Dimenzija Magije i Prosperiteta
Portal se polako zatvorio i isčezao. Više od polovine unutrašnjeg kruga je po prvi put zakoračilo u daleko savršeniji i energetski čistiji svet vilovnjaka. Mesto gde su se obreli oduzimalo je dah lepotom. Usred remek dela prirode, na prostranom i nešto nižem proplanku ove visoravni, izdizala se katedrala od tamnog kristala, unutar koje su se obasjane sunčevim zracima mogle videti magline, istačkane blistavim zvezdama. Dah prirode je opijao čula, a boje bile izoštrenije i činilo se punije. Čak i da nisu bili visoko-svesni nosioci moći, prvi utisak o svetu u koji su upravo kročili, bio bi nezaboravan. Ispred ulaza u katedralu čekala ih je poveća grupa, za koju se i iz daleka moglo oceniti kako ne pripada svetu ljudi, pre svega zbog odora i u opšte neuobičajne garederobe, koja je jednim delom, donekle mogla podsećati na njihovo prošlo vreme. Gala je na čelu kolone primetila svoju majku, kraljicu Moak-Near i bez razmišljanja htela da joj potrči u zagrljaj, ali je Arielova stroga komnda prikovala u mestu. "Stani! Svi zajedno ćemo odmerenim korakom krenuti ka katedrali? Vatrice, znam koliko si nestrpljiva, međutim zar ne primećuješ kako su pored tvoje majke čarobnjaci visokog magijskog veća, savetnici i gardisti?" Već je htela da mu što-šta odbrusi, ali joj je pogled zastao na džinovskom, tek oblikom čovekolikom stvorenju, koje je drži za ruku. On se povio u ravni s'njenim licem, tako da ugleda zvezdane oči Visja-Eloh, u čijim su zenicama besneli oblacasti uragani. "Zvezdice, seti se šta sam ti napomenuo?" Sa strepnjom je očekivao njenu reakciju i čim je primetio širok osmeh i oči pune radosti -odahnuo. "Nisam mogla da pretpostavim kako ćeš se prolaskom kroz portal baš toliko jako izmeniti? Izgledaš kao egzotično-divlje, ogromno, materijalizovano biće, unikatno i drugačije od svega. Iskreno, osim visine, jako mi se dopada tvoja nesvajidašnja pojava." On se nasmejao glasno. "Ovo je moj prirodno izraženi oblik, koji ovde u mom svetu postaje vidljiv i bez po muke nadjačava inikarnciju čoveka Kazdira. Hajde bebice, krenućemo prema katedrali i tvojoj majci?" Bez obzira na Arielovu preporuku, čim su se spustili s'nizbrdice i približili, Gala je svom snagom bez ustručavanja potrčala majci u naručje. Kraljica Moak-Near je imala suzne oči i jedva uspevala da ne zaplače, dok su je snažne emocije milosti i ljubavi ispunjavale dupke. Princ El-Arion je izašao u susret svojoj duhovnoj braći i umesto svečanih govora dobrodošlice zagrlio svakog ponaosob. Kraljica Moak-Near je šapnula svojoj ćerki "bilo bi divno kada bi ovaj zagrljaj mogao da predstavlja jedinu dobrodošlicu? Međutim za njim će uslediti nezaobilazni repertuar preteranih učtivosti ceremonija, jer se posle silnih vekova Visja-Eloh konačno vraća svom svetu. Iz tvoje perspektive to nije ništa značajno, međutim za nas je to željeno čudo, za koje smo generacijama molili." Posle kraćeg razgovora Gala se nerado vratila između Ariela i Kazdira, zatim zajedno sa unutrašnjim krugom ušla u katedralu, gde su održani predugi počasni govori, uz previše oda Visja-Eloh i odmah za njima krenuo razgovor o politici, sa akcentom na alarmantna dešavanja u vilovnjačkom svetu. Čarobnjaci sva tri visoka magijska veća su zacakljenih očiju posmatrali džinovsku manifestaciju Kazdira, skoro u religoznom zanosu. Dok su stariji bili zauzeti ozbiljnim razgovorom, Gala, Lesji, Avalon i El-Dre su se iskrali izvan katedrale, živo pričajući, šaleći se, uz provale smeha, sve dok ih Ariel telepatski nije pozvao da se vrate i sednu na svoja mesta. Ubrzo zatim je džinovski Visja-Eloh, odnosno Kazdir odmerenim korakom krenuo vani, dok su ga svi pratili u stopu. Gledali su kako mu se oko zenica šire crveni prstenovi, dok se iznad njih preko celog neba pojavila njegova projekcija, koja se jasno mogla videti u svim delovima zemlje vilovnjaka. Iz kog pravca, ili ugla se gledalo, trodimenzionalna, skoro opipljiva pojava bila je željeno čudo bezmalo svima i svemu u ovom svetu. Iznikao iz davnasnjih pripovedaka i legendi, iz svakodnevnih molitvi i meditacija, povratak vrhovnog božanstva obeležavao je nanovo doba procvata i prosperiteta, pa opet, malo je ko zaista shvatao šta to podrazumeva. Članovi unutrašnjeg kruga su ga instiktivno okružili, držeći se za ruke. Glas Visja-Eloh je zagrmeo "moja deco, fizički sam predugo otsustvovao od kuće, ali vas duhom nikada nisam napustio. Vreme je da se iskoreni sve, što je nepovratno ogrezlo u dugogodišnje zlo. Pogledaću vam u srca i sve strogo destruktivno, čemu nema nade na promenu i isceljenje, smestiti u erevos, tako da dobije šansu za novi početak u istoj inkarnciji. Ne brinite, sve je dobro." Nešto dalje od katedrale, gore uz brdo, na malom proplanku krenula je da se stvara prozračna energetska sfera, uvećavajući se, sve dok nije obuhvatala skoro ceo travnati deo do šumice. Sve jači vetar je besneo, dok su nebo prekrili tmurni oblaci. Iz tamne mase se izdvojila oblačasta tvorevina, s'izduženom njuškom nalik vučijoj i čovekolikim oblikom, prepuna zbijenog elektriciteta, iz čijih su prstiju sevale munje, uz zaglušujuću riku gromova. Svuda oko njih nevreme je povijalo grane, jedino su oni bili zaštićeni, kao da stoje usred oka uragana, prekriveni nevidljivim, energetskim štitom. Gledali su kako se sve više vilovnjaka i promenjivih pojavljuje unutar veštačkog erevosa. Kada je sve bilo završeno, unutar sfere je ležalo blizu stotinak onih, čiji je energetski sklop bio oštećen dugogodišnjom negativnošću i emotivnim rasulom i kojima nije bilo nade u promenu na bolje. Kazdir se smanjio do svoje uobičajne veličine i oblika, dok su mu široki, crveni obruči isčezavali iz suznih očiju. Otsutno se osmehnuo, kada ga je Gala zabrinuto uhvatila za ruku, misleći u sebi kako nikada do sada nije videla bezosećajniji i krući pogled, bez milosti i ičega mekog, nego kada mu se oči osenče crvenom prevlakom. "Čini se kako ti je ovo jako teško palo, moj brate? Da li sam u pravu? Reci mi.. kako mogu da pomognem? Da li.." Čuli su kraljicu Moak-Near kako im se zvanično obraća sa molbom da im budu dragi gosti u zamku Zlatne Sunčeve Svetlosti. Kazdir je prebledeo, što nije promaklo ni Arielu, Gali, a ni bilo kom iz unutrašnjeg kruga, jer ih je njegov neuobičajni energetski nesklad zapljusnuo svom snagom. On im se obratio telepatski "nemam pravo da utičem na vašu odluku, međutim ja ću odbiti ljubazni poziv kraljice i na jednom, od bezbroj prekrasnih mesta u mom svetu načiniti građevinu, u kojoj ću odsesti za vreme svog borvka ovde. Nadam se što kraćeg? Ne obazrite se na mene i vodite se kao i uvek po uputima izvora? Rastaćemo se za kratko." Gala ga je cimnula za ruku ni malo blagonaklonog pogleda. "Objasni mi o čemu se radi i zašto nećeš samnom kući? Toliko sam želela da vidiš vrtove Gerhida, u kojima sam odrasla? Da ti pokažem dom svog srca, svoje utočište i.." On je prekinuo "nekada davno, jako davno to je bio i dom moga srca. Zvezdice, vir prošlosti će me uvući u bezdan i slomiti u komade. Shvati, ne smem tuda! Sve su življa sećenja i ako se vratim na plutajuće ostrvo, veruj mi, neću se lako povratiti. Zato.." Otsečno je govorila "gluposti! Koga se tiče prošlost? Sada gradimo budućnost! Nije valjda da kmečiš za.. za bivšom.. jakh? Užas! Ja idem kući sa majkom, a ti radi šta god hoćeš! Bolest nesvesnosti ljudskog ega, čak i u mom Etrelu i među najdražima?" Otrgnula se i potrčala ka majci, besna kao ris, pokušavajući da se smiri i misli o kući, igri i radošću detinjstva. Kazdir je izgledao kao čovek na izdisaju. Sasvim slomljen i zamišljen spustio se na obližnji kamen, dok ga je Ariel posmatrao svevidećim očima i skenirao na svim nivoima. "Ona je donekle u pravu. Slamaš se zbog gluposti i upravo si rascentriran samo zato, što si dozvolio sebi da te bura sećanja izbaci iz ravnoteže sadašnjeg trenutka. Celom unutrašnjem krugu je poslao telepatsku poruku da krenu u goste kod kraljevske porodice i da će se vratiti, čim stabilizuje Kazdira." Dok je njega zgrabio za ruku i teleportovao nasumično. Našli su se pored jednog od brzih potoka Virhil šume, koji je izvirao u blizini, tu odmah u pećini u podnožju visoke planine. Sunce je bilo skoro u zenitu, zato su se popeli par metera obronkom i sklonili u vlažnu i prijatno prohladnu pećinu. Ariel je uvlačio vazduh punim plućima, ispunjen ne samo mirisom okolnog zelenila, već i orošene zemlje i mahovine. Kazdir je materijalizovao dve anatomske fotelje i skljokao na jednu, ostajući sklopljenih očiju u molitvi. Ariel se smestio nasuprut njega i pridružio mu se, grleći ga duhom.
