je "Ne! Ne! Necu to.." Grcila se u njegovom narucju, dok je prezahtevna strast trazila sve vise, sto je bilo neprihvatljivo. On je pojacao neznatno pritisak, pa sve vise, tako da eksplodira i zgrci se, dok je njegov stisak postao nepodnosljiv. "Moli me da ti pruzim vise?" Obuhvatio je ogroman deo vrata i stegnuo ga zubima, pritisak se pojacao i doneo novu erupciju eksplozivne lepote, od koje je vristala, grcila se zajedno sa njim i jako tesko disala, uzasno vrela, u agoniji protivrecnih misli i zelja. Otvorenih ociju je gledala tamni prostor po kome pluta u Kazdirovom zagrljaju, dok se zvezde razlivaju i brzo proticu svuda oko njih, podsecajuci na meteorsku kisu, koja pljusti svuda u krug. "Cudesno." posaputala je i zatim prebledela, starh joj je bio u otvorenim ocima, a sve strasniji bol, pracen snaznim pokretima je prestravio i presekao ogromni ekstazicni uzitak. Vrisnula je i zgrcila se. Kazdir bi sasvim pomracio, da ga njen bol nije dozvao k'sebi. Pokusavao je zapocene spajanje, medjutim sve jasnije je shvatao da to sa njom nije moguce. Cvrsto je drzao u narucju i ljubio svuda po licu, dok se otimala i udarala ga rukama. Htela je da ga popovredi, da ga skloni tako da ode od nje. "Bezi od mene! Idi! Odlazi!" Ariel je stajao na vratima sobe i gledao u Kazdira. "Sta se desava, sta nije u redu?" Gala je jecala dok je Kazdir drzao cvrsto u zagrljaju i pokusavao telepatski da objasni Arielu i isprica mu tacno sta se desilo. Namrgodjeno je slusao govoreci "Preterali smo. Dovraga i sva nezajazljiva pomracenja, ubicemo je nehotice!" Ariel je seo pored nje i pomazio je po kosi, dok se ona otimala iz Kazdirovog zagrljaja, a on saputao. "Ssss, smiri se? Oprosti mi? Molim te oprosti mi?" Viknula je. "Necu da ti oprostim! Necu da te vidim vise nikada! Ni Ariela necu da vidim! Necu vise da se igram! Necu.. i necu! Pusti me! Idi! Dosta! Ja ne zelim.. ja necu ljubavnike! I ne volim.. ja.. ja prezirem sve igrece!" Pokusavala je da se oslobodi. Temperatura joj je drasticno porasla, bila je vrela. Posle desetak minuta je prestala da se otima, bila je u stanju samo da tiho jeca, drhteci od groznice. Kazdir je bio jako zabrinut, strah mu se video na licu, dok je gledao u Ariela. Polako je spustio iz narucja na krevet, dok se ona odmah okrenula od njega i sklupcala. Ariel je pokusao da je uhvati za ruku, ali je brzo izvukla i sklonila ispod prekrivaca. Drhtala je toliko da su joj zubi cvokotali, a Kazdir je posmatrao bled, s'izrazom coveka u smrtnom bolu. Ariel ih je namrgodjeno gledao, dok joj je stavljao ruku na celo i zabrinuto konstatovao. "Moje ludo deriste, preterano goris! Ponovo si se toliko prestravila? Sta cu ja da radim sa tobom?" Vilica mu se stezala, dok je posmatrao Kazdira namrgodjeno, zatim su mu se oci ispunile strahom. "Proslog puta vise od 24h nismo mogli da je izvadimo iz stanja slicnog komi. Jedva smo uspreli da je dovedemo nazad, secas se? Dovraga sva strastvena pomracenja, moj ludi brate, naglo si startao, suvise naglo. Doneo sam specijalan lek, mora da ga popije. Trudio se i pokusavao da je podigne, dok se ona otimala, sa preostalom mrvicom snage koju je imala. "Pusti me.. idi." Sapnula je. "Ne mogu da idem!" Odgovorio je strogo, zatim je snazno odigao sa kreveta, kao da je perce i spustio na svoje krilo. "Popi ovo?" Gurala je njegovu ruku. "Necu.. i.. i.. necu! Pusti me.. idi.. idi.." Ponavljala je, dok je on uzdahnuo, odlucno govoreci. "Moras ovo da popijes! Cujes moje prikoceno deriste?" Bio je sve namrgodjeniji. "Poslednji put ti kazem, popi sto je nuzno, inace ces me primorati da ti dam lek na silu? Zar to zelis?" Rekao je strogo i pokusao je da joj uspe tecnost u usta, ali ih je cvrsto stisnula i par kapi se prolilo po obrazu i vratu. Ariel je spustio na krevet. "Kazdir uhvati joj ruke i cvrsto je drzi." Pokusavala je slabasno da se otima, medjutim bila je potpuno isrpljena, groznica je tresla, dok su je potpuno sputali. Kazdir je drzao ruke iznad glave. Ariel je uzeo veliki gutljaj tecnosti, rukom scepao lice, zapusio je joj nos i prislonio usta na njena. Cim je otvorila usta sipao je tecnost, dok je krkljala, kasljala i jedva gutala, ponavljao je postupak sve dok nije popila celu bocicu. "Tako." Rekao je, zatim je odigao u narucje, stavio joj je ruku na celo i dao naredbu. "Zaboravi! Tako je.. zaboravi sve lose sto se desilo. Zaboravi i budi bezbrizna moja slatka, sa sto brava zakljucana ljubavi." Gala je cvrsto zaspala, dok su Ariel i Kazdir sedeli u dnevnoj sobi i dugo pricali. Ariel mu je ispricao njihovo prvo, ekstremno stresno iskustvo vodjenja ljubavi i kako joj je izbrisao secanje. Objasnio mu je kako bez vilovnjackog ulja nije moguce zapoceti spajanje i kako samo staticni pritisak navise, pored najneznije palete pokreta donose uzitak i orgazmicne eksplozije. "Kada ustane nece se secati vaseg petinga i nazalost ponovo ce se stideti od tebe, ali nece biti ljuta na nas. Verujem da je to bolja opcija. Dobices novu sansu za uspeh i ovoga puta kreni polako. Stvari sa De Storenom se zaostravaju, danas je probijena zastita Lisicije Stene i mi smo se namucili da je povratimo. Plasim se da ova groznica nije delom posledica upravo tog napada? Srecom narukvica ce je zastiti od medju-dimenzionalnog vakuma, kroz koji bi mogli da je uvuku, nama ispred nosa. Bitno je da smo uvek uz nju. Zato je jako dobro sto imam tebe u timu, ovde u sopstvenom krevetu i sto si emotivno vezan uz nju, jer ces se boriti svom snagom da je sacuvas zajedno samnom. Inace moj ludi brate, moramo da stopiramo igrice, ona je pred emotivnim pucanjem, lako mozemo da je izgubimo. To sada shvatas, zar ne?" Kazdir je bio ozbiljan, a oci su mu bile zamagljene ogromnim bolom. "Ja sam magarac! Cloga zivota sam pored lakih zena i ne znam da ispravno postupam sa malom pricezom. I tebe sam upropastio, tako da si i ti zastranio. Sve je moja krivica, sve sto dotaknem unistim. Cisto prokletstvo. Dovraga, stvarno ne znam sta se desilo? Jedva da sam je dotakao. Ona ne voli drugi deo igre.. kaze.. hmm.. ja prokleto stvarno ne smem vise da je pipnem. Ocigledno unistavam sve do cega mi je stalo. Trebao bih da se vratim u svoj apartman i.." Ariel ga je naglo prekinuo, sasvim namrgodjen. "Gospode! O cemu ti do sada brbljam? Zar nista nisi cuo? I jos manje me razumeo? Ocigledno si u emotivnom rasulu i umnoj obamrlosti? Ne razmisljas jasno, to je ocigledno. Da ti nacrtam, obojim sliku i pojasnim stvari? Zar ne trebas da budes tamo gde ti je srce moj ludi brate? Gde je to? Zar me ne volis vise od sve nase brace? Zar nisi zaljubljen u svetu vatru? Sta kazu uputi izvora, gde je potreno da budes? Dakle?" Kazdir se setno osmehnuo. "Ovde pored tebe i male zvezdane princeze. Samo tu zelim da budem toliko da prokleto boli." Ariel ga je zagrlio. "Tacno, to ti treba. Kazdir.. meni trebas i njoj trebas jako, samo to jos uvek ne shvata. Sve ce biti dobro. Zar ne znas da te necu pustiti da pobegnes u samoosudi, kada uputi izvora zahtevaju da oprostis sebi i ostanes pored nas? Hajde dodji, potrebno je da se i mi odmorimo. Cim se naspavas bice ti bolje. Dodji." Ariel je dovukao Kazdira do kreveta i smestio ga sa jedne Galine strane, dok je legao na suprotnu i cim su spustili glavu na jastuk, vec su zaspali.
Ariel se probudio dok se vece spustalo prekrivajuci prekrasno uredjeno dvoriste Lisicije stene. Kazdir je ustao odmah za njim. Ariel je sisao dole da namesti kafu, dok je Kazdir bio kupatilu. Razmisljao je o uzasno-prekrasnim dozivljajima i po hiljaditi put zamerio sebi sto je povredio. Molio je Boga da se ne seti uzasa koji je prezivela. "Zaista ne poznajem nikoga ko reaguje ni na priblizno slican nacin kao ona. Kod nje je sve preintezivo, stresno i ujedno magicno." Mislio je. Seo je pored nje i osmehnuo se, dok ga je jos snaznija ljubav prozimala gledajuci njeno slatko, nezno decije lice. Dodirnuo joj je celo vrhovima prstiju. "Hvala Bogu nema vise temperaturu." Gala je otvorila oci, a neobuzdana najcistija radost je osvetlila sobu i Kazdirovo ranjeno srce. Toliko je bio sretan da se nasmejao iz sveg glasa. "Dobro jutro moja savrsena zvezdice!" Zgrabio je i zavrteo. Gala se radosno nasmejala, zatim shvatila da nije obucena i viknula. "Nemoj da gledas! Uh.. spusti me dole?" Kazdir je polako spustio i zatvorio oci, uz glasan radostan smeh. Brzo je obukla kimono i rekla veselo "Sada mozes da se okrenes." Kazdir je u sebi zahvalio Bogu na Arielovom daru. Silna sreca da se nicega ne seca, zatim se nasmejao glasno kada ga je cuo. "Razmisljam o vuku, koji mi je na vratima, taman na vreme?" Ariel je lupnuo nogom o vrata, zato je pozurio da mu otvori. Nosio je dve ogromne, srebrne tacne prepune razlicitih preklopljenih posuda sa jelom i puno napitaka. Kazdir se smejao. "Veoma ambiciozno s'tvoje strane? Poneo si petodnevnu zalihu? Zar mislis da cele nedelje ne izlazimo u svet? Hmm.. to bi svakako bilo zanimljivo, ali isto tako i pogubno, narocito nasem preosetljivom, stidljivom deristu. Dok bi nas dvojica sigurno upali u histeriju od hladnih tuseva. Isuse Boze, cak ni ja ne bih mogao ovo da stamanim za par obroka! Pa dakle deco, ritual se mora obaviti!" Ariel je prisao Gali gledajuci je zaljubljeno, sretan sto vidi taj dragoceni bezbrizni, najradosniji pogled. "Sijas kao najsjajnija zvezdica. Dodji moja zvezdice, ceka te nekoliko omiljenih vrsta kafe." Pruzila mu je ruku i sela pored njih. Da li bi mogli da odemo do neke zurke, do diskoteke, kafea, gde se pusta dobra muzika i ljudi igraju?" Pitala je. Ariel i Kazdir su se pogledali zabrinuto. "Ne duso. Nije vreme za izlazak vani. Ali mozemo zato plesati u troje, recimo oskudno obuceni?" Smesio se zlocesto Ariel, dok je Kazdir razmisljao. "Mozda bi mogli namestiti zur ovde u Lisicijoj Steni? Razgovaracu sa princem Arionom." Ariel je dodao. "To bi mozda i moglo? To bi ti se jako dopalo, zar ne moja blistava vatrice? Videcemo kakva je trenutno situacija? U najgorem slucaju namesticemo zur u apartmanu i pozvati sve iz unutrasnjeg kruga, ili nesto vece, uz vise zvanica dole u dnevnoj sobi? U svakom slucaju cemo ti organizovati zur i ples. Da li se radujes moj mali draguljcicu?" Radosno je skocila i poljubila obojicu u obraz. "Vas dvojica ste najdivniji i ja sam presretna. Nedostaje mi da igram bezbrizno. Izvanredno! Ja cu se spremiti, mogu obuci neku haljinu.. mozda mi mozete pomoci da izaberem?" Kazdir se smejao posmatrajuci je blistavim zvezdanim ocima. "Rado lutkice. Imam iskustva sa odabirom zenske garderobe, sminkanjem i frizurama. Hmm, uzivacu da ti pomognem da se sredis, tako da zgledas preterano zavodljivo." Ariel je dobovao prstima po stolu ritmicki i dok je prinosio veliki zalogaj ustima, rekao. "Izvanredno, dakle ja cu organizovati zur, dok ti Kazdir pomaze pri spremanju, dogovoreno?" Njih dvojica su pojeli ogromne obroke, dok je ona otisla na kupanje. Kazdir je cekao da zavrsi, koncano izadje i zapocnu sa spremanjem. Pustio je muziku i upalio mirisljavi vilovnjacki goreonik. Cim je izsasla krenuli su u njen ogromni plakar-sobu, sa ogledalom preko celog zida i bezbroj fioka, dok je sa druge strane bila garderoba na vesalicama i uredno poslagane stvari u istoj boji po grupama. "Pretpostvljam da si sama organizovala svoje stvari?" Iznenadjeno je pitao. "Naravno, pa to je moja garderoba." Cudio se i analizirao je. "Jako si temeljna, mozda preterano uredna i dakle, jako puno paznje obracas na detalje." Iznenadjeno ga je pogledala i prasnula u smeh. "Da li mislis da to ne valja?" Rekao je brzo. "Valja naravno. To pokazuje da si izvanredno detaljna u svemu sto radis, da si uporna i moguce previse zahtevna?" Zavrtela se skakucuci veselo, dok se smajala glasno. "Ovo je nova vrsta psihologije ormana? I zaista moja draga drugarice, tvoje zapazanje je sasvim tacno. Ja sam istina jako uporna, detaljna i vrlo zahtevna. Imam bubice i jako volim da se igram decijih igara i plesem. Volim da pisem i slikam, da pravim razne lepote rukama. Uz to zurim da naucim sto vise i dostignem svoju bracu, tako da im budem ravna. Ipak to si sigurno mogao zakljuciti i bez mog ormana, zar ne?" Smejao se glasno, zatim je naglo podigao, stisnuo u zagrljaj i zurno spustio. "Hajde da ti pronadjemo nesto izuzetno sexi? Nesto preopasno, sto ce muskima zavrteti pamet?" Vrtela je glavom. "Ne bi valjalo da se tako obucem, jer jako ne zelim da dobijem i treceg ljubavnika. Jedva podnosim vas dvojicu." Govorila je saljivo, dok se Kazdir glasno smejao "To zaista ne bi valjalo. Ariel i ja smo previse za desetak zena, medjutim, zaista se trudimo da te maksimalno postedimo, ja te jos takoreci nisam ni dotakao." Gala je radosno skakutala za Kazdirom, dok je vadio iz ormana stvari. Izabrao je usku drap haljinicu sa blagim sjajem mestimicno i na mnogim mestima prozirnu od najfinije vilovnjacke, malo rastegljive cipkice. "To je dobitna kombinacija za veceras!" Rekao je tonom koji ne trpi odbijanja. "Pronacicu ti i cipelice, zatim ves i dodatke, veceras ces se obuci po mom ukusu i mojoj zelji. Dogovoreno?" Zacudjeno ga je gledala. "Zaista ces mi izabrati cak i ves?" Rekao je sa zlocestim osmehom. "Naravno, sa slasnim uzitkom, moja zlenooka mackice." Smejao se dok joj je davao u ruke prekrasni drap-crni brushalter sa drap leptiricima po bretelama i isti donji deo, uz drap cipkane haltere i sjajne drap merzaste carape, uz crne podvezice sa dva blistava drap leptirica. Cipelice na tanku jako visoku stiklu, kao iz pepeljuge, sa prozirnom sjajnom stiklom kao da je od kristala i licem od drap cipke sa leptiricima koji su sleteli na njih, cekale su da ih obuje. "Da li ces mi dozvoliti da te obucem?" Pitao je. "Zaista ne mogu, jos uvek nisam opustena pored tebe, moja voljena drugarice. Ipak odusevljena sam sto prekrasno uklapas odecu i zato cu se obuci po tvojoj zelji, ipak moj izbor bi bio drasticno drugaciji." Kazdir se smejao glasno. "Draga prijateljice, jedva cekam da te vidim u ovoj sexi postavci!" Sedeo je na krevetu i cekao da izdje iz plakara. Kada se pojavila umalo nije pao sa kreveta, a talas pozude mu je oblio telo. Skoro je pritracao i bacio na krevet, jedva se suzdrzavajuci. "Potpuni sam magarac! Da smo kojim nesretnim slucajem izasli u grad, bar sa desetoricom bi se pobili, dok bi te i musko i zensko startovalo u momentu. Cak i u Lisicijoj Steni ne verujem da si bezbedna. Mala.. vrelo, opako uzareno peces, spremna da zapalis vatru gde god krenes, to je evidentno. Uzgred, moje srce si vec scepala nemiosrdno. Mmm.. sreca sto mi ne gledas misli." Skocio je sa kreveta i zagrlio je snazno i sapnuo na uho. "Jao-jao lepotice, od mene definitivno nisi bezbedna. Ja cu te vecers pojesti sa uzitkom." Poljubio je vatreno i presao sakom preko butina, zadizuci joj haljinicu, saputao je "Hoces da mi dopustis sve veceras, ali bas sve?" Govorio je, podizuci joj glavu, dok je crvenela. "Veceras moras da budes moja. Unapred te upozoravam, sve cu uciniti da te zavedem i napastvujem." Oci su mu sijale carobnom, ali i strasvenom ljubavlju, dok je slusao kako polako izgovara. "Dopusticu ti sve sto zelis, ali nikako drugi deo igre, koji ne volim." Kazdir se trgnuo. "Da li se secas svih jucerasnjih desavanja?" Odgovorila je zbunjeno. "Da secam se ogledala i da sam ti dala dozvolu da uradis sve sto zelis i onda smo zaspali, a pre toga smo imali dugu jako zlu Arielovu igru. Uh, ja njega necu preziveti. Meni se ne svidjaju te igrice, volela bih da ih nema. Vecno zelimo suprotno. I od tebe zelim suprotno, zar ne?" Kazdir se nasmejao. "U paketu sa Arielom idu igrice, tu nema pomoci, mogu biti samo vise, ili manje zahtevne i nasilne. Pomiri se radije sa tim, jer znam i osecam da ga jako volis." Razmisljala je, zatim stidljvo pitala uz ocekivanja da ce reci drugacije? "A sta ti volis moj ljubavnice? Kakve igrice ti igras?" Pokusavala je da joj glas zvuci saljivo. Ali je preko Kazdira je za trenutak presla bolna senka i on je brzo sklonio, zatim sasvim ozbiljno izgovorio "Ja sam verovatno jos gori od njega." Video je kako je potpuno prebledela i ukocila se, zato je brzo dodao. "Salim se moja dragocena zvezdana princezice. Za tebe cu uvek biti najnezniji ljubavnik, koji se zadovoljava mrvicama bogate trpeze. Ipak voleo bih da trazis od mene vise? Da pomracis od strasti i predas mi se sasvim? Voleo bih da te izdignem medju zvezde i spojim se sa tobom slobodno, bez kocnica i predrsuda, dok ti odmotavam caroliju vizije ispred ociju? To te svakako jednog dana ceka. Necu stati dok to ne dobijem od tebe, zatim cu ga produbiti i dacu ti snaznije, viseslojnije, silno eksplozivno punjenje svoje ljubavi i potencijala, precicu sopstveni maksimum i vecito cu se truditi da ti pruzim zeljenu caroliju, sve sto pozelis bez razlike." Gledala ga je prvo zaprepasteno, zatim joj je osmeh smeksao lice i oci ispunile neznoscu. Izdigla se na prste, malo povukla dole za kimono i poljubila ga nezno. Kazdir je zadrzao da se ne odmakne, nastavljajuci dugacki nezni poljupc, uhvatio je za kukove i povukao ka sebi. "Eksplodiracu, potpuno me izludjujes. Uskoro necu moci uopste da se suzdrzim i strgnucu tu cipkicu sa tebe." Spustio je glavu uz duboki udah i pustio je iz narucja. "Idi, dovrsi spremanje? Da li zelis da ti pomognem?" Izgovorila je zlocesto. "Ako si u stanju da se suzdrzis?" Ustao je, zgrabio za ruku i odvukao u plakar. Uzeo je cetku i postavio da stoji ispred ogledala, zatim joj ocesljao kosu. Stao je iza nje drzeci je za ramena. Gala je razmisljala, "zaista je ogroman covek, ovako u visokim stiklama ja mu nisam ni blizu ramena, tek do pazuha, uh!" Gledao je dugo i Gala se stresla, osecala je kako je obuhvataju ogromni strastveni talasi, prodiruci unutar nje i da telo pocinje da joj podrhtava bez dodira. Privukao je za kukove k'sebi, naginjuci se preko njenih ledja u napred, drzao je rukom za vrat. Ona je gledala njihov odraz u ogledalu. "Oh Gospode Boze ovo je opasno ubudjujuce." Mislila je. Prejaki uzbudjujuci talasi su se sudarali sve brze i brze. Kazdir je okrenuo tek malo sa strne, stavio joj ruke na okrugli stub i ispravio se iza nje, polako je dizao kratku haljinicu, tako da su se vudeli halteri. Naslonio je svoj najintimniji deo na nju, koji se previse osecao ispod ogrtaca i povlacio iza preko nje, drzeci je rukama oko struka, simulirao je drugi deo igre. Gala je bila u eksploziji ekstaze, ujela je svoju ruku da ne vristi glasno. Naglo je povukao za kosu i poljubio strastveno, drzao je obmotanom sakom oko vrata stezuci ga i povlaceci u nazad, zbog cega je mislila da ce je ugusiti. Onda se nagnuo i ujeo je snazno za vrat, grizao je, jeo i uzivao u njenom strastveno-bolnom iskustvu. Zatim je podigao u narucje i seo na tabure. "Isuse Boze, ja cu poludeti pored tebe. Jao-jao mala docices mi glave? Ovo je neizdrzivo mucenje. Kako to dovraga Ariel podnosi? On mora da je u potpunoj histeriji. U tvom slucaju covek mora da pomogne sam sebi." Gala je tesko disala, dok joj je Kazdir drzao naslonjenu glavu o rame i pokusavao da se smiri, ona ga je znatizeljno pitala. "Da pomogne sam sebi? Ali kako? Nacice drugu devojku? Ti ces naci isto?" Kazdir se ispravio i glasno nasmejao. "Neces to razumeti, sem da ti pokazem, sto dovraga ne smem, jer ces se ponovo onesvestiti, ali ovaj put necu moci da te povratim ni pomocu trikova. Jednom cu te nauciti kako da pomazes muskarcima u ovakvim slucajevima, bez drugog dela igre. Cim budes spremna na ovakvu lekciju recices mi?" Jako se obradovala. "Ali ja sam spremna, mozes slobodno da me naucis? Tako nece biti drugog dela igre, pa to je izvrsno."
