Ceo unutrašnji krug bio je na okupu, isčekujući da se Gala, Meonis, Valhija i Rea-Niom probude. Tiho su pričali o burnim događajima, predhodnog meseca, koji su doveli do zaoštravanja sukoba sa posrnulim čarobnjakom Akonakom. Izuzetno veštim, neverovatno snažnim polučovekom, koji im je bio kost u grlu, fanatično posvećen da najmorbidnijim sredstvima dopre do Gale, jer mu je kako su pretpostavljali, trebala za ritual primanja višeg stepena moći. Bilo je neshvatljivo da bilo ko negativan ima ovako veliku moć i bude toliko napredan i snažan, pošto izvor života sužava svest i zaprečuje svaki vid prosperiteta onima, koji su krenuli stramputicom destrukcije i zla, da ne bi previše povredili sebe i druge. Pa opet, kod njega je to pravilo nekim čudom bilo opovrgnuto, verovatno jer je bio rođen kao ekstremni nosioc potencijala svete vatre, koji se usled zastrašujućih iskustva u detinjstvu polako gasio, okrećući se mračnim stazama. Međutim sve njihove pretpostavke u vezi njegovih planova i opsesije Galom pale su u vodu posle uspelog atentata, kada je njeno biološko telo stradalo, tako da čak ni svemoć i sveznanje celog unutrašnjeg kruga nisu mogli da je spasu. I da Kazdir kao Visja-Eloh nije dobio dozvolu izvora da joj načini novo materijalno telo, svrha i zadatak unutršnjeg kruga da donese globalni napredak bili bi slomljeni silnom njihove tuge, od koje se lako moguće ne bi povratili, već radije krenuli za njom večitoj kući u Božiji zagrljaj. Zato su sada bili preplavljeni najuzvišenijim emocijama, a prevashodno samom esencijom sreće što je ponovo kraj njih. Čekali su ne samo da se Gala i njena tri pratioca probude i otvore oči, već i Arielov povratak sa Lesljiem, koji je protekle nedelje bio u poseti roditeljima. Vreme je prolazilo, a kasno popodne pretvaralo u veče, zatim noć osutu zvezdama, dok je Kazdir sve češće ustajao sa svog mesta i prilazio prozoru. Pošto se nije vraćao Gidar mu se pridružio, dok se i u ostalima sve jasnije formirao nemir "crnih slutnji", pored toga nije im ni izmakla Kazdirova zabrinutost. Nekada jedan duh, sada podeljen u više tela, međusobno su se potpuno osećali, telepatski komunicirali i automatski ostvarivali volju izvora, bez pitanja i razmišljanja. Eledrijel se u par krupnih koraka našao do njih. "Dakle ni vama Ariel ne odgovara na telepatske poruke?" Obojica su odmahnula glavom, dok je Kazdir naglasio "raširiću se svojim svetom, uskoru ću tačno znati gde se nalazi." Pogled mu je bio oštar kao žilet, dok je otsečno govorio, a sve oči bile uprte u njega "Lesji je povređen, a Ariel je upravo imao obračun sa Akonakom, Garakom i njihovim sledbenicima! Sačekajte me, dovešću ih!" Još nije završio poslednju rečenicu, kada se Ariel pojavio pored njih, š'Lesjiem u naručju, koji je bio u kritičnom stanju. Sivkasto bela kosa bila mu je umrljana krvlju, dok je na glavi imao poveći otok i modri podliv na oku. Razderana garderoba otkrivala je kožu prepunu opeklina i rana. Svi su ih okružili s'željom da pomognu, međutim Ariel je naglasio "Kazdir, prebaci nas do buduće bolesničke sobe? Azrea, Eledrijel, krenućete sa nama. Gidar, tebe ostavljam kao zaštitu klincima, usnuloj vatrici i pridošlicama." Čim je spustio Lesjia na krevet, Ariel se zateturao i skoro srušio, dok ga je Kazdir prihvatio i pomogao da se sruči na sledeću postelju. "Imam jezivu vrtoglavicu. Siguran sam da su me pogodili minijaturnom napravom, s'kakvom smo se već sretali. Uh.. proveri.." Dok je govorio, činilo mu se kao da mu reči dopiru iz velike daljine, svaki čas je mogao da se onesvesti, zato je uložio svu snagu volje da ostane pribran. Kazdir ga je prekinuo, gurajući ga da legne. "Skeniraću te. Hmm.. u pravu si, imaš nešto ne veće od perle do vratnog pršljena, baš kao i prošli put. Okreni se potrbuške, asistiraću Azrei i ne brini izvadićemo to za tren." Azrea je već bio izverziran, tako da je vešto i brzo izveo operaciju, zatim ostavio Ariela da u meditaciji isčisti krv od otrova i posvetio se Lesjievom isceljenju. Tretirao mu je rane, opekline i previo glavu, dok ga je Kazdir skenirao na svim nivoima. "Rane i opekline će zarasti, međutim ima kontuziju glave i potres mozga, što jako ne valja. Vidim da ga eterični učitelji leče sa svih strana, okupljeni u neuobičajno velikom broju, zato verujem da će poduže otspavati." Rekao je Azrea, a Kazdir se nadovezao "svaki melem, svaku soluciju rastvora i svaki pokret, ostvarili smo po uputima i učinili sve što smo mogli, zato je vreme da se i mi odmorimo, zar ne?" Azrea i Eledrijel su klimnuli glavama, dok je Ariel krenuo sa njima, bez obzira na njihove proteste. Prošla je ponoć kada su se Gala i njena tri pratioca probudili. Bučni ulazak njih četvorice prenuo je ostatak njihove duhovne braće, koja su do tada svud u krug dremala po foteljama. Naravno usledila je opšta radost uz srdačne zagrljaje i Galinu vrisku, što su Meonis, Valhija i Rea, posmatrali zainteresovano s'osmehom; međutim pošto su na platnu uma višeslojno doživeli Arielova sećanja, bez obzira što su bili u toku svega što se izdešavalo ostatku Etrela u njenom otsustvu, ostali su zatečeni, skoro u šoku, povučeni virom tuge gušeći se u brezdanu, zato je bilo nužno da se hitno distanciraju od neproduktivnih emocija. Posmatrali su sasvim skrhanu Galu, kojoj su lile suze potocima, dok je p'okušavala da izgovori reči, zato je Meonis zgrabio za ramena i okrenuo ka sebi. "Zar se ima svrhe kidati oko prošlosti? Što je bilo, prošlo je i za nas sada ne važno! Ali je zato ovaj trenutk dragocen, jer ne samo da ga svim čulima preživljavamo, već smo u stanju pomoći, isceliti, shvatiti i naučiti iz pređašnjih grešaka, tako da ih više ne ponovimo. Sada gradimo bolju budućnost! Kada smo prisutni punom pažnjom u sadašnjosti, strah i tuga ne mogu da nas pronađu. Zato ga dodirni, onjuši, okusi? Umesto razmišljanja o prošlosti i strahu u vezi budućnosti, skoncentriši se na ono što se trenutno dešava i što radiš?" S'obe ruke mu je podigla šaku i spustila čelo na nju, tiho govoreći "hvala ti Meonis. Trebabao mi je potsetnik i podsticaj da se prenem i usidrim punom pažnjom u sadašnjosti." Žurno se okrenula ka Arielu i zatražila da je odvede do Lesjia, ali je on odmahnuo glavom. "Slušaj vatrice, pre svega je potrebno da vas Kazdir pregleda, a neće biti na odmet ni da vas i ja skeniram, zar ne?" Nestrpljivo je odmahnula rukom. "Osećam se izvanredno i znam da je sve u redu. Ali eto i sam se uveri, jer tebi ne vredi tuđa reč, dakle?" Arielu su varničile oči sićušnim munjicama dok je gledao, zatim i svetlom duge kada je pregledao. "Sasvim si u pravu, svo četvoro ste u ne može biti boljoj kondiciji i zdravlju. Ceo unutrašnji krug pošao je do Lesjieve bolesničke postelje. "Ariel, ne mogu da shvatim zbog čega su otimali mog nežnog Lesjia? Zar.." Namrgođeno je odgovorio "verujem da su posredstvom njega hteli da saznaju naše trenutno boravište. Problem je što ne postoje koordinate, niti im je on mogao bilo šta otkriti. Kao što ćeš uskoro shvatiti, nalazimo se u gradiću na vodi, koji se stalno kreće slično prekookeanskom brodu, s'tim što ga ujutru i uveče teleportujemo proizvoljno, zaobilazeći čak i pusta ostrva, a kamo li priobalna naselja. Čak i da nas neko od letećeh stvorenja iz ovog sveta primeti, recimo pismonoše, ili različite vrste promenjivih rasa, kao što su na primer Agzaredem, opet ćemo kratko biti tu, gde su nas videli." Kazdir se ubacio "hmm.. mene brine ogromno znanje i moć posrnulog čarobnjaka Akonaka, koji Bog sam zna kako uspeva da vršlja mojim svetom, bez obzira što bi to trebalo da bude skoro nemoguće, jer je sve usko povezano samnom. Istina, prošli su silni vekovi, vilovnjaci, promenjivi i svi drugi prisutni su u daleko većem broju. Načinili su mnoštvo velikih gradova, koji nisu strogo harmoničnog protoka. Pa opet negativnu vibraciju ne mogu silom da iznivelišem. Više puta sam naglasio, kako problem svakog stvaraoca, koji se izrazi u mnoštvu podrazumeva ogromnu, skoro bolećivu ljubav i dokle god je vrlih, naprednih i istinoljubivih, svoju kreaciju ne bi bilo pravedno uništiti, sve i da je ogrezla u sušto zlo." Gala ga je zagrlila s'divljenjem. "Zato te ja toliko jako volim i poštujem, jer razmišljaš isto kao naš Božanski otac." Kazdir je pomilovao po glavi, uz duboki uzdah. Naglo se okrenula k'Arielu, namerštenog izraza. "Reci mi, čemu toliko nasilje? Videla sam kako si Akonaku otkinuo ruku u ramenu, spasavajući Lesjia, a užasnog Garaka ranio? Pitam se da li je bilo ko od njihovih sledbenika preživeo susret sa tobom? Ariel.. trebao si ih samo zarobiti, a ne.." On je smrknuto prekinuo. "Kada si molim te lepo uspela da vidiš sve ono, što sam brižljivo skrivao od tebe? I da, sasvim si u pravu. Morao sam drugačije postupiti.. međutim kada sam video Lesjievo mučenje pao mi je mrak na oči i umesto da se savladam, postupio sam niskovibrijaće, nasilno u afektu. Uh.. već čujem šta misliš. U pravu si, tako sam zaradio karmu, koja će me stići kad-tad‚ verovatno kada se najmanje nadam." Brzo ga je uhvatila za ruku suznih očiju. "Zato ću se pomoliti da ti se ne vraća dug, jer si naučio lekciju i ubuduće ćeš postupati daleko bolje, hoćeš?" Arielove oči su posvetlele, lice se izgladilo, tako da podseća na najsavršenijeg anđela, dok je milovao pogledom punim milosti i ljubavi. "Večno sam opčinjen tvojom čistom dušom, vatrice. Ali ne moraš to da radiš, moja ljubavi. Tek kada pokažem kako sam izrastao i promenio se, biće pravedno da se potre dug. I dosta je bilo mračnih tema, dođi, hajde da ti pokažemo gradić na vodi?"
Stajali su na najvišoj terasi, iza koje se izdizao zvezdani zamak, dok su se stepenasti vrtovi spuštali do kamenih ulica, s'mnoštvom zasvodnjenih prolaza starinsko-mističnog centra malecnog gradića, oko koga je postojao nežni veo energetske zaštite, tako da se vidi kristalno jasno noćno nebo prepuno zvezda i oseti sveži dah razuzdanog i slobodnog morskog vetra. Krenulo je da sviće, kada su se Gala, mali Avalon i El-Dre zaukali s'igrom, čak i nagovorili Atriona i Azeri-El-a da im se pridruže i nestali iz Arielovog vidokruga, zato je iskoristio priliku da popriča sa ostalima. "Potrebno je da vam naglasim, kako je narednih dana, a sve dok ne dobijem drugačije upute, varici neophodna stabilnost, bezbrižnost i mir -naročito od udvarača. I da ne bi bilo otimanja o moju Galijenu, pomno pratite upute! Jasno?" Svi su klimali glavama kiselog lica. Dok je Kazdir s'uzdahom promrljao "meni čak ni uputi neće pomoći, jer je ljuta na mene, čega će se siguran sam setiti ako joj priđem na taj naćin, zato ću se što mogu više držati po strani." Meonis se nadovezao "mene nikada neće prihvatiti, a ako dobijem upute izvora, moraću sa njom da se tučem da bih joj prišao. Tako da ću se i ja držati podalje." Gidar se osmehnuo. "Što se Rea i mene tiče, Ariel svestan si da bez izričitih odredbi tvorca nikada nećemo učiniti šta bilo? Osim toga, materijalnu Galijenu Azrael neće dotaći, samo zbog mog velikog poštovanja prema tebi, što važi i za Rea." Ariel ga je potapšao po ramenu. "Znam to brate, osim ako ti ne stignu drugačiji uputi, svestan sam da će uvek ostati tako." Azrea je promrljao "mene od početka gleda kao druga i znam da sam suvišan. Bez patetike i glupsti, potpuno se slažem sa tobom Ariel." Valhija je raširo ruke. "Pomno pratiti odredbe izvora je jedini način da sve uvek bude kako treba, zašto bi u njenom slučaju bilo drugačije?" Prošlo je jedanaest mirnih, bezbrižnih dana, kada su Ariel i Meonis primili upute, kako je potrebno nastaviti Galine lekcije, što je značilo emotivni rolekoster za sve zainteresovane učesnike. "Moja vatrica se ničeg ne užasava toliko, koliko izmene ljubavnika i još gore dvojice u isto vreme. Ovo joj je Ahilova peta i očekuj da će nas iskasapiti toliko da nam presedne život." Meoniis je bio krajnje namršten. "Dolazim u iskušenje da i pored uputa odustanem? Mene nikada nije poželela da upozna, suprotno, toliko zazire od mene, kao da sam.. kako se to kod vas kaže?" Ariel ga je nadopunio "đavo s'rogovima?" On je klimnuo glavom. "Da, baš to." Neko vreme su obojica stajali zamišljeno kiselih lica, zatim se Ariel povratio. "Dovraga i sve ljudske slabosti, naročito sopstvene, idem da pogledam gde je i šta radi? Hoćeš samnom?" Brzo su je pronašli dole u centru gradica, kako se igra žmurke sa mlađim dečacima, uključujući i Lesjia, koji se sasvim oporavio. Gala se krila u žbunu ispod kamenog, lučnog prolaza, a kada se Ariel pojavio ispred nje, otskočila je kao oparena i vrisnula glasno. Pre nego što je bilo šta uspeo da prozbori, upitala je šapatom "igraćeš se sa nama žmurke? Oh to je prekrasno. Dođi, ti i ja ćemo.." On je prekinuo "ne ludice, već sam dobio upute kako je potrebno da nastavimo tvoje le.. kci.." Vrisnula je "neću! Odbijam! Neću i neću!" Zatim potrčala iz sve snage, kao da može pobeći od njega, ili namenjenih lekcijia. Ariel se sasvim smračio, pitajući sebe, šta je očekivao? Možda da ga oberučke prihvati? Pojavio se ispred nje, bez reči je dograbio i teleportovao do prekrasno uređene spavaće sobe. "Smiri se moja ljubavi? Zar ti nisam nedostajao ni malo?" Oči su joj bile suzne, a lice namršteno dok je odgovarala "da, nedostajao si mi, ali ne u krevetu! Neću ljubavnike! Shvati, želim miran život bez stresova i takvih gluposti! I pusti me da odem? Hajde Ariel, kasnije ćemo misliti o tome?" Prilazio joj je spuštenog pogleda, dok se instiktivno povlačila u nazad. Uderila je o zid i htela da promeni pravac, ali je on zarobio, vibrirajući takvom strašću, da su krenule da joj se oduzimaju noge. On je podigao u naručje u odneo na krevet. "Šššš.. ne razmišljaj, već oseti silnu strast, kako te obuzima? Prepusti sili strastvene ljubavi da te uznese do užitka?" Magnetna privlačna sila Ariela bila je zamka, iz koje ona kao Raidia ne može da umakne, zato se uvijala unutar sebe od protivrečnih želja. Svom snagom nije želela fizičko spajanje, samo duhom i još više od toga da nikada nema ni jednog jedinog ljubavnika, dok je s'druge strane Arielova strastvena stihija lomila u komade i bila kao neželjena naredba. Jedva se prepustila zamci iz koje nema bega, kada je neodeven Meonis legao iza nje, ljubeći je po vratu, zbog čega je krenula svom snagom da se otima. Bila je sasvim ozbiljna u nameri da ih povredi, uz silne suze i vrisku, tako da su se njih dvojica gledali poraženo, uz telepatsku priču. "Ne vredi, ona se neće smiriti, sve dok sasvim ne izgubi snagu. Meonis, moramo da promenimo pristup. Slušaj me dobro, nestaću. Ti je izvedi u šetnju, budi divan, blag, ostavri joj željeno i ako ikako možeš zavedi?" On ga je poslušao. Šetali su rubom gradića, koji Gala još uvek nije otkrila. Ovaj deo je odudarao od svega drugog i izgledao futuristički, sa čudnim, nikada viđenim oblicima vretenasto izvijenih, kupastih vrhova, spojenih nežnim filigranskim mostićima, iz daleka su podsećali na srebrnkaste vrtove zaleđene u kamenu i metalu. Meonis je držao za ruku, dok je njena pažnja bila usmerena na sve, osim njega. Činilo mu se kako između njih postoji neprobojni zid, bez imalo ljubavi i razumevanja. Posle duge, besciljne šetnje je progovorio "zar me baš toliko jako ne podnosiš?" Nakostrešeno se okrenula ka njemu. "Nije da te ne podnosim, suprotno, volim te, jer ja ne umem drugačije, nego osećam tvoju želju da me zgrabiš, bez imalo ičeg drugog. Reci mi da li ti prija šetnja samnom? Da li bi se igrao nečeg i udovoljio mi u bilo čemu, ili strogo razmišljaš kako da me privoliš na spajanje? I pazi, znaću ako mi ne kažeš istinu. Dakle?" On se osmehnuo. "Donekle si u pravu. Jer kada dobijem upute, kao sada, imam potrebu da ih što brže i preciunije ostvarim. S'druge strane istina je kako bih sa tobom radio sve i neprekidno bio pored tebe, samo da mogu." Oči su joj ljutito sevnule. "A da bi to bilo, neophodno je da budemo sami, bez drugih zainteresovanih udvarača, zar ne? Ovako ste vas sedmorica svom snagom usmereni ka meni, dok ja patim jer ću vas neminovno povrediti, vi patite što niste stalno pored mene i sve je naopako. Razumi, ovako ne možemo da budemo sretni i u miru. Zato molim te, ali molim te odustani od mene? Odustani pre nego još više izgubiš glavu zamnom?" Povukao je da krenu dalje, ugašenog pogleda i stegnutog srca. Razmišljao je šta da radi i da li da odustane? Zatim se naglo zaustavio. "Šta misliš da li će nas jurnjava prenuti iz mračnih razmišljanja?" Glasno se nasmejala, a raspoloženje joj se naglo povratilo. Uštinula ga je vičući "zmajev ujed na tvojoj koži, beži, beži, uhvati me ako možeš!" Zatim potrčala svom snagom. Jedno vreme su se jurcali, zatim je igra krenula da bude daleko zanimljivija, jer je bacao u vaduh i leteo zajedno sa njom u naručju, ponirući naglo, ili se obrćući u letu, zbog čega je vriskala od sreće i uživala.
Toliko joj je bilo lepo da je zaboravila sve drugo, čega se nažalost setila, kada je oslonio na energetsku platformu i poljubio, zatim preklopio telom sa ni malo dvosmislenom namerom da se spoje. Vibrirao je uraganom strasti od kog se povremeno gubila i čim bi došla k'sebi, počela bi da se otima, zbog čega se Meonis trudio da što snažnije razgori svoju želju. Došao je do takvog stepena strastvenih vulkanskih erupcija, da je Gala bila u nekoj vrsti transa, sposobna samo da oseća fatalnu zamku magnetne sile Arhanđela Ariela, u čijim kandžama misli nisu postojale, ali ni bilo kakve predrasude, ili strahovi. Ubrzo se Ariel pojavio kraj njih i bez pitanja ih teleportovao do spavaće sobe, telepatski napominjući Meonisu "ovo je njeno prvo spajanje u novom telu, zato budi specijalno nežan. Hmm.. i osim toga drastično smanji alatku, inače će i pored skoro nepomičnog spajanja biti bolno, što će je odmah povratiti iz transa, a ne moram da ti naglasim šta to podrazumeva? Ja ću nestati. Kasnije ćemo učiti za nju najstravičnije lekcije. Prepusti se i uživaj moj brate." Meonis nije bio sklon telepatskoj priči, zato je samo klimnuo glavom i uzeo bočicu gustog vilovnjačkog ulja, bez kog je spajanje sa Galom bilo nemoguće. Pustio je da ga obuzme i uznese sila njene slatke ljubavi i još fatalniji osećaj vanvremenske, večite pripadnosti. Započeo je spajanje sasvim polako, skoro neosetno, zbog čega je eksplodirala, zatim zaledila u mestu, sa osećajem kako joj je unutar svake pore na koži zabodena vrela iglica, a materijalno telo tek što se ne dezintegriše. Meonis je što brže može rasklanjao njene terete, predrasude i frke i tek kada je ergetski protok bio prohodan, ispunila ih je toliko snažna ekstaza, da je ona poželela da večito tako ostane. Uskoro su silne eksplozije prekinule ekstazu, koja bi se naknadno vrćala, nikad da ostane. Tek kada je bila sasvim iscrpljena, on je konačno završio spajanje, znajući da će smesta zaspati i kada se probudi, ako je neko ne posetseti, sasvim zaboraviti na njega i sve što se između njih desilo, što je ipak bilo daleko bolje nego da ga uništi suzama i bolom odbijanja. Znao je koliko zazire od njega, zato se po prvi put u životu pitao zbog čega je dobio ovakve upute? I da li zaista postoji potreba da toliko njih bude opčinjeno jednom ženom? Zatim brzo odbacio ovakva razmišljanja kao jeres, jer je znao da za sve postoji razlog; naročito kada to izvor života izričito zahteva kao potrebno i to ne samo u vezi nje, već i njega, što mu je još uvek predstavljalo nepoznanicu, zato je i oko toga krenuo da se preispituje. Unutar misli mu je zazvonio Arielov glas "moj ludi brate, ne pitaj se! Ko zna zašto je to dobro? Sve će ti postati kristalno jasno čim dođe vreme za to. Ništa nejde preko reda, naročito ne -nužno potrebne životne lekcije. Izvor vidi daleko, generacijama unapred i samo zato je bezgrešan. A da bi i mi to uvek bili i ostali, potrebno je da uvek, ali uvek pratimo i izvršavamo njegove zahteve, smesta i bez razmišljanja, inače se boli i pati i sve je naopako. Čuj, s'mog stanovišta sve je baš kako i treba da bude. Jer gde bi ti drugde ovako energetski čist mogao da iskusisiš nesklad neshvatljivog? Novih lekcija? Makar i naznaku sumnje? Sigurno ne da si i dalje na rodnoj planeti, nesvestan da postoji Galijena, naš svet i svi mi? A veruj mi, pošto ostaješ uz nas ovakvo iskustvo ti je neophodno, jer kako ćeš inače znati da pomogneš drugima i koliko im je teško, ako to nisi lično doživeo?" Meonis se osmehnuo i teleportovao do Ariela. "Sasvim si u pravu. Istina je sve što kažeš. Prvi put se preispitujem i srećem sa nepoznanicom. Nikada nisam ni pomislio da odbijem zadatak, ili upute, zato nisam doživeo bol odbijanja.." Ariel ga je prekinuo. "Veruj mi, ne želiš to da saznaš. Za nas, koji smo energetski čisti, to je gore od najsnažnijeg fizičkog bola. Zato se ponekad pitam kako celog života ljudi žive s'patnjom sumnje i neznanja? Odeljeni od Boga i više svesti posrću, padaju u ambis svih mogućih destruktivnih emocija. Nikada nisu načisto šta da urade, kuda je potrebno da krenu, ili ispravno postupe, zato se večito pitaju i greše, živeći pod presijom zbrkanih misli podsvesnog, pod patronatom linearne logike, retko svesnog, kamoli visoko-svesnog. Čak ni ja sasvim ne razumem nesvesticu nesvesnog, bez vere u Boga, u sebe kao deo njega, u druge kao deo samog sebe? Dok ti nisi ne zagrebao, dotaknuio, već ni prišao karmičkom bezdanu uzroka i posledice. Uh, bolje da ne razmišljam o tome." Meonis je izgledao zaprepašten, osećao se kao da je upravo primio snažan udarac u pleksus, od kog je otežano disanje, jer je višeslojno video značenje izrečenog, potpuno osetio i imao iskustvo kao da je sam sve ovo lično preživeo, dodirnuo, čak i onjušio. "Neverovatno. Zar je na Zemlji, gde živi ljudska rasa zaista toliko loše? Ne veruju u Boga i ne čuju njegove upute? Do sada nisam shvatao da može postojati sumnja. Istina kroz Galijenu sam osetio njene nedoumice u vezi spajanja, ali nikada sumnju, ili bilo koji drugi strah, osim pri muško-ženskom odnosu. Znači neznanje i nevera su uzrok sveg zla?" Ariel je uzdahnuo i klimnuo glavom. "O moj brate, samo zato je naš etrel inkarniran na malecnoj, plavoj planeti u svetu ljudi, jer im je potrebna naša pomoć. Konačno je došlo davno narečeno vreme globalnog buđenja svesti. Sve više je onih, koji samoinicijativno skidaju strahove i predrasude, zatim otkrivaju istinsku svrhu ličnog zadatka i onog posvećenog opštoj dobrobiti. Te prekrasne ljude snažnog duha i nežnog srca zovemo svetlosni radnici, ili svetlosni ratnici i oni su usko povezani sa nama. Tako vidiš, tek nam predstoji da ostvarimo svrhu, zbog koje smo se rodili, u ovako nesavršenom materijalnom obličju, u kom je moguće boleti, patiti, grešiti i sumnjati." Meonis ga je pažljivo slušao širom otvorenog srca, želeći iz sve snage da im pomogne i doprinese njihovom uspehu. Naglo je odlučio "ako mi bude dozvoljeno, ostaću uz tebe i naš etrel? Nikada ranije nisam nešto snažnije poželeo nego da vam pomognem u predstojećoj borbi protiv bolesti neznanja i nevere, zbog kojih ljudi pate i bole." Obojica su primili istovremeno upute, a instiktivno zagrlili i pre toga. "Biće nam dobrodošla pomoć vas trojice. Sa vama u našim redovima uspeh je zagarantovan. Jako sam sretan što su uputi izvora uskilađeni sa tvojom željom srca. Ustvari, uvek je tako, osim u slučaju Galijene, barem za sada."
Došlo je vreme ponovnog Galinog suočavanja sa onim, od čega se svom snagom trudi da umakne, odnosno za ubrzano učenje njoj toliko spornih lekcija u vezi muško-ženske intimnosti. Izgledalo joj je kako su dani, koji se nižu monotono isti, ispunjeni nemirom njene unutrašnje borbe i zastrašujućem neprekidnom bežanju od ljubavnika, koji vrebaju na svakom koraku. Večito je bila u histeriji, ili skoro depresiji, strahujući od novih iskustva i jako retko blistala. Izbačena iz ravnoteže, posrtala je i gušila od neprolivenih suza, ili naricala u smrtnom strahu, samosažaljenju i samoosudi. Ovo je bio njen najteži period žongliranja sa neželjenom izmenom ljubavnika i toliko strašnim lekcijama, da je čežnja za smrću bila živa unutar nje i nikada je nije napuštala, već se uvećavala i neprekidno rasla. Pa opet, pošto joj je Gidar, kao Azrael prišao s'namerom da je odvede unutar sebe i svog sveta, zatim poduči vitalnom deliću univerzalnog znanja, a verovatno i nametne kao ljubavnik, posle svađe i njenijh histeričnih ispada, zbog kojih nije bio u stanju da to učini, neshvatajući kako, uspela je da se samoinicijativno teleportuje. Našla se na samom početku velikog vrta, iza kog se u daljini video ogromni, njoj nepoznati zamak. Nakon glavnog, popločanog puta započinjala je šuma, zato je krenula u tom pravcu, žureći što više može, jer su sa svih strana glasovi dozivali nekog, uz zov mnogih vilovnjačkih duvačkih instrumenata, ili udaraljki. Zvuci su bili sve bliži, tako da je svom snagom potrčala prema prvim stablima. Nije bila u stanju da svima redom objašnjava situaciju i gostuje kod bilo koga. Zašla je dublje u šumu i popela na drvo. Pronašla udobnu, rašljastu granu i legla, tiho pevušeći zatvorenih očiju. Prijali su joj šumski mirisi i zvuci, vetrić na licu i iznad svega mir. Trgla se začuvši krckanje grančica i korake u trku, koji su se brzo približavali. Prilika u maslinastoj pelerini s'navučenom kapuljačom preko lica protčala je ispod nje i sakrila u blizini iza kamene izbočine obrasle žbunjem. Glasovi uz instrumentalne dozive bli su sve bliže, zato se popela što višlje može, u nadi da će tako iz daleka shvatiti o čemu se radi? Činilo se kao da je sva posluga iz zamka uposlena da pronađe nekog iz porodice, što je zaključila po ličnom pređašnjem iskuistvu. Razmišljala je "ovo mi liči na jednu od redovnih potera zamnom iz detinjstva? Pitam se ko je maskirana prilika i zbog čega se toliko potrudila da im umakne?" Unutar uma je začula Arielov glas "vatrice, zar si na drvetu? Slobodno mi odgovori, jer si dobila par sati samo za sebe. Zato radi šta te volja, budi bezbrižna i javi mi si kada se umoriš, ili ti dosadi istraživanje, hoćeš?" Činilo joj se kao da je upravo izašla iz mračnog tunela na blještavo svetlo. Ljubav je ispunila dupke, tako da se instiktivno glasno nasmeje. "Uh Ariel, konačno mi donosiš upute, kojima se radujem? To je retkost. Ipak sam ti od sveg srca zahvalna. Ne brini, čim budem spremna da se vratim javiću se. Nego.. ti si sigurno van sebe i moja sloboda ti nije ni malo po volji?" Začula je duboki uzdah, a posle poduže pauze i reči "zar ne znaš u kakvoj smo situaciji? I ko te lovi? U pravu si, da smem već bih bio kraj tebe, ili makar kao mera predostrožnosti u tvojoj blizini." Podigla se, s'namerom da polako siđe, ali je usled njegovih reči nestrpljivo odmahnula rukom odgovrajući "kada ćeš shvatiti da nije na tebi da me zaštitiš, već na izvoru!" Zbog čega je skliznila sa grane i jedva se zadržala dosta niže, oguljene kože na dlanu i podlaktici o oštru koru drveta. Pošto je potera već bila daleko, skočila je dole i na njeno iznenađene našla licem u lice sa prilikom u maslinastom plaštu. Stajali su par koraka jedno od drugog i u tišini posmatrali. Atmosfera je bila zategnuta, bilo je očigledno kako je za oboje ovo nemili susret. Skoro u isto vreme potrčali su u suprotnim pravcima. Posle podužeg, besciljnog jurcanja kroz šumu usporila je tražeći pogodno mesto da sedne i odmori. Stabla su u ovom delu bila proređenija, a senka dublja, što je moralo značiti kako je blizu isturenog planinskog kraka, tačnije krivudavog kamenog zida, koji joj se sa vraha stabla činio više nalik dugačkom i visokom, davno izgrađenom zidu, mestimično zatrpanim kamenim gromadama. I zaista, za nekih desetak metara naišla je na uzak travnati pojas i sivkasti kamen dobrim delom zarastao mahovinom. S'uživanjem je pomilovala tamno zeleni pokrov, udišući njegov zemljani miris, zapevala je i zaplesala. Skoro ceo sat se zabavljala istržujući, plešući i pevajući, ili odmarajući, kada je začula žubor vode u blizini, shvatajući kako je žedna, zato je požurila u tom pravcu. Ustuknula je, jer se ponovo ugledala priliku u maslinastoj pelerini, kako pije vodu s'visokog izvora. Lice mu je bilo u senci, čak i kada se ispravio i pozvao je rukom, zatim joj se uklonio s'puta, mirno čekajući. Oklevala je, zatim se ipak uspentrala, konstatujući kako je hladna izvorska voda ukusnija od svakog napitka. Pošto se okrenula, misteriozna prila je spustila kapuljaču, otkrivajući tamno sivkastu, talasastu kosu do ramena i žive, znatiželjne oči slične boje. "Dozvolite da se prestavim? Zovem se Ekhtimer Nazel od Vikzermaka. Čini mi se kako je portret iz glavnog hola mog zamka oživeo, dajući mi priliku da popričam sa princezom od Gerhida?" On se trgao, jer su se ponovo začuli u daljini povici i zvuci roga. Krenuo je žurno da silazi, zatim zastao i vratio do nje. "Hoćeš da ti pokažem moje tajno mesto, ne samo skrivanja od potere, već i užitka?" Osmehnula se "Šta ćeš zanimljivije od skrivenih, tajnih mesta?" Usput su pričali o njenoj majci, braći i Lesjiu, koje je Ekhto dobro poznavao. Saznala je kako je dugo bolovao u detinjstvu i tek skoro prezdravio. "Dakle zato te cela posluga lovi na sve strane?" On se smejao glasno i rukom pomerio gustu zavesu puzavica, otkrio je uzak prolaz u pećinu. "Tako je. Sedam punih godina proveo sam u postelji, boreći se sa misterioznom boljkom, kojoj iscelitelji nisu znali leka. Tvoja majka, kraljica Moak-Near me je često obilazila i puno pomogla. Ona mi je poklonila tvoj portret, verovatno da mi ulije želju za životom, kroz tvoje radosne oči?" Dublje u pećini je bio mrkli mrak i bez obzira što joj je vatra Raidie gorela na dlanu, zapinjala je i mučila se, zbog čega je Ekhto ponudio da ga drži ispod ruke, što je rado prihvatila. Uspentrali su se klizavim usponom, jedva prešli uzak kameni most i zastali ispred zida pećine, iza koga nije bilo ničeg dalje. Slabašna svestlost je prosijavala ukoso sa stropa, pokazujići kraj puta, zato se pitala da li je ovako sumorno mesto njemu užitak?" Ekhtov glasni smeh se ponavljao ekom. "Oprosti mi, namerno te začikujem? Sagni se i kreni zamnom?" Sasvim pri dnu postojao je tunel, kojim su dopuzali do cilja. Kada je provirila kroz otvor, Glai je zastao dah. Staja je na prirodnoj terasi ogromne dvorane, s'stotinu majušnih procepa, iz kojih se sunčeva svetlost prosipala po zidovima, otkrivajući blistavo drago, poludrago kamenje i mineralne strukture zadivljujuće lepote, koji su ukrašavali realistično formirane srebrne pejsaže, ili čudesno žive scene silueta u plesu. Ispod se nalazilo jato majušnih jezeraca, tako da je njen novi drug poveo do jednog, pokraj kog su bila kamena mesta za sedenje, čak i ležanje i to dopunjena udobnim jastucima. Bilo je očigledno kako ih je on krišom prošvercovao dovde.
Udobno uzavaljeni pričali su o mnogim temama, sve dok kroz razgovor nisu dotakli misterioznu, preranu smrt njegovih roditeljka, koja je očigledno predstavljala porodični tabu. Glas mu je zadrhtao "čini mi se.." pročistio je grlo nastavljajući "čini mi se kako cela porodica i domćinstvo isključivo od mene krije pravu priču o smrti mojih roditelja. Uz sve to kao da zaziru od mene i s'jedne strane podilaze, a s'druge što kraće zadržavaju u mojoj blizini. Ne samo posluga, već i moj stariji brat. Između nas dvojice je pozamašna starosna razlika, celih šesdeset i četiri godine, zato me verujem toliko zaklanja, toliko toga brani i ponaša prema meni pre kao otac, a ne brat. Večito imam utisak da nešto kriju od mene, osećam da me krive za nešto, iako ne znam šta sam loše počinio? Za njih sam bolesnik, kog treba čuvati čak i 0d sebe samog. Možda zato imam stalno prisutnu težinu u grudima, pa opet znam da samnom nešto nije kako treba. Često, prečesto sanjam isti san, kako nam kroz vrata provaljuje gomila maskiranih bandita, koji drže poslugu, oca i majku sputane, razbijajući i urlajući, samo nikada nisam u stanju da razgovetno razumem reči, jer se krijem sprat višlje čas iza stubova gelendera, čas iza otškrinutih vrata svoje sobe i dvumim da li da siđem? Razmišljam kako da pomognem? Nemam više od možda osam godina, znam da sam prestravljen scenom u glavnom holu i to odmah kraj ulaznih vrata. Dvojica maskiranih se penju na sprat i pretražuju sobe, dok ja bežijm ispod kreveta, ali me pronalaze. Jedan od njih me vuče za ruku dole i preti ocu da će ubiti mene i majku, ako im ne donese dokumenta, neke patente, magijske predmete i knjige. Kako smo sišli, majka se naglo podigla i potrčala ka meni, ali je jedan od njih gurnuo nazad toliko snažno da udari o zid i sruši. Tog trena osećam u sebi emotivno rasulo, nakupljene emocije detoniraju mi u grudima silnom eksplozijom, zatim tonem u bezdan. Osećam kako sam bez svesne želje počinio pomor. Možda sam kriv za uništenje svojih roditelja i svih u prostoriji? Oca, majke, svoje dadilje i posluge? Ili je to tek mučna noćna mora?" Bio je svijen pod teretom, spuštenog pogleda i jedva zadržavao suze, zato mu je prišla i kleknula pored. "Dobro me slušaj, nije važno što je bilo, već isključivo šta sada činiš?" Uhvatila ga je za ruke, dok je njemu zastao dah gledajući u njene oči pune milosti i ljubavi, emocije, koje su se nekim čudem uselile unutar njega i dupke ga ispunile. Gali su krenula da naviru sećanja na njihov susret, kada je sa Valhijom bila u prošlosti vilovnjačkog sveta i upoznala ga kao jednog od svoje duhovne braće. "Ekhto, nikada ništa nije slučajno, pa tako ni naš susret. Jer mi smo stari znanci.
Gala se probudila na prekrasnom krevetu u ogromnoj, bogato opremljenoj spavaćoj sobi. Gledala je baldahin sa purpurno-ljubičastim zastorima, na kome su bile našivene ružice svetlijih nijansi sa biserima na svakoj latici. U polu mraku i nije mogla da se seti gde se nalazi, um joj je bio potpuno prazan. Htela je da ustane i osetila vrtoglavicu, osim toga neko je držao za ruku. "Vrti mi se u glavi.. uh.. i.. i ne mogu da se setim nicega? Um mi je prazan. Trebala bih da ustanem, ali to je sada podvig učiniti. Čak bih pristala da popijem Lesjieve napitke, koliko mi se vrti u glavi." Osetila je kako joj neko ljubi ruku. Iz mraka su blistala dva tamna, sasvim nepoznata oka. "Dragi prijatelju ja te ne poznajem? Ovo je prvi put da se budim pored nepoznatog lica, uvek su tu moja braća. Da li ovde imate kapućino?" On je izgovorio tiho porudžbinu u malu pravougaonu spravicu i ponovo je gledao sa oduševljenjem. Gala se nasmejala, oči su joj varničile radosću. "Hoćeš da mi budeš drug za igru? Veruj mi nikako ne bi bilo valjalo da se zaljubiš u mene, jer ćes patiti, onda cu i ja tugovati i sve će biti naopako. Meni trebaju drugovi, sa kojima mogu da budem slobodna i bez straha da ću ih povrediti. Oh, Boze, cak me boli i glava. Trebao bi mi vilovnjački napitak u tu svrhu. Ili da radije uradim vežbu i popravim polje? Ja ću biti tiha sklopljenih očiju za kratko, moram da popravim par auričnih nivoa, gde je zbrka. Zažmurila je, pronašla brzo nepravilnosti i popravila ih, zatim otvorila radosne, nemirne oči i ispravila u krevetu. Imala je predivnu izvezenu spavaćicu od svile prljavo ruzičaste boje sa bisernim odsjajem. "Vilovnjački vez? Dakle nalazimo se u Omo-Nizjat centru? Ili sam se vratila kod majke? Samo što ovo nisu moje odaje? Gde se nalazim i kako sam tu dospela? Još uvek ne mogu ničega da se setim, um mi je sasvim prazan." Čulo se kucanje na vratima, svetla su se upalila, a unutra je uslo šest vila, obučenih u identične uniforme kućne posluge. Nosile su kutije raznih oblika i dezena, uobičajne u zemlji vilovnjaka i jednu veliku srebrnu tacnu sa prekrasnim porcelanom ručne izrade. Bez reči su spustile i uredno poređale kutije na komodu, a sa tacne brižljivo poređale šoljice, nekoliko ovala sa kolacima raznih vrsta, a sokove iz kristalnih boca sipale su u prelepe, neobične, unikatno izrađene čase i pošto su postavile srebrni pribor izašle uz naklon. Vilovnjak svetle puti, tamne kose i ociju, koje su blistale dsrkastično-zločestim sjajem u odeci plemstva i plemićkim ukrasima u dugoj, tamno smeđoj, skoro crnoj kosi, vezanoj u rep srebrnom masnom, seo je na krevet i pružio joj svileni izvezeni ogrtač, nešto tamniji od spavaćice. "Pomoćiću ti da ustaneš? Lekoviti napitak je spreman, uz kapućino i kolače. Princezo od Gerhida, biće mi čast da ti budem pratilac i društvo za stolom? Čim je spustila noge dole, on je kleknuo i obuo joj prelepe papučice na štiklicu srednje visine, koje su bile komplet uz ogrtač i spavaćicu. Uhvatila je ispruženu ruku i ustala. On je rastvorio ogrtač i pomogao joj da se obuče, zatim je poveo do stola i smestio, povlačeći stolicu za njom, istreniranim manirima vilovnjačkog džentlmena. Gala se nasmejala. "Vilovnjački plemić.. to je sasvim očigledno. Ali kako? Ne razumem, kako sam dospela ovde? I gde je ovde?" On je seo pored nje i uhvatio je za ruku. "To je duga priča, predlažem da popiješ lekoviti napitak i malo kafe, pre nego započnem sa odgovorima?" Galine oči su varnicile radošću. "Ne treba mi više napitak, popravila sam nepravilnosti u polju. Sada sam ponovo jako dobro. Ali kapućino volim, to jedino od svega volim. Srknula je i namrštila se. "Nije slatko." On je stavio pored nje kristalnu posudu sa sećerom i otklopio srebrni poklopac. Stavljala je šećer i mešala polako kafu, zatim ga pogledala znatiželjno. "Reci mi makar svoje ime?" Posmatrao je sarkastično-zločestim, sjajnim, jako tamnim ocima. "Neću ti reći svje pravo ime, ali evo.. jedan od mojih davnašnjih predaka se zvao El-Evjit-Lihjon, tako da me možes zvati El-Evjit?" Gala se nasmejala. "El-Evjit, ili snazna zivotna sila? Lihjon je sinomim za hrabrost, odvažnost i snagu pokretača. Izvanredno ime, jako mi se dopada. Dobro El-Evjit, kako sam dospela u tvoj zamak? I gde se on nalazi?" Naglo je uhvatio za ruku i poljubio je. "Nalazimo se u malo poznatom svetu. Moja porodica je nekada davno prognana iz vilovnjačkog kraljestva u ovu, ne baš gostoljubivu dimenziju. Srećom, moji predci su se snašli, koristeći magiju, podigli su ovaj zamak i načinili oko njega vrtove. Dok izvan zidina moga imanja još uvek gospodari neprijatna, divlja i po biološki život pogubna priroda. Pronašao sam te sasvim slučajno, potpuno bez svesti u vilovnjačkom kraljevstvu. Krenuo sam jašući od jednog, ka drugom prijatelju, koga sam nameravao da posetim, kada se otvorio portal i verujem razbojnik krupne građe i ćelave glave je izleteo sa tobom u naručju. Kleknuo je na kolena klonulo i spustio te dole na travu. Ja sam zaustavio konja i sišao, posmatrajući ga. Pitao sam da li mu treba pomoć, on se grubo razderao da gledam svoja posla. Ugledao sam tvoje lice i prepoznao princezu od Gerhida. Osećao sam da nešto nije u redu, a vibracija opasnosti lebdela je u vazduhu. Razbojnik je sagnuo glavu i protrljao oči, zatim se zateturao pokušavajući da ustane. Zgrabio te je blizu grudi za odeću i malo te odigao, zatim se stropoštao dole. Ja sam mu prišao, sa namerom da proverim da li si dobro, znao sam da nešto nije kako treba, međutim taj ogromni čovek se podigao i izvadio nož, zatim opet posrnuo dole. Tako smo se natezali dosta dugo. Nisam znao da li smem da ga povredim, tako da sam nestrpljivo čekao završetak drame. Prema ovoj dimenziji moguće je otvoriti portal jednom nedeljno i to u najboljem slucaju, a kada uspe da se otvori, imaće se svega par sati, zatim će se otvoriti portal za povratak, tako da nisam imao više vremena, zato sam prišao i zgrabio te, popeo na konja i odjahao, dok je ćelavi čovek ostao da leži kako se zatekao na putu, onesvešten, ili čak mrtav, ne znam sta od toga? E, sada želim da čujem, ko je taj čovek i zašto te je nosio? Ispričaj mi sve čega se stiš, ili se još uvek ne sećas ničega?" Gala je prekrila rukom oči, dok su joj navirala sećanja. "Gospode Bože! Sećam se svega. Krenula sam sa svojim Etrelom na zadatak, jer je upliv negativne vibracije bio prejak, uz to sve su išli na svakih sat vremena zemljotresi. Moja braća su otišla bez mene, posto sam videla jako potresne slike. Pozlilo mi je, zato su me ostavili Grid, koji je tu samo privremeno u telu. Grid je uništitelj, koji se transformisao mojom ljubavlju, zbog čega ga jako volim. Namestio je čudo i više od toga, potpuno se promenio i zablistao. Novi patern vibracije-svetla postoji umesto primarnog Grida, kome sam ja dala ime. Ipak više nije Primarni, već transformisani potencijal, komečkonacno u srcu gori plamen svete vatre. Gospode, on će nestati dok se ja vratim, ali ja cu traziti da se ponovo izrazi. Ovo je deo priče van konteksta. Žao mi je, ja pričam kako se sećam detalja. Nastaviću priču, jer sledi kraj. Osetili smo upliv negativne energije i pogledali kroz viziju, jedan zlicasti čovek je bio pored hangara, gde su moja braća za mene namestila skriveni stančić da se odmorim, jer nisam htela da se vratim nazad u Omo-Nizjat. Htela sam da pođem sa Gridom, ali je rekao da ostanem, jer su moja braća tražila da im pomognem i ulijem u njih svetu vatru, zato sam ga poslušala i ostala. Posle par minuta osetila sam negativnu energiju, ali sam mislila da je još zlih stiglo vani. Grid mi je rekao da ih ima dosta svuda oko hangara i u tom trenutku me je zgrabio onaj ogromni ćelavi čovek i stavio mi na lice masku sa verujem uspavljujućim gasom, od čega sam istog trena zaspala. Deo priče nam fali, jer je moj otmičar bio sasvim zdrav, viralan i živahan kada me je silom ugrabio. Verujem da smo prošli kroz portal i stigli u zemlju Vilovnjaka, gde si nas srećom ti susreo. Lako je moguće da je on pre toga svratio na nama nepoznatu lokaciju, gde je možda napadnut i ugrožen, ili ga je Grid ranio kada me je nosio kroz portal? Opet, to su tek pretpostavke. Silna je sreća što si naišao dragi prijatelju. Jer bi sada bila zarobljena kod izuzetno vešte, i suviše pametne zlice, koji je jedinstven i jači nego što bi bilo koja zlica smela da bude. Jer čim je prisutna negativna vibracija izvor života sužava svest i zatvara sva vrata ličnog napretka, vrata svake vrste dobrobiti, da ne bi previše povredili druge i sebe. Međutim kod njega je možda silnim stečenim znanjem i zato što je rođen kao Raidia ovo nešto drugačije. Znam da mora imati silnu snagu, kako bi održao tako snažnu moć u stanju pada pod patronat zla. Raidia koja je odrasla u monstruoznim uslovima, toliko mi je žao.. jer to ne bi smelo da bude tako, trebao bi da blista i radi zajedno samnom na isceljenju oba sveta. On je moj brat rođeni i zato bih volela da se promeni i zablista, tako da zaboravi svet užasa i sve ružno izbriše iz sećanja. Nama je to barem lako. Jer video si, meni se sve briše dok spavam i ako me ne potsete sve ću zaboraviti, pošto živim isključivo ovom trenutku i da ne bih bila povređena. Oh, Bože, ponovo brbljam? Uh.. oprosti mi? Danas sam neuobičajno pričljiva. Ali evo ćutaću. Ti mi ispričaj zašto je tvoja porodica proterana, ako nije tabu tema? I znači da ću punu nedelju morati da ti budem na smetnji? Primetila sam da ne mogu slati telepatske poruke svojoj braći? Zašto? I da li.." El-Evjit-Lihjon se nasmejao glasno, podigao je ruku i prekinuo joj priču. "Polako? Postavljaš previše pitanja. Hmm.. ali evo odgovoriću ti. Ovako.. telepatske poruke ne mogu da prođu kroz nisko vibrirajuće polje ove plante, što je takođe i razlog zbog koga se toliko retko mogu otvarati portali. Ranije smo mogli da posećujemo rodnu planetu i dimenziju samo jednom mesečno, ipak sam silnim eksperimentisanjem iznašao način da čekanje donekle smanjim, pomoću napornog tehnološko-magijskog zahvata. Opet, nije sigurno da ću uvek uspeti da otvorim prolaz, ali svakih petnaest dana najverovatnije ću otvoriti složeni portal komplikovanim činima, ponekad i svake nedelje, sem ako su planete u nepovoljnom položaju u odnosu na Zemlju i ovo jezivo mesto. Zamak moje porodice je oaza mira, usred bure razarajućih sila i svih mogućih nedaća. Ovde su drastično osporeni i do krajnjih granica umanjeni uslovi opstanka biološkom životu." Otpio je elegantnim pokretom par gutljaja kafe i nastavio svoje izlaganje.