Prošlo je više od pola sata kada je otvorio oči i ugledao Ariela kako čuči pored njega, pogleda punog neumoljive volje. "Uh brate, sečeš me pogledom u kriške i ogoljuješ do srži. Izgleda mi neće biti spasa ako se ne upristojim i ne disciplinijem misli?" Ariel se glasno nasmejao. "Nauči me materijalizaciji?" Kazdir se osmehnuo, dok mu se obrva sve više izdizala, a u očima pojavljivalo uobičajno samopouzdanje, s'malom dozom sarkazma. "Osećaš kako si spreman za ovu lekciju?" Vatreno je odgovorio, "spreman sam! Vreme je. Osećam i znam da je upravo trenutak u kom je konačno moguće, zato, poduči me?" Kazdir je naglasio, "zatvori oči. Oseti energetski puls svega, što te okružuje? Oseti nameru tvorca i zemlje? Reci mi šta žele više od svega? Kakva im je interakcija?" Ariel je odgovorio, "to osećam celog života. Ne samo ja, već verujem i sve stvoreno? Namera im je da se što savršenije izraze, što bliže duhu, dok nose materijalno telo. A interakcija.. sa mog stanovišta im je slična ekstazičnom vođenju ljubavi?" Kazdir je imao širok osmeh. "Tačno. Takvu interakciju i nazivamo strastvenim stvaralačkim zanosom i što je jači, to snažnije prolazi kroz sve energetske slojeve i to ima više nade na ostvarenje, ili kako u ovom svetu kažemo: više postotaka za materijalizaciju. Jako je važno da ne odvajaš materiju od energije. Ili duh od fizičke manifestacije. S'druge strane istina je kako materija ne može opstati, ako je duh ne pokreće, ali dok su ovde isprepletane zajedno, ne odvajaj energetsko od materijalnog, već ih poistoveti? Materija ne postoji bez duha, a duh je i materija, ok? Sledeću neophodnu stavku odavno jasno razumeš: nema odvojenosti. Ti si sve i sve je ti. Kada se energetski raširiš -sve je unutar tebe, ali se isto tako možeš duhom skupiti i do mrve od mrvice, do jednog atoma, njegovog jezgra i dalje u nedogled sa obe strane. Zavisi na šta si sklon da obratiš pažnju, tu ćeš i biti, tu ćeš postojati. Energetsko-magnetni, ili knjiškom terminologijom -elektro-magnetni talas oscilira po principu širenja i skupljanja, bez toga ne bi bilo večitog postojanja. Bez istinskog razumevanja da si jedno sa svim u večitom sada trenutku i virtuoznog stadijuma pri korištenju visoko-svesnog uma, osoba nije spremna za učenje ove lekcije. Prvi korak je usporavanje vremenskog protoka do maksimuma, tako da se trenutak oseća kao zaleđen, bez najmanje naznake pokreta, u potpunom mirovanju, dok unutar tebe bukti strastveni stvaralački zanos, s'voljom da stvori i oživi osmišljeno u viziji. Jasno svetlo visokosvesnog, prikovane pažnje o zamišljeno, vibriraće amplitudom talasa snažnih emocija i prizivati smišljeno da se trenutno ostvari, ukoliko mu nezvane misli ne skreću pažnju. Što je uprošteno i tek početak kompleksnog magijskog zahvata, kog je potrebno da budeš potpuno svestan, pri čemu će ti pomoći i olakšati urođeno višeslojno opažanje." Zastao je za trenutak spuštajući ruku na Arielovo rame, prodorno ga gledajući." Za početak drugog koraka, oseti duh prirode? Kakva mu je vibracija na ovom mestu? Kako se oseća? Da li je spreman da ostvari sve tvoje zamisli? Recimo, razmišljaj o njemu kao čistom slikarskom platnu, koje zauzima multidimenzionalni prostor u večitom sada trenutku, dok će ti boje biti četiri elementa, tako da njima naslikaš sve što si u stanju da zamisliš, pod što jačim strastvenim stvaralačkim zanosom, kog ćemo poistovetiti sa neophodnim alatom, odnosno četkicom. Iznad svega, oko svega i unutar svega je tvoja vizija u saradnji sa maštom, koja će tvojom, odnosno Božijom voljom, zaživeti i materijalizovati se, izvan vremena i prostornog odeljivanja, usidrena u trenutku po tvom-Božijem izboru. Da li razumeš datu pesonifikaciju?" Ariel je klimno glavom. "Potpuno te razumem. I čini mi se kako energija prirode, odnosno duh majke Zemlje poseduje retko snažnu volju da se izrazi i otelotvori." Uragani volje u Kazdirovim zvezdanim očima su se stišali, ustupajući prevlast bezuslovnoj ljubavi, dok je s'ponosom izgovarao, "tako je. Zemlja je redak dragulj među bilijardama biliona planeta, koji ne samo što ima ekstremno snažnu potrebu da materijalizuje duh Božanski, već i po jedinstvenim parametrima realnosti, o čemu ćemo razgovarati drugom prilikom." Zatim je nastavio sa predavanjem. "Pod uslovom da si u stanju, a znam da jesi, da u zaleđenom trenutku držiš u umu jednu zamisao neograničeno dugo, možeš prizvati duh da je ispuni, dok je sa stvarima još lakše, jer im je nužna samo matrica. I zato opazi multidimenzionalnu, energetsku matricu? Istraži je i ako treba ponovo upoznaj?" Zastao je za minut. "Oseti vibraciju vatre, vode, vazduha i zemlje i poveži se celim bićem sa njima, dok ne postanete jedno i dok držiš zamišljeni oblik u umu, u nultoj oscilaciji trenutka, zatim ga provuci kroz multidimenzionalnu rešetku? Za vreme svega toga moraš biti u stanju strastvenog stvaralačkog zanosa, bez toga nema svrhe započinjati materijalizaciju. Pokušaj i reci mi šta ti nedostaje? Proveri da li si sve gore navedeno u stanju izvesti iz prvog pokušaja? Ariel je stajao zatvorenih očiju, dok se nedeleko od njih pojavio energetski oblik i za par trenutaka nestao. "Izvanredno. Pokušaj ponovo? Oseti strastveni stvaralački zanos i dopusti mu da te obuzme? Oseti nameru vatre, vode, vazduha i zemlje i poveži sa njima? Koja je namena elementnih sila? Da li da ti budu partneri pri stvaranju i materijalizaciji? Vančulnom percepcijom posmatraj multidimenzionalnu rešetku i polako kroz nju provlači zamišljeni oblik? Daj naredbu volje i ujedno molbu ementnim silama da ga ispune i ako je potrebno duhu prirode da ga oživi?" Ariel je zatvorenih očiju rukama prevlačio kroz vazduh, dok ga je Kazdir skenirao iznutra i pratio na svim nivoima. Ponovo se pojavio energetski oblik, daleko jasniji i puniji nego prošli put, koji je isčezao za desetak sekundi. Promrljao je, "gde grešim?" Kazdir ga je zagrlio. "Ne stvaraš oblik mukotrpnim radom. On je već tu. Sve što svesno zamisliš istog trena je tu. Vreme je iluzija, odvojenost je iluzija, sve se desava i postoji bez obzira na segmente promene -upravo sada. Po tvojoj volji postoji bez napora, u večitom sada trenutku. Učini ga vidljivim? Ponovo primeni isti metod uz ovo saznanje? Ovaj put s'voljom, sa što jačom voljom?" Za manje od pola minuta do suprotnog zida pećine stajao je sveže materijalizovani pisaći sto sa priborom za pisanje, a Ariel s'oduševljenjem vrisnuo, "da, da, da! Uspeh!" Zatim čvrsto zagrlio Kazdira, koji je konstatovao, "upravo si shvatio princip materijalizacije i nikada ga više nećeš izgubiti iz vida. Pa čak i da zaboraviš u sledećoj inkarnaciji zbog prolaska kroz erevos, čim bude potrebno setićeš se ove lekcije, baš kao sada. I imao si pravo, ovo je povoljan trenutak u vremenu, u kom češ započeti s'upotrebom svojih moći, produbiti ih i lansirati toliko visoko, koliko si u stanju da zamisliš i dozvoliš sebi. Ovo je tek početak. Trenutno su nažalost jako retki oni, koji ne postavljaju sebi uslove i limite, već dozvoljavaju tvorcu da ih vodi do nelimitiranog u svakom aspektu i polju, a upravo si ti takva retkost. Dragi moj, koristeći naučeni metod, materijalizuj mi krevet s'baldahinom pored pisaćeg stola? Kada to završiš, načinićeš umanjeno banjsko kupatilo sa suprotne strane? Kreni!" Ariel je osećao kako vežbajući sa sve manje napora ostvaruje materijalizacije. Kada se pećina ispunila nameštajem, draperijama, čak i ukrasnim sitnicama, a zidovi joj bili ukrašeni kristalima i mineralnim rudama, Kazdir je ustao sa kreveta i prišao mu. "Upravo si naučio teži način materijalizacije. Možeš li pretpostaviti koji je lakši?" Ariel je razmišljao, zato je dodao, "da li ima potrebe sve raditi ovako komplikovano, ili će onaj, koji je spreman za praktičnu primenu naučene lekcije, sasvim prirodno i bez p'o muke krenuti sa znalačkim ostvarenjem?" Arielovo anđeosko lice bilo je u kontrastu sa silom volje, koja mu je varničila iz zagasito plavih očiju, što je trenutno bilo do maksimuma izraženo, zbog čega Kazdir nije mogao a da to ne primeti s'bratskom, privrženom ljubavlju. "Upravo izgledaš kao perfektna materijalizacija arhanđela Ariela, toliko blisko i definitivno nostalgično. Hmm.. nastavi?" Nasmejao se glasno, odgovarajući, "tačno razumem na šta si milio. Hoćeš da kažeš kako ću čim dovoljno izvežbam, raditi trenutne materijalizacije bez napora, baš kao što dišem, ili hodam?" Kazdir je klimnuo glavom. "Dragi moj, čak i bez trunčice vežbe, čim "dorasteš" vrata su širom otvorena. Prođi kroz njih i delaj. I uzgred, ti si sama bit tvorčeve volje. A osnovna odlika volje je da ostvaruje trenutno i bez napora unutar svih i svega. Pored toga, volja uvek sa sigurnošću zna da li je pravi trenutak za promenu i izvršenje. Potsetnik: zašto si u duhu združen sa Ridiom skoro od samog početka stvaranja multiverzuma?" Ariel je vrteo glavom uz širok osmeh. "Sve znam brate. Milost je dodata volji da ne pogreši, a ljubav Raidie da oživi, oplemeni, usreći i dozove otkrovenja tačno onom, čemu je to neophodno potrebno, po nalogu i volji izvora, zar ne?" Kazdir ga je zagrlio. "Tako je." Zatim odmaknuo i pogledao ga u oči. "I eto, moj najdraži brat je s'lakoćom naučio naprednu lekciju, dok ja ne samo stagniram, već čini mi se nazadujem, ili barem ne mrdam sa mrtve tačke? Zvezdica me je slutim precrtala sa spiska živih, dok me je tvoja potreba za učenjem s'lakoćom izvadila iz mračnog bezdana? Istina još uvek sam na klimavim nožicama i svakog se časa mogu slomiti u komade." Glasno je uzdahnuo, dok je Ariel vrteo glavom. "Ona je u pravu. Zagledao si se u prošlost, rascentriran, izvan sadašnjosti kmečiš i bespotrebno kukaš? Koga se tiče što ćeš prošetati istim predelima, kada si u drugačijem društvu? Oko tebe su tvoja duhovna braća, spremna da pomognu. Stigli smo tu gde smo potrebni, zato čemu prelistavanje tmurnih misli? Ništa nisi uradio iz samovoljnog hira, već postupao po uputima izvora, kao i ceo naš Etrel. Zato ne smišljaj unapred tragedije, već hajde da odemo do zamka Zlatne Sunčeve Svetlosti u goste kraljevske porodice?" Posle kratke pauze Kazdir je progovorio, "na prve dve opaske, odgovor je: "nije da nisam", u duplikatu. A na drugu -hajde!" Ariel ga je zaustavio hvatajuci ga za rame. "Na prve dve opaske? U duplikatu?" Kazdir je nerado odgovorio, "nije da nisam u istom društvu. I nije da nisam pogrešio iz samovoljnog hira. I ne pitaj me ništa više, bolje da krenemo, moram nečim da odvratim misli od sopstvene gluposti."