Kazdir se smejao glasno. "Moje dete iz crkvenog dvorista i vilovnjackog sveta, ti si zaista potpuno bez trunke ikakvog iskustva i predstave o musko zenskom odnosu, a o sexu nemas nikakvu, ili zastrasujucu predstavu? To je mala muskom potencijalu jezivo tesko, pretesko. Nas dvojica cemo se namuciti sa tobom? Nazalost vezala si se za dva iskusna, prevejana sadisticka manijaka, pitam se da li ces preziveti i izaci zdrava iz svega ovog?" Galine oci su bile ispunjene uzasom i on je zazalio sto tako otvoreno prica sa njom. "Izvini moja lutkice, molim te izvini? Skroz se salim. Zar ne znas da se salim?" Laknulo joj je. "Jos nisi spremna za ovu lekciju, kada dodje vreme naucicu te. Uzgred, citacu u jastuk molitve da sto pre ugledam oci bez straha kada te zgrabim svom snagom. Zelim te bebice, umirem od silne zelje." Podigao je i spustio na pod, popravio je haljinu, govoreci sa uzdahom. "Dovrsi spremanje, ja cu se na brzinu istusirati.. hmm.. hladnom vodom. Kada Ariel dodje oticicu po odecu." Nasminkala se i dovrsila spremanje. Kazdir je izasao iz kupatila, ali Ariela nije bilo i on je poveo Galu za ruku do njihovog starog apartmana. Kucnuo je i sacekao da Eledrijel otvori vrata. "Wow! Sestrice izgledas opasno dobro, za srcani udar najmanje. Izrasla si u pravu lepoticu. Ne cudim se sto cemo ratovati da te zdrzimo uz nas." Smejao se Eledrijel svojim ljubicastim, toplim ocima. Kazdir je uvukao Galu unutra. "Ovo je tipicni, strogo muski uredjen apartman, u teskom, tamnom duborezu i okovima od mesinga na namestaju. Da li si ti izabrao ovaj apartman? Kazdir se nasmejao. "Sta mislis?" Procenjivala je. "Nema citanja misli!" Viknuo je, dok je ona procenjivala. "Hmm, Ariel, zar ne? Ti bi izabrao nesto mozda ne bas modernije, ali sto trenutno energetski prija duhu, a to su u ovom periodu cistije linije i jos stroze forme, doduse i Arielu bi isto to odgovaralo, zato me cudi ovakav izbor?" Kazdir je rekao smejuci se glasno. "Potpuno si u pravu i ako nisi gledala moje misli, onda nas vec jako dobro kontas. Da li nas zaista poznajes pitam se, jer specialno mene za ovo kratko vreme skoro preterano jasno vidis, kao pravi mali virtuoz.. hmm?" Eledrijel ga je prekinuo. "Zur ce biti dole u zajdnickim prostorijama, zar ne?" Kazdir se smesio. "Vise znas od nas, ja sam pomagao maloj pricezici da se spremi. Vidis, veceras mi je ugodila i spremila se po mom ukusu i zato izgleda previse dobro, sreca da je zur interni, inace bi bilo loma." Eledrijel se smejao. "Inace bi desinitivno bilo opasnog otimanja o nasu sestricu i muke. Ti si potpuno presao u ruzicasti apartman? Cujem da se neces vracati?" Kazdir ga je gledao ozbiljno. "Verujem da necu, sem ako nas ova opasna mala zvezdica jednom ne baci kroz terasu, za sta postoje sasvim realne sanse, jer se vladamo strasno nepristojno." Eledrijel i Gala su se smejali. "Dodji, hajde dozvolicu ti da mi zauzvrat izaberes garderobu i bas me zanima sta ces izabrati?" Usla je sa njim u plakar i izabrala belu kosulju od vilovnjackog neznog tkanja uz tamno sivu kravatu, ukrasenu parcetom gorskog kristala, dugi, ukrojeni tanki crni mantil, od krutog materijala skoro do zemlje i sive uske pantalone najmodernijeg kroja, uz identican prsluk. Kazdir se obukao za cas, dok ga je ona gledala sa divljenjem. "Izgledas izvanredno. Sedi." Uzela je cetku i ocesljala prekrasnu, gustu, modru, zvezdano sjajnu, dugu kosu. "Fali ti jos nesto, mozda koji ukras u kosi, ili uz te dve mindjusice koje nosis na ovom uhu, vilovnjacka mindjusa, zar ne? Da li smem da ti podignem kosu stapicima gore, slicno kao sto si imao u kadi?" Kazdirove oci su blistale kao macki u lovu. "Opasnu si mi kombinaciju izabrala, steta sto ne idem vani. Ipak, ovde imam sve sto mi treba i sto silno zelim." Eledrijel je stajao na ulazu u plakar i posmatrao ih, zbog cega se Kazdir jedva suzdrzao da ne srusi Galu u svoje krilo i poljubi je vatreno. "Eledrijel, moj dragi brate, hoces da i tebe obucemo?" Brzo su izabrali garderobu i sredili Eledrijela, zatim ga poveli sa njima do ruzicastog apartmana. Ariel je izlazio iz kupatila, sa peskirom oko struka i brisao kosu. "Isuse Boze!" Rekao je kada ih je ugledao. "Izgledate preterano dobro, steta sto pravimo interni zur." Zatim je prisao Gali i zgrabio je u narucje. "Dok ti moja slatka lutkice toliko dobro izgledas, da je jako opasno da izadjes odavde. Doduse, mala jos je opasnije da ostanes ovde. Veceras ce biti silnog suzdrzavanja, pa ipak, pomocices mi da se spremim, zar ne?" Odneo je do spavce sobe, zatvorio vrata, zatim usao u plakar i tresnuo nogom vrata. "Kazdir mora da je poludeo i startovao te bezprekidno?" Pitao je dok su mu oci opasno sijale. Stao je iza nje i gurnuo je rukom o stub, gurajuci je jednom rukom o ledja pritiskao je o stub, dok joj je drugom rukom podigao haljinu, prelazeci rukom preko butina i haltera, odigao je halter i naglo ga pustio. Gala se trgnula i prigusila vrisak. Povukao je za kosu i poljubio, dok je drugom rukom mazio butine iduci navise, zadrzao se na najintimnijem mestu sto je njoj namestilo cist lom. Prstom je prevlacio preko preko haltera i namerno je peckao, zatim okrenuo prema sebi i poljubio strastveno. Stavio je na tabure da stoji i rekao zapovednim tonom. "Klekni." Gala se spustila na kolena. Naslonio joj je glavu na svoj stomak i povukao nanize, tako da se trgnula i samo cvrsto drzao oslonjenu licem o njegovu najintimniji deo. Stiskao je za vrat i pomerao glavu, zatim je gurnuo u napred tako da se zadrzi o ruke, Jos vise joj je podigao haljinu, i ritmicki se pomerao iza nje. Gala je bila preplavljena prejakim uzbudjenjem, nije mogla da zadrzi uzbudjujuce zvuke, niti da zaustavi eksploziju strasti unutar sebe. Ariel se naginjao iznad nje, uhvatio je za kosu, povukao toliko jako da je vrisnula i poljubio snazno, grickajuci joj usne, drzao je oko struka cvrsto i skoro skroz podigao, simulirajuci drugi deo igre, pomerao se i pritiskao je, zbog cega je ona dozivljavala sve vece eksplozije zadovoljstva, nije mogla da zadrzi vriske i povukla mu je ruku i zagrizla je, sto ga je odusevilo. Zapusio joj je usta, gurajuci je toliko snazno da je pala na tabure. Sagnuo se zagrizao nezno butinu, zatim je podigao u svoje narucje, poljubio je dugacim, neznim poljupcem i seo smirujuci disanje. "Eksplodiracu! Poludecu! Moram hitno da se smirim. Do vraga i sva strastvena pomracenja, uz preduge apscinencije! Trebao bi mi hladan tus, ma da ni to ne bi u ovom slucaju pomoglo. K'vragu sve nezajazljive gluposti, potrebno je da mislim o necem sto morbidnijem. Kako te vidim ja ne znam za sebe. To ne valja lutkice, to nista ne valja." Gledala ga je zacudjeno, tesko disuci. "Kazdir kaze.. da.. da postoji nacin na koji to moze da se resi, ali da jos nije vreme da ja to naucim? Ipak ja verujem da bi bilo bolje da sto pre to saznam, jer onda ne bi bilo drugog dela.. i.." Ariel se glasno smejao. "Posle zura cu ti pokazati prvu tajnu vestinu. Pripremi se, da ne umres od straha? Dobro se psihicki pripremi, ok? To nije nista strasno, ali tebe ce sigurno smrtno sokirati, zato cu pripremiti hektolitre sirupa protiv groznice." Umirao je od smeha, dok je ona obecala da ce se pripremiti. Izabrala mu je garderobu i odusevljeno ga gledala. "Izgledas prekrasno moj eksplozivni ljubavnice." Ariel je poljubio nezno i rekao. "Ceka nas opasna zurka i ludi provod u kuci. Mala.. bices dobra dole, zar ne?" Rekao je dok su mu oci varnicile sicusnim munjicama. "Popravi sminku, ja idem do momaka." Ariel je taman krenuo, na vratima se pojavio Kazdir. "Pozurio sam da vas zateknem u nekoj degradiracucoj, perveznoj pozi, kakvo razocarenje." Smejao se na glas zajedno sa Arielom, "Hmm, posle zurke Gala ce nauciti prvu tajnu lekciju, kako pomoci da se resi muska tenzija, bez stresno-ne produktivnog drugog dela igrice?" Kazdir je ozbiljno gledao. "Zar mislis da si spremna za tako nesto? Nemoj da dozivis emotivni haos i padanje u nesvest?" Gledala je postidjeno. "Moram jednom da ubijem svoj strah, zar ne? I znam da cu se sokirati jako, znam da ce biti strasno, ali bas ne volim drugi deo i vise bih volela da shvatim kako drugacije to ide?" Kazdir je vrteo glavom i gledao s'ljubavlju. "Jadno moje dete, nista ne valja sto pored sebe imas dvojicu opasno perverznih manijaka. Nece ti biti lako tako zakocenoj, sveze iznikloj iz manastira." Prisao je Arielu i zviznuo ga po ledjima. "Ovo nece valjati, pripremi odmah melem i napitake za groznicu s'preterano visokom temperaturom. Ne salim se, mala ce se onesvestiti sigurno." Zaprepasteno ga je slusala i prebledela. "Zar.. zar je tako strasno? Jao.. pa ja cu.. ja necu.." Kazdir se nasmejao i pomilovao po obrazu saginjuci se. "Na celoj planeti to nikome nije strasno, osim tebi moja zvezdice. Ti si drugacija od apsolutno svih na ovom, moguce i ostalim svetovima, cist unikat toliko drag mome srcu. Hoces da ti pomognem da popravis sminku? Da te ocesljam? Uzeo je cetku i poceo da ceslja kosu s'prekrasnim blagim prelivima. "Gospode! Ja sam do ludila zaljubljen u.. dete? Gospode, to je jezivo porazavajuca cinjenica, najdalje moguce od mojih potreba i zelja." Ariel mu je prisao i tresnuo ga po ledjima. "Nije lako? Nije ni malo lako. Idem da se pljusnem hladnom vodom, zatim do Eledrijela. Uzgred brate, nemoj da joj opet pokvaris garderobu i friuzuru? Seti se, vreme je da uskoro krenemo." Kazdir je posmatrao Galino slatko lice, neverovatno prefinjene i ujedno decije lepote. Bledu, jako svetlu put i suvise sasvrseno oblikovane crvene usne, koje pozivaju na poljubce, dok zivahne, blistave, krupne macije oci isceljuju radoscu, razgaljujuci dusu i isceljujuci pri samo jednom pogledu. Znao je da joj je potpuno u vlasti i ne zeli drugacije. "Da li se lomis iznutra moja prelepa lutkice?" Gledala ga je ocima punim suza. "Jako! Jako se lomim. Volela bih da zivim sa vama bez tenzije i strasti. Verovala sam da si bar ti drugaciji i da cu kod tebe naci utociste slobode, mira bez tenzije, da ces biti moj spas, moja oaza i utociste, medjutim ti si isti kao Ariel? A ja ne mogu da izdrzim vise tu ludu strastvenu tenziju i zato se lomim." Kazdir je brzo podigao u narucje. "Pogledaj me moja ljubavi?" Gledala je carobne, tamne oci, zatim je zvezdani prostor potpuno obuhvatio i prekrio. Usla je unutar neobuzdane slobode, bezbriznog, bezbednog zvezdanog narucja. "Oh.. koliko je jako lepo." Misici su joj se opustili, uzivala je potpuno. Kazdir je nezno poljubio pulsnu tacku i osetio kako se stresla. Prekrasno uzbudjenje bez tenzije je opijalo, dok joj je grickao nezno i upijao zglob kod dlana na mestu pulsne tacke. Zatim je drzao u narucju, ljuljao i milovao po kosi. "Dodji nazad mala? Moras se spustiti dole u telo, vreme je da krenemo." Pogledao joj je ruku i video crvene otiske. "Da li imas rukavice uz ovu garderodbu?" Izvadila je iz fioke duge drap rukavice od najtanje cipke sa leptiricima i obukla ih, a Kazdir joj je pomogao da po pustenoj kosi zakaci leptirice, da bi se slagali sa onim na rukavicama. "Izgledas ocaravajuce zanosno moja zvezdice. Oduzimas dah lepotom." Setila se da stavi Kazdiru vilovnjacku mindjusu i da ponese jednu Arielu. "Idemo." Rekao je i povukao za ruku. "Vreme je za ludi provod i ples do iznemoglosti. To ce barem malo pomoci pri ovoj opasnoj, cisto muskoj tenziji i ne resivom problemu. Voleo bih da si imala makar pet, ili bolje deset ljubavnika pre mene i da mogu sa tobom da vodim lju.. hmm.. spajam se nekoliko dana bez prestanka. Da ne moram da pazim i stalno se suzdrzavam, od toga se covek moze opasno razboleti i skroz poludeti, a ja upravo hocu da poludim. Tako bih te rado bacio na pod i vecerao te bezprekidno. Uh, ne valja zvezdice, docices mi.. hm.. docices nam glave. Vise se ni malo ne cudim Arielovim ispadima, pa on ovo dobro izdrzava. Hajde polazimo! Moramo do podijuma sto pre."
U njihovoj ogromnoj dnevnoj sobi, na prizemlju bilo je puno nepoznatih ljudi, vilovnjaka, i jos uvek su pristizali. Gala je drzala Ariela i Kazdira ispod ruke i cim je ugledala princa Ariona potrcala mu je u narucje. Zagrlio je i drzao dugo u narucju, dok ona nije zelela da ga pusti, vec je razmisljala sa nostalgijom o kuci, majci i kako bi se rado vratila odmah sa njim u zamak Zlatne Sunceve Svetlosti. Princ Arion je odmaknuo malo od sebe. "Pogledaj me?" Ugledao je suzne decije oci i rekao nezno. "Siroto moje dete." Naslonio joj glavu na svoje rame i poljubio u kosu. "Ovo su teske lekcije za tebe i sve ide suvise brzo? Zao mi je mila." Ariel i Kazdir su stajali blizu njih i posmatrali Galu i princa Ariona svesni da je njoj potrebno mirno utociste. Princ Arion je mazio po obrazu. "Hoces da prosetamo po dvoristu?" Klimnula je glavom. "Da pozovem Ariela i Kazdira?" Gala ga je pogledala nesigurno. "Ti odloci.. ako je potrebno?" Princ Arion im je prisao i objasnio gde idu. "Mozete krenuti za nama, ali ja zelim da nasamo pricam sa njom. Brzo cemo se vratiti, ako nas nema za desetak minuta potrazite nas, dobro?" Ariel je rekao da ce izaci za pet minuta u dvoriste. Princ Arion je uhvatio za ruku i poveo je kroz guzvu vani. Seli su ispod krosnje Srebrnog Mesecevog drveta na klupu i cutali neko vreme. Posmatrao je krisom, gledao je njeno slatko, jos uvek decije lice i konstatovao kako je izrasla u prekrasnu, savrseno zgodnu, visoku devojku suvise lepu i preterano pozeljnu. Ovako, dok je u jako visokom stiklama bio je tek pola glave vislji od nje i on se nasmejao, poredeci je sa malecnom, mrsavom desetogodisnjom devojcicom. "Prekrasno izgledas, cak ocaravajuce, lepse od svake vile i zene koju poznajem." Rekao je nezno. "Zaista? Hmm, znas puno toga se desilo, toliko brzo i mimo moje volje, sve je postalo previse cudno, sa puno tenzije, toliko jako napregnuto. Ne dopada mi se to. Nedostaje mi kuca i majka. Zagnjurila je glavu blizu njegovog vrata i pokusavala da zaustavi suze i ne brizne u plac. Princ Arion je cvrsto zagrlio i ljubio po kosi. "Sve ce biti u redu, ne brini se, sve ce biti dobro. Ssss, ne kidaj se mila, sve ce biti bas kao sto treba." Cutali su neko vreme i ona je mislila kako je lepo biti u necijem zagrljaju bez strasti i ocekivanja stalnog stresa. Princ Arion je polako rekao. "Moja voljena sestrice, veliki je problem sto si porasla izolovana i zaklonjena izvan svih mogucnosti da saznas vise o musko-zenskim odnosima, o fizicki izrazenoj ljubavi, koja je tek sastavni deo zivota. Na tvoju nesrecu lepsa si od svih vila, zanosno lepa, a uz to blistas svetim plamenom ljubavi, koji mami, koji magnetno privlaci. Cak je i prevejani, krvolocni vuk Kazdir potpuno hipnotisan tobom, cuo sam da ti je dao celo svoje srce i zakleo se na vernost? Pricao sam sa njim o tome, pricao sam i sa Arielom. Ovo je neobicna situacija, kojoj se ja ni malo ne cudim. Ocekujem pono, puno opasnije od toga." Prebledela je i promucala. "Ocekujes.. opasnije.. ali.. ali kako.. zar.. zar.." Princ Arion je pozalio. "Nisam mislio nista strasno, ocekujem da se mnogi zaljube smrtno u tebe, to sam hteo da kazem." Zagrlio je i pomazio po kosi. "Reci mi sta nije u redu?" Gala je podigla glavu sa njegovog ramena govoreci. "Ja se jako stidim i jako se plasim fizckog odnosa. Ja volim ekstazu, ali se ona moze proizvesti neznim dodirima pulsne tacke, nije potrebno nista drugo. Ne razumem zasto se mora ici dalje od toga, ili od poljupca? To me uzasava. Uzasavaju me te igrice i jako ne volim bilo kakvu grubost, uzasne grube muske igre i ne znam sta da radim, samo znam da sam kukavica, eto.. to je." Princ Arion se preko volje osmehnuo. "Gospode Boze! Problem je sto si ti jos uvek dete. Potrebno je da odlucis sta zelis i to otvoreno kazes. Isto tako naglasi sto ne zelis?" Revoltirano je rekla. "Ja sve uvek sve kazem otvoreno. I jako Volim Ariela i Kazdira, oni su divni, stvarno me jako vole, ali.. ali me isto tako sokiraju stalno." Princ Arion je govorio zamisljeno. "Muski "+" potencijal je uzlazan, silovit, naprasit i vatren, on uzima bez pitanja. To je pokretacka snaga koja zeli da dominira i vlada. Dok "- " zenski impuls je silazan, nezan, pritom, pasivan, kreativan i muskarcima ocaravajuc, on zeli da se njime vlada. Vidis moja sestrice, moras da postujes ta osnovna pravila i se pomiris sa njima? Vremenom ces verujem prihvatiti ovakav poredak stvari?" Govorila je razmisljajuci. "Imam da naucim teske, meni strasne lekcije. Nece biti lako. Znaci zato su Kristalni Pokretaci svi mukog roda, osim mene? Pa ja se onda tu ne uklapam? Znaci muski je pokretacki impuls? Da tacno, to jasno shvatam." Princ Arion je zagrlio nezno i rekao. "Da, muski mogu puno snaznije da se rasire, pa time i dalje dospeju. Opet, to ne znaci da se desila greska sto si jedino zensko medju nama, vec da izvor zivota ima specijalne planove sa tobom. Razumes? Cekaju nas, trebamo da krenemo nazad." Pokazujuci rukom prema Arielu i Kazdiru. Kada su ustali princ Arion je stao iza nje i zaustavio, "sacekaj trenutak." Stavio joj je ruku iznad druge, srcane i seste cake i rekao smeseci se. "Tu nema pomoci. Ogroman privlacni potencijal istice iz tebe, to stvara opasnu zelju muskome rodu." Uzdahnula je. "Znaci to je problem i nema pomoci? Uh, zasto je bas meni tako, kada ja toliko ne volim fizicke igrice?" Ariel i Kazdir su ih sacekali i zajedno sa njima usli unutra. Kazdir je naglo povukao za ruku. "Hajde da igramo mala? Zur je po tvojoj zelji moja zvezdana princezice, ti si pocasni gost i zato nas upravo ceka ludi provod, zar ne?" Uhvatio je drugom rukom Ariela. "Ti se isto neces izvuci!" Princ Arion je otisao do dj-pulta i izvadio kutijicu, prosaputao je par reci i dunuo prah prema zvucnicima. "Tako, ovo je svima potrebno, narocito mojoj sirotoj sestrici." Gala je osetila kako je muzika opija, izdize, opusta, igrala je ocaravajucim pokretima, koje su prisutni zadivljeno posmatrali. Princ Arion je gledao u nju zamisljeno, sa ljubavlju. "Moja voljena sestrica, na nesrecu suvise zanosna i cudesno lepa princeza vladajuce kuce Gerhida, sto je samo po sebi teret, pomutice um svemu sto je musko bez ikakve magije, ona sama je carolija. Ipak tu nema pomoci, sveta vatra je magnet. Odabrala je strmi uspon, videcemo sta ce biti dalje? Povrh toga stalno prisutna opasnost, cak da se ne mogu obavljati rutinski zadatci. Nadam se jos samo malo i caka nas bolje vreme? Sve oci su uprte u nju, svi je gledaju sa ne skrivenom zeljom, vilovnjaci bas kao i ljudi, dok je zene posmatraju sa zaviscu ili znatizeljom? Hmm, to ne valja. Gospode Boze, samo da sve prodje sto bezbolnije po malo cisto srce? Oce podari joj radost koju zasluzuje, zivot pun ljubavi, bajku kakvu zeli? Ja je silno volim i ne bih da bude povredjena pri ovom usponu do vrha svemoci?" Ariel i Kazdir su igrali pored Gale potpuno opcinjeni njom, zaljubljeni, ludi od silne ljubavi i strastvene zelje. Kazdiru su prisle dve devojke i on je ne rado pricao sa njima, zatim su pocele da igraju, gurajuci se oko njega. Gala je igrala zatvorenih ociju i nista nije primecivala, dok je Ariel nije zagrlio i poljubio, odizuci je od poda pri tom. Zacudjeno je pogledala prema Kazdiru kako igra sa dve nepoznate devojke. Jedna od njih bila je visoka kao Gala i vrlo slatka, sa urednom paz frizurom krupnih crnih ociju i kose, Nosila je uzak dobro skrojen kostim, zato je bila sigurna da je zaposlena ovde. Videlo se da je zaljubljena u Kazdira i da ima sa njim vise od povrsne veze. Ariel se nasmejao. "To je visegodisnja Kazdirova prijateljica. Nece mu biti lako da joj objasni da vise nije zainteresovan, verujem da nece zeleti da odustane od njega, moj brat ce izgleda imati dodatnih muka ovde." Gala je tuzno rekla. "Mozda bi bilo bolje da bude sa njom? Ne znam da li nas troje mozemo ovako dugo, jer ja vec umirem i lomim se, mislim da vama trebaju druge zene a ne ja. Mi volimo suprotno i zato.." Ariel je pogledao strogo. "Meni trebas samo ti! Niko drugi ne moze da postoji, razumes? Verujem da je i sa Kazdirom isto tako. Zar ti mozes protiv svoga srca? Zar stvarno razmiljas da me ostavis, da ostavis Kazdira? Ja bih umro od bola, on isto, zar to ne znas? Da li bi tebi bilo lako?" Gala je morala da mu vice u uvo. "Ne bi voleo da cujes sta cu reci, zato pricacemo kasnije, u redu? Hajde da igramo?" Ariel je ponovo scepao, odigao sa poda, poljubio grubo i jedva je pustio iz zagrljaja. Par vilovnjaka im je prislo sasvim blizu igrali su do njih, gledajuci s'divljenjem Galu. Jedan je prisao, naklonio se, poljubio Galinu ruku i predstavio se Arielu. "Lestjeir Estorit Near od kuce Dvanaestokrake Bele Zvezde Evijana" Zudeo sam da te ponovo sretnem carobna princezo Galijena od Gerhida zlatnih Listova. Moja voljena drugarice, prvi put te vidim ovako obucenu, izgledas kao najblistaviji dragulj." Ariel ga je posmatrao. Bio je izvanredno lep, skoro nestvarno cak i za vilovnjaka previse lep. Imao je specijalnu vrstu lepote Bela talasasta kosa mu je padala nesto duze od ramena, prepuna plemickih ukrasa, oci su mu bile kamen sivo-plave, slicne princu Arionu, samo jos iskosenije, koza izrazito bela, izgledao je kao polu-duhovno bice iz bajke. Drzao je Galinu ruku gledajuci je zaljubljenim pogledom, dok se ona smesila odusevljeno, zatim mu skocila u zagrljaj, zbog cega su mu oci blistale jos snaznijom ljubavlju, sto je Ariel posmatrao namrsteno."Drago mi je sto smo se sreli dragi Lesji ovde u svetu ljudi, daleko od nase kuce. Da li si skoro stigao?" Govorio je vicuci da bi ga cula od muzike. "Stigli smo kasno sinoc, imao sam vazne vesti od kraljice Moak-Near, od tvoje majke. Salje ti po meni ovo pismo i ovu kutijicu. Reakao sam princu Arionu da zelim da ti licno predam pismo i da ti urucim njen dar. Jako mi puno znaci sto sam ponovo u tvojoj blizini. Da li bi zelela da prosetas samnom po dvoristu, mozda uz pratnju?" Gala je pogledala Ariela, zbog cega jos blize prisao. "Iskljucivo uz moju pratnju dragi plemicu. Rekao si ako sam dobro razumeo Lestjeir Estorit Near? Da li si ti u srodstvu sa Kraljicom Moak-Near?" Vilovnjak mu se uctivo naklonio na nacin dobro vaspitanog plemstva. "Kraljica Moak-Near je moja tetka, rodjena sestra moje majke. Drugo ime koje nosim mi je dato njoj u cast, jer je njeno puno ime Moakid Estelijona Near od dvanestokrake Bele Zvezde Evijana, dok je udajom ponela prezime Gerhida, pa ipak od pocetka se svima predstavlja kao Moak-Near, po svome devojackom prezimenu, koje stoji uz zvezdu Evijana u nasoj kuci, sto je vrlo neuobicajno. Medjutim svi sada su vec navikli da je tako i sada bi bilo verujem cudno drugacije? Nego moja drugarice, prosetacemo?" Krenuli su u dvoriste. Lestjeir Estorit Near nije skidao svoj zaljubljeni pogled sa Gale i Ariel je saosecao sa njim, mora da mu je strasno sto ne moze vise da je vidja. Seli su ispod Srebrne Meseceve Krosnje i Lestjeir je naglo kleknuo ispred Gale, zbog cega se ona trgla. "Zaista, nemoj to da radis, molim te Lesji ustani?" Ali je on nije poslusao, vec je uzeo njenu ruku, poljubio je i polako rekao. "O cudesna dijevo, ti sto si najlepsa medju svim vilama i svim zenama, sto sijas kao najblistaviji medju svim draguljima i nebeskim zvezdama, Galijena moja voljena prijateljice, sto nosis blagoslov svete vatre ljubavi, princezo vladajuce kuce Gerhida Zlatnih Listova, stavljam svoj zivot, svoju besmrtnu dusu i srce koje ti pripada, tu u tvoje nezne, male rucice da s'njima raspolazes po zelji? Ne postoji veca cast za mene nego da sluzim tebi. Molim te prihvati moju sluzbu? Da li prihvatas moje zavestanje srca?" Gala je sedela potpuno zatecena, gledala ga je tuznim, zacudjenim pogledom, zatim polako odgovorila. "Ti zelis da ostanes uz mene i da mi sluzis? O Lesji, to je zaista ipod tvog statusa. Ti si plemic kraljevskog roda, prestizne, jako bogate kuce bele zvezde Evjiana i ova ti duznost ne prilici." On je odgovorio nezno, jos uvek drzeci je za ruku, klecao je na kolenima ispred nje. "Moja tetka, Kraljica Moak-Near me je odredila za tu sluzbu na moj zahtev. Ovakva sluzba je najprilicnija i najdraza mome srcu od svih." Gala je pitala. "Da li si pricao sa mojim bratom o tome? Da li znas da ja ne zivim ovde sama moj dragi Lesji?" Odgovorio je brzo. "Znam sve. Znam da dva coveka zive uz tebe i da su ti polozili isto sto ja nudim. U izuzetno opasnoj situaciji se nalazis moja vojena prijateljice, zato sam stigao kao tvoj stit, zelim da te sacuvam od zla." Gala je rekla nezno. "Pre nego odlucim, da li mogu da procitam pismo moje majke?" On joj je predao klececi pismo i ona ga je zurno i zeljno procitala. Kada je zavrsila sa citanjem rekla je, uz osmeh. "Prihvatam tvoju sluzbu daragi prijatelju." Izvadio je kutijicu u obliku zvezde sa pecatom kraljevske porodice i predao joj istu, samo umanjenau kopiju one u kojoj je poslata narukvica. Gala je otvorila i pogldala prekrasan prsten od zlata i vilovnjackog cudnog retkog metala nalik na stopljeno srebro i zlato od kojeg je bila izradjena siroka osnova sa utisnutom majusnom zvezdom od dijamanta, srcem od rubina, suncem od citrina i znakom munje od dijamanta. "Ovo je prekrasan deo nakita kraljevske riznice, koji sam vidjala puno puta, dakle dorasla sam da mi odgovara? Reci mi, na koji nacin se mora pokrenuti zastita? I molim te ustani, sedi ovde pored mene? Ti si moj drug iz detinjstva i izmedju nas ne bi trebalo biti bespotrebne ceremonije, zar ne?" Lestjeir je bio presretan i blistalo suptilnim belim svetlom, koje ga je cinilo da izgleda kao bice iz bajke, nestvarno lepim. "To je vezujuca magija zastite, koja ce aktivirati zastitnike pri nevolji, tacnije obavezu Zlatnog Grimida i uz to tebi podcinjene u koje spadam, sa tvoja dva pratioca." Gala je uzdahnula, Ariel, molim te pozovi Kazdira? On je i bez poziva dolazio brzim, gipkim koracima i sa preteranim naklonom rekao. "Zvali ste moja voljena zvezdice?" Nasmejala se glasno, dok je on kleknuo na jedno koleno, svukao joj rukavicu i poljubio joj ruku, nepropisno okrecuci je prema gore. Poljubio je strastveno pulsnu tacku, dok se ona stersla i umalo viknula. Kazdir je gledao sa nestsno-zlocestim iskricama zvezdanih ociju. "Dakle, ko ce imati tu cast da ti stavi ovaj prsten?" Ariel je uzeo tri tanke grancice sa zemlje i rekao uz osmeh. "Volja Izvora Zivota se mora postovati, zar ne?" Pruzio prvo Kazdiru da izvuce, zatim Lestjeiru. "Hmm, dakle Kazdir, verujem da si predosecao zar ne?" On se glasno nasmejao. "Ti si stavio narukvicu, dakle meni pripada prsten? Cista sreca, igleda si mi na milost moja blistava zvezdice?" Kazdir je ponovo kleknuo na koleno, ali ovaj put svecano i zvanicno odrecitovao stari vilovnjacki zavet, dok ga je ona iznenadjeno posmatrala i cudila se sto to zna. "Ovim prstenom polazem svoj zivot, celo srce koje ti pripada i svoj besmrtni duh, da njima raspolazes po zelji. Svecano se zaklinjem da cu ti uvek biti stit i potpora. Zaklinjem se da cu stremiti ostvarenju svih tvojih zelja, blagoslovljenih milošću izvora i stoga sluziti tvojim ciljevima zauvek, ili dokle god smatras potrebnim. Da li me prihvatas?" Gledao je zaljubljenim pogledom punim divljenja, okrecuci jedanaest puta prsten. Gala je ustala i rekla nezno s'ljubavlju, odgovarajuce reci, koje je svaka dobro vaspitana vila morala da nauci i zna napamet. "Prihvatam te moj voljeni. Ti si moja sloboda zvezdanog neba, moja oaza mira, moj neprobojni stit. Ustani moj junace, prihvatam te potpuno i uvek ces mi biti u srcu." Ariel je kleknuo ispred nje na koleno i izgovorio iste reci, oci su mu blistale sicusnim munjicama, uz povremenu jarku svetlost duge i osvetljavale prostor skoro do pola dvorista. Okrenuo je cetrnaest puta prsten u krug i pitao "Da li me prihvatas?" Gala je rekla s'ljubavlju. "Tebe sam prvog prihvatila. Ti si moja sila Izvora, moja neobuzdana stihija volje, moj surovi mac istine, ti si moja ljubav. Ustani moj junace, prihvatam te potpuno i uvek ces mi biti u srcu!" Lestjeir Estorit Near od kuce Dvanaestokrake Zvezde Evijana je kleknuo i zaljubljenog pogleda okrenuo dvanaest puta prsten i izrekao isti zavet, zatim pitao. "Da li me prihvatas?" Gala je nezno rekla. "Ti si cudesna, magicna dvanaestokraka bela zvezda Evijana, milost prefinjeno-neznog duha, ti spavas kao san u mome srcu. Budi mi stit moj carobni viteze, i uvek budi moj slatki san? Ustani moj junace, prihvatam te potpuno i uvek ces mi biti u srcu!" Vilovnjak je tiho rekao. "Ne osnovano se nadam da cemo se sresti u javi, izvan sna i da cu moci da te usrecim svojom ljubavlju, moja carobna prijateljice?" Zatim joj je poljubio ruku i ustao. "Ja cu biti u odajama odmah do tvojih princezo od Gerhida. Pod mojom obaveznom sluzbom spadju svi zadatci tvoje dobrobiti, zastita i ispunjenje tvojih zelja. Sretan sam sto cemo se vidjati svakodnevno." Poklonio se duboko. Kazdir je skocio i zgrabio Galu u narucje, zavrteo je snazno, zatim je nerado spustio, govoreci veselo. "Hajde idemo, ovaj zur je u tvoju cast zvezdice. Idemo da igramo?" Zgrabio je Ariela za ruku i drzeci Galinu ruku u drugoj krenuo, zatim glasno viknuo. "Hajde Lestjeir vreme je da usrecis princezicu plesom?" Kazdir je bio posebno sretan i svima je popravljao raspolozenje, narocito je prijao Gali. Dodatno je opijao i carobni ritam, zato je igrala zatvorenih ociju zanosno i uzviseno. Bila je toliko divna u svom magicnom plesu, da su je skoro sve oci gledale upijajuci svaki njen pokret sa divljenjem. Plesala je uz njih par sati neprekidno i nije zelela da prestane. Bila je izdignuta u prekrasnom predvorju ekstaze, koji je muzika automatski otvarala, tako da nije imala potrebe da sizlazi odatle.