"Ispričaću ti okvirnu priču, da bi znala zašto je moja porodica proterana iz voljene dimenzije vilovnjaka. Naravno sve se svodi na borbu za prevlast. Moj predak je takođe bio nosioc zlatnog zraka Gerhida. Međutim izgubio je u borbi za tron i zato smo proterani, da bi se obezbedio mir, jer je poznato da odavde nema otvaranja portala, niti telepatskih poruka. Ipak moji predci su pronašli način da otvore portal u početku jako retko, mozda tri-četiri puta godišnje, zatim su tu razliku postepeno smanjivali do jednom mesečno, što je veruj mi silan uspeh. Dakle rođakice, potomci Gerhida su u zamku Zlatne Sunčeve Svetlosti, ali i ovde na nepristupačnoj planeti u nazadnoj dimenziji. Eto, saznala si moje prezime ovom pričom." Gala je oduševljeno skočila i zagrlila ga. "Znači ti si moj brat? Bez obzira što nisam prava princeza, već tek siroče iz sirotišta u crkvenom dvorištu sveta ljudi, nosim ovo prezime. Moja majka je čudesna, najdivnija žena koja postoji. Dala mi je dom i ljubav, mir i najveću radost detinjstva. Kraljica Moak-Near je silno jaka i toliko nežna, sasvim krhka. Još kao dete imala sam potrebu da je zaštitim ljubavlju." El-Evjit je držao u zagrljaju. Gala je ćutala ukočeno. Već par puta je pokušala nenametljivo da se odmakne, ali se činilo da on to ne primećuje. Kada se konačno odmaknuo od nje, gledao je sa obožavanjem, zbog čega se njeno lice namrštilo, a oči napunile suzama. "Molim te, ali molim te n e m o j ni slučajno da se zaljubiš u mene? Ne bih to podnela. Jako puno njih je dozivotno opčinjeno Galijenom i svetom vatrom Raidie. Ja znam da sam svetiljka za leptire, ali svaki će pasti oprženih krila, bez razlike. Ja ne mogu da imam bezbroj ljubavnika, ne želim. Ali zato silno želim druga, kao sto mi je Avalon, El-Dre, pa i Lesji. Hoces da mi budeš drug? Nemoj da me fizički poželes, preklinjem te nemoj? Sve ostalo hoću, sve sto god postoji osim toga." On je uzdahnuo i govoreći namršteno "Pokušaću? Međutim ne mogu da obećam. Istina je da me jako privlačiš. Hmm.. boriću se protiv toga. Videćemo da li uspešno?" On je ponovo zgrlio i sagnuo do njenog vrata. "Prekrasan miris. Da li nosiš parfem?" Odmahnula je glavom. "Znam ceo scenario. Oh Bože, to je moja propast, noćna mora koja se ponavlja! Bićeš opčinjen mojim mirisom kože i uskoro nećeš moći o ničemu drugom da misliš osim o meni i na kraju ćeš me zgrabiti, onda ćemo se posvađati i ja ću ti u afektu reći, ako budeš sebičan, jako loše stvari, osećaćeš se odbačen i nevoljen. Zato molim te, molim te nemoj? Ne želim da te povredim." On je pogledao cinicno i oštro kao ugalj crnim očima. "A šta ako ja tebe povredim?" Gala se nasmejala radosno. "Oh, to je puno bolja opcija. Ja imam strah da ću nesvesno, sasvim slučajno povrediti svoje dragocene ljude, jer mi se to redovno dešava. Od toliko silnih žena u oba sveta, zašto svi jure isključivo mene? Zar ne bi bili sretniji sa nekom divnom, slatkom ženicom nežnog srca, koja će voleti isključivo njih? Jer ja sam već dva puta udata i u svetu ljudi za Ariela i u svetu Vilovnjaka za Kazdira, za Visja-Eloh. Razumeš? Nisam slobodna ni malo. Osim njih tu su u raznim izdanjima uvek Ariel, Visja-Eloh i Azrael, tri principa volje uvek vezana za Raidiu. Ja ne mogu da zamislim da budem sa bilo kim osim ovog nekada jedinstvenog, a sada na tri dela razdeljenog potencijala. Moje srce je već tri puta zauzeto. Zato.." Prekinuo je. "Voleo bih da nije tako i da sam ti ja prvi udvarač. To bi bilo zanimljivije. Međutim stvarnost je drugačija. Pokušaću da ostanem po strani? Ovde je stiglo veče, hoćeš da prošetamo po vrtu?" Odusevljeno je pristala. El-Evjit joj je pokazao naređane kutije sa prelepim haljinama, cipelicama, šeširima i ukrasima, zatim kovcežić sa neverovatno lepim vilovnjačkim nakitom sa draguljima čudesne lepote. "Predivno. Sve je toliko lepo, međutim ja ne mogu pozajmljivati ovako skupocen porodični nakit. Skloni ga i pokloni kasnije svojoj izabranici?" Odmahnuo je glavom uz zagonetan pogled i rekao mirno. "Ovo je porodični nakit, a ti si moja porodica. Ti imaš više prava od bilo koga da ga nosiš. Molim te, probaj i nosi sve sto ti se dopadne? Meni nije potreban ovaj nakit, stoji već predugo zatvoren u kovčegu, želim da zablista na tebi?" Uzeo je prekrasan prsten sa u obliku leptira, čija su krila mogla da se pomeraju, a najlepši prozirni dragulji blistali uz dva čarobna Opala. "Nikada nisam videla lepši prsten. Čak ni Kazdir magijom ne pravi ovakvo savršenstvo. Zaljibljena sam u prsten." Oči su mu blistale od radosti. Kleknuo je na jedno koleno i rekao neznim, melodičnim glasom. "Prekrasna princezice Galijena od Gerhida, ovo je zalog našeg prijateljstva. Biće mi čast ako prihvatiš ovaj skromni poklon? Prihavati i smatraj me bratom? Ja nemam živih srodnika, nikoga sem tebe za kratkih nedelju dana. Znam da jedva čekas da se ponovo može otvoriti portal i da ćes otići čim bude moguće, ipak se nadam da ćes mi povremeno dolaziti u posetu? Zato jako želim da imas nešto što te podseća na mene, koji sam odeljen u ovoj dalekoj negativnoj dimenziji. Molim te prihvati poklon?" Gala se smesila, potpuno ganuta, dok su joj oči zasuzile. "El-Evjit, dragi prijatelju i srodniče, prihavtam tvoj poklon i zahvalna sam ti silno, jer je ovo čaroban, najlepši i meni toliko drag prsten. Čuvacu ga brižljivo. Hvala ti. I možda ćes pozeleti da kreneš samnom do moga Etrela i upoznaš moju prekrasnu braću? Da budeš barem nedelju dana moj gost?" Hrapavim glasom je odgovorio, spuštene glave. "Još je rano razmišljati o tome, jer možda necećš želeti da pođem sa tobom? Možda ću ti dosaditi, ili ćes otkriti moje brojne mane? Nije važno. Pogledaj i izaberi haljinicu i cipelice? Pozvaću poslugu da ti pomogne pri oblačenju, ako ne želis meni da dopustič tu cast? Neću gledati kada budeš razodevena, samo ću ti zavezati uzice korseta, ili zakopčati haljinu? Hoćeš mi dozvoliti da te očesljam i spremim?" Gala je vrtela glavom začuđeno. "Ako ti to toliko puno znači dopustiću ti sve što želiš, jedino ne i bilo šta neprilično, dobro? Ali sve ostalo ćes moći, ako pristaneš da mi budeš drug? Dopustiću ti sve što poželiš i učiniću sve što mogu da te usrećim, to ti obećavam. Popuštaću ti i kada ne mislim tako i radiću što ne želim, samo nemoj da se zaljubiš u mene?" Još uvek je držao spuštene oči, dok mu se vilica stezala. "Hajde da te obučemo? Presvuci se iza paravana, doćiću da ti pritegnem steznik kasnije. Ako ne možes da obučes sama haljinu, pozovi me?" Gala je obukla košuljicu od najtanje heklane, meke vilovnjačke čipke i podsuknju sa istim čipkanim karnerom. Zatim je prislonila steznik i pozvala ga da joj pomogne. El-Evjit je došao i vešto upetljao uzice, zatim ih toliko snažno zategnuo, da nije mogla da diše. "Jao.. opusti.. ne.. ne mogu da udahnem vazduh. Ot.. otpertlaj mi steznik? Uh.. umalo da se srušim i onesvestim. Vidi, to moraš puno nežnije da radiš. Pantljike korseta se polako i postepeno povlače, shvataš? El-Evjit, ne volim steznike. Možda bih mogla da probam haljinicu bez toga? Da li je tu.. moj.. moj.. pa.. gornji deo veša? Znaš šta tražim?" On se smešio zločesto, ali i sarkastično. "Stvari su ti na pranju. Srećom imam sve ženske neophodne sitnice, veš i potrebštine svake vrste. Sačekaj, doneću ti?" Otvorio je okruglu straftastu kutiju u kojoj je brižljivo uvijeno u svetlucavi papir bilo barem desetak najlepših mogućih kompleta uz haltere, ili moderno-starinske korsete, čarapice od cčpke sa predivnim podvezicama. Sve je bilo od najkvalitetnijeg materijala, sa rukom rađenim vezom, ili heklanom najtanjom čpkicom. "Silna lepota. Ti kao da si planirao da ću stići?" Smešio se, dok mu se u crnim očima povremeno videla zajedljiva iskrica. "Ne baš.. ovo je kupila moja majka za života, za moju buduću izabranicu. Za onu, koja će se usuditi da kroči na ovako jezivo mesto. Međutim, takvu neću nikada pronaći. Čudim se da je moj otac uspeo da zavede moju majku toliko, da poželi ovamo da dođe. Ne brini, ima još puno kutija, a ova je tvoj broj. Teško da će još neka devojka biti toliko vitka, zato zamisli da sam ovo pripremio naročito za ovih nedelju dana tvoje posete?" Gala mu je sasvim ganuta skočila u zagrljaj i govoreći suznh ociju. "Toliko si divan. Hvala ti. Tako prekrasne, dragocene stvari mi dajep. Sretna sam što sam stigla ovamo i što sam upoznala deo svoje porodice." On je pogledao kada ga je pustila skoro tužno i upitao tiho "Zagrli me.. i ostani tako malo.. hoćeš?" Klimnula je glavom i dopustila da je drži u zagrljaju. Osetila je bol, silnu tugu kako vrište iz njega. Šapnula je "Nemoj da budeš tužan? Primi moj sveti plamen i budi radostan? Želim da ti pomognem, da te iscelim? Pusti suze da speru bol i zaboravi da je postojao? Dođi samnom moj brate?" Ona ga je vukla prema krevetu i smestila ga da sedne naslonjenog na jastuke, zatim zatražila "Prizivam što se otuđilo od svetog plamena ljubavi da se vrati i transformiše u početni oblik sebe! Ja zovem k'sebi sve loše emocije, tuge i strahove, neka se sakupe iznad mog dlana i pripoje -svetoj vatri ljubavi od koje su i potekli!" Gusti oblak sivih i prljavo zagasito zelenih čestica se skupljao u spiralnu loptu iznad njenog dlana. Bio je ogroman i postajao sve veći i gušći, da je na kraju stigao do visokog plafona sobe, ali ona nije htela da prekine, već je izvlačila dugo silan bol, strahove i tugu. Konačno posle desetak minuta čestice su postale proređenije, zatim je izašla i poslednja mrvica. Gala je zapevala vilovnjačku pesmu sreće i počela da blista trobojnom vatrom, sve snažnije, dok cela soba nije postala ispunjena blještavim svetlom, u slatkim tonovima svetog trojstva ljubavi. Konačno se ogromna, gusta, najtamnije sivo-zelena kugla pretolila u svoje originalno stanje vibracije-svetla. "Tako, a sada otvori svoje srce za mene i primi moju svetu vatru? Poželi me i ispuni se silnom ljubavlju?" Ona je sela na drugu stranu kreveta i uhvatila ga za ruku. Primetila je da plale bez glasa i da mu se suze slivaju na jastuke neprekidno. Priblizila se i šapnula mu na uho. "Zaboravi prošlost? Unutar ovog trenutka je moja ljubav. Tu ćeš me jedino pronaći. Zaboravi i sada uživaj u mojoj ljubavi? Zaboravi nevažnu prošlost, oslobodi se tereta? Samo u ovom trenutku sam prisutna unutar stvaranja, kao neiscrpan potencijal svetog trojstva ljubavi. Kao istina, koja blista sveznanjem, kao emocija vatrene ljubavi trostrukog sjaja. Donosim ti darove hiper-svesti, sveznanje i svemoć da dotakneš ako poželiš? Zaboravi prošlost i uživaj sada u interakciji samnom? Hajde da se igramo bezbrižno? Budi mi drug za igru?"
Zacuđeno je otvorila oči, kada je naglo povukao, prekrio telom i čvrsto zagrlio, plačući. Tresao se celim telom, a jecaji su izlazili iz dubine njegovog bića. Jedva je razumela šta kaže. "Biću.. biću.. ti drug.. za igru. Sve.. sve što.. poželis.. baš sve. Prvi put sam bez tereta. Čarolija.. ovo je čarolija.. najlepša čarolija. Hvala ti. Havala ti čudesna princezo od Gerhida.. slatka Raidia." Stiskao je snažno da je jedva trpela. Trudila se da priguši krike i trpi do krajnjih granica, ali je na kraju počela glasno da kmeči, međutim stezanje se nastavilo, čak pojačavalo. "Slomićeš mi kosti, nemoj? Molim te.. jao.. to me boli. El- Evjit.. prestani.. sve me boli.. uh jako.. bas jako." Gala je viknula "Boli me! Molim te.. prestani?" On se umirio potpuno. "Oprosti mi? Nisam te čuo, skoroz me je ponela lepota tvoje ljubavi. Zasijaj ponovo za mene? Prvi put od detinjstva osećam ovakvu lepotu. Mislio sam da je nemoguće. Ti si čarobnjak najvišeg ranga. Namestila si čudo. Hvala ti. U srcu mi pulsira sveti plamen. Osećam ga kako me greje najlepšim osećanjima. Konačno osećam vatru Raidie. Da. Silana lepota.. za tim čeznem dugo, predugo. Osećam svetu vatru Raidie unutar svakog delića tela i bića, moja duša peva radosna. Toliko sam ti zahvalan moja mala sestrice." Milovao je nežnim pogledom s'ljubavlju, dok su njegove suze kapale po njenom licu i ramenima. Nežno mu je položila ruku na obraz i progovorila nežnim, melodičnim glasom. "Jako sam sretna što si izabrao da me voliš? Toliko dugo sam želela da te iscelim." Suze su joj potekle. "Prepusti mi se potpuno i samo me voli? Ništa drugo nije potrebno. Ja ću ti dati sve sto želiš, sve za čim žudšs.. čak.. čak i ovaj žiot unutar materijalnog odela, ako poželiš? Znaš da znam ko si zaista?" On se ukočio, čelo mu se naboralo, vilica krenula da se steže, a oči postale oštre. "Ti znaš ko sam? I ne plašiš se? Nije ti grozno i za mucčninu da te držim u zagrljaju?" Ona je vrtela glavom, s'osmehom na usnama, u suzama. "To je bila moja svakodnevna molitva. Oh moj brate, jako te volim.. najjace-jako. Žudela sam da tebe iscelim, više od svih i svega sto postoji. Zar me nisi čuo? Ako izabereš da me voliš i činiš dobro, uradiću sve sto poželiš, čak ću ti dati i sadašnji život?" Taman je obrisao suze, koje su ponovo krenule. "Mene voliš? A znaš da sam ti zlotvor? Borim se sa tvojom braćom najpodlijim sredstvima, tebe sam jednom već ubio.. i ti me.. voliš? Dovraga, kako je to moguće? Prokleto nije moguće! Reci mi kako?" Gala se osmehnula suznih očiju. "Lako.. jako lako. Oduvek te volim. Mi smo jedno, jednaki. Ti si moj brat rođeni, ti si Raidia, zar mogu drugačije? Da ne volim tebe, ne bih mogla ni sebe da volim. Ti si deo mene. Zar ne osećaš kako unutar tebe pulsira sveta vatra? Zar ne čujes njenu pesmu? Mi smo jedno. Mene ne zanima šta je bilo jucč, već ono sto je sada i sto će biti. Zato izbriši prošlost i dođi, postani deo mene?" On je zajecao i zagrlio je snažno, kada se konačno smirio i obrisao suze, pitao je. "Od kada znaš?" Galine oči su blistale radosno. "Od malo čas. Videla sam tvoj potencijal, kada sam te isceljivala. Odmah sam znala da si ti, jer nema druge muške Raidie, zar ne?" On se podigao i kleknuo, zatim je podigao za sobom i rekao vatreno "Zaklinjem se svojom čašću, svojim životom, svime sto mi je najdraže, da ću od ovoga trena činiti samo dobro! Zaklinjem ti se moja sestrice Adijala Raidia Galijena od Gerhida, da ću slediti sveti plamen i istinu! Zaklinjem se!" Gala je sada jecala i grlila ga. Rekla je više za sebe "Molim te oče da ovo nije samo san za kojim žudim?" On joj je podigao lice prema sebi "Nije san. Ovo je istina.. konacno. Promeniću život iz korena, odblokiraću srce, jer želim da se uvek 0sećam ovako. Uvek! Od detinjstva nisam osetio lepotu svete vatre. Zatvorio sam, sa sto brava blokirao i stegnuo srce, tako da nema emocija, da ne osetim prejak bol od otrovnih lazi i prevara, od nasilja i svake vrste hladnokrvnog zla, jezivih nedela. Ja sam čudovište, hladnokrvno, bezosećajno čudoviste. Tačnije, bio sam mnstuozni demon iz pakla, ali više ne želim to da budem. Uništio sam moju divnu, nežnu majku i ubio svojim zlom oca.. ne direktno.. ali kao i da jesam. Ne razumem te.. kako si u stanju da voliš ono od čega se svi užasavaju, čak i ja sam? Kako dovraga?" odgovorila je "Zamisli da je obratno i da si ti Galijena, dok je deo tebe unutar Akonaka bolestan, šta bi radio? Da li bi više od svega žudeo da ga isceliš? Da li bi i tebi bio cilj da mu pomogneš? Ja ne mogu da budem ravnodušna, ti si ja.. deo mene.. ako ti patiš i meni nije dobro. Kada si sretan, ja sam sretna. Razumeš? Ti si moj brat blizanac. Ne mogu drugačije nego da te volim svom snagom. Akonak, zašto izgledaš ovako? To je maska?" On se nasmejao. "Ne.. ovo je moj prirodni izgled. Akonak je moje lazžno ime i moja maska. Šta misliš kako niko nikada nije mogao da me pronađe? Ja sam nasledio vilovnjački izgled i dugovečnost, samo sam u očevim bojama. I to jer sam tako izabrao još kao dete. Inace sam ličio na majku.. na tebe. Do sedme godine bio sam prava mala blistava Raidia sa trobojnim očima i kosom, ali sam polako počeo da se gasim. Otac mi je pričao laži o majci svakodnevno, a moj prokleti zlotvor i moja brižna dadilja bio je ćelavi krupni, za mene tada džin od čoveka, koji te je doneo ovamo. On me je slomio najgorim mučenjem. Bio sam okružen prokletim demonima i podvrgnut strogoj psiho-fizičkoj torturi mučenja, koje ne prestaje ni na tren. Odrastao sam u svetu gde si ili potčinjen i živiš u strahu, ili dovoljno snažan da čvrsto držiš uzde i bič u ruci, spreman da ubiješ i ne trepneš, da zdrobiš u šaci i uništiš, tako ih sve sebi potčiniš." Gala je jecala sa rukom preko usta. "Nemoj.. nemoj da mi pričaš molim te? Umreću od bola.. neću moći da ti dam svetu vatru. Videla sam tvoj pakao.. i.. i.. trebao si reći ocu da ukloni najgoru zlicu bez kose, ali deca ne umeju da kazu i objasne? Jezivo. Ali.. zašto ga držiš pored sebe? Ja ne bih mogla da budem toliko milosrdna, mislim da bi do sada bio mrtav. Ne bih mogla da ga ne ubijem, bar bih pokušavala dok jedan od nas dvoje ne strada. Ti si milosrdniji od mene. I nisi mi rekao svoje pravo ime?" On je posmatrao podozrivo i začudjeno u početku tokom njene priče, zatim se glasno nasmejao. "Jesam. Tako me zoveš od kada si ovde El-Evjit-Lihjon od Raidia, to mi je pravo ime. Zar mislis da bi moja nežna, preosetljiva, izvanredno kreativna majka mogla da mi da ime Akonak? Ne.. ime je moralo da ima za nju specijalno značenje. Inače pravo ime mi je gore kada smo jedno Vi.." Gala ga je prekinula. "Vihjast-Eloh od Raidia, zar ne?" Pogledao je začudjeno. "Kako znas moje pravo ime? Niko nikada nije ni naslutio, možda ga još pamti samo Visja-Eloh. Tako ga znaš, zar ne?" Klimnula je glavom. "Tačno. Neogo moj voljeni poluvilovnjacki brate, da li si svestan da si ti deo moga Etrela? Da su naša braća inkarnirana pored nas? Oni bi jedva čekali da dođes samnom. Molim te, hajde samnom? Bićes najsretniji na svetu, srce će ti pevati od sreće svakog trena. Kod nas je jako zabavno i sve je uvek dozvoljeno, nema zabrana i limita. Zajedno učimo i igramo se. To je život za kojim žudis." On je klonuo. "Neće me prihvatiti, ja sam neprijatelj. Moj lik je lik zla i užasa. Zar ne razumeš? Niko nije kao ti, čak nije bila ni moja majka. Vidi.. ti si očigledno jedina koja i pored svega može da me voli, ako mi pričaš istinu? Niko sem tebe me nikada neće prihvatiti, zato hajde da pričamo o nečem drugom? Idemo u šetnju?" Gala je skočila i povukla ga sa kreveta. "El-Evjit, moj brate. treba nam muzika za žur! Ja još nisam vešti čarobnjak, ipak mogu da pokušam da materijalizujem sprave? Da li mogu da povlačim energiju od svoje braće? Ne? Uh! Onda ti namesti?" On se smejao glasno. "Ssss.. vidi.. sve je već tu. Previše reči.. samo pitaj? Ovo je zamak sagrađen za tebe. Sve što znam da voliš je ovde.. baš sve. A ja znam jako puno o tebi, sve što se može saznati, ti si moja opsesija. Dođi i izaberi sta voliš?" Gledala je naslove i zaprepastila se pošteno. "Odakle ti ovo? Ovde pevam pesmu sreće uz Lesjia, to je autorsko delo našega brata. Pusti mi to?" On je šapnuo na uho. "Ukrali su moji zli špijuni i doneli uz razna dokomunmenta i sve što sam tražio. Zar još ne razumeš? Ja sam dete moje zlica, kako ti kazeš.. jako loš, podao, užasan polučovek." Skupila je obrve namršteno i rekla "Ne! Nisi! Ti si moj brat rođeni Vihjastem-Eloh od Raidia. Mi smo jedno, jednaki! Ako si ti zli, onda znači i ja mogu biti zla. Ti nisi zlica.. ili više nikada nećes biti zlica. Ako kreneš tuda ja ću umreti od bola. Ti moraš samnom i uz mene, uz svoj Etrel. Razumeš? Imaš ceo život i večnost da činis dobro, da me voliš. Pomozi mi da isclim svet ljudi? Hoćeš?" Muzika je krenula glasno, a on je zagrlio i uhvatio pramen kose i poljubio ga, uz zagonetan pogled. "Galijena.. ti meni veruješ? Zar nije logičnije da te lažem i pretvaram se? Kako si u stanju da mi veruješ? Ja sam izvanredan glumac, mogu da se transformišrm u trenu za sledeću ulogu. Lažov sam i prevarant, a ruke su mi skroz krvave, ne mogu da ih operem. Nisam dobar ni malo. Kako možes da mi veruješ? Kako?" Prislonila mu je ruku na srce i sagnula glavu. "Verujem ti, jer čujem tvoje srce. Znam da me već dugo dozivaš i traziš isceljenje i oproštaj. Ja ti to sada dajem. Zaboravi prošlost i prepusti mi se? Ja sam lek koji ti je neophodan. El-Evjit molim te, zaboravi sve što je bilo? Meni trebaš sada. Ja tebi trebam sada. Prenesi sećanja u Akaške zapise i sahrani ih končano? Zaboravi. Jedino što trebaš da znaš je da si moj brat blizanac i da te silno volim. Ostale dezinformacije i celokupnu prošlost baci u đubre? Sve je nevažno, osim ovoga sada što teče između nas." On je povukao za ruku i zagrlio. Sagnuo se i šapnuo "Volim te. Samo tebe volim. Ti si moja sestra, moj istinski rod. Dođi." Poljubio je, ali se ona otrgla. "Nemoj! Rekla sam ti.. patićeš. Slomiću ti srce. Zato nemoj. Postaćeš ponovo zli zbog mene ako mi priđes tako. To je jedino što ne mogu da ti dam. Zar ne razumeš? Svoj mojoj braći, koja su zaljubljena u mene sam po par puta slomila srce. Svi pate zbog mene i otimaju se oko mene. To je noćna mora. Ja ih silno volim, ali večito me neko lovi, ili zgrabi.. i ja.." On je prekinuo, bio je namršten i škrgutao zubima. "Hajde da prošetamo? Neces steznik? Obuci veš.. pomoćiću ti da obučeš haljinu. Sedi.. daj mi nogu?" Obukao joj je čipkane čarapice i podvezice, zatim ih prikačio na haltere. Podigao joj je čipkanu, prozirnu podsuknju i rekao "Prelepo. Ustani!" Navukao joj je haljinu i zakopčao silne kopče na leđima. Spustio je da sedne i obuo cipelice. Kada je ustala gledao je sa divljenjem. "Čudesno. Tebi ne treba steznik. Tvoje telo je građeno tako da već ima obučeni prirodni najuži struk i prelepe grudi. Bože.. savršena si. Sve na tebi je perfektno i njlepše moguće oblikovano. A usne su neverovatno slatke, prelepe, mame za poljupce. Ako hoćeš da te niko ne dograbi, ne izlazi iz kuće, odeli se i osami.. to je jedini način. Stvorena si da zavedeš na prvi pogled. Mene si opčinila za svoj sedamnaesti rođendan. Čim sam te ugledao zanemeo sam. Devojka, prefinjenih, dečije nežnih crta lica, sa najlepše oblikovanim usnama i krupnim, kosim vilovnjačkim očima, u kojima se ogleda sva sila ljubavi najčistije duše. Dete čistog srca, nesvesno svog sarma i koliko jako utiče na sve prisutne? Ti ne pamtiš, ali plesali smo te noći.. nosio sam masku koju retko koristim. Da li znaš ko sam bio?" Slegnula je ramenima. "Ne znam? Ustvari ja ne pamtim likove.. nikog sem onih, koji mi zarobe srce, ili su mi određeni uputima izvora." Nastavio je. "Ti si previsok za vilovnjaka, to si mi tada rekla. Imao sam sivkastu, skoro belu kosu i plave oči. Plesali smo i prošetali po vrtu, sve dok nije protrčao Lesji i ti si zbrisala od mene trčeći za njim. Posmatrao sam vas cele noći. Tog dana si iskusila svoj prvi poljubac, zar ne? A ja sam želeo da to bude samnom, ali si mi nažalost pobegla. Nisam mogao da se odvojim od tebe. Gledao sam te sa krova, klizavog krova, sa kog si se kasnije skoro sručila dole, da te Lesji nije spasao. A, ja sam morao da se sakrijem i umirim u blizini.. jer.." Gala se nasmejla glasno "Kao Petar Pan? To bi mi izazvalo i razvilo celu bajku pred očima, da sam te kojim slučajem otkila. Znači video si moj prvi poljubac? Nisam mogla da odlučim da li je lepo ili užasno? Dok sam sa Arielom započela vezu bez shvatanja šta podrzumeva fizičko spajanje. Ništa nisam razumela i silno sam ga namučila do tačke pucanja. Stalno sam imala groznice i padala u nesvest. Sve je bilo zabranjeno sem poljupca, maženja i zagrljaja, jer sam otkrila način da uđem u ekstazu i posle toga zaspim. I on je mene uništio, a ja njega preterano jako. Nisam mogla da razumem sta traži od mene? Kako da ga nesebično volim? Ja nisam znala šta to znači. Zaista, niti mogu dati takvu ljubav dok mi milost ne otključa srce. Sada znam šta mi je potrebno. To je moj najstrašniji i najlošiji period u životu. Međutim, Ariel se skroz promenio. Milost se spustila unutar njega i ublažila oštru volju, srećom. Sada se bori da budem sretna. Čak i da nisam pored njega, on će se žrtvovati i sve učiniti da me zakloni i usreći. Sve će mi ostvariti i podržaće me čak i da grešim. Ariel je izrastao silno i ja ga malo je reći volim. Ti znaš da smo mi gore vezani, uvek zajedno?"
El-Evjit je slusao spuštenih očiju, stežući vilicu. "Sanjam ga od rođenja, kako da to ne znam? On je moj najopasniji protivnik, uvek uspe da me osujeti. Da ga nema davno bih te ugrabio." Stala je naspram njega i uhvatila ga za ruku, dok je on gledao oštro. "Zašto mi nisi prišao nežno, s'ljubavlju? Zašto me nisi zamolio da ti pomognem i ispričao mi istinu o sebi? Ja bih odmah krenula sa tobom, bez razmišljanja." On joj je zagladio kosu govoreći namrgođeno, sa zloslutnim izrazom u očima. "Ne bi dobro prošla da si tada krenula zamnom. Uništio bih te. To sam planirao. Nedavno sam smilio drugačiji plan, da ti se lažno predstavim i upoznam te na taj način, da vidim ko si zaista i tek onda odlučim šta ću s'tobom, da li da te uništim, ili poludim i izgubim glavu za tobom? Međutim dovraga i sve muke čarobnjaka, evo tek je prošlo nešto više od pet sati od kad si se probudila, a ti si me već ostrirala i matirala, potpuno opčinila i zavela bez muke i više od toga. Skinula si mi silan teret i ispunila srce ljubavlju. Osetio sam svetu vatru posle skoro pola veka. Sasvim sam zaboravio koliko je uzdižuće, rasterećujuće i olakšavajuće postojati ispunjen lepotom ljubavi i mira. Dođi? Poljubiću te. Nemoj slučajno da mi se opisreš i da se otimaš? Moram da proverim nešto. Budi mirna, neću te primorati na sex, ne još. Ona je stajala ukočeno, sasvim zaprepaštena naglim obrtom, sa zabrinutim izrazom lica. Posmatrao je polusarkastično, ali i željom. Polako se približavao, zatim je naglo povukao tik do svog lica i zastao. Slušala je kako teško diše, dok joj je bubnjalo u ušima, zmarci isli duž kičme, srce naglo ubrzalo, a kolena zaklecala. Bila je prestravljena. Poljubio je prvo divno, polako, zatim jezikom, sto joj je izazvalo užas gađenja. Naglo se istrgnula i viknula. "Neću tako! Ne volim to! Ja se nikada, ali n i k a d a ne ljubim jezikom! To.. to.. to je jako gadno. Neću to nikada! Poljubac treba da bude bez toga.. bez.. uh.. toga." On ponovo sagnuo i približavao, smejući se glasno, s'pogledom zajedljivog nevaljalstva, zbog čega je osećala nemir. "Šta još ne radiš? Šta je sve zabranjeno? Da li je dozvoljen oralni sex? Ne? Čudne poze? Ni to? Šta još ne smeš? Reci mi?" Gala je bila skroz crvena u licu i sve više zabrinuta. Drhtala je iznutra i pokušavala da se smiri. Sela je za sto i okrenula mu leđa. "Nemoj to da me pitas? Neučtivo je razgovarati o tome i ja.." Viknuo je strogo. "Odgovori mi? Čujes? Naljutićes me prokletim vrdanjem i lažima! Moram da znam šta ne dozvoljavaš?" Gledala je u svoje ruke na krilu i stiskala ih od stida i frke. Nije mogla da mu odgovori od prejakog stida, međutim nije htela ni da ga slaze, ili izvrda. Znala je da je međusobno poverenje vitalno izgraditi. Lomila se i na kraju ipak jedva čujno odgovorila. "Ne sme.. ne sme.. pa.. ništa grubo.. ni.. ni malo brzo i grubo spajanje.. nego jako nežno.. najlakše polako.. jer inače nemam eksplozije.. i sve je konfuzno.. zato. Do.. do skoro nisam ništa.. ništa smela.. čak.. čak ni da pogledam telo i.. i.. spajalicu. Nikad to ne sme skroz, jer to strašno jako boli.. zato. Istina je da se stidim i neću da pričam o tome. Idemo u šetnju? Hajde polazi!" Protrčalaje pored ogledala i zaustavila se. "Treba mi četka. Kosa mi je rasčupana." On je uhvatio za ruku i uveo je u ogroman, prebogat plakar i doveo do stola za šminkanje. "Sedi." Počeo je da česlja polako i nežno, zatim joj namestio prvo rep, zatim visoki rep i prikačio joj mašnu. "Tako. Bože koliko si slatka. Hoćeš da te našminkam? Zatvori oči i prepusti mi se? Tako." Za desetak minuta bila je skroz gotova. "Izgledaš kao lutka, skoro nestvarno lepa. Neću izdrzati da te ne napastvujem. Unapred ti najavljujem da se čuvas, jer imam suludu potrebu da te celu pojedem i to ne u figurativnom smislu. Uzeo je kutijicu sa sjajem, odsrafio, zahvatio sjaj srednjim prstom, zatim prevlačio preko njenih usana sporo i dugo. Ponavljao je ovaj pokret i gledao njene usne kao najukusniju poslasticu, od koje pokušava bezuspešno da odvrati sebe. Spustio se kolenom na klupicu i podigao joj lice ispod brade. "Poljubi me kako ti zeliš? Pokazi mi šta voliš? Ako nećeš, ja ću te sve jedno poljubiti, ali kako se meni dopada. Poljubi me?" Približio je usne i gledao sa željom, uz sarkastičnu iskru nevaljalstva. Ćutala je namršteno i vrtela glavom. "Nećeš?" Uhvatio je iza vrata, zagrlio snažno i poljubio prvo jako lepo i polako, zatim se pomerio i stavio joj savijeni prst u usta. Poljubio je jezikom, dok se otimala i vikala ispod toliko užasnog poljupca. "Poljubi me onda kako ti želis? Pokazi mi kako izgleda, kako se oseća kada želis?" Oklevala je, a on je ponovo zapretio. "Nemoj. Poljubiću te, ali to nije isto kao kada ja zaista želim poljubac. Ti me teraš na silu, a to ne valja." On je povukao dole na pod za sobom da klekne. "Poljubi me?" ponavljao je zahtev, uz pretnju. Ona ga je gledala i razmišljala, kako je mogao da promeni boje? Onda se setila kako ih Azrael stalno menja i konstatovala da je sve moguće. "Da li ti se dopadaju skoro crne oči i kosa?" Glasno se nasmejala. "Znaci možeš da mi čujes misli? U stanju si? Gospode! To je dobro, jer znači da si iznutra dosta čistiji i jako loše jer nemam pravo da budem čak ni unutar uma sama." On je ponovio zahtev da ga poljubi, bio je toliko jako uporan. Zatvorila je oči i počela da blista svetom vatrom. Uhvatila mu je lice rukama i povukla ga nežno, sasvim polako prema sebi, poljubila ga je i ulila svetu vatru unutar njega. Posle minut on je stegnuo toliko jako da je jedva disala, zato je telepatski viknula. "Jao! Nemoj! To me jako boli! Ne mogu da dišem. Otpusti stisak! El-Evjit da li me čujes?" On se nasmejao glasno i popustio stisak. "Dovraga i sva iznenadjenja, čujem te jako dobro. Nedvosmisleno jasno! Jako mi je interesantno što mogu da pričam sa tobom telepatski." Odgovorila je. "Ti si deo mene i deo moga Etrela, zato me sasvim prirodno potpuno jasno čujes. Mi upravo oako vrlo često pričamo, naročito na zadatcima. To ti je dokaz da nam pripadaš.. da.." Strastveno je odgovorio, skoro ljutito. "Ne! Samo tebi pripadam, ostali me ne zanimaju! Tebe želim! Ti jedina možeš da me volis iskreno i pored svih grešaka i svog zla koje sam počinio, ako je istina to što tvrdiš? Samo tebe hoću da imam, drugi me ne zanimaju ni malo." Gala se pomerila gledajući ga zabrinuto. "Ostali su još puno divniji od mene. Ja sam najgora, zar ne shvataš? Samoživa sam, jako tvrdoglava i često pogrešim. Bez namere da povredim, slamam srca. Oni mi praštaju silne greške, koje ih prejako bole. El-Evjit, ja ću ostati sedam dana, ali pošalji nekoga sa porukom da sam na bezbednom? Hoćeš? Inače će prevrnuti Multiverzum da me pronađu. Baš me zanima koliko brzo će me pronaći?" On je frknuo prezrivo. "Tražiće ali te neće naći. Nikada te neće pronaći! Nikada!" Naslonila se glavom na njegove grudi. "Nemoj tako da kažeš? Toliko zlobno? Kako bi se osećao da živiš mesecima samnom i da me otmu? Da li bi pretražio svaku mrvicu prostora? Možda će me teško pronaći, ali nikada neće odustati. Svešće pretragu na dimenzije, koje ne dopuštaju telepatske prenose, bar bih ja to uradila i redom ih obišla. Idemo vani?" Odgovorio je zamišljeno. "Idemo, dođi." Podigao je za sobom i uhvatio za ruku. "Ne brini, ovo nije moje skrovište, nećeš naići na stravične prizore. Ako zato brineš, bespotrebno je. Princezice od Gerhida, ne boj se? U ovome dvorcu su tvoje služavke i ti sada uz mene sada." Pitala je začuđeno. "A, gde je zlica bez kose? Ja se samo nadam da njega neću više nikada sresti, jer ću lako moguće postati zlicasta. Pokazaću mu kako se borim, za ozbiljno." On se okrenuo prema njoj, govoreći sarkastično, sa žarom u očima. "Da li bi meni pokazala kako se boriš?" Naglo se otrgnula, snažno potrčala i viknula. "Neću da ti pokažem! Tebe ne želim da povredim! Ali zato moraš da me uloviš! Igramo se jurnjave? Može?" Jedva je odškrinula ogromnu ulaznu kapiju, zatim svom snagom potrčala po osvetljenom delu dvorišta i malo usporila kada je skrenula na sporednu stazicu. "Ne bi valjalo da se izgubim? Ne znam ni koliko puta sam skrenula, već sam se izgubila? Uh!" Stala je i zavrtela se pun krug u mestu. "Odakle sam stigla? Jako je, čak suviše puno raskrnica i skretanja, ovo je očigledno ogromni vrt, koji ne poznajem. Pitaću svoje Eterične učitelje, dobro sam se setila." Počela je da se vraća unazad, a dve ruke su je zgrabile iz mraka i propisno stegnule uz sebe. "Sada si gotova! Nema ti spasa, ti neposlušno derište. I šta sada? Kakvu nagradu dobijam što sam te ulovio? Mogu da izaberem?" Smešila se umiljato, radosnih očiju. "Oh.. ne.. nikako! Ovo je tek početak. Nećemo valjda toliko kratko da se igramo? Nagrada se daje pobedniku na kraju kada zbiramo ukupan rezultat. Dakle, šta biraš jurnjavu, ili skrivanje? I uzgred, sada ja jurim tebe. Drugo, cenjkamo se oko nagrada. E, sada možeš da predložiš nagradu?" Rekao je uz glasan smeh. "Moja nagrada si ti. Pobedio, ili ne, ja ću te opasno zgrabiti i to bez zadrške. Ako ćes me poželeti samo pod uslovom da pobedim, onda ću te pobediti." Brzo je rekla. "Ne! Takva nagrada ne postoji. Zar me nisi čuo? Zar želis da patiš? Da ja patim? Ja sam zauzeta i to jako. Molim te razumi, najjače jako sam zauzeta. O Bože, zar.. zar si me zato kidnapovao? Za glupavo spajanje? Ja ću ozbiljno poludeti! Kidam se iznutra, jer uvek samo to ide. Ne mogu više da podnesem da me bilo ko poželi. Od svih, u svim dimenzijama kuda se sećkaš, zašto ja? Sve hoću osim toga. Razumeš? Ali baš sve!" Rekao je sarkastično. "Baš sve? Lažeš! Mučićeš čoveka.. ženu, dete? Ubićeš.. životinju? Uništiti planetu, zvezdu? Znači nije sve, zar ne?" Naglasila je suznih očiju. "Nije. Ja ne mogu da radim bilo šta negativno. Mislila sam, sve pozitivno hoću. Samo ne želim i neću spajanje. Razumeš? Tebi ništa ne znači što ti ovo pričam? Ti si davno odlučio da budeš samnom.. da.. da se spojimo? Zar ne?" Odgovorio ozbiljnog lica i ledenih očiju. "Tačno. Ne samo to, odlučio sam da ćes biti moja, dokle god smo ovde u materijalnom telu, kao što smo gore jedno, bićemo i dole. Ti mi pripadaš. Samo meni pripadaš. Sagradio sam ti ovde zamak i ne samo to. Samo tvoj zamak sa svim stvarima, koje znam da voliš. Sve što poželiš ostvariću, međutim bićeš moja i slušaćeš me." Ona je skoro srušila dole od bola. Povila se i zadrhtala. "Sve ćes mi dati sem slobode? A, vidiš ja slobodu najviše od svega želim, ona mi je najvažnija. Već imam bođ medjutim neću tako. Slušaj me dobro, boriću se sa tobom do smrti! Nećes me dotaći, neću ti dozvoliti! Moraćeš jako da me povrediš da me zaustaviš.. hošes moći?" On je zgrabio za ramena i toliko strašno stisnuo da ke vrisnula. Lice mu je bilo jako namršteno, škrgutao je zubima, dok su mu oči bile zatvorene. Kada je pogledao, ona se sledila. "Da li znaš sa kim pričaš? Da li ću moći da te povredim? Nemoj samnom da se boriš! Ne valja da probaš! Samo što čujem nepovoljne reči odbijanja počinjem da gorim od besa i u stanju sam da te raskomadam i uništim! Nemoj! Razumeš? Očigledno ne razumeš? Osećam da ceš ići glavom kroz zid? Zar toliko želiš da te povredim? Zašto? Dovraga zašto? Ti si jedina svetla tačka u mom prokletom životu. Preklinjem te mala, nemoj da se boriš samnom? Neću moći da se zaustavim, uradiću tebi nepojmljive stvari, zbog kojih ćes me prezreti." Gala se srušila, i ostala u njegovim rukama. Gorela je i tresla u groznici. On je podigao u naručje i poneo prema kući, suznih očiju. "Dakle i ti bi radije umrla, nego da budeš samnom? Voliš me? Kakva varka, umalo da se upecam. Ja sam naivna budala! Ti bi me izdala kao moja majka? Slušala je ujaka, koji navodno vidi budućnost. Ja sam dete zla? Zato je rodila još dvojicu. Jednog sa drugim čovekom. Njega je nazvala spasioc, zora svog naroda, a mene je odbacila i proklinjala. Zašto me je rodila, zašto? Da me preda zlotvoru? Ja bih izdržao.. prokleto bih izdržao zverska mučenja. Čak i kao dete mogao sam to da izdržim uz nadu njenog utočista ljubavi, ali su me njene i ujakove reči uništile. Sasvim su me uništile! Ako dovraga vidi budućnost, zašto nije došao da me spasi? Ne.. mene su bacili, kao nepoželjni odpadak? Proklete sluge tlačitelja svevišnjeg izvora? Znači.." Gala je drhtala, i tresla se od groznice i plača. Suze su joj tekle neprkidno, ipak je morala da ga prekine. Njegov bol i patnja su je naterale da prvenstveno želi njemu da pomogne i olakša. "Nemoj tako da misliš, molim te? Da je znala došla bi da te spase, ja sam sigurna u to. Nisu videli.. zato. Nemoguće je i neshvatljivo da Raidia ne učini sve što može da spasi svoje dete. Ja sam Raidia i znam ona ne bi mogla to da preživi.. razumeš? Ja mogu da istrpim zlo koje se čini meni, ali druge moram da spasim i jedino tada se ozbiljno borim. Ne mogu da podnesem da deca i životinje pate.. ne mogu. Ona je ista. Zato nemoj da joj zeliš zlo? Ja sam videla scenu kada su te na silu odveli od nje, ona se razbolela i skoro umrla od tuge. Godinama je patila, a kasnije stalno išla da gleda kuću gde si živeo. Ja znam tu kucu. Daj mi ruku? Stavi je na moje čelo i pogledaj?"
On je gledao i umirao od bola. Gospode Bože, zar sam toliko jako pogrešio?" Rekla je kroz suze. "I tvoj ujak nije video budućnost, već je došao krišom u posetu i video kako mučiš bubu, zato je to rekao. Ali i ono što nisi čuo jer si pobegao? Pogledaj umutar mene celu priću? Ti znaš samo odlomke, a to uvek vodi do greške i subjektivnih špekulacija. Rekao je: "On ce se promeniti, možda na bolje i postati junak, možda na crno i zaviće svet u crno? Za njega su moguće samo krajnosti! Noblesse Oblige moja Destijana! Sutra ću ga povratiti i načiniću od njega junaka! Ne dam da propadne! Oteću ga od prokletih! To dete je moja krv i znam da bi bio blagoslov da nije tog džina Garaka. On je uzrok sveg zla i kod deteta i oca. To jasno vidim, osećam. Sutra ću ga ugrabiti.. ako želi samnom biće moje dete. Sakriću ga i preneti mu srebrni zrak. Ja sam kriv! Morao sam odmah da delam, ne da čekam! Ja sam mag? Vidim budućnost? Ja sam strina, nista drugo! Godine da ga pronađemo, godine moja Destijana! Zašto? Kako mi se nije dalo da vidim? Neko je blokirao siguran sam! Prokleti Garak i one veštice! Idam da organizujem skloništa i odredim nam put. Sutra će biti, ili neće? Ne tuguj više Destijana? Imamo još jednu, poslednju šansu za nas rod." Sada znaš ceo razgovor. Da li si video? Nije te odbacio. Išao je da te spasi." El-Evjit se tresao od placa, tuga mu je parala srce. "Da li znaš šta sam ja uradio kada je došao? Rekao sam čuvarima da ga prebiju i izbace na ulicu. Sa deset godina već sam krenuo da činim zlo. Ipak sam prokleto čudovište. Uništio sam nevine.. trebam da gorim u paklu. Smrt je za mene preblaga kazna." Progovorila je nežnim glasom. "Ludice, smrt je nešto slično nagradi, nikako kazna, zar to ne znaš? Ponovo ćes biti hiper-svesni svemogući, sveznajući ptencijal Raidie. Ja skoro od detinjstva žudim da idem kući.. da skinem ovo odelo materije i odem konačno u zagrljaj tvorca da zaboravim sav bol i patnju. Da postanem celovita. Smrt je lepota, jedino su bol, niske pobude, strah i tuga zlo. Neznanje je zlo. Znati deliće informacija i umisliti da vidiš celu sliku je zlo, jer vodi kroz nagađanje do grešaka, osude, besa i patnje. Nikada ne smeš da naudiš drugom biću.. nikada! Obecao si mi. Obećaj ponovo? Reci da nećeš namerno činiti zlo?" Podrugljivo se nasmejao glasno, brišuci suze. "Da, rekao sam u afektu, ali mala ja ne držim reč. Nije moguče da si mi poverovala? Naivno dete. Zar stvarno ne shvataš šta smeram? Hoćeš da čujes istinu?" Gala se tresla u groznici i gorela. "Želim. Samo to i že.. želim? Reci mi is.. is.. istinu, mo.. molim te?" On se nasmejao zlobno, govoreći sarkastično. "Znači tu si nemoćna? Ne možeš da gledaš u zlo? To je dobro, nikada nećeš prozreti moje planove. Verovaćeš što ti kažem? Glupo i naivno derište! Zar misliš da ćes me preko noći promeniti? Oživela si mi srce, ali ja ću ga ponovo ubiti i to zajedno sa tobom. Uradiću sve što mrziš, najgore stvari, tebi nepojmljive. Uživaću da te slomim, polako i bez žurbe, da ti pokažem sve od čega strepiš. Dovešću te do maksimalnog bola i patnje. Nećeš me preživeti, molićeš da umreš! Tvoju braću ću uništiti redom, sve što voliš ću izbrisati. To je istina!" Držao je ruku preko lica. Osećala je kako se lomi iznutra pod teretom sopstvenih laži i umire od bola. Pričala mu je telepatski "Da li znaš šta izaziva tugu? Laž moj brate. Ugrađen nam je alarm koji vibrira bolom tuge kada god pomisliš, ili izgovoriš laž. Jako boli zar ne, neizdrživo jako? Zašto mi pričaš laži? Nećeš me povrediti, to znam.. osećam. Ti me dozivaš da ti pomognem i pored toga me želis jako? Gledaš svoju budućnost samnom? Želis da budemo sami? To mi priča tvoje srce. Zato ne možeš da me uplašiš lažima. Ljut si na mene jer te ne želim? Hoćeš da me povrediš, jer sam ja tebe malo pre povredila odbijanjem, zar ne? Izaberi da me voliš? Poželi da te iscelim? Nemoj da slušaš glas glupavog, sirotog usamljenog ega? Logički ego um nije u stanju da pojmi sveznanje i svemoć onoga što si oduvek i zauvek. Zar stvarno možeš i dalje da lažeš sebe da nisi isto što i ja? Ti si Raidia. Istina vibrira ljubavlju, a ljubav uvek priča rečima istine. Slušaj svoje srce? Upali svetu vatru i daj mi ekstazu? Zaboravi svoj stari život i budi uz mene, uz naš Etrel sretan, večito sretan? Hajde da doneseš u oba sveta lepotu koja si? Molim te, izaberi dobro?" Par put je duboko udahnuo vazduh i uzeo savitljivu spravicu sličnu mobilnom, naručio je na vilovnjačkom jeziku razne isceljujuće i vitamniske napitke i kapućino. Ustao je i otvorio jednu ladicu, uzeo kutiju papirnatih maramica i pružio joj. "Uzmi?" Skroz namršten je seo na krevet i pokrio je. "Ne mogu sada da odlučim. Imaš nedelju dana da me promeniš, ako je to dovragan uopšte moguće? Na kraju ću odlučiti." Upalio je cigaretu, ustao i uzeo veliku kristalnu pepeljaru, a nogom dogurao mali stočić sa točkićima, zatim ponovo seo pored nje. Duboko je uvlačio dim i gledao kako leži skupljena i trese se, zatvorenih očiju. Nagnuo se opipao joj čelo. "Goriš. Jako si vrela. Poljubio je u čelo i još vise se namrštio. "Da li si zaspala?" Otvorila je oči, odgovarajuci telepatski. "Nisam. Razmišljam o tebi. Hoćeš da se zajedno pomolimo? Da zamolimo Izvor Života da ti se ne vraća karmički dug, jer ćes se potpuno promeniti i krenuti zajedno samnom putem koji je namenjen Raidii? Želim da zamolim da ti se sećanja prenesu u Akaške zapise i da te prošlost više ne uslovljava. Da postaneš hiper-svesni pokretač, koji će doneti sreću, ljubav, mir, blagostanje i prosperitet za sve? Ariel bi mogao da ti izbriše sećanja, ili da ih prenese u Akaške zapise, tako da te prošlost ne optrerecuje. Mogla bih i ja, samo da ima načina da odavde povučem mrvicu njegove volje, ali to ne mogu?" Skoro je viknuo strogo. "Nemoj da mi pričaš o Arielu! Garak se jedva izvukao živ, a moj dvojnik je stradao! Otkinuo mu je ruku u ramenu.." Gali su ponovo potekle suze. "Za.. zašto si mučio moga druga iz de.. detinjstva, mog ne.. nežnog Lesjia? Kako si mo.. mogao njega da.." Prekinuo je govoreći sarkastično "Nisam! Ovoga puta moja naivna lutkice nije moj greh, niti imam Lesjijevu krv na rukama. Dovraga i svi grehovi, nisu bile moje, već Garakove naredbe. Nisam ništa znao o tome, bio sam na putu poslom, probio sam se i konacno preuzeo ključno tržište od mog dudgogodišnjeg protivnika. Očistio sam žarisna područja srednjeg Istoka od njegovog izopačenog uticaja. Skroz sam ga uništio i finansijski osakatio. Međutim toliko je silno bogat da će se povratiti i ponovo mi zadavati glavobolje, prokleti egoistični, perverzni starkelja." Čulo se kucanje na vratima. Dve izuzetno lepe vile u uniformama unele su srebrne tacne sa lekovima, vitaminskim sokovima i kapućinom. Poklonile su se i izašle, dok je ona zapitala telepatski "El-Evjit, kako si pronašao poslugu iz sveta vilovnjaka voljnu da služi ovde, u ovoj dimenziji? Nikad do sada nisam imala drugaricu. Nikoga sem majke. Zato bih volela da upoznam neku divnu devojku i družim se sa njom. Često sam zamišljala koliko bi nam lepo bilo da smo zajedno i uživamo u stvarima koje obe volimo. Ipak.. to bi ustvari trebala da bude odvažna devojka, koja voli jurnjavu i ne plaši se recimo da skoči sa zgrade, ili nešto tako, a to je retko. Ne, ne mora to da voli, već možda da plivamo i igramo celu noć? Da se smejemo i spavamo zajedno.." On je podigao u svoje krilo i prineo času ustima. "Popi sve? Odmah." Gledala je gadljivo tečnost. "Uh.. miris napitka za skidanje temperature.. ne.. ne volim t.. t.. taj ukus. Popiću par.. par gutljaja.. n.. na silu." On je gledao oštro. "Biće mi zadovoljstvo da te nateram da popiješ do poslednje kapi, zato bolje popi sama? Jedva čekam da mi odbiješ poslušnost." Popila je jedva, na silu pola čaše i rekla namršteno. "N.. n.. ne mogu više. Ne mogu, oz.. ozbiljno bi.. bi.. biće mi muka. Ovo je previše. Daj mi g.. gutljaj kapućina?" On je umešao šecer i pridržao joj šoljicu da srkene gutljaj, jer su joj se ruke tresle. Uzeo je ostatak lekovitog napitka u svoja usta, zapušio nos, stisnuo i fiksirao glavu uz sebe, zatim joj dao lek. Nije imala snage da se bori, a guranje nije imalo efekta. Kada je popila lek uz kasljenje i grcanje, pružio joj je ponovo kapućino, sačekao da popije, zatim i on uzeo par gutljaja svoje kafe. Gledao je strogo, namrštenog lica, približio se, uz naredbu "Poljubi me? Necu da se natežem sa tobom. Ja ću uraditi što želim.. uvek. Kad god me ne poslušaš, uradiću ono što ja čelim, bez obzira na sve proteste i galamu. Znaci nećeš da me poslušaš?" Sakrila je glavu do njegovih grudi. "Nemoj? Po.. poljubiću te.. sa.. sačekaj.. muka mi je.. par mi.. minuta mi treba.." Počeo je da otkopčava nazad haljinu, a ona se sasvim ukočila, već skoro u panici. "Ne brini, obućiću ti spavaćicu. Hoćeš da ti napune kadu? Trebala bi da se okupaš, to će ti prijati." Klimnula je glavom. "Ta.. tačno. Ali tre.. tre.. trenutno nemam snage.. čim mi bude sa.. samo mrvicu bolje.. d.. d.. dobro?" On je rekao sarkastično i zlobno. "Mogu ja da te okupam? Ili da se zajedno okupamo? To bi mi se najviše dopalo." Dao je naredbu služavkama, ne obazirući se na njeno negodovanje. "El-Evjit, ti me ništa ne slušaš? Zgrbićeš me na silu? Nije ti važno što te ne želim tako? Zašto nećeš da mi budeš drug? Zar ne možeš da pronađeš drugu devojku za spajanje, koja će te silno želeti, a da samnom imas drugačiji drugarski odnos, kao da si mi krvni srodnik, moj brat rođeni? Molim te, nemam snage da se borim sa tobom.." Govorila mu je telepatski, dok joj je skidao haljinu, čipkanu podsuknju, heklanu košulju i gledao sa divljenjem i željom. "Dobro je da nemaš snage za borbu, to ne bi valjalo. Čuvaj se da me ne razbesniš, jer sam u stanju da uradim najjezivije užase, koje znam da ne možeš ni da zamisliš." Vrtela je glavom namršteno. "Spu.. spusti m.. m.. me u krevet i po.. pokri, hladno mi.. mi je.. stvarno ni.. nisam do.. dobro."