Za to vreme u zamku Zlatne Sunčeve Svetlosti, posle prepričanih dogodovština kraljici Moak-Near i razgovora punog smeha i šale, uz servirani ručak, koji je naročito prijao dečacima, Gala je sa mlađim članovima Etrela krenula do vrtova Gerhida. Ovoga puta su je pratili ne samo Lesji, Avalon i El-Dre, već i Azrea, Eledrijel, Atrion i Azeri-El, odnosno svi osim Gidara, Rafaela i princa El-Ariona. Pošto im je pokazala skoro sva svoja omiljena mesta, predložila im je da se igraju žmurke. Kada su se Ariel i Kazdir konačno teleportovali do princa El-Ariona, svako od njih je barem jednom žmurio, dok je mali Avalon upravo brojao treći put. Gala je bila skrivena u obližnjoj krosnji, a El-Dre granu niže, kada se Kazdir pojavio lebdeći ravno ispred njih i pošteno ih prepao. "Zvezdice, vreme je da popričamo, zar ne misliš tako?" Uhvatio je za ruku, s'namerom da ih teleportuje, ali se istrgnula i umalo tresnula sa drveta. "Neću sa tobom! Ne zanimaju me tvoja kukanja za prošloću, ili još gore za bivšim ljubavima! Svi iz unutrašnjeg kruga, osim mene su ti na raspolaganju! Idi i pusti me da se igram na miru!" Već sledećeg trenutka našla se usred neviđene prirodne lepote, koja bi se mogla opisati jedino kao rajska. Odmah do njih pojavila se sjenica, obrasla mirisnom, žutom ružom puzavicom i malecnim belim cvetićima. Kazdir joj je pokretom ruke pokazao da sedne, još uvek je držeći, na šta je samo odmahnula glavom i odmah zatim izvila i pokušala da ga odgurne, a na kraju i propisno zagrizla, ali je on nije ne samo puštao, već se ni oglasio, ili mrdnuo s'mesta. "Smiri se i sedi? Potrebno je da porazgovaramo, jer si sve pogrešno shvatila." Mirno je izgovorio, dok ga je ona i dalje posmatrala namrštenih obrva i ni malo blagonaklonog pogleda, ali je ipak poslušala i nerado sela. "Dakle? Eto slušam?" Dok se spuštao naspram nje, prevlačio je rukom preko čela. "Ni sam ne znam kako da ti razložno objasnim, a da pritom ponovo ne propadnem u ambis? Međutim znam da je neophodno. Zvezdice, pre odlaska iz svog sveta učinio sam noprostiv greh, koji me proganja i guši neizdrživom tamom. I samo zato svako mesto mog sveta ne blista uobičajnom lepotom, a naročito plutajuće ostrvo, bez obzira što je naseljeno uglavnom plemstvom sa otvorenim zracima moći, koji ga samim tim blagosiljaju, sve dok ja ne isčistim ovu traumu, ni vilovnjacima neće svanuti, jer je ovde sve usko povezano samnom. Bebice.. moja ljubav prema tebi je ne samo večita i nepromenjiva, već neuporediva sa bilo kojim mojim prošlim iskustvom i zato nikada nemoj da sumnjaš u moju odanost? Ti si moje otkrovenje, čudo, koje se nenadano ostvaruje, ti si me iscelila i celog dupke ispunila. Po prvi put otkad znam za sebe ja sam zaljubljen i opijen ženom, tačnije najslađim derištem. Ne shvatam zbog čega si posumljala u mene?" Bila je potpuno pokunjena i postiđeno izjavila, "rekao si da je to i tvoj dom srca i.." On se nasmejao od muke. "Znao sam kako je to u pitanju. Plutajuće ostrvo je dom mog srca. Ova zemlja je dom mog srca. A jedino što imam od ljubavnice iz bivšeg života je trauma, ništa lepo, ili vredno sećanja. Reci mi kako konačno shvataš da si ti moja trajna vrednost i da niko osim tebe ne može da postoji?" Stiskla je ruke u krilu pognute glave, dok su joj suze lile, zamerajući sebi na gluposti i još gore ljubomori. Pitala se kako tako nešto ružno i nazadno može postojati unutar nje? Samokrivica je toliko snažno obuzela, da ni sva sila Kazdirovih emocija nije uspela da je prene iz gluposti. Promucala je "oprosti mi" i nastavila da se kida što je ne samo zgrešila, već ga iz sopstvene kratkovidosti povredila. Kazdir je ustao, podigao i smestio u svoje krilo i to u opasnoj pozi, zbog čega bi inače digla silnu dreku, ali je sada čak nije ni primetila. "Ludice, samoosuda je destruktivna glupost, koja i najsvesnije baca u nesvest nesvesnosti. Reci mi kako ćeš se povratiti? Kako bi mene dozvala pameti?" Ona se osmehnula, a njemu laknulo. "Zlotvore, tačno znaš kako da me s'lakoćom izvadiš iz najdestruktivnijeg? Ja bih ti objasnila kako ne postoji ni prošlost, ni budućnost i kako je sve osim ovog trenutka nevažno. Sada živimo prisutni punom pažnjom. Ovaj momenat emotivno preživljavamo i osim njega je izlišno razmišljati o bilo čemu drugom." Pogled joj je bio ponovo bezazlen, živ i pun ljubavi, što je Kazdir doživeo više nego isceljujuće. "Ljubavi moja primeti kako se najlakše izvlačimo iz sopstvenog pakla? Da li kada učimo i pomažemo drugima?" Glasno se nasmejala. "Tako je." Njegov se pogled naglo izmenio i postao ne samo ogledalo strastvenih uragana, već i najkreativnije budućnosti, u kojoj slavi njeno postojanje i zavodio izvan opisa šturih reči. Pozorno se ispravila, dok joj je sklanjao kosu s'lica, a užarena lavina njegove strati grabila u kandže sve snažnijim stiskom. Opirala se ovoj stihiji svom snagom i na sve moguće načine, dok je nije sasvim preplavila, uvećavajući se, bez namere da se zaustavi. Preterano je osećala njegov lični deo, što je produbljivalo tenziju, zato se otimala i dramila, ali je on nije spuštao, već suprotno, uz vatrene poljubce je krenuo da joj ritmički pomera kukove, što joj je u rekordno kratkom vremenu dozvalo beskrajnu orgazmičnu lavinu, koja je sada za njega bila više nego čudotvorni lek. Kazdirov glas je zavodio i hipnotisao dok se prepuštala užitku. Premestio joj je glavu uz koren svog vrata na sveže skinutu krastu, šapućući "zagrizi zvezdice što jače možeš? Tako je.. progutaj makar par kapi? Mmm.. tvoja svilena, topla koža.. tvoji opojni sokovi i miris.. su mi isceljujuće, preko potrebno sredstvo, koje spira sve nedoumice.. čak i inkarnacijske grehove. Potrebno mi je da te što češće doručkujem i večeram.. da se sa tobom izdignem do najlepših vizija.. i tu postojim ushićen od ljubavi dugo.. beskrajno dugo. Elektricitet, dok prevlačim po tvom telu rukama.. pulsira unutar mene strastvenim uraganima. Zvezdice, predaj mi se na milost.. bez straha? Reci mi šta želiš? Šta ti treba moja ljubavi?" Dok je ona, izdignuta ekstazom jedva šapatom izustila naučeno napamet, "želim nežnog ljubavnika? Tebe, uvek samo tebe.." Bio je toliko ushićen i preplavljen bujucom ekstazične ljubavi, da se jedva zaustavio na vreme i to samo zato što su ga njegovi eterični učitelji opomenuli, inače bi Gala usred silnog orgazmičnog pražnjenja zaspala. Bez obzira što je energetski revitalizovao, znao je kako će se sporo povratiti i spustiti u materijalno telo, zato je strpljivo čekao, nežno je ljuljuškajući i mazeći po kosi. "Znam kako ne osluškuješ moje misli, zato ću glasno izgovoriti, hmm.. koliko god puta doživeo, ne mogu da se načudim kako sa potpuno obučenom ženom imam ovako uzdižuća iskustva? Da zadrto ne pratim upute izvora, sada bih te zgrabio i odveo na pusto ostrvo, blokirao ga za sve i svakog.. i uzgred bebice, za života te ne bih pustio iz ruku." Veče se sporim korakom pomicalo do tame, po kojoj su maglene s'gustim zvezdanim rojevima bile vidljivije i snažnije blistale nego bilo gde na zemlji ljudi, fascinirajući sve što ih posmatra čak i da nije potpuno čistog srca, dok su svi iz unutrašnjeg kruga zanemeli od najuzvišenijih emocija, koje su ih dupke ispunile. Bez reči su stajali, spojeni u jedan otkucaj srca, pogleda uprtog ka nebeskom svodu, kada su se u njihovoj neposrednoj blizini pojavili Kazdir i Gala, tako da je tišinu istog trena zamenio veseli žamor i dreka najmlađih. Konačno, sve je opet bilo dobro.
Dok su se mlađi jurcali po vrtu, stariji su sedeli na klupi i obližnjem zidiću blizu podzemnog prolaza, pričajući. Dotakli su mnoge teme, sve dok Rafael nije upitao "Kazdir, objasni mi ne samo princip veštačkog Erevosa, već i na koji način si izdvojio one, koji leže u njemu? Jer osnov univerzalne istine nalaže kako ne postoje isključivo loši ljudi. Shodno karmičkom zakonu, rodićemo se u takvim porodicama i okruženju, koje će nam otvoriti stare rane, usaditi strahove, ili dobrobiti i na taj način omogućiti da nastavimo gde smo stali u porošloj inkarnaciji. Zato.." Kazdir ga je prekinuo. "Potpuno si u pravu. Oni, koji leže u veštačkom Erevosu ne samo da nisu mrdali dugo godina s'mrtve tačke isključivo negativnog i destruktivnog, već i svojim pogubnim uticajem uvlačili druge u tamu i bezdan. Među njima ima i posrnulih čarobnjaka i što me je jako iznenadilo -tinaestoro promenjivih. Eledrijel, čujem šta me telepatski pitaš. Promenjivi su između vilovnjaka i pojedinih životinjskih vrsta, koje naseljavaju moj svet. Ranije su obično bili napredniji od vilovnjaka, jer im je specifična vrsta magije urođena, baš kao i transformacija u određeni oblik svog plemena. Njih nikada nije zanimalo sakupljanje blaga i počasti. Pa opet ima i plemena sklonih takmičenju, koja vrednuju fizičku snagu i logiku iznad svega, kao što su zmajice Agzardema. Iskreno, neprijatno sam se iznendio što u mom svetu baš toliko jako loše stoje stvari. Nisam to očekivao. Skoro četvrina populacije je pola koraka od negativnog, a i više od toga povodljivo, ili zadrto i ne libi se nasilja. Dok sam raširen svojim svetom zavirio unutar svega inkarniranog, otkrio sam ne samo raštrkane pojedince niskih vibracija, već i po povećim grupama, što me je jako zabrinulo. Ne samo to, već odmah po završetku moje projekcije i proglasa, mnoštvo portala je otvoreno dok je počinjalo da besni nevreme, uglavnom iz Virhil šume i primorja, ali i iz drugih krajeva zemlje, uračunavajući i plutajuće ostrvo. Blizu tristotine njih se prebacilo do sveta ljudi s'različitih lokacija po grupama i pojedinačno, što je više nego alarmantna činjenica. Razmišljao sam da blokiram svoj svet i ukinem otvaranje portala? Pa opet, znam da nije moguće. Princ Isterald je sa par čarobnjaka, plemića, dvojicom savetnika i gardom otputovao poslom do Lisičije Stene, dok je veza sa Omo-Nizjat centrom od vitalnog značaja, kao i sa ostalim vilovnjačkim utočištima u svetu ljudi, zato sam tu mogućnost precrtao. U ostalom nemam dozvolu izvora da blokiram svoj svet, što znači da možemo imati jezivih iznenađenja i otvorenih sukoba, čemu se ni malo ne veselim. Nisam osetio De Sterona, zato verujem kako trenutno nije ovde." Azeri-El je zabrinuto upitao, "da li ćeš uspeti da ga osetiš, ukoliko otvori portal i prebaci iz našeg sveta ovamo?" Kazdir se osmehnuo. "Ne brini, već sam zatražio da me eterični učitelji obaveste, ako to bude slučaj. Pa opet ako mi je san neophodan, može se desiti da me ne probude, ali ću čim otvorim oči biti izvešten, što znači da ću ga odmah zatim pronaći k'o od šale." Atrion je sanjalčki primetio, "brate, načinio si jedinstveno, rajsko mesto, koje oduzima dah lepotom. Lišće drveća ima blago florescentni sjaj u svim nijansama zelene, kao i mnoštvo cveća, dok ovi sićušni beli cvetići prosto blješte kao zemaljske zvezde. Vazduh opija čula najprijatnijim mirisima, dok srce preplavljuje mir, osećaj neobuzdane slobode i blagostanje. U meni izazivaš krajnje divljenje i poštovanje." Kazdir je ustao sa klupe i zagrlio ga. "Znam da sada nećeš razumeti, ali to zaista nije ništa veliko, niti specijalno. Svako, ko je visokosvestan i dođe do mog nivoa znanja, moćiće da uradi nešto slično, možda još daleko domišljatije i kreativnije. Već sam vam jednom naglasio, kako ste svi vi, zajedno samnom i još mnogim drugim etrelima učestvovali u stvaranju života na Zemlji ljudi, da li se sećate?" Azrea je ustao govoreći, uz gestikulaciju, "bratiću najdraži, skromnost jeste vrlina, međutim ti jedini nemaš pravo da je upražnjavaš! Činjenica je kako ti niko, čak ni iz unutrašnjeg kruga nije ne dorastao, nego ni do članaka i kako će nam trebati par inkarnacija, ili više da te dostignemo." Dok je Kazdir vrteo odrečno glavom, prilazio im je princ El-Arion, koji je malo pre otišao da preuzme dokumenta od kurira, vičući iz daleka, "ipak narečeno je, kako će nas ne samo podučiti, već i naučiti svemu što zna -baš u ovoj