Kazdir je prisao i podigao je u narucje. "Vrati se dole u telo moja zvezdice? Hajde da prosetamo i popijemo neki napitak?" Uhvatio je za ruku, zatim scepao Ariela, dok je Lestjeir isao pored njih. "Dakle dobili smo novog clana druzine? Mala moja zvezdice ti opasno slamas srca? Pitam se da li postoji jos neka ocajna zrtva tvojih cari, koja ce nam se uskoro pridruziti? Smejao se glasno Kazdir. "Nadam se da ne postoji, ili barem ne da ja znam, sem zlog De Sterona. Uh.. ne smem i ne zelim nocas da mislim o njemu." Kazdir se nasmejao. "Tri viteza su vam vecito na usluzi, ne bojte se moja princezice, tesko da ce stici do vas." Ariel je zapitao "Hocemo da popijemo odabrane napitke pri dvorisnoj setnji? Prijao bi ti vazduh, zar ne lutkice?" Osmehnula se. "Mozemo prosetati jedan krug ako tako hocete, ali ja zelim da igram. Ipak cu vas rado pratiti, jer vas silno volim. Razmisljam, kako mi je moj nebeski otac odredio izvanredno cudan put, poslednje sto bih ocekivala za nas." Lestjeir je pitao. "Najdraza prijateljice, sta si ocekivala? Put je obicno ono sto je preko potrebno i neophodno da se savladaju lekcije i nikada ono sto nam odgovara. Izvor Zivota vidi daleko, generacijama udaljeno, ne povrsno, kao sto to velika vecina inkarniranih cini unutar obe dimenzije. Zato sta si ocekivala?" Gala ga je zacudjeno pogledala. "Postavio si mi izvanredno pitanje. Ocekivala sam da sretnem svoju detinju ljubav Ariela, kao najneznijeg, romanticnog, bratski nastrojenog i podelim svoju duhovnu ljubav bez tenzije sa njim." Stala je i uhvatila Arielove ruke. "Medjutim, pronasla sam nemir sile volje, pronasla sam sve prirodne nepogode i kataklizme, koje sa uzivanjem ruse moju iluziju, ali isto tako i savrsenog, neznog ljubavnika, koji ostvaruje moje zelje. Pronasla sam stit i odanu ljubav, koja se igra opasnih igara samnom, koje jedva mogu da istrpim i ne slomim se sasvim." Lestjeir je gledao zaprepasteno. "To nije sve.." nastavila je Gala. "Pred mene je bacen novi izazov, bez moje volje, zenskaros i opasni covek bez srca je otvorio svoje i moje srce, odveo me medju zvezde, da se sjedinim sa njim duhom, a dole sam nasla isti muski rusilacki impuls, koji uziva u veoma opasnim igrama? I sad dolazis ti moj dragi druze, ti kome sam dala svoj prvi poljubac, Lesji, moj verni pratilac iz detinjstva, sa kojim sam prosla mnoge avanture. Lesji, koji mi je u srcu. Zaista te nisam ocekivala moj dragi prijatelju. Mislila sam da si po mome odlasku nasao prekrasnu vilu i zaboravio na mene, ali nazalost ne? Silno ne zelim da ti slomim srce moj dragi Lesji." Gledao je ocarano. "Dakle, nisi me zaboravila za ovo kratko vreme koliko smo odvojeni? Jako se radujem." Gala se cudila. "Ne mogu nikada da te zaboravim, ja te zaista jako volim. Ti si najzanimljivija, duga avantura mog detinjstva, ti si moj brat kao Arion i Isterald." Lestjeir je tuzno promrljao. "Uvek sam se nadao da cu ti biti puno vise od brata?" Dok su pričali Kazdir je osećao kako se unutar Ariela nanovo formira uragan ljubomore, ali ovog p0uta prema Letjeiru, što ga je začudilo, jer je poverovao kako se izborio makar sa tim rušilačkim, ni malo naivnim unutrašnjim teretom. Posmatrao je Galu, kojoj su nestašno bljesnule oci, dok je uz radosni smeh ustinula Lestjeira i pocela da bezi, izvikujući vilovnjačku, dečiju bajalicu "zmajev ujed na tvojoj kozi! Bezi, bezi, uhvati me ako mozes?" Lestjeir se glasno nasmejao i sav sretan poceo da trci za njom. Stigao je i uhvatio u zagrljaj, ustinuo je i viknuo "Preneo sam ti peckavi zmajev ujed, sad od tebe svako bezi!" Gala je veselo jurila za njim potpuno rasterećena i bezbržna, dok se on izmicao i trudio se da joj pobegne. Na kraju je dopustio da ga uhvati i zagrli, ostao je tako da stoji, sa glavom do njene kose. "Jako si mi nedostajala. Tvoj potencijal, tvoj prekrasni miris i topli zagrljaji me opijaju srecom." Kazdir i Ariel su se pogledali. "Ovo je opasno moj Ariel, ovaj vilovnjak je hipnotisan za zivota. Pitam se da li cemo spajati apartmane ili cemo se svi gurati u jednom?" Nasmejao se glasno, a Ariel preko volje zajedno sa njim. "Svakako se sprema sve veca bura, pitam se hoce li je princezica preziveti?" Vilovnjak je jos uvek drzao Galu u zagrljaju. "Nedostajao si mi jako, najjace jako dragi Lesji. Divno mi je u tvome zagrljaju bez tenzije." Sapnuo je. "Hvala ti sto si me prihvatila. Pored tebe je velika guzva, sto sam mogao da ocekujem, s'obzirom na tvoju savrsenu lepotu, cistotu i potencijel ljubavi, kojim blagosiljas stvaranje." Stisnuo je uz sebe. "Skroz ti pripadam." Kazdir je viknuo. "Hajde deco, vreme je da se vratimo!" Okrenuli su se da podju. Gala se taman pomerila iz Lestjeirovog zagrljaja, kada je za misicu cvrsto uhvatila ruka i povukla snazno prema sebi. Drzao joj je veliko secivo pored srca, a drugom rukom oko struka ispred sebe. Gala nije mogla da mu vidi lice, ali je znala da je to De Steron i osetila ogroman nemir. Gledala je Kazdira i Ariela koji su se brzo priblizavali. "To je dovoljno! Nemate potrebe da prilazite blize!" Ariel je viknuo "jos uvek nemas pravo na nju! Kako si se usudio da ides mimo volje vrhovnih veca visoke magije?" De Steron je odgovorio sarkasticno, namerno naglasavajuci svaku rec da zvuci kao uvreda. "Dosao sam da se upoznam sa svojom buducom nevestom! Red je da je bolje osmotrim, da vidim i razmotam sto cu pazatiti, zar ne? Moram da joj postavim nekoliko vaznih pitanja! Tu mirujte, ako vam je vredan njen zivot? Jasno?" Kazdir se razderao "da li nameravs da je odvedes odavde?" De Steron je odgovorio "jos nisam odlucio, to potpuno zavisi od nje! Ne prilazi, Lestjeir pridruzi im se! Dakle i ti si dosao da je cuvas od mene, poslala te kraljica Moak-Near?" Nasmejao se glasno ledenim smehom, od koga su kroz Galu prostrujali neprijatni zmarci. "Princezo Galijena od Gerhida Zlatnih Listova, okreni se polako prema meni?" Gala se sasvim polako okrenula, pogledala ga u oci i sledila od užasa. Gledale su je kao ugalj crne i unutar zenica crveno uzarene oci, surovo, bez ljubavi, zlobnim pogledom, koji uziva u njenom strahu. On je stisnuo snazno uz sebe drzeci iza ledja veliki noz uperen ka njoj. Gala je vrisnula priguseno, a De Steron se nasmejao i sapnuo "svidja mi se tako prigusen vrisak" i stisnuo je jos jsce, medjutim ona nije htela da mu pruzi zadovoljstvo i trpela je bol, gledajuci ga prkosno. "Ja necu vikati! I nikada necu biti tvoja! Nikada!" De Steron se nasmejao zlobno. "Vec si moja!" Rekao je sa pakosnim uzivanjem. "Oduvek mi pripadas! Dodji!" Ariel je viknuo pretecim glasom od koga se sve zatreslo "ako je dotaknes neprilicno ubicu te!" Oci su pocele opasno da mu plamte, spremao se haos. Gala je viknula uzasnuto "molim te smiri se dragi Ariel? Nece me povrediti! Ja znam tacno sta da radim! Ne brini sve ce biti dobro, sacekaj me? Preklinjem te nemoj da ucinis nista lose?" Osecala je Arielov ogroman bes i uplasila se da ce potpuno podivljati. Cula je glas princa Ariona i bat mnogih koraka kako trce prema njima. De Steron je konstatovao "postaje guzva! Dodji!" Zgrabio je rukom cvrsto oko struka i povlacio prema otvoru pecine Lisicije Stene, po kome je mesto i dobilo naziv. Provukao je sagnutu kroz otvor i uvukao unutra. Gala se mučila i zapinjala, dok je bezobzirno vukao. Cim su odmakli par metara dalje, zastao je i zasekao ruku ogromnim srebrnim nozem, zatim krvlju poprsko prolaz pecine mrmljajuci reci, dok je cvrsto stezao oko struka, rukom s'krvavim nožem. Crvena, maglicasto-prozirna magijska blokada pojavila se na ulazu pecine. De Steron je grubo gurnuo i pritisnuo o tvrdi, kameni zid, drzeci je izmedju grudi ispruzenom rukom. "Odbijas da budes moja?" Gala se zacudjeno osmehnula. "Odbijam sasvim, ja te ni ne poznajem, pa kako onda mogu da budem tvoja? Taj koji me zove svojom, mora da osvoji moje srce." Rekla je nezno. De Steron se trgao. "Zasto mi pricas takvim glasom, hoces da se oslobodis magijom?" Gala se nasmejala veselo. "Ja ne koristim magiju, jer sam vecita Arhandjelaska sila, to znas, zar ne? Ja nisam za tebe." Rekla je bezbrizno bez trunke straha. De Steron je gledao kao ugalj crnim, jako blistavim ocima sa zeljom i besom ujedno. U jednoj saci je drzao noz naslonjen na njene grudi, a prstima druge ruke joj dodirivao lice. "Jako si lepa, to je dobro." Gala se malo pokolebala iz nelagodnosti sto je dodiruje. "Postavi mi pitanja, pa da se vratim na ples? Dakle?" De Stron je posmatrao namrsteno i hladno. "Da li si jos uvek devica?" Ona ga je gledala ravno u oci prkosno. "Ne, nisam!" Naglo je lupio drskom noza o zid pecine, ravno pored njenog lica. "Tako mirno to kazes.." Prekinula ga je "da, jer volim svoje ljubavnike i oni mene vole svim srcem zauvek. Ja nisam zena za tebe. Prorocanstvo je pogresno. Ja sam nosioc svetog trojstva ljubavi, nikako crvenog plamena!" De Steron je gledao sada uzareno crvenim ocima, ostro sa podsmehom. "Jako malo znas, crveni plamen Raidia jeste ocaravajuci plamen svetog trojstva ljubavi."
Začudjeno je izgovorila, daleko blazim glasom "ali dragi prijatelju, zasto ga onda ne koristis? Zasto koristis strah umesto prekrasnog, Bozanskog plamena svoje kuce? Cemu crna magija i svi uzasi karme, koje sobom povlaci, kada bi mogao dosegnuti dobrobit darova svemoći?" De Steron je sagnuo glavu. "Zato si mi ti trebala." Prirodna bujica radosti joj je blistala u očima. "Srecom vise ti ne trebam?" De Steron je gledao ostro, razmisljajuci napeto. "Ne znam, ti nisi vise devica, sto je bio primarni, vrlo vazan uslov. Hmm.. ne znam da li mi koristis i bez toga? Moracu da proverim." Bez trunke straha je upitala "izvanredno! Hoces li me pustiti?" On je gledao pretece s'neskrivenom zlobom, dok su joj duž kičme prolazili neprijatni zmarci. "Ti lazes! Znam da lazes, bas kao i svaka druga prevrtljiva zmija." Govorila je ocajno, dok joj se sve snažnije uznemirenje širilo grudima od njegovog pogleda. "Ja ne mogu da lazem, nije mi dozvoljeno. Nikada do sada nisam namerno slagala, ili učinila bilo šta loše." Viknuo je promuklo "lazes, znam da lazes!" Okrenuo je pritiskajuci uza zid pecine. Svom snagom se otimala, dok joj nije stavio noz ispod grla, tako da nije imala izbora, osim da se skroz umiri. De Steron je povlacio haljinu navise jednom rukom, sasvim oslonjen na nju, bolno je pritiskiajuci o oštar zid pećine. "Mmm.. najfinija meka koza.. miris koji me mami i stvara strastveno pomracenje. Da ti uzmem cednost ovde, dok te drzim na milost, a tvoji navodni ljubavnici vriste od muke i drhte sto si u kandzama Sotone? Tvoj miris me zove da zarijem zube unutar mesa.. da te rastrgnem. Ne plasi se.. cuvacu te kao zeljenu poslasticu. Predugo te cekam. Sva drhtis.. fino.. tako treba. Vristi.. to zelim. Otimaj se.. da li te ovo boli? Uskoro ce jos vise. Ti si krunski uzitak moje kolekcije. Pocinjes da uzivas u slatkom bolu? Uzbudjujem te? Da.. jace vristi.. zelim da te cuju i iskidaju se od nemoci. To hocu.. bas takve zvuke. Prokleto si suvise lepa.. vredis moga lova i da si mi opsesija. Da odmah proverim da li si cedna? Ti si mi neophodno sredstvo.. tek sada jasno razumem sta mi je ciniti." Gala se uvijala od muke i vristala, dok joj je snazno stiskao butine i ostavljao modrice cak do struka. Prevlacio je grubo rukom preko stomaka i njenog vesa pozadi, zatim joj ponovo guzvao rukom butine, zadnjicu i kukove. Osecala je kako on sve snaznije gori od strastvene pomame i sasvim se ukocila od straha. Zagrizao joj je vrat, dok je prevlacio rukom preko vesa, zbog cega je vristala prestravljeno. Kada joj je zavukao šaku napred prema grudima, uspela je da spoji ruke gore i pritisne okrecuci prsten, zatim je uzurbano povikala reci na vilovnjackom jeziku, pre nego sto je stigao od noza da joj zapusi usta. "Ate Grimid! Ate Grimid! Ate Grimid!" De Steron je odskocio i izmaknuo od nje, a ona pozorno gledajući prema njemu povlacila prema izlazu. Ogromna zver Zlatnaste boje, sa tek ponegde crvekastim prelivima pruga se pojavila i stala ispred nje "Ate garano Grimid!" Grimid se okrenuo, a crvene uzarene oci su mi bljestale u polumraku. "Ate garano eto!" Pokazala je rukom barijeru. Cula se potmula grmljavina i skoro trenutno mogao ugledati zlatnasti odsjaj od vrha otvora pećine kako je prostrujao nadole, kojim je barijera srusena kao od sale, a De Steron Bog sam zna kako i gde, netragom nestao. Ariel, Kazdir i Lestjeir su uleteli unutra, dok je princ Arion stajao na ulazu u pecinu. Gala im je pokazala rukom da sacekaju, zatim izgovorila uz naklon "nakhate Grimid! Dakarad onomje edo. Nakhate!" Poklonila se sa postovanjem, kako je naucena, dok je Grimid uzvratio naklon glavom. S'olakšanjem je poletela u zagrljaj svoj trojici. Ariel je zgrabio u narucje i cvrsto drzao, dok mu je telo podrhtavalo u naletima, a oci mu prekrivale tamne naocare. Osecala je silan bes, jedva zauzdan skrmicom, koja je mogla da prsne svakog trena. Zagrlila ga je cvrsto govoreći "sve je dobro. Nista ne brini, verujem da ce od sada sve biti u redu." Nasmejala se glasno. "De Stron je jako glupav i zaostao covek, on je kao neki prostak sa ulice. Neverovatno da crveni plamen predstavlja moj plamen, plamen svetog trojstva ljubavi. Da li ste to znali? Ali on ne zna da ga koristi, zato mu ja trebam. Medjutim rekla sam mu da imam puno ljubavnika i da nisam cedna, zbog cega se propisno sokirao i verovatno me vise nece gnjaviti, bar se nadam. Ne veruje mi, to je muka." Gala se smejala veselo, dok se Kazdir cudio tome. "Ti si opasno malecno čudo, zaista si mu rekla da imas vise ljubavnika odjednom?" Smejala se veselo. "Mislice da sam raskalasna i nece me više gnjaviti. Bilo mu je jako bitno da budem devica. Mozda je zeleo da me zrtvuje? Ili veruje u neko sujeverje? Ja ne mogu da shvatim da je on uopste vilovnjak plemenitog roda, kada je toliko prost, grub i radi magiju pomocu svoje krvi. Verovatno mu je trbala moja krv? Uh.. necu da razmisljam o tome, sada je sve proslo i vise necu izlaziti vani barem jos nedelju-dve, dok se sve ne smiri. Ne zelim nikada vise da ga vidim dok sam ziva." Sve dok je Ariel nosio prema kuci osecala je njegov nemir, opasno pogubni bes, tešku, tamnu energiju, želju da uništi i sve razlomi u komade i kako u njemu vlada skoro ludilo i citav haos. Cvrsto je obmotala ruke oko njegovog vrata i poljubila ga, u nadi da ga dozove nazad u dobrotu i nekako smiri, obraćajući mu se telepatski "molim te smiri se moja ljubavi? Sve je dobro, a ti nemas teret karme, zar nisi sretan?" Ariel je odgovorio ogorceno-zlobnim tonom, tako da se ozbiljno zabrinula. "Bio bih sretan da sam mu razbio glavu o zid! To bi me usrecilo jako. Ovo mu necu oprostiti, ubicu ga sa uzivanjem." Gala je prebledela. "Gospode Boze! Sta to pricas? Zar zelis da postanes zli kao.. kao on? Ne mogu da podnesem pomisao da potoneš u tamu zla. Molim te vrati se meni, budi moja ljubav?" Pogledala je Kazdira potpuno ocajna, dok se on smesio prema njoj i pruzio joj ruku. "Kazdir pomozi mi? Kako da vratim Ariela iz pogubnih tendencija misli osvete i zlog besa?" Njegov zavodljivi, mirni glas se začuo "Zar ne znaš odgovor? Ljubavlju naravno." Rekla potisteno. "Da, znam ljubavlju, ali me on sada ne cuje. Da li me cujes moj najdrazi Ariel?" Poljubila ga je stidljivo, dok su prolazili kroz gomilu ljudi, zatim se trgnula, ucinilo joj se da vidi De Sterona nedaleko iza stuba. Da li je moguce? Ariel je mirno tutnuo u Kazdirovo narucje i potrcao u smeru gde je i ona videla De Sterona. "Kazdir spusti me, moramo hitno za Arielom! Pozuri, molim te pozuri?" Kazdir je jurio kroz gomilu s'njom u narucju. Ariel je stajao skinutih nocara i gledao u De Sterona strogim, pretecim pogledom od koga se ona sledila. Ovo ne moze biti Ariel, on nema tako zli pogled. Ne, ne, molim te Boze nedaj da bude neceg nasilnog? Ariel je polako isao ka njemu, dok je De Steron stajo pokraj poslednjeg stuba terase i s'podsmehom gledao u njih najgore zlim crnim ocima. "Ariel?" Viknula je."Kazdir spusti me molim te? Moram da ga zaustavim!" Medjutim on je nije poslusao, niti se Ariel okrenuo. Lesrijer je Isao sada vec uz Ariela, dok je Kazdir mirno stajao usled gomile i drzao je u narucju. Princ Arion se pojavio i pritrcao uz Ariela, zatim Rafael, Princ Isterald, Eledrijel, Atrion, Azeri-El, Gidar Etro, cak i Avalon i El-Dre, ceo njihov Etrel na okupu. De Steron je sisao sa terase i stajao u dnu dvorista. Cekao je malo, zatim je viknuo. "Zanima me da li je princeza Galijena od Gerhida Zlatnih Listova sacuvala svoju cast i vrlinu, da li je jos uvek nevina?" Princ El-Arion je zaustavio Ariela, koji je zlobnim, pretecim glasom viknuo "priceza Galijena je moja zena i vise nije cedna, zato mi kao sto zakon nalaze po pravu pripada!" Gala se iznenadila sto zna cudne, srednjovekovno-vilovnjacke, zastarele i ovom dobu u mnogome neprimerene zakone. Nastavio je "povredio si moju voljenu zenu. Naneo si uvredu meni licno, jer si spustio svoje prljave ruke na pricezu od Gerhida, zato te necasni, prokleti plemicu upravo izazivam na dvoboj! Izaberi oruzje? Odmah sada, necu da cekam! Da li me razumes, ili da ponovim na vilovnjackom jeziku? Akte de Kezderame! Dovraga cujes? Izazivam te na pošten dvoboj! Bori se samnom? Mozes i pomocu svih ti znanih trikova, ne smeta mi ni neposteno, lom i pakao, samo neka bude odmah i hitno! Cujes?" De Steron se razderao "Cujem, jako dobro cujem. Sacekaj! Resicemo i to! Da li princevi od Gerhida Zlatnih Listova mogu potvrditi da princeza Galijena od Gerhida nije vise cedna? Moram da znam, ili da zatrazim zakoniti pregled cednosti?" Princ Arion je viknuo "potvrdjujem!" De Steren se derao nazad "da li potvrdjujes svojom plemickom casti?" Princ Arion je odgovorio "potvrdjujem! Da li je ovim tvoje potrazivanje njene ruke okoncano?" De Steron je skrgutao zubima. "Moguce! Razgovaracemo uskoro!" Ariel podrugljivo viknuo "zar kukavicki bezis? Prokleti plemicu, zar drhtis od straha i ne smes samnom na dvoboj? Necasna kreaturo, ti jadni stvore zalim te duboko, dakle hrabar si samo da otmes zenu? Jao-jao pasces mi saka, polomicu te s'uzitkom pre nego sto te unistim! Niko ne sme da dotakne sto je moje! Ne usudjujes se dakle samnom na dvoboj, a odvazio si se da mi diras zenu?" Ariel je svaku rec izgovarao sarkasticno i podrugljivo, jezivim glasom, koji sece u kriske. De Steron je viknuo promuklo kroz zube, sa jedva sudrzanim besom "jos cemo se sresti! Bice vremena za nasu tucu! Jedva cekam! Svaku uvredljivu rec cu ti naplatiti krvavom kamatom! Trijumfovacu nad tobom, strpljenja?" I nestao.
"Ariel?" Viknula je Gala, ali se on nije okrenuo. "Kazdir molim te spusti me?"Zatražila je umiljato. Ali je Kazdir i dalje drzao mirno, neosvrćući se na sve njene molbe. "Oh Gospode, on me nece vise gnjaviti, vidis da mu treba devica? A ja nisam vise devica i cedna." Rekla je ponosno, zbog cega se Kazdir glasno nasmejao. "Hmm.. da.. vidis mila, zato si najcistije cedno bice koje postoji. Uostalom ja bas i nisam toliko siguran da vise nisi devica. To se mora proveriti." Rekao je saleci se. "Ali zar ti znas to da proveris? Da li se to lako vidi, kako se to vidi? Gde je to?" Kazdir je umirao od smeha. "U poverenju ja stvarno mislim da si ostala cedna i da se tu nista nije izmenilo." Gala je zaprepasteno promucala "Ali.. ali kako? Pa.. pa.. ja sam par puta zapravo imala drugi deo igre, bas ozbiljno. Zato to ne moze da bude tako, jer.. jer.. ja sam stvarno bila sa Arielom. Pa cak i da se potvrdi fizicka cednost, to nista ne znaci, jer ja nisam cedna i tacka! Evo.. imam.. imam dva ljubavnika. I to je istina. Sreca da je tako, eto.. neko je dobro ipak doslo i od drugog dela igre." Kazdir je rekao sa ljubavlju. "Isuse Boze ja sam opasno zaljubljen u tebe. Ti postajes moja opsesija, jedino sto zelim je da budem pored tebe i uz tebe, ne bih ni na sekund da se odvojimo. To postaje jako opasno, m0ja mala zvezdice. Hajde idemo. Vreme je da se sklonimo s'vidika." Kazdir je nosio kroz guzvu i zurno preskakao stepenike, za cas su stigli gore. Kada su usli spustio je nezno na krevet i seo pored nje. "Da li zelis da me poljubis?" Pitao je nezno. "Jako!" Rekla je i skocila preko njega ljubeci ga. Cvrsto je zagrlio uzivajuci u poljubcu. Gala se pomerila iznad njega i pitala ozbiljno. "Reci mi.. da li stvarno znas kako izgleda neko cedan?" Kazdir se nasmejao. "Znam. Hmm.. mala znam to jako dobro." Ona je procistila grlo od frke. "Ali da li se to lako vidi? Mislim bezbolno?" Osmehnuo se gledajuci koliko joj je frka i kako crveni. "Hoces da pogledam? To nije strasno i lako cu videti, medjutim ja bih trebao u tvom slucaju jos sto sta tu da pogledam pride." Ramisljala je namrstenog lica. "Ako ne moras da me diras, hocu da vidis?" Kazdir je bio ozbiljan. "Mozda cu morati da te diram, zaista.. vidi mila.. mozda necu moci drugacije da ocenim sta je uzrok? Ustvari to eto moze i da saceka, ali trudicu se da bude iskljucivo povrsan pregled." Odlucno ga je pogledala. "Jako me zanima, jer ako je jos uvek tako, moracu hitno to da promenim. Hitno!" Nasmejao se glasno i naklonio na nacin plemstva. "Izvsno! Stojim ti potpuno na usluzi, mozes me iskoristiti po zelji?" Gala je viknula. "Ali ja sam jako ozbiljna, najjace-jako!" On se i dalje smesio. "Isuse Boze! Znam da si ozbiljna i pitam se da li iko ima predstavu na kakav potpuno cudan i totalno drugaciji nacin ti razmiljs? Da li bilo ko osim mene zna, sta se desava u tvojoj prekrasnoj, maloj glavici?" Zapitala je stidljivo, crvena u licu. "Dobro, hoces da pogledas, ali da se ne igamo?" Prvrnuo je ispod sebe, dok je strast vec vrila unutar njega. "Moja slatka mala ljubavi, ne mogu da ti obecam da te necu napasti, jer cu izvesno potpuno odlepiti izgubiti razum i dodatno poludeti, zelecu da te rastrgnem na komade, sto je ogoljena, cista istina. Otišao je do kupatila, oprao ruke i vratio za par minuta. Dodji lutkice, ovde je najjace svetlo. Trebace mi i jaka lampa, sacekaj?" Odneo je do plakara i spojio dva taburea. Podavio je haljinu skroz na gore i uperio svetlo, Gala je strpljivo cekala. "Dakle?" Kazdir je rekao nezno. "Moram da te pipnem i to.. hmm.. mozda ti se nece dopasi, medjutim to je stvarno potrebno da bih utvrdio sta i kako se moze?" Gala se ukocila. "Dobro. Jer moram da znam? Ali.. ali.. ne.." Prekrila je rukama i oci i usta. Kazdir se nagnuo i poljubio je. "Ssss mala.. opusti se sasvim? Bicu nezan. Potrudicu se da sto manje boli. Ako uspes da se potpuno opustis moguce da nece uopste boleti? Molim te lutkice potpuno se opusti? Brzo cu vdeti." Drhtala je od silne frke i nije mogla da se opusti, plasila se i ocekivala bol. Grizla je ruku i umirala, bolelo je jako, jako. Kazdir je konačno progovorio, milujuci joj kosu dok je bleda u licu nestrpljivo cekala njegov sud. "Nazalost, sve jos uvek netaknuto. Nisam video nista cednije i sa jacom rastegljivom, otpornom opnom." Govorila je placnim glasom "pa to nije moguce! Jao, jao-uh Gospode.. sta cu sada da radim? Gde je Ariel?" Odgvorio je blago, dok je nezno milovao po obrazu. "On ne zeli da ga vidis u besu. U strasnom, iskrivljenom potencijalu surove volje i verovatno zudi da se dokopa tvog.. hm.. napadaca i unisti ga." Bila je ocajna. "Ja moram ovo najhitnije da uradim i koliko god je uzasno i boli, moram! Ne mogu da podnesem pomisao na.. na.. zlog.. ne mogu da podnesem! On mi je umalo.. umalo provrio cednost. Ja ne mogu da dozvolim da on vidi, ili sazna istinu. Umrecu ako me jos jednom dotakne." Kazdir je bio u trenu slep od besa. Ustao je i udaljio se par koraka okrenut od nje, da mu ne vidi oci. "On je pokusao da proveri da li si devica? Do djavola karma.. on mora da nestane! Sada cu i ja da poludim, vec sam zaslepljen besom i necu biti prijatno drustvo. Potrebno je da se hitno smirim. Prokleti demon! Dovraga i sve zamke posrnulih carobnjaka, imam ubilackih tendencija. Sackaj.. moram da se smirim pomocu trikova. Spustio je glavu izmedju ruku i za minut-dva vec se smesio prema njoj. Gledala ga je zabrinuto. "Ne brini zvezdice, moja uloga je trenutno sasvim drugacija. Meni je odredjeno da ostanem nocas uz tebe, da te stitim i ispunim svaku tvoju zelju. Ariel se verovatno nece pojavljivati duze vreme, jer njega nece brzo proci ubilacki bes. Ja mislim da je bolje sacekati i ne raditi nista ishitreno po pitanju tvoje cednosti? Ipak, toliko te poznajem i svestan sam da neces cekati, zar ne? Vidi, moja voljena zvezdice, ako si u stanju da se psihicki pripremis na bol, ja sam tu kada god to pozelis? Medjutim ne zelim da te povredim, radije bih to prepustio Arielu. Nije mi drago da me drzis u secanju spojenog sa strasnim iskustvom. Stvarno me ne zanima da ti organizujem bolne agonije mucenja, bez obzira sto me uzbudjuju sadisticke fore, nije mi do toga da ti oduzimam nevinost, zanima me puno vise da te usrecim." Gala je bila ocajna. Kazdir je podigao u narucje. "Ti znas da tvoj strah stvara i uvecava bol i ako se oslobodis straha, ne bi trebalo da boli, mozda samo tek jako malo. Ali ako je prisutan strah kao kod tebe, bol ce se pojacati i postati preintezivan. Razumes li mila?" Bila je sasvim ozbiljna. "Potpuno si u pravu, ja sam kukavica i plasim se bola. I.." Odlucno je prekinuo. "Ti si daleko od toga! Ti si najhrabruja zena koju znam. Jedino se plasis fizicke ljubavi, zar ne?" Tuzno se nasmejala. "Tacno. Samo se toga plasim. Ustvari cak se uzasavam nasilnog i grubog ovde." Nezno je sapnula, potpuno crvena u licu. "Dragi moj ljubavnice, pomozi mi da vise ne budem casna i cedna? Da li pristajes?" Neverica mu se cula u glasu. "Zaista ces meni ukazati tu cast i predati mi taj teret? To nece biti prijatno iskustvo za oboje, to shvatas, zar ne? Sigurna si da mene zelis?" Klimnula je glavom, dok je umirala od straha. "Da odmah sada?" Kazdir se mirno skinuo, zatim možda previše vešto svukao njenu haljinu i samo dunji deo vesa. Uzeo je u narucje govoreći "gledaj u mene i sta god kasnije bilo, potrebno je da me neprekidno gledas u oci?" Izgovorio je u nadi da će se time zaustaviti, možda barem ublažiti, ili makar odložiti njegovo prokletstvo pomračenja od strastvene pomame. Gala je gledala u prekrasne oci pune mira i ljubavi, u zvezdana polja, kojim je plesala sa svojim voljenim ljubavnikim i svojim bratom. Lice mu je isijavalo srebrno-belo svetlo, u kosi i ocima su stanovale zvezde. Bio je magicno lep, prekrasan, ona ga je volela svim srcem. Saputala je. "Tebi se predajem. Tebi dajem da mi nacinis bol, tebe zelim." Kazdir je bio opijen od ljubavi, lud od srece, opcinjen nenim recima, potpuno zaveden. Voleo je vise od sebe, vise od zivota, vise od svega izrazenog i ne izrazenog. Nagnuo se nad njom i spistio glavu do njenog vrata zagrizao ga opasno, zatim je strastveno poljubio, upijao, obozavao. Ogromna ljubav strast kroz viziju su je izdigli njegovim potencijalom, soba je nestala, plovili su zvezdanim prostorom u neprekidnoj ekstazi savrsene lepote. Gala je od intezivne lepote ispustala zvuke uzitka, tesko disala, dok joj je telo podrhtavalo. "Savrseno.. toliko je lepo.. volim te.. jako te volim.. uzivam potpuno medju zvezdama bezbrizna i slobodna." Cula je Kazdirov glas svuda oko sebe. "Pozeli da te uzmem? Moli me da te usrecim?" Rekla je ispunjena lepotom njegove sustine. "Zelim tvoj potencijal.. smesaj se samnom.. uzmi me. Ispuni me vizijom ljubvi? Ispuni me ekstazom?" Cula je svuda oko sebe. "Volim te.. skroz te volim, silovito snazno, toliko da sam lud od ljubavi. Gotovo.. pomracicu potpuno, jedva se suzdrazavam. Gospode pomozi joj? Ne dozvoli da je ispuni bol i dotakne je unutratanja frka? Ne boj se mala, dacu ti najlepse sto umem. Gledaj u mene?" Poljubio je vatreno, zatim je snazan ostar bol je prsekao ekstazu. Gala je vristala iz glasa. Svaki sledeci pokret donosio je jos jaci, zatim nesnosno snazan bol. Uskoro je bila u agoniji uzasa i tresla se od straha, od najsurovijih, uzasnih pokreta, dok je on ljubio prozdiruci njene usne da prigusi jezivo bolne krike. Kazdir je pomracio potpuno od strastvenog uragana, stezao je toliko jako da joj je presecao dah, dok je ona mislila da ce svisnuti i da nece izdrzati, jer je bol je bio preterano snaznog inteziteta. U glavi joj se mutilo, zatim je sve postalo zamagljeno, osetila je kako tone i nestaje u nesvesti.