Spustio je, pokrio je i poljubio ovlaš u usta. "Odmori se? I pokušaj da odblokiraš drugu čakru, gde osećam i vidim kuršlus? Doćiću za pola sata da te obiđem i odvedem na kupanje. Dopada mi se da brinem o tebi. To je eto pozitivno, zar ne? Došao mi je kurir sa spisima izveštaja mojih kompanija, pa ako želiš pošto završim posao, mogu možda da pošaljem poruku tvome Etrelu, međutim ne znam adresu?" Slegnula je ramenima zbunjeno. "Adresu? Ali.. ja ni.. nikada nisam znala ni j.. j.. jednu adresu.. niko mi nije nikada r.. r.. rekao. Pošalji mojoj majci, pa će princ Arion moći da im javi telepatski? Ako iz.. izađes izvan blokade, ti mo.. možeš da pričaš sa kim god ho.. hoćeš.. r.. recimo sa Arielom, ili Kazdirom? Ili makar se ja.. javi malom Avalonu koji mi je drug? Hvala ti.. to.. to mi j.. j.. jako puno znači. Samo im javi da ne b.. b.. brinu i da sam dobro?" On se sagnuo, a pogled mu je bio nežan. "Voljeno, zaštićeno dete, sigurno je divno imati takvu porodicu koja te silno želi i voli?" Gala se osmehnula. "Oh, j.. j..j ako je lepo.. najlepše, to je moj ostvareni san. Ti znaš da sam ja ra.. rasla u s.. sirotištu u crkvenom dvorištu, do 10 g.. godina sam bila sasvim usamljena i m.. maštala o porodici koja će me vo.. voleti i prihvatiti takvu k.. kakva jesam.. s.. sasvim drugačija, preterano nestasna i neobična? Mislila sam š.. š.. šta će biti ako bljesnem u školi ili to.. tokom službe u crkvi? El-Evjit.. s.. svako ima manje ili više teško detinjstvo i pr.. prošlost.. i savako žudi za ljubavlju.. a ti si to za čime žude. Molim te o.. odluči da č.. činiš dobro? A, ja ti obećavam da ću biti uz tebe, da ću se b.. boriti za tebe svom snagom.. čak i sa Arielom i celim Etrelom da te p.. prihavate i ako me odbiju otićiću se sa tobom. Hoćeš?" On je gledao u neverici, zatim se namrštio stežući vilicu, govoreći sarkasticno. "Šalis se? Ti ćeš se boriti za mene? Ne verujem ti. Borićeš se za zlo čudovište? Za svoga krvnika? Teško! Čak i da se iz tame transformišem u najsjajnije svetlo, ipak nije logično da se boriš za mene, naročito protiv svoje braće. Gluposti! Naljutićeš me, zapeniću do neprepoznatljivog budeš li mi brbljala laži!" Uzdahnula je, odgovarajući telepatski. "Ja nisam u stanju da izgovorim laž. Uvek govorim istinu, čak i kada meni lično ne odgovara i mislim drugačije. Dok sam bila u strahu od frka druge čakre.. čak i onda sam morala da priznam sebi i drugima istinu. Zato ne razumem šalu, jer je to za mene laž. Svako gleda druge kroz prizmu sebe, ja ti verujem, jer ja ne shvatam mogućnost da slažem, dok ti misliš da ja lažem, samo zato jer si ti u stanju da slažeš. Rekla sam ti istinu, a ti misli šta god želiš. Idi.. moram da se odmorim, da se skupim u središnju zvezdu." Čučnuo je pored kreveta i pogledao je strogo, skoro zlokobno. "Nikada više nemoj da mi kažeš da odem! Jasno? Ja se pitam da li ću otići, ili ostati! Niko ne može da odluči umesto mene! Sledeći put ti neću oprostiti. Najgore što možeš da mi uradiš, je da me odbaciš. Unutar mene dođe do kratkog spoja i ne znam šta radim.. ništa dobro.. suprotno. Naročito ti ne smeš da me odbaciš, jer cu postati silno zlo, kakvo nije viđeno kroz monstruoznu ljudsku istoriju ratova. Ti ne razumeš ništa, baš ništa.. naivno dete.. za tebe je Ariel bio mučenje? Za par dana ćes me prezreti. Ja uništim sve što dotaknem. Predugo te vrebam i lovim. Ti si mi opsesija. Za tebe sam spremio najlepše i najgore. Na kraju ću te uništiti, budi svesna toga." Gala se nasmejala veselo, uz telepatski odgovor. "Nećes me uništiti, suprotno. Voleces me iskreno, jer ti je to najprirodnije, urođeno. Nećeš me povrediti, niti ćes mi učiniti bilo šta loše, nego ćeš spoznati ljubav i dobrotu. To će biti i već jeste. Neću da ti kazem idi, ali to mislim. Videćemo se kasnije, da se igramo nečega jako zanimljivog i divnog.. dobro?" Mazio je po glavi i sklanjao kosu sa lica. Posmatrao je kako sve tiše i ujednačenije diše. Sapnuo je. "Hrabro, pametno, milosrdno dete, nemoj da odustaneš od mene? Zadaću ti teška iskušenja, testove.. i prvi put posle silnog vremena ću se pomoliti da ih prođes. Jer ako propadneš, ja ću propasti zauvek. Postaću sam đavo i dovućiću pakao za sobom." Otišao je do radne sobe, gde su mu služavke donela dve gomile spisa. Imao je previše posla i zadržao se ne planirano dugo, skoro četiri sata. Na kraju je razmišljao da li da šalje kraljici Moak-Near pismo da je njena mezimica bezbedna? Uzeo je kutiju za pisma i napisao: Princeza Galijena od Gerhida je za sada bezbedna i ne povređena. Umesto da joj budem zlotvor, ona je moj spas. Silni teret mi je skinula i polsle trideset godina u paklu, ostio sam lepotu svetog plamena u srcu. Zlotvora gleda bez straha sa ljubavlju i želi da me isceli, mene koji sam proklet i dželat. Načinili smo dogovor da ostane kod mene u gostima sedam dana. Ako izgubi volju da me spasi, propašće. Ili će me isčupati iz pakla, ili ću ja nju uvući unutra.. biće sta će biti. Sada se ponovo osećam kaoVihjast-Eloh od Raidia (Akonak). Upalio je cigaru i umalo spalio pismo. Dvoumio se na kratko, na kraju ga ipak bacio na gomilu adresiranog na ime kraljice Moak-Near. Devojka je odnela uredno zapakovane spise u platnene nepromočive vreće kuriru, koji je čekao dole u sobi za primanja i specijalno mu uručila skupoceni koverat za kraljicu Moak-Near. El-Evjit sedeo sa podignutim nogama, oslonjenim o pisaći sto i pušio cigaretu, razmišljajuci o Gali. Činilo mu se da čuje muziku, ali je sklonio tu misao od sebe, jer sledećeg trena nista nije čuo. Ušao je u plakar, skinuo se i odabrao sebi garderobu, uzeo ogrtač i otišao da se istušira, smejući se unutar sebe iznenađenju koje će joj prirediti. Gala se probudila u osvetljenoj spavaćoj sobi, kada je El-Evjit pisao pismo njenoj majci. Ustala je iz kreveta i otrčala do plakara. Brzo je pronašla garderobu koja joj se dopada i biće joj udobna. Crna kratka suknjica od tila, stajala je skoro kao baletski kostimi, krojena nejednako, tako da prozirni delovi padaju sa svih strana asimetrično. Tamno siva tukikica od meke, najtanje vilovnjačke čipke, savrseno se slagala uz suknjicu i sive papučice sa srednjom štiklicom. Vratila se u sobu i pustila muziku, ne suviše glasno, da ne bi prizvala pažnju. Počela je da igra i kroz neko vreme zaustavila, jer joj se učinilo da neko kuca. Otvorila je vrata, ali nikoga nije bilo, zato je pokušala da zaključa vrata i prepusti se potpuno muzici, ali nije bilo ključa. Bez obzira na sve uskoro je zaboravila gde se nalazi i igrala bezbrižno. El-Evjit je ušao kroz plakar iz susedne spojene sobe, koja joj je pripadala, ali je još uvek nije otkrila. Vrata plakara su bila otvorena i on se zadržao na njima gledajuci kako igra, brisao je peskirom kosu. Bio je bez odeće, sa peškirom oko pojasa, jer je nameravao odmah zatim da je okupa. Smešio se dok je gledao kako bezbrižno pleše, toliko jedinstvenim, zavodljivim pokretima, koji privlače magnetno i bude maštu. Posmatrao je sve opčinjenije, a srce mu je kucalo neuobičajno brzo. Želeo je toliko jako da je bilo bolno, svestan da će ga odbiti, čak možda ponovo dobiti groznicu. Kako da te nateram da me poželiš? Šta si rekla zbog čega se daješ? Milosrdnom delu? Ja onda nemam šansi. Sta bi bilo milosrdno? Iznenadiću te prvo? Konacno ćes videti kako zaista izgledam. Ušao je u plakar, pogledao se u ogledalo i očesljao kosu. Zadovoljno je posmatrao svoje jako i mišicavo telo, na kome se svaki mišić ocrtavao i osmehnuo mrmljajući. "Da vidimo da li se mojoj bliznakinji dopada moj istinski izgled?" Ušao je tiho i prišao joj blizu, zaustavljajući se na pola metra od nje. Gala je otvorila oči koje su kao i uvek blistale radošću i nasmejala se razdragano. "Raidia? U tamnijim nijansama od mene? Prekrasno! Sada se vidi da smo jedno, jednaki. Ovako bi svako znao da si moj rođeni brat. Jako sam sretna. Dođi, idemo do ogledala?" On je stajao iza nje i drzao je za ramena. "Gospode, pa ti silno licčiš na svoju majku? Identicne boje.. lice.. sve je isto.. sem što si dečak.." Prekinuo je glasnim smehom. "Teško da sam dečak! Istinski sam poluvilovnjak, sa šiljatim ušima, od skoro 37 godina. Da sam dobio dete u dvdesetoj godini, mogla bi da budes moja ćerka." Gala se okrenula i pogledala ga širom otvorenih očiju, u kojima je blistala nada. "Da li je to moguće? Ja ne znam ko su mi roditelji, lako bih mogla da budem tvoje dete, ako.. ako si bio sa nekom devojkom tada.. pa.. pa.. ako je ona rodila krišom bebu, koju su joj ukrali.. jer su mene ukrali.. i onda.. to bi bilo toliko divno, bila bih jako sretna, najsretnija na svetu! Želela bih da mi budeš otac i.." On je stajao namrgođen i silno iznerviran. "Dovraga i sva prokletstva najjezivijih grehova, morbidnih li misli, zgrozio sam se od užasa. Nisi moje dete! Za to ne postoji ni najmanje mogućnosti. Bio sam sa milion žena, ali sam uvek jako pazio! Suludo jako, do granice fanatično predanog. Obezđivao sam se magijom da ne dobijem slučajno dete. Zato je to izvan realno mogućeg! Trajnom magijom sam zaprečio sebi potomstvo. Shvataš?" Snuždila se. "Šteta što nisi, jer sam se ponadala, bilo bi to toliko divno. Ipak si moj blizanac. Ali, kao i moja majka i ti izgledaš kao da uvek imaš 21 godinu. Sagni se do mene? Wow.. pa tvoje oči imaju narandžasto i skoro crveno pored svih nijansi zelene i plave? Jako su lepe, a kosa ima vidljivije izražene prelive. Tamno smeđe-crvenkasta, išarana nešto svetlijim prelivima u više nijansi, kao da je šatirana umećem vrhunskog frizera. Ovaj tvoj izgled mi se dopada više od svih, jer je istinski prirodni izraz Raidie." Naglo joj je stavio ruke na svoje grudi i počeo da ih spusta do stomaka, zatim ih zadrzao iznad peškira, dok mu je srce tuklo sve brže, gledao je u oči sa silnom željom. Galino lice je prebledelo, ukočila se sasvim i spustila pogled dole. "Da li ti se dopada i moje telo? Reci mi istinu?" Pročistila je grlo, nerado odgovarajući. "Da. Dopada mi se. Sve je lepo.. zaista predivno oblikovano.. a koža ti je meka i nežna.. ali to ništa ne znači. Meni izgled materijalnog odela ništa ne znači.. samo duh.. čisto srce.. to želim da vidim u tvojim očima? To je jedini način da me zavedeš. Pokaži mi čisto srce, silnu ljubav i prekrasnu viziju, jedino tako neću moći da ti odolim. On je zaklopio oči, a kada ih je otvorio gledao je sa obožavanjem, ljubavlju i silnom željom. Podigao joj je glavu. "Ovo je najviše što trenutno mogu da dam. Nije dovoljno? Pokaži mi šta tražiš? Pogledaj ti mene tako, da shvatim šta želiš?" Rekla je snuždeno. "Ne smem. Ako te tako pogledam poludećeš zamnom toliko da nećeš moći o ničem drugom da razmišljaš, bićeš smrtno zaljubljen u mene i želećeš me prejako. Zato.." Prekinuo je glasnom smehom. "Već je skoro baš tako, zato slobodno? Ništa neće škoditi da te silno volim? Samo čisto sumnjam da od jednog pogleda to može da bude. Dete ti se zanosiš bajkama." Uzdahnula je i zaklopila oči na tren, zablistala svetom vatrom i kada ga je pogledala, on se uhvatio za srce i skoro srušio. Ništa od kada je rođen nije ovako uticalo na njega. "Magija! Opasna magija? Nemoj da prestaneš ovako da me gledaš. Ja umirem za tobom. Uradio bih sve što kažeš.. bez razlike, osim da te pustim od sebe. Sve drugo traži, hoću da ti dokažem!" Šapnula je umiljato. "Daj mi ljubav? Svaku trunčicu koju možeš? Otvori srce i odluči da činiš dobro i zastupaš istinu? To želim." Podigao je u naručje i poneo prema kupatilu, ne skidajući pogled sa njenih očiju ni za tren. Džakuzi kada je bila ogromna, kao manji bazen i skroz srebrna, ispunjena plavom vodom koja je blistala.
Spustio je i odvrnuo samo vrelu vodu, zatim joj skinuo majicu, suknjicu i nasmejao se. "Još uvek nosiš haltere?" Prišao je sasvim blizu i pecnuo je halterom, posmatrajući kako reaguje, sarkastičnog izraza, dok je ona vrisnula? "Nestao je pogled čistog srca? Zar te je ovo uplašilo?" Naglo je razodenuo neverovatnom brzinom. Gledao je sve vreme u oči. Čvrsto je držala donji deo veša, crvena u licu, drhteći u sebi od frke, imala je potrebu da pobegne i jedva se suzdržavala da se ne teleportuje nasumično. "To mogu i sama.. jer.. jer" Prekinuo je. "Ne možeš, jer sam ja tu. Skinuo je potpuno i odaljio korak, dok je ona stajala ukočeno sa rukom na grudima i dole. Prestala je da blista, pogled joj postao zabrinut, a lice namršteno. "Nemoj da me zgrabiš?" On je isto imao namršteno lice i oštar pogled. "Neću te još zgrabiti, tek posle kupanja. Da li ćeš sada biti mirnija i dozvoliti da te okupam?" Nije čekao odgovor, već je podigao i spustio u kadu, zatim stao naspram nje. "Posle kupanja ćes me zgrabiti? Ali.. ali zašto? Nemoj molim te? Ja to neću preživeti." Izgovorio je zlobno, spuštajući je guranjem za ramena da sedne dole. "Preživećeš. Ne samo da ćeš preživeti, nego ćeš i uživati ako ja odlučim da to želim. Ili da ti pružim sve što nisi iskusila? I u ovoj kući postoji soba sa svim rekvizitima, koji se mogu zamisliti za sexsualni užitak. Možda želiš tu da te odvedem?" Ona ga je gledala bez razumevanja. "Ja ne znam šta pričaš? Ništa te ne razumem? Rekviziti? Ja nisam čula za to. Šta je to?" On je pogledao žacuđeno. "Zar nikada nisi gledala pornić?" Vrtela je glavom namršteno. "Nisam! Odrasla sam bez shvatanja o spajanju. Nisam znala šta to znači sve do pre pola godine, ili slično. Moja majka je skroz stidljiva i niko nikada nije pričao o tome. A pre toga u crkvenom dvorištu sam naučila da je to greh. Sve tu je greh, ali to je laž! Jer nije greh. Ustvari sve je dozvoljeno ako je unutar ljubavi, kažu naši Eterični učitelji. Ali bez ljubavi se ne sme raditi ništa. Oh.. da.. setila sam se.. videla sam glupavo Arielovo iskustvo sa puno žena od jednom.. baš svašta užasno i loše.. meni neshvatljivo. I Kazdira sa svojom zlom ljubavnicom iz prošlosti.. koja nema ekslozije, već uživa u nasilju. To je toliko strašno i bez smisla. Videla sam kroz Gidara njegovo iskustvo u haremu.. uh.. i svi su poremećeni, sasvim bolesni i skoro.. pa zli! Jer, kako mogu da budu sa nekim bez ljubavi? Kako? Zašto to rade? Meni ništa nije jasno? Zar nije prirodno da budeš sa onim, koga silno volš, tek kada ti je otvoreno srce i blistaš ljubavlju, tako da načinite čaroliju, toliko divnu, da je skoro lepše nego kada se spajamo gore, da bude ekstaza, uz silne eksplozije.. i željeno? Sve drugo ne valja. Ja ne želim ništa drugo, nikada!" On je slušao bez daha, govoreći začuđujuće nežno. "Ja nikada nisam doživeo nešto tako lepo. Ni delić. Otvori moje srce? Daj mi čaroliju? Znam da si u stanju ako pozelis? Dođi da te okupam, pa ćeš mi pokazati to što zoveš spajanjem.. dobro?" Gala je skoro plakala dok je trljao sunđerom. "Jao! Nežnije? I pokazaću ti spajanje duhom ako želis.. ali.. ali.." Strogo je prekinuo. "Nemoj da me odbiješ? Nemoj slucajno da se usudiš, jer ćeš zažaliti. Razumi, uzeču te na silu, a to dušo moja neće biti tako lepo. Osim toga neću moći da ti pružim sto želiš, već tačno ono što prezireš. Ja sam tu.. hmm.. recimo poremećen više od svih, koje znaš. Puno više, zato bolje namesti čaroliju, da osetim ljubav i da bude kako želiš?" Počeo je da trlja sunđerom njene grudi, a ona se savila i vrisnula. "Jako me bole grudi! Jako.. još od juče. Ne smeju se dirati! To je silan bol.. proćiće za par dana, ali sada jako boli. Krenuo je rukom dole, a ona je jos jače vrisnula. "Ne.. to ne sme sunđerom, zar ništa ne znaš? Ti ne razumeš da sam ja preosetljiva.. niko nije takav, samo ja. Sve mora jako nežno.. naj, ali najnežnije polako. Ti ne možeš samnom da se spojiš ako to ne shvataš." On je bacio sunđer u kadu i izašao. Obrisao se i zamotao peskir oko struka. "Da li si gotova? Hajde držim ti ogrtač i peskir. Dodji?" Sedela je skrušeno. "Nisam još gotova.. jer.. jer.. trebam da operem kosu." Nervirao se. "Kosa ti je čista, mirisna, ne moraš da je pereš!" Revoltirano je odbrusila. "Ali ja hoću! Moram da operem kosu!" Finalno je oprala kosu i počela da pliva u ogromnoj kadi. "Pa ovo je kao dečiji bazen? Vidi, mogu da plivam.. to je baš fino!" On se sagnuo, zgrabio je iz kade i spustio pored sebe na uzvišenje. Prebrisao je grubo peškirom i zamotao joj kosu, zatim pridrzao frotir ogrtač. Uzeo je u naručje i rekao prekorno. "Sada moram da ti susim kosu i česljam te. Dovraga i sve nezajažljive želje, strpiću se još toliko, jedva! Ali ni sekund duže! Shvataš? Dok te feniram potrudi se da me poželiš? Otvori svetu vatru i uli je u mene, jer ćes tako postići da budem puno pitomiji i tebi deaži. Ako me budes gledala prekrasnim pogledom čistog srca, biću sve što poželiš, inače nećeš uživati ni malo, ako si takva kako kažeš preosetljiva i drugačija od svih? Pitam se u kom smislu drugačija? Ništa te nisam razumeo, ali ne mari.. shvatiću uskoro." Kada je kosa bila suva, namestio joj je kikice i vezao masne. "Tako! Konačno! To ti pristaje, tavom te pamtim, tako si još slađa. Zatim se predomislio i pustio joj kosu. "Izgledaš suviše detinjasto, zato je bolje ovako. Reci mi, želiš da ti izaberem divan veš, haltere, podvezice, sve što izgleda zavodljivo, ili ne?" Uitala bojažljivo. "Da li ti to želiš? Ja ne znam? Nisam o tome razmišljala.. ako je lepše? Ja želim ljubav.. samo to uvek želim.. jako." On je skinuo frotir i pridržao svileni ogrtač, koji je imao krunu, ispod koje je bilo njeno pravo ime. "Ovo je ogrtač tvoje majke? Tu je moje ime.. pa.." Stao je iza nje i vezao joj pojas. "To je ogrtač od nafinije svile izrađen specijalno za tebe po mojoj porudžbini. Ima ovde puno takvih stvari, otkrićeš uskoro. Ti si moja opsesija. Jako sam želeo da budeš pored mene.. zauvek. Trebaš mi. Ti si moja poslednja nada, moj spas ako bude moguće? Ili moja propast? Jedno od ta dva će biti, to sigurno znam. Jer sam jedino tebe u stanju da volim i nikoga više gde bilo. Ti verovatno ne razumeš, ali ja ne znam za ljubav, niti bilo kakve prijatne emocije, samo za najgore. Međutim i pored sve umrtvljenosti ti si mi probudila nešto toplo i prijatno u grudima, što sam zaboravio da postoji. A sada, pošto si mi skinula silan teret, osećam plamičak ljubavi i sve više želim da se razbukta u požar. Shvati konacno, ti si mi nada u spas grešne duše. Galijena do Gerhida, namesti mi požar, tako da poludim od ljubavi i prepustim se tebi? Hoću da doživim čaroliju spajanja, o kojoj si mi pričala? Hteo je da joj poljubi vrat i zastao kao opečen. "Sveža krasta? Kome si davala svoju krv? Reci mi? Zašto?" Uzdahnula je. "Svome bratu, jer mu je bila potrebna da ga isceli.. zato." On je pitao "Dakle i oni to znaju? Sigurno Visja-Eloh, on ti je to otkrio? Da li je neko otrovan.. zato?" Namrgođeno je frknula. "Ja ni sada, kada znam da je tako, ne mogu da prihvatim nešto toliko glupavo i varvarski kao što je piti nečiju krv, užas! Kazdir me je namučio sa tim, da od njega uzmem po gutljaj krvi svaki dan, 11 užasnih dana! Čak me je ozbiljno mučio i davao mi jezivu krv na silu.. uh, zgrozim se i dok samo pomislim na to. To su verovanja starog sveta. Meni je istina njegova krv spasila život od otrova i to par puta, ali ipak to ne mogu da prihvatim, jer ne želim da bude tako. A ti moj brate žudiš da probaš moju krv, zar ne? Želis moć?" On je okrenuo prema sebi, dok su mu oči varničile zlobno, strogo uz neizbežni sarkazam. "I to znaš? Znaš zašto želim tvoju krv? Da.. istina jako to želim, najviše od svega. Ali ne još. Moraš da me isceliš toliko da te ne ubijem time.. onda. Inače ako ti sada zagrizem vrat neću stati do kraja i posle ću se kidati i slamati od tuge, ne bih podneo da nestaneš, već si mi se uvukla pod kožu. Za kratko vreme sam te zavoleo, zato ne želim da te se lišim. Srećom potpuno si drugačija od onoga što sam verovao na početku." Zagrlio je stisnuo da zakmeči. "Jako mi prijaš. Sam zagrljaj mi daje najlepše emocije, budi mi nežnost, ljubav.. čak i viziju našeg zajedničkog života bez proklete prljavštine, u konstantnoj pozitivnoj vibraciji. To mi se dopada, taj san me mami.. samo ne znam da li smem tuda? Toliko grehova mi je na duši.. previše. Dođi, obuj ove papučice, one su rađene uz ogrtač." Mrmljao je čini sa rukom do lica i za tren promenio boju kose i očiju u tamne, zatim uhvatio za ruku i poveo iz plakara u spavaću sobu. Uzeo je jednu okruglu, štraftastu kutiju i poneo je. Izašli su u hodnik i pošli na gore. Usput je naručio kapućino, sveže sokove i poslastice. Skrenuli su za ugao hodnikom i stigli do poslednjih ogromnih dvokrilnih belo-zlatnih vrata u čelu. Gala se strecnula i uhvatila ga ispod ruke kada su ispred njih izletela dva vilovnjaka u belim unuformama i otvorili vrata uz naklon. Ušli su u prekrasno uređen salon, zatim prošli dve ogromne isto toliko divno uređene sobe i došli do jednog poprečnog zida, koji je imao prolaze sa obe strane. Zaobišli su ga i izašli u hodnik sa troje vrata. On je poveo ka srednjim, otvorio ih i rekao nežno. "Ovo je naša soba, uređena za prvo vođenje lju.. hmm.. za spajanje." Ovo je bila romantična soba kao iz bajke. "Prelepo! Jako mi se dopada." On se nasmešio i doveo do kreveta. "Popni se gore ili hoćeš da te ja.." Ona se već popela i počela da skače kao po trambolini i oduševljeno se okretaka u skoku. El-Evjit se uhvatio za glavu, onda prekrio rukom oči. Morao je da se popne za njom na krevet, ulovi je i ako je nekako moguće smiri. Duga kosa joj je letela, dok je skakala radosno se smejući. Uhvatio je od nazad, sa rukama uz telo i stisnuo je pored sebe. Poljubio je u vrat i zagrizao ga nežno. Gala je ispustila zvuke užitka. "To ti se svidja? Izvrsno." Skinuo je svoj ogrtač i strgao njen da padne dole, zatim je okrenuo prema sebi. "Želim da mi pokažeš čaroliju spajanja? Da otvoriš svetu vatru i ispuniš me ljubavlju, da me gledaš me čistim srcem Raidie, tako da se izgubim i poludim opijen tobom? Želim da osetim što nisam nikada pre. Da me obuzmeš toliko da mi ništa sem tebe nije važno?"
Sagnuo se i poljubio je nežno, prelazeći šakom preko njenog tela ispitujući svaki delić, sve do grudi što je izmamilo zvuke kmečanja ispod poljubca. Uhvatio je za vrat i prešao iza nje, ljubeći je bezprekidno, povukao je za sobom da klekne na krevet. Osetila je spajalicu i trnula se i ukočila. On je šapno. "Skroz si suva? Osecam da goriš strasću, zašto onda? Plašiš se?" Odgovorila je telepatski. "Molim te.. hajde.. hajde da se makar samo mazmo? Ti ne možeš da se spojiš samnom bez širom otvorenog srca, bez međusobne opčinjenosti. Zar ne razumeš? Ja to nikako ne mogu, umreću ako bude drugačije. Neispravno je sve što je mimo silne ljubavi. I to je uvek tako. Kod mene je uvek.. tako.. zato treba.. pa.. naophodno je vilovnjačko lekovito, gusto ulje.. ili nešto slično.. inače će to jako boleti. Kod mene je sve naopko od svih drugih. Ja nisam opcija za nekog ko ne shvata koncept najnežnijeg." On je izdao naređenja na vilovnjačkom, odsečnim glasom, tražio je hitno da donesu gusto ulje. Ubrzo se začulo kucanje, a Gala počela da se otima i kada je konačno pustio, uvukla se ispod prekrivača i prekrila preko glave. El-Evjit je izdavao naredbe da prinesu stočić i tu spuste tacne pored kreveta. Ponovo se čulo kucanje, vila sa uljem je skoro utrčala unutra, predala mu u ruke bočicu naklonila se i izašla sa drugom poslugom. Čim su se zatvorila vrata, on je otkrio govoreći nežno. "Hajde, uzmi malo ovog specijaliteta? Videćeš jako je fino. Znam da ne jedeš, ali uzmi samo zalogaj, jer hoću da znaš šta ja najviše od svega volim? Napunio je usta i prislonio na njena, rušeći je uz poljubac hranjenja, što je za nju bilo najstrašnije gađenje. Nastavio je poljubac sve strastvenije i ponovo je podigao uz sebe da klekne. "Daj mi ruke.. tako. Pripremi me za sebe? Ne.. ne.. nemoj da gasiš svetu vatru, pojačaj je!" Galina glava je bila spuštena, a oči zatvorene, dok je ruke sakrila iza leđa. Obuzeo ga je bes, krenuo je da škrguće zubima i pada u sve veću vatru. Pokušavao je da se smiri, bezuspešno. Naglo je povukao i okrenuo, a ruke joj zarobio iza leđa. Prelio je preko njih gusto ulje i obmotao joj šake oko spajalice, dok je ona pokušavala da ih izmakne. Skroz je izgubio glavu i snažno je povukao je za kosu, zatim dograbio za vrat i okrenuo glavu prema sebi, vec slep od besa, povukao je, ni malo nežno da udari leđima o njega. Šapuno joj je na uho zloslutnim glasom, punim jedva zauzdanog besa. "Bila si mi jako nepošlusna i sada moram da te kaznim." Naglo je povio i snažno lupio par puta po turu, dok je Gala počela toliko strašano da plače, da se zabrinuo. Odmaknuo se, dok je ona prekrila lice rukama, u silnim suzama, jecajući. Duboko je uzdahnuo, ludeći od muke. Razmišljao je šta da radi? Sagnuo se do njenog vrata, polako je okrenuo ka sebi, ljubeći joj mokre obraze, mazio je po kosi. "Ššššš.. sve će biti dobro? Nemoj da se plašiš?" Govorio je nežnim umirujućim glasom i začudio se, kada ga je zagrlila oko struka, govoreći koz jecaje, tako da je jedva razumeo. "Neću.. spa.. spajanje. Nemoj.. da .. da me diraš?" I još puno toga na tu temu, zbog čega je bio sve smrknutiji i sve glasnije škrgutao zbubima, ali ga želja nije napuštala, već suprotno. Polako je izdigao i spustio zajedno sa sobom na krevet, ljubeći je po licu, dok je jecala neutešno. Prelazio je rukama po njenoj svilenoj koži, dok mu je uzbuđenje prelazilo sve granice mogućeg, drhtao je iznutra od zauzdane strasti. Spuštao se poljupcima po celom telu, zatim posvetio grudima, sto je izazvalo silnu vrisku i još jači plač. Uhvatio je sebe kako uživa u bolnom mučenju, zato ga je produživao, naslđujući se, a sve pogubnije misli su mu se rojile u glavi. Gala je drhtala celim telom, osećala je kako se najstrašnija klopka zatvara i jedina misao joj je bila da pobegne odatle. Odigao se malo i pogledao je, kako drži šaku preko lica, a drugom bezuspešno pokušava da ga odgurne. Podigao je u naručije i bacio potrbuške, dok ga je ludačka strast lomila, krenuo je da je ljubi i ostavlja modre pečate. Grizao je snažno, dok je vrištala i jedva se zauzdavao da joj ne probije kožu. Spustio se do njenog lica šapnuo na uho "Zaustavi me? Upali svetu vatru? Otvori mi srce? Pokaži mi to što zoveš spajanjem?" Uz duboke uzdahe pokušavala je da smiri plač, dok se on izdigao i dohvatio maramice. "Obriši nosić? Tako." Podigao se i uzeo času sa napitkom, koji je iskapio. "Dođi, klekni naspram mene?" Gala je drtala od straha i jedva naterala sebe da posluša. Podigao joj je glavu, brisao suze, mazio obrze i sklanjao kosu sa lica, govoreći "Otvori oči? Pogledaj me? Reci mi.. šta najviše voliš? Kako želiš da se spojimo?" Ćutala je, zato je nastavio. "Ponoviću ti još jednom "Svaki put kada me ne poslušaš, ili kao sada ne odgovoriš na pitanje, ja ću uraditi ono što meni prija i u čemu ja uživam, što tebi moja bebice sigurno neće biti po volji? Pokaži mi, ili makar objasni rečima šta te uzbuđuje? Šta ti prija? Kako želiš da se spojimo?" Čekao je, sve namrgođeniji, jedva je kulirao da je odmah ne baci na krevet i nastavi sa omiljenom igrom mučenja. Srećom, sve jasnije je osećao, više instiktivno, nego svesno da bi je tako prestravio i sasvim odgurnuo od sebe. "Poslednji put ti dajem priliku da sve bude kako ti hoćeš? Ako si toliko preosetljiva, kao sto kažesš sigurno nećeš ni malo uživati u mojim bubicama? Ili je ovo ćutanje znak da bas to želiš, samo se štidiš da mi to predočiš, možda cak i priznaš sebi?" Čuo je telepatsku dreku i negodovanje. "Šta.. šta to pričaš? Kako možeš tako nešto da pomisliš? Rekla sam ti da želim istinsku, iskrenu ljubav. Da ne mogu ni da zamislim sve sto nije spajanje duha izvan vremena i prostora, za večnost i tek onda i tela u ekstazi ljubavi. I istina je da se plašim. Ne samo plašim, već užasavam puke strasti, bez zaljubljenosti, bez međusobne opčinjenosti. Ti ne razumes da sam ja različita od svih i da je ono što meni treba najsuprotnije od.. od.. grubosti i.. i toga sto mi opisuješ. Najnežnije spajanje, kada smo opijeni jedno drugim, samo to mogu da pojmim i ništa drugačije. I zato dok to ne bude, mi ne možemo da se spojimo." Držao je oči zatvorene, dok je govorio. "Zablistaj svetom vatrom? Pogledaj me čistim srcem, tako da zadrhtim i budem ti u vlasti, inače neću biti u stanju da se zauzdam i plakaćeš još tri naredna dana, čini mi se." Suza joj je skliznula, dok je odgovarala telepatski "Zašto ne sačekaš barem par dana da se bolje upoznamo i.." Viknuo je toliko glasno, da se umalo preturila sa kreveta. "Dosta! Čula si šta tražim od tebe? Neču više ni sekund da čekam! Neću da se natežem sa tobom i da te moljakam! Ovo ti je poslednji ustupak! Da li si me razumela, odgovori mi?" Kimnula je glavom, dok je se suza slila niz obraz, prošaputala je "Pokušaću." Skoncentrisala se da otvori svetu vatru i ulije u njega. Čim je zablistala, on je spustio na krevet i prekrio telom, uz predugi, sve strasveniji poljubac, zatim je ponovo podigao uz sebe da klekne. "Ispruži ručice, pripremi me za sebe?" Trudila se da ne upadne u paniku i održi svetu vatru. Mazala ga je drhtavim rukama, zatvorenih očiju. Sagnuo se i šapnuo na uho "Otvori oči? Pogledaj šta mi radiš?" Neprekidno je tražio da otvori oči, bio je toliko uporan, međutim tek posle iznude pretnjom jedva je naterala sebe da ga posluša i umalo se nije onesvestila od jezivo pretećeg prizora prevelike spajalice. Vrištala je u sebi od muke, sveta vatra joj se automatki ugasila od straha, dok je refleksno krenula da beži ka vratima. El-Evjit je bio zatečen, prenut iz užitka, skočio je za njom i stigao kod vrata. Bura besa se dizala unutar njega, dok je držao s'leđa i sve jace joj stiskao ramena. "Pokušala si da pobegneš od mene? I posle svih mojih opomena, ipak si se usudila? Da li mi se podsmevaš što sam lakoverna budala? Prokleto pseto Garak je u pravu, trebao sam da te okujem lancima, da uzmem što mi treba i uništim odmah zatim! Šta sam ti rekao? Šta je najgore od svega sto možeš da mi uradiš? Da li da me odbaciš i pobegneš od mene?" Naglo je okrenuo i tresnuo o vrata, dok u mu oči plamtele toliko zlokobno, da se zaledila i ozbiljno prestravila. "Šta sam ti rekao? Ponovi mi?" Tekle su joj suze, dok je odgovarala "Da ne smem.. da odem od tebe.. da pobegnem. Samo.. što ja ne želim da pobegnem od tebe, već od spajanja. Uz tebe ću ostati ako odlučiš da činis dobro, to sam ti obećala. Ali.. ali neću da se spojimo. Zar ne možeš da mi budeš brat rođeni.. kao što smo gore.. da budemo i.. ovde? Zašto nećeš da budemo prijatelji da.." Sve se zatreslo kada je viknuo i lupio pesnicom o vrata. "Smesta zaćuti! Da ti budem drug? Da li si poludela? Ti si moja! Samo moja oduvek, moj duh je unutar tebe, moj plamen te pokreće, moje si ogledalo, uglačano i čisto, ne upraljano. Osećam da goriš od strasti i želiš me, skoro istom snagom kao ja tebe, ali se boriš protiv toga. Celog života te tražim, međutim ti me ne želiš? Laž! Moraš da me želiš, drugačije je neprirodno!" Gurnuo je ispred sebe da krene i bacio na krevet. Gala se uvukla pod prekrivač, dok je on šetao kao lav u kavezu. Konačno je prišo i nagnuo se sasvim blizu. "Bez foliranja i prenemaganja, reci mi da li te uzbuđujem? Da li me želiš?" Nije čekao odgovor, već je ponovo podigao da klekne naspram njega. Bio je sasvim miran, dok je strast vrila unutar njega i ulivala se unutar nje, kao neželjena naredba. Koliko god se trudila, nije mogla da je blokira. Srce joj je tuklo, sve teže je disala, a sveta vatra buknula bez njene volje. Bojažljivo je provirila prema njemu i naišla na oči pune ljubavi, kako se prvi put radosno smeju ka njoj, zbog čega ga je začuđeno pogledala. On se nasmejao glasno i nežno rekao. "Bože, Bože, ti ludo dete, ti me želiš toliko jako da ne znaš za sebe? Buknula si bez svoje volje? A, to mila moja bebice znči da me istinski želiš i to svom snagom." Pokušavala je da izgovori reči, ali se ništa nije čulo, grlo joj se naglo osušilo, a lice zacrvenelo. On joj je pružio punu čašu prozirnog, mirisnog napitka, koji je iskapila. Čim je popila, naglo je povukao u svoje krilo i smešeći se mazio po kosi. "Nemaš zašto da se plašiš. Biću najnežniji što umem, jer sada znam da me čak i mimo svoje volje želiš. I znam da ćeš me iskreno zavoleti, a ako poželim čak se i zaljubiti u mene. Nada čini čuda unutar čoveka. Umalo da te.. nego to nije važno. Reci mi, da li ti se dopada kako izgledam?" Klimnula je glavom. "Sve mi se dopada, sve.. osim spajalice. To smanji? To nista ne valja!" Gledao je začuđeno. " Sta pričaš dete? Ja te ništa ne razumem? Šta ne valja?" Odgovarala je pokunjeno telepatski. "Ne valja spajalica. Smanji je? Stvarno to moraš.. svi smanje jako.. jer inače to ne može. Razumeš me?" On je rekao zacčuđeno. "Da smanjim veličinu? Ne znam kako? Ne brini, sve će niti dobro, samo mi daj ljubav? Nemoj da prestaneš da sijaš. Pokaži mi čisto srce Raidie u ocima i zablistaj jako? Pokaži mi i daj da osetim čaroliju?" Zatvorila je oči, skoncentrisala se i jedva uspela da dozove pogled čistog srca, dok je on zatreperio iznutra, osetio je nalet silne strasti i ljubavi smešane ujedno. Sve jača ljubav ga je ispunjavala i budila najlepšu viziju. Doživeo je da kroz njega poteče sveto trojstvo ljubavi, koje ga je opijalo srećom. "Volim te.. jako te volim moja slatka Galijena. Daješ mi čaroliju. Istinsku magiju ljubavi. Još se nismo spojili, a već sam doživeo lepotu.. požar trojstva vatre Raidie. Čudesna lepota. Hvala ti moj nežni leptiricu. Namestiću ti što lepše spajanje, što veći užitak. Polako i nežno.." Spustio je na krevet uz vatreni poljubac. Započeo je spajanje, dok je vrištla od bola, za nju to nije bilo polako i nežno. Vikala je telepatski "Nemoj! Jao.. ne možeš tako! Auuu.. to ne smeš. Polako.. jako polako.. puno nežnije.. ovo ne može." Ponovo se pokrenuo prejako i izazvao vrisku do suza. "Ne može manje polako. Ovo je najnežnije što može. Ništa te ne razumem? Ne postoji sporije i nežnije, osim stanja mirovanja. Pokaži mi šta želiš?" Ona je počela da se pomera nemoguće polako i za dve sekunde eksplodirala, grčeci se, a on je umalo vrištao zajedno sa njom. Stegnuo je i doživeo najsnažniji, prekrasni orgazam sa njom. "Gospode! Osetio sam tvoj orgazam kao svoj. Ovo je čarolija koju oduvek želim. Umirem od ljubavi i sreće. Da li može ponovo?" Klimnula je glavom, tek neznatno, dok je on gledao sa obožavanjem i prejakom strašću. "Pokušaću sve što hoćeš, čak i nemoguće nežne, skoro statične pokrete.. jer želim ponovo da osetim tvoj orgazam." Ovo je bilo preteško, drhtao je od silne potrebe da je stisne i najsnažnije se pokrene i jedva se suždrzavao, dok su mu mišići vibrirali, a telo drhtalo od ovog napora i protivrečnih želja. Za par trenutaka nova eksplozija je usledila kao nagrada, dok se grčio zajedno sa njom, mislio je da je u raju. Neočekivano je spoznao maksimum sreće, prejaki užitak. Neprekidno se nizala eksplozija za eksplozijom. On se konačno sasvim umirio, jer je Gala jedva mogla da udahne vazduh i imala vec duže vreme prevrnute oči, dok su njegove blistale zažarenim oduševljenjem i fanatičnom potrebom da je ima doživotno isključivo za spostveni užitak, o čemu je neprekidno mislio. "Polako? Odmori se. Nežni leptiricu ti si najređe blago.. moja dragocenost. Nikada te neću pustiti od sebe. Ostaćeš uz mene zauvek. Ti si moja.. pripadaš mi.. načinjena isključivo meni za užitak. Nisam mogao da zamislim ovakvu lepotu.. ovaj stepen opijajućeg zadovoljstva." Poljubio je strastveno, uz neprekidno ponavljanje da je voli. "Dokle može ovako?" Ona je mogla da odgovara isključivo telepatski. Sve dok se toliko ne istrošim i umorim da se skupim unutar zvezde i zaspim. Do taćke kada ne mogu dovoljno brzo da se regenerišem, jer stalno imam eksplozije i moram da spavam.. dotle. Ali neću tako.. toliko eksplozija.. jer ne želim opet da spavam. I ja ću osetiti tvoju eksploziju kao da je moja. On se nasmejao glasno od oduševljenja i rekao zažareno. "Sada znam zašto neće stati dok te ne nađu. Ja bih raskomadao multiverzum.. tražio bih te neprekidno do kraja života. Moj nežni leptiricu, ti si vrhunska čarolja.. ne postoji savršenija i lepsa. Hajde, daj mi još koji orgazam, pa ćemo se odmoriti. Zasijaj jače i pokaži mi lepotu čistog srca?" Sledećeg trena opčinjeno je gledao njene oči i ponovo se tresao od suzdržavanja, mazio je po obrzu i sve jače osećao predorgazmično stanje, gledao je kako se izvija i ostaje ukočena u zaleđenom vrisku, toliko sporom, prejakom orgazmu, od koga će i sam eksplodirati bez pokreta. Ispustio je snažan krik i pomerio snažno zatim je stegnuo do skoro pucanja kostiju, umirući od najintezivnijeg osćaja orgazma koji je mislio da nije moguć. Gala se gušila, nije mogla da udahne vazduh i na kraju je jedva uspela uz kašljanje i suze. Stiskao je uz sebe blistavih očiju uz neprekidne poljupce i izjave ljubavi. "Ne mogu da se odvojim od tebe, moj nežni leptiricu.. ovo je za mene san.. plašim se da ću se probuditi.. da ćeš nestati.. i ja ću ponovo biti sam u svom paklu. Nikada te neću pustiti od sebe.. nikada." Gala se podigla, uz pogled čistog srca, kada se konačno povratila i ustalila disanje. "Neću otići od tebe. Želim da te iscelim, tako da zaboraviš prošlost, koja nas ulovljava da patimo i grešimo. Da uvek budeš pored mene i da zajedno budemo unutar bezbednog okrilja svoga Etrela. Silno želim da zauvek budeš sretan." On je ponovio zamišljeno. "To hoćeš? Ja to ne želim.. necu da te delim.. niti hoću da budem unutar tvog Etrela. Bićeš samo moja. Ostani ovde, pored mene? Hoćeš?" Vrtela je glavom. "To je i tvoj Etrel, ne smo moj. Ostaću uz tebe, rekla sam ti, ako odlučiš unutar sebe da činiš dobro, biću uz tebe, neću otići. Ne trebaju mi obećanja, znaću tačno, videću unutar tebe šta si odlučio." On se prevrnuo na leđa. "Znači taj uslov mi postavljaš? A, šta ako nisam u stanju da to odlučim? Šta onda?" Ona se podigla iznad njega i nasmešila se. "Ti ne samo da si u stanju da to odlučiš, već je to najprirodnija potreba tvoga bića. Ja se ne brinem, jer znam da ćeš tako odlučiti. Sasvim verujem u tebe. Zato ću ostati pored tebe, sve dok me ne uveriš da grešim. U trenutku kada shvatim da ne mogu da ti pomognem -nestacu. Ali to neće biti, zar ne? Hajde da više ne pričamo o stvarima koje bole? Hoćeš da se prepustiš i daš mi ljubav u ovom trenutku? Jer meni zaista ništa osim toga ne treba. Hoćeš da se igramo nečeg zabavnog? Da li.. da li bi hteo samnom da se igras dečijih igara? Da se pretvaramo da smo čarobnjaci, špijuni ili gusari? Hoćeš? Da idemo u lov na blago?" On se nasmejao glasno i prevrnuo je ispod sebe. "Dečijih igara? Zaboravljam da si klinka, koja istini za volju jako puno zna. Zato imam privid da si puno starija. Zar se stvarno još uvek igras dečijih igara?" Klimnula je glavom. "Kad god mogu. Srećom imam malog Avalona i El-Drea, koji su mi drugovi za igru, a ponekad i Lesjia, sve ređe. Ostali neće da se igraju. Tek ponekad, kada ih nateram, verujem nerado? Meni se ne sviđa svet odraslih. Više volim da ostanem dete. Mozda grešim, ipak tako osećam. Misliš da grešim?" On se glasno nasmejao, dok mi je pogled bio nežan, a lice blago. "Ne, ne mislim da gresšiš. Tvoj dečiji svet je sigurno bio prekrasan? Rasla si zaštićena i bezbrižna, silno voljena? Ja sam jedva dočekao da toliko ojačam i naučim što više, da se izdignem na vrh i postanem gospodar svojim zlotvorima. Moje detinjstvo je neprekidna noćna mora. Pakao najgorih iskušenja zla. Ni jedna trunka pozitivnog nije postojala, ni jedan tračak svetla, samo tama koja guši do granica izdržljivosti." Galine oči su bile pune suza. "Žao mi je.. volela bih da sam mogla da te zaštitim tada. Molim te moj brate, hajde da ne gledamo u prošlost, gde za tebe nema lepote? Dođi nazad k'meni u ovaj trenutak iz kog ističe ljubav? Hoćeš? Zaboravi sve što je bilo i budi samnom sada-ovde? Oseti koliko te volim i prepusti mi se potpuno? Sačekaj, lezi pored mene, uzeću ti ovaj bol i.." On je prekinuo. Ocč su mu ponovo bile oštre, a lice namršteno. "Nema svrhe. U meni je samo bol, ničega lepog nema. Ničeg dobrog. Ti se zanosiš, čak sam i ja upao pod tvoje čini i skoro poverovao da je moguće i da postoji nada, trenutak sreće dozvoljen prokletima." Galine oči su se ispunile silnom voljom, dok je on ustuknuo i pozorno podigao. "Gluposti! Uverio si sebe da je iluzija laži tvoja realnost? Ti si isto što i ja. Tvoja istinska suština je jedina realnost. Odbaci sve gluposti straha i predrasuda i bori se da povratiš sebe? Ja se borim za svoga blizanca, kao da ponovo zadobijam sebe. Nema lepote? Ti.. istinski El-Evjit Lihjon od Raidia si najdivnija trobojna, isceljujuća svetlost svete vatre. Pokaži mi svoju suštinu, koja sija ispod svoih ljudskih laži i privida? Tražim i zahtevam da mi pokažeš sebe?" On je zgrabio i podigao uz sebe, stiskao je do bola i šaputao uz suze. "Želim da ti pokažem.. hoću samo tebi da pokažem sve nežno i dobro sto imam. Da li smem da otpečatim srce i da te pustim unutra? Jer lomi me satirući strah kako si tek moja iluzija.. puki privid.. da ćes nestati čim se okrenem, ili sklopim oči.. a ja ću ostati sam u paklu.. ponovo sam.. tako ranjiv i otvoren.. ne bih preživeo. Jer ja sam kralj prokletih duša. Za mene rade najniži bednici, koji ne prezaju od bilo koje vrste greha. Ako si stvarna, a ne moja uobrazilja.. pomozi mi? Nemoj da odeš od mene? Ostani i kada vidiš da ne vladm sobom i da postajem prokleti pas? Trebaju mi dokazi kako ćes ostati pored mene?" Izgovorila je kroz suze "zar me nisi čuo? Ostaću pored tebe. Boriću se svom snagom za tebe, ako odlučiš da činis dobro. Boriću se čak i protiv ljudi svog Etrela da ostanem uz tebe, ako unutar tvoje duše budem videla kako želiš da činiš dobro. Obećala sam ti, a ja držim svoju reč i nikada ne obećavam što ne mogu da ispunim. Osećam da mi ne veruješ? Međutim to je istina." Stiskao joj je glavu uz svoje grudi i govorio sa gorčinom "razočaracu te. Naićićes na čudovište koje čini užase. Povrediću te ti ludo dete, zar ne shvataš? Ničega lepog nema u meni.. ničega. Kada budeš videla šta sam sve u stanju da uradim, prezrećeš me potpuno. Zar konačno ne razumeš kako si pored ubice i zlotvora? Mojim grehovima nema oproštaja, a ruke su mi potpuno krvave, ne mogu da ih operem. Ja sam se pomirio da večito gorim u paklu. Da rastrgam dušu na komade. Istina je kako ovih nedelju dana treba da bude jedina svetla tačka u mome životu, koja će se tragično završiti. Bar je to bio početni plan. Samo sada želim više, hoću nešto sasvim drugo. Želim da ostaneš zauvek pored mene. Još uvek nisam siguran da mi je to dozvoljeno? Očekujem da svaki čas krene pakao, da me zlo ščepa kandžama i prisvoji. Nikada nije bilo drugačije." Gala se izmaknula, gledajući ga odlučno. "Ja znam tvoja zlodela i tvoje grehove. Videla sam još pre našeg susreta najstrašnije scene tvoga života. Znam sve grozote koje si izazvao i koliko si tuge i bola načinio sebi i drugima. Ako hoćeš možemo zajedno da gledamo tvoju prošlost na platnu uma, tako da se uveriš da znam? Da li to želiš?" On se ukočio, mišići su mu vibrirali, a vilica se stezala. "Videla si.. šta? Šta sve znaš? Reci mi?" Oči su mu sijale preteći prema njoj.