inkarnaciji! Tako da dragi moj Azrea nećeš dugo čekati, već po starom predanju još u mladosti krenuti da koristiš svoj arsenal moći u službi tvorca! Narečeno je kako ćemo doprineti drastičnim promenama u oba sveta, a inkarnirani Visja-Eloh će nam biti učitelj." Ariel se slatko nasmejao. "Mene je danas naučio materijalizaciji." Svi su dreknuli u glas, uglavnom sa molbama da im demonstrira svoju sveže naučenu veštinu, tako da je svako od njih već za par trenutaka držao u ruci svoj omiljeni kristal, dok je u blizini velikog žbuna stajao dugački stočić okružen udobnim foteljama, na koje su se odmah zatim smestili, nastavljajući razgovor. Kazdir se okrenuo, zatim ustao, gledajući prema obližnjem žbunu i sarkastično odbrusio, "objasni mi zašto pobogu vrebaš skriven i prisluškuješ razgovore, umesto da nam se pridružiš? Koliko sam mogao da primetim ovo ti je treća lokacija, s'koje pomno pratiš sve što se dešava?" Gidar se pojavio i polako im se približio uz glasan uzdah, objašnjavajući, "osetio sam kako si od početka svestan mog prisustva. Ustvari nemam opravdanja. Ili možda uživam u špijunskim igrama? U samoći, dok sam blizu najdražih?" U daljini se začula graja, kikotanje i koraci u trku, dok se Gidar obratio prvenstveno Arielu i Kazdiru, naglašavajući, "išao sam do Akaških zapisa i pokušao makar letimično da prelistam delove De-Steronovog života i iznenadio se što je tek mrvica toga vidljiva, dok je sve ostalo u magli, kao da je tu neko nešto petljao i možda namerno blokirao, ako se to u opšte može? Ili meni nije dozvoljeno da ga odgledam? Ovo mi je prvo iskustvo te vrste, zato bi trebali da popričamo?" Mali Avalon se derao iz sveg glasa "gladan sam kao vuk i više nego ožedneo! Hajde da odemo do kuhunje, ili ulovimo nekog od posluge? El-Dre, Gala i Lesji su se složili i konstatovali kako su i oni žedni, tako da su samo pritrčali i obavestili ih gde idu i odmaglili u pravcu zamka. Kazdir mu je pokazao rukom da sedne, zatim rekao, "dragi Gidar, postoji par mogućnosti, koje uče čarobnjaci na Svetoj planini. Prva se naziva energetsko prekrivanje, tako da se prepravi, ili nadopuni istina vidljiva u Akaškim zapisima, koja će jedino posle skidanja čini biti vidljiva u originalu. Drugo je otstranjivanje, tako da se izrežu delovi sopstvenog života i ne budu vidljivi bilo kome, osim gazdi. Međutim ono što si mi opisao obično je slučaj kada osoba ima amneziju, ili dvostruku ličnost, tako da se nesvesno transformiše u nešto sasvim drugačije, sa različitim imenom i uopšte životom. Pa opet, dok ne otkrijemo o kome se radi nećemo biti u stanju da ga pronađemo u Akaškim zapisima." Gidar je promucao, "ša.. šališ se? Dvostruku ličnost? Ne bih se čudio da je tako. Pitam se kako onda da mu uđemo u trag?" Kazdir je naglasio, "nikako, sve dok nam se sam ne otkrije. Ovo je alarmantno otkriće. Možemo imati silnih problema, jer ga ja, ukoliko se pojavi u mom svetu pod drugim likom i vibracijom neću prepoznati kao De-Sterona. Ne samo to, nego ako se radi o podvojenoj ličnosti, u jednoj od uloga može biti recimo blag, miran i pozitivan, a u drugoj netrpeljiv, egoističan i destruktivan. Sećam se kako mi ga je zvezdica posle susreta sa njim opisala, kao glumca, koji menja uloge i nestvarnog lika, koji je daleko mudriji u smislu posrnulog čarobnjaka, nego što dozvoljava da se vidi i kako se namerno predstavlja kao prostak i neznalica. Ariel je konstatovao, "danas sam naučio više nego celog dosadašnjeg života. Ako ni zbog čega drugog, samo zbog toga je vredelo doći ovamo. Ovaj svet, ne samo da odiše magijom, već potstiče žeđ za učenjem, stimuliše i olakšava nam." Kazdir se s'osmehom nadovezao, "za razliku od matičnog sveta, u kom ste rođeni, gde je kolektivna svest puna sumnje i neveruje u trenutnu materijalizaciju, čak ni u moć duha nad materijom, dok koncept Boga doživljava naopako i oseća se odeljeno od svega, ovde čak i najnegativniji sa sigurnošću znaju kako magija postoji, jer se naširoko koristi u svakodnevnom životu, tako da kolektivna svest daje svesrdnu dozvolu korištenja urođene moći duha nad materijom. Ovde će vam biti olakšano korištenje Bogom danih moći. Poređenja radi, na zemlji ljudi je recimo teleportovati se, ili raditi materijalizaciju, kao da se oko svih članaka nose teški tegovi i okovi, kojih ovde nema. Zato draga moja braćo, čim osetite kako ste u stanju, ne libite se pri okušavanju?"
Ostali su još barem sat ipo u razgovoru, zatim krenuli na zadocnelu večeru, posle koje ih je posluga povela do prvog sprata severnog, odnosno letnjeg krila zamka i ličnih odaja, u kojima će boraviti za vreme svog gostovanja. Nisu mogli da se načude što je svako od njih uveden u prostorije, koje su ne samo bile u njegovim bojama, već i najdražem stilu i što je najinteresantnije ukrašene omiljenim poludragim kamenjem i odisale njemu najprijatnijim mirisima. Avalonova i El-Dreova soba, izlazile su u istu dnevnu, odnosno sobu za primanja, u kojoj su sada sa Galom i Lesjiem stajali obučeni i našminkani za predstavicu, u završnom ponavljanju teksta nešto ranije smišljenih uloga, zbog čega se većina unutrašnjeg kruga instiktivno okupila kraj njih. Na njihovu primedbu i čuđenje o odajama, u koje su uvedeni, Gala je s'veselim smehom objasnila, "moja majka nosi otvoren beli zrak milosti, krajnje je intuitivna, puna istinskog znanja, urođene mudrosti i dobrote, ona nežnom rukom čvrsto upravlja i uvek tačno zna šta je najpotrebnije u datom trenutku. Sigurna sam kako su pod njenim sugestijama i detaljnim uputstvima, svakom članu našeg Etrela načinjene omiljene odaje. Kada je budete upoznali, shvatićete sa kojom lakoćom je u stanju pristupiti najzahtevnijim, višestrukim poslovima odjednom i završiti ih u rekordno kratkom vremenu. Ja joj se divim i poštujem iznad svega." Lesji se nadovezao, "potpuno si u pravu. Bez obzira što ni malo nije imala želje da vlada, silom prilika je istrenirala vođstvo, tako da su joj organizatorske sposobnosti skoro u ravni sa Arielovim. Moja tetka je retkost vredna uzora i hvale." Princ El-Arion ih je oboje pomilovao po glavi. "Slažem se sa vama. Naša majka je bila primorana silom prilika da preuzme neželjenu ulogu, kojoj je pristupila s'retkom predanošću i izdigla pritom iznad savršenstva. To jeste za krajnje poštovanje, jer je retko ko u stanju da prihvati, naročito među visokosvesnima, bez jedne reči žalbe i depresije, sva nametnuta ograničenja kalendara ispunjenog strogo obavezama, bez mrve slobodnog vremena, što guši, preopterećuje i emotivno izvodi iz ravnoteže. Politika je čista tiranija laži, spletki i neželjenih ustupaka, gde se ponekad čak ni pod lupom ne može primetiti istina. Ne verujem kako postoji zahtevnija pozicija sa manje sadisfakcije, od vladavine." Bili su na samom kraju svoje komične predstave, kada su se na vratima pojavili Kazdir, Ariel i Gidar, koji nisu mogli a da ne prasnu u smeh, ugledavši našminkanog Lesjia i Avalona u Galinim lepršavim haljinama i nju u muškom sakou sa bradom i usukanim brkovima, kako drži lulu i oslanja na štap. Poklonili su se uz burni aplauz, dok je Azrea uz uputstva i pomoć čarolija princa El-Ariona, upravo ne samo postavljao svoje muzičke sprave, već i učio o magijsko-tehnološkom sistemu vilovnjaka. Umesto struje se koristio prirodni elektro-magnetni potencijal, prisutan svuda i u svemu, koji se pokretao i povezvao jasnom namerom -mislima, odnosno čarolijama, korištenim od davnina među čarobnjacima i visokosvesnim nosiocima moći, koji su i nosili plemićke titule isključivo iz tog razloga. Čim se začula muzika Gala je počela da pleše, a za njom i svi ostali, tako da se čas posla zakuvala interna žurka u Avalonovoj i El-Dreovoj dnevnoj sobi. Azrea je pustio unapred pripremljeni snimak, zatim izdvojio princa El-Ariona, vukući ga do hodnika. "Ovaj svet je daleko napredniji od našeg, pa opet nigde nisam primetio automobile, ekrane, kompijutere, niti bilo kakve sprave, čak ni u plesnoj dvorani, zato ne razumem.." Princ El-Arion ga je prekinuo, uz zvonki smeh, znajući šta ga zanima. "Dragi Azrea, vilovnjaci uživaju da sviraju, pevaju, vajaju, slikaju, da lično učestvuju u svakoj vrsti umetnosti, dok im tehnologija ljudi ništa ne znači, bez obzira što je razumeju. Ne osećaju potrebu za korištenjem kompijutera, mobilnih telefona, niti sadisfakciju u bilo kakvoj vrsti komunikacije, osim lične. Nemaju želju da snimaju filmove, već dugogodišnjim zalaganjem dostignu višeslojno opažanje i svim čulima iskuse iskustva dragih osoba, a dok to ne bude radije slušaju priče i čitaju knjige. Niti imaju želju da jurcaju automobilima, zagađujući sredinu, već vole duge šetnje kroz netaknutu prirodu, komunikaciju sa životinjama i biljkama, energetski povezani sa životom, koji ih okružuje. Ukratko, vilovnjaci su daleko bliži duhovnosti i prirodi nego ljudi. Ne naginju tehnološkom, već duhovnom napretku. Istina kako na raznim tačkama imamo nadzorno-komunikacijske stanice, koje koriste tako-zvanu polumagijsku tehnologiju, koju je u mnogome patentirao i usavršio Rafael. Pomoću ovih stanica održavamo vezu sa utočištima u svetu ljudi, sa lightworkerima, a iznad svega sa Omo-Nizjat centrom. Omo-Nizjat je naše najnaprednije i površinski najveće utočište u svetu ljudi." Azrea je zapitao, "šta podrazumeva polumagijska tehnologija?" On je s'osmehom odgovorio, "potseti me da te sutra odvedem do "sveznajuće kule" tako da lično vidiš, a ako želiš i okušaš pri korištenju polumagijske tehnologije? Koja je inače slična načinu na koji smo malo pre povezali tvoje sprave, osim što su tehnologiji ljudi dodati recimo kristali, kao i komponente neophodne za pokretanje pomoću čini, kao što su određene mineralne i metalne surukture, većinom nekorodirajućih, odnosno plemenitih metala, razumeš?" Azrea je klimnuo glavom, ma da mu još uvek nije bilo potpuno jasno. Taman je izustio da upita, kada su ugledali glasnika, koji im je trkom prilazio, noseći futrolu sa porukama, koju je uručio princu El-Arionu. "Dragi Azrea, kao što vidiš ponekad čak i posle ponoći nema odmora od državnih poslova." Ariel im je prišao. "Dakle? Da li nam je neizostavno potreban i Kazdir, ili se ovo može rešiti i bez njega?" On je stajao sa Galom iza otvorenih vrata, odmahujući rukom. "Ne brinite, poslaću svog dvojnika sa vama, tako da neću zapostaviti obaveze, niti daleko prijatnija dešavanja." Tokom priče od njega se odvojio dvojnik, zatim se, kao da je to sasvim noramalno, okrenuo i vratio na ples, dok su ga svi prisutni gledali u čudu. Azrea je glasno izrekao mišljenje svih, kako će se pošteno namučiti da ga u ovoj inkarnaciji dostignu. Nije dugo potrajalo, a dečake je savladao umor, zato su se nerado oprostili, uz dogovor da posle doručka krenu do vrta u igru. Kazdir je hodao pored Gale, iza momaka, koji su pozdravljajući se redom ulazili u svoje odaje, jedino on nije imao predstavu gde je smešten, a kada je upitao, ona mu je s'vragolastim smehom pokazala vrata, zatim sačekala da uđe i zatvorila ih iza njega. Nije čak ni letimično osmotrio sobu, već brzo izašao u hodnik, međutim ona više nije bila tu. Čula je telepatski "zar ne znaš da je od mene sada nemoguće pobeći, naročito ne ovde u mom svetu?" Brzo je odgovorila "nemoj slučajno da se pojaviš ispred mene? Nema teleportovanja, niti vančulne percepcije!" On je već stajao naspram nje. "Kasno zvezdice." Namrgođeno ga je posmatrala. "Vrati se nazad u svoju sobu i bez vančulne percepcije i teleportovanja otkri sve što treba? Da sam na tvom mestu, mene bi to najviše veselilo, zato neću da ti uskratim to zadovoljstvo." Vrištao je od smeha. "Olako izrečena laž? Misliš da uskratiš sebi zadovoljstvo igre?" Oči su joj prosto varničile neobuzdanom radošću, dok ga je posmatrala skupljenih obrva, tako da je konstatovao kako je preslatka i jedva suzdržao da je istog trena ne zgrabi u zagrljaj, krotko nestajući, čuo je kako viče "nesmeš ući iz hodnika!"