Probudila se, tacnije osvestila potpuno praznog uma, sto je kod nje uvek bilo tako posle spavanja. Kazdir je bio potpuno obmotan oko nje i oslonjen na lakat gledao je zabrinuto, sa bocicom mirisljave soli u ruci. Nasmesila se radosno dolazeci k'sebi. Par minuta nije mogla niceg da se seti, zatim su joj oci bljesnule. "Hvala Bogu, sve je konacno gotovo zar ne?" Rekao je zabrinuto. "Nazalost, nisam ubedjen da jeste." Promucala je. "Pa.. pa.. pa.. mi.. mi.. smo.. smo sada.. i ja sam izdrzala najstrasniji, nesnosno jako vekiki bol.. i.. i znaci da je gotovo. Ne moze da bude drugacije! Ne moze.. necu tako. Reci mi istinu?" Kazdir se tuzno osmehnuo, vrteci glavom. "Izgleda zvezdice to kod tebe bas tesko ide. Mala, ti si svuda jedinstvaena pa izgleda i ovde. Posle ovakvo zestokog mog.. hmm.. postupka.. kod tebe je sve i dalje nekim cudom netaknuto." Zprepasteno ga je gledala. "Sada je to vec nemoguce. Ja stvarno ne verujem da je tako, trebamo pronaci poverljivog strucnjaka da nam potvrdi? Osim sto se jako plasim pregleda, narocito nepoznatog lica." Kazdir govorio nezno, dok joj je milovao glavu i obraze. "On ce ti reci isto sto i ja. Lutkice, ako ti je silno zapelo i zelis misljenje lekara, ja znam takvog poverljivog strucnjaka?" Bila sasvim je ocajna. "Ali ako to nece otici, onda mogu imati jako problema sa zlim.. De.. uh.. ne mogu ni da mu izgovorim ime." Bila je potpuno razocarana. "Ta vrlina je uzas, nista dobro sem bola i jos bola i patnje, svadje iz gluposti. Pitam se zbog cega uopste postoji tako nesto nepotrebno? Ja sam mislila da to jednom prodjem i zavrsim sa tim zauvek. Da nikada vise ne moram to da radim. Jako sam ozbiljna." Kazdir se smejao. "Znam duso, upravo se zato smejem. Dodji." Preneo je do dnevne sobe, dao joj omiljeni napitak i naterao da pojede zalogaj torte. "Koliko je vremena proslo? Da li sam dugo spavala, ili bila u nesvesti?" Odgovorio je. "Proslo je par sati, sada je oko pola pet ujutru i upravo svice. A mi upravo idemo na kupanje i spavanje, da li je to ok?" Klimnula je glavom, zatim zastala. "Samo.. gde je Ariel?" Kazdir se naglo uozbiljio. "Malo pre sam se cuo sa njim. On je jos uvek vani. Verujem da mu je potrebna sto zahtevnija vezba i da se propisno iztutnji." Rekla je odlucno. "Idemo onda do terase, mozda cemo ga videti?" Zgrabio je i zaustavio. "Nikako! Shvati, ne valja da se zna koji je tvoj balkon, osim ako ti je dosadio ovaj apartman i namerno hoces da se premstis u drugi? Svi zastori su navuceni na prozore i necemo ih podizati. Moja lepotice, sada si samnom zatocena, da li se radujes?" Smejao se glasno. "Sasvim ozbiljno zvezdice, ti si u kucnom pritvoru samnom. Interesantno zar ne? Prepustena si mi na milost. Da li ti se dopada takva pomisao?" Brzo je rekla. "Sretna sam sto sam prepustena tebi na milost, jer te jako volim i ne smeta mi da budem zatocena." Kazdir je podigao i poljubio sa ljubavlju. "Ti si cisto blago, najsjajniji dragulj i ja te obozavam. Umirem za tobom moja zvezdice, ovo postaje opsesivno, uzareno-intezivno emotivno iskustvo, ni malo naivno, cak vrlo opasno, jer ako odlucis da me sklonis od sebe, ja to necu preziveti." Zacudjeno je rekla "Ali ja te necu skloniti sem ako postanes zli, ali to nikada nece biti, zar ne?" Kazdir se smesio. "Ti me usrecujes potpuno. Ne, to nikada ne moze da se desi, ali zato mogu ozbiljno da pomracim od strastvene pomame, sto isto tako ne valja. O, lutkice, pojeo bih te celu da smem i uradio tebi ne pojmljive, frkovite zahvate i necuvene stvari. Medjutim toliko me opijas i toliko sam silno zaljubljen da cu pristati na svaku ulogu, koju mi odredis." Lezali su u kadi i igrali se penom, pravili rukom vodoskoke, golicali, ljubili sa nosevima od pene i uzivali, potpuno. Gala je rekla zlocesto, sa ocima kao u macke koje smislja nevaljalstvo."Hajde da namestimo zur za dvoje? Pusticemo muziku, samo tek malo glasnije i igrati?" Dok su izlazili iz kade i isli prema spavcoj sobi sve vreme su pricali. "Hoces da namestimo samo nas zur?" Kazdir se smejao "Naravno. Ostvaricu sve sto pozelis? Dakle kimono-Pidzama zur?" Skakutala je od srece i tapsala. "Izvanredno! Ovo je moj prvi kucni pritvor, ali posto imam tebe, bice super-zabavno. Da li ti volis da budes sam?" Kazdir se smesio i gledao je zvezdanim ocima tako, da zadrhti iznutra. "Volim. Ali jos puno vise od toga volim da budem sa lepom zenom." Gala je progovorila sasvim ozbiljno. "Znas ja oduvek potpuno uzivam u samoci, jer sam tada apsolutno sretna, posto kroz mene protice cist impuls ogromne ljubavi i samo tu ljubav osecam, zato je sve ocaravajuce jako dobro. I vidis, znam da ne bih ni malo patila kada bi se rastali, jer vazno je samo to sto se sada desava. Zasto bi mi bilo vazno nesto sto je proslo? Nikada ne pomislim na ono sto nije pored mene. Nema smsila plakati za prosloscu, zar ne? Ja zivim u trenutku i osecm ga potpuno, mozda sam zato toliko preosetljiva?" Kazdir je gledao sasvim zacudjeno. "Isuse Boze! Ti si definitivno najcudnija zena na svetu. Ali da, u pravu si, nema smisla biti opterecen prosloscu, vazno je samo ono sto se desava sada. I zato ne bi trebali da patimo kada se rastanemo, ipak ljudi strasno pate, jer im taj neko prejako nedostaje. Hmm, Kada bi te recimo.. zli D. oteo, da li bi patila?" Gala se smesila, u ocima joj je blistala snazna volja pored ljubavi. "Kada sam bila sa njim nisam se plasila ni malo. Znala sam da moram da ga pobedim i za mene opcija zarobljavanja nije bila moguca, samo kratak razgovor, koji ce sve resiti u moju korist. Odlucna sam da me ne moze zarobiti i zato ni nece. Ne mogu da dozvolim da bilo sta bude mimo moje volje, odnosno volje Izvora Zivota." Kazdir je gledao sa divljenjem. "Svaka zena bi bila u panici, medjutim ti si i tu sasvim drugacija, srecom." Smesila se, a u blistavim ocima je treperila volja i nestasluk. "Kazdir moj brate, ja nisam samo zena, ja sam i Veliki Andjeo Stvaranja, a ti si mi rod rodjeni. Zli D. je nistavan za mene, za nas. On je jako glup i primitivan, nisko-vibrirajuci jadni stvor i potrebna mu je pomoc, ali ne od mene. Ne shvatam da plamen svetog trojtva ljubavi moze da da se koristi u zle svrhe? Raidia je sveti plamen, sto znam oduvek, pa ipak sam nekako smetnula sa uma, sto je cudno? Ja mislim da u toj porodici nesto jako nije u redu, nekako je tu sve izvrnuto naopako. Imala sam utisak, kako sam pored srednjovekovno zlog, moguce i sujevernog coveka, nikako vilovnjackog plemica. Neko bi trebao da razotkrije celu dramu i misteriju oko plamena Raidia. Ovaj dragoceni plamen njhove porodice sigurno nedostaje vilovnjackoj dimenziji i stvara neravnorezu u njihovom svetu, verujem da je samo zato ovakva frka oko mene. I razmisljam da odem do svoje majke i pokusam da popravim to na drugi nacin?" Kazdir je posmatrao ozbiljno. "Sada nije vreme da putujes bilo gde, narocito tamo. Objasni mi malo vise o vilovnjackim plemickim porodicama i ravnotezi, na sta si tacno mislila? Radosno su joj blistale oci dok je objasnjavala. "U stvari je sve sasvim lako, slicno nasem unutrasnjem krugu i energiji koju unutar sebe nosi svaki Kristalni Pokretac. Vilovnjacke plemicke porodice generacijski radjaju decu sa oderdjenim plamenom, odnosno specificnim energetskim potencijalom, koji cuva njihova porodica. To bi bilo kao da si ti jedna porodica, Ariel druga, Eledrijel treca i tako redom. Ova ravnoteza je potrebna vilovnjackom svetu, jer ukoliko bi jedan plamen, odnosno loza nestala, mnoge negativne stvari bi se desile, sve dok se ne bi pojavio novi nosioc plamena. Medjutim moze proci par stotina godina pre nego se zrak ponovo pojavi unutar nekog deteta u svom najcistijem obliku i maksimalnom potencijalu. Ti znas da svako bice nosi deo ovih najcistijih energija unutar sebe, svaki covek, vilovnjak, zivotinja, ali obicno se radi o mesavini razlicitih energija, koje su blokirane raznim strahovima i predrasudama, ali se ogromnim zalaganjem, posvecenim ucenjem oni mogu poveceti i dovesti do istog potencijala koji mi prirodno, od rodjenja koristimo. Ali da bi se to ostvarilo moraju proci godine, ponekad i ceo zivot. Puno je jednostavnije da se plamen odrzava u porodici. Razumes?" Kazdir je klimnuo glavom. "Tako recimo nase dete bi bilo nosioc mog, ili tvog plamena, ili oba?" Smejali su se zajedno. "To je sistem vilovnjackih plemickih porodica i samo zato i imaju plemicki status. Vidis ljudi i vilovnjaci ce jednom biti puno vise od nas, jer smo mi jednostrani, dok ce oni biti kao nas ceo Etrel zajedno kada dostignu svemoc i sveznanje, ili to bas i nejde tako?" Kazdir je gledao u Galu zainteresovano. "Hmm.. delom si upravu, bice puno vise od nas po svrsetku neminovne mutacije u vise oblik sebe, opet i oni imaju sopstveni svetlosni krug, iz koga primarno poticu. Vidis moja zvezdice, ja izvanredno dobro poznajem svet vilovnjaka, cak puno bolje od ovog, ipak, ne bih trenutno o tome da pricam. Znaci to je jedan od razloga zbog koga im toliko trebas? Razumem. Secanja su ponekad kletva i cist teret. Jednom cu ti pricati puno vise nego sto mozes da zamislis o vilovnjacima i mom voljenom svetu, medjutim nije jos vreme i ne zelim da otvaram poklopce za mene kobne Pandorine kutije proslosti, koja nosi silan bol. Rekla si kako osecas da kod De Sterona nesto nije u redu?" Gala je zabrinuto rekla. "Tu nista nije u redu. Njemu sija krv crveni plamen iz ociju, ali to nije ljubav, vec bes. Ne osecam unutar njega ni trunku plamena ljubavi i ne znam sta se desilo u toj porodici, ali on ili nije rodjen sa plamenom Raidia, ili ga je unistio nekako, ako se to moze? Medjutim nosi plemicku titulu i verujem da ne zeli da je izgubi, zato ide ovaj haos i pomama oko mene. Barem tako verujem, moguce i da nisam u pravu, ili tu ima puno toga skrivenog od mene? Imam osecaj da nije sasvim stvaran lik i krije pravo lice. Sve je za njega tek uzbudljiva opasna igrica, da nosi masku igrajuci ulogu kao glumac na pozornici i da je u stvari puno mudriji u smislu posrnulog carobnjaka. Osecam da sam mu opsesija i da me je ufiksirao kao fanaticni ludak, sto izgleda i jeste. Znam i da me zeli toliko zlo i skoro bolesno i ima potrebu da mi nacini bol sto vise moze, sto mu je uzitak. On je daleko od toga da me voli, jer nije sposoban da ikoga voli, posto sebe prezire ili pre mrzi? Sto naravno ne shvata, jer mu ego diktira privide surove stvarnosti, iluzije sraha, tako da vidi sve pogresno. Njegov svet je pun neprijatelja, tuzan i ruzan, jer ne shvata da su mu strahovi jedini neprijatelji." Kazdir je bio zamisljen. "Ti si opasno mudro malo stvorenje, koje jako jasno vidi stvari, narocito srca. U pravu si za devicanstvo, ipak ja mislim da se to lakse moze resiti tvojom udajom za mene, ili Ariela?" Gala se vrisnula od srece, uz skakutanje. Povukla je za vrat Kazdira, zatim ga poljubila kratko, a u ocima joj se videlo olaksanje i radost. "Ti si izvanredno pametan, tacnije genijalno cudo! Tacno, to me moze potpuno spasiti i niko ne moze traziti zvanicni pregled, a ja ne moram da se vise opterecujem drugim delom igre. Sada mi je puno lakse, necu se vise brinuti. Silno sam ti zahvalna." Kazdir je rekao zagonetno. "Ti ces naravno izabrati Ariela?" Ona je bla sasvim ozbiljna, penjuci se na prste ka njemu, pomilovala ga je po obrazu. "Vidis, do pre par dana izabrala bih iskljucivo njega, medjutim, sada obojicu volim potpuno, svom snagom. Bilo bi puno lakse da smo ti ja ostali unutar duhovne, prekrasne ljubavi uz zagrljaje i poljupce ruke. Sada je sve komplikovano. Cesto se pitam zasto je Ariel toliko insistirao na nasoj fizickoj ljubavi? Zasto nije dozvolio da nas odnos ostane bratski, kao prekrasna ljubav za kojom svim srcem ceznem?" Kazdir se podigao smestio na visoke jastuke i povukao je u svoje krilo. "Mene je to isprva isto zacudilo. I mislim da je odgovor veoma kompleksan. Primarno, upravo zato sto bi ti potpuno izabrala mene, a njega gurnula sve dalje, jer ceznes za takvom ljubavlju koju ti ja pruzam. Zatim, Ariel voli da kontrolise sve oko sebe, da ima uvid u sve sto se desava. Tu su i njegove veoma perverzne, nasilne igrice i ja sam ubacen kao kocnica da to ne ode predaleko. I na kraju on me jako, ali bas jako puno voli, osim tebe, vise od bilo koga na svetu. Tu je naravno i cela ova frka oko De Sterona i potreban sam mu kao pomoc, meni potpuno veruje, jako me dobro poznaje i najradije bi te ostavio samnom, dok obavlja nezanimljive poslove u kojima ti ne bi uzivala. On te toliko jako voli i zeli da te zakloni od svega sto ti ne prija. To su tek glavni razlozi ima i jako puno sporednih, koje ja sve redom kristalno jasno opazam. A iznad svega toga Ariel ce uvek bez razmisljanja i ikakvih pitanja poslusati upute izvora. Galijena moja prekrasna zvezdana princezice, Ariel je uspeo da potpuno unisti svoju ljubomoru u rekordno kratkom vremrnu, samo zbog ogromne ljubavi prema tebi i meni i zato se osecam duzan da uradim sve sto mogu za njega, da mu ispunim sve sto zeli. Jer da su stvari krenule drugacije, nas dvojica bi imali opasnu frku, ti bi bila rastrzana u haosu izmedju nas, a ja bih smrtno patio, Ariel bi bio ranjena zver, a ti bi morala da biras u suludoj opstoj patnji, silnom bolu i unutrasnji krug bi bio potpuno poremecen, moguce i nepovratno unusten. Ariel je jasno video sve ovo i izabrao da se povinuje volji Izvora Zivota i zivi u harmonicnoj ljubavi sa nama. Njegova ogromna odgovornost i ozbiljnost u ovakvim situacijama postaje britki mac istine, koji je u stanju da sagleda viseslojno ocima Izvora dugorocne posledice i ima uvid u celokupnu situaciju. On je covek kome se ja najvise divim i koga volim svim srcem, cak toliko da bih predpostavio svoju licnu srecu u njegovu korist." Gala ga je gledala sa odusuvljenjem, divljenjem, ogromnom ljubavlju i neznoscu. "Ti si izvanredno inteligentan covek i toliko dobro poznajes Ariela, bolje nego ja. Tvoja ljubav je nesto za sta se vredi boriti. Ariel je sretan sto ima tvoju potporu i podrsku. A, ja sam najsretnija na svetu sto imam priliku da budem svedok vase iskrene ljubavi. Sada imam dva cudesna coveka, dve prekrasne Arhandjelske sile pored sebe, sto je dar i kletva. Ipak.. jako vas volim. Sve snaznije tebe volim, cak toliko da vise ne marim sto nemamo iskljucivo duhovnu ljubav i sto je nasa veza postala i fizicka. Toliko te volim, da pristajem i na fizcki deo jer ti to zelis. Isto to osecam i prema Arielu od kako si mi ti u Nikoziji objasnio da sam zaljubljena u njega od detinjstva." Kazdir je gledao sa divljenjem, sasvim zaljubljeno i nezno je poljubio. Otvorio je snalu za kosu, a njena duga kosa sa blahim prelivima se prosula po ledjima, prevukao je rukom kroz nju uredjujuci je. "Zvedice, ja se nikada nisam osecao ovako. Srce mi je bilo zatvoreno, previse blokirano. Nisam dozvolio da se otvorim i vezem, za bilo koga sem Ariela. I bez obzira sto sam duboko voleo sve iz unutrasnjeg kruga, nisam dozvolio da se previse spojim sa bilo kim, ipak od prvog dana Ariel me je scepao u svoje kandze i bez moje zelje otvorio sam srce, a on se uvukao da trajno ostane. Verujem da smo oboje prosli isto, magnetno privuceni ogromnim svetlom Ariela. Secam se jako dobro malecne, mrsave devojcice koja se krisom uvlacila u Arielov krevet." Smejao se se glasno. "Nase sudbine su zapisane bez nase volje i meni se nekako cini da volja Izvora pise Arielovom rukom ovaj roman. I zato, neka on odluci umesto nas? Svim srcem zelim da budes moja, ali ipak, barem na papiru pisace drugacije. Ja znam sta ce Ariel izabrati, on ima puno pravo na to. Jednom jako, jako davno sam isto ovo preziveo, sa identicim ucesnicima drame tako da imam dezavu." Gala ga je pogledala zacudjeno. "Ti pricas o ideji vencenja?" Kazdir se nasmejao glasno. "Da.. hmm.. da odprilke bas o tome i ne samo o tome. Pozvacu Ariela. To mora hitno da se sprovede u delo, da bi bila zasticena. Ariel se stvorio pored njih za manje od minuta. "Gala ga je zaprepasteno gledala, kako je preko njegovog lepog lica prevucena senka, zbog cega je jos uvek nosio tamne naocare. Htela da mu skoci u zagrljaj, ali je Kazdir zadrzao, dok je Ariel viknuo strogo. "Ne prilazi mi!" Osetila je kao samar njegove reci, i bila u soku. Ogromna snaga volje bila je pomesanu sa besom i revoltom. Tuga je preplavila srce, a prsti tuge su joj stegnuli grlo. "Sta se desava? Zasto si me pozvao?" Pitao je ledenim glasom, dok je Kazdir mirno odgovarao, jos uvek drzeci Galu za misicu. "Ovo moze da se resi vasim vencanjem, tako da De Steron vise ne bude u mogucnosti da trazi zvezdicinu ruku. Isto tako ne bi morala da se zvanicno proverava njena cednost, jer predpostavljam da ce to sledece traziti. Hm.. vidis moj brate, nasa mala priceza je i pored svega, nekim cudom ostala netaknuta. Kod nje to izgleda jako tesko ide. Ona je specificna u mnogim stvarima, pa tako izgleda i ovde." Ariel se trgnuo, ali nije izgovorio niti rec. Kazdir se okrenuo Gali i rekao zapovednim tonom. "Ostani ovde! Moram nesto da uradim. Bicemo u dnvnoj sobi." Skocio je sa kreveta i povukao Ariela za ruku. Nestali su iza zatvorenih vrata u dnevnoj sobi. Stao je pored Ariela i skinuo mu naocare, zatim ih ponovo vratio "Pogledaj me?" Uhvatio ga je za obe ruke i stavio jednu na srcanu cakru, drugu na svoje celo. "Gledaj me u oci? Prepusti mi se? Reci da mi se prepustas? Izgovori!" Ariel je preko volje promrljao. "Prepustam se." Kazdir je insistirao. "Ariel, moj ludi brate da li me namerno foliras? Dovraga i sve ljudske gluposti, pozeli da mi se prepusts sa uobicajno ogromnom voljom u glasu, sa sto vecom voljom ludace? Ti sam si volja, zato kazi, pozeli s'voljom!" Ariel ga je gledao ni malo prijatnim pogledom kroz cvikere, zato je viknuo. "Reci da mi se prepustas! Pozeli da ti pomognem?" Ariel je viknuo besno "Pomozi mi? Prepustam se! Pomozi mi, dovraga sve, eto zelim!" Istoga casa nasao se izmedju zvezda, Kazdir ga je drzao u narucju i saputao. "Sve je dobro moj voljeni brate. Sve je dobro. Oseti mir i slobodu, oseti da si bezdrizan, da ne postoje problemi, oseti lepotu vizije velikog koncepta stvaranja namenjenog svemu stvorenom satkanom od ogromne ljubavi. Oseti da je volja izvora Ljubav." Ariel je udahnuo duboko, ogromno olaksanje je strujalo kroz njega. Osetio je mir, prekrasan mir na krilima bezbrizne slobode. Jasno je znao kako bes ne moze da postoji i nema nemira. Osetio se rastereceno, a ogromna radost je prostrujala celim njegovim bicem. Suze su mu se slivale bez glasa, dok ga je Kazdir drzao cvrsto uz sebe i mazio ga po glavi. Osetio se kao dete, u najprisnijem zastitnickom zagrljaju, potpuno bezbedan, slusajuci sapat svuda oko sebe. "Volim te svim srcem. Volim te moj dragi brate, silno te volim." Gala se ocesljala i obukla u potpuno crnu pamucnu usku maicu i pantalnone, jedino je prozirni drgulj sa plamenim secem blisto na njenim grudima, isticuci se na ovako jednolicnoj podlozi. Kosa joj je bila vezana u kikice sa crnim cipkanim masnama ukrasenim sjajnim kristalom. Kazdir je usao grleci Ariela oko ramena, zacudjen Galinom potpuno crnom garderobom, u kojoj je izgledala jos mrsavija nego inace. "Zvezdice zar ne smem da te ostavim ni za tren samu? Vidis ovo nije najsretniji izbor garderobe. Ocigledno cu nuzno morati nadalje da budem zaduzen za tvoj stajling? Ponovo izgledas kao mrsavo desetogodisnje dete, ni malo stimulativno i pozeljno. Zvezdice raduj se! Dovodim ti Ariela, dragocenog ljubavnika i brata, onog kog volis celim srcem!" Pritrcala je i zagrlila ga snazno. "Jako si me uplasio! Trebao si ranije doci. Kako toliko dugo mozes sebe da drzis u pogubnom destruktivnom stanju? Kako mozes da dozvolis da ti takvo zlo razori dusu?" Ariel je na kratko izdigao uz sebe, zatim je spustio. "Zao mi je moja ljubavi. Kada prestanem potpuno da kontrolisem svoj eksplozivni potencijal, u stanju je da me odvede predaleko od tebe. Dozivim ubilacki bes, potrebu da sve razrusim i unistim, da na kraju jedva razaznajem sta je ispravno. Nisam mogao da dozvolim da me vidis takvog, da osetis iskrivljeo nalicje sile volje, koje snuje destrukciju."