Nasmešila se i stavila mu ruku na obraz. "Želiš da me uplašiš? Međutim moj brate, ja se tebe ni malo ne plašim, već te volim i to jako. Hoćeš da ti pokažem najjeziviju scenu koju sam videla? U njoj mučiš dete, verujem svoga brata, ili krvnog strodnika.. i ubijaš njega i njegovog oca. To je od svega najteži zločin koji si počinio, zar ne? Osim što si svoga ujaka.." On je viknuo očajno "nemoj više! Smesta prestani!" Odmaknuo se od nje i presavio od bola. Ležao je zgrčen na krevetu, zaleđenog pogleda. Istog časa je krenula da ga čisti magnetom Raidie. Silne tamno sive čestice su izlazile iz njega i formirale ogromnu kuglu. Izvlačila je uporno sve do poslednje mrvice, zatim pretočila u ljubav. On je odahnuo i počeo lakše da diše. Zapevala je vilovnjacku pesmu sreće i sela pored njega mazeći ga po kosi. "Nemam ni trunku snage, kao da je izvučena šlaufom iz mene. Nisam u stanju da se pokrenem. Sada bi mogla da me uništiš ako želiš? Ne bih bio u stanju da se branim." Gala se spustila i legla pored njega, živih, nasmejanih očiju. "Moj voljeni brate, da li konačno razumeš kako ne želim da te povredim? Da li shvatas da znam sve nastrašnije užase, da sam ti oprostila i svesno odlučila da te volim? Ne zanima me tvoja prošlost. Ono što me jako zanima je da sada budeš u ljubavi i svakog narednog trena. Hoću da i ti sopstvenom voljom svesno odlučiš da ubuduće činiš dobro i zastupaš istinu? Da svesno razumeš kako ćeš patiti ako i dalje činis zlo i obratno, da ćeš biti ispunjen vatrom Radie, sopstvenim čistim potencijalom ljubavi, ako činis dobro? Ja ću ti pomoći koliko god mogu i ako nemaš snage uzmi je od mene? Oprosti sebi i drugima? To je sada najvažnije od svega. Ponavljaj zamnom: Opraštam sebi sve dosadašnje grehe, jer sam odlučio da vise ne grešim u istom. Izmeniću život, neću ponavljati greške, zato sam u stanju da oprostim. Ponavljaj!" On je jedva čujno ponavljao za njom. Nastavila je odlučno. "Opraštam drugima, jer znam da su su činili najbolje što trenutno umeju. Opraštam sebi, jer nisam bio svestan ispravnog puta. Ne zameram nikome i time zadobijam unutrašnji mir i rasplamsavam svetu vatru koja sam. Ponavljaj!" Ponavljali su zajedno ove reči jako dugo, sve dok se njemu nije povratila snaga i dok ih nije izgovarao glasno i razgovetno. Govorila je kroz smeh "hajde da vičemo svom snagom, poslednji put reči oproštaja, hoćeš? Hajde ko može glasnije?" Derali su se iz sveg glasa i vrišteći od smeha se zagrlili na kraju. El-Evjit se smejao razdragano, kao dete. Oči su mu bile slicne Galinim, radosne i pune ljubavi. Ona je osećala silnu sreću jer je tako gleda. "Bože, koliko si lep. Toliko divno izgledaš, dođi samnom do ogledala?" On je skočio sa kreveta i kleknuo, obuo joj papučice i bez odeće potrčao u susednu prostoriju do velikog ogledala u srebrnom ramu. "Pogledaj? Sada bi se svako bez razlike smrtno zaljubio u tebe, jer sijaš iznutra. Sada smo jedno, isti. Ti si najlepša sveta vatra, baš isto kao ja." On je blistao od sreće. "Jesam. Znam da sam isto. Isti plamen mi je u srcu. Moja duša je u biti ista kao tvoja. Ja to znam moj nežni leptiriću. Ja to oduvek znam, ali sada prvi put dozvoljavam da se vidi, samo tebi i nikome više. Kao što jedino ti smeš da vidiš moj istinski izgled. Svet vani je pakao, a jedino si ti oaza mira i lepote, blistava čarolija koja se ostvaruje nenadano. Neću da pričam loše i neću da pokvarim lepotu koju mi daješ. Pokušaću da verujem da je moguće? Pokusaću?" Njen pogled ga je isceljivao i rušio negativne predstave. "Moguce je i dozvoljeno da budeš sretan. Ja želim da budeš najsretniji na svetu. Reci da veruješ? Hajde da se ponovo deremo iz sveg glasa, hocćeš?" Nasmejao se glasno, uz radosne iskrice u očima. "Hoću. Reci šta da vičem sumanuto?" Ona se smejala sa njim i jedva izgovorila. "Ja ego čovek verujem u ljubav i istinu. Ja ego čovek namerno, slobodnom voljom biram da zastupoam istinu i vibriram ljubavlju!" Hajde ponavljaj zamnom i viči svom snagom? Ponavljali su ove reči barem dvadeset puta. El-Evjit je na kraju podigao i zavrteo snažno, zatim poljubio nežno, dok je ljubav tekla iz njega ka njoj. Gala je uživala potpuno. Dovukao je nogom niski, široki tabure sa točkićima. "Klekni ovde, ovako, da te geledam sa strane u ogledalu? Tako. Uzmi u ruke.. kako ga zoveš?" Odgovorila je, već crvena u licu, "zovem spajalica, jer spaja. I kada se spojimo.. to je spajanje.. druge reči nisu prihvatljive za mene." Vrteo je glavom i smejao se. "Nežni leptiriću, ti si ustvari jako, čak preterano stidljiva? Pitam se da li si nekada imala or.. hm.. da li si stavljala spajalicu u usta?" Gala je pocrvenela još više, sve do vrhova ušiju i jedva čujno odgovorila "da.. na kratko dva puta, ali to nije lepo. Ne dopada mi se i neću to.. ne.." On je pitao strogao "sa kim je to bilo?" Odgovorila je namršteno nemoj to da me pitas? Zašto.." On se sagnuo do njenog lica, strogog izraza. "Želim da znam. Odgovori mi? Sa Arielom, zar ne?" Klimnula je glavom. "Pokaži mi kako je to bilo prvi put? Moram da vidim. Pokazi mi?" Bila je ocajna. "Nemoj, to če te samo.." Viknuo je zažareno, "pokaži mi!" Stavio je prste na njeno čelo i u trenu odgledao celu dugu scenu na udaljenoj planeti sa Arielom, koji joj je milosrđem otvorio sveti plamen, toliko snažan da obuhvati celu planetu. Posmatrao je bez daha i uhvatio sebe da uživa silno, da oseća sve što su oni tada osećali, toliko snažan potencijal ljubavi, savršenstvo, nesrazmernu lepotu. Kada se ceo višeslojni film završio, on je disao teško, a oči su mu blistale od silne strasti i ljubavi. "Znači to je milosrđe koje ti otvara srce? On te istinski voli, toliko snažno i potpuno, za šta ja nikada neću biti sposoban. Zato si pristala? Teško mi je da priznam, ali uživao sam. Osetio sam vašu ljubav, kao da je ja doživljavam. Upio sam svaki dodir, svaki pokret i orgazam. Čak ne mogu da osetim ljubomoru, neshvatljivo? Ovo je nalepše spajanje koje sam video. To nije sex, niti vodjenje ljubavi, to je esencija magije spajanja. Čista lepota svete vatre i sile volje. Šta.. šta mi se to dešava? Začarala si me opasno? Reci mi počeću da vibriram negativno.. već mi se.." Podigla se i stala na tabure, zatim mu obuhvatila lice rukama. "Nisam te začarala, niti bih umela. Slušaj me.. po prvi put imaš otvoreno srce. Po prvi put si u stanju da osetiš ljubav, to ti se dešava. Ti si moj blizanac i sposoban da doživiš moja iskustva kao sopstvena i to je sve. Mi smo gore spojeni sa Arielom, zato to tako doživljavas. Ništa neprirodno i neobično, već samo istina i istinska ljubav. Vidi.. ti ćeš mi dati lako moguće još više od toga što si malo pre video, jos snažnije i lepše, jer.. kada zablistaš svetom vatrom i uliješ je u mene i ja isto to učinim, bićemo u neprekidnoj ekstazi. Možemo tako da živimo, a to je stanje bića koje nas štiti od svega vani. Tako ćeš biti skroz zastićen od sveg zla. Razumeš? Kada i ti konačno zablistaš, moguće da će biti još lepše od svega što postoji." Njegovo lice se ozarilo. "Ne šalis se? To je istina? Misliš da mogu da ti pružim više i lepše ako otvorim svoj potencijal? Kako to znaš? Kako znaš za ulivanje svete vatre između muške i ženske Raidie?" Gala se smesila vragolasto. "Gospode! Zar ti to nisi znao?" Odgovorio je smejući se glasno i vrteo je glavom, uz zažarene oči. "Da.. hmm, ali sam smetnuo s'uma. Znao sam. Znači to želiš od mene? Maksimum? Da li si zato pored mene, jer čezneš da osetiš najviše što se može?" Sada je ona vrtela glavom. "Nisam zato pored tebe, nego gorim silnom potrebom da te iscelim, da ti pomognem da postaneš isto što i ja. Tu sam jer te silno volim. Ali i znam da ćeš mi dati najdivniju lepotu, kada postaneš čisto svetlo svetog plamena, koje si oduvek i zauvek. Pokušaj da razumeš, da šta god si ranije radio nije važno, jedinu vrednost ima ono što sada činiš. Ništa drugo nije bitno meni, niti izvoru života, niti bilo kom članu našeg Etrela, svemu što zastupa i bori se za istinu. Ja te želim uz sebe u toj borbi. Jako mi je stalo da postaneš ponovo Arhanđelska sila svete vatre Vihjast-Eloh od Raidia, moj brat blizanac." On je slušao bez daha i sve jasnije razumeo šta ona želi i oseća. Shvatao je konačno srcem da priča istinu. Osećao je celim bićem da ga istinski voli i čudio se tome, ali je sve više verovao da je tako. "Ti me istinski voliš moj nežni leptiriću? Zaista želiš da mi pomogneš i da se boriš da isčupaš iz pakla moju dušu? Tolika harabrost? Ti si tek mlada devojka, čisto, nevino biće, kako možeš da se usudiš da pokušaš ovakav podvig? Ja ti se divim, jer ja ne bih bio u stanju to da učinim za nikoga, čak ni za tebe, bez obzira što te sve jače volim. Ozbiljno te volim, snagom koju nisam smatrao do pre par sati mogućom. Čime sam zaslužio ovakvu dobrotu i milost? Ne postoji ništa, čega mogu čak ni u najavi da se setim? Suprotno, ja sam jezivo okrutan i krajnje proračunat čovek, koji.." Vatreno i odlučno ga je prekinula. "Postoji! Ti si dragocen izvoru života, zato ti šalje poslednju priliku za izbavljenje. Mene. Zar ne čujes njegove upute?" On je izgovorio sa gađenjem i prezirom, krajnje namrgođeno, "ne želim da čujem! Ne spominji mi izvor života, to prokleto postojanje! Destijana je propatila slušajuci upute tog zlotvora! Celog života se borim protiv njegovog pogubnog uticaja. Ne spominji mi ga!" Gala je doživela šok, zaledila se iznutra, slušajuci koliko mrzi izvor života. Prvi put je posumnjala da će uspeti da ga isceli. On je gledao učinak svojih reči na njenom licu, zatim izgovorio daleko nežnijim tonom, "zar nije dovoljno da verujm u tebe? Jer princezo Galijena od Gerhida, sve više ti verujem. Verujem da istinski nameravaš da mi pomogneš i usrećiš me? Zar to nije dovoljno? Misliš da neću uspeti ako isključivo verujem u tebe?" Zagrlila ga je, uz uzdah. "Već osećaš šta je unutar mene? Prvi put sam posumnjala kako neću uspeti da te iscelim. Oprosti mi? Neću više tako da mislim. Neću da imam trunčicu sumnje, jer ona uzrokuje tugu i bol. Zaista želim da verujem u tebe svim srcem. Ali.. da li ti shvataš ko je Izvor Života? Hoćeš me saslušati otvorenog srca, bez predrasuda? Potrebno je da ti objasnim."
Klimnuo je glavom i podigao u naručje. Vratili su se u spavaću sobu. Spustio je na krevet i otišao do visoke komode i izvadio dve flašice neobičnog oblika i dve duguljaste kristalne čaše, kao što je viđala u Kazdirovom zamku. Seo je na krvet i uzeo cigaretu iz tabakere, upalio je i sipao prozirnu tečnost iz jedne draguljem ukrašene boce, a u drugu čašicu tek mrvicu kao krv crvene i guste tečnosti, koja joj je izazvala gađenje i seo na klupicu koja je bila u blizini. "Uh.. to izgleda užasno.. kao krv, nemoj to da piješ?" Uzela je i pomirisala crveni napitak, govoreći začuđeno, "oh, pa ja ovo moguće znam? Moja majka mi je poslala sličnu bočicu sa ovim napitkom za Arielovo i moje venčanje. To je Zmajev dah Raidia? Sadrži čaroliju? Tako nešto? Jao.. moja loša iskustva sa glupošću Arielove ljubomore na sirotog Lesjia. Imala sam najgoru prvu bračnu noć u svađi. Uh.. to bih trebala da zaboravim i izbrišem iz sebe zauvek, jer se on potpuno promenio, srećom. Mirisi su kao vremeplov i vraćaju nas u trenutak prošlosti kada smo se prvi put sreli sa tim specifičnim mirisom. Izazivaju sećanja na platnu uma." On je sedeo naspram nje, sa prekrštenim nogama, bez odeće i pušio cigaretu. Otpio je veliki gutljaj prozirne tečnosti, posmatrajući je zagonetno ispod trepavica. "Pokaži mi iskustvo prve bračne noći? Hoću da vidim Arielovu ljubomoru i vašu svađu, zanima me kako to izgleda?" Ugasio je cigaretu i popio sve iz čase sa prozirnom tečnošću. Seo je pored nje i stavio joj prste na čelo. "Pokaži mi?" Gala mu je skinula ruku. "Zašto želiš da gledaš? Ariel se potpuno promenio, to je iz perioda dok se milost nije spustila u njega i dok nije dobio silne moći, nego je imao nestabilne, ubojite moći, koje je teškom mukom zauzdavao. Silno me je namučio i zato se sada kaje. Oseća da mi je dužan i zato je toliko divan i nežan. Istinski želi da budem sretna, čak i da nisam pored njega, bori se da mi ostvari životnu harmoniju. Ne volim da se sećam užasnog Ariela." On je opet stavio ruku na njeno čelo i ponovio "pokaži mi!" Čim je višeslojno doživeo njeno sećanje, naglasio je, uz zlobni osmeh, "to nije najgore što je učinio? Hoću da vidim najgore i kako ste se pomirili? Kako te je ponovo osvojio? Pokazi mi?" Vrtela je glavom namršteno, ali mu je ipak prikazala svađu između njih u hotelu, kada je otkrila Azreu i cela diskoteka bila očarana njom. Arielov jezivi bes i kako je ostavio i bio odmetnut sa drugim devojkama. Zatim pomirenje i njegovu ljubomoru na Lesjia i modrice koje joj je načinio stiskanjem po telu, ceo njihov razgovor sa Kazdirom koji se prvi put naljutio na Ariela. Kada se višeslojni doživljaj završio, on je ostao zamišljen. "Tebi moj nežni leptiricu nije bilo ni malo dosadno sa njima? Znači osetio je ultimativni bol odbačenosti? Hmm.. opasan čovek, ni malo naivan, koji te prejako voli. U pravu si. On neće stati, tražiće te celoga života, sve dok te ne nađe. Azrea je znači srebrni zrak i može da izazove orgazam na daljinu? Interesantno. A Arielova majka je Raidia? Zar je moguće?" Odmahnula je glavom. "Nije Raidia, već nama srodna Arhandjelska sila. Ne znam kao da to objasnim? Recimo kao Ariel i Kazdir? Barem mislim da je tako? Ne znam puno o tome." On se nasmejao glasno. "Bar o nečem ne znaš puno, ali ja znam. Da, sasvim si u pravu, postoje još dve nama srodne Arhanđelske sile, sa kojima smo nekada bili jedno. Jedna se izražava u muškom obliku, izvanredno lepom mladam momku, dok druge dve imaju prelepi ženski lik i oblik. On mi je toliko sličan, dovraga i sve podudarnosti, previše, što ne valja ni malo. I njega znači podsećaš na majku? I zar je moguće da si još uvek nevina? Ne možeš da uništiš tu opnu i zato je sex.. hmm.. hoću reći spajanje tako bolno?" Uzdahnula je namrštenog lica. "Tačno. Ta nepotrebna, užasna opna je zlobno ostala da me muči i to jako. Ja sam jedno vreme razmišljala da je odstranim hirurški, ali sam kukavica. Ustvari ni ne znam šta bih trebala odstraniti? Uh.. pa.. neću da pričam o tome." On je bio zamišljen. "Još uvek ne mogu da se povratim od svega što sam video i doživeo kao da se meni dešava. Tebi nije bilo lako sa Arielom? Prema njemu nisi bila milostiva i uviđavna? Izbrisala si ga iz sebe? Jezivo. Preterano opasna moć. Mala sa tobom se nije šaliti? Galijena, on je tada sigurno bio unutar pakla, ali si ga ti ostavila da tamo trune? Nemilosrdno nema šta. Zasto si to uradila? Reci mi istinu?" Uzdahnula je namrgođeno. "On je izabrao druge žene, a ja sam ga samo pustila da sledi sopstveni izbor. Želela sam da imam samo jednog ljubavnika. To me je jako mučilo. Uvek me to muči. Žudim da celoga života imam samo jednog ljubavnika. Možda grešim.. ne znam više? Još uvek sam ubeđena da tako moje srce priča? Ili je i to isto pogrešno?" On je pomazio po glavi. "Nije pogrešno. Imaćeš samo jednoga ljubavnika, jer ja neću dozvoliti da te bilo ko sem mene dotakne. Ti si samo moja. Niko, ali niko ti više neće prići, zato ne brini?" Sipao je još jednu čašu bezbojne tečnosti i popio naiskap, zatim dosuo i stavio joj čašu u ruku. "Probaj makar mrvicu i kaži mi da li ti se dopada ovaj ukus?" Pomirisala je tečnost, govoreći sumnjičavo, "ovde ima alkohola? Ja ne smem da pijem alkohol, jako čudno utiče na mene, možda zato što ne jedem? Probaću bas mrvicu. "Uh.. jako je čudno i interesantno. Osećam da je slatkasto i peckavo?" On se nasmejao glasno njenom opisu. "Ti si moj nežni leptiriću, nepresušan izvor radosti. Slatko, nevino dete, sa preterano zavodljivim, prelepim telom i usnama, čiji oblik zove na poljupce, ali tvoj potencijal je ono što privlači, što opčini i začara nepovratno. Cela diskoteka, sve muško je poludelo za tobom, toliko da su te jedva izneli iz diskoteke i pobili se na ulazu? Sigurno ti nikada više nisu dozvolili da pokušaš čaroliju zvuka?" On se smejao glasno. "Uzmi par velikih gutljaja, želim da vidim kakva si kada se spojiš sa alkoholom? Ali, ovo nije samo alkohol, već i čarobni napitak, koji tebi ne treba, pa opet me znima šta će biti ako popiješ bar malo?" Ona je uzdahnula i spustila čašu na sto. "Neću. Ozbiljno ne smem. Jer ću možda oslepeti, kao jednom kada me je Kazdir naterao da popijem čarobni napitak, ili više njih smućkano. Uh.. to nije za mene." On je uzeo u usta svu tečnost iz čase i preturio je na krevet, dok se otimala, uhvatio je ispod vrata i zapušio nos, zatim ulio polako tečnost, tako da se skoro udavila. Kada je pustio kašljala je i jedva se povratila. "Ovo ne valja. Gospode, ko zna kakav užas me čeka? Zašto? Zašto si to uradio? Zar ti se ne dopada kakva sam prirodno, bez veštaki izazvanih vibracija?" On je prekrio svojim telom. "Jako mi se dopada kakva si. Sve volim, sve što si mi pokazala. Ali hoću da vidim šta će se desiti kada si potpuno opuštena? Želim da se spojimo dok si bez trunke kočnica i u stanju da učiniš što ti je bilo nezamislivo. To me intrigira i kopka. To hoću sve snažnije. Da ti pokažem nedozvoljeni užitak." Poljubio je polako i nežno. "Mmm.. slatke usne.. na mene upravo počinje da deluje ovaj izvanredni napitak.. budi mi želju za nežnošću i maženjem. Dopšće ti si jako." Pomerao se, stezao je i popustao stisak. Osećala je kako pomera spajalicu po njenoj butini i stomaku. "Reci nežni leptiriću, šta još nikada nisi iskusila? Da li ti je tvoj Ariel priredio gey iskustvo spajanja?" Ona ga nije razumela. "Pa on je jednom poljubio Kazdira, možda i Azreu, samo ne znam da li su imali nešto dalje? Kazdir se opasno zaljubio u Azreu to znam i imali su nešto.. ali.. uh.. neću o tome da mislim." On se smejao glasno "Znači kod vas je bilo jako zanimljivo? Sve više mi se dopada tvoj Etrel. Ali ne mislim na to. Već da li si ti imala spajanje na drugačiji načn od uobičajnog?" Ona se namrštila. "Ja te ništa ne razumem? Kako? Pa ni ne postoji drugačije. Bar ja ne znam da postoji. Neću ništa novo i drugačije. Nemoj da me rastužiš?" On se podigao i uzeo vilovnjačko ulje. "Dođi da me namažeš?" Podigao je da klekne uz njega. Gala je izgubila ravnotežu i skoro pala. "Vrti mi se u glavi. Oh.. pa.. pa meni je sve drugačije. Telo mi se oseća drugačije.. i pašću sigurno.. nemoj da me pustiš?" Zagrlila ga je oko struka i naslonila glavu na njegove grudi. "Neću te pustiti moj nežni leptiriću, nikada te neću pustiti. Ti si retko, najređe blago, koje se ljubomorno čuva. Zaljubljen sam u tebe. Ovo može da bude bajka, ili jeziva tragedija.. hmm.. videćemo kuda ide i dokle nas vodi?" Prošaputala je. "Vodi nas do postojanja u čudesnoj lepoti ekstaze, dotle vodi. Izaberi da činis samo dobro? Da zastupaš istinu uvek u svakom trenu i onda će biti bajka. Reci mi da tuda želiš samnom? Hoćeš da idemo istim putem?" On se nasmejao. "Hoću da idemo istim putem i tebe neću lagati, čak i da pokusam ti ćeš znati istinu, zar ne? Zato ću ti pričati samo istinu, to obećavam, ma da moja reč ne znači puno, ali eto.. ti želis to da čuješ?" Ona se umiljavala kao mačka, tu na njegovim grudima, što mu se jako dopadalo. "Hajde da se samo mazimo i ljubimo, ništa više.. hoćeš?" On je gledao sa ljubavlju i obožavanjem, zatim se namrštio, ali mu je pogled ostao isti. "Nežni leptiriću.. ja ti spremam novo iskustvo. Moje misli su daleko perverznije. Uradiću nešto što ti se neće ni malo dopasti, ali ćeš morati da se navikneš na to, možda čak i zavoliš? Vidiš, meni se to jako dopada. Prokleto mi se dopada više od svega." Ispravila se, gledajući ga zabrinuto, protrljala je oči, pošto nije sasvim čisto videla i umalo se srušila unazad. Srećom on je čvrsto držao i smejao glasno. "Jao.. na mene ovo strašno loše utiče, pa ja padam i ne mogu da održim ravnotežu.. samo se rušim, a mišići su mi suviše opušteni. I.. oh Bože.. ovo je samo za zagrljaje i poljupce, za ništa drugo. Zato nemoj bilo šta novo? To neću podneti. Nećeš?" On je polako spustio i okrenuo. Namazao je vilovnjačko ulje i pogledao njeno slatko, mačkasto, oblo lice sa zatvorenim očima, kao da spava.
"Moje prelepo dete, uskoro ćeš me mrzeti jako.." Šapnula je "ja ne mogu da mrzim, ustvari ni ne znam šta to znači? Mogu samo da budem ljuta i ako uradiš nešto jako loše, ne u prošlosti, već sada, mogu da te izbrišem iz uma tako da više ne postojiš za mene, ali iz srca ne mogu nikada, tu ću ti sve oprostiti i dalje ću te voleti, ali me nikada više nećeš videti, bar ne u ovom životu." On se ukočio i sledio, ogroman bol ga je prostrelio i presavio. Rekao je promuklim glasom, tako zlobno da je Gala otvorila oči zmirkajući prema njemu, ali nije dobro mogla da ga vidi, jer je bio dosta dalje iza nje. "Nikada to ne smeš da mi uradiš! Nikada, čuješ? Jer ću te raskomadati i uništiti čim te pronađem, a tražiću te do kraja života neprekidno, samo to ću raditi. Ne smeš da me odbaciš i prevariš, jer ću postati sam crni đavo i to je preblago poređenje! Ko te dotakne umreće u najgorim mukama zajedno sa tobom! Od sada si samo moja i niko ne sme da ti priđe, a ne dotakne! Razumeš?" Namrštila se slusajući. "Ne smeš tako da pričaš. Zato spominješ užasne smrti i grozote? Ja ću biti sa onim, koji je u stanju da mi otvori srece, a za to je potrebna silna milost i lepota. Ti si jedini, koji to nije uradio, ali ja želim da to bude. Zar misliš da me zarobiš ovde, tak0 da patim? Meni je sloboda najvažnija od svega. Večito žudim za njom, jer je nemam. Uvek je neko pored mene i čuva me, ili me zgrabi za spajanje. Svi samo o tome glupo misle. Zašto? Ja ne želim da bude tako. I ja hoću više od svega da odem istinskoj kući. Meni je smrt željena lepota, za njom čeznem oduvek, ne dopada mi se ograničavajuće materijalno odelo tela. Zato to ne samo da me ne plaši, već je dobrodošlo." On je gledao oštro, namrštenog lica. "Nećeš mi obećati vernost? Da li čezneš za Arielom? Kazdirom i ko zna sve još kim? Koliko si ljubavnika do sada imala? Ceo svoj Etrel osim klinaca? Reci mi! Hoću da znam istinu!" Trljala je oči. "Ariela, Visja-Eloh i Azraela. To su moji ljubavnici. Tri brata rođena, tri principa volje, koji su nekada bili jedno biće. Zato je to jedva podnošljivo, jer mi daje mogućnost da mislim kako je samo jedno biće. Mene je to iskidalo živu, jako, prejako. Zar ti nisam rekla da čeznem da imam samo jednog ljubavnika? Ariel se iskidao isto. On ima ranu na srcu zato, ali bespogovorno sledi volju izvora života i zato je.." Nasmejao se sarkastično. "Glupa budala! Dozvolio je da njegova dragocena Raidia, koju voli više od života ima druge ljubavnike, jer sledi prokletu volju zlotvora? Ovo ti je dokaz moje nežno dete da je izvor života čisto zlo!" Gala je htela da se pobuni, ali je on preklopio rukom usta. "Pitam se čime ti je Azrael, anđeo smrti otvorio srce? Za Visja-Eloh mi je jasno, njegov je posao ostvarenje želja. On je kreirao ceo Vilovnjački svet, zato to razumem, ali Azrael je pod direktnom vlašću zlotvora i neće mrdnuti bez njegovih uputa, to pouzdano znam. On je još jeziviji protivnik od Ariela, ako je to uopšte moguće porediti? Okružila si se najačim i najmoćnijim ljudima svoga Etrela. I sva trojica su smrtno zaljubljeni i opčinjeni tobom? Sada umiru od bola što nisi pored njih? Ne jedu i ne spavaju već te neumorno traže, naravno bezuspešno? Ja nisam kao tvoji drugi ljubavnici, koji su ti otvorili srce da bi im se dala. Ja uzimam bez pitanja. Jako sam ljubomoran i ne praštam izdajstva. Neomoj da me izdaš!" Pogled mu je bio strog i zažaren, a lice namršteno. "Zašto mi ne odgovoriš? Zar me nisi čula?" I ona je bila namrštena, dok joj je volja blistala u očima. "Jako sam te dobro čula. Ponoviću ti, jer ti mene uporno ne čuješ. Zato dobro slušaj: ostaću pored tebe ako odlučiš da zastupaš istinu i činiš dobro! Boriću se za tebe svom snagom, čak i protiv voljenih ljudi svoga Etrela, da bih ostala uz tebe! Ali ako učiniš zlo otićiću zauvek i izbrisaću te iz sebe, to sam ti obećala. Ti izaberi šta želiš! Sve što si činio dosad mi nije važno i sve sam ti oprostila i najgore, ali ti neću oprostiti ako budeš radio zle stvari, dok se ja borim za spas tvoje duše! Shvati to kako god hoćeš, ali ja ti neću povlađivati, niti ću te lagati. Daću ti maksimum svoje ljubavi, sve što poželiš i što mogu, ako se odlučiš za istinu i ljubav." On je slušao i gledao netremice. Zatim se nasmejao glasno. "Dovraga i sve sopstvene propasti, ne mogu da verujem! Neverovatna hrabrost. Niko nikada samnom nije ovako slobodno pričao, niti mi se suprostavljao. Ti si previše hrabra devojka, dovodiš me u zabunu. Prosto ne znam kako da reagujem i postavim se?" Odgovorila je nežno, "reaguj ljubavlju? Postavi se tako, da se umiljato složiš samnom, jer znaš da ti želim dobro, da te iscelim i spasem te iz užasa noćne more, u kojoj si do sada živeo. Ja to ozbiljno želim. Dozvoli mi i pomozi, tako što ćeš odlučiti da činiš dobro, zastupaš istinu i zasijaš svetom vatrom, zatim mi pokloniš čudo ekstaze i usrećiš?" On se smejao i vrteo glavom. "Ne mogu ti ništa, zar ne? Kako ćeš reagovati ako uradim nešto, što ne voliš? Što ti se ne dopada, što boli i što ti je lako moguće strašno?" Bila je zbunjena, zatim se namrštila. "Šta hoćeš da uradiš? Nešto loše u vezi spajanja? Znam da jeste, to si mi malo pre pričao? Nemoj? Jako ću se naljutiti i biću jeziva, zato nemoj? Neću želeti da te vidim i hteću da pobegnem od tebe. Jako ću loše reagovati, neće ti se svideti. Zašto smišljaš da mi namestiš bol i loše? Zar ti se ne dopada divno spajanje u ljubavi? Mislila sam da sada samo to želiš, ali ti ipak želis moj bol? Već mi slamaš srce. Ja sam preosetljiva, osećam svaki nagoveštaj promene u vibraciji. Osećam te potpuno iznutra i znam za čim istinski žudiš. Ja ti to nudim? Ostalo, što ti priča glas straha i ega je laž, zar to ne znaš? Zar nisi dovoljno dugo nanosio bol? Zašto hoćeš da ja osetim nešto gadno, što me užasava? Zar me nisi jasno razumeo kada kažem da ću ti oprostiti sve iz prošlosti, ali ne ako grešiš dalje? Izaberi dobro? Molim te izaberi ljubav?" On je naglo ustao sa kreveta. Zapalio je cigaretu i šetao gore dole, celom dužinom sobe, kao lav u kavezu. Potsetio je na Ariela, koji isto to radi kada je uznemiren. Otišao je do plakara i vratio se brzo, ogrnut svilenim crnim ogrtačem, dugačkim do članaka, koji mu je jako dobro stajao. Bacio je njenu garderobu na krevet. "Obuci se? Požuri, prošetaćemo vrtom." Seo je i sipao punu čašu prozirne tečnosti, iz nove prekrasne boce i popio je naiskap. Gala je obukla veš i prevrtala po rukama čudno parče garderobe, koje je dobila i nije mogla da shvati kako se oblači? On je uzdahnuo prilazeći. "Neverovatno, kao da imam dete, a ne ženu. Tebe ću morati i da oblačim? To će mi verujem prijati? Dopada mi se da se brinem o nekome, a ti si idealna za to. Svakako možeš da mi budeš dete, ili radije oba? To će biti čudan odnos kakav do sada nisam imao. Sve u vezi tebe je drugačije i specifično, sa tobom neću moći kao sa drugim ženama? Ti zahtevaš specijalan tretman?" Gala je držala podignute ruke dok joj je navlačio najčudniju haljinicu. "Daj mi ruku, tu je provuci.. tako! Vidiš nije teško?" Govorila je snuždeno. "Ja sam glupava za takve stvari. To me jedino od svega buni. Nikada ne razumem kako se šta veže, kako prevrne i zavrne, ili kada izdišeš, a kada udišeš pri vežbi, to mora da mi se ponovi po milion puta i sledeći put opet nisam sigurna da li radim dobro? Bune me takve svima jednostavne stvari, koje svi drugi razumeju lako. Isto ne shvatam protok vremena, meni je to sve jedno, da li su prošli trenutci, sati, ili dani važno da su ispunjeni ljubavlju. Ovo je ustvari lepa haljinica od modre čipke, koja formira usku mini suknjicu, a gornji deo je uz telo i ima samo jedan rukav i uske čipkane trake koje jako interesantno stoje sa druge strane.. i oh, duboki izrez na leđima." On je kleknuo i obuo joj cipelice od identičnog materijala, zatim poveo za ruku u plakar, noseći u ruci široke čipkane trake, identične kao što je haljina, već nameštene u mašne. Ponovo je očešljao i namestio kikice. Zadovoljno je pogledao i konstatovao kritički, "fale čarapice sa podvezicama. Sačekaj?" Otvorio je fioku i izvadio čarapice od rastegljive modre čipke, a preko ruke su mu bile podvezice sa par nijanisi svetlijim mašnama. Kleknuo je i obukao joj čarapice, namestio podvezice i kada je ustala zadovoljno se smeškao. "Tako, sada si kao lutkica. Nikada te nisam video obično obučenu. Uvek si najdivnije moguće sređena i doterana vešto. Zanimalo me je ko te sprema? Da li se sama spremaš?" Smejala se glasno. "Ne, obično me Kazdir sprema, baš kao ti sada, kao da sam tek dete. On i kaže da me oseća više kao svoje dete, nego ženu. On mi materializuje najdivnije haljinice, kupa me i češlja, šminka.. sve, baš sve." Uzdahnula je i protrljala čelo. "Idemo?" Njegovo lice je bilo zamišljeno. "Sčekaj samo čas?" Stavio je ruku preko svog lica i promrljao nešto. Kada se okrenuo imao je tamnu kosu i oči. Uhvatio je za ruku i izveo vani. Sluge su stajale mirno na straži pored njihovih izlaznih vrata. "Zašto oni stoje samo ovde? Mislim zašto u opšte tu stoje? Tamo gde smo bili ranije nisu postojali stražari, zato to nije da ja ne odem, zar ne?" On se nasmejao glasno. "Nije zato. Već smo ranjivi dok vodimo lju.. hmm.. dok se spajamo i lak smo plen, zato. Prethodne odaje nisu služile u tu svrhu, tako da ja ne spuštam gard, ali pri spajanju me može uništiti ko god hoće, ako me ne opomenu na vreme, čak i puno slabiji protivnik može da mi zada smrtni udarac. Tu znam da se opasno zanesem i pomračim sasvim." Čudila se. "Ali zašto bi neko došao da te ubije, ili bilo šta nasilno, to mi je toliko jako neshvatljivo? Oh Bože, ja sam sve zaboravila. Ti imas neprijatelje? Međutim za mene ne postoje neprijatelji, samo prijatelji. Svi su prijatelji, sem glupavih pijanih muških, koji bezglavo napadaju devojke po ulicama. To jedino ne valja." On je gledao zainteresovano. "Zar si imala i takvo iskustvo?" Uzdahnula je namršteno. "Da, kada sam se naljutila na sve muško i otrčala sama sa imanja gde smo odseli, okružili su me pijanji momci na motorima i baš me propisno namučili. Čak su bacili praznu flašu koja mi je jako posekla nogu." Zainteresovano je rekao. "Pokaži mi, želim to da vidim?" Stajali su u holu na samom izlazu iz zamka, on je gurnuo uza zid, zgrabio je oko struka i stavio prste na njeno čelo. "Pokaži mi?" Kada je odgledao celu scenu i kako je Lesji ušio na živo ranu na nozi, smejao se glasno. "Znači i toga je bilo? Tebi je stvarno bio interesantan život uz njih? Jednim pogledom si im uzrokovala silan bol, opasna mala Raidia. Previše te vole i garantujem da si im opsesija, baš kao meni?" Gala se provukla ispod njegove ruke i htela da potrči, ali je on zgrabio oko struka, vratio do zida i stisnuo uz sebe. "Hoćeš da te ponovo jurcam? Hoću ako baš moram, ali prvo me poljubi ovim prelepim, najslađim usnama?" Zaglio je i sagnuo se, približio joj usne, gledajući je sa željom. "Opet me želiš? Gospode! Idemo u šetnju i zato hajde da odložimo poljubac? Nemoj da me zgrabiš? Nismo stigli ni do vrta.. ja bih.. da.." On je pritisnuo o zid, poljubio je jezikom što mrzi, dok se otimala. Uhvatio je za butine zadižući joj suknju i podigao gore. Počeo je da joj pomera kukove, dok je ona vikala telepatski. Ne smeš! Ne smeš ovo! Ne valja.. jao... ja ću.. Gospode! Ubrzo je eksplodirala snažno, a on se spustio na kolena stežući je u grču. Čim su se povratili, odmaknuo je malo i pitao oduševljeno. "Šta je ovo bilo nežni leptiriću? I tako imaš orgazam? Neverovatno." Zadihano je odgovorila. "To je opasna poza.. koja je smrt za mene.. zato što i sasvim obučena.. mogu da imam silne eksplozije. Ti moraš.. sve baš odmah.. da otkriješ?"
Oduševljeno i strastveno su mu blistale oči, dok se smejao glasno. "Tačno. Moram sve odmah da otkrijem. Želim sve istog trena, što više toga i to odmah, neodložno. Sada si gotova! Da vidimo, to ide ovako?" Gledao je u oči, dok je vrištala da prestane i na kraju se ponovo grčila sa njim zajedno. U sred zahuktalih eksplozija naglo se zaustavio i raširo hologram iznad sata, koji se odvojio. Izvadio je bubicu i stavio u uho. Lice mu je postalo jezivo dok je slušao sagovornika. Viknuo je ledenim glasom. "Tu čekaj, da se nisi mrdnuo! Kako si smeo da priđeš blizu ovog imanja bez moga dopuštenja? Ko ti je otvorio portal? Čekaj me i ne mrdaj! Dolazim!" Gala je osetila bol u srcu i skoro zaplakala. "Nemoj da ideš? Molim te.. to nije ništa dobro. Biće frke.. zato ostani sammnom?" Pomatrao je ozbiljnog lica i jezivo hladnih očiju. "Moram da odem i završim neka posla, sačekaj me ovde? Ne izlazi napolje u vrt? Brzo ću doći. Da li si me razumela, ne izlazi u vrt?" Uhvatila ga je za ruku kada je pošao. "Ne znam ko je, ali ti želi zlo.. veliko zlo. Nemoj da ideš? Ako nećeš da me poslušaš, onda budi jako pažljiv?" On je namrštenog lica otsutno pomilovao po obrazu. "Ne brini? Sačekaj me unutra? Sedi tamo na fotelju, dobro?" Klimnula je glavom, a on izleteo napolje i zatvorio ogromnu ulaznu kapiju. Posle nekog vremena je ustala, jer je čula viku i za čudo lako i besšumno odškrinula teška vrata, nameštena i podmazana da klize. Videla je Garaka koji trči za El-Evjitom i viče jezivih, delimično crvenih očiju. "Zar te je zmija već začarala? Menjaš planove? Hoćeš da ja čekam?" On se zaustavio i zviznuo ga iz okreta laktom, zatim nogom u lice, da je pao dole. Prislonio mu je nogu na vrat, sve snažnije pritiskajući. "Prokleto pseto, kako se usuđuješ da mi naređuješ? Zaboravio si gde ti je mesto? Rekao sam ti hiljadu puta, da je tvoja pogana usta ne oslove! Nikada više da nisi nogom kročio ovde! Jasno?" Sutnuo ga je snazno u lice, da je prsnula krv na sve strane, a Garak se drzao za oko i previjao. Gala je vrisnula i prekrila rukom usta. "Odlazi, inače ću te ubiti na mestu! Čujes? Nemam strpljenja! Kreni pseto i ne vraćaj se ako ti je do života! Ne prilazi joj, jer ću te uništiti!" Otvorio mu je portal, a Garak se podigao i odbauljao, dok se El-Evjit popeo uz stepenište i zadržao na ulazu. Tek kada se sasvim zatvorio portal ušao je i zatvorio teska vrata za sobom. Pogledao je okolo i već hteo da potrči gore, kada je primetio kao čuči i jeca pored njegove noge. "Nemoj.. dovraga i sve muke.. nemoj zbog bednika da plačeš? Zaslužio je hiljadu najgorih smrti. To je prokletnik, pogana duša, lukava i krajnje izvitoperena. Prokleti demon, ogrezao u zlu svake pogubne, destruktivne vrste. Najzlobniji monstrum, koji postoji! Devijantno, morbidno i bolesno mu je najpribližniji monstruozni opis. Više od pola grehova, koji mi se pišu u udeo, odradio je saminicijativno bez mog odobrenja, iz demonsko-nakazne potrebe da me usreći, jer on veruje da na taj način zadobija moju škrtu naklonst. A ja sam još jezivije poremećen što ga držim uz sebe kao opomenu i boksersku vreću, na kojoj se iživljavam. Šššš.. oprosti mi? Pričam previše otvoreno? Ti to nisi u stanju da shvatiš? Dovraga sva brbljanja, znam da nisi. Šššš.. nemoj zbog njega da se kidaš? Dođi kod mene? Sačekaćemo ovde malo, zbog tvoje bezbednosti, jer je u stanju da ti naudi iz pakosti i ljubomore. Osećam kako želi da te ubije. On inače ne sme ni iz daleka samnom ovako da priča, a čim se usudio, znači da je van sebe od besa, ljubomore i mržnje, uz pun spektar najnižih pobuda svake vrste. Srećom prošao je kroz portal, koji sam mu otvorio i neće nam više smetati. Šššš.. neću dozvoliti da ti priđe." Gala je konačno prestala da plače, dok joj je govorio nežno, "dođi moj nežni leptiriću, prošetaćamo vrtom? Hajde, pevaj mi vilovnjacku pesmu sreće, koju sam jako voleo kao dete?" Krenuli su, a Gala je zapevala, igrajući sa njim određenim koracima za ovu melodiju. Oduševljeno i iznenađeno je konstatovala, pošto su se zaustavili, "pa ti znaš korake za ples sreće? Da li znaš još nešto?" On se nasmejo glasno. "Sve. Znam sve. Imao sam učitelja u detinjstvu i uzgred moja princezice, živeo sam dugo među vilovnjacima. Pripadam najvišem rangu čarobnjaka, zar to ne znaš?" Nasmejala se oduševljeno i zapevala sledeću pesmu, plešući sa njim. U sred treće pesme, on je zgrabio i povuko je iza sebe. Garak je išao prema njima sa ogromnim izreckanim nožem i vikao "začarala te je prokletnica! Znao sam!" El-Evjit se nasmejao zlobno, a u ruci mu se pojavio nož sa srebrnom drškom i draguljima. Bacio ga u vazdih i dočekao za dršku uz zloban smeh "Samnom ćeš da se boriš pseto? Usudio si se? Dođi, čekam te!" Gala ga je cimnula za rukav govoreći. "Ja ću se boriti sa njim? Mene traži. Neću da ga ubiješ tim nožem, ja ću se boriti bez oružja." El-Evjit je pogledao kao da je sišla s'uma. "Šta pričaš dete? Kako ti možeš da se boriš sa bilo kim?" Ona je uzdahnula. "Pokazaću ti, samo me pusti? Ne brini, neće me povrediti. Molim te, dozvoli da ti pokažem?" On je oklevao. "Zaista umeš da se boriš?" Izašla je ispred njega, govoreći bezbrižno "dobro gledaj moj brate i reci mi šta vidiš?" Polako je krenula Garaku u susret nasmejana, sasvim opuštena i bezbrižna, a El-Evjit je pratio u stopu. Kada se približio na kork i zamahnuo sečivom, ona se munjevito izmakla i izbila mu nož iz ruke toliko vešto i brzo da se ne može otpratiti. On je gledao zaprepašteno. Garak je krenuo da je zgrabi, umesto toga zateturao se i pao dole, tako da nije mogao sa sigurnošću da kaže šta se desilo? Stajala je mirno i čekala da ustane. Usporavala je trenutak, tako da je svaki njegov usporeni pokret sa lakoćom izbegavala, ili odbijala. Garak je ustao i ponovo snažno nasrnuo na nju i završio udarajući glavom o oblizbnje stablo. Kretala se toliko brzo da on nije mogao da otprati njene pokrete. Koliko god puta je napao rezultat je bio isti, potpuno ga je ne pobeđivala, već je bila milon puta nadmoćnija. Ona se nije ni zadihala, kretala se toliko graciozno, kao da igra i prebrzo da se ne može otpratiti. El-Evjit je bio zaprepašten i ujedno očaran. Garak je ležao polusvestan pored drveta, zadihan, dok je Gala veselo skakutala kao dete prema njemu. "Sada ga pošalji odavde, tako da ne moraš da ga ubiješ? Dobro? Otvori mu portal i prebaci ga, jer ja ne mogu da ga podignem. El-Evjit je gledao sa divljenjem. "Pa ti si mogla i mene isto tako da savladaš, kada god si htela? Dovraga i sva iznenađenja, pitam se zašto nisi?" Vrtela je glavom i gledala ga bezbrižno. "Zar ti nisi čuo šta ti pričam? Ti si moj brat rođeni i ja te silno volim, zato neću sa tobom da se borim. Da li konačno razumeš?" On je gurnuo u cveće i odbio nožem iglicu koja je trebala da je pogodi, dok je Gark s'mržnjom u jednom poluotvorenom oku i krvavom penom na ustima jurišao na nju svom snagom, a iglice letele u njihovom pravcu. El-Evjit je ubrzanim pokretima, koje je jedva mogla da otprati, odbijao nožem iglice. Gala nije znala šta se tačno desilo, jer u sledećem trenutku Garak je ležao dole sa ubodnom ranom stomaka, a El-Evjit brisao o njega nož. "Glupo pseto, krenuo si da ujedeš svoga gospodara? Pogana, bezdušna nakazo, crkni tu i skapaj! Večite vatre pakla su preblaga kazna za tvoje grehe. Trebao sam puno ranije da te uništim i satrem, ovako su mi i tvoji silni gresi na plecima, jer nisam dobro stegnuo uzdu." Došao je do Gale koja je drhtala i plakala. "Idemo mala, ššš.. tiho! On nije vredan tvojih suza! Zmija je htela da te otruje! Zašto plačeš za njim? Zar ne shvataš, došao je da te ubije. Idemo smesta!" Odveo je do vrata, govoreći hladnim, strogim glasom odsutno, "idem da ga dokrajčim, inače može i sa ranom da se pojavi i ugrozi ti život. Sačekaj me!" Zgrabila ga je drhtavom rukom za odeću. "Nemoj, molim te?" Otrgao se i krenuo. "To je podlo, krajnje lukavo, nažalost u jednosmernom koloseku mržnje zadrto, strpjivo i prefrigano stvorenje. O mala.. ako ga smesta ne dokrajčim vratiće se da te ubije, zar ne razumeš? Samo će o tome misliti i samo to raditi dok ne uspe, ili propadne. Ja ga nažalost preterano dobro poznajem. On me je slomio i doveo do tačke pucanja, skoro bezizlaznog ludila. Mučio me je toliko jezivo da sam molio za smrt. Zar ne shvataš konačno? Moram da ga ubijem, jer mi sada preti da uništi jedino što volim i što mi je spas. Ne mogu da mu dozvolim. Ti si mi karta za izlaz iz pakla, ne smem da te izgubim. Mala, vratiće se i.." Prestala je da plače i osmehnula se, prividno hrabro, zbog čega je osetio nešto nalik milosti. "Koga se tiče? Oh, neka se slobodno vrati? Neće me dotaknuti znam to sigurno. Meni je jedino važno da ti ne činiš zlo? Zato nemoj?" Progovorio je neuobičajno nežno, "čuj bebice, ja moram da odem i ubacim ga makar kroz portal, inače ću razmišljati da li će ti ugroziti život. Više se nikada neće boriti sa tobom, već će preko prozora odapeti otrovnu iglu, ili će pucati snajperom, uz jos barem deset morbidnijih, razlizičito jezivih načina da te uništi iz daljine. Moram da odem! Sačekaj me i pregledaj svoje telo, da nema ubodnih rana od iglica? Poslušaj me?" Lagano je gurnuo i zatvorio teška vrata, zatim otrčao, a Gala je ponovo ostala sama iza zatvorenih ulaznih vrata zamka. Popela se gore u predvorje i sela u ogromnu fotelju. Nije pregledala telo, jer je ništa nije bolelo, niti peckalo, zato je bila sigurna da nema uboda. El-Evjit se vratio namršten, stiskajući vidno vilicu, vrio je od besa. "Dovraga i sve nesreće ovog prokletog sveta! Bednik je nestao! Požuri, hitno moramo gore!" Povukao je za ruku i potrčao uz stepenice i nije se zaustavio sve do njihove sobe sa čuvarima. Izdao im je naređenja i čim su ušli pozvao spravicom nekog i naredio jezivim tonom da pretraže ceo vrt i da pogledaju svako skriveno mesto unutar svih zgrada. Neko vreme je posvećeno tipkao internu spravu i rašireni hologram iznad sata. "Dakle tako? Već je bio u par mojih vila, gde mu je zabranjen pristup, a u jednoj obio vitrinu, ukrao "dragulj portala" i pobio sa mojim kućepaziteljem i ubio mi jednog dobermana?" Nervirao se što ga je ostavio u životu. Gledala ga je začuđeno. "Ali on je ranjen, kako.. kako može da.." Viknuo je zažareno i iznervirano, sa slabo prikrivenim besom, "može! Ovo nije prvi put da je ranjen i da jurca da ubije! Ja sam to video više puta i uvek je presudio svojoj žrtvi na najjezivije načine! To je mrcina, otporni bednik, koji uživa u bolu! A tebe moje naivno, hrabro dete on mrzi više od bilo koga na svetu. Zna da si mi opsesija, kao što sam ja njegova! Ja sam budala što ga držim sve ove godine! Već je mator, jer je tek čovek, on ima sigurno oko šesdeset godina. Nikada nisam saznao tačno koliko je star, ali je sigurno oko desetak godina stariji od mene. Moj navodni gard, bivši tlačitelj i zlotvor, krvnik koji mi daje da se iživljavam na njemu, odnosno moli me dok ne pristanem, jer uživa u bolu, u svemu što mu ja serviram. Doveo me je do toga, da mi je sadističko izivljavanje vrhunac lepote i da.." Gala ga je prekinula bleda u licu. "Nemoj to da mi pričaš. Hajde da mislimo samo divenim stvarima? Nemoj više da misliš o njemu? Izbriši ga iz uma, jer tako neće moći da ti naudi." Nasmejao se ledeno, škrgućući zubima. "Neće meni nauditi, jer me obožava najmorbidnijom, devijantno-poganom vrstom emotivne privrženosti, koja se ne može smatrati ni najbleđim otiskom ljubavlji. Da barem hoće meni da naudi, ne bih se toliko brinuo, nego će nauditi tebi. A, ja ne bih podneo da ti se desi nešto loše. Ti si moje svetlo, jedino lepo što postoji u prokletom svetu. Više volim da meni naudi. Može da otvori portal dok spavamo i da.. ne smem ni da mislim! Da mu dopadneš šaka slomio bi te tako naivnu i stidljivu. Razumi konačno, moram da ga uništim. Moram!" Gala je prišla i zaglila ga oko struka. "Nemoj više da misliš o njemu? Hajde da plešemo? Da li ovde možemo pustiti muziku?" Oštro je upitao "da li si se pregledala?" Odmahnula je glavom. "Ništa me ne boli, niti pecka, nemam ranicu.." On je odmah svukao haljinicu i pregledao je temeljno, zatim odahnuo. "Gde si naučila onako vešto da se boriš? Toliko si brza, da ne mogu da ti otpratim pokrete. Dovraga i sva iznenađenja, dakle i ti imaš skrivenih talenata i moći? Pitam se zašto se nisi borila samnom, kada sam te dograbio za vođenje.. hoću reći spajanje? Hmm.. ti bi mogla da budeš jako opasan mali stvor, samo da poželiš?" Smejala se razdragano. "Osim što ne želim da budem opasna. Niti hoću da se glupo svađam, tučem i ratujem sa bilo kim, jedino baš ako moram i nemam drugog izbora. Nedavno sam se prvi put borila sa neveštim zlicama i toliko sam ih lako savladala da je to smešno. Ariel me je učio da se borim. Trenirali smo ubrzanu borbu. Jednom ćeš videti kada se nas dvoje igramo borbe. Do duše on je puno napredniji i veštiji od mene. Njegove pokrete kada potpuno ubrza, čak ni ja ne mogu da otpratim." Gladio je bradu zamišljeno dok je pričala, zatim se nasmejao glasno. "Ariel te je dakle trenirao, nije čudo što si tako opasna. On je preterano vešt protivnik. Zanima me tvoja prva borba? Pokaži mi, hoćeš?" Osmehnula se, prišla je fotelji, na kojoj je sedeo i pomilovala ga po kosi, sagnula se i poljubila ga u usta kratko, zatim ispravila. "Ti uživaš da gledaš delove moga života, zar ne? Pokazaću ti." Osmehnuo se. "Jako uživam, možda više nego što treba, jer želim sve da znam o tebi, da otkrijem sve što mogu. Jako volim da gledam delove tvoga iskustva, tako učim o tebi. Već je svanulo. Nežni leptiriću, ti nisi ovde ni cela dva dana, a ja sam već izmenjen, čak toliko da te volim više od sebe. Skroz sam lud za tobom. Moj prvobitni plan se izmenio već u prvih par sati. A sada, iz dubine duše želim da budeš uvek pored mene i ne mogu o ničem drugom da mislim, sem o tebi. Malo pre si me prvi put sama poljubila bez da tražim, ili te silim. Taj najkraći poljubac me je usrećio više od svih koje sam tražio." Zablistala je smešeći se i sela mu u krilo, zagrlila ga i stisnula, ulivajući svetu vatru unutar njega. "Zelis da vidiš moju prvu borbu, od pre par dana?" Pogledala ga je u oči radosno i poljubila ga malo duže.