Njegova soba je bila šestougaona. Prenji deo je bio kao nebo osuto zvezdama i u njemu se nalazio krevet sa baldhinom, zastrt teskim indigo zavesama, uvezanim zlatnim mašnama, dok je iza dva pregradna zida sa do plafona visokim kipovima izvijenim u luk, zadnji deo bio verna predstava nebeskog svoda obasjanog toplim sunčevim zracima, s'paperjastim oblacima iznad dva visoka, izbačena prozora, koji su gledali u vrt i između kojih je bio smešten stočić s'tri udobne fotelje. Nigde se sem ulaznih nisu mogla primetiti druga vrata, za koja je iz iskustva znao kako moraju postojati. Smešio se unutar sebe, dok je prepipavao ukrasni memer na zidu, vrlo brzo otkrivajući kupatilo i plakar, kroz koje se moglo ući u zajedničku sobu za primanja. Pre Galine, otkrio je Arielovu spavaću sobu, svu u Gorskom kristalu, uz strožije forme, funkcionalnu i konfornu, ali i bez ukrasnih detalja. Tiho je otškrinuo vrata njene sobe, koja je izgledala kao sušta suprotnost Arielove, romantično, uzvišeno i bogato. Zatekao je kako gleda kroz otvoren prozor, pevušeći staru vilovnjačku pesmu o ljubavi naroda prema svom vrhovnom božanstvu Visja-Eloh, odnosno lično njemu. Besšumno se prikrao i zaustavio tik iza nje, istog trena gubeći glavu od prejake strasti, skoro do pomračenja, zbog čega se trudio da se skoncentriše i zatvori poklopac druge čakre makar do pola. Kao grom iz vedra neba, Galu je preplavilo uzbuđenje sve snažnijim talasima, koji su se svakog trena pojačavali do zabrinjavajućih razmera, zbog čega su joj zvuci pesme zamrli na usnama. Stajala je kao okamenjena statua, nesposobna da se pomeri, da okrene glavu i pogleda iza sebe, dok joj je srce sve brže tuklo u grudima, osetila je kako joj podiže ruku i ljubi pulsnu tačku, zbog čega je zadrhtala. Naglo je gurnuo uz sims prozora i naslonio uz nju, dok joj je zadizao haljinicu, polako prelazeći šakama preko butina, zaustavio ih je na struku, simulirajući spajanje, zbog čega je gubeći dah mislila kako će se onesvestiti. Obmotao je ruku oko struka i vrata, uz strastveni poljubac. Začula je telepatski "šta ti treba moja ljubavi? Reci mi šta želiš?" Bez razmišljanja je odgovorila "nežnog ljubavnika? Tebe, uvek, uvek želim samo tebe." Dok je njegov glas opijao neizrecivom lepotom, a snažne emocije odizale od zemlje, zaboravila je gde se nalaze, zaboravila je sve osim njega i prepustila željenoj ljubavi, dozvoljavajući čak i njoj zastrašujući fizički deo. Zgusnuta od elektriciteta pune palete šljaštećih nijansi čudesne lepote, moć njegove ljubavi izdizala je iznad straha i predrasuda. Prvi pokret spajanja lansirao je do ekstaze, a zvuci zadovoljstva postali sve intezivniji, zbog čega je preklopio šakom usta i brzo spustio sa sobom na kolena, dok se prozor u trenu zatvorio, teleportovao ih je do uzglavlja kreveta, na koji su se srušili, grčeći se od prvog orgazma. Dugo, predugo spajanje je potrajalo sve dok nije bila potpuno iscrpljena i čim se svršilo, istog trena je utonula u san, dok je Kazdir opijen ljubavlju milovao po kosi i posmatrao kako sve ujednačenije diše, tu na njegovom ramenu, razmišljajući kako bi više od svega voleo da budu na pustom ostrvu, daleko odavde, daleko izvan njegovog sveta, od političkih mrcvarenja, sastančenja i dvorske etike, naročito sukoba i svega što će neminovno krenuti zbog njegovog pojavljivanja, posle silnog vremena otsustva. Znao je da pre nego što stvari dođu na svoje mesto, predhodiće period previranja i haotičnih dešavanja, otvorenog neprijateljstva i još gore zloslutnih spletki iz senke, koje će čekati njega da ih otkrije i na najbolji način razreši, zato se pitao da li će ovoga puta biti drugačije, da li će biti u stanju da spreči tragedije? Ariel se pojavio pored kreveta, sevajući očima ka njemu. Začuo je telepatski "gluposti! Razmišljaš kao da si sam na svetu! A da li si? Da li si ikada sam? Ili smo uvek uz tebe? U energetskom obliku, ili ovde obučeni u materiju, uvek smo zajedno. Zajedno ćemo prevazići sve prepreke. Zajedno hodati svakim korakom puta, koji nam predstoji. Zato ne razmišljaj kako će te frke slomiti, jer ja to nikada neću dozvoliti. Uzalodno je razmišljati o budućnosti, biće šta će biti. Kada dođe, tek tada ćemo znati šta nam je činiti. Samo jedno je izvesno, kako naš nebeski otac odredi -biće. Što nam naloži učinićemo bez pitanja i razmišljanja, nema drugačijeg ishoda za nas." Kazdir je spustio Galu na krevet i pokrio, zatim sišao i zagrlio Ariela, šapućući "hvala ti moj brate. Upravo si me povukao s'litice, umalo da se ponovo okliznem i propadnem u bezdan." Osam mirnih dana je proletelo, u kojima su mlađi uživali u bezbrižnoj igri i avanturama, a stariji bili zaposleni vrtoglavo brzim učenjem da posredstvom Kazdira ponovo ovladaju urođenim moćima. Gala, Lesji, Atrion i Azeri-El su se posle večere našli kod Avalona i El-Drea, nameravajući da krenu u dužu šetnju kroz Veldear šumu do visokog proplanka i tu odgledaju zalazak sunca; dok su svi ostali bili okupljeni u Rafaelovoj sobi za primanja, koja je više potsećala na jednu od njegovih labaratorija, prepuna čudesnih izuma, tek započetih eksperimenata i alata, raznih sprava i gadžeta, s'montiranim velikim ekranima po zidovima, radnim stolovima ne samo celom dužinom prostorije, već i kao pregradnim zidom, prekrivenim raznim kompijuterima i polumagijskom tehnologijom svake moguće vrste. Ariel je usred živog razgovora zastao, osećajući žaoku pozornosti, zato je brzo izašao u hodnik, telepatski pozivajući mlađe da im se pridruže. Kazdir mu se obratio, "osetio si kako nešto nije u redu? Da li znaš u zbog čega osećamo ovakav nemir?" Dok je stražarno pratio Galu i klince do Rafaelovih odaja, telepatski je odgovorio "još uvek ne dobijam upute, samo znam kako mi nešto pravi nesklad u sistemu. Daj Bože da je u pitanju tek kratkotrajni negativni energetski upliv, koji se može brzo i lako isčistiti uobičajnim stapanjem moći unutrašnjeg kruga." Kada su ušli Kazdir je zatvorio vrata i ostao ispred njih sklopljenih veđa. Ariel ga je budno posmatrao i čim je otvorio oči upitao "dakle?" On se osmehnuo, zatim uozbiljio. "Ne mogu da odredim uzročnika, jer se pojavljuje tek na blic, čas blizu, čas dosta dalje od nas. Hmm, prosto strepim od par mogućnosti i ujedno se molim da nije u pitanju ni jedna od njih." Taman je upitao da mu objasni, kada im je prišla Gala, a za njom i dečaci, obaveštavujući ih kako će krenuti u dužu šetnju. "Nikako!" Viknuo je otsečno Ariel, zbog čega je razgovor u sobi zamro, a sve oči okrenule ka njemu. "U par navrata su se osetili snažni fleševi negativne energije usmerene prema nama, porodici Gerhida, ili ovom mestu, zato bih da radije budemo na okupu." Frknula je "koga se tiču negativni uplivi! Ako se ponovo pojave udružićemo moći i s'lakoćom ih isčistiti. Nećemo valjda živeti kao zarobljenici zbog tako nečeg trivijalnog? Mi idemo u šetnju i tačka!"