Gala je skoro zaplakala "Ali, ja mogu da ti pomognem. Kazdir moze uvek da ti pomogne i princ Arion, svako od nas, zar to ne znas? Nemoj da lutas sam i da bezis od nas? Trazi pomoc, ja sam zato tu. Zudim da ti pomognem." Ariel je otsutno rekao. "Ali, ja tebi trebam da pomognem.." Brzo je rekla "Ti meni u svemu pomazes, ti mi stalno pomazes. Zar ja ne mogu bar jednom da pomognem tebi? Molim te dozvoli mi da ti pomognem? Hajde, oseti moju svetu vatru? Ariel je zagrlio i poljubio u glavu i rekao. "Pomozi mi moja vatrice?" Poljubila ga je neznim, dugim poljupcem. Ljubila mu je vrat i lice, dok je Ariel je podigao u narucje i spustio na krevet. Izdigla se i kleknula iznad njega, ruseci ga na krevet, kao sto on nju obicno srusi. Gledala ga je nestasnim, radosnim ocima, zbog cega se nasmejao glasno. Sagnula se iznad njegovog lica i gledala ga dugo, sve dok unutar njegovih ociju nije nasla odraz sopstvene radosti. Poljubila ga je dugim, ovaj put vatrenim poljupcem, zatim se izdigla i zadigla mu je maicu i prelazila otvorenom sakom po kozi, sagnula se, ljubila ga po telu, od stomaka do vrata. Kazdir je lezao na krevetu i posmatrao ih zadovoljno. Podigla se iznad Ariela i pitala "Da li se sada osecas bolje? Uspravio se i seo, lice mu je bilo tik pored njenog. "Osecam se puno, puno bolje. Sada mogu da mislim isklucivo o tebi i kako da ti svucem ovu crninu i pojedem te sa uzivanjem. Okrenuo se prema Kazdiru. "Sta mislis, kakva igra bi bila najpotrebnija u ovom trenutku? Prepustam ti izbore, posto ja sada jedino mogu da smislim preterano grube igre. Imas zadak da smislis nocasnju zabavu? Dakle?" Kazdir ga je posmatrao ispitivacki. "Siguran si da zelis da i ja ucestvujem u vasoj zabavi?" Prisao je sasvim blizu njih. Ariel se smejao sa nestasnom iskricom. "Ja sam siguran. Apsolutno sam, definitivno, potpuno i sasvim siguran. Dovraga zar nisi provalio? Blazeno te postavljam kao kocnicu sebi. Sam Bog zna koliko su mi sada potrebne kocnice." Kazdir je pogledao Galu. "Zvezdice sta ti kazes?" Nju je ponovo obuzeo stid. "Ja.. ja bih da pomognem.. ali Ariel.. ja ne znam da li mogu da podnesem da budem sa dva coveka. Ne mogu da pojmim tu pomisao." Ariel se smejao. "To je predrasuda u tvojoj lepoj glavici i nista vise. Ja sam imao opasnu borbu sa tim, tako da lutkice to moras sto pre da pobedis. Shvatas?" Kazdir ih je posmatrao znalacki "Ja imam izvrsnu ideju, koja ce vam se dopasti. Zvezduce, mogao bih da ti strgnem ovu crninu i obucem u super-sexi ves, pa da recimo igramo, samo nas troje oskudno obuceni? Zatim cemo videti kuda to vodi?" Slazes se moja lepotice?" Sa olaksanjem se nasmejala "To bih jako volela. To je izvanredna ideja." Ariel je otisao da se istusira, dok je Kazdir oblacio Galu. Muzika je bila opijajuca i ona je bila potpuno sigurna da je magija unutar ovog zvuka, koji izdize duh i prija srcu. Kazdir je obukao u super-sexi crni, cipkani ves, sa halterima i mrezastim carapicama, po kome je zakacio male leptirice, priakacio ih je i u njenu pustenu, dugu kosu, tako da je izgledala carobno. "Spremna si da nas zacaras i osvojis svojim plesom, tako da potpuno poludimo i izgubimo pamet? Mala, meni ces doci glave, to je vec izvesno.. uh-jao.. zelim te toliko da boli." Ariel je sa zamotanim peskirom oko struka stajao na vratima plakara. "Isuse Boze! Idem ponivo pod hladan tus! Necu moci da se suzrzim i plesem pored nje. Nema sansi, vec sam u histeriji. Gotovo, pomracicu iz zaleta." Oci su mu opasno sijale prema Gali i Kazdir mu je pruzio zatamljene nocare. "Sutra cu pitati Rafaela da ti napravi sociva, ili prozirne cvikere koji zadrzavaju tvoj ludacki zrak iz ociju, specijalno za ovakve haoticno-uzbudjujuce sexi igrice." Smejao se glasno zajedno sanjim. "Hmm, sacekajte me, ovaj tvoj peskir mi je dao ideju, osim toga imam jednu kutijicu, ciji sadrzaj ce ti se jako dopasti. Nemoj da je rastrgnes dok me nema, sacekaj i suzdrzi se pomocu trikova?" Kazdir je otrcao, a Ariel je polako prilazio Gali, dok je ona osecala kako se trudi da zauzda ogromnu snagu pozude, koja ga je ispunila, a nju obuhvatila potpuno i magnetno je privlacila. Izmedju njih je u vazduhu bio skoro vidljivi pucketavi elektricitet, uz jako preteci potencijal, vatreni uragan ljubavi i pozude, toliko jak da se ne moze suzbiti, ni kontrolisati. Gala je isla unazad, dok se Ariel priblizavao pretece. Srce joj je pojacalo ritam, talasi strastvene ljubavi otvarali su viziju unutar njenog uma pre bilo kakvog dodira. Ogromno zidno ogledalo je zaustavilo i ona je stajala ledjima naslonjena o njega, spustane glave i vec drhtala. Ariel je prisao polako i stao sasvim blizu, ali im se tela nisu dodirnula. Spustio je glavu i zaustavio se iznad nje. Stajao je mirno i nije se pomerao, dok je ona umirala i gorela suludom pozudom, ogromni talasi su je preplavili, tesko je disala u iscekivanju dodira i poljubaca, ali je on samo stajao i ocigledano uzivao u njenom iscekivanju. Kazdir se pojavio noseci u rukama veliku drvenu kutiju i preko nje odecu. Zaustavio se blizu njih i rekao. "Isuse Boze, ovo je opasna hemija? Sprema se oluja, vide se varnice svida okolo, od prvog dodira mala ce se lansirati u epicentar ekstaze i zatim eksplodirati bez spajanja." Gala je pocinjala vidno da drhti, kolena su joj klecala i ona se pitala da li ce izdrzati da stoji bez pomoci, tu unutar jezgra prozdiruce Arielove strasti i da li ce preziveti ovakav nalet ubistvene pozude? Kazdir protrljao bradu, uz zlocesti pogled. "Cekam vas u sobi." Zatim nestao. Ariel se jos uvek nije pomerio, dok se ispod zatamljenih naocara prosipao zrak duge po njegovom licu i Galinoj kosi. Sagnuo se polako i prosaputao joj na uho glasom hrapavim suzdrzavanja. "Jedva se suzdrzavam da te rastrgnem u komade." Iznenada je zgrabio toliko snazno, da je vrisnula i poljubio suludo strastveno, stezuci je toliko da je sve bolelo. Milslila je da joj lomi kosti, da ce biti puna modrica i vristala je priguseno ispod poljubaca. Naglo je pustio iz zagrljaja, zabog cega je skor0 treskom skliznula na pod. Nestao je iz plakara i za munut Kazdir je usao i podigao je u narucje, zatim odneo do kreveta. Gala je lezala na krevetu i gledala na gore, sirom otvorenih ociju u kojima se strah mesao sa strascu. Kazdir se nagnuo iznad nje i nasmejao. "Ludice, niko te nece povrediti, nemoj da se plasis? Opusti se? Ne brini, sada si pored mene, a ja cu ti ostavriti svaku zelju. Hajde da igramo? Uzivaj moja zvezdice?" Crveni otisci Arielovih ruku videli su se na srtuku, misicama, rebrima i ramenima i Kazdir se nagnuo i nezno poljubio svaki bolni deo tela. Nezno je mazio po licu i kosi, i ovlas poljubio usne i celo. "Nemoj da se plasis mala? Sada ce sve biti dobro, ja necu dozvoliti da se desi ista lose. Sprecicu da krene bilo sta opasno, opusti se moja ljubavi, zagrli me? Dodji lezi tu kod mene?" Nezno je povukao prema sebi, malo je podigao, tako da je legla potpuno preko njega. Zagrlila ga je, zagnjurila glavu u koren njegovog vrata i pokusavala da spreci suze. Kazdir je zagrlio i mazio po kosi. "Ssss, sve ce biti u redu, ne plasi se moja zvezdice, on te samo preterano zeli i jako te siznuto, ludacki voli. Tesko je suzdrzati zudnju. Da nemas tako ogroman strah, mogla bi uzivati u tome moje slatko dete." Gala je podigla suzne oci i od stegnutog grla jedva rekla. "Uzivati u.. tome? To je nije moguce! Niko ne moze da uziva u tome." Kazdir se nasmejao glasno. "O, udice, svi uzivaju u tome. Znam da ne mogu sada da ti objasnim i zato cu da ti pokazem." Gala se jos vise izdigla i gledala ga podozrivo. "Da mi pokazes? Ja ne zelim.." Smejao se i ocigledno jako dobro zabavljao. "Dodji!" Podigao je na krevet da klekne, dok je on klecao pored nje. Kazdir se jos uvek smejao kada je progovorio. "Mazi me i dotakni svuda po telu, kada osetis ogroman talas pozude stini me snazno, zagrebi me do krvi, ujedi me, uradi sulude stvari, sve sto ti padne na pamet nasilno, mozes cak i da me osamaris i ozbiljno udaris, cime god hoces. Gala se odmaknula od njega. "Ti.. ti.. ti si poludeo? Ja to nikada ne bih mogla da uradim, cak mozda ni da si mi neprijatelj. To za mene nije ljubav. Necu nikako. Ne mogu!" Vikala je ocjno. Kazdir je polako prisao i rekao. "Ssss.. smiri se moja zvezdice, ne moras nista sto ne zelis. Ne plasi se? Zaista, uradi samo ono sto zaista zelis? Radicemo samo ono sto ti zelis. Reci mi sta zelis? Hoces da igramo? Hoces da se mazimo? Sta zelis?" Uzeo je u narucje i gledao neznim pogledom prepunim ljubavi. Sagno se i poljubio je nezno, poljubcem iz koga se sire koncentricni krugovi mira i lepote, koji isceljuje strah. Gala je prosaputala. "Hvala ti, Sada mi je puno bolje." Kazdir se nasmejao tuzno. "Konstantno su mi podvojena osecanja u vezi tebe. Osecam kao da u narucju drzim dragoceno dete, koje trebam da zastitim i od sebe samoga. U narucju drzim svoju celozivotnu ljubav, predmet svoje prozdiruce pozude i istovremeno povredjeno dete koje zelim da zaklonim od svega sto ga plasi. Verujem da Ariel oseca isto ovo i zato se kida. Toliko te jako voli, da bi unistio sebe zbog tebe. On trazi nacine da se promeni, medjutim ne moze da promeni svoju sustinu i to ga uzasava. Misli da ce te izgubiti. Razumes?" Gala je placnim glasom rekla. "Zao mi je toliko jako mi je zao. Ja sam uzasna, ja sam samoziva i zato cu se ja promeniti. Necu se vise plasiti. Odlucila sam cvrsto necu se vise plasiti bola. Necu! Necu! Videces! Istrpecu i najstrsniji bol. Necu da se plasim, necu da dozvolim da moj kukavicluk unisti nekog koga toliko silno volim." Kazdir se izdigao i pogledao je radoznalo "Pokusaces da istrpis bol i da se ne uplasis? Sigurna si da to mozes?" Gala je odlucno rekla. "Upravo sam odlucila da ste ti i Ariel vredniji od svake moje predrasude i gluposti straha. Ja sam kriva sto sam toliko kukavica i tako jako sokirana fizickom ljubavi. Zato mi i idu ovako intezivne, uzastopne lekcije, sve vodi samo ka tome da moram izmeniti i to drasticno svoje vidjenje fizickog musko-zenskog odnosa. Izmenicu to sada, hocu da postanem hrabra, da me ne uplasi bol. Videces necu se vise plasiti." Kazdir je posmatrao sa divljenjem i mazio po glavi "Ti si cudo moja zvezdice. Volim te svim srcem. Mala, opasno sam lud za tobom." Poljubio je neznim dugim poljupcem. "Sta zelis da radimo? Samo ti se pitas? Jer ja zudim da ti ispunim svaku zelju." Sa nestasnom iskrom u oku rekla. "Dodji, ukrascemo nesto iz tajne Arielove skrinje?" Nasmejala se glasno, dok je vukla Kazdira za ruku u plakar. Kleknula je na pod iz poslednje fioke na dnu izvukla drvenu, prekrasno izradjenu, vilovnjacku kutiju, otvorila i izvadila malu metalnu kutijicu. "Sta mislis sta je ovo? Pitala je glasom zaverenika u nestasluku. Kazdir je stajo uspravno i ona je podigla visoko glavu da bi mu videla oci. "Ne zanam zvezdice, ali me ovaj polozaj u kome si upravo preterano izludjuje." Rekao je sa opasnim svetlom u ocima. Gala ga je pogledala ukoceno i izgovorila, vise za sebe. "Necu da se plasim. Necu, necu!" Kazdir se nasmejao glasno i pitao. "Reci mi sta je u kutijici moja lepotice? Nemoj da ustajes odatle, reci mi sta si pronasla?" Kleknula nazad i sela na noge, zatim nestasno rekla." To je magicni prah princa Ariona, koji rusi sve barijere straha i pojacava strast. Opasna frka i pometnja. To mi je otvorilo kocice prve veceri sa Arielom. Ovo naravno ne bi smeli da diramo, ali ako ja udahnem mrvicu tog, sav strah ce nestati i.." Onda se snuzdila i krenula da vrati kutijicu. "Ne, to nije posteno. Sutra cu ponovo imati sve strahove, to nicemu ne vodi." Kazdir je kleknuo pored nje i zadrzao joj ruku da ne vrati kutijicu govoreci znacajno. "Vodi jako dobroj zabavi. Da li bi radi mene i Ariela uzela truncicu ovog praha? Jako bih voleo da vidim kako izgleda slatka priceza Galijena bez straha, prepustena u mom zgrljaju, opijena ljubavlju i pozudom?" Gala je prosaputala par reci i udahnula rasuti prah. Kazdir je podigao, seo na ogromni siroki tabure ispred zidnog ogledala sa njom u krilu, drzeci je na sebi okrenutu prema ogledalu. "Pogledaj? Pogledaj kako si magicno lepa? Gledaj moje ruke dok istrazuju tvoje telo? Gledaj kako ti se telo uvija dok te dodirujem? Gledaj moju ljubav koju izrazavam na fizicki nacin, moju strast, koja te pohlepno prozdire? Gledaj i uzivaj u tome." Gala je poslusno posmatrala. Kazdir je naglo spustio na cupavi tepih da klekne, zatim je klekao iza nje. Osecala se mlecno pored njega. Ogromno telo se izdizalo iznad njenog, dok su mu oci treperile zvezdanim sjajem, a duga kosa kao plast noci padala po njenim ramenima. Drzao je oko struka i posmatrao naslonjenu ispred sebe, dok je na ledjima osecala njegov najintimniji deo kako je pritiska. Jeza je prosla celim telom, dok je strast vrila unutar nje, a strah potpuno nestao. Uzeo je ruku i poljubio pulsnu tacku, zbog cega se stresla. Otvorio je snazno usta i zario zube u njenu ruku jako, jos jace, toliko snazno da se kapljica krvi pojavila na ruci. On je gledao i zatim pokupio vrhom jezika, kao da proba najukusniju poslasticu. Jeo je njenu ruku sisao je sa uzivanjem, grizao. Galu je uragan zadovoljstva bacao i udarao i ona je pristala na bol, dozvolila je da je bolno zadovoljstvo razbija o ostre hridine strasti. Povukao joj je obe ruke u nazad, iza ledja i otvorene dlanove stavio na svoj najintimniji deo tela i pomerao se, ljubeci je po vratu i ramenima. Uletela je u ekstazu i celo telo joj se treslo. Kazdir joj je sapnuo. "Sacekaj. Ne pomeraj se." Zatim otrcao. Gala je klecala ispred ogledala, na mekom cupavom tepihu, zatvorenih ociju, jer nije zelela da izadje iz prekrasnog ekstazicnog osecaja. Ponovo je iza sebe osetila toplo telo, zatim je obgrlila snazna ruka, a druga je povukla jako za kosu, dok su je pohlepno upijale usne. Vrtoglava strastvena oluja je opijala, dok se ekstaza produbila i pojacala. Cula je sapat. "Pogledaj?" Otvorila je oci i ugledala Ariela, ugledala je svetlo iza zatamljenih naocara, kako se reflektuje po licu. Osmehnula se, zagrlila ga snazno i poljubila. Ariel se brzo podigao i dograbio je u narucje, poljubio je bolno, zbog cega se trgnula, zatim je spustio isperd sebe. Stajao je iza nje, sklonio je kosu i sapnuo. "Pristani da uzivas u bolu do granica izdrzljivosti? Pristani da uzivas u onome sto sam ja? Dozvoli mi da ti pokazem sebe? Dozvoli mi da te obgrlim uraganom strasti?" Zagrizao joj je bolno koren vrata i povukao snazno za kosu i ponovo sapnuo. "Hocu da uzivas onome sto sam ja. Hocu da me volis zbog silovitog, bolnog zadovoljstva. Reci da zelis mene? Reci mi? Gala je prosaputala. "Zelim tebe." Podigao je u narucje i nezno poljubio. Odneo je na krevet i legao pored nje. Lezali su i drzali se za ruke. Uzivala je potpuno bila je sasvim sretna. Pogledala je u Kazdira, nasmejanih, radosnih ociju, kako prilazi i daje joj ruku dok lezi mirno sa njene druge strane. "Sada sam potpuno sretna, ovo je savrseno, ispunjujuce, prekrasno. I njsta vise njie potrebno osim ovog mirnog savrsenog stanja svesti i sirom otvorenog srca. Ovo je ono za cime ceznem. Toliko smo drasticno razliciti. Muski i zenski potencijal su dve suprotne krajnosti." Lezali su desetak minuta u tisini, zatim je Ariel klekao iznad Gale i rekao zapovedno. "Ustani!" Gala se trgla i pogldala zacudjeno. "Ustani i dodji!" Sisla je sa kreveta, dok je Kazdir sedeo na krevetu i znatizeljno posmatrao nastavak uzbudljive zivotne price i cudne lljubavi ciji je postao ne odvojivi, zadovoljni deo.
Gala je stajala, dok je Ariel klekao ispred nje i uzeo je za ruku. Princezo Galijena od Gerhida Zlatnih Listova i Svetog Plamena Ljubavi, ti kojoj sam posvetio svoj zivot, svoje srce i kojoj potpuno pripada moj duh oduvek i zauvek, ucini mi cast i postani moja? Pristani da mi budes zena i usreci me?" Gala ga je gledala sa silnom ljubavlju. I zatim rekla "Pristajem. Potpuno pristajem, jer ti moje sece pripada oduvek i zauvek, u ovome trenu i nadalje celog ovozemaljskog zivota. Ja drugacije ni ne mogu osim da te silno volim. Ti si u mojim detinjim snovima i prvi put kada sam te ugledala, znala sam da ti pripadam. Zato moj voljeni brate, moj cudesni ljubavnice, ti sto si moj stit i moja hrabrost, ti sto si snaga volje, tebi se predajem potpuno. Volim te svim srcem." Ariel je blistao od srece. Zgrabio je u narucje i vatreno poljubio. "Hvala ti." Prosaputao je. "Sutra cemo imati inkognito vencanje. Da li si umorna? Vec je popdne. Potrebno je da budes naspavana i potpuno odmorna. Sutra te ceka nezaboravna prva bracna noc." Nasmejao se nestasno prema njoj. Kazdir je rekao. "Nadam se da cemo ovim okoncati poglavlje sa zlim vilovnjackim plemicem?" Nasmejao se glasno. "Pitam se, ciji cu ja biti kum, mladin ili maldozenjin?" Svo troje su prsnuli u smeh. Gala je rekla. "Ti moras da budes moj kum, dok ce me princ Arion kao moj brat predati Arielu, pitam se koga ces ti uzeti za svoga kuma? Verujem da bi Eledrijel bio logican izbor, ili Rafael?" Rekao je smeseci se. "Tacno. Razmislicu o tome." Kazdir je izgovorio zamisljeno "Gospode Boze, kako da nadjemo vencanicu? Zvezdice imas li ti neku zgodnu haljinicu za ovu priliku? Razmisljala je. "Dodji, pogledacemo moju garderobu?" Ustao je, dok ga je Gala vukla u plakar, vrteo je glavom. "Jao-jao mala uskoro ce vece? Deco, mi se neceno ni mocas odmarati cini mi se?" Dok su Kazdir i Gala gledali haljine i raspravljali sta bi sve moglo uci u uzi izbor za vencanu haljinu, Ariel je stajao na vratima i razmisljao kako zivi najneoubicajnim, najzinimljivijim mogucim zivotom, o kome se ljudi ne usudjuju ni da sanjaju. "Ja sam najsretniji covek na svetu, jer ste vas dvoje pored mene. Pitam se, cime sam zasluzio da dobijem dva savrsena bica, svetu vatru i bezbriznost mira, blagostanja, zvezdane slobode? Ja.. totalni destruktivni nemir.. hmm.. ovo je misterija?" Gala i Kazdir su zastali sa haljinama u ruci. Bacila je haljinu na tabure i poletela mu je u zagrljaj. Ti si sila volje, koja pokrece ljubav i istinu da se izraze. Ariel ti si dragocen i mi smo pored tebe da ti ne dozvolimo da krenes ka rusilackom i destruktivnom. Eto, to je sve. Zar to ne znas?" Smesio se. "Volim te moja prelepa Galijena! Volim te ludackom snagom, toliko da boli." Gala se cudila. "Da.. da boli? Ali ljubav ne moze da boli." On se namrstio. "Da vidis mala lutkice moze i to opasno jako." Zastala je zbunjeno. "Kako, ja sam mislila.. zar.. ali na sta mislis? Da li tebe boli nasa ljubav?" Ariel je ozbiljno rekao. "Da, ponekad me jako boli. Kada mislim da te povredjujem, da sam te nevredan, da si ti u bolu, da radis ono sto ti namecem, a ne zelis. Kada vidim strah u tvojim ocima to boli. Razumes li sada?" Pokunjeno je rekla. "Razumem. Pokusacu da se vise ne plasim? Pokusacu svom snagom, da istrpim svaki bol i da se ne uplasim. Toliko te volim da cu pristati i na bol." Ariel se nasmejao tuzno. "Hvala ti moja lutkice, silno sam zahvalan." Kazdir je prisao veselo i zagrlio ih nimalo nezno. "Dakle decice, veselo! Sve do prekosutra necu da cujem nikakve dubokoumne glupsti i da ucestvujem u drami. Ne dozvoljavam plakanja na jastuku, samo smeh! Jasno? Sutra je dan za slavlje, a veceras slede pripreme i planiranja, zato radujte se? To je dakle izricita naredba i ko je prekrsi istrpece ozbiljne posledice s'moje strane! Hajde, imamo posla na sve strane." Gala i Kazdir su odspavali par sati, dok je Ariel neumorno trcao i organizovao tajno vencanje. Zakazano vreme vencanja se brzo priblizavalo, bilo je vec cetiri popodne i za tacno sat vremena Kazdir je trebao da odvede Galu do njihove dnevne sobe u kojoj ce ih cekati svestenik i zvanican predstavnik opstine. Ariel se spremao u apartmanu princa Ariona. Dogovoreno je da niko sem unutrasnjeg kruga, poverljivih ljudi i vilovnjaka ne prisustvuje njihovom vencanju. Zaculi su kucanje i Kazdir je pritrcao i otvorio vrata. U sobu je usao Lestjeir Estorit Near sa nekoliko odgomnih, prekrasno upakovanih kutija u rukama i jedva se video od naslaganih paketa. Kazdir je pozvao. Gala je stajala i jedva se suzdrzavala da ne prasne u smeh, dok je Lestjeir najzvanicnijim recenicama izrazavao najlepse zelje povodom vencanja, upucene od njene majke kraljice Moak-Near, dok je balansirao ogromne sarene kutije od kojih se nije video. Posle petominutnog govora, konacno je spustio kutije na sto. Gala je otvorila prvo najveci paket i izvadila najsavrseniju rucno radjenu vencanicu, ocigledno ulepsanu magijom, od najfinije, najtanje, bele cipke, sa sicusnim biserima, savrsenog kroja, tacno po njenim merama. Izvadila je zatim krunu od najredjeg vilovnjackog metala Grijema u kojoj su blistali dijamanti i jedan redak ruzicasti dijamant u obliku srca, specijalno uradjen za nju. U najmanjoj kutijici pronasla je prstenje, jednu veliku burmu za Ariela sa utisnutim belim golubom od dijamanta i munjom iznad, pored ruzicastog dijamanta, od koga je bilo izradjeno utisnuto srce i dva zlatna lista sa strane, koja predstavljaju njenu porodicu. Veca i identicna manja burma predstavljale su spajanje njihovog potencijala i plodnu saradnju dva kranje suprotna principa volje i ljubavi. Pronasla je kutiju sa vilovnjackim mindjusama i mrezicom za kosu sa biserima i bisernim ukrasima za kosu, kao i dugim rukavicama od najtanje, filigranske cipke, sa bisernim umecima. Pronasla je i najlepse bele cipelice na visoku stiklu o kojima je samo mogla da sanja, sveze izvucene iz njene maste. "Gospode Boze koliko najdivnijih, savrsenih poklona!" Lestjeir je odsutno napomenuo setnim tonom. "To je tek deo, malecni delic silnih poklona drga princezo Galijena, nisam mogao da donesem sve odjednom. Svi pokloni su od kuce Gerhida Zlatnih Listova. Kada se objavi vencanje, stizace sa svih strana pokloni i cestitke i naravno morace da bude odrzat bal u zamku Zlatne Sunceve Svetlosti." Lestjeir se najtuznije nasmesio. "Sve moje nade su unistene, ovo je najtuzniji dan za mene." Gala je spustila cipelice nazad u kutiju i skocila mu u zagrljaj i cvrsto ga zagrlila. "Zao mi je prijatelju, jako mi je zao. Molim te ne tuguj? Znao si da moje srce pripada Arielu, ja to nikada nisam krila. Poljubila ga je u obraz. "Obecaj mi da neces tugovati? Obecaj mi?" Drzala ga je za ruku i Lesji je slomljenog glasa rekao. "Pokusacu." Zabrinuto ga je posmatrala. "Gospode Boze, ja ne mogu ovo da podnesem. Dodji moj voljeni prijatelju?" Odvela ga je za ruku do obliznje ogromne fotelje i gurnula da sedne. Sela mu je u krilo i zagrlila ga. Ostani samnom ovako par minuta? Kazdir je posmatrao kako se prekrasno Lestjeirovo lice menja i kako nestaje tuga i pojavljuje se vizija najlepse ljubavi. Drzao cvrsto Galu, dok mu je srce ubrzano kucalo. Zeleo je da poljubi njene usne, zeleo je da bude njegova toliko da je to bolelo. Gala se malo odmakla od njega, bila je blizu njegovog lica, njemu je zastao dah. Pogledala ga je u oci radosnim, nestasnim pogledom i rekla. "Ja cu te uvek, uvek voleti najdrazi Lesji, zar to ne znas?" On je sapnuo. "Molim te moja voljena Galijena, dozvoli mi da ukradem poslednji put poljubac s'tvojih usana, koji ce mi biti najdragocenija uspomena?" Gledala ga je iznenadjeno, dok je Kazdir stajao korak dalje i trljao bradu. Bilo je ocigledno da se izvanredno zabavljao ovom situacijom. Gala je promucala "Ali.. ja.. znas .. ja to bas.. ne mogu.. nikako ne mogu." Lestjer je nezno podigao i poljubio joj ruku nesretan, potpuno nesretan. Gala ga je gledala i spustila svoje celo na njegovo. On je privukao glavu i poljubio dugim strastvenim poljupcem. Gala je osetila kako mu misici neznatno podrhtavaju i talase prozdiruce pozude, koji ga prozimaju. Srce joj je ubrzalo ritam, a u glavi joj se zavrtelo toliko jako, da je jedva odrzavala svest dok je ljubio sa ludackom strascu. Ruka joj je pala, a telo postalo bezivotno. Lestjeir je uplaseno gledao, dok je Kazdir priso i rekao. "Dodji, spusticemo je na krevet. Treba nam neki jak parfem, ili, spusti je, donecu vodu." Lestjeir je sedeo pored Gale i drzao je za ruku i saputao. "Oprosti mi moja voljena? Oh Gospode, nisam zeleo da se ovo desi." Kazdir je iza njega govorio sasvim ozbiljno "Znam da nisi, ali ona je toliko toga prosla za kratko vreme, toliko stresnih situacija je prezivela, cudo da je izdrzala do sada." Poprskao je vodom i otvorio bocicu vilovnjackog, izuzetno jakog parfema i stavio ispod nosa. Gala je polako otvorila oci i videla Lestjeira i Kazdira kako je zabrinuto gledaju. "Upasila si nas zvezdice. Ne bi trebala da se ljubis sa vilovnjackim plemicima pred svoje vencanje?" Rekao je saljivo. "Da li mozes da ustanes? Imamo jos samo pola sata da te obucemo i dovrsimo spremanje." Lestjeir je ocajno promrljao. "Oprosti mi? Molim te oprosti mi?" Gala je malaksalo izgovorila, dok joj se cinilo da joj reci zvuce daleke i odzvanjajuce. "Oprastam ti moj druze. Molim te ne budi tuzan? Obecaj mi da neces tugovati, to ce me isceliti? Ne mogu da podnesem misao da ti patis." On je klimnuo glavom, skrivajuci prepuklo srce u ocima "Pokusacu." Kazdir ga je ispratio i preko njegove volje silom udaljio, na njemu svojstven, saljiv nacin. "Hajde zvezdice, necu moci da ti obucem tako neznu cipkicu dok lezis, pomozi mi, ustani?" Malaksalo je prosaputala. "Kazdir, ja nemam snage da ustanem sa kreveta." Razmisljao je. "Imam ideju!" Doneo je malu vilovnjacku kutijicu i stavio Gali u ruku. "Verujem da bi ovo moglo pomoci? Svakako bi bilo dobro da udahnes trunku, pomocice ti da prebrodis vencanje." Gala ga je poslusala. "Zaista pomaze. Nista bez malo magije? Osecam se puno bolje. Moram da popijem energetski napitak, treba mi snage." Rekla je smeseci se, dok je ustajala. Kazdir je prisao i zagrlio je snazno, zatim je vatreno poljubio. "Ni malo mi se nije dopalo da gledam kako se ljubis sa prelepim vilovnjackim plemicem. Potpuno si surova prema meni zvezdice. On je skoro skapao od prejake pozude. Sada ce mu biti jos gore. Sada, kada je osetio tvoje usne i tvoj prekrasni potencijal svetog trojstva ljubavi, nece imati mira dok te ponovo ne zavede." Gala je uplaseno pogledala u njega. "Ti se salis, zar ne?" Kazdir je govorio, dok joj je oblacio vencanu haljinu. "Sasvim sam ozbiljan. Jako malo poznajes muski nacin razmisljanja, moja naivna zvezdice. Ovaj poljubac ce ga proganjati za zivota." Skoro u minut do pet je bila gotova. Kazdir je gledao zadivljeno. "Odradili smo nemoguce zahtevan posao za ovih pola sata. Izgledas nestvarno, kao iz bajke. Kao najlepsa vilovnjacka peinceza, koja je ikada postojala. Jednom recju- savrseno. Sacekaj, pre nego sto otvorim ova vrata moram da.." Scepao je u zagrljaj i poljubio vatreno, zatim joj popravio ruz. "Tako, sada si spremna." Gala je usla sa princem Arionom ispod ruke, dok joj je njena majka kraljica Moak-Near, pruzila ruke na samom ulazu u dnevnu sobu. Gala nije mogla da izdrzi da joj ne skoci u zagrljaj. "Toliko sam sretna sto si tu pored mene! Jako, ali najjace jako si mi nedostajala!" Kraljica Moak-Near je gledala nezno. "Prekrasno izgledas mila. Ponosim se tobom. Pratila sam sve sto se desava i najsretnija sam sto sledis svoje srce. Malo ko ima hrabrosti da ucini tako nesto. Ja nisam imala hrabrosti, zato ti se divim." Pruzila je Kazdiru ruku i rekla "Cuvaj mi sveti plamen ljubavi? Galijena je dete moga srca. Dobro je cuvaj i znaj da imas veliku cast sto ti je predala kljuc trostrukog plamena." Kazdir je iznenadjeno pogledao, izgledala je voma mlada, ne vise od 30 godina. Srebrno-bela, duga talasasta kosa, prepuna ukrasa, sa tankom, cudno uradjenom krunom, kao da je nacinjena iskljucivo da pridrzava, jedan ogromni prozirno-beli, blistavi dragulj, na kosi koja pada sve do struka. Ogrnuta zlatnom odorom, izvezenom bogatim srebrno-belim vezom, sa grbom kraljevske porodice, cinila se istovremeno krhko i snazno. Kazdir se osmehnuo i rekao uz blagi naklon. "Sve cu uraditi da sacuvam princezu Galijenu i da joj ostvarim sve zelje. Moje srce, moja dusa i moj zivot sluze samo njoj. Nisam ocekivao razumevanje, vec tek podrsku iluziji, koja odgovara spoljnom svetu, mozda cak i zameranje? Razumevanje i podrska kraljice-majke, ukazuju na sirom otvoreno srce puno nezne ljubavi i duboku mudrost, cemu se divim. Sretan sam sto iza nje stoji potpora, a ispred dragoceni stit ovako uzvisene zene, vredne divljenja." Kraljica Moak-Near se nasmejala zvonko i rekla. "Zaista si dobro izabrala. Oci spoljnog sveta su slepe, ili prate sopstvene senke zbivanja, zato je otvoreno cisto srce, koje je u stanju da vidi i sledi istinu oslobodjeno straha i predrasuda - retko. I kada se pronadje u moru patnje i bola treba ga zastiti, sacuvati u neznom zagrljaju, sto vecom podrskom. Ja nisam imala dovoljno snage da sledim svoj san, zato mi je namera da olaksam Galijeni da se odvazi i sledi svoju zudnju srca." Pomazila je rukom Galu po obrazu i pogledala je sa divljenjem. "Radujem se danu kada ces ponovo biti u mome narucju. Ako dodju teska iskusenja, znaj da imas dom u mone srcu. Krenite, cekaju vas. Sa Arielom sam vec pricala, njega, cini mi se, vec vrlo dobro poznajem iz tvojih prica. Njemu tek predstoji najteza borba da se ustali u svome srcu i otkrije svoju moc. Milost mu je neophodna. Tvoj posao ovde nece biti lak mila. Ipak nacinila si pravi izbor, zaista sam jako ponosna na tebe." Nagnula se i poljubila Galu u obraz, dok je ona sa suzama u ocima zagrlila snazno. "Volim te! Jako te volim. Jedva cekam da se ponovo vidimo, da provodimo dane i noci zajedno. Da pricamo i setamo se, da radimo samo ono, sto nam toga trena padne na pamet. To mi jako nedostaje." Sapnula joj je Gala, poljubila i cvrsto zagrlila, zatim je princ Arion poveo do na brzinu namestenog oltara u dnu dnevne sobe. Ariel je gledao sa osmehom na licu, zaljubljenim pogledom punim divljenja. Princ Arion je zvanicno predao po vilovnjackom obicaju, trazeci od Ariela da se zakune da ce je stititi i poloziti zivot i srce u njene ruke. Konacno najkraca zvanicna ceremonija za Galu je bila preduga i ona je jedva cekala da se zavrsi. Dok je Ariel vodio prema izlazu iz dnevne sobe, sapnula je malaksalo. "Drzi me.. onesvesticu se.." I umalo je ponovo izgubila svest. Ariel je podigao u narucje i pozurio u Ruzicasti apartman, ali su ga sa svih strana zadrzavali cestitkama i on je telepatski objasnio princu Arionu i Kazdiru da im je potrebna pomoc. Zaklonjeni njegovom podrskom i ogromnim Kazdirom pozurili su gore. Princ Arion je sedeo pored Galinog kreveta. Stavio joj ruku na celo i promrljao par vilovnjackih reci, zatim je osetila da je nesvestica prolazi. Pogledao je zabrinuto u Ariela i sapnuo. "Sreca da ima ovu narukvicu. Ove nesvestice su posledica crne magije, izgleda se De Steron ne predaje lako. Vrag ga odneo. Ovo ne sme da se nastavi, moram nesto da preduzmem sto pre. Ariel, ovo je kriticno, to shvatas naravno? Cuvaj je, jako je cuvaj, narocito nocas. I ne padaj u vatru, shvatas?" Ariel se trudio da suzniije ubilacki bes, koji mu je je vrio u ocima. "Racunaj na mene. Ja imam zelju da mu razbijem tu podlu njusku i unistim ga toliko, da godinama ne pomisli na zensko, narocito ne na moju licno." Prin Arion ga je gledao zabrinuto, dok je Ariel strastveno promrljao, kroz zube. Nadam se da ce kada sazna za nase vencanje odustati, inace ako se sretnemo karma ce mi biti sigurno okacena oko vrata. Necu izdrzati da ga ne unistim, to znas? Unutar mene se pomera i vri sve snaznija bujica sile, koju ne mogu sasvim da kontrolisem. Bojim se necu izdrzati i suzdrzati se da ga ne ubijem. Vezbao sam prosle noci da dezintegrisem samo pojedincne predmete i veoma mi dobro ide, tako da necu izazvati vecu stetu. Naucio sam da koristim zrak ociju i ako ne budem mogao da se suzdrzim, barem niko osim njega nece stradati." Gala je sedela potpuno bleda na krevetu i mucala zaprepasteno. "Ti.. ti.. ti.. si vezbao.. ali.. ne smes to da uradis? Molim te.. Ariel, ne smes! Necu ti to dozvoliti. Zar zelis da te izgubim? Znas da je otplata karmickog duga neumoljiva i da je mi iz unutrasnjeg kruga moramo trenutno otplatiti? Ne mogu to da dozvolim. Ne mogu! Zelim pore tebe da se borim ljubavlju, bez da iko strada. De Sterona ce stici njegov karmicki dug, ali ti nisi onaj koji treba da mu presudi. Pusti da mu presudi onaj, kome je karmicki namenjeno i ne moze drugacije, sem da to ucini. Prepusti teret suda onome, koji to nazalost mora. Da li me cujes? Necu ti to dozvoliti! Necu! Necu!" Ariel je brzo uzeo u narucje govoreci umirujuce. "Sss, ne kidaj se? Ne brini vatrice, necu to uraditi, jer te prejako volim. Samo tebi za ljubav to necu uraditi. Zato se smiri moja malecna zenice, moja nezna, voljena slatka lutkice budi mi stit svete vatre? Ali ne u borbi, vec u zaklonu moga stita?" Kazdir je napomenuo, hvatajuci princa Ariona ispod ruke. "Hajde idemo dole, vreme je da zapocne prva bracna noc i medeni mesec. Sretno zvezdice. Ne palsi se i budi odvazna, pokazi mu sveti plamen i ucini sretnim?" Gala je razocarano promrljala, "Vec.. vec idete? I.. i ti.. i ti ides?" Kazdir se sagnuo i poljubio joj ruku. "Da i ja idem. Zelim da ostanete sami i pricate o svemu i ne samo to.. hmm.. docicu za par sati da vas obidjem, ok?" Poljubio je u glavu i izasao sa princem Arionom napolje.