Odgledao je njeno veranje po krvu za čupavim mačetom i susret sa lokalnim kriminalcima. Njenu borbu, zatim borbu sa Arielom. "Naučila si i kako da se teleportuješ sama? Pa ti si mogla da mi zbrišeš kada god si htela? Gospode, kakvo iznenađenje!" Ona je klimnula glavom i nestašno rekla. "Mogu još uvek. Ali te jako volim i zato neću bežati. Da li sada jasnije shvataš kako mi je zaista jako stalo da ti pomognem i iscelim te potpuno? Više od svega želim da sopstvenom voljom odlučiš da zastupaš istinu i ciniš dobro, a ne zato što ti ja postavljam takav uslov? Jer zaista sam rešila da ostanem pored tebe ako to odlučiš? I uzgred, dragi moj brate, ostaću kraj tebe, jer ja to hoću, nikako na silu. Niko nigde ne bi mogao da me zadrži na silu. Međutim, ti si isto što sam ja i iz moga Etrela, zato hoću da se borim za tebe. Molim te, zaboravi prošlost i budi najbolji što možeš, ne samo samnom, već prema svima?" On je klimnuo glavom, milujući je po kosi. "Pokušaću. Ne obećavam, ali ću se truditi da budem puno bolji? Da li je to dovoljno?" Htela je da ustane, ali je on vratio. "Nemoj da ideš? Gde ćeš? Hoćeš da ti naručim kapućino?" Osmehnula se. "Htela sam da pustimo muziku? I da, hoću vreli kapućino, to uvek hoću, ali drugo ništa, sem mineralne, negazirane vode, ili prirodnog soka. Da li ti jedeš kao drugi? Da li imas obroke?" Podigao se i spustio je dole "Hajde da pustimo sto voliš? Nekada imam redovne obroke, međutim uglavnom jedem kada sam gladan. Nekada često, ili puno ređe. Ne volim da me bilo šta ograničava i uslovljava, već da svemu budem gospodar, čak i navikama. Od kada ti ne jedeš?" Išla je za njim do sledeće prostorije. "Oduvek jako slabo jedem, samo ako me nateraju na zalogaj-dva. Ali od šesnaeste godine, kada sam zvanično i konačno porasla, ne jedem hranu. Ustvari baš i ne volim hranu, samo kapućino, mozda frape i voće? Dok sam bila u prošlosti, načinili su po mojim nacrtima lonče za ekspreso, tako da će vilovnjaci imati taj izum pre ljudi. Znam da nije trebalo da bude tako, ali ne bih pila obično skuvanu kafu sa mlekom, to mi nije jako fino." Zaustavio se pored visoke, prelepo izrađene komode i otvorio vrata. "Iaberi šta god želiš? Dakle i tamo si sve opčinila toliko, da su se petljali po hodnicima vremena i triput pogrešili vreme i mesto. Visja-Eloh, Ariel i Avalon. Hm.. da li su ti i oni ljubavnici?" Tražila je unutar komode, sve što se može zamisliti od sprava bilo je tu. Pogledala ga je namršteno. "Ne! Samo Visja-Eloh, jer sam imala zadatak da mu pomognem da izađe iz paklene veze, a ni to ne bi bilo da me nije zgrabio na prevaru. Verovala sam da je to Kazdir. Oni izgledaju identično. Osim toga pričao je kao Kazdir i zvao me zvezdice, zato sam bila sigurna da je Kazdir stigao zamnom. Ali to je tek glupa prošlost i nemoj više da me pitaš o ljubavnicima? Avalon mi je samo drug, hvala Bogu, u svim vremenima i svetovima. A Ariel iz prošlosti mi se udvarao isključivo džentlmenski i bio tačno ono, što sanjam od detinjstva. I više stvarno neću da pričam o prošlosti. To nije zanimljivo. Svim čulima, svesno hoću da budem prisutna u ovom trenutku tu, sa tobom. Zar to nije puno zabavnije? Evo pusti mi ovo, gde god da se pušta? Azrea bi voleo tvoje sprave, sigurno bi mu bile interesantne. Hajde da igramo?" Pustio je što je tražila i uhvatio je oko struka. "Ja sam jako ljubomoran. Voleo bih da si samo moja i da te niko nije dotakao." S'nevericom je vrtela glavom. "Ti definitivno ne znaš šta pričaš. Pa ti me ne bi preživeo da sam kao ranije. Ja sam imala fobiju od fizički izražene ljubavi. Ništa nije bilo dozvoljeno. Imala sam panični strah od svega. Nisam mogla da razumem zašto me neko želi, nisam razumela što žude za fzičkim spajanjem, koje me je užasavalo. Veruj mi, ne bi podneo da u to vreme budeš emotivno vezan za mene. Ariel je jedva preživeo početak naše veze. Bilo je to jako loše, više nego užasno iskustvo za oboje. Uh! I opet pričam o prošlosti? Neću i neću to vise da radim! Hajde radije da igramo?" Pomilovao je po glavi. "Znam da si u pravu, jer ako on nije mogao da to podnese, ja bih poludeo i poubijali bi se na kraju. Ti počni da igraš, ja ću proveriti kako stvari stoje s'obezbeđenjem i naručiti nam po frape i kapućino." Dosta dugo je bezbrižno igrala, zatvorenih ociju, kao i uvek. El-Evjit je stajao na vratima sa tacnom i posmatrao je uživajući u svakom zavodljivo-gracioznom pokretu. Promrljao je sebi u bradu, "ti si tek naivno dete i najzavodljivija mlada devojka, koja postoji u oba sveta. Sve mora da te poželi, nije čudo što si me opčinila toliko lako. Dovraga i sva prokletstva, voleo bih da mogu svuda da te vodim sa sobom, nažalost za sada neću moći da te pustim iz ove luksuzne tamnice, gde i sam jedino želim da budem. Više mi ništa sem tebe nije važno. Prokleti Garak je u pravu, začarala si me bez napora ljubavlju, lepotom.. ne iskvarenom, nevinom dušom i preteranom dobrotom. Nemoćan sam pred tobom. Nikada nisam sreo hrabrijeg čoveka, kamoli ženu. Ne mogu da shvatim da me voliš? Toliko sam te namučio i tebi drage ljude, a ti me voliš? Vidiš moju čistu dušu, koju ni sam više ne vidim? Ja se prokleto plašim sam sebe i onog što u afektu mogu da uradim. Plašim se da ću te povrediti i da ćeš me prezreti zuvek, ili još gore od toga." Stavio je tacnu na stočić, zatim joj prišao od nazad i stegnuo, ljubeći joj vrat, tako da se naježi i prođu joj zmarci diž kičme. "Tvoja koža ima najzanosniji prirodni miris, koji se da zamisliti. Ti si savršenstvo, novi model fizičkog obličja, u kome je dragoceni duh Raidie toliko zanimljivo i drugačije od svega izražen. Ja sam već smrtno zaljubljen u tebe. Opčinjen sam potpuno, svakim trenom jače i potpunje. Ako pogrešim, da li ćeš me prezreti? Da li ćeš na prvu moju grešku želeti da me izbrišeš iz sebe?" Povukla ga je vrat i poljubila. On je skoro poludeo istog trena. Prejaka strast se raširila iz njega, tako da nije mogla da se odmakne, koliko god pokušavala, zato je vikala telepatski. Zar mi nisi doneo kapućino? Jedva je pustio i govoreći sa vatrenom željom u očima. "Jesam. Uh mala, opasno me mučiš. Dođi. Skoro drhtim od prejake želje, vidim samo slike našeg spajanja. Bebice, mogao bih danima da budem sa tobom u krevetu i da ne pomislim na bilo šta drugo." Čim je sela na fotelju, stavio joj je čašu sa frapeom. "Popi makar pola?" Pomirljivo je popila, što je više mogla i odmah zatim dobila kapućino. "Vec sam ti zasladio, probaj da li je dobro?" Bilo je savršeno, što mu je i rekla. "Znači već počinjem da shvatam, doduše više instiktivno šta želiš, a šta ne? Ponekad jasno čujem tvoje misli i sve što čujem mi se dopada. Ovo se možda tebi neće svideti, ali mene oduševljava tvoj ego. Nikada nisam naišao na toliko divan, silno zanimljiv ego." Nasmejala se glasno. "Svi iz nekog neobjašnjivog razloga obožavaju moj ego i zato je izvor zivota odlučio da ga uzme kao budući model Raidie, tako da će ne znam tačno kako, ali biti sačuvan posle moje smrti, tako da će izgleda u nekom smislu ostati večito uz nas. Uh.. bespotrebna glupost. Jedino sam ja bila protiv toga i nisam znala da ceo moj Etrel to želi i da su imali zajedničku molitvu da to bude tako. Neshvatljivo priznaj?" On je gledao začuđeno. "Izvor života je učinio nešto pozitivno? Neverovatno! Kada je to bilo? Tvoj ceo Etrel te toliko silno voli? Pitam se da li bi hteli i dalje da ostanu ovde dole bez tebe?" Pogledala ga je zabrinuto. "Rekli su mi puno puta da ne bi ostali ni tren u telima bez mene. Toliko ne želim da to bude tako. I znam da ćeš pre, ili kasnije shvatiti koliko su divni ljudi našeg Etrela. Shvatićeš da nigde nije zabavnije ni lepše, potpuno bezbrižno, u apsolutnoj povezanosti i slobodi, nigde nije toliko sklada, niti se beže uči i napreduje, nego u našem Etrelu. Svi su spečificni i zanimljivi, toliko divni i dobri. Svi se međusobno pomažu i složno isceljuju svet. Shvatićeš da nam je mesto uz njih i da ćeš tako ispuniti čežnju svoje duše. Imaćeš iskrene prijatelje, koji će ti pomoći u svemu što naumiš. Ispuniće ti svaku želju, čak i sebi na štetu, ako je potrebno. To su ljudi koji će pre spasiti druge, nego sebe i podmetnuće svoja leđa rado da ne stradaju tvoja. Tek kada ih prihvatiš, doživećeš istinsku sreću i pripadnost. Jer to su i tvoja duhovna braća, ne samo moja. Kada otvoriš sveti plamen i zasijaš, onda ćeš razumeti o čemu ti pričam." Spustio se pored njene fotelje, sa zagonetnim pogledom. "I sada razumem. Znam koliko ih voliš i koliko te oni vole. Znam da će ti ispuniti sve što poželiš, ili čak nagovestiš i da su puni vrlina. Dovraga i sve sopstvene propasti, sve sasvim jasno shvatam, samo što ne mogu da te delim sa drugima. Dobio bih ubilački bes da te neko dotakne. Poludeo bih do neprepoznatljivog, zato ne valja da se sretnemo. Ti ćeš morati da se odlučiš moj nežni leptiriću za njih, ili za mene?" Tužno je odgovorila. "već sam rešila i dala ti obećanje, koje neću prekršiti. Ukoliko odlučiš da zastupaš istinu i činiš dobro, ostaću pored tebe. Ali i znam kako ćeš samoinicijativno pozeleti da se vratimo svome Etrelu, kada dođe vreme za to. Jer je to prirodno, to ti je potreba. Molim te šta god radio, nemoj namerno da učiniš zlo, niti da slažeš, jer će se alarm tuge upaliti unutar tebe i sve ćemo morati iz početka. Svakodnevno ćemo raditi oproštaj sebi i drugima, dok ne oprostiš potpuno? Jer to je smrt Raidie, samozameranje, to nas uništava. Ja isto sebi zameram svaku sitnu greškicu, dok drugima sve praštam, sebe ću osuditi na krst. I još uvek mi je ostao jedan strah, da ne povredim svoje drage ljude, jer to uvek radim, sve zbog toga što me večito žele za glupavo spajanje." On je slušao pažljivo. "Ja te isto večito želim. Sada te želim. I čim popiješ kafu zgrabiću te bez razmišljanja." Uzdahnula je duboko, a on se nasmejao glasno. "Zar smemo da se tako opustimo dokle god se ne uveriš da je bezbedno? Jer si mi rekao da.." On se nasmejao još glasnije. "Pa ti smišljaš da se izvučeš na ne baš fine načine? Ovo bih pre ja mogao da smislim. Hmm.. mala to ne liči na tebe. Znači i ja utičem negativno na tebe, a ne samo ti na mene pozitivno?" Gala se smejala glasno sa njim. "Tačno. Vidiš, to nije bilo baš časno izvlačenje, ali me i stvarno zanima, da li je pametno.. pa.." On je pomazio po glavi. "Ne brini se nežni leptiriću, obezbedio sam dodatno prostor, do koga je skoro nemoguće stići iz vana. Bez prozora i sa jakim ometanjem svake vrste portala. Hoćeš da vidiš kako izgleda?" Ona je viknula, "jao! Pa ti me na fini način mamiš u zamku? Ne želiš da čekaš još malo? Jer ja ću osetiti baš frku ako samo zato idemo tamo?"On se ispravio, naslonio je i priblizio lice njenom. "Kada ćeš me sama poželeti? Da li ćeš ikada? Hoćeš rado krenuti ako pristanem da se igramo špijuna, ili nečega sličnog usput?" Skoro je iskočila iz fotelje i zasijala od radosti. "Stvarno hoćeš? Igraćeš se samnom! Wou! Prekrasno! Vidi.. mi ćemo špijunirati tajnu organizaciju za koju smnjamo da se bavi ne baš finim poslovma. Zato ćemo pričati na obezbeđenoj frekvenciji, koju ne mogu da čuju. Ako naiđemo na protivničke čuvare, moraćemo ili da se izvučemo finom, naravno lažnom pričom, ili da se borimo. Ali nećemo nikoga ozbiljno da povredimo, samo da ga onesposobimo vezivanjem za kratko, dok ne završimo svoju misiju. E sada, šteta sto nema više učesnika da podelimo strane i uloge? Kako da se igramo špijuna samo nas dvoje? Jer nećemo moći da naiđemo na protivnike.. i zato.. oh da.. setila sam se! Možemo slikati usput tajna dokumenta? Ili već ukrsti neke važne tajne?" On je umirao od smeha "Bože, Bože, zar toliko jako voliš da se igraš dečijih igara? Pa ja onda tačno znam sta ću sa tobom! Sačekaj me tren, stižem brzo!"
Gala je popila skoro sav svoj kapućino i smišljala igrice radosnih očiju. On je stigao noseći dve prekrasne, kabaste kutije, dograbio je za ruku govoreći nasmejano, "hajde moj mali špijunu, idemo u akciju i na kraju u tajno špijunsko skrovište, gde ćes čuti moj sledeći opasni, super-tajni plan." Povukao je i žurno krenuo, ne u hodnik, već do kraja zadnje prostorije u ovom delu zamka, ili specijalnom stanu, ispred koga stoje stražari. "A sada, pažnja moj špijunu, jer smo naišli na prvi tajni prolaz, za koji sam ja teškom mukom saznao špijunirajući levo i desno. Priprema.. pozor i šta će sada biti? K l i c k.. uz sezame otvori se, ili neku viovnačku čaroliju, šta ti je draže?" Velika do plafona viskoka polica za knjige se uvukla i otvorila uski prolaz, kada je pritisnuo skriveno dugme, ili već nešto u drvenariji i to čak unutra. "Gde si to pritisnuo? Pa ja nisam ni videla šta je? Pokaži mi? Ovo je suviše zanimljivo, a ja ništa ne vidim? I hajde zatvori da ja pritisnem mehanizam za tajna vrata?" On je morao da spusti kutije i podigne je da dohvati malu metalnu pločicu, koja je ličila na sve druge spojke u blizini. "Ti si u pravu, ko ne zna za ovaj klick, neće ga nikada ni pronaći, sem ako ne priča sa Etricnim učeteljima, kao ljudi našeg Etrela. Kako ćemo da zatvorimo ova tajna vrata? I odmah se prijavljujem za stiskanje mehanizama ako ih ima?" On je sve vreme umirao od smeha. "Ovde pritisni, hajde? Sada i ja imam isti osećaj kao tvoj Kazdir, da sam nenadano dobio dete, nikako ženu koju želim. Gospode, teško meni! Vidiš mala, to baš opasno ne valja! Ja ne mogu da želim dete, ali dovraga i sve slabosti, tebe silno želim. Od svih prokletih grehova, koje sam učinio, jedino nikada, ali prokleto nikada nisam poželeo dete, čak ni jako mladu devojku, baš nikada, to jedino ne bih mogao. A svaki bednik te vrste odavno je pod zemljom, ako je imao nesreću da me sretne.. svi sem jednog naprokletijeg od svih. Njega sam ostavio kao večitu opomenu sebi da nikada ne zastranim u tom smeru. I sada imam grižu savesti što te toliko želim, jer dovraga sve nezajažljivosti, ti si očigledno tek nezrelo dete, daleko od odrasle osobe. S'druge strane toliko si jako pametno i hrabro biće da kada mi pričaš, ja nemam taj utisak, ali si me sada nokautirala istinom. Da li te ja silim na spajanje? Ti to zaista ne želiš?" Gala ga je posmatrala začuđeno. "Pa ti si me već prisilio. Ja sam molila da budemo samo drugovi. I zašto nisi došao i lupio zaušku Arielu i objasnio mu da se to ne radi, kada nisam znala šta uopšte predstavlja spajanje i doživela silne stresove, otvorila sve kočnice i strahove, predrasude i more strahote.. jedva sam to preživela. A to je bilo verujem pre možda svega sedam-osam meseci, jer ja ne shvatam baš dobro protok vremena, pa ni ne znam koliko je tačno prošlo? Od tada sam preživela jezive lekcije i namučila se jako.. ali najjače sa tim gradivom. Sada je još sve i dobro, jer sam konačno skinula većinu strahova, ostale su mi samo mrvice. Ja nikome ne želim da iskusi ono što sam ja preživela. I sledećeg puta, ako baš moram ponovo da siđem u glupavo materijalno odelo tela, imaću porodicu, koja slobodno priča o svemu, pa i spajanju i znaću tačno šta me čeka. Jer čak nikada nisam ni razmišljala o tome kada mi se desilo. Glupavo sam vikala da hoću dalje i do kraja, misleći da ima nešto još lepše od ekstaze i doživela jezivi šok. Uh.. neću toga da se sećam, to je prošlo hvala Bogu! Idemo?" On je slušao namrštenog lica i vukao za ruku noseći ogromne, kabaste ukrasne kutije. Došli su do metalnog zida. Stavio je ruku na skoro sredinu, bez naznake gde treba da se stavi šaka, dok je ona sve posmatrala zainteresovano. "Ali kako znaš gde da staviš ruku? Ja ne vidim čak ni duhovnim očima tačno mesto? Kako onda?" Odgovorio je zaverenički, dižući obrve značjno, "mali špijunu, to je strogo čuvana špijunska tajna, razumeš? Čak ni tebi, moj najdraži špijunu, neću da je odam." Vratanca u uglu su se uz škljocanje otvorila i oni su morali da se sagnu da bi prošli. On je ponovo došao skoro do sredine metalnog zida i prislonio ruku da se vrtanca zatvore. "Idemo dalje moj voljeni, mali špijunu. Ubacila si me u čistu frku, sada ne znam da li da te usvojim dok ne odrasteš malo, pa tek onda zgrabim, ili je pravedno mojoj napaćenoj, crnoj duši da te želi sada, jer si tolko zavodljivo opasno prelepa i poželjna? Šta da radim? Znam da mi nećeš odgovoriti, ni ne trebaš, ja to pričam više sam sa sobom. Ustvari, jako želim da mi kažeš kako je u redu da te želim i da to nije greh? I još više od toga, puno više, da ti mene želiš, da me voliš i trebam ti kao ljubavnik, sada?" Skretali su betonskim hodnicima čas levo, čas desno, prošli silna raskršća i račvanja u razmim smerovima. Ovo je bio podzemni lavirint, iz koga ona nikada ne bi znala da izađe. "Ako me ostaviš ovde, ja nikada neću znati da izađem, možda uz pomoć Etričnih učitelja, inče bih sigurno ostala zauvek u ovom lavirintu. Kako ti shvataš kuda idemo? Kako si zapamtio ovako komplikovan put? Ja ga ne bih zapamtila ni posle stotog prolaska! Ovo je najtajnije-tajno špijunsko skrovište, koje postoji." On se smejao i vodio brzim koracima dalje. "Kako? Lako, ja sam ga osimslio i projektovao, inače ni ja ne bih zampamtio put godinama. Znam da si nestrpljiva da izđemo iz lavirinta i evo uskoro ćemo naići na malo prijatnije okruženje." Zaista posle sledeceg skretanja su naišli na jedna visoka, masivna vrata. On je izvadio čudni ključ u obliku pločice sa kvržicama i stavio ga u neprimetan, drveni procep i velika vrata su se otvorila tiho bez šuma, zatim ih zatvorio na isti način. Ovaj hol je bio prekrasan, kao da je deo zamka, a ne tajnog skrovišta. "Idemo dalje moj nežni leptiriću? Hajde, još samo malo i stigli smo do najtajnijeg špijunskog skrovišta." Par polukružnih stepenika je isticalo okruglu platformu od belog mermera, sa koje se silazilo u osam identicnih hodnika. "O, Bože! Koji hodnik je pravi? I da li u drugim postoje zamke, kao iz filmova?" On je umirao od smeha. "Silno mi je žao što nisi samnom od početka svog devojaštva. Ti si najzabavnije društvo. Osim toga ja bih te držao još par godina kao mezimče i voljeno dete. Tek onda bih počeo da ti se namećem kao ljubavnik. Još sam u nedoumici i ne mogu da odlučim šta je ispravno činiti? Vidi sada, kada ovo dotaknem postaće bezbedno da prolazimo hodnikom. Četvrti hodnik je onaj pravi, koji nama treba, ali i ostali vode u jako interesantne stanove, koji su opremljeni različto i u različite svrhe. Jedan ti se ne bi ni malo svideo, odnosno zgrozila bi se, vreujem onako pošteno, da ga vidis. I pošto sam pritisnuo ovo.. mi krećemo dalje u stan pravljen specijalno za tebe, moja prelepa pricezice od Gerhida." Pošli su i odmah naišli na jedna lepa bela vrata, jer od predvorja ovde je sve bilo zastrto belim mermerom i blistalo čisto i mirisno. "Ova vrata vode u čudno osmišljenu sobu za dostavu, koja funkcioniše ovako.." Pritisnuo je dugmence pored zakrivljene, prozirne cevi, koja se spuštala sa plafona i izdiktirao narudžbinu. Kapućino, frape, poslastice, sokove i mineralnu negaziranu vodu, uz razno voće. "Tako, a sada krećemo u naš stan. Vratićemo se po napitke i hranu za tačno pet minuta." Išli su još barem desetak metara i stigli do prelepih belo-zlatnih vrata, sa sedefnim pločicama, koja nisu imala kvaku niti bravu. Izvadio je usku zlatnu pločicu sa kvržicama i stavio je u jedan od sedefnih ukrasa. Vrata su se besšumno otvorila, a Gala je znatiželjno provirila, što je njega nasmejalo. "Hajde! Ne moraš da viriš, ovo je tvoje lično tajno skrovište. Sve ovde je pravljeno specijalno za tebe, tako možeš da vidiš koliko sam želeo da si pored mene i kolika si mi bila opsesija. Valjda sam instiktivno osećao da ću se zaljubiti smrtno u roku od par sati i da ću biti nemoćan pred tobom, potpuno u tvojoj vlasti? Nežni leptiriću samnom se dešava čudo neviđeno.. izlazim ekspresnim liftom iz tame na blještavo svetlo, toliko mi je jasno, medjutim, još ne mogu jasno da spoznam šta ta promena sve podrazumeva? Zato strpljivo čekam da otkrijem. A sada sam u velikoj zabuni i pitam se šta da radim? Ti mi nećeš ponuditi lagodan izlaz iz ove teške dileme? Dođi, pokazaću ti raspored prostorija u ovom stanu?" Gledala je oduševljeno enterijer iz bajke. Nestvarno lep, čak ako je moguće lepši od prekrasnih Kazdirovih kreacija. Izašli su iz ogromne sobe za primanja i naišli na talasastu kružnu dvoranu, sa stepeništem u obliku cveta, koje se spuštalo u malo podnožje sa prelepom statuom Raidie, ili tačnije Galijene sa trobojnom vatrom na ispruženom dlanu. Uzviknula je začudjeno, "Raidia? Sa svetom vatrom na dlanu? Toliko je divno izvajana, ali od kog materijala da tako blista belim svetlom?" On je spustio dole kutije i obgrlio oko struka, povukao je do sebe, šapućući blizu njenog lica, "ne samo Raidia, već Adijala Raidia princeza Galijena od Gerhida. Ovo si ti moj nežni leptiriću, načinjena veštom rukom vilovnjačkog majstora, koji je takođe opčinjen tvojom lepotom. Ja sam pronašao ovo blago i otkupio zamenom za silno konvencionalno blago od zlata dragulja i ostalih drangulija, koje mi ništa ne znače. Ali mi je ova mermerna, blistavo bela statua tebe jako puno značila. Vidiš onaj stočić i samo jednu anatomsku fotelju pored njega? E.. tu sam provodio silne noći posmatrajući tvoj nežni lik i samo tada sam se osećao malo bolje. Ali sada si tu.. i budi mi se sve postojaniji plamen svete vatre.. skoro požar. Od malog plamička, koji si mi zapalila u srcu, razbuktao se požar ljubavi, koji me prožima lepotom, za koju sam mislio da je nemoguća za mene." Poljubio je sasvim nežno, zatim sve strastvenije, uz preterana stiskanja. "Neću moći da se suzdržim. Moje prelepo dete, ne mogu da zauzdam sebe, želim te toliko da ću poludeti sasvim, neizdrživo mi je. Znam da nisi još dovoljno zrela za spajanja, ali ne mogu da čekam. Radićemo samo ono što ti voliš, neću te terati da prihvatiš novine i moje bubice, dobro?" Nije znala šta da mu odgovori, bila je skroz crvena u licu i imala potrebu da pobegne. Brzo je promeila temu. "Pokaži mi dalje? Sve sobe, sve što je ovde? I.. i .. nama je već stigao kapućino? Možda je prošlo pet minuta pa.." On se osmehnuo. "Postideo sam te ovako otvorenom i iskrenom izjavom? Da li sam te i razočarao što neću čekati?" Ona je cupkla i konačno odgovorila "Ne znam? Ne znam šta da odgovorim? Pa ja ne razmišljam o tome, skroz na druge stvari sam mislila i nisam.. oh, Bože nemoj to da me pitaš? Jer hoću da ti kažem istinu, a ni sama ne znam šta je istina?" On je zagrlio ponovo puno blaže, osećala je koliko se silno suzdržava da je ne stisne. Poljubio je jako lepo, toliko nežno, sa obožavanjem.
"Dođi, hoćeš da odemo po kafu i sokiće, pa da ti zatim pokažem ostatak stana?" Klimnula je glavom, sretna što konačno neće morati da odgovara na pitanja, kojima ne zna odgovor, ili ako i zna povredila bi ga jako, a to sada nije smela. Otišli su po narudžbu. Začuđeno i zainteresovano je gledala sve upakovano kao iz prodavnice, kao da nije iz kuće, stizalo im je kroz prozirne cevi i čekalo ispod laganih, gumenih poklopaca na otvoru. "Tuda nam stižu napitci i hrana? To je jako interesantno. Ali.. kako je sve hermetički zatvoreno i upakovano? Da li je iz prodavnice? Samo, da li mi ovde imamo prodavnicu? Sada tek ništa ne razumem? Da li je ovo stvarno druga dimenzija, ili samo ograđen i dobro zašticen deo?" On je pomilovao po glavi, sagnuo se otvorio ladicu u zidu, koja nije bila vidljiva, već iskakala iz zida na pritisak i složio sve što su dobili u tacnu sa visoko ograđenim stranicama. "Idemo? Sutra ću te povesti da vidiš našu izvanredno opremljenu kuhinju. Imamo aparat za ekspreso kafu, koji će nam je upravo ovako hermetički zatvoriti i sačuvati joj jako dugo svežinu i toplotu. Isto tako hrana se upkuje pomoću ni malo komplikovanog uređaja. Videćeš sve sutra. I zaista smo na jako negostoljubivoj planeti, gde besene jezive oluje i vladaju opšti haosi, svuda, sem u ovom uskom planinskom pojasu gde je naš zamak i ograđeno, jako dobro zaštićeno imanje. Ovamo se može stići složenim portalima raznih vrsta, ali samo ako se imaju koordinate odredišta, inače je propast pokušati stići dovde. Niko to ne bi uspeo. Ja sam slučajno otkrio ovu planetu i umalo umro dok me je vrtlog sličan Tornadu neprekidno bacao, jedva sam se isčupao uz pomoć najsnažnije magije koju poznajem. Kasnije sam začudo stigao do ovog planinskog venca i kada sam se popeo, jedva sam uspeo da otvorim portal i odem nazad na Zemlju. Pesak mi je bio u ušima i očima, bio sam pun rana i uboja, jedva sam preživeo ovu surovo-zloćudnu planeticu. Zaista je sama planeta takva, da ne dozvoljava da bilo šta uđe ili izađe vani. Nema telepatskih poruka, ničga sem portala i to ne otvorenih na jednostavan način! A sada probaj kapućino iz ovog aparata, da li takav više voliš?" Sipao je u prelepe porcelanske solje i dodao posebno upakovanu penu mleka i sećer. Ona je srknula, govoreći oduševljeno, "jako je fino! Vise mi se dopada ovakav kapućino, uživam u prekrasnom ukusu." Pila je polako zatvorenih očiju, dok je on gledao sa željom, koju nije mogao da skloni od sebe koliko god se borio. Sagnuo se i šapnuo joj, "voleo bih da uživaš u meni isto tako? Da popiješ moje usne i pojedeš svaki drugi deo tela, koji poželiš?" Zagrcnula se i počela da kašlje. On je lupio po leđima par puta, da se umalo srušlila dole, suznih očiju od kašljanja i udaraca koji ni malo nisu nežni. Uzdahnuo je. "Hoćeš da ti pokažem ostatak našeg stana?" Ustala je i govoreći veselo, "da.. i kupatilo da se umijem?" On je poveo oko statue izdignutim, kružnim holom, koji je vodio u razne nove prostorije, koje su se mahom sastojale od dnevne, spavaće sobe i možda plakar-sobe, uz kupatilo, ili još uz prostoriju-dve dodatka. Uz to postojala je biblioteka, teretana i više zaključanih vrata, za koja joj je napomenuo da je neće interesovati. Ovo je bio ogroman prostor, gde bi komotno mogao da stane čitav njihov Etrel. "Pa kako je ovaj stan, ili kompleks stanova toliko jako velik? Jer mi smo krenuli sa prvog sprata? Nismo silazili stepeništem, kako onda?" On se nasmejao glasno. "Čekao sam da to primetiš. Sve vreme smo silazili neprimetnim, postepenim nagibom, koji nas je vodio ispod zemlje u planinu. Samo zato je moguće da imamo još jednu kompletnu veličinu zamka da iskoristimo kako god želimo. Ovo je bilo moje rešenje za bezbednu zonu. Ovde se ne mogu otvarati portali, inače nam ne bi vredelo skrovište. Koji deo ti se najviše dopada?" Razmisljala je. "Skoro da ne mogu da odlučim? I znaš šta mi fali ovde? Velika ljuljaska. Mozda kao dvosed, ili krevet? Ili makar obična ljuljaska? To ćemo jednom namestiti. Sačekaj samo da otrčim i nešto pogledam, pa ću ti reći šta više volim." Odjurila je i vrlo brzo dojurila nazad. "Jako mi se dopada zlatno-narandžasti deo, ali ružičasto-purpurni jos više, dok me je opčinio kristalni, najčudniji, prelepi deo, ili kompletni stančić. To je nama namenjeno! Tu hoću da budemo." Oči su mu blistale, dok je govorio nasmejano, "on se i meni najviše dopada. Mnogo više truda je u njega uloženo, zato je najlepši. A ljuljašku-krevet ćemo dobiti najdalje za dva tri dana i postavićemo je gde god poželiš?" Gala je skakutala veselo u krug po uzvišenom delu oko statue i pevala vilovnjačku pesmu sreće. "Igraj samnom, hoćeš?" Spustio je ponovo kutije, koje je upravo podigao i zeplesao sa njom. Kada se zvršila igra uhvatio je oko struka govoreći "Reci da me želiš? Poljubi me bez da to tražim? Poludeću od silne sreće ako to uradiš?" Gledala ga je radosno. "Stvarno ćeš biti srtan ako to uradim? Onda ću to uraditi, ali ne sada, jer si tražio, pa onda to ne vredi, zar ne?" Ona ga je povukla za ruku, sačekala da podigne kutije i stala. "Sada sam se zbunila, a malo pre sam sve znala. Eto, ne mogu da se snađem, kuda idemo?" On je poveo, dok je brojala tačno iz četvrtog okruglog stuba prolazom. "To ću nadam se zapamtiti?" Prošli su kroz dve divne sobe pune kristala i naišli na svodasti prolaz. "Evo stigli smo u kristalne odaje, tako se sada zovu. Imamo muziku? Hoćeš da mi pustiš nešto za ples? Sada sigurno već shvataš šta volim?" Otrčala je i ponovo pogledala ceo stančić, usput se umila, oprala ruke i vratila se nazad, ali njega nije bilo. Počela je da igra zatvorenih očiju, sasvim prepuštena muzici. On se pojavio u svilenom ogrtaču sa upaljenom cigaretom i čašom prozirnog pića u ruci. Seo je u fotelju nasprem nje i posmatrao je kao zaneseno igra, mrmljajući tiho za sebe. "Meditacija u pokretu, to je za tebe ples? Razumem. Sve što radiš je slično i vodi užitku i to sam shvatio. Dakle to je sistem sreće? Kako da te zgrabim? Prvi put u životu oklevam. Očekivao sam zrelu devojku, a naišao na dete. Prokleto mi je loše dok mislim o tome. Barem da mi pokažeš da to želiš? Međutim nećeš, jer zaista ne želiš? Prokletstvo i svi užasi, ovo će me slomti. Ne valja da suviše razmišljam. Ugasio je cigaretu i iskapio punu veliku času pića, prošao okolo i prišao joj s'leđa. Stisnuo je uz sebe i poljubio u vrat, dok joj je podizao haljinu, odmaknuo se malo i skinuo je, zatim odmah veš, bez pauze, naglo, tako da skoro nije shvatala šta se dešava. Ljubio je po leđima i spuštao do struka i kukova, pa naniže do butina. Zagrizao je krvnički pozadi, da je zaprepašteno vrisnula glasnije od muzike. On je brzo uhvatio za vrat i okrenuo glavu prema sebi, gledao je sa prejakom željom, kao da će je raskomadati i disao teško. Znala je da će zgrabiti za spajanje bez mnogo filozofije i skroz se ukočila, skoro sledila. Savio je preko ruke i stavio širom otvorena usta na grudi i stao, osećao je da je u grču i očekuje bol, zato je nežno poljubio i podigao u naručje. "Poljubi me? Reci mi da me želiš? Moj nežni leptiriću, ti si opet u grču? Ne želiš da se spojimo? Prošao je kroz dve sobe i otvorio visoki deo komode, uzeo dve prelepe flašice ukrašene drguljima, visoke kristalne čaše i vratio se do spavaće sobe, čiji je baldahin kreveta bio ukrašen prirodnim mineralnim rudama, s'akcentom na Gorski kristal, zastrt zavesom od sićušnih, kristalnih perlica i srebrnim okovima. Spustio je flaše na staklena kolica i seo na krevet sa njom u krilu. Gledao joj je zatvorene oči i pitao se šta se to dešava? Da li se plaši? Ne želi da se spojimo? U grču je, znam da je u frci od mene. Sipao je prozirnu tečnost u čašu, polovinu je popio, ostalo uzeo u usta i silom joj dao, ne obazirući se na otimanje. Ljubio je i dalje, dok je krajičkom oka gledao čašu, koju je dopunio prozirnom tecnošću. Pomerio joj je glavu do svog vrata, sa namerom da joj ponovo silom da napitak i umalo ispustio čašu, kada je počela da ljubi po vratu. "To želim moj nežni leptiriću.. to mi treba. Nemoj da prestaneš?" Držao joj je glavu i uživao, a kada ga nežno zagrizla čula je zvuk zadovoljstva. "Pojedi me gde god želiš? Ja jako uživam u tome. Sama slika kako me tvoje medene usne ljube, je nešto za najviši stepen užitka." Posle nekog vremena je shvatio da tu neće biti više ništa i usuo u čašu crvenu gustu tečnost i ponovo joj dao na silu, spusto je na krevet i kleknuo iznad nje, izvadio je iz džepa malecnu, srebrnu kutijicu, odbacio ogrtač i uzeo svtlucavi prah prstima, dunuo je prema njoj i promrljao čaroliju. Ležala je zatvorenih očiju i disala ubrzano. "Pogledaj me? Otvori oči!" Spustio se blizu njenog lica i kada je otvorila oči on se zabrinuo. Zenice su joj bile jako široke, oči izgledale potpuno crne i povremeno se obrtale na gore. "Preterao sam, ovo neće valjati." Grozničavo je razmišljao o nečem sa kontra efektom? Setio se i ozario jer ima taj napitak ovde. Podigao je uz sebe, zatim na svoja kolena i poljubio je. Telo joj je bilo sasvim opušteno, savio je unazad i poljubio joj grudi, sve vatrenije, ona je kmečala kao mače tiho i odsutno. Postao je očajan. Ja sam je ubio! Moram hitno da reagujem! Toliko je preosetljiva. Gospode šta da radim? Ja sam nezajažljivi glupson, trebao sam pažljivije dozirati, zaboravio sam kako ne jede. Sišao je sa kreveta, sa opuštenim, skoro beživotnim Galinim telom i krupnim koracima stigao do komode, zgrabio čudnu, pljosnatu bočicu, čiji je pipak strčao na gore, zapušen čepom sa zlatnim lancem. Zubima je odbacio čep, zatim napunio usta i skoro je bacio na krevet, usuo joj polako tečnost da proguta. Gala se nije branila, samo tiho i odsutno kmečala u znak negodovanja. Razmišljao je, "da sam čist, da mogu da otvorim svetu vatru, moja krv bi bila protiv-otrov, ovako.. to ne vredi, ali to je jedini pouzdani lek! Prokletstvo i svi užasi pakla, moram da pokušam! Uradiću što najviše mrzim, samo zato što tebe prejako volim!"
Podigao je uz sebe, da klekne i držao je sasvim opuštenog tela sa prevrnutim očima. "Molim te oče, dozvoli mi da postanem sveta vatra samo makar danas? Želim da iscelim ovo dragoceno dete. Moram da joj pomognem! Dozvoli mi da zablistam i iscelim je?" Slušao je napregnuto unutar sebe, neprekidno ponavljajući zahtev kao molitvu. Posle barem pet dugih minuta, koji su mu se činuili kao večnost, svest mu se izdigla. Sedeo je u beloj praznini bez uznemiravajućih misli, osećajući se oslobođeno svih stega i uzaludnih pitanja, zatim je začuo jasan dvoglas. "Zasijaj najsnažnije što možeš Vihjastem-Eloh od Raidia? Sretan sam što si me konačno pozvao. U meni je bila uvek prisutna nada da ćeš poželeti da se vratiš ispravnom putu. A sada dođi nazad u ljubav i budi jedno sa svojim Etrelom. Isceli dete-Galijenu. Tvoja krv će joj dati protiv-otrov. Danas će biti tako i sutra ako poželiš. Dovoljno je da s'jasnom namerom naglasiš, iskreno, s'ljubavlju i biće sve što tražiš." On je ponavljao neprekidno u sebi, "želim da otvorim sveti plamen! Iz dubine duše želim da iscelim ovo dragoceno dete! Gospode pomozi mi da zasijam trobojnom vatrom?" Ponavljao je neprekidno, dok je snažna volja ouobličavala reči, a kristalno jasne emocije dozivale željenu stvarnost. Osetio je snažan pritisak, zatim skoro spolja čujan prask, kao kada se čep izbija iz boce šampanjca i zablistao snažno, dok je svaki deo njegovog duha i tela vibrirao ljubavlju. Suze su mu tekle, bez glasa. Ponavljao je unutar sebe zahvaljivajući se izvotu života. "Hvala ti oče što si dozvolio da zablistam i iscelim je!" Probušio je venu i uzeo puna usta svoje krvi i polako joj dao da proguta. Ponovio je to par puta, onda se setio da je intravenozni način brži put do isceljenja i potrčao sa njom u naručju do prostorije za dostavu, izdiktiro je užurbano šta mu treba i gde će to pronaći, vičući da je hitno, jako hitno! Čekao je nestrpljivo par minuta, trudeći se da blista što snažnije trobojnom vatrom, ponavljao je molitvu neprekidno i blistao sve snažnije. Čim je dobio traženo, izvadio je sebi pun špric krvi i dao joj polako. Ponovio je to tiri puta i zgrabio iz cevi druge pristigle špriceve a iskorišteni bacio u kantu. Skoro trčeći je ušao u njihov kristalni stančić i seo sa njom u krilu na krevet. Blistao je sve jače i skoncentriosao se da ulije u nju svetu vatru, a onda se setio da možda može da odvoji otrove iz njene krvi, znao je način, samo ako ima dovoljno jaku svetu vatru? Spustio je na krevet i kleknuo iznad nje. Povukao joj je kapke i pogledao oči. "Zasto se ništa ne dešava? Moja krv bi sada morala da joj pomogne." Skoncentrisao se i stavio ruke iznad njenog tela. Odlučio je da mora da uspe u ovom naumu, mora da izvadi sve otrove iz nje! Počeo je da izgovara glasno reči na vilovnjačkom jeziku, dok mu je iz dlanova izlazio sve snažniji trobojni plamen. Uskoro je celo Galino telo bilo prekriveno trobojnom vatrom, a on polako, ali uporno izvlačio otrove. iznad jedne ruke mu se spiralno okretala bezbojna, a iznad druge ruke crvena tečnost. Pažljivo ih je ubacio u čašu i odahnuo, tek tada shvatajući da je odradio najzahtevniju, naoprednu vežbu namenjuenu razvijenoj Raidi. Suze su mu tekle dok se zahvaljivao izvru života. Gala je otvorila oči. u kojima je blistalo čisto srce Raidie i ugledala ga kako blista tobojnom vatrom, zato je isprva pomislila da gleda Azreu, čak je skoro viknula njegovo ime, zatim shvatila da je to El-Evjit i ozarila se, dozivajući ga po imenu. On je zagrlio tako snažno, da je skoro ugušio ljubavlju. "Moje divo, hrabro dete.. umalo sam te ubio nehotice. Ti si prosetljiva i ne jedeš.. mislio sam da nije dosta.. ali je bilo previše.. i.. izgubila si svest.. a ja sam se molio izvoru života da mi dopusti da zablistam svetom vatrom samo na dan, da bih te icelio svojom krvlju, jer to je najpouzdaniji lek koji znam. Dobio sam dozvolu, čak mi je rečeno da sam dobrodošao nazad u svoj Etrel. Da će se dati sve što poželim i biti ispunjeno, samo ako zatražim. Još uvek ne mogu da poverujem da mi se glas izora obratio, tako divnim rečima dobrodošlice. Rekao mi je da te iscelim. Međutim ja nisam imao strpljenja da čekam i pitam se da li će moja krv delovati kao protiv-otrov i uradio sam jednu zahtevnu operaciju vađenja otrova magnetom Raidie, uz izgovaranje reči čarolije i uspeo sam! Moj nežni leptiriću ja sam uspeo! Izvukao sam iznad ruke u trobojnoj vatri prozirnu i iznad druge ruke crvenu tečnost. Evo ih smešane u čaši. One su bile u tvojoj krvi i organizmu. Još uvek ne mogu da se povratim od iznenađenja!" Ponudio joj je gutljaj prozirnog, lekovitog, ukusnog napitka i sačekao da ga popije. Gala je blistala od sreće, ljubila ga svuda po licu i stezala ga u zagrljaj. "Volim te jako, najjače te volim moj dragoceni brate. Ti si silno čudo! Toliko si jako poželeo da me isceliš? Pa ti me onda istinski voliš?" On je pogledao sa gorućom ljubavlju, vizijom i željom. "Šta vidiš? Galijena od Gerhida ja te istinski volim, svom snagom, više od života! Ti si moje svetlo. Omogućila si mi da ponovo udahnem život i zablistam! Iscelila si me. Otpečatila moj potencijal, a pre toga isčistila more prljavštine, koja ga je skrivala, čak i od mene samog. Poklonila si mi ljubav, radost, lepotu, sve što sam mislio da više ne postoji. Što nije postojalo u paklu u kom sam životario. Zar ne vidiš koliko te silno volim? Najiskrenije te volim, toliko da zablistam za tebe svetom vatrom. Pogledaj moj nežni leptiriću ja blistam svetom vatrom za tebe. Želiš ekstazu? Sada mogu da ti dam što si poželela. Otvori svetu vatru i uli je u mene?" Gala je cupkala od sreće na krevetu, u istinskoj sreći, bljesnula je, još pre nego što je zatražio. "Hoću sve što tražiš, baš sve bez razlike, sve što je pozitivno? A, ja zaista silno želim ekstazu od tebe. Sada ćemo doživeti najlepše što može." Zatvorenih očiju je ulila u njega svoj potencijal, zatim obmotala oko njega u lepoti intenzivne ekstazične čarolije. On je poljubio i polako spustio na krevet, prekrio je telom govoreći "Ovo je iznad svega što svega postoji. Nema lepšeg. Sretan sam.. više od toga, ushićen, zaljubljen, opijen. Kome trebaju napitci i gluposti kada je ovo savršenije od svega što postoji? Ti si jednini napitak koji želim.. samo ti mi trebaš." Smešila se suznih očiju, punih ljubavi. "Ja verujem u tebe i znam da ćeš od sada uvek blistati, jer si već unutar sebe odlučio da slediš istinu i šiniš dobro, kako sebi, tako i drugima. Nikada više nećeš izgubiti sveti plamen. Poljubi me, hoćeš?" On se sgnuo do njenih usana "Prvi put od mene tražiš poljubac i zato ću blistati još jače. Želim da tako tražiš i spajanje? Da goriš od želje i da ti je neizdrživo, da iznad svega čezneš te uzmem. I kada to bude, ja ću umreti od sreće, jer mi je to najvažnije od svega." Sagnuo se i poljubio je nežno, toliko divno. Uživala je u ekstazi i poljupcu, želela je da večito ostane u ovom trenu. Začula je telepatski. Toliko ti je lepo da si pomislila kako želiš da večito ostaneš u ovome trenutku? To mi znači više od svega. I ja imam potrebu da ostanem večito u ekstazi, ovako uz tvoje telo, dok te ljubim, samo.. hteo bih i da budemo spojeni u jedno? Skroz spojeni koliko god više može?" Odgovorila je telepatski, "da smo duhom spojeni što više, uvek i zauvek, ali ne i fizički, jer to ne valja. To nije lepo jer uvek prejako boli. Meni ne valja, to me užasava. Ne mogu to da želim. Možda i tu grešim i možda će moji Etrerični učitelji reći da nije tako, ili se moguće još uvek plašim toga? Oh to ne bi valjalo. Sada trebam da učim najzabavnije lekcije, konačno ne o strahu i predrasudama druge čakre, već kako da teleportujem tebe i mene zajedno? I kako da izvučem otrove magnetom Raidie? To ćeš me ti naučiti, ako hoćeš? Telepatski je začula njegov smeh u umu. "Jako želim da ti prenesem svoje znanje i da učim od tebe ono što još ne razumem. To će biti najsretniji život, ako zajedno učimo, zar ne? Iz dubine duše žudim za tim, samo nikada nisam smeo glasno da izgovorim i priznam sebi. Toliko je lepo, želeo bih da svi makar samo jednom dok su u telu osete ovo blaženstvo. Gala je bila presretna, a kroz um joj je odzvanjala spoznaja, "nema veće sadisfakcije, nego uspeti u onome, oko čega se uporno trudiš, a iznad svega je uspeti da pomogneš nekome u samospoznaji i samoisceljenju. Doživljaj je neopisiv pukim rečima." Obratila se telepatski El-Evjitu, "ti već želiš usrećiš druge? Ti si čudo, ja sam ponosna sto si moj brat. Niko ne može ovako brzo da napreduje, niko osim tebe. Ti me oduševljavaš iznad svih i svega. Usrećuješ me potpuno. Ovo je čudo lepote. Ti si moje najdivnije čudo, čist dar. Vihjast-Eloh od Raidia silno te volim. To što si sada poželeo, otvorilo mi je srce milošću, zato gorim od ljubavi prema tebi. Da nemam otvorenu svetu vatru sada bih bljesnula bez svoje volje. Ti želis da usrećiš druge? Tako si otvorio moje srce." On je zavibrirao celim telom. Osećao je nalet uragana silne strasti i ljubavi uz viziju, kako pokušavaju da se oslobode kroz malu pukotinu. Telo je počelo da mu se trese, kao da je pod strujnim udarom. Vrisnuo je snažno i eksplodirao toliko silno svetom vatrom, da se soba osvetlila kao da je unutar nje bljesnula trobojna Super-Nova. Gala je vrištala zajedno sa njim, jer je osećala sve što i on, kao da se njoj dešava. Ispunila je hiper-ekstaza, kao kada su gore spojeni. "Gospode! Hiper-ekstaza? Dao si mi njjaču ekstazu. Oh Bože, neću drugačije da postojim! El-Evjit za ovim čeznem. Ovako postojimo gore zajedno.. to želim.. uvek.. uvek, ali znam da nije moguće. Čak ne mogu čak ni da mislim, samo da osećam." On je bio u neverici, nije mogao da se načudi intezitetu užitka i lepote. "Galijena, moje prelepo dete, da li ja sanjam? Da li si zaista pored mene, ili sam poludeo i upao u alternativnu realnost svoje sktrivene žudnje? Ovo su drugačije dimenzije postojanja, nego u kojim sam do sada živeo. Isti svet, ali drugi stepen razumevanja, emocija, shvatanja samog sebe i svega što me okružuje, pa i ove telepatske konverzacije sa tobom.. svega, baš svega. Reci mi da ne sanjam? Uštini me? Ujedi me krvnički i pokaži mi da se nisam pogubio?" Čudila se. "Stvarno hoćeš da te zagrizem? Šalis se?" Odigao se i pogledao je prekrasnim pogledom čistog srca. "Oh.. Bože.. gledaš me tako da sva zatreperim? Zaljubiću se smrtno u tebe? Gospode, hipnotišeš me, nisam u stanju da se odvojim od tebe. Volela bih da me uvek gledaš ovako?" On se pokretao tako da oseti spajalicu. "Želim te! Hoću da se spojimo. Postaje mi neizdrživo. Jedva sam do sada istrpeo ovaj požar. Reci da me želiš?" Bez razmišlajnja je potvrdila. "Otvorio si mi srce, zato te iskreno, svojom voljom želim." Naglo je zgrabio i prislonio o svoj vrat. "Ujedi me?" Ona ga je zagrizla, ali to njemu nije bilo dosta, vikao je jače, pa opet jače i tako stalno. Već je mislila da mu je probila kožu koliko jako grize. "Ne mogu jače. Zar nisi osetio bol? Ne sanjaš. Jer onda i ja sanjam zajedno sa tobom, a ako je tako to zovemo realnost. Što je isto privid kao i sve izraženo i neizraženo, sve osim "središnje zvezde", odnosno izvora života u svakome od nas. A mi smo jedan izvor.