Arielu su opasno zasevale oči prema njoj i Kazdir je znao da se ne sprema ništa dobro, zato je brzo stao između njih. "Zvezdice, moje milo zlato, ostanite pored nas, makar samo i na kratko? Jer ukoliko na unutrašnjoj skali ponovo osetimo ovako alarmantne negativne šiljke, bićete nam potrebni da ih iznivelišemo? Dok ako ih ne bude u sledećih pola sata, i ja ću krenuti sa vama kao zaštita. Ne samo to, već ću vam s'uživanjem ispuniti sve što vas veseli? Može?" Zagrlila ga je privrženo. "Može. Ponećemo hranu za životinjice, a ti im možeš načiniti kućice i hranilice, hoćeš?" Klimnuo je glavom, kada im je prišao Azrea. "Ako ostajemo kod Rafaela, upravo ću isprobati nove sprave, koje mi je juče završio i namestiti interni žur? Šta kažeš moja sestrice? Hoćemo da priključimo ove minijaturne, ali ubistvene zvučnike, da šizimo i ludujemo?" Skakutala je od sreće sa El-Dreom, zatim zagrlila Azreu, koji se topio do miline. Vreme je proletelo u igri i zabavi, a napolju odavno bio mrak, kada im se pridružio i princ El-Arion, koga je Azrea izlazeći presreo na hodniku. "Hoćeš samnom da pokupim najnovije stvari, koje sam završio pre par dana i sve što mi treba od muzike?" Princ El-Arion nije stigao da odgovori pošto su obojica osetili žaoku opasnosti, a Kazdir, Ariel i Gidar istrčali u hodnik. Kazdir je namestio energetsku zaštitu, a čim je ugledao oružje u rukama vilovnjaka, koji su im pritrčavali sa obe strane hodnika i blindirane barijere. Iz njega su se odvojila četiri dvojnika, pa ponovo još toliko, nestajući, dok su svi iz unutrašnjeg kruga virili kroz vrata, mirni i tihi, uz more telepatskih pitanja. Sva petorica su se vratila unutra, zatvorivši vrata. Dok je Kazdir stajao po strani sa spuštenom glavom, Ariel im se obratio, "osim što sam video kako vilovnjaci sa oružjem jurišaju sa obe strane hodnika u našem pravcu, ni ja nemam dodatnih informacija. Spremite se za borbu u krajnjoj nuždi, ma da ne verujem kako pored Kazdira može išta da nam priđe, kamoli naudi." Iz Kazdira su se odvojila još desetorica dvojnika, nestajući, a zidove sobe, vrata, čak i zavese prekrili crni kristali. Stao je ispred otškrinutih vrata sa podignutom rukom. "Upravo ću imobilisati poslednje od pridošlica, koje kontrolišu pomoću hipnotičkih čini sa daljine, baš kao lutke u lutkarskom pozorištu, bez da su toga svesni. Poslao sam svoje dvojnike da pronađu počinioce, odnosno posrnule čarobnjake, čija je energija nestala malo pre, odmah po završetku verujem ili pokušaja atentata na mene, ili zvezdicine otmice. Ovu prostoriju sam zaštitio od svake vrste napada, zato ne izlazite izvan nje? Lesji, Ariel će te otpratiti da uzmeš torbu, jer će sa daljine kontrolisanim žrtvama čini biti potrebna isceliteljska pomoć, a verujem i njegova veština da ukloni sećanja, pošto će poznavajući moj narod, zameriti sebi toliko jako, da se godinama ne izvuku iz depresije. Rafael krenućeš sa njima i pogledati oružje, koje su koristili? Arion, javi kraljici i savetnicima šta se desilo i pošalji po dvorske iscelitelje? Jedan gardista i dvojica napadača su ranjeni. Azrea i Eledrijel će krenuti sa tobom." Gidar ga je telepatski upitao da pođe sa Arielom i Lesjem, ali mu je odgovorio kako je bolje da ostane u svojsvu odbrane, pošto prednjači iznad svih u borilačkim veštinama. "Svi ostali će ostati ovde, sve dok se ne vratimo." Okrenuo se i uhvatio za kvaku, kada ga je Gala ščepala za ruku. "Povedite i mene? Pomoćiću koliko god mogu?" Ariel je odmahnuo glavom i izašao, dok je Kazdir bio na mukama. "Zvezdice dušo, ostani zaklonjena? Ako ni zbog čega drugog, onda jer Arielu to puno znači? Verovatno ćemo se vratiti nazad za svega par minuta. Hoćeš me poslušati?" Bila je namrštena, dok su joj oči borbeno varničile. "Tebe ću poslušati, ali će Ariel stradati, jer mi ne veruje." Okrenula se Avalonu i El-Dreu, smišljajući igre i nestašluke, već je zaboravila na njih, zbog čega je Kazdir odahnuo, čudeći se u sebi što joj je toliko lako da usmeri misli u drugom smeru. Koliko se tome divio, toliko ili i više mu se to nije dopadalo, jer je znao kako bi ga bez po muke zaboravila, ako joj se učini neophodnim. Zato je izlazeći sebe po hiljaditi put opomenuo da joj nikada ne da razlog za tako nešto. Posle kraćeg jurcanja i igre savladao ih je umor, zato su posedali na sofe i fotelje, a ubrzo i zaspali. Jedino je Gidar stajao pored prozora, gledajući u vrt, kada mu je Gala prišla, sanjivo trljajući oči. "Kako da nabavimo neki napitak? Jako sam žedna." Kada ga je pogledala, iznenadila se od oštrine njegovog pogleda, ustuknula i naprečac rasanila. "Kazdir i Ariel izgleda neće skoro stići, Arion takođe, svi su zauzeti. Naglasili su mi da te ne ostavljam samu. Zar si baš toliko žedna?" Klimnula je glavom namrgođeno i odbrusila "ja idem do kuhinje, ako hoćeš hajde samnom?" Pokušala je da otvori vrata, međutim bila su zaključana, kao i drugo dvoje. Frknula je otvarajući prozor, s'namerom da se tuda sputi u dvorište, ali je Gidar sprečio, pokazujući na otškrinuta vrata. "Kako si to uradio?" Umesto odgovora žurno je zatvorio prozor, navukao teške zavese i pogurao ispred sebe, zatim krenuo žustrim hodom, zastajući sa rukom do brave. "Prepuštam ti vođstvo. Zaključao sam našu usnulu braću. I Galijena, bez zastajkivanja, osim ako ti to ne naglasim?" Klimnula je glavom, uhvatila ga, povukla za ruku i potrčala. Hodnici su bli pusti kao i dvorane, sve do pred sam ulaz u kuhinju nije bilo ni žive duše, kada je zaustavio iza trpezarijskog pregradnog zida. Skriveni, gledali su sedobradog zvaničnika, ili čarobnjaka kako užurbano prolazi. Otpratili su ga pogledom, zatim tiho izašli u hodnik, pa ravno u kuhinju, koja je na svo Galino čudo takođe bila prazna, što nikada ranije nije bilo. Ušla je u špaiz, dok je Gidar stražario, pronašla i ponela par flašica sa najukusnijim napitcima, a jedan popila. "Ova vrata vode ravno u vrt. Hajde da izađemo i vidimo šta se dešava? Možemo i mi da pomognemo, hoćeš?" Nije stigao da odgovori, neuobičajno visoki vilovnjak je ušao, a Gala mu pritrčala, živo pričajući sa njim o svemu što se izdešavalo, međutim ni on nije znao više od njih. Ponudio se da im donese gore sve što žele, tako da je sva sretna za oboje naručila kafu sa puno toplog mleka, koje se u ovom svetu pravilo od mlečnog semenja, gajenog u skoro svim podnevljima. Kada su se vratili gore, Gidar je zaključavao vrata sa rukom do brave, dok ga je ona kritički posmatrala. "Dakle i ti imaš skrivenih moći, za koje niko od nas ne zna?" On se nasmejao glasno. "Ludice, zar zaista? Očekuješ li da ih nemam? Ili da se na sva zvona hvališem? Zaista si derište!" Pocrvenela je postiđeno, izvinjavajući se odmah zatim, zato joj je prišao i pomilovao po glavi. "Izvini? Hteo sam da kažem kako svako iz unutrašnjeg kruga u ovom periodu ponovo upoznaje urođene moći i uči da ih koristi. Ponešto znamo od rođenja, deo upravo otkrivamo i nećemo se zaustaviti sve dok ne dostignemo svemoć i sveznanje, što je višegodišnji proces transformacije u viši oblik sebe." Uzdahnula je. "Da, svi učite zanimljive lekcije, svi osim mene. Samo se ja još uvek mučim da prevaziđem svoje dosadno-uporne strahove i predrasude i čini mi se nikako da mrdnem s'mrtve tačke." Naglo je povukao i zagrlio. Bila je sasvim ukočena, sve dok se nije glasno nasmejao, odaljio od sebe i pogledao sa toliko radosti, da je ostala zbunjena. "Jedino ti bežiš od zagrljaja, umesto tuče?" Spojio je dve fotelje i pozvao je rukom. "Ako si umorna lezi?" U toku njegovog pitanja začulo se kucanje, vilovnjak im je doneo kafu. "Poneo sam i sveže slane pite, kao i par vrsti kolača?" Gidar je prihvatio tacnu, dok mu se srdčno zahvaljivala. "Da li ima nekih vesti?" Vilovnjak je odgovorio "osoblje se polako vraća na posao. Kuhinja je ponovo puna i koliko znam opsnost je prošla. Ako vam još nešto treba, momak uvek sedi na raskšću hodnika svakog sprata i čim mu se obratite, dotrčaće do kuhinje." Gala mu se još jednom zahvalila, a Gidar zatvorio i zaključao vrata.
Otpila je par gutljaja kafe, gledajući u pravcu Gidara, koji joj je bio okrenut leđima i stajao blizu prozora, kako je verovala posmatrajući vrt kroz neprimetno otškrinutu zavesu. Tiho mu je prišla i iznenađeno konstatovala kako u stvari posmatra brzo pokretne scene s'njihovom otsutnom braćom iznad svog dlana, slične trodimenzionalnoj, hologramskoj projekciji. Očigledno su bili na sastanku sa kraljicom Moak-Near, savetnicima i čarobnjacima sva tri visoka magijska veća. Primetio je, prišao tik pored nje i približio ruku, tako da je sasvim jasno mogla videti sve što se dešava. Iznosili su predloge o zaštiti zamka, gde pojačati stražu i kakvom vrstom magije zaštiti celo imanje, sve do Veldear šume. Na prikazu se ništa zanimljivo nije dešavalo, ali je zato njegovo prisustvo iza nje, tako da se skoro dodiruju, s'glavom spuštenom do njene unosilo nemir i skoro drhtavicu. Imala je potrebu da pobegne, ali je bila skroz ograđena, komodom sa jedne i njegovom rukom sa druge strane, a zidom ispred sebe. Srce je počelo ubrzano da joj kuca, a sve konkretniji talasi uzbuđenja preplavljuju toliko jako, uz grižu savesti i protivrečne emocije, da je mislila kako će se srušiti. Bila je u neizdrživoj agoniji s'potrebom da ga odgurne i pobegne. Zatvorio je šaku, zatim je dograbio za ramena i okrenu ka sebi, izdižući joj prstima lice naviše, zbog čega je htela da propadne u zemlju od stida. "Ne kidaj se? Strahovi i predrasude ti izvrću stvarnost naopčke, zato si sve doživela naopako. Pogledaj me?" Suze su joj se slivale niz pocrvenele obraze, dok su je prsti tuge gušili zbog nepriličnog ponašanja, nije imala hrabrosti da ga pogleda. Naglo je podigao, zavrteo i bacio par puta u vis, jer je znao kako će je to u trenu povratiti u normalu. Nije pogrešio, pošto je spustio smešila se razdragano, zaboravljajući na sve drugo. "Hajde opet?" Jedno vreme je bacao sve višlje, uz zvuke njenog oduševljenja, zatim spustio na fotelju i seo naspram nje. "Trebali bi da popričamo?" Nerado je klimula glavom. "Sigurno znaš koliko snažno smo energetski povezani i kako smo nekada bili jedno ogromno biće? Celina, koja sada odvojena pojedinačnim materijalnim projekcijama žudi da se ponovo spoji u jedno?" Pročistila je grlo. "Znam to.." Nastavio je, "malo pre, dok sam stajao iza tebe, uzbuđenje, koje smo oboje osetili, bilo je upravo najprirodnija posledica toga, da li me razumeš?" Klimnula je glavom spuštenih očiju, skrušeno odgovarajući "raumem, ali.." On je nadopunio "ali tvoji strahovi i predrasude se ne predaju tako lako? To hoćeš da kažeš?" Podigla je pogled, "tačno. Potpuno shvatam potrebu duha da se prožme i večito postoji obgrljen lepotom ekstaze, ali ne i fizički. Nikako fizički. To mi se čini sasvim nepotrebno." Pomilovao je po obrzu, izgovarajući polako, "delić našeg duha upravo je obučen u materiju, koju nazivamo telom. I zato fizičko obličje, koje duh nosi, takođe je sazdano od energije, jer da nije tako, bilo bi nemoguće upravljati njime. Polovina ljudske vrste veruje kako je materija sve što postoji, nemajući uvid u celokupnu sliku stvarnosti, greše, posrću i pate i dok ne dosegnu unutrašnji balans otkrivanjem istine, kako je neophodno prihvatiti obe strane, posmatrati istovremeno duh i materiju kao neodvojivo, jer dok to ne bude neće dosegnuti istinsko znanje, baš kao i ti. Sve dok ne budeš bila u stanju da prihvatiš materijalno kao deo duha, kao energetsku celinu, nećeš biti u miru." Oduševljeno je konstatovala "ti si izvanredan učitelj." Osmehnuo se, zatim