Sedela je na krevtu oslonjena na jastuke i gledala u novi prsten. Ariel je zakljucao vrata i seo pored nje. Uzela je njegovu ruku i posmatrala prsten. "Samo je moja majka u stanju pripremi ovakvo izvanredno, specificno prstenje, vencanicu, krunu i cipelice, uz sve potrebne sitnice za jedan dan. Ona je cudo. Zena kojoj se najvise divim. Jako sam sretna sto sam je bar na par minuta videla i zagrlila. Strasno mi nedostaje, prejako. Nedostaju mi nasi razgovori i setnje. Najsretnija sam na svetu sto imam njenu podrsku i ljubav. Nema veceg i vrednijeg dara." Ariel je gledao zaljubljeno, dok mu se otvoreno srce videlo u ocima, zbog cega se nasmejala radosno. "Toliko si divan, toliko jako lep, kada ljubav sija kroz tebe. Izgledas kao savrseni Veliki Andjeo Stvaranja, izgledas kao u svom duhovnom obliku, ocaravajuce-magicno." Nasmejao se glasno. "Voleo bih da uvek ovako sijam za tebe." Poljubio joj je ruku i govoreci zagonetno. "Pricao sam sa tvojom majkom, veoma dugo. Ona te obozava i potpuno si u pravu, ona je zena vredna divljenja. Rekao sam joj da cu te stiti svojim zivotom, da cu biti najbolji i najnezniji sto mogu prema tebi i nameravam da odrzim sto bolje umem rec, ovako rovit, da sto preciznije i detaljnije ostvarim izreceno, medjutim ako pogresim, nemoj da mi sudis preostro?" Sagnuo se i poljubio je nezno. Onda su mu oci nestasno sinule i mala zlobna iskrica se pojavila u njima. "Dakle poljubila si vilovnjackog plemica i zatim se onesvestila? Bila si mi neverna na dan svog vencanja? Zasluzujes kaznu mala pricezice, opasnu kaznu." Rekao je pretece, a Gala se ukocila, oci su joj se rasirile od straha. "Ali.. on.. on.. on je izgledao tako tuzan, umirao je od tuge.. i.. i.. jako mi je bilo zao, jako i zato sam pristala na.." Ariel je gledao prekorno prekidajuci je. "To nisi smela da uradis!" Brzim pokretima je srusio na stomak i seo preko nje. Polako je zadigo dugacku cipkanu vencanicu i lupio kao nevaljalo dete po turu. Gala je vrisnula priguseno. Legao je preko nje i okrenu joj glavu hvatajuci je za vrat, odigao je i poljubio strastveno, upijao joj je usne, grickao i uzivao. Sapnuo je resko. "Bila si jako nevaljala moja mala lutkice. Kako hoces da te kaznim? Da li je dovoljno samo da te izlupam po turu, ili su potrebnije drasticnije mere? Da ti pokazem drugi deo na moj nacin? Poljubio je ponovo, ni malo nezno i zviznuo tako da vrisne. Htela je da kaze da je to boli, a onda se setila obecanja da ce trpeti bol. Ariel se podigao iznad nje, rukama joj je povlacio meso i stipao pri tom postupku butine. Trudila da ne vristi i zagrizla je svoju ruku, da prigusi krike. Otkopcao je polako jednu po jednu kopcu na ledjima i haljina se otvorila skroz do pocetka butina. "Izvanredan, opasno zavodnicki izrez?" Ljubio joj je ledja bez zurbe polako, povremeno je grizao nezno ili bolno. Bila je cas u vrtlogu strasti, cas je bol vracao nazad. Podigao je naglo, tako da je klecala pored njega. Podigao joj je ruke i skinuo haljinu. Pogledao je, a u ocima mu je jos uvek plamteo onaj zasterasujuci prekorni, zajedljivo-zlobni pogled. Gala je bila ocajna. "Molim te, molim te nemoj tako da me gledas? Plasis me, ozbiljno. Zar mi toliko zameras na tom poljupcu?" Ariel nije odgovorio, vec je stisnuo snazno uz sebe, odmaknuo i lupio jako po turu. Gala je vrisnula, noge su pocele da joj otkazuju, ostila se nevoljeno. Mislila je, zar ce i prve bracne noci da je ovako muci? "Gospode ja to necu podneti. Obecala sam da se necu plasiti bola, ali me jos vise plasi taj surovi pogled bez ljubavi." Malaksalo je sapnula "Molim te, molim te nemoj da me gledas tako? Zar me ne volis?" Ariel je odmaknuo malo od sebe i uhvatio tako snazno za misice da je vrisnula i ujela se za usnu. Pogledao je ljutito, a Gali je stalo srce, bila je sigurna da ce se srusiti. "Volim te vise od zvota! Dozvolio sam da imas Kazdira uz mene, zar ti to nije dosta? Hoces jos vise ljubavnika? Da li si poludela?" Vrisnula je placnim glasom. "Necu! Necu nikoga nikada! Necu ni Kazdira, necu ni tebe! Necu! Necu! Pusti me i idi, ne mogu vise, ne mogu ovo.. idi, molim te idi! Plakala je, skroz je bila slomljena. Ariel joj je podigao glavu. "Ne mozes ovog puta tako lako da se izvuces! Sada ti ne vrede suze. Jako sam ozbiljan. To vise ne smes da radis i dovraga mala moras da nucis lekciju." Gala je prosaputala jecajuci. "Ja to necu vise raditi, zar ne mozes da mi oprostis? To nije nista strasno? Zasto je to toliko strasno?" Ariel je rekao pretece. "Jako je strasno! Ovim poljupcem si ga vezala, opasno si ga vezala za sebe. Namaknula si ga na udicu i on je nemocan da se izvuce i zato ce pokusavti da dobije sto moze vise. Polozio je vec svoj zivot i srce u tvoje ruke, a sada si mu dala nadu za vise, za fizicku ljubav! Glupo deriste, zar ti nista nije jasno?" Gala je sokirano gledala, prestala je da place. "Ja nisam znala da je to tako strasno? Htela sam samo da ne pati, srce mu je prepuklo i.." Ariel se nasmejao ledeno "I sada ce jos vise patiti i nadati se?" Spustila je glavu i rekla. "Oprosti mi? Pogledaj me ponovo pogledom ispunjenim ljubavlju, jer ja necu moci vse da izdrzim, na kraju sam snaga. Ariel.. nemam vise snage za ovo. Preklinjem te?" On joj je podigao glavu i pogledao je ostro, jasno je video je da ce se srusiti i zato je uzeo u narucje i seo zajedno sa njom oslonjen na jastuke. Mazio je po kosi i govoreci polako. "Jos samo ovaj put cu ti oprostiti." Gala je lezala u njegovom narucju tuzna, potpuno bez snage. Emotivno je bila pred pucanjem, nije vise mogla da podnese takvu toplo-hladno igru. Klonula je skroz. Rekla je sasvim tihim glasom. "Upravo sam jako pozalila sto sam se udala za tebe. Ne mogu vise da budem sa tobom. Ne mogu.. nikako.. jako si me povredio. Mislim da cu se ponovo onesvestiti.." Izgubila je svest. Kada se osvestila Ariel joj je drzao ruku na celu i mrmljao reci na vilovnjackom jeziku, zatim je podigao ruku i cvrsto je stegnuo preko narukvice, zatim ponovo zatovrenih ociju izgovorio potrebne reci. Bila je potpuno malaksala, on je nagnuo i prineo ustima napitak. "Popi ovo!" Ispila je polako, bez reci. Oci su joj bile ugasene i tuzne. Sklopila ih je, a u srcu joj je bila tuga. Ariel je telepatski vec pozvao Kazdira i on je bio na vratima, tako da je ustao da mu otvori. Ispricao mu je ceo dogadjaj i Kazdirove oci su zavarnicile besom, viknuo je "Da li si ti poludeo? Zar hoces potpuno da je gurnes od sebe? Ti sve radis da je izgubis? Ariel magarce, da vredi sada bih te zviznuo svom snagom! Ona je pre emotivnim pucanjem! Potpuno unistena tvojim suludim ispadima. Zar nameravas da je ubijes? Sto to radis? Zasto? Dovraga zasto? Da li toliko jako zelis da je izgbis? Ja se cudim da je do sada izdrzala? Ovo ti je poslednja opomena. Pitam se da li ce ti dati jos jednu priliku da se iskupis? Da li ce ti ovoga puta oprostiti? Zar pre svega par sati dole pred oltarom nisi obecao i svecano se zakleo da je neces povrediti? Znam da su ti dosadasnje zakletve bile svete, zar samo ovu shvatas olako? Vidis, meni bi ovakva zakletva bila iznad od svih drugih. Ma da.. za mene su sva obecanja svetinja i zato te po prvi put ne razumem? Ti moj ludi brate, ti ustvari jos uvek nisi zavrsio sa dzelatom ljubomore? Ja sam izuzetak, jer sledis upute? Gospode! Razumi, ne smes vise da je maltretiras, ozbiljno cemo se posvadjati." Kazdir ga je lupio pesnicom o rame i krenuo prema Gali. Ariel je stajao na vratima, dok ga je tuga potpuno ubijala. Pitao je samoga sebe po stoti put, da li namerno zeli da je izgubi i zasto nije mogao da se zaustavi na vreme? Kazdir je seo pored Gale i opipao joj celo, zatim je uzeo za ruku i pozvao. Otvorila je oci i cim ga je videla pala mu je u zagrljaj i briznula u plac. Kazdir je podigao, drzao u narucju i tesio. "Ssss.. sve ce biti u redu. Ne brini moje dete, sve ce biti dobro. Tu sam, vise nemas cega da se plasis. Hej-hej moja zvezdice, danas trebas da se radujes, nikako da places. Molim te nemoj da places? Gledaj lutkice, imam tajno blago, hoces da vidis?" Gala se zainteresovala i prestala da place, brisuci bucno nos ponudjenom maramicom. "Ovo je retka stvarcica koja pripada samo tebi, tebi je namenjena, pogledaj?" Drzao je malecnu vretenasto uvijenu flasicu, okovanu zlatnom zicom, sa jednim rubinom u sredini, u kojoj je bio zagasiti, kao krv crveni napitak. Gala je zainteresovano gledala prekrasnu bocicu, kao iz bajki o dobrim vesticama i pitala uz oci koje su povratile sjaj i zivost. "Kakav je ovo napitak i cemu sluzi? Hmm... izgleda kao da je opasna magija zarobljena u njoj? Kazdir se glasno nasmejao. "Tacno! Ovde je skrivena opasna magija. Cudesna retka carolija, kao iz bajke i to licno tvoje bajke zvezdice. Ovo je jos jedan poklon tvoje majke. Ja nisam mogao da verujem kada mi je predavala bocicu. Hajde mila, hajde da je zajedno isprobamo, bez da ti kazem cemu sluzi, tako ces se prijatno iznenaditi? Hoces? Ili zelis da ti prvo objasnim?" Gali su radosno zasijale oci i ona je rekla. "Prepustam ti izbore? Tebi potpuno verujem. Iz tvoje ruke bih popila sve sto mi nudis. Jako si mi nedostajao, jako!" Ponovo ga je cvrsto zagrlila. Povezala se sa njim i osetila bezbrizni mir. "Toliko si mi silno trebao. Jako.. prejako. Uzivam unutar tebe. Oh, sada je ponovo sve dobro. Volim te.. jako te Volim." Kazdir se nasmejao glasno i cvrsto je zagrlio. "Zvezdice ti si.. hmm.. ponovo obucena tako da muskarcima dodjes glave? Nije mi lako da te drzim u ovim cipkanim podvezicama i opasnim halterima." Pomazio joj je butine, i kukove, zatim presao rukom navise sve do vrata. Osetila je kako ga obliva vreli talas pozude. "Isuse Boze koliko si lepa. Umirem za tobom." Presao joj je otvorenom sakom duz celog tela. "Otvori oci moja zvezdice, hoces da isprobamo ovu tajnu, izgubljenu i nedavno pronadjenu cudnu, vrlo opasnu magiju?" Gala je preko volje otvorila oci i odgovorila. "Hocu, hocu sve sto zelis i zatrazis?" Kazdir se nasmejao glasno. "Ne verujem da bi htela bas sve sto zelim.. hmm, ali dovoljno je da cujem te divne reci, pa da budem potpuno sretan. Hvala ti na ukazanom poverenju moja zvezdice. A, sada otvori ovaj cepic? Jer samo ti i niko vise u oba sveta osim tebe ne moze da ga otvori. Niko, osim nosioca plamena Raidia nije u stanju da ga otpecati pomocu bilo kakve carolije. Otvori bocicu i daj mi svoju ruku." Poslusno je ispruzila ruku i Kazdir je kanuo par kapi krv crvene tecnosti tacno na pulsnu tacku i rekao "Pojedi to?" Poslusno upila kapi, naizgled previse slicne krvi, koje su imale cudan vatreni efekat u ustima, ne neprijatan, vec samo kao da ima nezni vreli dah, koji ne vodi nicem negativnom. Kazdir je kapnuo na njenu pulsnu tacku par kapi i sa uzivanjem ih pojeo, grickao i upijao dugo njenu kozu. Zatim je pozvao. "Ariel, moj opasni brate, ceka te specijalna poslastica, koju istina nisi zasluzio, ali.. dovraga.. posto te ludacki odano volim, dodji i pojedi ovo?" Ariel je prisao i cucnuo pored kreveta, uzeo je u usta Galinu ruku i zagrizao pulsnu tacku snazno, zatim jos snaznije, cak toliko da je vrisnula od uzasa, ali on nije prestajao. Grizao je snazno, sisao i grickao, to osetljivo mesto pulsne tacke. Zatim je toliko snazno zagrizao ostrim zubima, da su se pojavile kapljice krvi i on ih je sa uzivanjem pojeo. Gala je vristala priguseno, sa glavom do Kazdirovog vrata, dok je on drzao i saputao "Ssss, zvezdice, uzivaj u ovom bolu? Pokusaj da volis cak i bol?" Sve dok Ariel nije konacno prestao da je muci. Naglo je osetila da je opojna vrelina prekriva telo, postala je lagana kao pero, strahovi su odleteli, bila je oslobodjena svih napetosti i stega, cula su joj bila jos izostrenija, a strastvena energija je slobodno, ne smetano proticala, srce je bilo sirom otvoreno i opcinjeno blistavom vizijom ljubavi, koja se odmotavala pred njenim ocima. "Savrseno." Prosaputala je. "Ja bih trebala da budem uvek ovakva. Oh, moram da dodjem do toga. Preko je potrebno da skinem sve stege. Da.. ovo je savrseno stanje bica nastanjenog u telu." Kazdir se smesio, dok su mu oci bile kao zvezdana polja puna ljubavi i strastvenih uragana. "To je moja zvezdice Vatreni ( ili Zmajev) Dah Raidia, koji si mogla samo ti da otpecatis i po pravu ti pripada. Tvoja prekrasna majka ga je pronasla nekako i sacuvala za magicnu prvu bracnu noc." Ariel je seo na krevet i rekao tiho. "Neprimereno je da ti ponovo zatrazim oprostaj, ali.. eto ipak.. izvini moja ljubavi? Jako sam pogresio. Oprosti mi ako mozes, ili mi reci da odem dovraga i ja cu te poslusati?" Gala ga je gledala i cutala, zatim konacno progovorila. "Poslednji put ti oprastam. Ni jedan miskarac ne bi smeo da upropasti prvu bracnu noc glupostima. Ni malo ne mogu da te shvatim? Zasto zelis da unistis sve sto je vredno i lepo?" Arielu se stezala vilica, a oci varnicile. "U stvari nemam opravdanja. Opasno sam poludeo, jer si poljubila Lestjeira, koji je smrtno zaljubljen u tebe, to mi je pomutilo razum. Cinilo mi se neposteno i promisljeno koketiranje. Hmm.. moguce da nisam u pravu? Medjutim sigurno si znala da ces me tako povrediti? Da li to namerno radis? Pitam se.." Gala ga je prekinula i mirnim glasom rekla. "Zar me tako malo poznajes? Ako je zaista tako, ti me nisi vredan!" Okrenula glavu od njega. Kazdir mu je telepatski viknuo. "Da li si poludeo? Moli za oprostaj! Reci da nisi tako mislio? Zar je stvarno ne poznajes? Zar ne znas kako joj je cista dusa i puna ljubavi? Zar ne znas da gresis?" Ariel je progovorio. "Izvini moja Galijena, tako mi se ucinilo. Ja znam da si ti najcistije prekrasno bice. Izvini? Molim te oprosti mi?" Gledala ga je kriticki. "Te reci nisu dosle do mene iz tvog srca. Videcemo se sutra. Ja ne bih mogla da izdrzim jos jedno tvoje mucenje. Ti ne razumes, ali ja bih zaista umrla. Shvati ovo jako ozbiljno. Nocas ces spavati u dnevnoj sobi. Ne zelim da budes pored mene." Kazdir je zabrinuto viknuo. "Molim te moja najdraza Zvezdice, promeni misljenje? To je jako surovo! Oprosti mu, on zna da je pogresio. Iskidace se nocas sam u dnevnoj sobi." Vrtela je glavom. "Nece se iskidati, uzeo je ovaj rasterecujuci Dah Raidia, bice mu sasvim dobro dok razmislja o svom postupku. On ne misli da gresi, to se jasno vidi. Ja to vidim. On misli da sam u stanju iz niskih pobuda da uradim bilo sta? To znaci da me ne poznaje. Necu se predomisliti." Ariel je stajo na vratima. Odslusao je njen govor i bez reci zatvorio vrata za sobom. "Dodji lezi pored mene i samo me drzi za ruku, nista vise? Hoces?" Legli su jedan pored drugog i drzali se za ruke. Gala je gledala najsavrseniju viziju ljubavi, cudesno blazenstvo koje zeli. Uzivala je. Bila je jako sretna i umalo se nasmejala iz glasa, kad su se otvorila vrata i Ariel uleteo u sobu. Podigao je tako snazno da je poletela kroz vazduh, zatim je spustio dole, pored sebe. "Pogresio sam, strasno sam pogresio! Ne trazim da mi oprostis, ali moras da znas da sam potpuno svestan svoje greske. Osetio sam tvoju ljubav prema njemu i mislio sve pogresno. U glavi mi se premijerno pustao film iz ljubomore, zatim su krenule reprize. Ja znam koliko si divna, dovraga.. znam da nisi u stanju da uradis bilo sta mimo ljubavi i istine. Ja to znam oduvek, pa ipak me je glupost ljubomore u trenutku zavela. Hocu samo da razumes, potpuno sam svestan svoje greske." Pomazio je po kosi i nasmejao ocima punim ljubavi. Okrernuo se da ode, ali ga je dograbila za ruku i zaustavila. "Pogledaj me?" Ariel je gledao najdivnijim, tamno plavim ocima sa iskrenom ljubavlju. Rekla je s'olaksanjem. "Hvala Bogu, konacno si se vratio? Ostani uz mene? Dodji i lezi tu?" Ariel je legao pored nje i dao joj ruku. Lezali su tako ni pola minuta, kada je skocio, kleknuo iznad nje i podigao da sedne. "Mislim da bi trebali otici na nocno kupanje, dole do bazena? Glasamo?"