Govorio zažareno, sanjalački, "ti si moj izvor, a ja tvoj? To je najromantičnija izjava koju sam čuo. To me pokreće na neviđene podvige. Opija me. Ne mogu više da izdrzim.. eksplodiraću od želje. Dođi i klekni pored mene? Tako. Ispruži ručice." Ulio je vilovnjačko lekovito ulje i rekao u zanosu, "namaži me? O, Bože! Ja neću izdržati da se spojimo. Nemoj više.. dosta." Poljubio je vatreno, zatim okrenuo. "Prva tvoja eksplozija biće i moja.. jer jedva trpim ovaj stepen ekstaze, tek što ne eksplodiram bez dodira." Nagnuo se uz njena leđa i stavio joj ruku na stub baldahina, a drugu na srebrni okov uzglavlja i sa obe šake presao od ruku sa strane njenim telom. Odmaknuo se malo i pogledao je. "Okreni glavu prema meni, unazad? Nemoguća čarolija.. nestvarna lepota. Sada ću zaista eksplodirati samo dok te posmatram." Gledala je sa strane, drhteći od isčekivanja. Adrenalin se povećavao, počela je tesko da dise, baš kao i on. Posmatrao je njene misli oduševljeno i smejao se u sebi. Pa ti mi ostvaruješ želju i umireš zamnom? Neizdrživo ti je? Koliko sve brzo ide, munjevito. A sada, tri sekunde spajanja, ako izdržim toliko? Uhvatio je za vrat, povukao je u nazad i poljubio, dok je prvi dodir spajanja donosio neizdrživi predorgazmični haos za oboje. Statični pritisak joj je namestio silnu eksploziju, od koje su se oboje savili, osim što je on pokušavao sve znane trikove da ne eksplodira odmah i jedva uspeo to da postigne. Oduševljeno je slušao telepatski. "Gospode! Ne gubi se ekstaza ni za tren? Silna lepota! Ali to nije moguće? Neverovatno, skoro sada i ja ne verujem da je istina? Oh.. Bože! Najlepše spajanje.. čudesno." Gledao je prekrasnim pogledom, "da ponovimo ovo ludilo? Probili smo sve granice mogućeg. Tako je moj nezni leptiriću.. već ti kreće ti haos? Sada ćemo zajedno da vrištimo svom snagom." Srušio se preko nje, obmotan u silnoj erupciji orgazma, sa krikom koji bi slomio prozorska okna da ih ima, puno glaniji od njene silne vriske. Čim su se malo povratili, on je skočio i viknuo, "sve neka ode dovraga! Ne tiče me se! Ja ostajem u ovom krevetu sa tobom do kraja ove inkarnacije! Sve ostalo nema smisla! Sve je mizerno i toliko trivijalno. Iza i ispred ovog nema ničeg, ovo je jedina stvarnost koju želim. Za ovim stepenom užitka i čiste lepote čezne čak i nagori crni zlotvor kao što sam ja, ako ne svesno, onda podsvesno, osim što nema sreće da ti je brat blizanac i nećeš mu doći da se boriš umesto njega samog, za spas njegove duše. Nećeš ga uzeti pod svoje okrilje i pokazati mu raj, sveže izvučenog iz pakla. Ali meni jesi! Jos uvek ne razumem potpuno tvoje razloge, ali osećam kako me iskreno volis i znam da ti je silno važna činjenica što sam deo tebe same. Jer ti.. ti si izvan svega, savrsenija Raidia, od same Raidie. Jedinstvena kreacija sazdana od ljubavi i svojom moćnom voljom upravljaš stvorenim. Dragoceni ego Galijene od Gerhida koji će biti sačuvan kao relikvija zauvek? Razumem zašto. Jako dobro to razumem, jer ne postoji ništa slično, ekstremno sanžno, najnežnije nežno. Balans, koji je u stanju da iceli oba sveta. Moj nežni leptiriću uradiću sve što poželiš? Sve i što se smatra nedostižnim. Sve. Gospode, lud sam za tobom." Oči su joj zablistale zločesto, uz obavezne radosne iskrice i čisto srce. "Sve? Ako zatražim otićićeš da upoznas svoju braću, nas Etrel? Čak i to?" Nasmejao se glasno. "Moja opasna mala Raidia? Da, čak i to. Otićiću sa tobom da ih upoznam. Ali ne još, ne dok ne ojačam i naučim sve što trebam, slažeš se?" Ona je skočila van sebe od sreće i zagrlila ga oko struka, naslonila je glavu na njegove grudi. Jedva je postigla da ne zaplače od čiste sreće. " To mi znači više od svega, da moj Etrel bude celovit, Da izmenimo patern vibracije u strogo pozitivan i načinimo čudo. Iz dubine duše želim da pomognem svima da budu makar sretniji, ako ne potpuno sretni. Hajde da nučimo ljude da nema potrebe za patnjom i bolom? Hajde da im obznanimo da smo ovu dimeniziju i sve druge stvorili sebi na užitak, nikako patnju i loše, hoćeš? Ovo je tek dečija igrica, ništa teško, ili strašno. Niko ne tereba toliko ozbiljno da shvata materiju, ona dođe-prođe, ali je duh večan. On se igra i peva pesmu ljubavi stvaranju. Želim da ih naučimo da se igraju bezbrižno, bez strahova i predrasuda. Da shvate kako nema ograda i granica, niti potrebe za glupošću novca, kada se sve može materijalizovati kao od šale. Ono ti stalno i rade, ali ne trenutno, već sa vremenskim odstupanjem i zato ne primećuju sopstveni učinak svemoći. Sve što požele -imaće i na dobro, nažalost i loše. Meni je zlica Garak sa nožem bio smešan, tek zanimljiva dečija igra, bilo mi je zabavno da se igram sa njim, ali kada si ga ti udario, ja sam skoro umrla, jer ne mogu da podnesm da ti pogrešiš i da uradiš bilo šta loše. Ne dok si pored mene. Jako me boli sve ono što će tebe zaboleti. Hoću da budeš sretan. Ja samo za Garaka nemam milosti i možda grešim, ali sada ne mogu drugačije. On je dobio malu, blistavu Raidiu i nije shvatio blago koje ima i mogućnost za svoj spas, suprotno. Zato je on dobio šansu i uništio je. Jer da nije tako, bila bih jako milosrdna i pruzila mu ruku, čak i da je izgubim. Svako ko nije dobio priliku treba da je ima, kao ti sada. Da li sam te rastužila? Oh, Bože, oprosti mi? Dođi, hajde da pevamo i plešemo? Da se deremo iz sveg glasa? Hoćeš?" On je trepnuo, tako da se suza slila i osmehnuo. "Nisam tužan, ne sada. Znam tačno šta mi pričaš i to mi se dopada, jer te konačno potpuno razumem. Dok nisam zablistao svetom vatrom, samo delom sam razumeo, ostalo mi je bilo ili misterija, ili za rezervisano čuđenje. Zato te sada potpuno razumem." Ona je sišla dole sa kreveta i krenula da ga vuče za ruku. "Dođi samnom u drugu sobu, hoću nesto da probam? Ili radije da probamo, jer ne znam da li ću sama to moći? Hajde, dođi?" Kada su stigli do prednje prostorije, zaustavila se. "Slušaj.. pokušaćemo da se zajedno teleportujemo do kreveta spavaće sobe? Znam to sama to da uradim, ali ne umem da povedem sa sobom nekoga, kao što ostali znaju. Hoćeš mi pomoći da naučim?" Klimnuo je glavom. "Naravno. Objasni mi šta da radim?" Blistala je zaraznom radošću, uz zločeste iskrice u širokim zenicama i on je nalazio kako ništa lepše u životu nije video, roneći sve dublje nezaustavljivom plimom ljubavi. "Samo pomisli da smo tamo ništa drugo nije potrebno? To sve ide prirodno, bez napora, barem za nas. Ariel je morao da usporava trenutak i radi milion komplikovanih radnji, ali mi ne moramo, hvala Bogu, inače bih ja to naučila tek za hiljadu godina, za deset inkarnacija možda i više. Mi imamo silne sreće jer smo Raidia, koja sve dobija lako, samo zatraži od svoje braće, ili izvora. Nama je sve pojednostavljeno, jer smo centralni deo unutrašnjeg kruga. Ja ću da zamislim kako smo oboje na krevetu i želeću da se teleportujemo, uz molitvu izvoru, a ti misli to isto? Onda nam možda i uspe?" Klimnuo je glavom i zatvorio oči. Sledećeg trena oboje su dospeli na odredište, virišteći od sreće, skakali su po krevetu kao mala deca. "Uspeli smo! Vidiš? Tu smo oboje, ne samo ja! Oh pa to je divno! A sada novi eksperiment! Opet idemo u sobu, ali ću samo ja zamisliti, a ti razmišljaj o nečem drugom čemu god, da vidimo da li i tako može?" Međutim on se nije pomerio s'mesta. Dotrčala je do njega. "Znala sam! Bez tebe ne mogu ovo da izvedem! Obrnućemo uloge. Ti zamisli da si na krevetu i probaj da se teleportuješ, da vidimo da li si dotigao taj nivo! Ali još je jako rano.. pa.. nego videćemo." On je pokušao međutim ostao je uz nju. Govorila je zažareno, prožeta osećajem zvereničke, dečije igre. "Hajde sada opet identično mislimo i želimo? Gde idemo? U sobu za porudžbine, da naručimo meni upakovani, jako fini kapućino?" Presretni, naručili su dva kapućina, skačući i ludujući. "Ovaj put ti smisli odredište?" Smejao se glasno, radosnih očiju, imala je utisak kao da je sa svojim dvojnikom, što je oduševljavalo. "Do kupatila da pustimo vodu u kadu?" Smešila se. "Dobro, samo mi telepatski pokaži, jer ja ne znam kako izgleda?" Gledala je unutar njegovih misli. "Krećemo?" Bili su u kupatilu i pustili vodu. Tako su se šećkali jedno vreme, teleportujući se svuda redom, sve dok je nije zaustavio. "Puza! Sada smisleno, pijemo kapućino, zatim idemo na kupanje. Hajde još par puta teleportovanje i predah." Upitala je, "da li ti je ovo interesantno? Jer se meni stašno dopada. Sledeća lekcija nam je materijalizacija. To još nikada nisam pokušala, ali ti i ja ćemo zajedno da materijalizujemo za početak recimo.. nešto od nakita, ili kristala?" Oči su mu blistale meko i pitomo. "Misliš da ćemo uspeti?" Odmahnula je rukom. "Ih čarobnjače, gluposti, pa naravno! Sada smo zajedno, celoviti, ne možemo da ne uspemo. Svemoć nam je urođena, samo se treba setiti da je tako, a ovo je način da se setimo, zar ne? Sve je tek igra. Ništa nije ozbiljno. Život je igrica, u kojoj možeš da uživaš silno, ili da patiš isto toliko. A ja želim samo da uživam i to najjače što je moguće." On je kleknuo dole, govoreći zažareno, krajnje zaljubljeno, opijen od sreće. "Ja te prosim! Budi mi žena? Udaj se za mene? Reci da hoćeš?" Namrštila se. "Potsetiću te da imam već dva muža? I Ariela u svetu ljudi i Kazdira u vilovnjačkom svetu. Onda kako? Mislis da se igramo venčanja? To hoću. Ali za ozbiljno nije moguće, sem ako smisliš novi svet, gde ću se udati za tebe? Što je apsurdno. Jer oba puta sam se udala kako bi te sprečili da me otmeš. Neshvatljivo, zar ne?" Zaprepasteno je frknuo, "šališ se? Samo zbog mene si pristala da se udaš za Ariela, čak i za Kazdira?" Govorila je namgođeno, "tačno! Prvi put zato što je De Storen vriskao kako mu treba devica. Ja sam mu lepo rekla da imam puno ljubavnika, ustvari sam imala jednog i odmah zatim dva. Samo zbog njegove gluposti da budem čedna dobila sam i drugog ljubavnika. Tako da dva je isto što i puno. Samo što mi nije verovao, nego je trazio od veća čarobnjaka da presudi da budem njegova. Zato je ispala frka što imam tu prokletu opnu, zabog čega bih bila željena. I tako, smislili su da se udam na brzninu, odmah sutra dan za Ariela, kako bi shvatio da nisam čedna i ne bi me tražio. Ne shvatam postojanje nečeg toliko glupavog i trivijalnog, kao što je ta mučeiteljska opna. Ko kaže da je neko nevin ako to ima ili nema, pa to je van pameti! Praznoverja i bablje priče! A za Kazditra sam se udala zbog lično tebe, jer si tada bio zarobljen, tako da bih uz njega bila zaštićena, ma da ja nisam shvatala što ne može i bez toga, a moglo je. Nego ja tada nisam ni znala da se udajem. Doveli su mu sa zavezanim očima do Zvezdane Kapije Visja-Eloh i Kazdir me je zaprosio. Tako sam ušla sa njim u njegov zamak, a Ariel je bio otrovan i videla sam kako me vara, čista zbrka. Uh, neću da pričam o prošlosti." Oduševljeno je konstatovao, "video sam sve o čemu mi pričaš bez da držim prste na tvom čelu. Zato nisam tražio da gledam, jer bih inače vriskao da to vidim. Ovo mi se jako dopada. Ti ne znaš koliko ja volim tvoj život. To mi je dragocenost. Ispunjen toliko zanimljivim dešavanjima, uzbudljiv, zaštićen, bezbrižan, dok svi od reda obožavaju malu princezicu od Gerhida. A ja više od svih. Galijena, ja bih da vidim svaki doživljaj, svaku scenu i kada god budeš raspoložena pokaži mi sve sto možeš?" Smešila se, odmahujući rukom. "Ja uživam isključivo u ovom trenutku, jer je jedino on važan, sve ostalo ne postoji za mene. Koga se tiče šta je bilo, sada je važno kako je i šta je, jer će to usloviti budućnost. Zato ne marim o glupoj prošloslosti, čak ni najdivnijoj što može biti jer nije sada, već je preživljena, a to je ništavno za mene ovoga trena. Idemo na kupanje? Teleportujemo se, ili se trkamo?" Razmišljao je. "Trkamo se, pošto to nismo skoro radili. Priprema.. pozor.. sada!"
Trčala je svom snagom, bezuspešno. Onda je pomislila da drastično ubrza usporavanjem trenutka, zatim je odustala, jer to nije pošteno. El-Evjit je dotrčao unazad i pitao, "to nije pošteno? Nećeš usporiti trenutak da me pobediš?" Vrtela je glavom zadihano. "Neću! Bilo bi pošteno da i ti to umeš? U protivnom nije pošteno. Jer ću onda sigurno pobediti." On se smejao, odnosno umirao od smeha. "Ovako ćeš sigurno izgubiti, ali je barem pošteno?" Zaustavila se presavijena od smeha. "Ti si sasvim u pravu. Međutim ja ne mogu da uradim ono, što smatram nepoštenim. Posle možemo da se igramo sledeće igre, gde je to dizvoljeno, pa ću te eto pobediti. Ali meni ni malo nije stalo da te pobedim, već da se igram." On se zaustavio, dograbio je i poljubio vatreno. "Meni je stalo da uvek budeš pored mene! Da nikada ne odeš, da me voliš što god možeš više. Zato želim venčanje, kao dokaz da ćeš ostati. Ali to ne znači nšta, zar ne?" Smešila se. "Ne znači, ali zato znači obećanje, koje sam dala, to je sve što ti treba. Ti si izabrao da slediš istinu i činiš dobro i dokle god je tako, ja ću ti biti senka. Ne mogu da zamislim da neko spozna lepotu ljubavi svete vatre i da ponovo bude zlica? Pa to ne može da bude. Misliš da je to moguće?" Bio je zamisljen. "Da li je moguće.. hmm? Samo znam da za mene nije trenutno, ali za ostalo nisam siguran? S'pouzdanjem mogu da tvrdim kako mi ne pada na pamet da budem izvan ovoga stanja nikada više." Iz očiju su joj se prosipale varnice čiste radosti, što ga je fasciniralo. "To je odgovor. Ti ne želiš drugačije stanje svesti. Hoćeš ljubav i dobrotu, zabavno, igru, najlepše. Želis užitak i ekstazu. Iz ovog stanja ne možeš da pojmiš ništa drugo. Što nadalje implicira kako više nisi u stanju da i činiš zlo, već imaš potrebu da deliš sreću i pomažeš, zar ne?" Došli su do kade gde je voda bila jedva mlaka, zato su dodali vrelu. "Tačno, skroz si u pravu. Ne mogu nazad u užas koji sam bio, pa to je toliko usko i mizerno, naspram ovoga što sada jesam. A ti tvrdiš kako će nadalje biti još više i bolje? Ja to hoću, to mi treba. Nemam nameru da se skvrčim i smanjujem, već da rastem neporekidno.. hmm.. naročito za tebe i u tebi. Držao je spuštene oči, što nije slutilo na dobro, zatim je zgrabio za mišice i ni malo nežno gurnuo o zid, dok mu se strastveni požar sirio do suludih granica i prodirao unutar Gale, kao neželjena naredba. Podigao joj je ruke visoko i uhvatio za zglobove šakom, dok je sasvim polako vrhovima prstiju jedva dodirivao najosetljivije tačke, što je unutar nje pokretalo uragan strasti, čak toliko da je eksplodirala svetom vatrom bez svoje volje. "Mmm.. posle kupanja ti spremam specijalno začinjeno vodjenje lju.. hmm.. spajanje. Pripremi se?" Ubacio je u kadu i ušao za njom, dok ona nije mogla da se povrati od naglog obrta situacije i jedva se smirila. Posle svega par minuta u vodi, ustala je i okrenula, posmatrajući zid. "Učinilo mi se da čujem Ariela kako me doziva? Osećam da je blizu, u jezivim okolnostima. Možda u pustinji? I jako je nevreme, stašan vetar duva, sevaju munje, uz zaglušujuću riku gromova. On je povređen, jako povrđen i traži me. O Gospode! Moram da mu pomognem! Idemo! Ne možemo da dozvolimo da naš brat strada! Pa ja bih umrla! Plan je sledeci: teleportovaćemo se do mesta gde je! Ti ćeš ga zgrabiti, povućićemo iz Ariela trunčicu volje i skoncentrisati se da ga teleportujemo nazad zajedno sa nama? Dobro?" Bio je ozbiljan. "Dobro. To mora da se uradi jako brzo, ili ćemo propasti zajedno sa njim. Izlazi, obućićemo se. Jer moj nežni leptiriću, to nije šala, napolju je jezivo, on će stradati. Koliko god da mi je najljući protivnik ja ga poštujem i neću da dozvolim da tako glupo završi." Žurno su se obrisali. "Trčimo na oblačenje!" Klimnula je glavom. Čuj, dok se oblačimo, važan detalj: nemoj da preteraš sa uzimanjem volje iz Ariela, jer će ti pozliti, a ja ne mogu sama da vas nosim. Uzmi polako mrvicu i to je dosta, predosta. Slušaj me, tebi i meni je dovoljna mrva od mrve da radimo čuda. Razumeš?" Pokazao joj je odelo izjedna, gumirano, čudno, jako otporno. "Srećom ja uvek mislim na sve. Preko ovog odela ide sivi skafander od neprobojnih vlakana, što će nas spasiti. A Ariela ćemo zaviti u vreću, koja se raskopčava od istog materijala i bežimo. Videćeš i shvatiti uskoro kako je vani pakao. Moj nežni leptiriću, da znam sam da se teleportujem, nikada ti ne bih dozvolio da kreneš samnom!" Vrtela je glavom namrgođeno. "Gospode! Kao da slušam Ariela. Zar ne razumeš kako ne možeš da me zaštitiš? To što će biti, biće. A ja sam vrlo vešta, ni malo kilava, sem u muško-ženskim odnosima, pa i tu napredujem znatno. Svuda drugo sam opasna ako moram i jako izdržljiva ako treba, naročito kada su moja braća u pitanju." On se nasmejao. "Znam lutkice, ja to znam, pa opet, ovo nije ni za koga. Vani je gadno i više nego užasno lose. Videćeš jer moram da te vodim. Da li si spremna? Dođi.. tako! A sada ovo odelo i maska. Oblači se!" Obukla se najbrže što može. Kada je navukla rukavice osećala se kao nepokretni medved. "Kako ćemo bilo šta brzo ovako obučeni?" Pokazao je. "Uključi ovo dugmence. Tako sada ćeš me čuti i da besni uragan, a besni svuda okolo. Nadzireš li gde je sada?" Bila je očajna. "Ne! Ništa ne vidim! Jao! Hajde da se teleportujemo u dvorište, možda tamo osetim nešto? On je bez svesti, čim ga ja ne osećam!" Podesio joj je sve kaiševe i pregledao je. Poneo je malu torbu sa čudom upkovanih stvari i okčcio o odelo, jer je bila komplet koji se sklapa. "Daj mi ruku? Znači prvo idemo u dvorište?" Teleportovali su se. Išla je u krug i gledala u visoki zid, iskrivljen ka unutra, prekriven istim materijalom od kog je načinjeno njihovo odelo. "Idemo do zida u krug, mozda nešto osetim? Slutim kako je obneznanjen. Požuri idemo ovuda, znam da tuda treba! Gospode ne dozvoli da umre? Molim te oče čuvaj ga? Ako samo pokuša da mi zbriše iz tela, a mene ostavi, opasno ću se naljutiti, jer to ne može da bude!" Trčali su, koliko su mogli od teškog, kabastog odela. Zastala je uzbudjeno. "Osećam ga vrlo blizu! Ariel, gde si?" Krenula je da skida odelo. "Šta to radiš?" Žurno je viknula, "on je gore! Unutar zida je, ili slično tome! Gore čak, čak na vrhu, ispod žice i platna i ko zna čega sve ne! Muči se da izađe odatle! Jezivo izgleda! Kako da se popnemo gore? Teleportovaćemo se?" On je skinuo svoje gornje odelo, dok ona nije zavrsila i izderao se da donesu lestve. "Cuj moje dete, gde da se teleportujemo? Neamo gde da stanemo! Dovraga i sve muke, zar ne vidiš da je zid građen tako, da niko ne uđe, ili ne izađe? Vidi.. mi možemo da se popnemo isključivo pomoću ogromnih merdevina, koje će nam uskoro doneti. Sačekaj?" Bila je odlučna. "Oprosti, ali ne mogu da čekam. On je upetljan u nešto i jedva se kreće. Moram da mu pomognem. Hoćes samnom?" Izvadio je ogromni reckasti nož, pokazujući rukom. "Vidiš onu izbočinu na zidu? Tu idemo. Zagrli me i obmotaj se čvrsto?" Kada su stali nogom, počeli su da klize i propadaju. Jedva se zdržao nožem i zgrabio je oko struka. "I šta sada? Nema mrdanja. Nemaš gde da se uhvatiš, tresnučeš ako pokušaš! To je namerno sagrađeno tako da klizi, da nema oslonca. Zar ne razumeš, nije moguće na ovaj način!" Umalo da se teleprtuju, nedaleko od njih Ariel se probijao kroz razmaknute šipke sa krvavim rukama i sklanjao žicu. Ona je dreknula, "Ariel? Vikala je besomučno, ali je on nije čuo. "Šta je sa njim? Ne čuje me na metara razdaljine? Ni telepatski? Jako se brinem!" El-Evjit je odsecno odbrusio, "hitno se teleportuj, odmah sada! Ne mogu da te držim i njemu pomažem! Kreni! Spasiću ga!" Posmatrla je od dole, kako se El-Evjit vere, zabadjući dva noža o mesta gde je bilo moguće. Jedva je stigao do Ariela. Pogledao mu je oči i nasmejao se. Videlo se kako skoro uopšte nije svestan. "Dođi? Dođi da ti pomognem?" Ariel je ispruzio ruku ka njemu, osmehnuo se na tren i onesvestio. Gala je čekala bez daha. Srce joj je tuklo, a potreba da pomogne gorela buktinjom. Konačno je ugledala šestoricu vilovnjaka, kako im se približavaju, idući pored vozila sa ogromnim, motorizovanim lestvama, koje su se same izdizale u šest redova. Čim su dostigle visinu, vilovnjaci su krenuli da se penju, a Gala u sredini, jer se prva uzverala i grabila brzo napred. El-Evjit je već bio na najbližim merdevinama, otpetljavao i mrvu, po mrvu vadio Ariela iz zida. Bio je tako jezivo upetljan na nekim mestima, da mu se žica usecala u meso. El-Evjit je izvadio iz torbe klešta koja su lako sekla žicu. Sekao je brzo i vešto, međutim žica nije htela da se savije na mnogim mestima uvijena u snop, tako da se silno namučio. Čim je bio slobodan, uhvatio ga je ispod miške, a vilovnjak sa susednih lestvi za noge, dok su se merdevine spustale ujednačeno. Vilovnjak ih je zaustavio da ne udare o čelicno dno mašine, zatim su druga dvojica prihvatila opušteno Arielovo telo. Gala je s'brigom i bolom posmatrala njegovo krvavo lice i kosu, razderanu garderobu i silne otvorene rane po nogama i celom telu. "Gospode, pomozi mu? Brzo u kuću! Tebamo ga istusirati, jer je jako prljav, rane će se zagaditi! To ćemo nas dvoje. Ti ćes ga držati, ja tuferima nežno oprati. Ili u kadu? Šta je bolje? Moramo da ga dobro izribamo, ili rane neće zarasti i gnojiće se. Voda je lek! Hajde idemo! Isećićemo mu garderobu i pažljivo spustiti u kadu. Čim ga izneseš videću da li ima prelome, ili samo rane? Mogu i sada da vidim." Držala se za nosila i isla zarvorenih očiju, dok je El-Evjit pridržavao ispod ruke da ne zapne negde. "Nema prelome. Ali ima napuklih kosti, pored silnih rana. Povređen je skoro svuda. Ne valja. Gospode zašto? Ludi čoveče zašto? Zašto nisi otišao nazad?" Uzdahnula je. "Zadrto stvorenje. Sreca da ne oseća bol. Svako drugi bi svisnuo odavno, ja prva." El-Evjit se začuđeno oglasio, "šalis se? Ne oseća bol? Kako je to moguće?" Odgovorila je namrgođeno, "tako je rođen. On razume bol, jer mu je kako kaže -prisni prijatelj. Bol ga ne kinji kao sve druge, već ga oseća kao nežno milovanje. On shvata pravo lice bola, koje je umesto patnje i kazne, tek nežna opomena. To su njegove reči, dok su ga operisali na živo, uh, čist užas. On je čudo. Otporniji od svih koji postoje. Puno ređe spava, otporniji je i nikada ne boluje, a trpi blizu pedeset celzijusevih temperaturu, koja bi svi ostale ubila. Ariel je sada dragoceno blago, a nekada je bio čista kazna. Kao i ti, sem što si ti bio još drastičniji slučaj. Međutim i on je imao jezive sadisticke tripove, ništa dobro, barem ne za mene. Ja nisam shvatala da me samo plaši. Jer me zista nikada nije povredio, naročito pri spajanju, uvek je najnežniji. Ali video si kada je bio ljubomoran na Lesjia, tada me je pošteno istiskao, što je najgore u podužem spisku mučenja. Dok je sada divniji od svega što postoji. On jako mnogo zna, više od svih, osim Kazdira. I obožava lude sportove, sve ekstremne varijante. Njemu je adrenalin drstično povišen, daleko viši nego nama. To je razlog, zbog kog ne smemo da uzmemo više od mrve mrvice volje, jer bi nas adrenalin sahranio. Uneli su ga u zamak. "Hocemo da ga teleportujemo dole? Ili gore? Gde, ti odluči?" Razmišljao je. "Sa nama dole. On nam je brat rođeni, zar ne?" Nasmešila se i zagrlila, suznih očiju. "Ovo me je usrećilo više od svega. Tačno sam to želela, da prihvatiš svoju braću? Hoćes ga prihvatiti?" Smešio se. "Hoću bez frke! Stvarno hoću. Želim da ga upoznam, jednino strahujem kada otkrije ko sam šta će biti? Možda dođe do knflikta? Ne bih se čudio." Odlučno ga je uveravala, "neće doći, jer on sve shvata, više nego ja. Čim ti vidi oči znaće. Skeniraće te, videti ko si i voleće te svim srcem, naročito jer si Raidia. Uzmi mrvu od mrve volje? Oseti šta ja radim? Polako povuci trunčicu ne više? Dosta. Vrati ako ti bubnja u usima i prejako tuče srce?" Uhvati ga ispod jedne, ja ću ispod druge ruke? U kupatilo sa najvećom kadom! Gde je to? Pokazi mi?" Čim su se teleportovali sa Arielom, El-Evjit ga je podigao u naručje, dok se punila kada i sedeo sa njim čekajuci da mu ona iseče odeću.
"Rane su sasvim zagađene. Prljavština je ušla unutra. Kada je jedini spas za tako nešto. Voda mora biti temperature njegovog tela." Pipnula ga je zabrinuto. "On gori! Naravno, zašto ne i to? Probaću da koristim Arielovu moć da ga skeniram, što nikada do sada nisam uradila. Ali sada moram. Iz Galinih očiju se rasuo zrak duge, videla je svaku kost, sve iznutra kao jeste ovoga trena. "Prekrasna moc! Posmatram creva, tkivo.. kosti. Mogu da uvećam i izoštrim sliku, da gledam delić, ili sve ukupno. Volim da gledam tako. Sećom nema unutrasnjih povreda. A sada kosti.." Pregledala ga je detaljno, onda zatvorila oči, zahvalla se i vratila moć nazad. Odahnula je. "Barem nema preloma i unutrašnjih povreda, ali je glava izubijana posteno i rana do rane ide celim telom! Hajde da ga spustimo u kadu? Ili bolje ti uđi sa njim i drži ga u naručju, a ja ću ga nežno oprati?" El-Evjit je sedeo u kadi, pridržavao Ariela i posmatrao ga ispod trepavica. Dopadao mu se i to jako. Prijala mu je njegova energija. Gledao mu je lice i telo, konstatujuci da je čak i ovako prljav i sav izubijan u ranama -jako lep čovek, tačnije prelep mladić. "Jako je lep, čak možda i previše. Ima nežno anđeosko lice. Iz njega izbija snažni muški potencijal, inače bih bio u iskušenju da ga poljubim." Nasmejala se glasno, zaokupljena ribanjem. "Ti si sasvim lud. Da, jako lepo, čak i nežno lice, o kom on večito viče kako je privid i varka. On trdi da je to čista laž, jer on iznutra nije nežan, mek i divan. Ali to nije tačno. Silna milost zrači iz njega, zato je lice toliko divno i nežno, sve sem opasnih očiju volje, ili pogleda uzvišenog milosrđa. Ti ćeš ga moj brate obožavati, to ti garantujem." El-Evjit je progovorio setno, "Da, ja ću njega obožavati, ali on mene može da s'gađenjem prezre." Vrtela je glavom. "Ako mu pokažeš dobrotu i nejdeš kroz ego i laž, on će te jako voleti. Ali ako slažeš, pretavaraš se i vidi da si egistični bednik, gotov si. Ako mu otvoriš srce milosrđem, plakaće i ljubiće te pola dana. On ne veruje tako lako kao ja. Posmatraće te kroz lupu da vidi promene, neće ti potpuno verovati i prihvatiti dok mu ne dokažeš delom, ne rečima. Možda ti načini testove? Ti si u pravu, on je jako opasan i jeziv, čak nemilosrdan protivnik. Ali kada te voli daće ti celo srce, boriće se za tebe i uvek te spasiti na uštrb sebe. Žrtvovaće se za drage ljude. A svoju braću obožava, čak ih i od mene zaklanja i brani. Mene je najviše namučio od svih, ranije dok nije imao milosti, zato je sada toliko blag i nežan, misli kako mora da okaje grehe, što ja nista ne shvatam? Meni je samo važno da je sada divan, ne znima me šta je bilo. Sada ću oprati i rane, reci mi ako reaguje, da budem nežnija? Uzela je velike tufere gaze i krenula da pere unutra rane, ako je bilo puno prljavštine. Neke rane bile su već zagnojene i crvene. "Gospode! Ovo će boleti. Skinuću mu sav gnoj iz rana, moram. Ovde ću morati da rasečem, ili probušim? O, Ariel, zadrti čoveče! On je lako moguće 48h ovde, ili na nekoj isto tako užasnoj planeti, možda i desetak? Jao-jao, samo da se probudiš, stradaćeš. Ne! Ne smem da mislim tako. Ovo je bio ludi podvig. Kamikaza glupost? Naći me, ili umreti? Nestrpljiv si jako moj ludi brate." Mučila se da skine i izvadi sav gnoj iz rana. "Silna prljavština. Pustićemo ovu vodu da oteče i dodati novu, svežu i čistu. Ja ću, samo mi pokaži gde se odpušta voda? Kako ćemo da ga izribamo pozadi? I trebali bi da operemo i kosu i to blagim šamponom. Meni dođe da mu celo telo natopim najjačim sredstvom za pranje i oribam ga, jer se ova prljavština zapekla i teško ide dole. Da li može ovako jako da se isprlja i da mu se zagnoje rane za dan-dva? Izgleda kao beskućnik, ili pustinjak, koji godinama nije prišao vodi." Klimnuo je glavom. "Može na ovoj jezivoj planeti. Baca te tornado, udara o oštre stene koje vire iz peska i prašine. Cela površina je prekrivena takvim super tvisterima, vrtlozima koji usisavaju u sebe, a nema mesta za skrivanje. I to nije sve, munje tuku neprekidno, vetar reže. Ako te ne pokupe vrtložni, sasećiće te vodoravni nalet jezivog, super-olujnog vetra! Pesak i prašina ulaze u oči, svaku poru i ranicu, seckaju, jer se nalaze u ogrmnim udarima vetra. Što konstantno i bez prekida povređuje. Čak ni moći Ariela tu ništa ne znače. Ja sam skoro podlegao, identično kao on sada." Čudila se, "on ima silne moći, one za kojima glupi ljudi čeznu, opasne moći sve do jedne, pa kako onda nije mogao da se teleportuje iz tvistera, ili se skloni pod zemlju da predahne i razmisli malo? On može da dematerijalizuje sve što poželi, onom moći, koju sam malo pre koristila za skeniranje, pa zašto nije dematerijalizovao nešto što ga muči?" El-Evjit je blagim glasom objašnjavao, "moje milo dete, nije mogao veruj mi. Jedino da uništi celu planetu, na kojoj oseća da si ti. On realno ne bi mogao da te pronađe telepatski, nego je nekako znao instiktivno. Ne znam kako je osetio i nije hteo da odustane, to ja vidim. Eto i ja imam novih moći. A ovu jako volim." Uzdahnula je. "Okreni ga, ovde ništa dalje ne mogu da učinim. Da li smem da mu i rane oribam makar najblažim šamponom.. nečim? Ne mogu da skinem prljavštinu. Ili da pokušam sredstvom za dezinfekciju kada ga odnesemo u krevet?" Natopila je tufer sredstvom za čišćenje lica i polako mu oprala i isprala rane na čelu, jagodicama, čak i na kapku i bradi. Glava je bila sva u ranama, a kosa od krvi. "Opraću mu kosu šamponom, moram. Pažljivo ga je istrljala, pa su ga potopili u vodu do linije lica. Ariel je krenuo da se otima. Stisnuo je za ruku da je jukala. "Ariel, pogledaj me? To me boli!" On je pustio, memljajući kao u polusnu, "Vatrice.. ne vidim te.. i.. i ne.. ne čujem, nego te osećam." Ona ga je zgrlila i sva se pokvasila uz suze. "Zašto me ne čujes ni telepatski? Šta ti se desilo moj brate?" On je prošaputao u bunilu, "vatrice.. konačno.. sam.. te pronašao? Ili.. ili.. sanjam? Poludeo sam.. od brige.. ne.. ne mo..gu.. da.." Ponovo se onesvestio, dok je Gala plakala i ponovo uzimala njegovu moć i gledala unutar ušiju. El-Evjit.. izgledaće nam trebati lekar, hitno! Njegove uši su jako stradale! Krv i prljavština su zapečene unutra i mislim i rane.. nisam sigurna? Gospode, šta se dešava?" On je frknuo namršteno, "Daj mi sprvaicu iz unutrašnjeg džepa, ili sat? Ja imam par bolnica, u kojima sam skupio najbolji tim stručnjaka, koji novac može da kupi. Sačekaj pozvaće me za par minuta. Mala, ne brini, sve će biti dobro." Neprekidno je otkrivala nove porazavajuće stvari. "On i ne vidi? Pogledaj mu oči, da li su stradale?" Drhtala je celim telom od stresa. "Ja se sva tresem, ne smem, povrediću ga dodatno i odmah zatim umreti. Ne mogu.. ti pogledaj, pa mi reci?" Očitavala je redom molitve da mu oči budu dobro. "Nije baš dobro, ali nije ni haos. Slušaj me, idi do naše dnevne sobe i otvori ladicu sa trouglom utisnutih Gorskih Kristala. Tu imaš sve moguće Vilvnjačke napitke i lekove. Uzmi onaj, na kom piše da je za oko i onaj za uho. Uzmi i sredstvo za rane, zavoje i znaćeš sve što još treba. Kreni!" Trčala je punih ruku. Našla je sve što im treba i odnela u sobu i na krevet, koji su odredili za Ariela. Uzela je samo malecne bočice za uho i oko. Dotrčala je nazad zadihano. "Sve sam spremila da ga iznesemo. Raširila sam veliki peškir da ga uvijemo kao bebu i ispod nepromočivo platno, koje sam našla. Jer će biti polivanja, gnoja i krvi. Jedino nemamo instrumente." Umirio je. "Ja ću ih doneti čim ga spustim. Da li je najzad gotov?" Prevukla je rukom preko čela, pitajući se da li se ovde još nešto može učiniti? "Gotov je, samo još da mu isperemo oči od peska i prašine, ali ja to ne znam. Da li ti znas? Klimnuo je glavom. "Znam, daj mi kapi? Podigao je kapak i držao između prstiju, zatim obilno prelio oko kapima, koje su klizile i kapale slične suzama. Pošto su oči tretirane, izdigao ga je, a Gala mu sipala kapi u uho, koje su šuštale čujno vani. Ponovila je to nekoliko puta. Nagnjali su ga čas na jednu, čas na drugu stranu. Opet ga je skenirala, mršteći se. "Još uvek ne izgleda dobro. Trerebaće mi jako snažno svetlo da pogledam uho iznutra, jer skeniranjem se čini kako je nešto u debelom sloju zapušilo i začepilo uho. Daj Bože samo prljavština. Još jednom ću mu staviti kapi u uho, pa ga iznosimo." Kada je konačno bio gotov, dodatno su ga istuširali i teleportovali do kreveta. El-Evjit ga je spustio i obrisao polako sve što sme, a dok mu je ona tretirala rane gazicama, natopljenim raznim vilovnjackim rastvorima i sredstvima za dezinfekciju. "Neću ga zavijati u gazu i zavoje. Samo čist čarsav preko tela i to je sve, kažu moji eterični učitelji. Sagnula se i poljubila mu čelo. "Gori, baš propisno gori! Oko 40? To nije frka za njega, pa opet, jako se brinem. Ja ništa ne znam o ranama i isceljenju, to je Lesjiev posao, a i Ariel to radi, još veštije Azrea. Ja nisam do sada nikada, samo što su meni radili, pa tako znam. Pomozi mi? Nauči me nešto? Oh, da! El-Evjit moj drgoceni brate, pa ti si mene spasao? Kako si mi izvadio otrove iz tela? Tako mi možemo njemu iz uha? Nauči me šta da radim?" On se radosno nasmejao. "Moja pametna lutkice! Tačno, to ćemo uraditi i to odmah. Hoćeš da ti napišem reči, ili samo izrecitujem?" Odgovorila je, " zapamtiću, ali ne bih da pogrešim ni slovo, zato mi i zapiši? Pošto je to učinio, s'olakšanjem se smešila. "Dovoljno je da jednom čujem i uvek ću se setiti, ako ustreba." El-Evjit je klečao sa jedne, a ona sa druge Arielove strane. Uskoro, Ariel je bio prekriven buktinjom svetog plamena. Čistila je jedno, a on drugo uho. Vrlo brzo, već za minut-dva sve su izvadili vani. Pesak, krv i smešanu prljavštinu, što se zacementirala u ušima. Gala je grlila i ljubila El-Evjita, zatim radosno skakutala oko njega. "Hvala ti. Ti si čudo! Mi smo mu otpušili uši, i sada će se isceliti. Obožavam te moj vešti brate! Da li smemo i oči da tretiramo tako?" Pomilovao je po glavi. "Ja ću to pažljivo i polako." Zagrlila ga je, povukla za vrat dole i poljubila najlepše što ume. Oči su mu blistale zločesto i zažareno od strasti. "Jedva čekam da završimo, pa da te zgrabim svom snagom. Treba mi nežnost i ljubav.. jako." Isprva se ukočila i zavibrirala strahom, zatim sabrala. "Ja ću ti dati da me zgrabiš, ali na kratko? Jer moram biti pored Ariela da nešto ne krene po zlu, jer.. jer.." Pomazo je po glavi. "Znam. Hajde da započnemo tretman očiju?" Klimnula je. Kada je završio, posmatrala je unutar njegovih šaka, silan pesak i prljavštinu, sa suzama, čak činilo se i zaprljanom krvlju. "Nije moguće da mu je sve ovo bilo u očima? Ja se ponovojako brinem. Da li smo učinili sve što se može? El-Evjit daćemo mu i ekstazu? To će ga najbrže iscliti, jer je to prirodno stanje bića." Osmehnuo se. "Ovo mi se već jako dopada. Rado, moj nežni leprtiriću, najradije od svega." El-Evjit je otišao da opere ruke, dok je ona sedela pored Ariela i ogromnim svetim plamenom prelazila preko njegovog tela.
"Hajde moj nežni leptiriću, idemo, san je jedino što mu je neophodno, jer smo mi učinili sve što smo umeli. Hajde, dođi i mi pravimo pauzu. Za sat-dva ćemo ga obići. On će veruj mi jako dugo spavati. Za sat-dva pošto ga pregledaš, odlučićemo da li da petljamo konvencionalne lekare u naša posla." U Galinim očima zapazio je divljenje prema njemu, što ga je oduševilo i još jače potpalilo strast. "Mislimo identično. Ljudi van našeg Etrela imaju ograničeno znanje i jako malo toga razumeju. Oh.. sačekaj da pitam svoje Eterične učitelje da li još nešto treba Arielu?" Zatvorila je oči i već sledeceg trena naglasila "nismo mu dali vodu, a kažu da mu jako treba. Kako ćemo mu to dati?" Pomilovao je po glavi. "Itravenozno, naravno, pomoću infuzije. Telportovanje u sobu za narudzbe!" Za minut-dva im je stiglo par kesica sa infuzijom u kompletu sa iglama i svim potrebnim. Baldahin je poslužio kao drzač infuzije, koju mu je El-Evjit vešto prikačio. "Da li smo zaboravili još nesto?" Odahnula je i zagrlila ga. "Niša drugo nije potrebno, sve smo dobro uradili i to samo zato što si ti pored mene. Tvoj opseg znanja je daleko širi od mog, što je čista sreća. Da li sam ti rekla da te silno volim? I da sam ti zahvalna? I još jednom da ponovim, volim te najjace, najsilnije, najraširenije i sve u superlativu. Ti si čudo. Transformisao si se za svega par dana.. ili slično? Koliko je proslo od kako sam ovde?" Računao je. Sada će ponoć. Jako dugo smo prali rane i lečili Ariela. Prošlo je punih pet-šest sati samo u isceljenju i još barem sat, sat ipo u skidanju sa ograde. Sada si ovde.. pa računaj na svakih 16h-17h će biti 24h tvog boravka. Znači tek tri ipo dana si pored mene! Nasa veza se meri danima, a ja žudim da si zauvek uz mene. Ariel može biti najviše dan ipo, dva u pretraživanju multiverzuma. Imam osećaj da je on pravo stigao ovamo, jer je nekako osetio. Gals srca mu je govorio, a on je slušao. Znam i da te voli toliko da bi učinio sve za tebe, čak i prekršio odredbe Izvora i pobio se sa celim svetom, ili svetovima, ako to ztatražiš? Ali ti to nikada nećeš zatražiti i zato si vredna njegove ljubavi. Da li si bilo kada tražila nešto materijalno od Kazdira, ili Ariela?" Vrtela je glavom. "Ali zašto da tražim kada sve uvek imam i više nego sto mi treba? Ja ne tražim, ali mi svi sve daju, pa onda, ne shvatam zašto da tražim? Meni ništa ne treba, a imam sve od svega, uvek. Evo i ti mi daješ sve. Ovaj prekrasni prsten, koji jako volim, jedinstven0 je lep. Ali i bez njega mogu da živim sretno, jako sretno, ali bez ljubavi ne mogu, bez istine umirem. To mi treba, a to stvara sve ostalo što god da pomisliš, a ne zatražiš ili zaželiš. Ako poželiš juri k'tebi sa svih strana, zato pazljivo biramo želje." Ja puno brbljam, zaustavi me? Uz tebe sam izgleda jako pričljiva. Ne shvatam zašto?" Nasmejao se glasno. "Zato što ja to jako želim. Pričaj mi i brbljaj sve što ti padne na pamet? Jer meni to toliko jako prija. Tvoja verzija stvarnosti mi je najdraža od svih. Isceljuje me trenutno. Više nisam u stanju da mislim loše, niti da gledam crno. Jer bebice, ja nisam odrastao na ovakvom učenju. Moja majka je bila prekrasna, ali bez volje i tiha žena. Ja znam da je ona mogla, samo da je htela, sve što ti možeš, ali ne znam zašto nije? Jer ako znaš da se boriš, a odvode ti dete, zar se ne bi borila?" Oči su joj zablistale voljom. "Ja bih se borila čak i da ne znam, ali srećom jako dobro znam. I to do smrti. Bilo čije, moje ili njihove, ali ne bih stala nikada. Kao što Ariel nije prestao da traži mene i dospeo ovde, gde je nemoguće dospeti. Ja neću imati dete u ovoj inkarnaciji, jer mi nije zadatak. Možda kasnije ako baš moram, jednu malecnu Raidiu, strogo ženskog roda, kada budem imala najranije 37-8 godina, nikakako pre toga. Tako da joj pružim maksimum znanja i ljubavi, kao i pravu, najsretniju porodicu. Ali to neće biti, jer ja zaista ne želim dete. Pristaću samo ako nemam izbora, odnosno ako mi Izvor Života saopšti zadatak. Drugačije nije ni moguće. Ali moje dete niko neće ukrasti kao mene, niti kao tebe, što je milion puta gora varijanta. Zato u takvim slučajevima treba živeti pod okriljem svoga Etrela, jer naša zajednička moć jeste svemoć i sveznanje samog Izvora i to do krajnih granica. Naš Etrel je pitan da postane ponovo Izvor Života, ali mi još nismo potpuno za. Odnosno ja sam za uvek, jer neću silaziti u telo i biću uvek najsretnija. S'čežnjom zamisljam hiper-ekstazu nad svim mogićim ekstazama kada se ceo nas Etrel gore stopi u jedno i postanemo divna, čudesna moć Izvora Života. To je verujem najlepše od najlepšeg. Da li si ti znao da smo mi nekada bili Izvor Života, vrlo, vrlo davno?" On je vrteo glavom. "Nisam znao, niti sada mogu potpuno da verujem. Kako to znas?" Osmehnula se. "Hoćeš da vidiš kako?" On je držao prste na njenom čelu i zaprepašteno gledao Galino primanje višeg stepena moći, prihvaćenu molbu Etrela da se pripoji Raidii kao matrica njen ego i njeno odgovaranje na pitanja Izvora Života, da bi ego Galijene uvek postojao kao mogući budući model Raide, što je inače neshvatljivo, zatim pitanje da ponovo postanu celoviti kao Izvor Života. On je skinuo prste u neverici. Dakle mi smo nekada bili Izvor? I Izvor Života želi da to ponovo budemo?" Objasnila je, "verujem kako ima dugoročne planove kao i uvek. Jer je isključivo Izvor Života u stanju da vidi celokupnu sliku, a mi tek malecne deliće i zato samo on može da deli upute i niko više. Zmisli dugačak film, koji traje jako, jako dugo i u kome ti kao Izvor posmatraš sve moguće stvarnosti i živote generacijama unapred, jako daleko. I znaš sve šta će biti i zašto je to dobro. Međutim ja malecni ego čovek, koji vidi sićušne delove sopstvenog života i onih, na koje po malo utičem, vrištim "ja bolje znam od tebe!" Okrećući glavu od istine, zapušavajuči uši da ne čuješ njegove upute, patiš i boliš, zatim se pitaš, "zasto je moj život ovakav?" Šta je istina? Možda da tvoje koliko god strasne lekcije uvek imaju svrhu? Ovo tebi pričam moj voljeni El-Evjit, jer to što si doživeo ima upotrebnu vrednost tvome Etrelu, koji će samo zato znati kako da dela i donese prosperitet, ljubav i istinu svima. Ali ima dosta zlih, koji će raditi protiv, međutim, niko od nas neće znati kao da ih pobedi, niko sem tebe. Zato, ja znam da je bilo jako teško i loše, ali to je tek lekcija, a svi imamo teške lekcije, čak i ja. Svaki trunak tuge je težak, a svaka sreća prelepa. Ovo što ti pričam vidim od početka, od kada sam čula da je Raidia zla. Jer nikada, ali nikada Izvor Života neće dati srce, ono najdraže da propadne. Zato sam ja ovde. Ti misliš da sam došla kasno?" On je ima0 suzne oči. "Ne mislim. Ti lično ne bi ni mogla da dođes ranije? Možda tek dan, ili dva, zar ne?" Posmatrala ga je začuđeno "Ali kako to znaš?" On se smejao. "Jao-jao-uh, moj nežni lepririću šta ti misliš da je opasna misterija? Nije ni malo! Vidim sada unutar tebe, eto to je. Tako piše, ili priča tvoje srce. Slatka lutkice pa ja ću se dobro namučiti da te dostignem? Ja jesam navodni čarobnjak najvišeg stepena i reda, jer sam učio logikom i pošteno se namučio. Isto tako sam završio fakultet Fizike, sa naglaskom na Kvantnu Fiziku i mehaniku. Međutim to ništa, baš ništa ne znači sem da sam grejao stolicu kao glupsom vrlo dugo. Punih pet godina u svetu ljudi i deset među vilovnjacima." Zapitala je "zar ti barem među vilovnjacima nije bilo lepo?" Odgovorio je odmahujući rukom "ne ono što bi ti smatrala lepim, ni približno, ali mi je ipak bilo lepše neg bilo gde do tada, ili kasnije, sa jednim izuzetkom do kraja, a to si ti." Smešila se. "Ti si isto imao jako puno žena, zar ne? Ja sam te videla posle jednog sastanka, u drštvu sa dve jako lepe devojke, koje vole šoping." On je vrištao od smeha. "Znači i ti si barem donekle ljubomorna?" Odbrusila je namrgođeno, "nisam ljubomorna, nego ako ti se sviđa bilo ko drugi, a ne ja, trebaš i da budeš sa tom osobom? A ja sve puštam da idu slobodno. Neću nikada nikoga da uslovim. Ali posle tog izbora niko ne sme da očekuje kako će ponovo biti samnom, zar ne? Međutim svi umiru od bola i tuge kada to kažem. Neshvatljivo? Ja ne patim, već izbrišem. A tako i svi drugu mogu mene. Iskreno radovala bih se tome. Imam previse ljubavnika, st0 me vecito nuci i slama. Cak mi je nepodnosljivo. Zato, ako zele drugu uvek cu ih pustiti, ali niko nikada nece moci da ponovo dodje od mene. Pa to ne bi bilo pravedno. I nisi mi odgovorio, da li si bio sa puno zena, ili vila? I da li si voleo barem malo neku od njih?" Uzdahnuo je. "Moram da kazem istinu?" Rekla je nestasno. "Moras! Jer cu inace zlobno gledati unutar tebe i saznacu sto ce me rastuziti, a mozda i naljutiti! Dakle?" Glasno se nasmejao. "Ne mogu da se ne smejem, medjutim ovo nije za smeh. Imao sam jako, preterano puno zena. Ja volim sex. To mi je jedino donekle skidalo tenziju i ponekad mi davalo cak i nesto lepse, sto bi za tebe bilo nistavno i izprzno. A da li sam neke voleo? Itina je da sam ih sve redom po malo voleo, koliko sam bio sposoban. Dok tebe nisam ugledao i zaplesao sa tobom, nisma imao zelju da se smirim. Ali cim sam te uhvatio oko struka i za rucicu doziveo sam bum, ili vise od toga, specijalan eksplozivni crash, zavibrirao sam, ili eksplodirao necim divim, sto pre nije bilo moguce. Hteo sam makar da te poljubim, ali si mi zbrisala sa Lesjiem. I osim tebe, nisam nikada nikoga doziveo ozbiljno, niti kao ljubav, vec vise avanturu u krevetu." Razmisljala je. "Ne razmisljaj previse, nacices nesto da me osudis!" Odbrusila je namrsteno. "Necu naci tebe licno, vec sveukupni musk rod! Toliko volite sve zene, svako krevet iskustvo, sve vam se dopada i sve bi probali, radili.. neshvatljivo? Meni je silno zao sto barem pola moga Etrela nisu zene! Onda bi svako imao voljenog para. Ovako su svi redom ludi zamnom, vise ili manje, ali uvek me prejako vole, neki tajno, drugi javno zele. Ustvari sto zelim da pitam i kazem je: Zar nema jos neke divne slatke i mile devojke, u koju se mozete zaljubiti, nikoga osim mene? To nije moguce! Ustvari me jako muci da svi bez razlike na koje samo malo obratim paznju istoga trena umiru zamnom. To je vec pravilo, nema drugacijeg ishoda. Svi zude da budu besprekidno pored mene, ukljucujuci i tebe. I niko, ili barem jako retko ko hoce da mi bude drug. Svi se odmah prijavljuju u ljubavnike. Eto to nije dobro i to me ozbiljno muci." Gledao je namrgodjeno. "Da li je ovaj govor bio namenjen meni, sa namerom da se uklomim sa scene?" Gala je viknula. "Gospode Boze! Ne! Tebi sam obecala i ne milim cak ni na moje ljubavnike i muzeve koje jako volim. Ne! Mislim na sve ljude, vilovnjake, bilo koga da sretnem na dva minuta zaljubljen je dozivotno i nepovratno. To mislim najvise od svega. Pitam se kako da sprecim buduce katastrofe tog tipa?"