joj podigao i polako poljubio ruku, zagonetno govoreći spuštenog pogleda, "možda bih to i mogao da budem? Dok je izvesno kako si ti retka dragocenost, blistava od čiste radosti i opijajuće ljubavi. Da li.. da li bi otvorila svetu vatru i ulila je u mene? Makar i na par sekundi?" Odmah je to učinila, govoreći "uvek. Ne snabivaj se da zatražiš, jer je to moja svrha, to me više od svega raduje, kada sam konačno i ja nekome potrebna i mogu da pomognem." Zavalio se o fotelju i ostao sklopljenih očiju, uživajući, dok ga je ona po prvi put bolje osmortila. Visok skoro kao Ariel, najtamnije smeđe, talasaste kose, istočnjački tamnog tena, kosih, smaragdno zelenih očiju, sa pregustim, crnim trepavicama, tako da oči izgledaju prirodno našminkane. Bez obzira što je bio tek par godina stariji od nje, činio se daleko zreliji i napredniji. Htela je duhom da se spoji sa njim i oseti njegovu energiju, nailazeći na ekstremno snažnu volju, koju je tek na blic osetila i odmah zatim na blokadu, ili pre nešto nalik naredbi, koja je zakucala nazad u telo. On se naglo nagnuo, dograbio je za ruke i oslonio ih iznad njene glave na naslon, dok mu je lice bilo toliko blizu njenog da se skoro dotaknu, što je još više zaprepastilo. "Nije vreme da ti pokažem sebe." Posmatrao je par trenutaka uobičajnim, najčudnijim, istovremeno nežnim i oštrim poglredom, koji prodire do dna duše, zatim je bučno poljubio u obraz, naglo ustao i otšetao do stola, uzimajući svoju kafu, dok je ona ostala bez daha, uz skoro paničnu drhtavicu i bila u krajnjem rebusu. Ponovo je posmatrao hologramski prikaz iznad dlana. "Konačno se vraćaju nazad. Uskoro će stići Kazdir, Azrea i Eledrijel." I zaista, za manje od minuta vrata su se otvorila, a posle kraćeg razgovora sa Gidarom, Kazdir joj je prišao i seo naspram nje. "Zvezdice, zar ne spavaš?" Odmahnula je glavom, još uvek u šoku. "Možda si voljna da mi ispričaš šta te je toliko izbacilo iz ravnoteže? Biće kako ti je neophodan odmor?" Složila se, ustajući, dok je on uhvatio za ruku, krećući, zatim zastao. "Namestio sam oko vrta i zamka najjaču moguću energetsku blokadu promenjivih svojstava, pa opet apsolutna odbrana od svega je moguća jedino iza specijalnih crnih kristala, s'tim da u tom slučaju nema ni teleportovanja, niti telepatske konverzacije. Zato se dvoumim da li da sve sobe obložim njima?" Gidar je prvi odgovorio, "proveri sa Arielom? Dok sam ja mišljenja kako će biti neophodna jedino u Galinoj spavaćoj sobi." Eledrijel im je prišao. "Čini se kako je Gidar potpuno u pravu, jer ne verujem da prema bilo kome drugom iz unutrašnjeg kruga postoje loše namere." Pomilovao je po glavi. "Moja najdrža sestrice, osećam kako ćeš se pobuniti na ovu izjavu? Pa opet, pre toga udahni par puta vazduh, zastani i razmisli, ili još bolje porazgovaraj sa svojim duhovnim vodičima, hoćeš?" Njegove tople oči ljubičastog odsjaja bile su toliko iskrene i nežne, da je nerado klimnula glavom i obećala kako će tako postupiti. Azrea je umrsio kosu na dečiji način. "Mali buntovniče, ne brini? Već sutra ćemo ponovo da šizimo i ludujemo. Istražujemo, igramo žmurke, pravimo žur, a možda krenemo i u dugačku šetnju, a ako nam ne dozvole, povešćemo Kazdira kao bodigarda, ok?" Nasmejala se glasno, zatim ga srdačno zagrlila. "Važi!" Dok su hodali hodnikom Kazdir se savetovao sa Arielom, zato je odmah po ulasku Galinu spavaću sobu obložio crnim kristalima.
Podigao je u svoje krilo, govoreći, "šta želiš moja ljubavi? Možda da napunim kadu, zatim mi ispričaš sve što te tišti, ili?" Kazdir je držao Galu naslonjenu o sebe u kadi i blagim, kružnim pokretima joj prevlačio sunđerom preko ramena i leđa. Osećao je njen unutrašnji nesklad, koliko se kida i zamera sebi. Strpljivo je čekao da progovori i pošto se duže vreme ništa nije dešavalo, upitao je, "bebice reci mi, zbog čega osećaš toliki nemir? Čemu mračne misli?" Konačno je izustila "dok.. dok ste bili otsutni, desilo mi se nešto strašno, čemu Gidar pridaje malo značaja i kaže kako je to tek prirodna posledica naše duboke duhovne povezanosti, međutim ja brinem.. jako brinem, jer šta ako mi to ludilo može krenuti uz svakoga iz unutrašnjeg kruga?" Ugledao je oči pune suza, zabrinutog pogleda. "Pogledaj moja sećanja i sam oceni?" Vančulnom percepcijom doživeo je njena iskustva, kao da se njemu dešavaju, zatim slatko nasmejao. "Ludice, moja najslađa malecna ludice, Gidar ti je razložno i na najbolji mogući način objasnio čistu istinu, čemu bih ja još dodao samo ovo: unutar njega se krije ubistveno snažan potencijal, koji pokušava da sakrije. Gidar se uporno sklanja od naših pogleda i ja sam siguran da je svima osim mene uspeo da zamaže oči. Zato budi bez brige, jer definitivno nećeš sa svakim iz unutrašnjeg kruga moći da doživiš ovako snažnu magnetnu privlačnu silu, sa nikim osim Ariela, njega i mene. Možda i malog El-Drea kada odraste, što čisto sumnjam, jer te on doživljava kao rođenu sestru. Sa ostalima ćeš imati strogo bratsku povezanost, dok će te bića snažne volje neminovno privlačiti, jer ste sušta suprotnost. Razumeš bebice?" Začuđeno je izgovorila "ali, zar.. zar je Gidar nosioc sile volje? I ti takođe? Jer te ja sasvim drugačije doživljavam, pre kao magično biće vizije i velemajstora kreacije. Za mene je tvoja suština bajkovita, a tvoji nadzori najispravniji od svih. Ti si onaj, kome se najviše divim. Moj uzor i moja ljubav." Bio je zatečen i koliko god da mu je prijao ovakav njen opis i poverenje, osećao se kao da vara iz silne potrebe da ga voli iznad svih. Znao je kako su njeni opisi njegove suštine daleko od istine. "O moja lepotice, ja ti uporno dajem da vidiš samo jedan deo mene, jer mi je jako stalo do tvoje ljubavi, dok drugi sklanjam ne samo od tvog, već i svačijeg pogleda, baš kao i Gidar." Okrenuo joj je lice unazad ka sebi. "Ne brini? Čim budeš spremna i dođe vreme otkrićeš sve što treba. Nema potrebe da žuriš? Šta mi ti večito ponavljaš? Ne vredi razmišljati o prošlosti, jer u tom slučaju nećemo biti u stanju da iskusimo sadašnji trenutak, dok je on sve što postoji i što je važno. Sadašnjost smo klasifikovali pod pojam objektivne stvarnosti, jer smo u mogućnosti da ga zajedno proživimo svim čulima, dok su prošlost i budućnost trivijalne, pošto uvek nose pečate subjektivnog emotivnog doživljaja, koji neretko iskrivljuje stvarnu sliku, zar ne?" Odmah je sklonila sve nepoželjne misli i usidrila punom pažnjom u ovom trenutku. Ozarila se, a dobro raspoloženje joj se povratilo. "Istina. Silno sam zahvalna svom božanskom ocu, što mi te je poslao, jer u suprotnom ne bih preživela zdravog razuma ovu inkarnaciju. Ti si moja dragocenost, nešto što najviše volim i čega ne bih mogla da se lišim." Kazdira su ispunile najuzvišenije emocije, a oči zasuzile. Fascinirano je ga je posmatrala. Činilo se kako se zvezdana tama ogleda u mirnim jezerima njegovih čarobnih očiju. Gledala je snažan duh i čisto srce zaljubljeno u stvaranje, koje posmatra vizije najkreativnije budućnosti, spreman da joj pokloni na dar sve što poželi. Bez svoje volje buknula je svetim plamenom, a njena ljubav ga dupke ispunila, dodajući ulje na vatru njegovog strastvenog ludila, počela je da vri unutar njega. Uzviknuo je, "Zvezdice, ubićeš me! U potpunoj sam histeriji.. i ako te sada dograbim, neće valjati, jer ćeš me odmah zatim osuditi na krst." Dočekao ga je zaprepašten pogled, sa slabo prekrivenim strahom, zbog čega je duboko uzdahnuo, ograđujući ovu stihiju urođenim mirom i strpljenjem, a iznad svega potrebom da je usreći i ispuni svaku želju. "Ne brini moja ljubavi? Čim izađeš iz kade, vratiću se u kupatilo i istuširati se hladnom vodom, da mi makar malo razbistri um, tako da budem u mogućnosti da se ukalupim u tvoju romantičnu sliku o meni." Osetila je žaoku bola i umalo zaplakala. "Ali.. ali Kazdir, zar ti je toliko strašno da budeš pored mene? Zar.. zar ne možemo.." On je dograbio iz kade, uz snažan stisak i vatreni poljubac. "Ne vredi. Ne mogu više da izdržim, lud sam za tobom. Nokautiran silnom strastvenom ljubavlju, čak toliko da.." Nije završio rečenicu, umesto toga je spustio na krevet, stojeći naspram nje zatvorenih očiju, samo sa peškirom oko kukova, pokušavajući da pritvori širom otvoreni poklopac druge čakre. Čim je to uspeo, seo je pokraj nje. "Da li se sećaš noći pre puta ovamo?" Razmišljala je, zatim su je sećanja preplavila, čak toliko da samoinicijativno bukne strašću. "Mmm.. dakle sećaš se? Mogao bih da izvedem nešto slično? Da li to želiš?" Klimnula je glavom, crvena u licu i brzo ga zagrlila. Spajanje, koje je usledilo bilo je detaljna kopija njene dragocene, romantične vizije. Ne samo scenografija, već je svaki dodir i pokret bio tačno ono što želi. Posle najslađeg sna, koji joj je razmotan pred očima, zaspala je maksimalno opčinjena i zaljubljena u svog čudesnog ljubavnika. Tek je svitalo, kada se probudila, posmatrajući usnulog Kazdira i Ariela pokraj sebe. Najtiše što može se iskrala iz kreveta, obukla na brzinu, odlučivši da krene u šetnju, međutim sva vrata su bila zaključana, zato je otvorila prozor u Arielovoj sobi, kroz koji joj je bilo najlakše da se spusti u vrt. Šmugnula je na sporednu stazicu iza žive ograde, trčeći stigla do središnjeg dela vrta i sela iza prvog od ogromnih kipova pređašnjih kraljeva Gerhida. Punim plućima je udisala voljene mirise doma, posmatrajući spektakularan izlazak sunca, krenula je da pevuši staru vilovnjačku pesmu svitanja, kada je začula korake u trku, zaćutala i brzo ustala. Koraci po popločanom putu kroz vrt su odjekivali o kamen džinovskih kipova, zbog čega nije mogla da odredi sa koje strane dolaze, zato je oslanjajući se na intuiciju i logiku krenula prema prvoj sporednoj stazici. Taman je zamakla, kada je začula strogu komandu jednog od gardista da stane. Uzdahnula je, namrgođeno se vraćajući nazad, nerado obrazlažući kako je krenula u šetnju. Dvojica uniformisanih vilovnjaka su joj ljubazno objašnjavali kako se bez pratnje ne bi trebala udaljavati od zamka, uz ponudu da je prate makar i iz daljine, na šta je bezvoljno pristala. Dok je hodala razmišljala je šta da radi? Osećala se ponovo sputano, bez mogućnosti da istražuje, vere po drveću i luduje po želji, zato je skovala plan da im šmugne. Kada su stigli skoro pred sam kraj vrta, brzo je zamkla za dve uporedne krivine i tiho trčeći provukla kroz ogroman žbun, tako da joj izgube trag, a sebi skrati put i izađe do samog ruba Veldear šume. Znala je kako će gardisti stražariti svud okolo jer su juče imali incident, zato je skrivena sačekala da joj budu okrenuti leđima, zatim kao metak pretrčala preko staze i sakrila iza prvog stabla. Smešila se u sebi, žurieći da zađe što dublje u šumu, slušala je kako sve više njih izvikuje njenu titulu i ime. Pošto je jako dobro poznavala početak Veldear šume, uputila se ka jednom od svojih najdržih mesta pored brzog, bistrog potoka, koji se u tom delu stepenasto spuštao sa Svete Planine. S'lakoćom se uzverala uz omiljeno drvo i izvalila na nisku, debelu, vodoravnu granu, dok su mirisi šume odisali dragim uspomenama, a zvuci je opijali mirom, što je kratko potrajalo, jer se potera za njom brzo približavala. Skočila je na zemlju, trčeći uz potok sve dublje u šumu, zatim naglo promenila pravac, sa namerom da izbije na niski, stenoviti krak udaljene planine, gde je znala kako postoji ulaz u par plitkih pećinica. Vešto se uspentrala uz skoro sasvim vertikalnu, tridesetak metara visoku stenu, kao sa osmatračnice posmatrajući teren u širokom luku sve do zamka.