Gala i Kazdir su se nasmejali glasno. "To je naravno dobra ideja, samo sto dole sigurno ima jos dosta ljudi i ja ne bih da prolazim u ogrtacu pored njih." Ariel je tajansteno progovorio, dok su mu oci varnicile munjicama. "Postoje skrivene pozarne, ne stepenice, nego stube, koje se spustaju do dole skrivenim otvorom tacno do bazena. Naravno, obucicemo te u kupaci kostim, za svaki slucaj. Moze?" Gala i Kazdir su rekli u glas rekli. "Moze!" Primetila je da su bili potpuno sinhronizovani, kao jedno. Takav odnos je ljudima potreban. Kazdir je zaustavio, sa zlocestim izrazom. "Zvezdice, nisi valjda mislila da sama obuces kupaci?" Nasmejala se veselo. "Draga prijateljice, nikako ne bi valjalo da me ti oblacis, jer onda ne bi uopste krenuli na kupanje, zar ne? Ako me budete presvlacili, na bazen cemo ici tek sutra, zato bolje da to uradim sama, iza nekoliko zatvorenih i zablindiranih vrata." Kazdir i Ariel su umirali od smeha. "Tacno. Sasvim tacno, ali bas i ni malo zabavno. Ja sam se ponadao.. medjutim? Hmm.. dakle cekacemo smerno i prinudno pitomo u dnevnoj sobi." Kada je konacno stigla, Kazdr je vrteo glavom prekorno, zatim je zgrabio za ruku i povukao nazad do plakara. "Isuse Boze.. dodji! Kako mislis na bazen sa svim ovim ukrasima u kosi? Moramo da ti podignemo kosu gore." Sedela je za toaletnim stocicem, dok je Kazdir vadio ukrase i podizao kosu gore, kaceci je snalma i vilovnjackim cvrstim ukrasima. Pitala je znatizeljno. "Da li si primetio koliko je sve drugacije, sada smo nastelani i delamo kao jedno?" Kazdirov pogled je prodirao do dna duse. "Da, primetio sam. Konacno je sve je opusteno i ide prirodnim tokom, bez i malo neravnina. Nestala je tenzija, a ti si cudesno stabilna i jaka. Jaca si od nas dvojice zajedno i celog unutrasnjeg kruga cini mi se? Verujem da ces takva postati, kada skines svoje predrasude u vezi musko-zenskih odnosa. Ne osesam vise tvoju nesigurnost, niti ranjivost. To je izvanredno. Ovo ce biti strasno zabavno kupanje." Ariel ih je poveo skrivenim putem do bazena. Otvorio je jedna vrata na samom dnu hodnika i iz male ostave, otvorio metalni poklopac. "Ovuda. Ja cu ici prvi, zatim Gala.. ok?" Silazili su uskim otvorom, gde Kazdirova ramena nisu mogla da prodju bez skupljanja. Kada su konacno stigli, morala je da skoci u Arielovo narucje, jer je nedostajalo par donjih sipki. Uhvatio je i spustio namerno potpuno polako, pritisnutu uz svoje telo. Gala se stresla. Magnetna privlacnost se pojacavala svakim nagovestajem dodira. Ariel je uhvatio za vrat i poljubio nezno, zatim sve vatrenije. Jednim pokretom joj je strgnuo kimono. "Dodji." Podigao je u narucje i kao proslog puta skocio zajedno sa njom u pravo u vodu. Skroz se najezila od hladnije vode nego sto je njena koza, kojoj je Zmajev Dah povecao temperaturu. Jos dok su izranjali videla je kako Kazdir roni posle skoka i prolazi pored njih. Pogledala ga je pravo u oci i odusevila se kako jasno svetluca sjaj zvezda u tamnim ocima unutar vode. Telepatski mu se obratila, sasvim odusevljeno. "Prekrasno!" Kazdir se smejao kada su izronili. "Ti zapazas svaki detalj, zar ne zvezdice Nehajano je odgovorila. "Ja uvek zapazam svaki detalj, ali sada jos opsirnije, sto je vrlo zabavno." "Hajde da se trkamo do kraja bazena, moze?" Kazdir i Ariel su stigli puno pre nje i cekali je da im se pridruzi. Cim je stigla Kazdir je scepao za ruke, a Ariel za noge i tako su je dovozali do sirokih polukruznih stepenica. Ariel je rekao sa nestasno-zlobnom i kako se njoj cinilo pretecom iskrom u oku. "Ti sigurno znas sta sada sledi?" Kazdir joj je sapnuo na uho "Sada se neces izvuci, cak i da tri put padnes u nesvest. Nas dvojica smo u potpunoj hiseriji. Nema suzica, nema straha? Zar ne?" Rekla brzo. "Ali.. zar ne mozemo da se igramo i ronimo, da jos malo nesto drugo radimo, bilo sta sto vi hocete? Obojica su rekli u glas. "Ne mozemo!" Ariel je dodao. "Upravo ovo hocemo. Ovo nam nuzno treba." Zatim je prisao iznad nje i poljubio je strastveno, dok joj je Kazdir odvezao pertlu na gornjem delu kupaceg i skinuo ga. Gala je zaronila i vesto se odgurnula o Arielove kukove i otplivala par metara, zatim ponovo zaronila. Roniti u bazenu je bilo veoma prijatno i ona se pitala zasto to ne radi svakodnevno? Izronila je da udahne vazduh i ponovo zaronila. Stigla je do polovine bazena, kada je necija ruka snazno scepala za nogu i povukla u suprotnom smeru, a Kazdirove zvezdane oci su se pojavile do njenog lica, dok je obgrlio rukom oko struka i vukao je uz sebe na povrsinu. Kada su izronili, zadihano je govorila skroz odusevljeno. "To mi se jako dopada! Hajde da tako ronimo? Bar jos malo? Hoces?" Ariel je bio na pola puta do njih, zatim naglo promenio smer i vratio se nazad. Kazdir se smejao. "Spremna si? Udahni jako vazduh?" I zaronio sa njom. Potpuno je uzivala, ovo je bilo izvanredno prijatno i uzbudjujuce iskustvo. Gledali su se u oci i ona je uplovila u zvezdanu tamu, koja se talasala distorzijom prostora, sacinjenog od bioplazme, koja je prozimala ogromnom pozudom, goruce jakom, u najvisoj mogucoj intonaciji. Stigli su do drugog kraja bazena i izronili. "Zvezdice ovo je nesto sasvim novo?" Govorio je Kazdir, dok su mu oci plamtele zeljom. Pogledala ga je radosno. "Ovo je cudesno lepo, potpuni uzitak. Odusevljena sam! Hocemo to ponoviti, bar jos koji put?" Kazdir se smejao prema njoj, sa opasnim plamenom pozude u ocima. "Hocemo naravno, ali prvo.." Drzao je uz zid bazena i poljubio nezno, pa sve strastvenije, dok je stezao i pomerao uz sebe. Ogromno uzbudjujuce osecanje sirilo se iz njega i prolazilo kroz Galu i ceo bazen. Pogledao je znatizeljno. "Ti i pored ovako jake magije, kao sto je to Vatreni Dah Raidia, jos uvek imas opasnu frku da budes sa dva muskarca, zar ne i zato ne mozes da se opustis i prepustis? Gledala kao neko ko je uhvacen na nedelu. "Da.. ne mogu to ni da zamislim. Jednostavno nikako ne mogu. Probala sam da nateram sebe, ali je to previse, stvarno previse. Eto!" Kazdir se toliko glasno nasmejao da je prazna prostorija bazena odjeknula ponavljajucim ehom. "Znaci da je u pitanju duboka, tesko skidljiva frka. Znas zvezdice, vaspitanje je cudo, narocito crkveno. Dobro su te prestrasili i trajno upropastili, slicno kao i mene, samo u drugu krajnost. Ja sam jos kao sasvim mali video jezive perverzije, a to ima dugorocne psihicke posledice. Potpuno suprotno od tebe, tako da mene sve tvoje frke i strahovi izvanredno zabavljaju. Moje slatko dete, ti si toliko divna, meni dragocena, najzanimljivija igracka, koju covek moze da ima." Gala ga je gledala zacudjeno "Igracka.. ali.. Uh! Tebe.. tebe zabavljaju moje frke.. ali.." Kazdir se izdigao malo iz vode. "Hmm, mozes da se potpuno opustis Ariel je nestao. Sigurno ti je posmatrao misli i zato zeli da ti ostvari zelju. Hmm.. dovraga i sve nezajazljive gluposti, vidis ja sam i njega potpuno upropastio za ovih sedam godina. Verujem da ne bi bio ni upola tako pervezan, moguce ni nasilan. Sada opet deo oko nasilan je sporan, posto mu je volja odvrnuta na maksimum, a adrenalinsko ludilo ga stoga zestoko puca." Nasmejao se glasno. "Ali tu sada nema pomoci. Ah da, upozorenje, ni tebi moja zvezdice sada nema spasa. Ovo ce biti jako zanimljivo. Hajde udahni duboko vazduh, preronicemo jos jednom bazen, samo zbog tvog uzitka. Spremna?" Kada su izronili na drugoj strani Gala je bila opcinjena i potpuno sretna. Kazdir je gledao u nju zaljubljenim zvezdanim ocima, sto je za Galu bio maksimalan afrodizijak. Sem toga nista nije bilo potrebno. Kazdir se nasmejao. "Znaci to je u pitanju?" Smejao se glasno. "Ti si mi gledao misli? Da.. eto.. ali zar to nije svakome maksimalni afrodizijak?" Smejao se. "Tacno tako, a sada uz sve to serviracemo i malo i fizicke ljubavi. Ja umirem za tobom moja zvezdice i bez obzira sto konstantno bezis od toga, meni, cak i ovako polovicna fizicka varijanta veoma prija. Dodji! Ove ruckice su mi ostale u voajerskom, stimulativnom secanju. Ako se dobro secam ova ruka ide ovde.. a ova tu.. zar ne? I onda ja trebam da stanem ovako.. i da.. ti uradim ovo.. i onda.. ovo, zar ne? Otvori oci zvezdice? Pogledaj me? Hmm, imam puno bolju ideju, ovako ce biti bolje." Okrenuo je brzo i kleknuo iza nje. Ljubio je vatreno dok joj je stavljao ruke u rucke. Skoro pola njenog tela je bilo izvan vode, a se Kazdir naginjao i pritiskao, ljubeci je sa ludackim zarom pozude. Osecala je njegovo do pucanja zategnuto telo i licni deo, kako pokrece uz nju, dok joj grize vrat i ramena, cas ljubi usne. Rukama je ispitivao svaki delic tela i stiskao snazno uz sebe, simulirajuci spajanje. Gala je vec odavno bila unutar ekstaze. Spustio je ruku dole, prelazeci preko kupaceg, zbog cega je eksplodirala i zgrcila se, dok je ljubio zazareno, da prigusi krike, koji suvise glasno odjekuju praznom slaom bazena. Tek malo je spustio kupaci do butina i naslonio intimni deo o njen, zatim sapnuo "Pozeli da te ispunim? Zatrazi od mene vise? Moli za svoje zadovoljstvo?" Tek malo je pojacavao pritisak i otpustao, zbog cega je eksplodirala, dok se grcio zajedno sa njom, zapusio joj je rukom usta, a priguseni krik je odzvanjao jekom. Umirio se i sacekao da ustali disanje, zatim joj okrenuo glavu ka sebi. "Pogledaj me zvezdice?" Jedva je naterala sebe da otvori oci, dok se zeljeno stanje ekstaze rasplinulo i iscezlo. "Da li zelis da te ispunim svojom vizijom ljubavi? Da te dotaknem iznutra i udjem duboko unutar tebe? Da ti dam eksplozije? Reci mi, da li to zelis?" Bila je skroz crvena u licu, dok joj je srce tuklo u usima, a bujica njegove strasti scepala u kandze i bespostedno prozdirala. Trudila se da progovori, ali se reci nisu cule. Kazdir je vrteo glavom i gledao zaljubljeno. "Moja stidljiva bebice, izgubila si se od silne frke? Ssss.. sve je dobro. Polako, smiri se? Sve ce biti kako ti zelis? Nagovesti mi, sta zelis? Kako zelis?" Jos vise se izgubila i umalo zaplakala. "Zvezdice, ubices me sasvim! Sta cu ja sa tobom da radim? Hoces da se samo mazimo?" Naglo je zgrabio i seo sa njom preko krila, na predposlednji stepenik. "Hoces da se igramo opasne poze?" Odmah je poceo da joj pomera kukove i pritiska preko svog krila, uz prozdiruce, vatrene poljubce. Gali je drasticno porasla temperatura, telo su joj lomili orgazmicni elektosokovi, dok su je njegove usne gusile, grcila se sve snaznije i cesce i mislila da ce joj srce iskociti iz grudi i da ce se ugusiti. Kazdir joj je stiskao glavu do svog vrata i saputao "Tako je zvezdice, zagrizi snazno, zgrici se i stegni me sto jace. Ssss.. odmori se bebice? Da se igramo dugog dela u opsnoj pozi, ja bih do sada pomracio sasvim i poludeo toliko da ne znam za sebe." Gala je jedva dosla do daha i taman kada se odvazila da ga pogleda, on je ponovo krenuo da joj pomera kukove i grize vrat, sve snaznije i cim je eksplodirala, negnuo se preko nje, polozio je vodoravno, jeduci joj usne, spustio se do grudi i liznuo ih vrhom jezika, zatim je pogledao i prislonio prste preko usta. "Sss.. zvezdice, budi tisa? Iznenada oboje su se ukocili. Slusali su telepatsku poruku Princa Ariona. "Ogroman Crveni Grimid se pojavio u sred dvorista, zajedno sa vecim brojem, vrlo opasnih kratura senke, koji su puzali po zidovima Lisicije Stene." Princ Arion je naglasio da ostanu sto skriveniji dok se ne javi! Verovao je da postoji mocucnost, da Kreature senke i Grimid prepoznaju Galu po mirisu. Pitao je gde su? Kazdir mu je odgovorio. Princ Arion je rekao da doci sto pre moze do njih, da ostanu tu i cekaju. Nih dvoje su se ogrnuli kimonom i seli sasvim blizu lucnog hodnika prema zajednickoj dnevnoj sobi. Kazdir je drzao u Narucju i ljubio po licu. Pricali su iskljucivo telepatski. Kroz par minuta cula se eksplozija od koje se sve zatreslo, zatim jos jedna. "Isuse sta se desava, cemu eksplozije? Pitala je telepatski Kazdira. "Ne znam zvezdice? Cucemo uskoro. Budi mirna, sve ce brzo proci. Da li se plasis? Smesila se prema njemu, dok su joj oci blistale kao u macke, koja sprema nevaljalstvo. "Ni malo. Znam da mi ne mogu nista. Da nama niko ne moze da naudi. Ja u to potpuno verujem. Znam da mogu da se izvucem iz svake, cak i najzahtevnije situacije i zato se ne plasim. Jednostavno je nemoguce je da se desi ista lose." Tama Kazdirovih ociju bila je zasadjena zvezdanim poljima silne ljubavi. Stisnuo je toliko snazno, da je jedva disala. Toliko si slatka, da cu te bojim se slomiti iz naleta prejakih emocija. Uh.. moram nekako da se zauzdam i smirim. Ti si cudo moja zvezdice, svaka druga zena bi u ovoj siruaciji panicila i bila prestravljena, medjutim ti si drugacija od svih i svega ocigledno svuda." Gala mu je napomenula da se jedino brine za Ariela, zbog njegove eksplozivne naravi. Proslo je mozda desetak minuta, ali se nista nije desavalo i sve je bilo mirno. Princ Arion je konacno stigao u pratnji dva vilovnjaka, a Lesji se pojavio odmah za njima. Telepatski im je ispricao da su eksplozije zasluga Rafaela, koji je isprobao neke od svojih novijih izuma. Princ Arion se smejao, Rafael nije mogao da se suzdrzi i propusti ovakvu piliku. Culi su i da je Ariel vezbao gadjanje na kreaturama senki i dezintegrisao vec dosta njih. De Storenov Grimid je nestao odmah posle Rafaelovih eksplozija, ali niko ne zna gde? Problem je pronaci preostale krauture senke, jer su se rastrkale po kuci i pecini Lisicije Stene, zato ce biti dosta tesko da se sve pronadju, pre nego sto izazovu stetu. Princ Arion je jos rekao da ulaz u pecinu mora bolje da se zastiti, jer sumnjaju da je tuda nestao Grimid, a verovatno je i stigao tunelom u dvoriste. Objasnio im je da se vrasi evakuacija zaposlenih, koji rade nocnu smenu, dok je njegova garda u pripravnosti, kao i svi redom iz unutrasnjeg kruga. Sacekali su jos malo i zatim krenuli gore prema apartmanu. Na ulazu u kucu sreli su Ariela, koji je nosio tamne naocare. Gala ga je telepatski pozvala i on se nasao pored nje. Gledali su se i pricali telepatski. Cujem da si imao intezivne i uspesne vezbe gadjanja i da se Rafael izvanredno zabavljao isprobavanjem novih igracaka? Smesila se prema njemu. I Ariel se nasmejao zajedno sa njom, bez glasa. Pomazio je po vlaznoj kosi i obrazima i objasnio da ce on ici prvi, da proveri spratove i apartmane. Krenuli su u potpunoj tisini. Kazdir se kretao kao macka, besumno i gipko, bez obzira na svoju visinu, jako krupnu gradju i sto Galu nosi u narucju, hodao je cudesno tiho. "Koje nam je odrediste?" Upitala je. Princ Arion se nagnuo, pogledao je i telepatski joj objasnio, da ce svi krenuti do njihovog Apartmana, jer zele da se uvere da je sve bezbedno. Ako tamo bude guzve icice se do susednog, Lestjeirevog apartmana. Gala je sada vec navikla da je Kazdir nosi i ne spusta kada je frka, ipak je imala ogromnu potrebu da sidje, ali je znala da je Kazdir nece polusati, zato je prinudno trpela da je nose, kao nejako dete i jela se u sebi. Imala je prejaki poriv da zajedno sa Arielom ide i istrazuje prva i jedva se suzdrzala da ne namesti pometnju i skoci dole. Cudila se sto je tek sada primetila da princ Arion nosi opasane velike korice maca i vrecice za pojasem, isto tako i Lestjeir, dok su ostali vilovnjaci nosili luk i strele. Rafael i Eledrijel su ih docekali u hodniku drugog sprata. Rafael je tiho pokazao jednu prozirnu spravu, kao pravougaono savitljivo staklo, kroz koju se jasno videlo crno stvorenje, kako vertikalno puzi na sve cetiri noge, slicno majmunu. "Pa to je Eledrijev Apartman.." Krenula je da prica telepatski, ali su Ariel i Rafael vec odjurili unutra, a za njima svi ostali, svi sem Kazdira sa Galom u narucju, zbog cega se pobunila. "Hocu i ja da idem sa njima?" Molim te dragi Kazdir, spusti me? Jako bih volela da udjem prva sa Arielom? Hoces da me spustis? Hoces?" On je gledao je odlucno i strogo. "Necu zvezdice. Ne mogu da te spustim, jer sam dobio ulogu tvog neposrednog zastitnika. Bezbedna si ovde u mom narucju. Smiri se bebice, ovo nije igrica. Zar ne razumes koliko su zveri-senke opasna i jeziva bica? Nesretnik koga samo okrznu u prolazu paralizuje se od straha, suocen sa svojim strahovima, egzistira u nekoj vrsti haoticnog polusna, sve dok ga ne iscele odrdjenim ritualnom cinima. Dok ako nedaj Boze uspeju da se spoje sa svojom zrtvom, ugrozice mu zivot i jadnika lako moguce nikada vise nece izvuci iz kome. Razumi zvezdice, nije sa saliti sa njima, zato miruj i dozvoli da te zastitim?" Nervirala se sto je ne razume. "Zar ne shvatas da sam ja svuda potpuno sigurna od bilo kakvih losih desavanja? Pouzdano znam da mene ne moze nista da povredi, osim onog, kome predam celo svoje srce, odnosno, osim tebe, Ariela i princa Ariona i moje majke i ljudi naseg etrela." Culo se par razlicitih zvukova lomljave, tumbanja i konacno posle dosta vremena, polako su jedan po jedan izlazili iz Eledrijelovog apartmana. "Da li jos uvek smemo pricati samo telepatski?" Princ Arion je uhvatio za ruku i gledao svojim prekrasnim sivim ocima, sa sirokim zenicama, u kojima su se povremeno pojavljivala srebrna krila vrane. "Ne brini mila, sve je dobro. Tvoj muz je postao vrlo precizan u gadjanju i za razliku od svih, video je gde se tacno kreatura senke nalazi i dezintegrisao je na mestu. Mi smo svi gledali razlicite kamuflazne senke po zidovima, jedino je Ariel bio u stanju da opazi skriveno cak i od visokosvesnih. On definitivno ima jako zanimljivih moci. Bio bi prestizno oruzje rata. O, grozne li pomisli!" Zgrozio se princ Arion od sopstvene dedukcije, bas kao i Gala, prosli su im neprijatni zmarci duz kicme. "To je zaista uzasavajuca pomisao. Drago mi je sto je sve gotovo i nema vise opasnosti." Princ Arion je osmahnuo glavom jos uvek im se obracajuci telepatski "Ni nalik nije gotovo. Neophodno je sistematski proveriti savaki pedalj vile, pocev od apartmana. Rafael ce sa svojim timom raditi jos dugo na tome. Kreature senke su poluduhovna-polumaterijalna stvorenja. To su elementali zgusnutog elektromagnetnog naboja, sacinjeni do negativnih emocija. Ili tacnije od ponavljajucih zamisli i pritom reflektovanih osecanja. Elementali, koji nisu dovoljno snazni da se potpuno materijalizuju u buducnosti, vec se kondezuju u medjudimenzionalnom prostoru izmedju sna i jave i stoga izuzetno opasna i cesto pogubna, jer se mogu prikopcati na nesretnika, koji je u strahu, ili ljude u bilo kakvim destruktivnim vibracijama i naterati ih da pod njihovim uticajem ucine uzasna nedela. Verujem da im je trenutni zadatak da prikupe sto vise informacija o nama, narocito o tebi moja sestrice, a moguce i nesto gore od toga." Gala je nehajano odmahnula rukom, odgovarajuci telepatski princu Arionu da ne brine, jer njoj nicim ne mogu da naude. Nije mogla da se suzdrzi a da ne napomene da jako zeli zajedno sa njima u istrazuje i borbu. Ponavljala je kako zeli da pomogne, dok su je redom klimali glavama i posmatrali je pritom kao razmazeno deriste, kom se iz ljubavi povladjuje. "Uh, ponekad me svi redom izludjujete! Umesto sto snujete ratne scenarije, bolje me pustite da makar pokusam ljubavlju da iscelim jadne stvorove? Sigurno mogu nekako da doprinesem ovoj situaciji, koja je nastala zbog mene? Princ Arion joj je odgovorio kako je puno bolje za nju, kao i sve njih, da ostane po strani, izvan svega zasticena. "Mila, kada bi ti se nesto desilo, moja majka mi to nikada ne bi oprostila i odrekla bi me se napismeno i zato dozvoli da te zaklonim? Dozvoli nam da te zastitimo i sacuvamo?" Srecom, Lestjeir ga je pozvao i on se sa olaksanjem udaljio, da izbegne raspravu i Galine nerazumne pridike. Uzdahnula je okrecuci se Kazdiru telepatski je napomenula filozofski "Mora da su ti se strasno umorile ruke? Spusti me makar na tren, hoces? Molim te, slatko sa slagom i tresnjicom na vrhu?" Umalo se glasno nasmejao, dok je posmatrao onim istim tolerisucim pogledom prema razmazenom, krajnje nerazumnom detetu. "Nisam umoran zvezdice. Mogao bih da te nosim zauvek u narucju, laganija si od pera." Poljubio u ugao usana, dok se ona nervirala sto je tretiraju kao nemocno dete, koje nije u stanju da se zastiti. "Bebice, imam ne samo gorucu potrebu da te zastitim, vec i duznost. Medjutim to necu moci da ispunim ukoliko mi ne dozvolis? Za moju moc je od presudnog znacaja da pozelis moju zastitu, ili makar das voljni pristanak. Razumes zvezdice? Trenutno je najpotrebnije da verujes u Ariela i sve druge iz unutrasnjeg kruga. Tvoja ljubav i vera u nas daje nam vetar u jedra, tako da s'lakocom obavimo zadatke, ili kao sada, doprinosi da te perfektno zastitimo. Da li me razumes moja zvezdice? To narocito vazi za mene, jer bez tvoje zelje da te zastitim, ja sam nemocan da ti pomognem. Zvezdice.. ne bih podneo da ti se nesto lose desi i zato, ako bude bilo potrebe, moras da zatrazis moju zastitu. Da je zahtevas. Da li si uspela da shvatis sto ti objasnjavam?" Nestrpljivo je odgovorila "Da! Razumem potpuno. Ipak i ja zelim da pomognem. Ne volim da drugi resavaju sve umesto mene. Pristacu na vasu pomoc, ali hocu i da budem ukljucena, tako da i ja pomognem vama. Jako je frustrirajuce da se uvek svi lome i pomazu samo meni i tretiraju me kao porcelansku lutku!"
Kazdir je rekao da ona pomaze njima puno vise nego sto moze da zamisli. "Zvezdice, zar ne znas da je saamo tvoje prisustvo puno zarazne radosti i isceljujuce ljubavi automatski pomoc? Ti nas drzis na okupu i svima pomazes, bilo da si toga svesna, ili ne, ti si zaista mali cudotvorac. Lutkice, znam da jos uvek nisi u stanju da razumes koliko si puno meni licno pomogla?" Zacudila se. "Ali kako? Cime? Oh, pa ti se salis, zar ne? Stvarno ne mislim da sam ucinila ista vazno. Toliko bih zelela sada da pomognem?" Pogledala je kako svi besumno koracaju po hodniku za Rafaelom i Arielom, napeti u iscekivanju, jedino je ona u Kazdirovom narucju morala da ceka blizu stepenista, sto joj se cinilo kukavicki i nepravedno. Pozorno su ulazili u njihov apartman, samo je Lestjeir stajao ispred vrata i gledao u nju, sa rukom na drsci maca. Osetila je njegovu ljubav, pomesanu sa tugom i ponovo se osetila bespomocno sto nije u stanju da ga utesi. Iz sveg srca je pozelela da je zaboravi i nadje srecu pored neke prekrasne devojke, ili vile dobrog srca. Bila je zadubljena u misli, kada je Kazdir naglo otskocio i brzo je spustio iza sebe, drzeci je cvrsto za ruku, viknuo je "Trazi moju zastitu? Smesta pozeli da te zastitim? Brzo zvezdice, ne cekaj!" Trgla se i zaprepasteno promrljala "Za.. zaastiti me?" Sledeceg trenutka nasla se u zvezdanoj tami, pored preogromnog stvorenja, koje je glomaznom sakom scepalo malecnu, kao katran crnu majmunoliku priliku i zdrobilo je u ruci, uz svetlosni bljesak, nalik munji. Sevnula su jos dva munjevita bljeska, kojim je unistio naredne dve kreature senke. Ponovo je ugledala hodnik i tek tada postala bolno svesna, kako joj Kazdir toliko jako steze rucni zglob, da ce ga zdrobiti u kasu. Bez reci je ponovo podigao u narucje, dok ga je gledala suznim ocima, lica zgrcenog od bola, kako napeto posmatra stepeniste. Krenuo je unazad, a Lestjeir se nasao tik do njih, pri tom povlacenju. Gledala je prema stepenistu, medjutim nije mogla da opazi nista. Leslijeva glava se primakla blzu njenog lica, tako da je osetila koliko jako zudi za njom i koliko mu treba. Ariel se pojavio i stao ispred njih, a za njim i svi ostali. Drzao je rukom tamne naocare iznad ociju, zatim se pomerio korak unapred i stao sasvim mirno. Videla je kako su se zraci duge stopili i istanjili u blistavi laserski zrak i kako se na zidu iznad stepenista rasipa svetlost, bez ikakvog zvuka u sjajne iskrice i mirno nestaje, zatim jos nekoliko puta za redom. Ariel je poceo glasno da govori. "Na stepenistu ih za sada vise nema, niti po apatrmanima na ovom spratu. Medjutim mogu se pojaviti nenadano iz bilo kojeg prvca. Potrebno je da nacinimo plansku kontra akciju. I uzgred, mislim da nema svrhe pricati tiho, bolje da ih namamimo razgovorom, ili cime god je najdelotvorije, jer hocu da ovo zavrsimo sto pre! Lutkice, slobodno pricaj glasno, ne bih voleo da ovaj lov potraje predugo i da kasnije razmisljam da li se nesto provuklo i ostalo u Lisicijoj Steni!" Pomazio je Galu po obrazu. "Ne bi nikako valjalo da ti se nesto lose desi, jer bih poludeo i odlepio do neprepoznatljivog." Gledala s'divljenjem i ljubavlju "Ne brini, meni nista lose ne moze da se desi. I Ariel.. zelela bih da ti pomognem? Da svima nekako olaksam? Ne dopada mi se sto sam samo ja ostavljena po strani, dok se svi borite za mene.." Sagnuo se do njenog lica "Najveca pomoc koju meni mozes da pruzis je saznanje da si na bezbednom. Jer u suprotnom ne bih bio u stanju da se kontrolisem. Razumes moja ljubavi?" Pokunjeno je klimnula glavom i preko volje je promrljala "Razumem. Ostacu mirna i tiha, kod Kazdira i necu nista raditi." Ariel se nasmejao glasno i poljubio je u glavu, kao poslusno dete, zatim posao do stepenista. "Ovde za sada nema niceg. Hajde da na brzinu pregledamo jos jednom apartmane na ovom spratu i da krenemo dalje?" Ponovo su svi ulazili i izlazili iz apartmana, jedino su ona i Kazdir stajali nekoliko koraka od stepenista. Hteo je da joj poljubi ruku i ustuknuo. "Isuse Boze! Zar sam ti ja namestio ovakve masnice? Dovraga i svi licni lomovi, ponekad nisam svestan sopstvene snage i to me opasno muci. Cinilo mi se da te tek neznatnom snagom drzim za ruku, nisam ni pomislio da te boli i da je frka. Izvini, zvezdice, molim te izvini?" Ljubio joj je nezno ruku, dok je Gala zaprepasteno posmatrala tamne podlive, crvenih rubova, koji su boleli pri svakom dodiru. Susrela je Kazdirov brizni pogled i oci ispunjene ljubavlju zvezdane lepote i prosaputala. "Ti si toliko prekrsno bice. Ocarana sam tvojom bajkovitom sustinom." On se nasmejao glasno, zatim ukocio i rekao. "Ponovo osecam negativno prisustvo, ali nevidim nista, brzo reci mi da te zastitim! Pozeli!" Gala je rekla "Molim te zastiti me?" Ponovo je oko nje bila zvezdana tama, dok je prozirno, ogrmno zvezdano bice drzalo u rukama, videla je kako se mala crna prilika priblizava, puzeci vertikalno i kako je drzeci u jednoj ruci, sama zvezdana tama ispruzila ruku, daleko i dohvtila majusnu kreaturu, zatim se iz stisnute sake video kratak bljesak i onda je opat nastao potpuni mir zagrljen bezbriznim osecanjem srece. Ponovo je bila uz Kazdira, koji je stezao uz sebe jednom rukom. Pogledala ga je, cinio se napet, kao da se napreze da oseti da li je sve bezbedno. Ariel je dotrcao i stao pored nje, dok je Kazdir progovorio "Ne osecam vise negativno prisustvo, ali postoji neka distorzija ovde, nesto sto mi stvara nemir. Ne mogu da odredim o cemu se dovraga radi?" Ariel je napeto posmatrao, drzao je rukom tamne nocare iznad ociju. "Ne vidim kreature, ali i ja osecam da nesto nije u redu." Rafael je uzurbano prilazio, a za njim i svi ostali. Princ Arion ih je prestigao, stao ispred njih i objasnio. "Odmaknite se malo u nazad? Tacno znam sta je u pitanju. Neko pokusava da otvori portal u ovom hodniku." Ispruzio je ruku i tri puta viknuo na vilovnjackom. "Dastamel! Zatvori se!" Zatim izvadio male prozirne kristale i postavio ih je sa obe strane hodnika, iduci celom