On je prisao i uhvatio je oko struka, povukao je i spustio glavu na njeno celo. "Sta mi ti stalno pricas, za svaku temu? Ne gledaj u proslost? Bitan je ovaj trenutak? Zasto me pitas gluposti koje su prosle i meni nisu vise bitne? I zar nije normalno da svi polude potpuno za tobom, kada si toliko savrsenija od svih drugih, tu ukljucujem narocito sav muski rod? Ti si kao dragulj koji snazno blista medju kamencicima, zato ce svi uvek za dva kratka minuta poludeti i zaljubiti se do kraja zivota. Prihvati to i dobro biraj sa kim ces da stanes ta dva minuta." Ona je rekla zlocesto. "Ha.. ali i ti si Raidia, kada zablistas kao malo cas, svi ce umirati za tobom isto tako. I za mojom ostalom bracom je otimanje. Poalednji put u diskotecu, bilo je jezivo, devojke su ih skoro rastrgle. Oko svakog je bila ogromna gomila, skoro su poludeli jer nista nije vredelo cak ni najgrublje izjave. To je onda kada sam imala svoje prvo iskustvo borbe. A to je zato sto su blistali cistim srcem i zato je bila pometnja. Ja sam isto tako zablistala dan pre.. i jedva smo otisli sa zura." Pitao je. "Sa kime si bila na zuru, zbog koga si tako bljesnula?" Uzdahnula je. "Sa Azraelom. On je divan.. najdivniji." Gledao je namrgodjeno. "Ne valja da pricamo o ovome zar ne?" Nasmejao se glasno i dograbio je stezuci oko stuka i ramena. "Ne valja, bas nikako ne valja! Poludecu opasno, jer sam jako ljubomoran i zelim da budes samo moja i nicija vise! I ja sam kao i svi drugi glupani zaljubljen smrtno u tebe i ne mogu da se kontrolisem kada me zgrabi uzas ljubomore, postajem jako gadan.. previse. Drugo, umro bih od bola da me prevaris sa drugim, sa bilo kim, cak i Arielom. Ubistio bih sebe, mozda i tebe cak, zato mala molim te nemoj to da mi priredis?" Gledala ga je namrgodjeno. "Zar ti stvarno mislis da bih ja mogla da pridjem bilo kome? Ja nisam u stanju da zgrabim koga istinski zelim. Ukocim se i umrem od stida. I ja ne zelim nikoga nikada. Ne mogu nikoga da prevarim. Ali moze neko da me zgrabi kao ti juce i da me ne slusa dok drecim i vicem da necu ljubavnike. E sada ako je to neko van moga Etrela, opasno bih se borila i ne bi me zgrabio, ali ako volim tog nekog ko me zgrabi, mogu samo da vristim, jer ne mogu da nateram sebe da ga ozbiljno povredim, osim ako mi uradi nesto jako lose, sto smatram zlim tek onda. Ne volim sto je to tako. Ali, cak i da se tucem ozbiljno sa Arielom, nemam sansi, sa Azraelom jos puno manje jer on te dotakne i oduzme ti volju, ne mozes ni da mrdnes, cak ni da vices. Jedino bi me Kazdir pustio da ga pobedim, ali samo zato sto nece nikada da se bori samnom. On bi pustio da ga ubijem ako hocu. Moras da shvatis da ja nikada, ali nikome necu prici za spajanje. Nikada! I zato ne mozes da budes ljubomoran." Gledao je zlocesto. "Ni meni neces nikada prici za sopajanje? Znaci ja uvek moram da iniciram? Cak i da umires od zelje neces mi prici?" Ona je bila crvena u licu i skupljenih obrva. "Necu! Jer ne mogu. Ukocim se i umrem na mestu. Ja to ne shvatam kao mogucnost. Ali zato svi drugi nemaju sa tim problema. Retko koje iskustvo mi je zeljeno." On je uzeo u narucje i odneo do kreveta. "Mene si pozelela, zar ne?" Ona je rekla. "Da, jer si namestio cudo. Napredovao si slino. Iscelio me.. dao mi ekstazu nad ekstazama, koja ne prestaje cak ni kada idu eksplozije.. ne moguce divno. Nisam znala da to moze? Ustvari znam da ne moze. Ekstaze se razbije od eksplozije, ali nasa nije. Necemo vise da pricamo o tvome jer.. jer ti.. necu vise da pricam.. samo brbljam." Prekrila je rukom usta, dok je on otisao do plakara, sto je Gala iskoristila da ustane sa kreveta i odsunja se da vidi da li je Ariel dobro. Onda je ipak stala kod vrata plakara i rekla. "Otrcacu da vidim da li je Ariel dobro, odmah cu doci!" Nije pogledala gde je, vec je potrcala i sudarila se sa njim na vratima. "Gde jurcas?" Ona ga je zbunjeno gledala. "Pa zar ti nisi u plakaru?" Smejao se i vodio je za ruku nazad do kreveta. "Ne, bio sam da vidim kako je Ariel." Gala se ozarila. "Bio si da vidis? Da li je dobro? Spava? Da li mu je infuzija podesena? Sve si proverio? Ne sanja lose ili nesto uznemiravajuce?" Smesio se. "Mirno spava kao bubica." Otkopcavao je mandzentne na kosulji. "Otkopcaj me? To ti nije strasno?" Osmehnula se. "Nije." Krenula je da otkopcava dugmice, dok je on gledao zainteresovano. "Evo gotovo je." Zadrzao joj je ruke. "A da je skines?" Vrtela je glavom i smejala se. "Evo.. oh, pa nece.. cekaj.. eto.. sada.. uh.. ni tu? Zapela je mandzetna? Ha.. evo gotovo!" On je zagrlio i privuka do sebe. "To je najlosije skidanje muske kosulje, koje sam doziveo. A sada poljubci po telu? Hajde pokusaj?" Smesila se zlocesto. "Ti zelis da me naucies kako da pridjem nekome, tako da mozes da budes ljubomoran? Salim se.. znam da nije to.. nego.. oh Boze! Ne smem vise da pricam." Stisnuo je uz sebe. "Nemoj da pricas, nego koristi poljubce i dodire? Pocni odavde." Naslonio joj je glavu na svoje grudi. "Ne mogu stvarno. Zao mi je. Mozda cu jednom moci, ali sada ne mogu." Uzdahnuo je i toliko je brzo skinuo garderobu, da ona nije mogla da se nacudi kakot o radi. "Slusaj.. ne mozes da me zgrabis pre nego sto me zavedes. Pa to neide! Stvarno! To mora tako!" Prevlacio je rukama preko tela i gledao je kao poslasticu. "Jao! Ne smes! Razumes? Ja ne mogu sada da mislim o tome ako me nisi skroz zaveo." On se spustio preko nje i sapnuo. "Ja te sada zvodim." Bila je ocajna. "Ne.. ne zavodis. Trebas da mi otvoris srce.. da.." Stavio joj je prste preko usta. "Ssss.. tisina. Nemoj sada da pricas. Prepusti se i osecaj.. nista drugo. Sssss.. tiho." Ljubio je po vratu i celom telu. "Ne mogu! Slusaj me.. jao.. necu tako. Jao.. necu.. necu! Ne mogu tako!" On se podigao i pitao. "Kako neces? Sta hoces?" Gala je bila ocajna i nervirala se. "Slusaj me.. pa ti.. ti.. tri ni nemas otvorenu cak ni stast. Ni ne sijas.. to ne moze.. ja ne sijam! Zar ne vidis da to ne valja? Meni je ovo strasno.. necu tako. Moras da mi otvoris srce. Ne moze drugacije.. pa to svi znaju." On je pitao namrsteno. "Ko to zna?" Brzo je rekla. "Svi.. valjda svi znaju da to ne ide bez.. bez.. da ti je otvoreno srce? Bar kod mene u mom Etrelu svi znaju da ne moze drugacije. Nece biti lepo. Ne moze da bude predivno i kao pre." On je podigao u svoje krilo. "Pokazi mi kako mora?" Ona je zgranuto pitala. "Ja.. ja da ti pokazem? Pa hajde da otvorimo svertu vatru i da namestimo ekstazu? Ali pre toga da plesemo i.. mozda samo jedan ples?" On je prekrio rukom oci i protrljao ih. Uzdahnuo je duboko i rekao "Jedan ples? Ona je rekla radosno. "Da.. samo jedan? Da pustim muziku, ili ces pevati?" Rekla je. "Sta god ti zelis?" Krenuo je da pusti muziku i vratio se brzo. "Kako zelis da plesemo?" Gala je imala suzne oci, prisla mu je zaglila oko struka i naslonila glavu. "Reci mi sta nije dobro? Nesto ne valja osecam to sve vreme. Zasto si me zgrabio kada ni ne mislis o tome? Hoces da mi kazes, ili da gledam unutar tebe?" Uzdahnuo je. "Gledaj, jer ja isto ne znam. Osecam i ja da ne valja.. ali ne razumem zasto odjednom? Gala je rekla ozbiljno. "Samo mi reci da li te nesto boli.. ili.. nije fizicki lose? Jer duhovni bol se cesto prebaci na telo, kao bol tela!. Kako je?" Odmahnuo je glavom, a ona je pogledala unutar njega. "Reci mi da li zelis da sakrijes nesto od mene? Jer ja ovde vidim samo da se jako brines u vezi dosta stvari. Ali ne trebas.. jer sve ce biti dobro. Ne vredi da brines.. jer sve jedno da li ludis od nerviranja i brige, ili si bezbrizan, to sto mora bice. Zato, ne brini. Zar je samo briga? Ja sam osetila puno vise od toga.. jako lose. Hoces mi dati da vidim? Cega se plasis? Pokazi mi? Hoces da ti pomognem? Da izvucem vani magnetom Raidie? Dodji, lezi i prepusti se, misli o ljubavi i koliko te jao volim. Misli kako ce nam biti jako lep buduci zivot.. hoces? Pokusaj! Ja cu izvuci sve lose! Ako ti treba oprostaj, odradi vezbu od juce.. dobro? Ali ozbiljno uradi, ja cu cuti!" On se nasmejao glasno. "Ja nisam dete da se izvlacim. Gospode! Zar mislis da to radim? Tesko! Svasta zlo jesam, ali sve ozbiljno radim i ne zezam se." Nagnula se iznad njega. "Ali.. trebas da shvatis ztivot kao igricu, ne prezahtevno i preozbiljno, vec kako tebi odgovara da budes sretan. Ovde smo da iskusimo novu percepciju, interesantnu.. zato nemoj ozbiljno da shvatas ono sto je tek igra?" On se ozario. "Mali, opasni carobnjace.. nasla si tacno sta mi je! Boze.. ti si moja magija. Ja ne bih ostao dobar bez tebe. Razbio bih se sutra dan u param parcad." Gala je rekla nezno. "Samo jos malo i postaces puno jaci i vestiji, verujem jako mnogo puta snazniji od mene, videces. Samo zaboravi proslost. Nemoj dozvoliti da te vuce u propast, baci je djubre i zaboravi. To nije vazno, samo sada je vazno. A sada si pored mene, zajedno smo i celoviti. Voli me? Ja samo to trazim i nista vise. Budi ovde sada samnom i budi bezbrizan. Niko nikada nece moci da nam naudi nicim. Ja da nemam zadatak tebe da iscelim, ti me nikada ne bi video, niti sreo. Zar ne razumes? Sve je tacno kako treba da bude. Zelim da ti budes sretan i boricu se za to svom snagom. Volim da ti budem potrebna, da ucinim nesto divno, da pomognem. Jer do sada su svi uvek pomagali meni. Moje frke, moji glupavi strahovi druge cakre. Sada je moj red da pomognem. Ne bi me Izvor Zivota poslao kod tebe da je ne moguce, niti toliko brzo po primanju moci." Nasmejao se. "Gospode Boze.. pa ti mislis da te je Izvor Zivota poslao kod mene? Ludice ja sam te kidnapovao.. odnosno prokleti Garak za mene." Gala se smejala "Zar mislis da bi on uspeo da nije bilo dozvoljeno? Ja sam jako cuvano i voljeno bice. Nemam mrvicu slobode, uvek me neko cuva i pazi. Ja ludim od toga. A, kada im pobegnem uvek imam lom i haos. Niko nikada ne bi mogao da me ugrabi, narocito ne sada kada sam zavrsila sa strahovima. Ostala mi je mrvica, ali u dozvoljenim okvirima. Odgledao si moje propitivanje od Izvora Zivota? Znam da je jos onda predvidjeno da te icelim. Pa zar bih toliko vristala da me dovedu kod tebe kada si bio zarobljen?" On se nasmejao. "Sve vise mislim da si u pravu. Ali.. dovraga zasto? Ona je rekla "Zato sto si dragocen Izvoru Zivota kao i meni.. zato! Zato sto imas jedinstveno iskustvo koje ce ti kada naucis da gledas u njega bez bola i straha biti neverovatna prednost u odnosu na sve druge. Videces da ce Ariel dobiti direktne upute od Izvora Zivota da te uvede u nas Etrel. Ja ne dobijam obicno upute jasno kao Ariel, ali znam unutar srca. Meni odgovore kada trazim i pitam. Ali Ariel cuje sve sto se tice celog Etrela i sire. On prvi zna sve. Gospode.. pa sto mislis da se nisam trunku uplasila kada sam videla ko si istinski? Ja znam tvoju cistu dusu, a za mene samo to si ti. Nikako ostale nuz gluposti i lazi, to nije Vihjast-Eloh od Raidia. Kada god ti je mrvica lose dodji kod mene da ti pomognem, dobro? Ali nemoj da me zgrabis i tako nesto, jer ja cu umreti od bola i tuge ako budem imala spajanje bez ljubavi.. to je nezamislivo! I.. El-Evjit molim te idemo da obidjemo Ariela? Hocu da se uverim da je sve dobro?"
Nasmejao se i pruzio joj ruku i obukao tamno ruicasti, svileni kimono sa krunom i njenim pravim imenom. "Nikada nisam imala nesto na cemu pise moje pravo ime.. i dopada mi se srebrna kruna. Ti puno vise volis srebro nego zlato? Ili vilovnjacko zlato pomesano sa srebrom?" On se smesio "Tacno. Volim vise srebro, odnosno od sva tri najplemenitija metala.. nisam ljubitelj zutog zlata. Moj slatki nezni leptiricu, ti si mali hiper-svesni genije i zato cesto zaboravljam da si tek dete. Nikako da pomirim ove dve cinjenice unutar sebe. Malo pre, da me nisi zaustavila, namestio bih silnu gresku i ponovo poceo da mrzim sebe. Moje milo iskreno dete.. ti bi mogla sa tvojom opnicom svakome vikati da ti je prvi ljubavnik. Ali.." Gala je uzasnuto rekla. "Ne bih mogla nikada! Mene bas briga sta ce ko da misli. Ako nisu u stanju da vide moje srce, onda su slepi i ja tu nista trenutno ne mogu. Ja ne smem da lazem zbg sebe, jer cu umreti od silnog bola. Upalice mi se alarm tuge, koji se pali samo kada izgovorimo laz. Kada god te boli ovde, kod grla, znaci da si pomislio, ili izgovorio laz. U neke lazi verujemo kao da su istina. Imala sam puno takvih uzasa lazi unutar druge cakre, jer sam u detinjstvu poverovala da je spajanje dozvoljeno samo ako imas jednog celozivotnog, a kod mene vecitog partnera. Sve ostalo mi je bio smak sveta. Ali nasi Etrericni ucitelji kazu, mozes da imas milion dnevno ili samo jednog ljubavnika vecito, ako je spajanje u caroliji ljubavi sve je dozvoljeno. Ali ako je mimo svetog trojstva ljubavi uvek je zabranjeno. To je istina. Ali ja do skoro nisam mogla to da prihvatim, bez obzira sto sam znala da je istina, borila sam se uporno za laz u koju verujem. I jos jako puno takvih prica. Problem je sto ja mislim da nije moj romanticni izmisljeni koncept da ceznem za samo jednim ljubavnikom, vec da to moje srce kaze. Medjutim sada vise nisam sigurna, jer toliko divnih, cudesnih dragocenih ljudi me voli celim srcem i ja ne znam kako da ih povredim kada mi cine samo dobro i daju mi silnu ljubav.. jer ih istinski volim. Mislis da je to pogresno?" On je stao i pogledao je u oci zacudjeno. "Ti to pitas mene? Ja sam samozivo bice i zelim balago uvek samo za sebe. Meni je ne zamislivo da te delim. Ili si samo moja, ili svacija i ne trebas mi." Ona se nasmejala. "Gospode, ali ja isto tako mislim. Bas isto. I sada.. da li je to ljudska laz koja nam je nametnuta, ili je zaista deo nasceg srca? To moram finalno da saznam, jer ja ne smem da pogresim. Ne zelim da gresim. Reci mi.. ti mislis da je to deo Raidie? Da je istina?" On je ponovo stao i pogledao je, ona ga je gledala sa toliko upitnim, nevinim i neznim pogledom uz tonu ljubavi. Hteo je da vice egoisticno da je to istina, ali nije mogao, nego je samo nezno rekao. "Saznacemo i mene to jako zanima. Ni ja ne znam da li je istina, ali bih voleo da jeste, jer zelim samo jednu zenu vecno." Ona je rekla "Ti i ja samo za vecnost zajedno i Ariel je spojen gore sa nama jako odavno od stvaranja i sigurno zauvek, ali drugi nisu ovako skroz spojeni sa nama, bar ne tako prisno. Ipak su deo naseg Svetlosnog Kruga, sto je nekada bila celina, pa onda sta je ispravno?" On se sagnuo i uhvatio je oko struka i povukao uz sebe. Naslonio je na zid i rekao "Moj nezni leptiricu, zar to nije ocigledno? Ti i ja smo u najprisnijoj vezi, mi smo jedinstveo bice oduvek i zauvek. I samo zato ti mozes da dodjes bez straha kod zlotvora i samo zato ja mogu od demona da postanem sveta vatra. Da li osecas koliko te ne moguce snazno volim? Osecas koliko te zelim?" Klimnula je glavom. "Osecam i to mi se svidja. Jako, jer ja tebe isto silno volim, to nam je urodjeno i nije moguce drugaije." On je podigao malo uz zid i poljubio je strastveno, a ruke su mu klizile po svilenom ogrtacu. "Dolazim u iskusenje da te.. moram da se smirim.. zelis da vidis Ariela? Dodji. Medjutim posle ovog kratkog izleta zelim da mislis samo o meni." Gala je trcala za njim, dok je vukao za ruku krupnim koracima do sobe u kojoj lezi Ariel. Disao je mirno i ujednaceno. Podigla je carsav i sela na krevet, pregledala mu je rane, dok je on pregledao infuziju i da li se sve dobro odvija. "Da li da ih namazem ponovo sredstvima za dezinfekciju i isceljenje rana? Ili je rano da to ponovo radim? Ja ne znam puno o isceljenju fizickog tela i zaista moram da naucim.. sto pre. Ako ti ne znas pitacu moje etericne ucitelje?" Odgovorio je. "Za par sati, ne jos. Sada je najvaznije da ih ne diras, tako da zarastu na miru. Rane se tretiraju najvise dva puta dnevno, ili jednom u isto vreme. Osim ako vidis nesto sto je jos uvek zagnojeno i pod upalom?" Zatvorila je oci. "Pozajmicu Arielovu moc skeniranja, provericu da li smo nesto prevideli?" Zavrsila je i odahnula. Sagnula se da mu skloni kosu sa lica, Ariel je promrljao. "Vatrice.." Zatim je poklopio rukom u kojoj mu je bila prilepljena igla za infuziju. Gala se trudila da se iskobelja, tako da ga ne povredi. El-Evjit mu je sklonio ruku i podigao je ispod ruke da ustane. "Da mu ne previjampo rane? Mislis da je bolje ako ostanu bez zavoja?" On je rekao "Puno bolje. Nemas potrebe da ih previjas ako ne krvare i ne krece se gde ih moze inficirati. Zacudjujuce je koliko mu brzo sve zarasta. Pogledaj.. vec su mu rane kao da su prosla dva dana, ne tek sat i po vremena. Idemo. Docicemo ponovo sledeceg sata. I sacekaj.. evo.. stavio sam ti tabure sa tockicima pored, tako da ne moras vise sedati na krevet." Gledala je Arielovo prelepo mirno lice i slusala kako ujednaceno dise. "Hoces da namestimo ekstazu i damo mu? Ne znam da li vredi dok je skupljen u sredisnjoj zvezdi i spava?" El-Evjit je zgrabio i podigao je uz sebe, u opasnoj pozi i seo na tabure. Poljubio je vatreno i poceo da joj pomera kukove. Otimala se svom snagom i vikala telepatski. Ne smes ovde da me zgrabis! Necu to! Zar me ne cujes? Probudicemo ga! Nemoj! Odgovarao je nepovoljno telepatski. Budi mirna i tiha, necemo ga probuditi! Samo jedan orgazam i oticicemo! Tako je.. jako je lepo! Zgrcila se i stisnula ga svom snagom. El-Evjit je stiskao prejako. Pomerio joj je glavu na svoj vrat i sapnuo. "Hocu da se spojimo ovde.. sada.." Pocela je da se otima ispod njegovg stiska. Disala je tesko i trudila se da ne ispusti ni zvuk. Teleportovacu se ovoga trena ako me ne pustis! Ozbiljna sam! Sto si poludeo? Hoces da ga probudimo i da bude svadje? On je ustao i poneo je vani. "Nemoj slucajno da se teleportujes. Oticicemo u kristalne odaje." Bila je tisina dok je nosio. Pogledala je unutar njega i rastuzila se. Spustio je na krevet i bez reci izasao kroz vrata sobe za odevanje.Odmah je sisla sa kreveta i krenula prema kupatilu. Umila se, oprala ruke i sela na siroko srebrno polukruzno uzvisenje postavljeno oko kade, na kome je stajala visoka srebrna polica, koja je cinila pregradni zid, pun raznih bocica i ukrasnih teglica i raznih kutijica od kristala, koji je bljestao i oslikavao svetlo na tamno ruzicastim i purpurnim zidovima kupatila. Kupatilo je imalo dve prostorije, iza je postojala jos jedna neobicna kada i tus kabina, kao i deo sa izvanredno uradjenim namestajem, koji nije pripadao kupatilu, izdignut na polukruznu platformu. El-Evjit je stajao naslonjen iza pregradnog zida, na visem nivou sledeceg nastavka ovog duplog kupatila i posmatrao je iskosa i razmisljao sta da radi i kako da se postavi? Mucile su ga protivrecne misli, sumnja i ljubomora prema Arielu. Mislio je cas pozitivno verujuci u sve sto kaze, cas je razmisljao kako je naivna budala i definitivno skrenuo s'uma kada je svog najopasnijeg protivnika doveo u svoje najbezbednije skroviste. Gala je ustala i pogledala se u ogledalo i pomolila se tiho. "Gospode, ne dozvoli da bude svadje. Dozvoli mi da ga lako iscelim, da se svi vole, da nas Etrel ponovo bude celovit i da zivimo sretno? I oce, kako da opstanem medju ljudima koji vecito misle samo na spajanje? Ja ne mogu i necu da bude tako. Svi ce patiti.. i ja najvise. Zasto mi ne das zadatak gde nema strasti? Zar ce to vecito tako? Mislila sam kada zavrsim lekcije druge cakre da toga nece vise biti, osim kada ja zelim, sto je hiljaditi deo onoga sto svi drugi zele. Da nema spajanja svi bi se samo voleleli. Kako da namestim mir i ljubav medju svojim dragocenim ljudima? Pomozi mi da shvatim.. kako? Volim te svim srcem moj oce. Dobila sam stvarno tezak prvi samostalni zadatak. Tacno tu nema kukanja, nisam ni mislila da ce biti lako. Uradicu najbolje sto mogu, bar cu se silno truditi. Pomozi mi? Reci mi kako?" Cula je glas. Lako. Pricaj o ljubavi, daj ljubav. Tako. Nasmejala se. "Da! Tacno. Necu vise da pricam o svojim dilemama, mislicu o tome kasnije. Pricacu o ljubavi, dacu ljubav.. sve drugo je ne vazno." Okrenula se oko sebe, nasmejala i zapevala pesmu srece. El-Evjit je vrteo glavom sa osmehom na licu kada je odskakutala i izasla kroz vrata kupatila. "Tesko meni. Ja ne znam sta da radim? Kako dovraga da se postavim? Ona ima dileme? Ja cu da prokleto odlepim i poludim uskoro. Nisam pametan.. dovraga, sada tek ne shvatam sta cu?" Izasao je na druga vrata i pozurio da stigne drugim putem do kristalnih odaja. Kada je stigao nje nigde nije bilo. Namrgodio se i krenuo prema sobi gde lezi Ariel. Ugledao je trobojno svetlo jos iz hodnika. Gala je sedela na tabureu i drzala ruke iznad Arielovog tela u pokusaju da podpomogne isceljenje. Zapalio je ponovo cigaretu, otisao do susedne dnevne sobe i uzeo flasicu sa prozirnom tecnoscu i kristalnu casu. Usuo je i popio punu casu napitka, zatim sipao jos jednu i vratio bocicu na mesto. Vratio se do Arielove sobe sa casom i cigaretom u ruci. Uzeo je spravicu slicnu internom mobilnom telefonu, pomocu kog je odrzavao vezu sa poslugom i svojom gardom. Pregledao je poruke i namrstio se. "Dakle prokleto pseto je prezivelo? Otporna prokleta strvina.." Izgovorio je ljutito ove reci pre nego sto je shvatio gde je i da ce ga ona cuti. Galine ruke su naglo prestale da blistaju, otvorila je oci i pogledala ga. Ustala je, prisla mu i pitala tiho. "Sta ne valja? Da li si dobro? Nesto te je potreslo?" Zagrlila ga je oko struka i naslonila se na njega. "Nemoj da mislis negativno? Molim te nemoj? Msili samo divne misli, tako da dozoves divan zivot. Hoces?" On nije mogao da je zagrli, jer je drzao casu, a u drugoj ruci skoro dogorelu cigaretu. "Moram da uzmem pepeljaru i ugasim cigaru." Veselo je rekla skakucici. "Hoces ja da je donesem gde stoji?" On je pogledao i nasmejao se. "Hajde samnom." U susednoj sobi nasli su srebrnu pepeljaru. Gala je gledala trougao od ogromnih kristala ugradjenih u pod, sa sve tri strane kabastog kreveta carobnjaka sa baldahinom u susednoj sobi i pitala se cemu to sluzi i da li je samo ukras? Zaobisla je i stala u jedan od trouglova pored kreveta. "Ovo sigurno nije samo ukras? Pitam se cemu sluzi?"
El-Evjit je stajao iza njenih ledja zamisljen. "Hoces da ti pokazem?" Radosno je pristala, ocekujuci nesto jako divno, romanticno i bajkovito. Bio je jako namrsten, okrenut ledjima i dvoumio se da li to sto da sprovede planirano? U trenu je odlucio. Okrenuo se munjevito i dunuo joj svetlucavi prah iz otvorene sake u lice, uz mrljanje tihih reci carolije. Gala je stajala kako se zatekla nemocna da se pomeri. Druga cakra joj je eksplodirala strastvenim potencijalom i da je mogla da mrdne uvijala bi se od muke. Ovako je tesko disala i trudila se da ne zavristi od sve snaznijeg ludila predorgazmicnog stanja. El-Evjit je skinuo svoj kimono i prisao naspram nje. Odvezao je ogrtac i ispravio joj ruke, zatim ga skiuo. Gala nije mogla da misli, ni da se pokrene, samo je osecala prejaku ne izdrzivu strast kako je sve jace obuzima. Podigao je u narucje i spustio na krevet. Kristali sva tri trougla su zabljestali, a davidova zvezda od kristala se pojavila iznad baldahina, ciji su stubovi isto tako svetleli plavo-belim svelom. Sa rucnog zgloba je skinuo traku sa jako uvelicavajucim staklom i ekstremnim svetlom, koju je narucio da pregleda Arielove usi i oci, pa je posle pregleda obmotao oko zgloba, za ovu namenu. Stavio je dva velika jastuka ispod karlice, savio i rasirio noge. Sapnuo je u uho "Nemoj da se uplasis, hocu da vidim opnicu o kojoj mi pricas. Zanima me jako da li je jos uvek opstala. Pregledacu te prstima. Nemoj da vristis.. izdrzi.. dobro?" Gala je umirala od silne strasti, a nejasne neprijatne slike pregleda su joj se pojavile u umu, zbog cega je pocela da se buni svom snagom i dreci. On joj je zapusio sakom usta i rekao blizu uha. "Zar moram da ti zapusim i usta? Izdrzi.. bicu brzo gotov. Moram da vidim i budem siguran. Jako me zanima. Ovo mi je jedinstvena prilika. A posle cemo moj nezni leptiricu da ti ugasimo ovaj strastveni pozar, koji jedva trpis. Samo minut.. dobro? Ako zavristis, zapusicu ti necim usta. Jako sam ozbiljan. Tiho." Ona je cutala i trudila se da misli pozitivno, ali je u stvari drhtala od straha. Neprijatne slike su se pokrenule ponovo, nejasne i daleke, dok je strast vrila sve jace unutar nje. Neprijatni bolni pregled se zavrsio brzo, uz njeno kukanje da boli i prigusenu vrisku. El-Evjit je skinuo traku i uvio je oko ruke, vracajuci uvelicavajuce staklo u leziste, ugasio je bljestavo svetlo. "Da li te jos boli?" Galino namrsteno lice i zatvorene oci sa tragovima suza na jastuku, bili su potresan prizor koji mu je stegao srce. Uzeo je u narucje i spustio se na visoko podignute jastuke, ljuljuskajuci je u krilu. Stezao je i ljubio po obrazima i ocima. "Oprosti mi moje slatko, prepametno, voljeno dete. Stari nacini tesko umiru. Stare navike se vracaju da me muce. Trebao sam da te pitam i trazim tvoju saglasnost. Umrtvljenost tela ce brzo proci, vec za mozda petaestak minuta, ali ce strast ostati rasirena sve dok ne odspavas. Ja nemam prov-cini, a svaka carolija sa svetlucavim prahom istice tek posle spavanja, tu nema ponoci. Nisam smeo ovo da uradim. Zao mi je. Hoces mi oprostiti? Reci da hoces? Umrecu od bola ako mi zameris." Gali su tekle suze bez jecanja. Tesio je sto neznije ume. "Nemoj da places.. molim te nemoj? Steze mi se srce dok te gledam. Ne mogu da podnesem misao da sam te povredio. Tvoj himen je neverovatno cudno otporan. Prstenastog je oblika i izgleda kao sastvavni deo vaigne. Tvoja devicanska opna nije samo tanki nabor kao sto je obicno slucaj kod 99% zena, vec izgleda uslovno receno mozda ne puno deblje, ali svakako izvanredno otporno. Opnicu cednosti je lako videti, jer se nalazi izmedju predvorja vagine i vagine. Zabolelo te je jer sam probao da ga rasteglim prstima sto je moguce vise i shvatim koliko je otporan i kako se siri. Isto tako proverio sam grlic materice i zanimalo me je da ispitam celu vaginu, zato je trajalo samo malo duze. Da mi dozvolis uradio bih to puno detaljnije, jer me jako zanima kako to izgleda kod tebe, jer si toliko specificna. Istovremeno sam fasciniran lepotom i cinjenicom sto nema truncice mirisa, cak ni skroz unutra, sto me ne cudi jer je sve potpuno suvo, sto nikako ne valja pri odnosu i stvara bolno trenje za oboje." Gala se prvi put oglasila iznenadjeno. "Za oboje? Pa onda to i tebe boli? Ja to nisam znala. Ali zasto onda.. zato to niko ne kaze.. i.. pa i zasto ne vice, ili ne stane niko?" On se nasmejao. "Iz vise razloga. Zato sto je ne primereno da muskarac kuka, vec trpi. I zato sto su muski stvorovi sadisticki i mrvcu mazohistice prirode, sto je kod ovakvih egoisticnih ludaka sko sto sam ja uhiljadostruceno. Verujem da je i tvoj Ariel od ove vrste ljudi, zar ne?" Namrgodjeno je odgovorila. "Da.. i preterano ekstrman tu.. u prvom delu igre zna da bude bas sadisticki zloban i srecom u dugom delu.. pri spajanju je najnezniji od svih. To je cudna protvrecnost. Ja mislim on samo hoce mene da uplasi.. da bi mi se adrenalin povecao jako. To mi je i rekao jednom i zato je to tako, a i uziva u tome jako. Voli sve ekstrmne, drugima stesne situacije, sportove, motore i sve sto je uzbudljivo, cak i borbu dozivljava kao jako zabavnu igru, to ga odusevjava i stimulise. Ali i ja volim motore i skokove sa zrada i visine, bez padobrana. Volim da se borim, ali kao zabavu ne za ozbiljno, volim trening i vezbe. I jako, ali najjace jako volim da se pentram na visoka mesta. Kao dete nisam silazila sa drveca i krvova. Isfrustrirala sam moju majku, a Lesji je dobijao redovne stresova zbog moje ljubavi prema visokim mestima i previjao mi silne odreotine i mazao uboje. Nekada mi je zao sto jos uvek nisam dete, ili tako bezbrizna i bez stalnog mucenja da me neko zgrabi za spajanje. Nedostaje mi da me niko ne vreba i da sam skroz slobodna i bezbrizna. Na pocetku moje veze sa Arielom jako sam tugovala za detinjstvom i htela svkodnevno barem deset puta da pobegnem nazad kod majke. Ali sada je ipak bolje.. malo bolje, jer nemam toliko strahova i savladala sam jako bolne lekcije. Zaustavi me? Ponovo brbljam o glupostima, a ne smem. Receno mi je da pricam samo o sretnim stvarima, o ljubavi. Nemoj da mi dozbolis da pricam nesto sto ce nas rastuziti i izvesti iz ravnoteze ljubavi. Dobro? Glupava sam. Kako sam smela da zaboravim?" Nasmejao se glasno. "Ti si nezni leptiricu jako daleko od glupavog. Mozda naivna, ali nikada glupava. Mene odusevljava da mi pricas o svom detinjstvu, o proslosti i sretnom zivotu." Zaustavio se i pogledao njene prevrnute oci, koje nije na vreme zatvorila. "Jao-jao.. uh-uh strastveni nalet? Strasno je? Opasna ti je frka i trpis? Pokusavas da budes pribrana i odglumis da ti nije nista, ali ne ide? Hoces da ti pomognem? Sto ne trazis?" Gala je tesko disala i skoro je malo pre vrisnula od naleta silne strastvene eksplozije. "Zasto.. jao.. Boze.. ali zasto si me ovako zacarao? Da ne mogu da se mrdnem i da umirm od strasti.. do blizu eksplozije? Samo.. samo zato da me pregledas?" On se nasmejao glasno. "Ne samo zato. Nisam mogao da te zgrabim. Nikako da te ulovim, bezala si mi i namucila me posteno. Poludeo sam i naglo odlucio da uradim ovo i iskoristim tvoju privremenu nepokretljivost za pregled. Nemam casne razloge, jer ispod svega ide i ljubomora na Ariela. Pobegla si od mene k'njemu, a to me je mala zacnulo vise nego sto sam mislio da moze. Tako nesto bezazleno kao sto je isceljenje.. medjutim dovraga sama cinjenica da bezis od mene ka njemu me je jako potresla i upalila mi jeziv osecaj da me ne volis, ili barem da njega puno vise volis. Opet ti je lom i haos? Trazi da ti ugasim pozar? Trazi da se spojimo? Zelim da cujem kako trazis. Reci mi da te ispunim ljubavlju sto vise mogu, do krajnjuh granica, da ti dam ekstazu i najsnaznije orgazmicne erupcije? Reci mi?" Ona je bila ponovo u jezivo snaznom strastvenom naletu zatvorila je oci i usta da ne vristi. "Neces da mi kazes, cak ni sada? Toliko me ne zelis? Da li zelis da je Ariel na mome mestu? Ili Kazdir? Od njih bi trazila da ti ugase pozar?" Bila je namrstena. "Ne! Ne zelim.. i.. i ne bih! Oh, Boze! Toliko.. zelis.. da.. da ti to kazem?" Odgovorio je promuklo "Vise od sveg to zelim. Reci mi?" Otvorila je oci i pogledala ga, zatim rekla tiho. "Uzmi me.. ispuni me ljubavlju.. i ekstazom? Daj mi eksplozije.. o Boze..
Opcinjeno je izgovorio. "Gospode! Nikoga osim mene ne smes ovako da gledas. Oci su ti sasvim crne i pune pozude, toliko snazne. Prizivaju i traze spajanje. Sve i da mi nisi rekla, ne bih izdrzao da te ne bacima na krevet i da te.. hm.. da se spojimo. Dodji, spojicemo se u vatrometu ljubavi. Dodji moja Raidia da namestimo zemljitrese i vulkanske erupcije uzitka. Dacu ti najlepse sto umem." Spustio je na visoke jastuke i brizljivo namestio ruke i noge kako zeli da budu postavljene. "Sacekaj me. Zaboravio sam vazan potrebni sastojak, bez koga ti ne mozes da se spojis. Brzo cu stici." Otrcao je do susedne dnevne sobe i vratio se sa bocicom vilovnjackog ulja. Izvukao joj je ruke visoko gore i kleknuo cak visoko. Otvorio je prstima usta i probao da stavi spajalicu, zatim odustao. "Dovraga ne ide. Isecices me ostrim zubicima. Laknulo ti je? Ne dopada ti se to? A, kada bih ja to tebi.." Gala je viknula zgranuto. "Ne! To je jako gadno! Uasno! Ne volim.. to je najstrasnije od svega. Ja sam jednom skoro umrla od toga, vratilo me je iz ekstaze.. i.. i bilo mi je lose za mucninu. Necu to nikada." Gledao je zacudjeno. "Ti si definitivno najcudnija zena, odnosno devojka od svih na svetu. Znaci i to je no-no? Ne shvatljivo. Dobro, dovraga ima li neceg sto volis, nesto, bilo sta?" Ona je prevrnula oci i rekla. "Ekstaza.. to jako volim." Uzdahnuo je revoltirano. "Gospode! Ja ne smem tebe da diram, ti ne zelis mene da dotaknes? Zar nista, bas nista od dodira, poljubaca ne volis?" Jedva je trpela prejake strastvene nalete. "Volim poljubce i dodire.. volim da me poljubis u vrat.. ali ekstazu volim vise od svega. I zasto mene trazis za ljubavnicu kada ja nikome ne ogovaram? Svi ste drugaciji, svi zelite nesto skroz drugo. Sta cu vam ja za spajanje? Nadjite druge ljubavnice koje vole isto!. Ne razumem? Zasto mene zelite? Zato me ti zelis? Pa ja sam drigacija. Sa svakom drugom devojkom bi ti bilo lepse, jer zelite isto, zar ne? Ja mogu da ti budem drugarica.. i da imas drugu devojku koja zeli isto!" Gledao je ostro, dok su mu oci sijale ljutitim, pretecim sjajem. "Zelis da imam drugu? Da tebe ostavim na miru? Ne zelimo isto, vec sasvim razlicito, pa ipak mi je sa tobom jedino skoro neshvatljivo prelepo. Sa tobom imam ono sto ne mogu nigde da dobijem. Dovraga mala, osecam svaku tvoju eksploziju, umirem od srece u ekstazi. Ljubav konacno tece kroz mene. Kako onda mozes da kazes da nadjem drugu kada znas da mi je srce bilo mrtvo dok nisi stigla sa namerom da me iscelis? Dakle vec odustajes od mene?" Vatreno je rekla. "Ne odustajem! I necu odustati dokle god cinis dobro.. rekla sam ti.. obecala sam.. ali ti stvarno ne volis sto sam ja ovakva.. sto nista ne zelim i.. ti.. pa ja mislim da bi svi vise voleli druge.. a ja mogu i bez fizickog spajanja da ti dam ekstazu.. i da se duhom spojimo?" Gledao je jos uvek namegodjeno i ostro, cak zlobno. "Ovako cemo da se igramo.. uvescu ti sistem kazni i nagrada, ili ces mi dovraga slomiti srce. Svaki put kada me odbacis sledi kazna, kada me pozelis nagrada. Kako sada da te kaznim?" Viknula je. "Necu tu igru! Necu sistem kazni i nagrada!" Otvorio joj je prstima usta i poljubio je jezikom, uz bolne dodire grudi. "Da li me zelis?" Odgovorila je kratko. "Da." On se nasmejao. "Samo.. kratko da? Ljuta si na mene zbog kazne? Hoces da otvorimo svetu vatru i namestimo ekstazu, kao nagradu za kratko.. da?" Lezala mu je u narucju jos uvek zatvorenih ociju. "Hocu.. jako to zelim." Uskoro je cela soba pocela da blista, a predivna ekstaza je ispunila oboje. On je umirao os silne srece. "Boze.. ovo nije samo lepo, ovo je najlepse sto postoji, nema lepseg. Dovraga mala i ti me pitas sto ne nadjem drugu? Da li si poludela? Hocu samo tebe i nikada vise ni jednu drugu. Razumes? Sta ce mi? Samo tebe zelim moj nezni leptiricu, iskljucivo tebe zauvek! Sta ce sada biti? Reci mi.. sta cu da uradim? Ssss.. o, Boze.. nemoj da vices? Jako polako.. najneznije.. ne zamislivo nezno.." Eksplozija ga je zgrcila, stegnuo je jako i poljubio, dok je ona jos uvek bila ne pokretna i mogla je samo da vristi. "Meni pocinje vise od svega.. da se dopada.. ovako.. nemoguce polako.. spajanje. Mogao bih.. da eksplodiram.. savakog trena.. skoro bez pokreta. Nezni leptiricu to je za opako, slatko ludilo." Rekla je telepatski odusevljeno. Pa mi ne gubimo ekstazu, cak ni kada je eksplozija? Neverovatno. To je cudo za mene! Znaci to nije bilo slucajno i samo jednom.. to moze uvek? Volim.. jako volim sto je tako. Ona se nasmejao. "A, mene? Da li mene volis? Opet ti krece frka?" Umotao je prste izmedju njenih i isteglio joj ruke na gore i poljubio je, cekajuci sledecu eksploziju. Gala je uskoro mogla da se pokrene, a spajanje se nastavilo unedogled, sve dok na kraju nije zaspala potpuno iscrpljena. El-Evjit je otisao i proverio Ariela, prikacuo mu novu bocicu ifuzije i otisao da legne pored Gale. Zakljucao je vrata koja vode u ove odaje i vrata spavace sobe. Gledao je sa obozavanjem neko vreme kako spava i ujednaceno tiho dise, zatim i sam zaspao. Galu je probudila jeziva vriska i plac. Pogledala je u El-Evjitovo telo koje se trzalo, dok je bunacao nerazumljive reci i onda ponovo vrisnuo tako jezivo, da se ona ukocila, zatim ga je prodrmala i pozvala po imenu. On je skocio i tako je snazno i naglo gurnuo da je udarila jako glavu o masivno drveno uzglavlje kreveta. Naslonio joj je noz pod grlo i tek je onda pogledao jezivim pogledom punim besa i kada je registrovao da je to ona, zacudjeno je spustio noz dole. "Nezni leptiricu.. sta se desava? Da li je neka frka? O Boze! Gospode! Da li sam te povredio? Prepao? Sanjao sam strahote.. mislio sam da je bas frka.. ni malo prijatna situacija. Da li si dobro?" Trljala je glavu. "Oh, dobro sam. Nego sam se posteno lupla, ali to je vec proslo. Bol dodje-prodje.. koga se tice. Mene brinu tvoji snovi i to sto drzis noz blizu.. nije valjda ispod jastuka? Ali zasto? Pa ovde smo bas skriveni, a Ariel moze da se teleportuje gde god pozeli, cak i milon ljudi da teleportuje odjednom. Ne samo to vec moze da dezintegrise vrata i udje. Ne razumem.. ne plasis se mene? Ja te nikada necu povrediti, osim da postanes jako zli i mucis meni jako drage ljude ne pravedno i bezpotrebno, a to nikada nece biti, zar ne?" On se nasmejao. "Nece biti moj nezni leptiricu, nikada nece biti. Vise nista lose necu raditi. Necu da ti obecam vec dokazem delom. Dodji, daj da vidim gde si udarila glavu? Gospode, pa ti imas ogromnu cvorugu." Uzdahnuo je i izvinio se puno puta uz poljubce glave. "Nemoj da spavas sa nozem? Zaista ti ne treba. Cim skines strahove i predrasude, cim zaboravis proslost dobices moci. Ustvari moc celog Etrela je nasa moc. Mi pozajmljujemo njihove moci i posle koristenja ih ljubazno vracamo i ne ucimo komplikovane zahvate, vec samo trazimo, sto je izvanredno. Ti volis ovaj noz sa srebrnom drskom i draguljima.. zato ga drzis? To sto pitam je zasto ne koristis nesto drugo za odbranu?" Nasmejao se glasno. "Drag mi je ovaj noz, ali ga koristim za borbu, jer sam tako ucio da se borim. Ucio sam svakako, razne nacine, verovatno nisam promasio ni jednu jedinu borilacku vestinu, ali sam najvestiji sa nozem. Zato. Narucicu nam kapucino." Kliknuo je svoju spravu i rekao. "Tako, idemo do kupatila, pa da opbidjemo Ariela. Zatim po kapucino." Gala je radosno skocila iz kreveta i konstatovala da nije obucena. "Oh.. pa gde mi je ogrtac?" On se takodje setao bez odece. Otisao je do plakara i doneo joj karatku roza spavacicu i sorc sa tamnijim masnicama celom duzinom kopcanja, ili tacnije jako romnanticno-sladak beby-dol i njen tamno ruzicasti svileni ogrtac sa krunom uz iste papucice. On je bio u svom svilenom crnom dugom ogrtacu, koji je nosio cesto ne vezanog u pripijenom vesu. Obukao je i poveo za ruku. Umili su se i oprali zube, a Gala je rekla. "E, sada moras da izadjes na minut" Zacudjeno je slusala. "Ne smem nesto opasno tajno da vidim? Sta to krijes oed mene?" Gala ga je gledala zbunjeno, onda se namrstila i rekla. "Oh, Boze, pa ti se salis zar ne? Ja nikada ne razumem salu.. ali ovo shbatam da mora biti sala. Vani.. hajde-hajde!" Izgurala ga napolje dok je on vristao od smeha. Bila je gotova za minut i posto je oprala ruke istcala je napolje, gde je naslonjen o zid stajao El-Evjit i pusio cigaretu. Usao je u kupatilo i ugasio cigaru. "Hocemo da se teleportujemo po kapucino, jer se meni bas pije nesto vrelo?" Uskoro su se vratili i sipali kapucino u solje. On je narucio po tri kapucina svakome. Namestio je novi kapucino za poneti, zatim su krenuli do Ariela, koji je jos uvek mirno spavao. "Koliko dugo smo mi spavali?" Smesio se, dobro raspolozen, sto se njoj jako dopadalo. "Tacno sedam punih sati." Skakutala je veselo. "To je dosta dugo. Ja obicno spavam puno manje. Vidi, moras ga prevrnuti na stranu, jer ce se ukociti u ovom polozaju! Nije se ni mrdnuo, koliko? Deset-petnaest sati.. manje, ili je vise? A, i ja moram da mu pregledam rane nazad. Jako ga polako okreni da ga ne probudimo, vazi? Uzecu tufere gaze i sredstva za ispiranje i zarastanje rana. Moram da mu pregledam usi i oci.. ili oci ne, jer cemo ga probuditi, a san je sada vazniji za njega od bilo cega drugog. On ne voli da spava i ja se brinem da ako se probudi, necu moci da ga nateram da ponovo zaspi. On je najnezgodniji bolesnik na svetu, koji se seta i trci sa sveze operisanim stomakom i nece da legne ni sekund, vec ide da pomogne bratu. Uh.. nije lako sa njim. Druga infuzija je bila skoro pri kraju, tako da mu je zacepio fiksiranu iglu i pazljivo poceo da ga okrece na stranu. Ariel je uzdahnuo i promrmljao nesto i nastavio da spava. Gala je odahnula. Svuda su rane izvanredno zarastale. El-Evjit nije mogao da se nacudi kao izgledaju do pre pola dana ogromne, zagnojene ranetine. Bile su znatno manje sa krastama koje su izgledale kao da su tu vec danima. "Ne mogu da verujem da mu rane izgledaju kao da su stare vec 5-6 dana! Gala je rekla sapatom. "Ja nemam ovde ustvari sta da radim. Da li da mu mazem sredstvo za zarastanje rana? Znam namazcu mu vilovnjacku mast, da ne ostanu oziljci, mada.. kod njega je to ne moguce. Ako ti je ovo cudno, videces tek kada se probudi.. rane ce nestati smesta.. ili za sat-dva. On je cudo regeneracije. Ali i ja sam slicna, ako sam sretna i u ljubavi, sve mi zarasta jako brzo, za dan, ili manje. Zar i ti nisi takav?"