Više je osećala, nego videla udaljenu strku i zbrku zbog njenog nestanka i slušala nerazgovetne povike i galamu. Kratko je likovala u sebi, kada je ugledala u daljini par ogromnih letećih stvorenja, koja su lako moguće bila u službi kraljevske garde, što je značilo kako se mora hitno spustiti i sakriti. Nije pogrešila, jer je skrivena u podnožju suprotne strane, vireći iza stenovitog zaklona ugledala dvojicu jahača purpurnih Hrelova, koji su izgledali dobrim delom nalik prahistorijskim letećim stvorenjima, izuzetno oštrog vida i urođenih, specifičnih, magijskih sposobnosti. Čim su joj se izgubili iz vida, krenula je da se vraća obilaznim putem, koji je bio utaban oko stenovitog dela i kasnije zalazio u šumu, idući sve do glavne staze vrtova Gerhida. Prošla je dva ulaza u pećinice i razmišljala da li da uđe makar u sledeći, ili radije požuri nazad i vrati pre nego što se Ariel probudi, zbog grdnji, koje će neminovno morati da istrpi? Stresla se na ovu pomisao i brzo je odbacila od sebe, čežnjivo gledajući prema ulazu u najzanimljiviju pećinu, svega par metara višlje. Trgla se, primetivši čovekoliku, izduženu senku, koja se munjevito pomerala, zatim nestala. Još više je požurila, zatim zapela o oštar kamen, koji joj se preprečio na putu. Čudila se kako ga nije primetila, jer je malo pre osmotrila stazu. Zastala je gledajući naviše, ali se sve činilo mirno, kada joj je nešto proparalo kožu iznad nožnog članka. Pažljivo je odvila trnovitu lozu, obavijenu oko noge, koja se Bog sam zna kako ne samo odjednom stvorila, već i svila u pun krug oko golog lista i to dok mirno stoji? Znala je kako tako nešto samo po sebi nije moguće, već isključivo pomoću čarolije. Unutar sebe je osetila nemir i odmah zatim čula upozorenje svojih eteričnih vodiča, da se hitno udalji s'ovog mesta, zbog čega je potrčala svom snagom, bez obzira na bol u nozi. Brzo je zašla u šumu, zatim pritajila iza stabla u dubokoj senci, s'čuđenjem posmatrajući gusti, sivi dim na mestu gde je malo pre stajala, ugledavši visoku priliku u tamnom plaštu sa navučenom kapuljačom, zatim i daleko nižu, koja izlazi iz pećine i spušta ka njoj. Znala je kako samo malobrojni čarobnjaci najvišeg magijskog umeća mogu izvesti magleni nestanak i tako se u trenu prebaciti sa jednog mesta na drugo, pod uslovom da nije preterano udaljeno. Posmatrala je kako se oboje spuštaju na kolena, vade nešto, zatim posle gestikulacije i kraće priče, savijaju u skoro puzeći položaj, pa odižu i stavljaju paket u torbu. Živo su pričali još neko vreme, iz čega je uspela da razazna samo nekoliko glasnije izrečenih reči, "večeras", "retka sreća" i "dobro plaćeni", zatim ih je obavio gusti, sivi dim, a kada se razišao nije ih više bilo. Što brže može je dotrčala do ulaza u vrt, zatim se uz pratnju garde vratila do zamka, gde je vladala čitava pometnja zbog njenog nestanka, a svi iz unutrašnjeg kruga na čelu sa Arielom upravo utrčavali u sobu za primanja, u koju je malo pre uvedena. Dok je pokunjeno slušala Arielove grdnje, Lesji je klečao pored nje i pregledao nogu, zatim otrčao po svoju torbu. Kazdir se spustio pokraj nje, a odmah zatim stigla i kraljica Moak-Near i sela sa druge strane, tako da je Ariel bio primoran da iz poštovanja zaćuti, ali je i dalje ni malo blagonaklono sevao očima ka njoj. Kraljica-majka je milovala po kosi i govorila melodičnim blagim glasom, "najdraža moja, svesna sam koliko ti potuna sloboda znači, međutim naš svet više nije toliko bezbedan kao u doba tvog detinjstva, što si verujem sinoć uspela iz ličnog iskustva da shvatiš? Već duže vreme se nad Gerhidom sakupljaju tmurni oblaci i čim sprečimo jednu spletku i tragediju, za kratko vreme usledi sledeća. Sigurno razumeš kako smo pre svega iz tog razloga požurili narečeni povratak Visja-Eloh? Verujem da se svaki predhodni kralj Gerhida susretao sa brojnim teškoćama, koje je morao da prevaziđe, međutim nikada u ovoj meri. Ustvari kroz našu istoriju sve do sada nisu zabeleženi ovako učestali napadi. Jer ono što ste prošle noći imali prilike da vidite je već drugi put izveden napad na identičan način. Pored toga se od zimus na svakih par nedelja otkriva zatrovana hrana, od koje hvala svemogućem izvoru do sada niko nije fatalno postradao. Atentati iz daljine, pomoću nepoznatog, inovantvog oružja na glavnog savetnika i mene su par puta sprečeni, što navodi na duže vreme planirane postupke dobro organizovane grupe, ne samo posrnulih čarobnjaka, već i individua vojnog umeća. Pored toga politička scena nikada ranije nije bila ovako zategnuta, prvenstveno zbog dugogodišnjeg nestanka kralja, čije sam mesto bila primorana da zauzmem, zbog čega postoje silna zlonamerna šaputanja i klevete. Čini mi se kako po prvi put u našem svetu postoji opozicija, koja iza kulisa planira nasilno preuzimanje vlasti. Moje voljeno dete, bez obzira što ovo nisu razlozi zbog kojih sam te poslala od sebe u svet ljudi, zbog ovako dramatičnih dešavanja sam pokušala da što duže odložim tvoj povratak kući, međutim poslednja nada za stabilnost nam je bio povratak Visja-Eloh, koji je u srcu svih vilovnjaka." Gala je privrženo zagrlila majku, obavijajući je silnom ljubavlju, zbog čega je uživala. Nerado se odvojila od nje kada je Lesji stigao, ispirajući i isceljući joj rane bio-energijom, dok je odgovarala na postavljeno pitanje o povredi i prepričavala svoje čudno iskustvo. Kada je završila priču Ariel i Kazdir su stavljajući joj prste na čelo, zatražili da višeslojno dožive njenu kobnu avanturu, zatim i svi drugi posredstvom njih dvojice. Kazdir je naglasio, "nema puno čarobnjaka, koji su dostigli tu veštinu da se mogu prebaciti sa jednog mesta na drugo pomoću maglenog nestanka i još ređe više od kilometra. U stara vremena svega njih nekoliko je uspelo da dostigne razdaljinu od tridesetak kilometara." Kraljica Moak-Near ga je prekinula, "u današnje vreme verujem da u svakoj generaciji budućih čarobnjaka barem nekoliko najnaprednijih dostigne najviši stepen veštine i u stanju je izvesti magleni nestanak, što znači da sigurno postoji par hiljada njih, ne računajući plemstvo sa otvorenim zracima moći. Osim toga do danas je zabeleženo kao najudaljenije odredište po merama ljudi -pedeset i dva ipo kilometra." Kazdir je s'ponosom izgovorio "moj narod napreduje, hvala Gospodu." Zatim se naglo smračio. "Imaćemo jako velikih problema, jer su uspeli da se dokopaju zvezdicine krvi. Pomoću nje je moguće izvesti širok spektar najopasnijih čarolija. Osim toga, s'obzirom kako trenutno stoje stvari u mom svetu, podozrevam kako su razne vrste plaćenika i špijuna uposlene odmah po našem dolasku, da sakupe što više informacija, kojima se verujem ne planirano posrećilo da sretnu čuvenu princezu od Gerhida." Ariel se složio, zatim upitao "da li ćeš uspeti da ih pronađeš, s'obzirom kako ja ne osećam porast negativne vibracije, niti energetske nepravilnosti?" Kazdir je naglo ustao. "Trebaće mi desetak minuta za detaljnu proveru, osim toga poslaću svoje dvojnike da istraže krug od pedesetak kilometara." Dok je pričao desetak dvojnika se odvojilo od njega, nestajući. Nedugo zatim celim zamkom se razlegao blagi, melodični zvuk poziva na doručak. Kada im se Kazdir pridružio pri kraju obeda u trpezariji je nastao tajac, a sve oči s'isčekivanjem bile uprte ka njemu. "Nažalost na celom plutajućem ostrvu nisam pronašao ni jednu jedinu osobu ogrnutu pelerinom, što bi inače bilo lako uočljivo s'obzirom na toplo vreme. Putem zvezdicinog iskustva bilo je nemoguće formirati predstavu o jedinstvenom energetskom sklopu ovih entiteta. Osim toga od jutros nisu otvarani portali. Moji dvojnici i dalje tragaju, ako im se posreći odmah ću vas obavestiti." Gala se ubacila, "istina. Bez obzira što znam kako nemaju sasvim pozitivnih namera, nisam osetila zloćudna stremljenja od prilika sa navučenim kapuljačama, već pre uzbuđenje i ne znam ni sama kako bih to opisala.. osim možda kao.. koristoljubivo zadovoljstvo? Ili zlobnjikavu radost? Dok što se opisa tiče znamo jedino kako postoji visoka i daleko niža osoba i osim toga ništa više, zato ih nema potrebe tražiti, jer nisu sumanuti da u letnje vreme pred drugima prodefiluju zavijeni u plašteve, jer će se isticati i odudarati." Kraljica Moak-Near je ustala naglašavajući, "večeras će se održati bal u čast Visja-Eloh i mog nećaka Lestjiera, koji će uz Galijenu biti obavezni da zajedno sa nama primaju goste. Sve detalje ću vam uskoro proslediti." Čim je koraknula, njene družbenice su je okružile, prateći je do glavnog savetnika Tigreila, koji je čekao pokraj izlaza iz trpezarije.