njegovom duzinom, mrmljajuci reci na vilovnjackom jeziku, dok ih je postavljao na svakih pola metra razdaljine. "Ovo ce pomoci privremeno, medjutim, moram odmah da povratim zastitnu blokadu Lisicije Stene! Rafael, kreni samnom! Ariel, ostani uz Galu i Kazdira. Ostavicu i Lesjia uz vas, ako se otvori bilo kakav portal, on ce ga lako zatvoriti." Svi su otisli, osim Eledrijela, koji je uz Lestjeira ostao sa njima. Ariel je predlozio, "Hajde da se premestimo u jedan od apartmana? Lestjeir, bicemo u tvom apartmanu? Hajde samnom, prvo cemo namestiti zastitu od dimenzionalne distorzije i portala, ne bih voleo da nam upadnu nezvani gosti. Kazdir ostani uz vatricu. Brzo cemo zavrsiti." Gala i Kazdir su ponovo cekali, dok je Eledrijel otisao za Arielom i Lestjeirom. Kazdir je stavio Galinu ruku na svoje lice, zatim se nagnuo i poljubio je i rekao sa nestasnom iskrom u oku. "U jednu ruku ovaj iznenadni napad te je spasao." Zacudjeno ga je pogledala. "Spasao te je od mene, moja mala blistava zvezdice. Nisam siguran da bih mogao da se suzdrzim i ne.. hmm.. imao sam jako opsane namere, koje bi se vrlo moguce zavrsile tvojom groznicom i visokom temperaturom, ili padanjem u nesvest. Lud sam od zelje.. ali dovraga, ne mogu da te dograbim, ne das mi se zvezdice, vecito te nesto spasava od moje strastvene ljubavi. Tako da moja lepotice, ovaj napad na Lisiciju Stenu u stvari te je spasao od mene." Smejao se dok je gledao kako Gala crveni i spusta oci dole. "Salim se zvezdice, samo se salim. Hej-hej! Pogledaj me? Ne brini, znas da nista necu uraditi bez tvog dopustenja?" Podigla je glavu i susrela oci pune radosti, ljubavi i neznosti, zato se nasmejala glasno zajedno sa njim. Konacno su usli u Lestjeirov apartman i Gala je zamolila da joj donesu presvlaku suve garderobe. Kazdir je zaustavio Arela i tutnuo mu Galu u ruke. "Zvezdice, nisi valjda mislila da ti on bira garderobu? Taj posao prepusti meni. Decice, brzo se vracam." Gala se nasla u Arielovom narucju. Gledala je njegovo bledo, lepo lice, htela je da mu vidi oci, ali one su bile prekrivene potpuno crnim, ne prozirnim naocarima. Poljubio je u celo i seo, drzeci je u krilu. Cinio se odsutan. Lestjeir je gledao ispitivacki svojim prekrasnim kameno-sivo-plavim, kosim ocima i Gala se trgnula. Nije ocekivala takav pogled. "Lesji, da li je sve u redu?" Pitala je zacudjeno."Naravno mila, ne brini za mene. Ipak, ovo je cudna situacija. Nisam do sada imao priliku da vidim kreature senke, niti da budem u nekoj po zivot opasnoj situaciji. Razmisljam, kako je oko tebe jako puno ljudi koji te vole i zele svom snagom da te zastite, pa opet, se desavaju cesti napadi. Nisam verovao se da je moguce probiti tako jaku odbranu, kakvu ima Lisicija Stena. Hmm, lako moguce da neko iznutra radi za De Sterona? Trebali bi se proveriti svi zaposleni i gosti. Inace ce se napadi nastaviti i ako ne budemo imali srece, mozda ce i uspeti.. da.." Naglo je prestao da prica, primetivsi njen izraz lica. "Ne brni nista mila. To je tesko moguce. Izuzetno je komplikovano doci do tebe, skoro nemoguce pored takve zastite. Ipak uvek budi uz nekog? Ne smes ni na tren da ostanes sama, to znas zar ne?" Uzdahnula je. "Ni za cas me ne ostavljaju samu. Kazdir cak insistira da me oblaci kao lutku, ali to ne bi bilo dobro pa.." Prestala je da prica videvsi senku bola koja je preletela nestvarno lepim Lestjeirovim licem, zatim je brzo rekla. "Ne brini nece me ostaviti ni za tren samu." Ariel ih je namrsteno posmatrao, dok mu se vilica stezala. "Dva muskarca su dovoljna. Doraga, vise nago dovoljna da je stite neprekidno. Vise od tog nije potrebno." Prekorno je pogledala prema Arielu, ali on nije gledao u nju. "Zar jos uvek moras da nosis te uzasne neprozirne naocare? Povukla ih je na gore i brzo spustila nazad preko Arielovih ociju. "Gospode Boze, zar te bes nikada nece proci?Imas izuzetno opasnu moc. Princ Arion je sasvim u pravu, izgledas kao preopasno ratno oruzje, a to je zastrsujuce lose." Ariel je tiho rekao. "Izvini moja ljubavi, stvarno mi je zao. Ja se uporno nadam da ces uspeti da zavolis ono sto predstavljam? Medjutim, sto vise toga otkrivas o meni, cini mi se da si mi sve dalje. Da si sokirana mojom sustinom i kada je ugledas okreces glavu u stranu i bezis od mene. Izgleda mi kao da te gubim?" Galu je prostrelio njegov bol. "Ali.. ja te volim.. ja.." Zastala je. Da li je to zaista tako? Ona se uzasava hladnog, surovog, zastrasujuceg Ariela i obozava prekrasnog coveka punog ljubavi i milosrdja.. sta se desava? Da li je on u pravu? "Ja zelim da potpuno volim celog tebe, ali me uzasava taj ostri, surovi deo koji.. oh Boze, ja bih volela da uvek budes pun ljubavi i milosrdja, da budes nezna volja, nikako ostri mac." Ariel se tuzno osmehnuo "Da.. vidis ja sam obe enrgije, neodvojive u jednom. Zar ne mozes da pokusas da me zavolis potpuno?" Nije znala sta da kaze i cutala je. "Pokusala sam, ali.. pokusacu ponovo? Stvarno cu se potruditi, samo ne znam.. " Ariel je prekinuo hladnim glasom, od koga se najezila "Neces pokusati? I ponovo ces pobecici od mene, zar ne?" Kazdir je usao i prekinuo napetu situaciju. "Isuse Boze, sta se ovde desava? Ostavim vas na pet minuta i vi namesrtite cudo? Ovakva osecanja su trenutno preopasna! Vazduh puca od zategnute atmosfere! Dobro sta je sada po sredi? Hajde zvedice, idemo da te obucemo." Zgrabio je Galu za ruku, ali je ona vrisnula od bola i svi su ustali i ukocili se od iscekivanja napada. "Nije nista, povredila sam samo malo ruku, Kazdir me je slucajno dotakao po bolnom mestu. Opustite se, imam samo malu modricu." Smesila se bezbrizno, dok joj je Kazdir zadigao rukav kimona, a na lice mu je prebledelo, uz bolnu grimasu. Gledao je natecene podlive na njenom rucnom zglobu. Ariel je zaprepasteo progovorio jezivio ledenim glasom. "Gde si se tako povredila?Sta se to desilo?" Kazdir je zapoceo recenicu, ali mu je Gala upala u rec. "Povredila sam ruku na bazenu. Skliznula sam i nezgodno pala. Nije nista, izgleda strasnije, nego sto u stvari jeste." Ariel je prekorno pogledao Kazdira "Zar nisi mogao da je zadrzis? Kako si dozvolio da pored tebe zivog padne i ovako strada? Ovo je ozbiljna povreda, cini se kao da je slomljeno? Morao si bolje da je zastitis!" Podigao je naocare i drzeci zglob skenirao. "Kost je napukla na par mesta. Ovo trazi hitan tretman!" Lestjeir je prisao i kleknuo pored nje. "Pokusacu da pomognem. Opusti se i sedi mirno, brzo cu zavrsiti." Pogledao je prekrasnim pogledom, punim neznosti i ljubavi. Gala mu je pruzila ruku i on je nezno drzao, dok je drugom rukom prevlacio iznad natecenog, modro crvenkastog, vrelog zgloba. Kada je zavrsio, Gala se osecala puno bolje, vise nije toliko bolelo i bilo je puno manje vrelo, ipak modrice i podlivi nisu nestali. Lesji je napomenuo. "Moracu da ponavljam vise puta denevno ovakav tretman. Pripremicu ti meleme dok se obuces. Kazdir je uzeo za drugu ruku i poveo prema Lestijerovoj spavacoj sobi "Bicemo odmah iza vrata." Rekao je. Cim su ostali sami prostrelio je ostrim pogledom, dok mu je lice bilo zastrasujuce. "Zasto si izgovorila laz?" Gala je takodje bila sasvim ozbiljna. "Ovo je moja prva izgovorena laz, ali zaista je bilo potrebno da je izgovorim. Ariel nije u stanju da cuje istinu, a ja nisam mogla da podnesem vasu svadju. Situacija je bila previse zategnuta, ova kap bi prelila casu. Jako bi lose reagovao. Cinilo mi se bolje cak i da slazem, nego da te osudi na krst, dok bi u stvari trebao da ti zahvali sto si me toliko vesto zastitio i spasao zveri senke. Izvinicu se i reci mu istinu cim bude u stanju da cuje, cim se vrati iz ovog stanja bez ljubavi i razumevanja. Jako mi je zao sto sam to uradila. Jako. Izvini molim te? Nisam mogla da podnesem da te svi gledaju prekorno kao zlocinca, kada si ustvari moj heroj." Na Kazdirovom licu je bio bol i on je zagrlio i poljubio neznim dugim poljupcem. "Ja sam nepovratno zaljubljen u tebe Zvezdice, ali ne trebas da me stitis. Zaista, lakse mi je da izdrzim osudu, nego da cujem kako izgovaras laz. I ja tebi trebam da se izvinim, da te molim za oprostaj, jer sam te.." Gala je brzo rekla. "Ne trebas, ne trebas nikako i nikada vise necu izgovoriti laz, pa cak ni da nekoga zastitim. Potpuno si u pravu. Jedem se izbutra zato." Kazdir je skinuo Galin kimono, sagnuo se i poljubio joj stomak, zatim je navise do vrata prekrio poljupcima, stegnuo je u zgrljaj i poljubio strastveno vrat, dok se ona stersla, unutar nje se razlila njegova pozuda. Priljubio je uz sebe i ljubio je vatrno. Osecala je kako se suzdrzava i koliko su mu misici napregnuti do pucanja. Odmaknuo se i spustio glavu na njeno rame. "Isuse Boze. Stalno suzdrzavanje ce me ubiti. Nikada nisam ovo radio, ova tenzija je vise nego sto se moze izdrzati. Opasna po zivot. Mala rastrgnucu te kada te konacno dograbim." Pogledao je u oci. "Ali za tebe nije tako, zar ne zvezdice? Ti bi najradije pobegla i od mene i od Ariela?" Gledala ga je sa osmehom. "Ne bih uvek, narocito ne od tebe. Kada sam sa tobom medju zvezdama, onda bih tu ostala zauvek, ali inace.. inace.." Kazdir je rekao "Ali inace bi pobegla glavom bez obzira? Razumem. Hajde da te obucemo? Sada ces biti moje zvezdano nebo. Pripremio sam ti garderobu, tako da izgledas kao neodvojivi deo mene." Obukao joj je meke tamne helanke i vilovnjacku dugacku, strukiranu tuniku izradjenu kao zvezdano nebo, ocesljao je i u pustenu kosu zakacio lepririce koji su drzali pundju, zatim joj obuo njene omiljene, udobne, crne, duboke cipele za setnju, sa punom petom. Pogledao je sa divljenjem "Izgledas kao moja zvezdana princeza. Hajde, mislice da ti radim nesto nedozvoljeno. Hmm.. nije da ne bih.. rado bih te scepao i... uh.. idemo! Sasvim nerado s'moje strane nazad." Kada su izasli Lestjeir je u maloj srebrnoj posudici, sa belom unutrasnjom prevlakom i rubovima, tuckom mesao i mleo sasuseno bilje. Ustao je i nestao u plakaru, vratio se noseci u ruci cetiri malecne bocice, dodajuci iz svake potrebnu dozu u posudu s'biljem. "Tako. Dodji, namesticemo ti ulagu sa melemom iznutra. Za dva sata moracu da promenim i stavim drugaciju mesavunu bilja. Ukoliko ne budete ovde, docicu do tebe. Cak i ako spavas, moracu to da uradim, jer se ovaj melem ne sme drzati duze od dva sata. Da li je to u redu?" Pitao je. S'neznim osmehom i pogledom je potvrdila. "Naravno prijatelju, cekacu te." Lestjeir je oblozio zglob i zavio ga polu-svezim duguljastim listovima, zatim sve obmotao tvrdom drap trakom, kojoj je odlepio srebrnu zastitnu foliju, nezno zatezuci, da bi stajlo cvrsto oko zgloba.
Gala se smesila vragolasto. "Ovakva traka za povrede me vraca u detinjstvo, verujem da se ova izrada koristi iskljucivo u porodici Gerhida Zlatnih Listova zar ne? Ja sam cesto imala na sebi ovakvu cvrstu traku boje koze, ili zavoje, kojima se odlepljuje srebrna zastitna folija, tako da bude uvek sveza i ima isceljujuca svojstva." Smejala se Gala. Lestjeir je uz smeh rekao. "Ti si bila najnestasnije dete koje poznajem. Vecito si bila na drvetu, ili vrhu neke kule i terala si me na opasne vratolomije. Ponekad se cudim sto smo uspevali da se ne izlomimo i sto smo ipak preziveli tvoje opasno lude ideje. Sto je najgore ja sam te sa uzivanjem pratio. Cak te i sada pratim, bez obzira sto primecujem da sam suvisan i nepotreban." Gledala ga je prekorno i vrtela glavom. "Tvoje isceliteljsko umece me ponovo spasava, dragi prijatelju? Da li to mozda znaci da si mi silno potreban? Dok ovaj izvrsno postavljen melem svedoci sasvim drugacije, on kaze da si mi neophodan. Ne budi tuzan moj druze, ponovo smo zajedno u cudnim avanturama?" Gala se nagnula i poljubila ga u obraz, zatim se setila da ce to naljutiti Ariela i pogledala brzo u njega. Medjutim on je nosio tamne naocare, a izraz lica mu je bio i dalje krajnje ozbiljan. Ustao je i rekao. "Idem da proverim nas apartman. Brzo cu se vratiti. Ako se desi nesto nepredvidjeno pozovite me telepatski, docicu odmah." Gala je sedela izmedju Lestjeira i Kazdira. Pricali su o detinjstvu i avanturama u zamku Zlatne Sunceve Svetlosti i smejali se, dok je Lesji sijao zadovoljno i gledao opcinjeno u nju. Kazdir ga je posmatrao i cudio se zasto je izabrala njega i Ariela, umesto ovako lepog, cak nestvarno lepog vilovnjaka, divne naravi i sa tako neznom energijom, da se cinila skoro zenska. Mislio je kako uz njega ne bi nikada morala da ima fizicka iskustva kakva ne zeli, on je bio totalno podredjen njoj i Kazdir je verovao da bi doslovno postovao svaki njen nagovestaj zahteva. Ariel je stajao na vratima i posmatrao ih sa ostrom zaokom u srcu, bolno svestan da nikada nece biti ono sto njoj treba i sto istinski zeli. "Vreme je da krenemo!" Lestjier je teskom mukom pustio Galinu ruku i napomenuo da ce za sat ipo doci da promeni melem. Gali je bilo zao sto odlazi i ostavlja ga samog, srecom Eledrijel je odlucio da ostane sa Lesjiem. Kada su usli unutra Ariel je okrenuo Galu prema sebi. "Da li to namerno radis?" Pitao je tiho. Kazdir je stajo odmah pored nje, znao je sta se sprema i bio odlucan da ne dozvoli da nastane haos. Pogledala ga je skoro ljutito "Slusaj me pazljivo! Necu da ti se pravdam, niti zelim da ti objasnjavam bilo sta. Prihvati to! Ja Lestjeira zaista volim. On je moj drug iz detinjstva i ja ne mogu i necu da ga izbrisem iz svog zivota zbog tvoje ljubomore. Nemam nista dalje da ti kazem!" Kazdir se naglo umesao. "Deco, ovo je bila icrpljujca noc, koja se jos nije zavrsila. Predlazem da otspavamo bar malo?" Ariel je naglo pustio Galina ramena i nestao u kupatilu. Presla je rukom preko cela kao da hoce da otera nepotrebne misli, dok je Kazdir uzeo u narucje i odneo na krevet. "Dodji lezi pored mene?" Lezala je sa glavom na njegovom ramenu i razmisljala o Arielovoj bespotrebnoj ljubomori, kada je Kazdir preklopio svojim ogromnim telom. "Meni je nemoguce da lezim mirno pored tebe. Potpuno me izludjujes moja zvezdice. Razmisljam kako bih ti rado ni malo nezno skinuo ovu lepu zvezdanu tunikicu! Hajde da se igramo, makar samo famoznog prvog dela, koji volis?" Razocarano je sapnula. "Ali mi jos ni jednom nismo samo lezali u krevetu, zar to nije cudno?" Kazdirove oci bile su pune ljubavi i pozude. "Nije cudno, to je sasvim normalno moja zvezdice. Ja ne verujem da bi iko zdrav lezao pored tebe mirno u krevetu." Bio je iznad nje, sa usnama pored njenog uha, nepomican, ne pritiskajuci je, dok se opasna vatra sirila njenim telom, tako da se cinilo kako on ceka da upije njegovu ogromnu pozudu. Bez i jednog dodira pocela je tesko da dise. Sapnuo je "Reci mi sta zelis?" Prosaputala je. "Zelim da me poljubis? Da me uzneses ljubavlju. Zelim da budem unutar tebe, u zvezdanom prostoru ispunjena ekstazom. Da me ispuns slatkim osecajem ekstaze?" Kazdir je poljubio vartreno, zagrlio je odigao kukove do svoga tela, ljubeci joj vrat i usne. Stavio joj je ruku ispod svoje maice i Gala je uzivala da dodiruje njegovu golu kozu, srce joj je dostiglo nemoguci ritam, od koga se tesko dise, ekstazicni osecaj je preplavio telo, um duh, a srce je isijavlo ljubavlju. Kazdir se spustio i zgrizao veliko parce vrata i ona je vrisnula od tog cudno bolnog zadovoljstva. Sa uzivanjem je jeo njen vrat, dok su mu ruke bile provodnici strasvenog uzitka. Stavio je ruku na najintimnije mesto i zbog cega je eksplodirala u ogromnoj erupciji orgazma. Saputao je. "Pogledaj me?" Medjutim ona nije mogla da otvori oci, glas mu je stizao iz velike udaljenosti, dok ona nije zelela da sidje u telo i izgubi ekstazu. "Pogledaj me? Otvori ocizvezdice?" Sasvim nerado ga je pogledala i istog casa su se iz njegove zvezdane oci prosirile u prekrasnu tamu zasadjenu zvezdanim rojevima, kojom su proticali vreli koncentricni krugovi strastvenog zadovoljstva i neprekidnih razgranatih munja i gromova sve cesceg orgazma. Ogromno bice od zvezda bilo je potpuno obmotano oko nje, dok je vristala od lepote i vrtoglavog orgazmicnog, nezustavljuvog ludila. Eksplozivna lavina je iscrpljivala, svaki elektro sok je bio intezivniji od pethodnog, ipak zvezdana praznina u kojoj je plesala sa svojim ljubavnikom, davala je i nekako nadoknadjivala izgubljenu energiju, tako da je ovo suludo stanje cini se moglo vecito da traje. Naglo se nasla u krevetu, dok je Kazdir zatvorenih ociju do njenog lica potpuno mirno lezao iznad njenog tela. Posmatrala ga je. Skoro modro blistava kosa i inace tamnija, kao preplanula put, sada je izgledala dosta bledje i duge, guste crne trepavice ispod prekrasno izvijenih obrva, koje su okviravale malo kose carobne oci, zatim pravilan profil i visoke jagodice, na duguljastijem, prefinjenom licu, koje se zavrsavalo ostrim, cetvrtatim konturama vilice. Dok su usne bile duze, ali ne i previse pune, vec izuzetno lepo oblikovane i jako pozeljne. Pomazila ga je rukom po licu, gledala je kako polako otvara oci u kojima stanuju zvezde sjajne od dragulja, sada deciji radosne. "Zvezdice, jako sam sretan, jer pocinjes iskreno da me volis. Nasmesila se, oci su joj bile ogledalo cistog srca, dok je svojom ljubavlju obuhvatala citav svet, univerzum i sve dimenzije postojanja, zato joj je odgovorio najsretnijim pogledom i poljubio je. "Ovo je prvi put da posle orgazmicne lavine ostanem prisebna i puna energije, to je toliko divno. Osecam se izvsno, cak imam vise energije nego pre. Oh, to je zadivljujce." Kazdir se smejao. "To je zato sto si potpuno spojena samnom i kao sto ja uzivam u svakom tvom orgazmu, kao da potice od mene samog, tako i ti dobijas u nadoknadu moju snagu. Znaci dopada ti se nasa trgovina, razmena duhovno-fizickih dobara? Hmm, rekao bih da ja prolazim bolje u ovom dilu?" Smejao se glasno ispunjen blistavom srecom. "Ovo je moje drugo iskustvo uzastopnih orgazama sa potpuno obucenom zenom." Pitala je radoznalo. "Zaista? Drugo?" Galsno se smejao "Da! Prvo sam imao sa opasnom malom vilovnjackom princezom, ispred ogledala u plakaru." Smejala se zajedno sa njim, kada je Ariel usao u spavcu sobu. "Dosao sam da proverim da li ste pristojno obuceni, posto je dosao Lestjeir da zameni melem vatrici. Pusticu ga da udje." Kazdir se odmaknuo malo od Gale i drzeci je i dalje za ruku, lezao zatvorenih ociju i razmisljao kako ona ne bi shvatila njegovu, do krajnosti preku potrebu, da se sa fizickom ljubavlju ide do kraja. Ne bi shvatila zasto je to uopste potrebno. Ona ustvari ne zna nista o tome i to je cela muka, njegova i Arielova konstantna naporna tenzija i strasna glavobolja. Pitao se da li ce se vremenom promeniti i cinilo mu se da nema velike nade za to, osim da je sokiraju na Arielov direktni nacin, od koga ona pada u nesvest i dobija temperaturu. Lastjier je prisao i seo pored Gale na krevet, drzeci posudicu sa melemom i zlatno-srebrnu rolnu trake, uz dve prekrasne male bocice. Gala je sedela oslonjena na jastuke, dok je Lesji prisao sto je mogao blize i odmotavao ulagu. Kazdir nije pustao Galinu drugu ruku i posmatrao je ne samo Lestjeira, nego i Ariela koji je stajao na vratima. Lesji je morao je da odlepi deo zalepljene trake, tako da je trgnuo snazno, dok je Gala vrisnula priguseno, sa rukom na ustima i on je sa bolim na licu pomilovao po kosi izvinjavajuci se. Brzo se sabrala i rekla. "Ne brni nista, samo me je za cas malcice, najmanje malo zabolelo. Ja sam kukavica sto se tice bola i sve dozivljavam preintezivno. Zao mi je Lesji, pazicu da ne viknem." On je tek sada bio ocajan i brzo je poljubio njen otvoreni dlan. "Molim te, vici koliko god hoces, ako te zaboli? Ja samo zameram sebi sto nisam dovoljno pazljiv." Odlepio je srebrno zlatnu foliju sa zavoja i kada je koncno zavrsio sa ciscenjem i stavljanjem novog melema, pomazio je Galu po kosi. "Toliko mi jako nedostajes." Ali Ariel je vec bio pored njega, pokazujuci mu tim postupkom da zeli da ga isprati napolje. Lesji je napomenuo da ce doci odmah ujutro da joj zameni oblog i uz uctive naklone izasao u strazaroj pratnji Ariela. Kazdir se nagnuo ka Gali i rekao. "Ne valja. Ariel sve dublje upada u ljubomoru prema Lestjeiru i moze opasno da pukne, sto znaci da necu smeti da te ostavim ni za cas samu sa njim." Namrstila se. "Da. To je savim ocigledno. Pitam se sta bi moglo da mu pomogne? Jer ja ne mogu da se ponasam prema Lesjiu kao prema strancu. Ja ga stvarno puno volim i jako ga dobro poznajem. Mi smo do pre samo mesec dana, ili nesto vise, bili jako prisni, ovo je mucenje kako za mene, tako i za njega. Ariel to ne bi razumeo. On ne bi razumeo da je meni prirodno da sedim Lesjiu u krilu, da ga zagrlim i poljubim u obraz. Mi smo dosta puta spavali zajedno u krevetu i za razliku od vas dvojice, on je savrseni dzentlmen." Kazdir se galsno nasmejao. Ariel je stajo na vratima i rekao. "Spavali ste zajedno u krevetu? Kladim se da te je jednom takvom prilikom poljubio, zar ne? Ispricaj mi? Da li je hteo vise od poljupca?" Gledala ga je sokirano. "Ti sve gledas po sebi! Nisu svi tako.. tako.. tako napasni kao.. kao. uh ti i.. i.. necu da pricam o tome." Kazdir se nasmejao. "Bolje da se ne prica o tome. Ariel, nemoj da mislis o tome i nejdi tuda. Jedino sto ces postici je svadja sa zvezdicom. To ti ne treba, zar ne? Smiri se i zaboravi?'" Ali Ariel bije mogao da zaboravi. Prisao je i seo pored nje uz sarkasticnu primedbu. "Moram da znam, da li si u stanju da me volis? Ili bi puno vise volela da je nezni, dragi, savrseni dzentlmen Lestjeir na mom mestu? Reci mi?" Nagnula se, obuhvatila mu rukama lice i poljubila ga nezno, dugim poljupcem. "Da li razumes ovakav odgovor?" Pitala je saptom. "Tebe volim. Jako te volim. Zar je potrebno da kazem, zar ne osecas moju ljubav? Prisla mu je i zagrlila ga i ponovo poljubila. Ariel je scepao snazno i stavio je u svoje krilo. "Dokazi mi? Vodi ljubav samnom onako kao kao ja to zelim, bez suza i straha, bez groznice i padanja u nesest? Dovraga dokazi da me volis, da volis ono sto sam ja? Da li uopste imas predstavu ko sam ja, da li moja Galijena?" Gledala ga je sa strahom, zatim zatvorila oci, kada ih je otvorila, u njima je bila ponovo ljubav. "Ja bih zelela da to mogu, ali sigurno cu umreti od straha. Zasto.. zasto ne mogu da te potpuno volim bez toga?" Ariel je rekao "Da li volis kada nosim crne naocare?" Uzdajnula je. "Ne! Naravno da.." Ariel se ukocio, bacio Galu na krevet i podigao naocare, zatim je nesto na zidu sobe bljesnulo neznim svetlucanjem. "Dovraga i dovraga!" Viknuo je Ariel "Zar ovo nije zavrseno? Kazdir je zurno podigao uz sebe, klececi stavio je u svoje krilo i drzao oko struka. Bili su mirni, Ariel je stajo napeto, pored krevta u iscekivanju. Sada je i ona osetila nelagodnost, a Ariel je stavio naocare na glavu i posmatrao svuda okolo. "Nesto opasno ne valja!" Oboje su se slozili, dok je Kazdir rekao "Osecam da se sprema opasan haos, hajde da pozurimo vani!" Ariel je govorio odsecno. "Pokupi Galu i kreni zamnom!" Skocio je gipko sa kreveta i zgrabio je, kao da dize perce, zatim su krenuli u dnevnu sobu. Kada je otvorio vrata, videli su puno crnih mrljica. Kazdir joj je zurno okrenuo lice ka sebi "Trazi da te zastitim? Reci mi da te zastitim! Brzo zvezdice, ne cekaj!!" Gala je viknula "Zastiti me?" Istog casa se nasla se u zvezdanom prostoru, dok je Kazdir pruzao ogromnu ruku i unutar stisnute pesnice unistavao tamne senke. Crnih kreatura poluzivotinjskog porekla bilo je sve vise, zato je grabio gomile, tako da su nestajale uz kratke bljeskove, koji su prstali iz njegove zatvorene sake. Grabio je redom najblize njima i unistavao ih, ali su oni nadirali u velikom broju. Spustio je Galu pored sebe i rekao "Drzi se cvrsto za mene! Ne pustaj me ni slucajno, ma sta bilo!" Zatim je sa obe sake povecao brzinu i unistavao ih nemilosrdno, tako da nije mogla da otprati golim okom brzinu kojom su mu se kretale ruke. Ariel je stajao nesto ispred Kazdira i neprekidno dezintegrisao navalu iz jednog mesta u zidu, dok je Kazdir grabio sve one, koje su se izmigoljile i uspele da pobegnu od njegovog zraka smrti. Ova borba je potrajala. Nije bilo kraja crnim senkama, izvirale su iz zida neprekidno. Konacno u apartman je uleteo princ Arion sa grupom vilovnjaka. Princ Isterald je viknuo i bacio je blistavi prah, koji je osvetlio snazno sobu, zadrzavajuci se u vazduhu i kreature senke su nestale. "Izadjite brzo! Ovde je otvoren portal" Ovo svetlo ih je samo privremeno zaustavilo! Izvedite Galijenu odmah! Hitno! Hitno!" Vikao je princ Isterald. Kazdir je zgrabio Galu i potrcao sa njom napolje iz sobe, a princ Arion je isao sa njima kao otstupnica. Otrcali su do dnevne sobe i tu se zaustavili. Princ Arion je iz vrecice izvadio kristale i poredjao ih u oval oko Cele Garniture za sedenje, zatim bacio prah uz reci na vilovnjackom i rekao vrteci glavom zabrinuto. "Ovde ce nam biti privremeno uporiste, dok ne dodju i ne skupe se svi iz unutrasnjeg kruga!" Gala je sirom otvorenih ociju gledala cas u njega, cas u Kazdira. "Ovo je bilo strasno. Ovo nije bilo ni malo prijatno, mislim da sam se prvi put u zivotu stvarno uplasila od neceg drugog, nego sto je fizicka ljubav." Kazdir je mazio i ljubio po glavi. "Ne brini moja zvezdice, sve je dobro. Necu dozvoliti da ti se desi bilo sta lose." Zagnjurila je glavu do njegovog vrata i osetila mir. "Hvala Bogu da si uz mene. Tek sada shvatam nameru mog Bozanskog oca, da mi posalje tebe. Konacno razumem, zbog cega Ariel nije bio dovoljan i zbog cega smo zajedno." Kazdir je znatizeljno pogledao. "Objasni mi, dok cekamo da se svi skupe?" Gala se tiho nasmejala "Tvoja sustina je najefikasniji nacin da neko bude potpuno zasticen od svega, zar ne? Ti si moj bezbedni stit. Tvoje narucje podseca na narucje mog Svemoguceg Oca i da tebe nemam, tesko bih prezivela ovako intezivne lekcije. Ti ne stitis samo mene, vec i ceo unutrasnji krug. Ti si nas zvezdani stit, zar ne? I ja sam potpuno ocarana tobom." Kazdir je cvrsto zagrlio i poljubio u vrat, izdigao je njeno lice prema sebi i rekao. "Mi isceljujemo i pomazemo jedni drugima, to je sasvim prirodno, jer smo jedno ogromno bice, sada razdeljeno na Arhandjelske sile, koje zude da se spoje i ponovo postanu celovita sustina. Zajedno, mi smo neunistivi. Zvezdice, ja sam takodje opijen i opcinjen tobom. Volim te toliko, da bih pre dozvolio da me raskidaju na komade, nego da ti osetis nagovestaj bola." Gledala ga je zaprepasteno "Nemoj nikada tako nesto da kazes? Jer tvoj bol je i moj. Ne smes da dozvolis da budes povredjen, jer tako povredjujes mene i to najvise, puno vise od fizickih povreda." Polako su pristizali svi iz unutrasnjeg kruga, uz pratnju garde vilovnjaka, koji sluze kraljevskoj porodici i Lestjeiru. Princ Arion je naznacio "Moramo hitno odavde! Ispratili smo sve goste i zaposlene u vili, do jednog od vilovnjackih utocista. Kasnije ce ovamo doputovati specijalizovani carobnjaci, koji ce ocistiti mesto od kreatura senki i medjudimenzionalnih upliva. Oni ce zastiti Lisiciju stenu najmocnijim vidom zastite. Mesto na koje idemo necu ni jednom imenovati, cak ni u telepatskoj poruci. Naknadno cemo doneti stvari, putujemo odmah, bez prtljaga. Krecemo!"
Autor: OrbisErihtru(Goga Vujcin Pavlicic)
Autor: OrbisErihtru(Goga Vujcin Pavlicic)