On se nasmejao tiho "Ne, nisam. Moj nezni leptiricu, meni je sa sedam godina pocela patnja, a sa deset pakao.. pravi pakao, ili gore od toga. Ne zamislivi uzasi. Ja nisam kao ti. Tek sada, prvi put posle sedme godine sijam. A do tada sam samo dva puta nesto slabasno zasijao, ali sada sa tobom bljesnuo sam silno. Mozda cu u buduce moci da se regenerisem brzo kao ti? Voleo bih da budm kao ti." Sapnula je. "Ti ces moci kada zavrsis lekcije puno, ali puno vise nego ja. Jedva cekam to da vidim. Umrecu od srece tada, ozbiljno cu skakati od radosti. Hoces ti da mu namazes lice, to je najvaznije.. ili da ga prvo prebrisemo vlaznim maramicama? Oh.. Boze.. pogledaj mu krmelje. Pa oci su se zapekle. On nece moci da ih otvori kada ustane. Pokvasicemo ih rastvorom i sacekati malo, pa cemo tek onda skidati polako. Ako ne uspemo, ponovo ces morati da izvedes caroliju, dobro?" Klimnuo je glavom. Gala se namrstila kada je Ariel krenuo da trza glavom i mrmlja. To je bio znak da ga bude. Sapnula je. "Sta da radimo? Probudicemo ga ovako. Necu da nastavim, neka zaspi ponovo. Sacekacemo malo. Sedela je na krevetu pored Ariela i gledala njegovo lice. Ranice i posekotine su skoro zarasle, a kraste su izgledale kao da da ce brzo otpasti. Sapnula je. "Hajde, krenucu ponovo sa ciscenjem. Ti mu sipaj rastvor istovremeno na drugo oko." Ariel je opet poceo da se mrda, tako da su stali. Nekoliko puta su ponavljali sipanje rastvora, ali zapekli krmelji nisu hteli da se odvoje od trepavica i koze kapaka. On je rekao tiho. "Idem da vidim, mozda imam neko jace sredstvo u tu svrhu? Brzo cu doci, ti nemoj da sipas ponovo rastvor dok se ne vratim." Brzo je stigao se i doneo predivnu staklenu bocicu, koja je na dnu imala raznobojen cvetove unutar zlatno-zute tecnosti. "Ovo je izvanredno lekovito vilovnjacko ulje, koje se sme stavljati cak i preko rana, ili oka. Hajde da probamo njime da skinemo silnu krmelj?" Natopili su tufere i utapkali i radili to neprekidno, sve dok se delic po delic nije skinuo. Glasno je odahnula. "Hvala Bogu. Silno mucenje. Predlazem da mu carolijom izvuces sve sto mozes iz oka i sinusa, inace ce ponovo biti isto, vec za par sati. Cim je zavrsio, stavio mu je infuziju. Gala je htela da ustane sa krveta, kada je Arielova ruka povukla nazad i stisnula snazno. "Nemoj da ides od mene vatrice? Dodji, lezi pored mene dok ne zaspim? Tako. O, Gospode, koliko si mi nedostajala.. poludeo sam od brige." On je zatvorenih ociju ljubio po licu i grlio. "Ariel.. zasto si dosao ovamo da me trazis? Zar nisi dobio pismo u kome pise da sam dobro i da se ne brinete?" On je stiskao prejako. "Pazi.. ne smes da me stisnes.. sav si u ranama.. ja.." On se smejao glasno. "Rane? Nemam rane. Jedino ne mogu da gledam, ali cu i to uskoro srediti. Mmm.. ne bih preziveo da ne mogu da udahnem tvoj prekrasni miris. Vise mi se ne spava, radije bih da te zgrabim opasno i pojedem.." Gala je bila ocajna, "Ne mozes da me pojedes.. niti zgrabis.. ne smes! Jako sam ozbilna.. pobecicu odmah! Teleportovacu se odmah!" Smejao se zlocesto. "Probaj vatrice, ja cu za tobom. Ne mozes da mi pobegnes, ali mozda me privolis da te pustim?" Ona je gledala namrgodjeno. "Ti si jako bolestan.. evo.. jos uvek si vruc. Zar nisi zedan? Pa dehidrirao si. Mi ti dajemo infuziju. Hoces da ti donesem mineralnu vodu? Pusti me.. molim te?" Smejao se svim njenim pokusajima da ga odvrati. "Izvlacenje? Ako te sada pustim, da li ces doci nazad? Znam da ces doci, nego vatrice da li ces leci pored mene?" Gala je bla skroz ocajna, nije znala sta da mu kaze i sta da radi? "Da li mogu da sednem pored tebe? Kazem ti necu da me zgrabis. Ne smes! Ozbiljno.. ali jako ozbiljno ne smes! Umrecu od tuge ako me zgrabis, a nisi cak ni oci otvorio. To ne moze.. cujes? Kako da ti objasnim? Rekao si da me neces zgrabiti prekeo moje volje, zar si zaboravio? I kako da to bude.. ako mi ne otvoris srce? To ne moze.. ja ne mogu sada o tome da mislim." Naglo se uozbiljio. "Toliko jako ne zelis da se igras samnom? Pitam se.. hm.. hajde to cu pitati kasnije. Da te pustim? Zar nisi sretna sto sam te nasao? Dovraga i sve muke, ne mogu da te pustim. Znam sta sam rekao, necu bez tvoje dozvole.. ali.. poludeo sam trazeci te. Sanjao sam te, zato sada ne mogu da te pustim. Zar ne razumes? Ne mogu! Cini mi se da ces nestati kao privid. Dodji!" On je podvukao vise ispod sebe i poco da je ljubi po vratu. "Nemoj! Molim te! Zar me ne cujes? Ariel? Nismo sami.. ne mogu tako.. necu i necu.. plakacu i umrecu od tuge! Cujes me? Nismo sami! Gospode Boze.. slusaj me molim te! Nemoj! Ne smem ni da te dotaknem! Sav si u ranama! Cuj me nismo sami.. ovde ima.. tu..nismo sami.. ovde u sobi.. Gospode.. to ne mozes! Zar hoces da se posvadjamo dok si bolestan? Pusti me da ti donesem vodu? Pusti me! Molim te? Zar ne shvatas da sam ocajna? Imam puno toga da ti pricam! Moras da shvatis.. hej.. ne valja ovako.. imam dosta toga.. vaznog da ti objasnim.. pa ti nista ne znas.. ni zasto sam ovde, niti sta radim.. i zato.. jako mi je bitno da me ne zgrabis sada! Ti me ni ne slusas? Ne cujes nistasta ti pricam?" On se nasmejao. "Gospode! Toliko si uporna? Sve te cujem vatrice.. medjutim ne dopada mi se sto se toliko jako boris da zbrises od mene. Finije metode bi bolje koristile, ali ti ne znas zaobilazno, niti ces se truditi da me ne unistis sasvim? Osecam da dolazi svojevrstan smak sveta meni? Sta je tolko frka i haos? Jao-jao ubices me sasvim priznaj?" Uzdahnula je. "Ja ne zelim da te ubijem, ali sve sto je istina verujem da ti se nece potpuno svideti, ili mozda ni malo? Sve jedno tako je i gotovo. A, sada.. prvo reci mi sta su uputu Izvora Zivota? Jer kada to cujes verovatno ces doziveti lom. Reci mi sta cujes? Zasto sam ovde? Zasto ostajem ovde? Sta trebam da uradim? A, kao nastavak, sta se od licno tebe zahteva? Koji je dalji raspored Naseg Etrela, sta je sada najvaznije za nas, kao celinu?" On je duboko uzdahnuo i odgovorio smrknuto. Dovraga i svi pakleni uzasi! Sada vec posteno ludim! Jao-jao moje milo dete, ti si upala u lom i pakao? Zasto, dovraga zasto? Ja necu preziveti ovu inkarnaciju zdravog razuma! Dakle nova drama je, kako ce Akonak preko noci da se premetne u sustinsko dobro? To zvuci suvise fantasticno. Ili je dospeo u tvoje male ostre sapice, koje znaju tako opako da nameste ranice na srcu? Reci mi, ti si to preuzela bez razmisljanja ovaj zadatak? Nije ti palo na pamet da odbijes? Pitam gluposti, voleo bih da nije tako, zato pravim dramu. Dakle vatrice i sta sada? Ti mislis da to moze?" Gala se nasmejala. "To mora! A i moze. Vidi.. bice ti strasno drago da cujes, da ti je moj brat blizanac El-Evjit-Lihjon Vihjast-Eloh od Raidia tebi poznat pod vrlo negativnim imenom Akonak -spasao zivot. Pored toga do sada te je lecio samnom. Osim sto on zna puno vise o lecenju od mene, tako da smo uspeli da ti izvadimo jeziivu grozotu iz ociju i cudo Bpozije strahote iz usiju. On te je drzao u kadi dok sam ti ja prala hiljadu zagnojenih rana i ne skidljivu prljavstinu barem sat i po. O, Ariel.. da li je nekada bilo da Izvor Zivota gresi? Ja sam se silno namucila zbog njegovih uputa, ti isto tako. Ali sto mora, to mora! Ja znam da tako treba i ne kmecim. Zato ni ti ne smes da se bunis, dobro?" Ariel je vrteo glavom. "Meni se Boga mi kmeci i puno vise od toga! Znam vtrice da ne smem da se bunim, cak i da vristim, da urlicem i poubijam sve redom, prokleto nema svrhe. Bice ono sto nam servira Izvor Zivota, jer on vidi kompletni dugorocni plan i program. Znam sve. Cisto mucenje da nam nije sve po volji, dovraga i 1002 puta dovraga, sve jako dobro znam! Jedino mi je krivo sto ti moras da radis ovaj zadatak. Bilo ko sem tebe. Bilo ko moja vatrice!" Gledala ga je s'ljubavlju. "Mislis da bi mogao bilo ko? Ovo je mene cekalo, samo ja to nisam znala dok nisam stigla ovde. Ariel on je Raidia, isto kao i ja. Sigurno razumes da on moze da bude najdivniji na svetu? Vec sada je jako divan. Od kada sam ovde nisam videla nista lose, suprotno, samo lepo i dobro. Ja ni trunku ne sumnjam, nisam sumnjala ni za tren, jer zelim svim srcem da postane deo moga Etrela i da ponovo bude blistava Raidia. Jako sam zelela i sada zelim da ga iscelim potpuno. On je vec zblistao svetom vatrom toliko jako brzo, videces i sam, upoznaces ga i sve ces shvatiti. On je i tvoj brat to znas i jako lici na mene. Ti ne znas cak ni kako stvarno izgleda. Lici na svoju majku jako, bas jako. Jedva cekam da ti se povrati vid, mozda ces ga i pre toga zavoleti? Jer nije vise ni mrvu zli. Ja sam obecala da cu ostati uz njega ako odluci da cini dobro i zastupa istinu." Ariel je skoro jauknuo. "Obecala si? Gospode Boze, ovo me je dotuklo! Obecala si? Ludo deriste. O, moja vatrice, pa sta ce biri ako nikada vise ne vidis svoju bracu? Zasto si dovraga obecavala? Nije moglo bez toga? Jao-jao moja vatrice pa ti si tek naivno dete, zasto ti moras ovuda?" Ona ga je zagrlila i rekla nezno. "Ne brini, dobro? Rekla sam ti ja sam jaca neg sto ti mislis. Zaista, ja mogu sve, ali bas sve bez razlike. Ti samo imas potrebu da me stitis i preterano me zaklanjas moj Ariel. Znas da niko, nikoga ne moze da spasi ako nije namenjeno? Sto ce biti, bice to znas? A ovo je namenjeno pre naseg silaska i zapisano u mome srcu. Zato nemoj da se bunis, ovo mora. Nema izvlacenja, jer ne mogu da se izvucem. Razumes?" On je uzdahnuo i stisnuo je uz sebe jako. "Ariel.. imas rane.. ubices sebe.. mene to boli.. a ti sigurno.." Hrapavim glasom je grubo odbrusio. "Ne boli me ni malo! Boli me srce, tu je sada lom, cist uzas i silna frka, jer lutkice jos uvek mi ne ide da prihvatim." Govorila je radosno "Prihvatices, znam da hoces. Nikada se nije desilo da ne prihvatis odredbu Izvora Ziota, zar to mozes?" Uzdahnuo je namrgodjeno stiskajuci je uz sebe. "Ne mogu vatrice. Prokletstvo, totalno prokletstvo je sto moram da prihvatim toliko iznenadjenja, sve sto ja licno ne zelim, sve sto smatram skoro negativnim, ili barem zelim sasvim u drugom smeru da krenem i uvek kada cujem ovako nesto ja se raspadam od bola. Medjutim upravo je kulminacija opozita mene i mojih zelja u odnosu na odredbe Izvora Zivota. Cak toliko da bih rado smisljao nacine da preinacim upute i da se zlobno izvucem, da tebe izcupam iz mraka. Vatrice, moj san se lomi u param parcad, a sa njim i moje srce. Zamislio sam da cemo konacno kada zavrsis sve lekcije biti sami. Zudim da budemo samo ti i ja. Da cu konacno moci da te samozivo zgrabim i odvedem na kraj sveta da te zlobno i ljubomorno cuvam. Da cu moci da ti ispunim ceznju srca.. svoju ceznju. Ocekivao sam da vise niko drugi nije potreban, cak ni Kazdir, dovraga i sve samozivegluposti, cak ni moj najdrazi brat! Lomi mi se vizija i imam otvorenu ranu na srcu, koja ne moze da zaraste." Gala je pocela da place i jeca. "Nemoj to da mi kazes? Ne smes da tugujes. Ne zbog mene. Znas da cu umreti od bola ako tako radis? Sve ce biti dobro. Molim te budi sretan? Nista nije lose, bas nista." Tekle su joj suze, dok je on klecao pored nje skupljenih obrva. Stisnuo je i poljubio vatreno, preterano grubo, skoro bolno, dok je vikala telepatski. To ne valja! Poljubac boli! Nemoj tako! Ariel? Moras neznije.. jao! Malo se odmaknuo, jako skupljenih obrva i naborabog cela, stiskao je vilicu tako da se vidi. "Reci mi da li si mu se i obecala?"
Ona ga nije sasvim razumela. "Obecala sam da cu ostati ako sledi istinu.. i.. i bude radio samo dobaro. Obecala sam.." Prekinuo je strogo. "Dovraga i sva prokletstva, znam sta obecala! Da li si se njemu licno obecala, da ces biti samo sa njim? To me zanima?" Uzdahnula je brisuci rukavom suze. "Nisam, ali on to silno zeli, kao sto i ti to zelis, isto tako." Ariel je frknuo ljutito. "Nije isto! Ti si moja! Oduvek i zauvek! Moja si zena, moja.. razumes?" Uzdahnula je, govoreci nezno. "Razumem, ali on je Raidia i.." Ariel se razderao. "Nemoj! Nemoj da se usudis da mi to kazes! Ako izgovoris da njemu prvenstveno pripadas zgromicu te na mestu! Ti si krenula da me komadas u delice? Ubijas me ti ludo dete! Ubices me skoz! Ovo necu preziveti zdravog razuma! Zar stvarno nista ne shvatas? Ja te volim vise od sebe, vise od svega sto postoji! Toliko te silno volim da bih bez problema uradio ono sto mi kazes, cak i ako je oprecno volji Izvora. Ucino bih najgore zlo da zatrazis, zar ne razumes koiko te volim? Dosao sam prokleto do toga da mi je tvoja sreca vaznije od sopstvene, od svih i svega moja Galijena. Da li mozes opet da me iszbrises iz sebe?" Gala je jecala na njegovim grudima. "Ne mogu.. znas da ne mogu. Ariel.. ja.. ja ne zelim da te odbacim.. zasto.. ali zasto onda tako pricas? To me jako boli. Ja tebe isto volim naj, najvise.. prejako, zar ne osecas moju ljubav? Hoces da otvorim svetu vatru za tebe? Hocu da te iscelim, da ti pomognem? Ariel, zar ne znas da ti nikada necu naskoditi? Silno volim i kada ti patis i ja patim. Zato preklinjem te nemoj? Skroz pogresno mislis. Sve pogresno dozivljavas i vidis. Ti znas koliko sam se silno izlomila i htela da umrem ozbiljno puno puta zbog drugih ljubavnika koji su stizali? Svi smrtno zaljubljeni i opcinjeni? Cudo da sam porezivela sopstveni pakao i da nije bilo tebe da me neprekidno opominjas na odredbe Izvora Zivota, odavno bih unistila ovo glupavo telo i vratila kuci u lepotu hiprer-ekstaze vecitog postojanja. Ali sada.. sve njih volim, iskreno ih volim. Ne mogu drugacije jer dobojam najsnazniju ljubav, razumevanje i poverenje. Poklonili su mi istinsku ljubav, cak i vernost. Ne mogu da povredim nekog, ko me celim srcem voli, ko ne cini nista lose, suprotno, zelim da ga iscelim i usrecim. Kako to da uradim? Da li ti mozes tako nesto da uradis? Ja jos uvek ceznem da imam samo jednog ljubavnika za vecnost, ali sasvim ocigledno to nece biti, ne u ovoj inkarnaciji. Mislis da vredi kukati zasto je tako? Da li cu nesto promeniti ako krenem da cmizdrim nad svojom zlom sudbinom? Suvise sam to dugo radila. Nisam mogla da shvatim sta me je snaslo, ali uvek sam znala da dzabe kukam, medjutim to sam tesko mogla to da progutam.. pretesko. Ariel molim te, nemoj da radis ono, iz cega sam se jedva izvukla zdrave pameti, jer cu i ja poceti da kukam i sta ce onda biti? Hoces da idemo zajedno kuci? Neces vise da budes ovde? Ako to zelis ja cu odmah pristati, jer jedva cekam da odem kuci i nikada vise ne sidjem u glpost materije. Hoces?" On je zviznuo pesnicom stub baldahina, koji je prsnuo uz prasak i odleteo u param parcad svuda okolo. Gala je vrisnula i prekrila oci. Kada ih je otvorila, bila je u energetskoj plavicastoj sferi i lebdela ispod baldahina, dok je Ariel drzao gornji ram baldahina u ruci. "Popravicu. Tako. Evo nema stete. Uplasio sam te? Oprosti mi vatrice, morao sam nesto da unistim. Sada bi mi tako dobro dosla borba sa sto vise zlih. Dodje mi da se vratim preko zida vani u i krenem borbu sa surovim uslovima na ovoj cudnoj planeti. Naprasno pocinje da me privlaci borba sa uraganima i bezanje od munja i gromova. Moje ludo deriste.. zar stvarno mislis da bih ti dozvoliio samoubistvo? Zaboravila si koliko sam se borio da te sacuvam? Jednom sam te vec izubio i umalo otisao za tobom, sreca u Kazdira. On je uvek jak kada ja puknem u ambis i sa lakocom me izvlaci iz jama bez dna. Moj dragoceni brat, suvise me dobro poznaje. Boricu se od gore da sidje jednom kao zena." Namrgodjeno je odbrusila. "A, ja cu se boriti da ceo nas Etrel sledeci put bude inkarniran u strogo zenski potencijal. Ozbiljno, ili ja ne idem sa dole vama. I Ariel, nas brat ceka strpljivo da te upozna? Doneo nam je kapucino, mineralnu vodu i sokove, cak i kolace. Hoces da ga upoznas?" Ariel se okrenuo. Gledao je zatvorenih ociju u vatru Raidie, koja zaista blista. Video je kako Arhandjelska sila koju predstavlja lebdi iznad njega, tek malecnim delom spojena sa njim. "Kako si rekla da se zove u ovoj inkarnaciji? Akonak je dakle bilo lazno ime? Vidim da je sveta vatra upaljena unutar njega, vidim i da je Raidia iznad.. hmm.. tek malim delom spojena sa njim. Sreca da ovako vidim, jer njen lik toliko silno volim da ne mogu da odbijem." Uzdahnuo je i spustio ih dole. El-Evjit mu je uhvatio ruku govoreci. "Pravo ime mi je El-Evjit-Lihjon Vihjast-Eloh od Raidia. Uzmi i obuci ovaj ogrtac? Povecu vas do najblizeg salona da popijemo kafu. Uhvati me za ruku, ja cu te voditi." Ariel se nasmejao. "Ne treba mi pomoc, sve sasvim jasno vidim. Ali necu odbiti tvoju ruku, barem dok mi izgledas kao prekrasna Raidia. Hmm.. svakako zelim da osetim tvoju energiju i skeniram te iznutra. Imas izvanredno prijatan glas, za razliku od ranije. Dakle i to je bila farsa? Daj mi ruku, prepustam se za sada, vodi me?" El-Evjit ga je uhvatio ispod ruke. "Ne, ne tako. Drzi me za saku, tu mogu najbolje da osetim protok i da se spojim sa tobom. A ti vatrice dodji sa druge strane i uhvati me za ruku." El-Evjit je nosio prepunu tacnu i drzao Ariela za ruku, gledajuci u njega skoro netremice. Nije mogao da se otme magnetnoj privlacnosti njegove ogromne snage. Zracio je samopouzdanjem i opasnom stihijom volje. Spustio je tacnu na stocic prve dnevne sobe i pokazao mu gde da sedne. Ariel je povukao Galu u svoje krilo i okrenuo joj glavu prema sebi. "Gde si krenula moja vatrice? Necu te pustiti da mi pobegnes. Moravcu ponovo da ti slusam misli? Zanima me sta ti smisljas u toj tvojoj prelepoj maloj glavici? Da li ti je frka sto sam te ponovo zarobio?" Bila je propisno namrgodjena. "Jako mi je frka! Ne podnosim da budem zarobljena. Necu da bezim, zasto bih? Sescu pored tebe ako zelis, ali ovakve maco-zlobne scene me izludjuju i stvaraju mi bes. Jako cu se naljutiti na tebe, ako se ponasas kao maloumni muski stvorovi vani. Ti ne mozes da budes takav! Ja ne zelim da budes kao jako glupavi ljudi. Zasto to radis? Mislis da ima potrebe ili svrhe? Suprotno! Zamloli me radije nezno i ja cu uraditi sve sto trazis, ali ovako pocinjem da se ljutim sve jace. Ariel! Od svih glupih muskih retarda, barem ti ne mozes da budes takav." On je postao ozbiljan i rekao. "Sasvim si u pravu. Radim egoisticno zlo. Prokletstvo i svi uzasi ovoga sveta, vecito vuce me i mami da probusim novi balon. Dovraga, trudim se vatrice da se upristojim, pa opet me vice u ego-maco trip, prosto ne mogu da izdrzim. Bedno? Vise nego najmaloumnije? Znam. Evo sedi gde god hoces?" Ona je sisla sa njegovog krila i sela pored. Uhvatila ga je za ruku i stavila je na obraz. "Pokazi nasem bratu kakav si zaista? Zelim da vidi kolko mozes da budes nezan i divan. Genijalan u svemu, brz i savrsen u onome sto radis. Video je mrvu najgoreg, hajde da vidi ogroman najdivniji deo tebe? Hoces?" El-Evjit je seo pored Gale sa druge strane i poljubio je u glavu. Ariel se nasmejao glasno. "Sreca da si je poljubio u glavu. Ja sve vidim, bez obzira sto su mi oci zatvorene. Cim konacno shvatim sta se ovde zaista desava, sredicu tu glupost sa ocima i usima koje verujem bole. Ti bi moja vatrice drekala kao oparena macka da imas ovo probadanje, koje ja osecam kao blage dodire, zbog kojih znam da je i tu potrebna moja paznja i isceljenje. Zavrisacu ovo komplentno lose fizicko stanje, cim popijemo kafu i saznam sto zelim. Osnovno pitanje: Da li ti je on vec ljubavnik?" Gala je rekla sasvim mirno. "Jeste. Zar si mislio da moze drugacije? Zar ne znas da ce me svi uvek zgrabiti, bas isto kao i ti. Nema razlike. Uvek je isto. Niko nikada nije cuo sta mu pricam. Ustvari jeste jedino veliki Avalon iz proslosti i Lesji. Oni postuju moje zelje. Svi ostali slusaju svoju zudnju i strastvenu potrebu. Ti prvi." Ariel je rekao namrgodjeno. "Tacno! Ja sam najgori od svh. Daleko najjeziviji u tome, pa ipak sam zbog zelje da me volis i to promenio. Da nisam ti bi me prezrela i sve bi volela sem mene. Umalo da to bude. Duzan sam ti opasno puno, jako sam gresio i izlomio te nacisto iz sopstvene gluposi i potrebe da mi otvoris srce i volis me kao sto ja volim tebe. Medjutim ti nisi znala sta ti pricam, niti bila spremna, dok sam ja bio jako nestrpljiv. Dakle vatrice, imas jos jednog ljubavnika u nizu? Tome nema kraja?" Ona je rekla odlucno. "Ovo je kraj! Jer ako postoji inkarniran negde u Multiverzumu jos jedan Ariel, Azrael i Visja-Eloh, ili jos jedna Raidia ja cu pucati sebi u glavu bez najve i otici da zagorcavam zivot Izvoru Zivota doveka. Potpuno cu prestati da sledim upute i odbicu poslusnost. Jako sam ozbiljna, smrtno ozbiljna. Jer Ariel, uracunavajuci tu i tebe, ovo nije moja volja! Da sam radila kako zelim ne bih nikada imala fizicki kontakt sa bilo kim, bilo kada! Zar to ne znas?" On se nasmejao. "Znam vatrice, sve znam. Glupo pitanje, oprosti mi? Postajem zaista sve sto ne podnosis, maco-retard. Gospode, ne zameri mi? Evo izvlacicu se na neuracunjivost zbog bolesti? Hoces progutati tako nesto?" On je vristao od smeha, cak su se El-Evjit i Gala smejali sa njim. Konacno je rekla. "Hajde.. ovako cemo: Igracemo se svo troje u sada trenutku, bez opterecenja prosloscu, bez muskog ega, bez svih ovozemljskih gluposti. Hocete? Hajde Ariel, dopusti da ti pokazem naseg novog brata? Zelim da shvatis koliko je istinski divan. Zaboravi sta je bilo, i hajde da pravimo ono sto ce biti? Zelim da nacinimo najbolje i najlepse! Uskoro ces shvatiti zasto nam je neophodan. Voleces ga isto koliko ja, samo ako mu das sansu. Molim te pokusaj? Reci mi, da si ti doziveo u detinjstvu isto sto je on, kakav bi postao? Zameni vase zivote i reci mi sta vidis?" Arielovo lice je postalo ozbiljno. "Ja bih odavno unistio planetu, materijalni Univerzom, ili bih postao prokleti masovni ubica. Verovatno bih namestio najjeziviji svedski rat, jer uzivam u zbrci i frci. On je cista blagost za zlotvora kakav bih ja bio. U pravu si. Moja majka na koju licis preterano mi je stalno govorila da ne smem da ogreznem u niski muski ego i da je to za mene smrtna opasnost koja vodi Globalnim posledicama. Govorila je da sam mac s'dve ostrice, donecu najlepse ogromnih razmera ili najgore i unistiti sve. Ona je silno pazila da ne postanem ego-zlbno cudoviste, u koje se tako lako pretvara sila volje. Povrh toga sigurno bih bio i najprokletiji, okrnutno-sadisticki perverzni fanatik. Ne smem da mislim o tome, vec sam se najezio od muke. U pravu si vatrice. Tacno. Ne daj boze da je mene zadesilo. Medjutim srecom Izvor Zivota to nikada ne bi nakacio meni u deo, jer jako dobro zna sta bi bilo, ali se zato zrtvovala nezna, mila i blaga Raidia.. koja obavezno dolazi u paketu bez ega, toliko divna da ce uvek zrtvovati sebe za druge. Ako Izvor Zivota pozeli smak sveta na najjezivije nacine, ja cu dobiti slican zadatak i zivotne smernice. Dakle plan je da iskusi pakao, postane sam crni djavo i zatim se povrati do cistog srca Raidie? Neverovatno! Samo jedna Raidia moze da prihvati ovakav zadatak. Potreba da zrtvujete sebe.. Gospode! El-Evjit, kada se budes setio svog naimenovanja pre silaska u materijalno telo, zelim da mi pokazes i da vidim.. ili.. toliko me zanima, da cu to odmah traziti da vidim. Hocerte da odgledamo zajedno kratak film?" Gala je odusevljeno rekla. "Hocu, ja jedva cekam!" El-Evjit je dodao. "Ja sam imao u planu da to vidim sto je moguce pre. Bicu ti zahvalan ako mi pokazes? Zudim da saznam konacno istinu."
El-Evjit je presao i seo pored Ariela. Oboje su drzali prste na njegovom celu. Kada su odgledali vise-slojni film na platnu uma, svo troje su plakali. Arielu su potpocima tekle suze i umirao je od bola. Milosrdje ga je obuzelo, tako da je zagrlio El-Evjita i poljubio ga u celo. "Gospode.. zasto se dele takvi zadatci da izlome srce i dusu? Zasto? Potrebno je? Dovraga to su pakleni uzasi.. drugih nema. Galijenin zadatak sa silnim ljubavnicima.. moj pakao uz nju.. njen jos gore uz mene. Sve smo tada culi i na sve smo pristali bez reci? I tvoj brat Vihjastem-Eloh Ner-Nomek od Raidia to mu je pravo ime, zar ne?" El-Evjit je poceo da jeca i place jezivo. Govorio je kroz suze, oni ga ne bi razmeli da nisu slusali telepatski sta prica. "Ja sam ga ubio! Ubio sam brata rodjenog sa sedam godina. Dete.. ubio sam dete, moj duh.. moju krv. Ubio sam mu oca pred njim! Ja ne trebam da zivim.. ne mogu da zivim sa tim grehom. Ne mogu! Ne mogu!" Gala je poledala Ariela i pitala telepatski. Ja mu nisam rekla. Da li da mu kazemo? Ja mu potpuno verujem, ali nije na meni da odlucim. Ali sada? On ce umreti od bola ako mu ne kazemo. Molim te Ariel?" Ariel ga je zagrlio i rekao kroz suze. "Nije mrtav! Tvoj brat je ziv i zdrav. Prekrasan i najmilosrdniji na svetu i vec ti je sve oprostio. Docekace te u zagrljaj kada te vidi. Razumes?" El-Evjit je prestao da place i gledao je u njega sa sumnjom. "Sta to pricas? Ja sam ga ubio. Opipao sam mu puls, bio je mrtav. Zapalili smo posle toga kucu. Kako je ziv?" Ariel ga je mazio po glavi i gledao kroz zatvorene kapke duhovnim ocima. "Spasao ga je tvoj ujak, koji je dosao pri kraju i video sve. Cekao je da izadjete i tek onda usao i spasao mu zivot. Prizvao ga je i oziveo. Negovao ga je dok nije bio potpuno isceljen. On sretno zivi sa nama. Obozava svoju sestru i zaklanja je cak i od mene. On mi se prvi u zivotu suprodstavio i nije mi dao da je gnjavim sto je pogresila. Od onda je nikada vise nisam mucio svojim gupostima. Pobedio me je i nisam mogao da ih ulovim, niti nadjacam. On je cudo, najmilosrdniji od svih koje sam upoznao, puno nezniji i hiljadu puta milosrdniji od Galijene. Cuj me El-Evjit, ovo je bila strogo cuvana tajna, narocito od tebe. Razumes? Nemoj da zazalim sto sam ti rekao, a nije bilo na meni da ti kazem.. pa opet.. toliko si se kidao da sam rizikovao i otkrio ti da je ziv. Nemoj molim te da izneveris moje poverenje? Jer ako primetim trunku ljubomore na njega, bice ti jako gadno samnom! Volim tvoga brata, jako ga volim. Razumes?" El-Evjit je rekao, dok su mu se suze slivale niz lice. "Jako sam sretan.. najsretniji jer je ziv.. sto cu moci na kolenima da molim za oprostaj.. kog nema.. nema ga! Ja sam prokleto podlo zlo cudoviste! Djavo iz pakla je tek igracaka za mene. Dusa mi je crna. Ja sam prokleti bedik koji ne treba da zivi!" Gala je skocila i zagrlila ga snazno i preturila preko kreveta do naslona. Poljubila ga je i rekla "Prekini da govoris gluposti smesta! Oprosti drugima i sebi. Odmah ponavljaj zanmom da oprastas sebi sve grehe. Odmah ponavljaj, ne cekaj. Deracemo se iz sveg glasa i ti Ariel sa nama. Slusajte, zatim cemo svi zajdno da se deremo sto jace mozemo. Vazi? Pocinjemo." Derali su se dugo, jako dugo, mozda cellihh pola sata, sve dok Gala nije osetlia da im je lakse i puno bolje. Naciniila je magnet Raidie i izvukla je iz nih svu tugu i bol. Ariel i El-Evjit su blistali od srece. Vrteli su je ljubili i grlili snazno, grlili su se i medjusobno, dok ih je ona posmatrala suznh ociju s'radoscu. Ariel ga je prihvatio i ne samo to El-Evjit je doziveo novi nivo napredka gledajuci naimenovanje pre silaska u ovu inkarnaciju i sadasnji pretezak zivot, kome je tako naglo i tako kasno stigao spas u obliku prelepe devojke, ili vise najsladjeg deteta, koja mu je od proslog Decembra bila opsesija, a sada je znao i zasto. Njegovo srce je znalo, pamtilo je da je ona prihvatila zadatak da ga spase, dok na svoj iskrivljeni nacin iluzije straha, on je zeleo da je povredi i uporedo pola vremena umirao od fasciniranosti uz skoro nesto lepog, cak je mozda osecao i neznost prema njoj. Dok je sada voleo iskreno, obozavao je svom snagom i znao je da nece moci vise nikada da zivi bez nje. Osetio je kvrckanje i vibraciju spravice u dzepu i pogledao poruke. U sred radosti i skakanja, uz grlljenja prebledeo je i stao ukocen. Ariel se okrenuo prema njemu i pitao. "Gospode, zasto si slomio postignuto? Nema vise radosti? Sta se desava pricaj?" El-Evjit je odbrusio namrgodjeno. "Opsta frka i lom.. to se desava! Dovraga bedni crv Garak, prolkleto pseto! Ranio je jednog od mojih ljudi sa imanja i vucara se tu negde po dvoristu, vrtu, ili stacioniran u nekoj misijoj rupi!" Gala je pocela da mu prica, medjutim Ariel je trazio da vidi sta se desilo sa Garakom. "Vatrice, pa ti si moj mali super njidza? Opasno si vesta. Ponosim se tobom! Boze koliko si samo slatka i graciozna. Obozavam te. Moja mila princezice od Gerhida, pa ti si cisto cudo u borbi i to bez moje volje, bez icije pomoci boris se tom bezinom i toliko jako vesto? Uzivao sam da gledam tvoju borbu. Dete cistoga srca i podli, ogrezli u zlu bednik? Ovo cu pamtiti kao dragocenost. Nego moj sveze preobraceni brate, sta nam je ciniti? Ti smisli i ukljuci me u sve svoje planove, jer ja cu doci za par minuta, samo da sredim i iscelim oci i usi, ok?" Nije cekao odgovor, vec je zbrisao u drugu prostoriju. El-Evjit je bio zamisljen i namrgodjen. Seo je na fotelju i poceo groznicavo da razmislja i planira. Gala ga je posmatrala vrteci glavom. Sela mu je u krilo nasmejana, govoreci "Ne tako! Opusti se? Nemoj da vuces losu vibraciju, vec ostani potpuno smiren, unutar ljubavi i slusaj, vec postoji savrsen plan, ne moras ti da ga smislis. Mislim da cak ni Ariel nije toga potpuno svestan, potrebno je da mu objasnim kada dodje. Pomocicu ti?" Priblizila se njegovom licu i poljubila ga, sto je na njega delovalo kao strujni udar, sireci silnu eksploziju strasti. "Oh Boze! Ne strast, treba ti mir. Izgleda poljubac nije bio dobra ideja? Vidi.." Brzo je rekao. "Poljubac je najbolja ideja koja postoji. Odusevila si me, zato ova silna strast. Poljubila si me svojom voljom, sto mi jako puno znaci. Sada bih najradije da te odnesem do prve postelje i uradim tebi nevidjene stvari, ili makar sve sto ti zelis. Medjutim, moram da isplaniram lov na prokletog Garaka, koji mi je unistio ceo zivot. Kazes da dodjem u mir i ljubav, pa tek onda da smisljam plan? Pokusacu?" Nasmejala se glasno. "Hoces da vidimo gde se krije? To nam je urodjena moc, hoces?" Odusevljeno je potvrdio. Videli su Garaka kako cuci na jednoj od terasa na prvom spratu zamka. Bio je skvrcen u uglu terase ispod neceg sto je licilo na neptomocivo satorsko krilo i nesto cekao. "Sta on ceka? Sto ne udje unutra?" El-Evjit bio namrsten. "Ceka da nas ugleda u dvoristu, ili unutra u sobi. Ovo mesto je odredio sebi kao osmatracnicu. Sedece tu satima i cekace. Sve ga zanima, koliko mojih ljudi patrolira, koje su im smene, koji im je sistrem rada? Sve u vezi moje posluge inas dvoje. Ja sam njegova opsesija. On je opcinjen samnom i to sto oseca nije ljubav vec sado-mazo, perverzno-bolesna vibracija, koja je za njega jedina ljubav za koju zna. Trudio se da mene nauci da budem isti, ipak ja nikada nisam mogao da budem kao on, jer sam uslovno receno voleo, mozda ne bas voleo, ali barem nisam hteo da zlostavljam zene sa kojima sam bio, ili makar ne bez njihove dozvole. A sex mi je bio jedini uzitak u zivotu, mrvica laznog svetla, privida u sredistu tame. Srecom nikada ga nisam pustio ni blizu ovog zamka, niti najdrzih mesta u kojima obicno boravim, tako da nema pojma na koji nacin da nam udje u trag i samo zato ceka skriven planirajuci najjezivije scenarije. Prevashodno kako da te dograbi i time me namami da mu ostvarim neku od bolesnih zelja, ili dozvolim nesto izvitopeteno, sto inace nikad ne bih. I kao najlosija opcija, da te ubije, jer mozda u svojoj bolesnoj glavi veruje da ce me time ponovo dobiti nazad i smeti da mi se priblizi, jer cu se prenuti iz hipnotickog transa, i koji si me navodno ubacila pomocu magije. Ti nikada nisi bila u dodiru sa ovako izopacenim osobama. Nisi imala prilike da osetis, ili ne daj Boze cujes njihove poremecene misli, niti si posle dugogodisnje torture morala da se prilagodis monstrumima, cak postanes gora od njih, jer je to jedini nacin da se izdignes iznad pakla u kom zivis i postanes gospodar svojim tlaciteljima. Dok sam odrastao puno puta mi se cinilo da cu podleci i najozbiljnije zavrsiti na klinci zatvoreneg tipa, ne malo caknut, vec u akutnoj psihozi u sprezi sa sadistckim tendencijama. U stvari sam i postajao sve devijantniji, prokleti demon bez srca i duse. Svet u kom sam ziveo bez imalo preterivanja se moze jedino opisati kao velika ludnica, gde defiluju ljudi izobliceni od svih vrsta psihickih bolesti, cija se odanost, poslusnost i saradnja kupuje novcem. Dovraga i svi prezivljeni uzasi, izlomicu se u param parcad krenem li da razglabam o tome." Htela je da ga zagrli, da mu uzme teret magnetom Raidie, medjutim zacudjeno je primetila kako se sam svojim snagama povratio, skoncentisan da smisli plan predstojeceg lova na Garaka i to iz iskrene ljubavi prema njoj i zelje da je zastiti, zbog cega je obuzela silna milost i ljubav puna ponosa. "Cuj lutkice, jako je lose sto bednik obicno nosi ceo arsenal najopakijeg oruzja koje se da zamisliti. Razne vrste otrovnih iglica, mozda cak i jezive tehnologije koja razara telo iznutra, toliko pouzdano da nema spasa, jer sam mu to dao jednom prilikom u delirijumu gluposti, jer je predhodno dobro obavio tezak zadatak. Jedina sansa da ne ispali desetak jezivih napravica i otrovnih strelica u sekundi je da ga zgrabimo na prepad, tako da nas ne vidi i da ne zna sta ga je snaslo. Cim mu sklonim samostrel sa iglicama i svim ostalim uzasima, bice potpuno bezopasan. Zamisljeno je napomenula. "Hmm.. Ariel to moze da oradi savrseno vesto. Gde mu stoji samostrel?" Uzdahnuo je. "Fiksiran je iznad rucnog zgloba, skriven ispod odece. Na obe ruke se nalazi po jedna mala, uzasno snazna i nevidjeno brza sprava. Osim toga noz nosi u cizmi, a pistolje u futroli ispod sakoa. Kada ide u akciju, kao sada, obicno je naoruzan sa bilion drugih stvarcica u sta spadaju i razlicite bombe, eksplozivi, lako moguce snajper i automatska puska. Srecom magiju ne razume i jako je sujeveran. Toga se silno plasi." Smesila se. "Sredicmo ga za cas. Tesko da ce primetiti Ariela kada se teleportuje pored njega i munjevito ga zgrabi? Ili moze iz daljine da mu dezintegrise oruzje? Nadam se da moze?" Ariel odslusao bar polovinu El-Evjitovog izlaganja, a sada usao zdravih, zivih, nasmejanih ociju punih milosti, dok mu je Gala skocila u zagrljaj. "Hvala Bogu da si dobro! Brinula sam se sto nikako da progledas." On se glasno smejao. "Vatrice, za mene ne postoje fizicke povrede, nema bola, jer ne shvatam mogucnost da to bude. Nego ja ponovo mogu jako, ali jako puno toga da uradim. Moj arsenal moci je cista nocna mora. Hmm.. dvoumim se sta da izaberem? Moram na miru da razmislim o tome. Prva mogucnost je da ga paralisem i oduzmem mu volju, zatim vezem energetskim pantljikama? Dezintegrisem oruzje i teleportujem u prethodno spremljen Erevos? Jedino Erovos moze da me namuci jer ga nikada licno nisam pravio, pa ipak i on je originalno iz moje kolekcije moci, tako da cu se snaci. Dakle da li je to ok plan, ili da smisljam novi?" El-Evjit se smejao odusevljeno. "Gospode! Plan je izvanredan. Ja cu sa tobom, obavezno. Jako, ali jako je vazno da ga imobilises, ili zgrabis, tako da ne bude u stanju da pokrece rucne zglobove. Jer dovoljno je da naglo izvije dlan navise i desetak iglica ce izleteti iz jedne i isto toliko mikroskopskih, bodljikavih nano-cestica iz druge sprave, unutar kojih je ne samo neka vrsta otrva, vec i tehnlogije koja razara telo.." Ariel ga je namrgodjeno prekinuo. "Znam tacno o cemu pricas, jer je vatricino prvo telo stradalo upravo od toga!" Zbunjeno ga je posmatrao u neverici, odmahujuci rukom. "Gluposti! Nije mogla da strada od toga, jer ja to nisam odobrio. Dovraga i svi morbidni uzasi, nikada tako nesto ne bih odobrio. Nikada, cak i da je mrzim. Do sada se ovo najmonstruoznije oruzje nije ni jednom koristilo na terenu, cak sam razmisljao da unistim sve informacije o tome i zabranim potpuno da postoji, cak i sebi. Niko osm mene nema podatke o ovom oruzju za smak sveta na najjeziviji nacin. Garak je doduse izmolio da mu dam jedan nazovi samostrel, maksimalno komplikovane izrade sa jednom jedinom patronom, koja je nazalost dovoljna za tri upotrebe. Zakleo mi se u sopstveni zivot da virus "glodara" nikada nece koristiti, vec vezbati gadjanje na nepokretnim stvarima. "Glodar" je inace nacinjen tako, da posle razaranja bioloske materije dezintegrise za najdalje 20 sati, lako moguce pre svoje zrtve i ne prenosi se dalje bilo kojim putem, cak ni direktnom transfuzijom zarazenog u novog subjekta, odnosno domacina. Nacinjen je kao idealno sredstvo atenta, koje ne ostavlja tragove, a 100% pouzdano unistava metu. Ariel veruj mi, cak ni moji najgrozniji planovi sa Galom nisu imali dodirnih tacaka sa ubistvom, jer mi je trebala za primanje svemoci, koje bi se do duse zavrsilo tragicno. Pa opet, cak i pod nastupima najnizih pobuda mrznje i besa nisam pomislio da je ubijem, vec planirao otmicu na hiljadu jedan nacin. Do sada sam verovao da je stradala od magije, koju niste znali da uklonite, jos sam se cudio kao da Visja-Eloh ne shvata o cemu se radi, kada je toliko ocigledno? Niko od mene ne bi dobio naredjenje da je unisti, kada sam imao potpuno druge planove sa njom. Neki lepo zvuce, drugi ne bas toliko dobro. Ustvari.. hmm.. zvuce prilicno lose. Ali nikada ne bih ubio jedino bice, prema kome osecam mrvicu naklonosti. Pitam se kako je to dospelo untar njenoga tela?" Ariel je namrgodjeno odgovorio. "Pomocu jedne od kidnapovanih vila Artameda, dok je sa Azraelom bila u egzasomatozi, u njeno nepokretno telo je ubrizgano nesto sto je unistilo iznutra. Nano-jeziva tehnologija uzasa. Sve smo pokusali, sve sto umemo, ali nista nije pomoglo. Danonocno smo je lecili i pored sve svemoci nista nije moglo da se uradi. Zato smo dobili dozvolu da nacinimo identicnu matricu i vratimo je nazad, iz privremenog tela. Nego sada je to bilo-proslo i vise nece biti takvih jezivih zbivanja. El-Evjit pokazi mi gde da namestim Erevos ,u koji cemo ga izolovati dok ga ne odvedem i ubacim medju ostale uzasne pripadnjke ljudske vrste, kojima je takodje jedini lek zaborav." El-Evjit mu je objasnjavao gde ce se nalaziti Erevos, a Gala je frknula. "Mene ste izostavili? E ne moze! Idem i ja!" Obojica su odbrusila u glas. "Nejdes!" Ariel joj je prisao, govorci umiljato. "Vatrice, nece ti dopasti grubost i sve ono cega u normalnom svetu, zasnovanom na principima istine i ljubavi ne bi trebalo da bude. Sacekaj nas? Pusti neku finu muziku i plesi?" Uzdahnula je i pomirila se sa ovako umiljato izrecrnom naredbom. "Ali.. ne znam kako se pusta muzika? Uh.. definitivno moram da naucim. Medjutim.." Ariel je govorio zurno i odsecno. "Evo ti muzika, samo da vec jednom krenemo i sto pre zavrsimo ovaj lom? Krecemo!"
Posto je namesten vestacki Erevos u odeljenoj zgradici na imanju, krenuli su da zarobe ni malo nivnog i krajnje zlog Garaka. El-Evjit je mogao samo da zaprepasteno posmatra munjevit Arielov napad, koji je bio zavrsen za manje od sekundu, tako da je cak svo oruzje dezintegrisano, a Garak propisno iuvijan energetskim pantljikama. Teleportovali su se i po kratkom postupku Garaka ubacili u Erevos. Gala je bila zgranuta sto su se vratili za dva minuta. Ariel se smejao bezbrizno. "To je bio najlaksi zadatak. Zarobiti jednog coveka, koiko god oruzja imao, ili koliko god zao bio, je nesto najlakse sto postoji. Ali smo zato kada si ti nestala poludeli od muke. Silni zatvorenici i povredjeni po podzemnim tamnicama i neverovatno puno ljudstva, vojnika i sektasa, ili sta su vec ne znam, samo znam da nisu normalni svestenici, niti monasi. Dovraga i svi morbidni uzasi pakla, tu smo proveli sate, a kako je krenulo sa povredjenim ljudima, mislio sam mozda cemo provesti i dane. Jos kada sam osetio da je tvoj vibracijski patern nestao, skoro sam svisnuo od muke. Trazili smo te kao sumanuti! Podelili smo se u grupe, a Grid je bio bled kao krpa i umalo popustio nagonu da unisti sve sto je ubaceno u Erevos. Elementarne sile su mu donosile negativne odovore, zaista mi je bilo strasno da ga gledam. Svi su poludeli, ali nas dzinovski brat se razbio u komade. Jedva sam ga poslao nazad u duhovno oblicje i posto se konacno pojavio Valhija, otisli smo do Omo-Nizjata i podelili planete u raznim dimenzijama sa kojima nije moguca komunikacija, a mogao bi se kako-tako odrzati zivot fizickog tela. Kada sam video u prostoru mapu sa ovom planetom, odmah sam taj zadatak zgrabio za sebe i krenuo da te trazim. Bio sam tu verujem celih 24h, mozda i vise kada sam konacno dospeo do bepristupacne planine i na kraju imanja sa zamkom. Napolju je ne moguce preziveti obicnom coveku, pa cak i meni sa svim mocima nije bilo lako, a kasnije jezivo tesko. Teleportovao sam se sa mesta na mesto, ali nema tacke gde mozes stati nogom bezbedno, niti plutati u sferi jer te nosi i baca o stene neverovatnom brzinom. Pokusao sam da se iscrpljen od borbe sakrijem pod pescano tlo, medjutim nisam mogao da ostanem ispod duze od minut-dva, jer se skoro trenutno zapusi dovod vazduha, ili i zemljotres urusi skloniste. Tako da sam posle silnoga vremena skoro porazen, umalo da odem iz tela nazad u zagrljaj tvorca. Nadam se da drugi nece proci ovako lose. Ja nisam odustajao, jer sam duboko u srcu znao da si tu. Nisam morao cak ni da pitam Etrericne ucitlje, bio sam siguran da si ovde. Jedino je bilo pitanje da li cu podlegnuti uzasu ove planete pre nego te pronadjem, ili ne? Ipak, najgore od svega je bilo sto kada sam konacno pronasao gde si, nisam ni pomocu svemoci mogao da se uzverem do vrha zida, kojim je okruzeno ovo ogromno imanje, niti teleportujem. Jedva sam uspeo da to ostvarim. Petljao sam oko zida i isao kao macka oko vruce kase, nemocan da ga savladam. Bio sam tek polu ziv i skoro poverovao da ce mi prokleti zid doci glave. To je tvoja zamisao moj brate?" El-Evjit se nasmejao glasno. "Tacno! Medjutim nisam mogao da zamislim da spasavam mog najvestijeg neprijatelja uvijenog u silne zice i kucine. Nije bilo lako izvuci te i iseci zice usecene u meso, niti te skinuti sa zida, koji je nacinjen da niko ne uspe da ga savlada, bez obzira na svoje moci. Ne bih verovao da su mi pricali pre samo nekoliko dana, da cu se boriti svim srcem da spasem Ariela. Neverovatno? Ne bih verovao ni da ce mi ovo neverovatno hrabro i vesto, iznad svega prepametno i krajnje nezno dete u roku od sat vremena upaliti sveti plamen i da cu za pola dana-dan biti smtrno zaljubljen i bljesnuti svetom vatrom. Zaista se nisam ovome nadao. Moja ludacka opsesija se pretvorila njenom dobrotom u neverovatno divnu, dragocenu ljubav, koja je bila najdalje od mene sto se moze. Vise nisam shvatao sta to znaci voleti. Ocekivao sam uplasenu devojku, koja me prezire, koja bi me rado ubila i koja ce to uciniti prvom prilikom, ako joj dozvolim." Ariel ga je gledao sa zanimanjem. "Reci mi sta si zeleo od nje? Da li je postojao plan?" El-Evjit se nasmejao glasno. "Da, postojao je, kako sam tada mislio, savrseni plan. Ispricao sam joj pricu.. hmm.. bolje gledaj unutar mene, ili jos zanimljivije unutar nje i oseti svim culima sta se tacno desavalo i kako je sve teklo?" Ariel je stavio prste na Galino celo, ali je i El-Evjit zeleo da gleda zajedno sa njim. Kada se zavrsila kratka predstava, Ariel se smejao tiho. "Neverovatno. Izvanredan plan. Da nije videla unutar tebe dok te je isceljivala, potpuno bi ti verovala. Ovo je lako moguca prica, jer svasta nepredvidjeno se desava. Cak i ja bih verovao, naravno uz dozu podozrenja. Ariel je zlobno rekao. "Hocu da vidim spajanje? Kako je do toga stiglo? Znam sigurno da ga ti nisi inicirala, ali kako si pristala?" El-Evjit je preduhitrio. "Nije pristala. Bio sam resen da je.. napast.. hmm.. zgrabim, bez obzira na plamen svete vatre, koji mi je predhodno zacela, moja zelja da je imam za vodjenje.. odnosno za spajanje bila je jos jaca nego ranije, bez obzira sto su mi se drasticno izmenili planovi i nameravao sam da budem umeren i sto je moguce nezniji, zelja mi nije nestala, suprotno. Na kraju sam uhvatio sebe kako radim ono sto ona zeli, nikako sto ja hocu i nisam pogresio, jer sam se nasao u Raju, direktno iz Pakla torpedirao sam se kroz otvorena vrata Rajskog vrta. A seledece spajanje je bilo carolija kakva nisam mogao da zamilim da postoji. U neprekidnoj ekstazi. Savrseno! Ne smem da mislim, poludecu skroz. Dovraga! Moram hitno da mislim na nesto drugo." Ariel je umirao od smeha. "Izgledaces morati pod hladan tus, zar ne?" El-Evjit se smejao "Vise hladnih tuseva, ako nastavim da mislim o tome. Gospode! Ne mogu da se otresem slika koje zlobno stizu." Gala je rekla "Ha! Ja znam konacno sta znaci hladan tus. Duze vreme niam mogla da shvatim zasto se ti i Kazdir vecito tusirate hladnim tusem?" Ariel je dograbio i zagrlio sa obozavanjem. "Ludo dete, samo da tebe ne bi preterano gnjavili. Zato. Tada je jos uvek sve bilo tabu i smrtno strasno, a groznice sa temperaturom svakodnevna pojava. Ti bi se zgranula i pala u nesvest da si znala sta to znaci i osudila nas kao jeretike na krst, a hladni tusevi su puno puta bili bolja opcija od smrtne gnjavaze sa tvojim frkama i toliko jezivim strahovima druge cakre. Moje dragoceno dete, zivot u podvojenim mislima i zeljema je propast. Dok sam te zeleo i silno voleo, sa druge strane tvoji strahovi su me jako mucili, silna ogranicenja i zabrane, tako da nisam imao strpljenja i zato je bilo zategnuto izmedju nas moja lutkice. Ja bih komotno mogao da zaobidjem prvi deo nase veze, jer sam skoro poceo da ludim. Sve je bilo ne dozvoljeno sem ekstaze poljubca i zagrljaja. Dosta o tome, sada je srecom dosta drugacije. Jos uvek ima silnih zabrana, ali je drasticno bolje, lepse i savrsenije. Kada smo bili sami ubili su me tvoji strahovi, a sada kada su konacno ocisceni imas jos ljubavnika osim mene koje volis isto.. ili vise?" Gala ga je gledala namrgodjeno. "Ti namerno hoces da me unesrecis? Necu da se secam pocetka nase veze, niti mogu da merim ljubav. Da! Sve volim jako.. bas jako! Ne mogu drugacije. Da nisu toliko divni mogla bih. Ovako ne mogu nikoga da povredim. Da ti nisi divan mogla bih tebe da izbrisem, ali dokle god si milosrdan ne mogu." Ariel je rekao nestasno. "Hoces da postanem zli, pa da konacno imas razloga da me izbrises iz sebe?" Sevala je ocima ljutito. "Idem da prosetam u krug ovim ogromnim stanom od jako puno stanova. Da trcim u krug, jer pocinjem da se ljutim.." Ariel je zagrlio smeseci se. "Koliko se ljutis vatrice? Hoces da se borimo, to ce te smiriti? Ako hoces dozvolicu ti da me zviznes makar jednom posteno?" Rekla je radosno. "Hocu da se borim i necu da te zviznem, to nije zabavno. Onda su se osecati kriva i paticu." Ariel je umirao od smeha. "Zasto, kada ja ne osecam bol?" Vrtela je glavom namrgodjeno. "Bas me briga da li osecas bol, ili ne, sam taj cin ne valja.. to bi me proganjalo. Ako postanes jako zli, tek onda mogu bez grize savesti da te povredim. Dakle borimo se? Ko napada, ja?" El-Evjit ih je posmatrao, kretali su se toliko brzo da ih je jedva pratio, zatim su ubrzali toliko da su se videle samo mrlje koje brzo, prebrzo nestaju i krecu se na sve strane. Narucio im je po kapucino i sveze cedjene sokove, koje je Ariel ocigledno voleo, ili su mu trebali, jer je popio svaku casu koju je nasao, zajedno sa mineralnom vodom. Zapalio je cigaretu i otisao po ylie (jli) prozirni vilovnjacki carobni napitak koji je jako voleo. Seo je i nasuo kristalnu duguljastu casu sa visokom nozicom. Gala se pojavila sa Arielom iza sebe, koji je ocigledno pobedio u ovom okrsaju, jer je bila zarobljena i namrstena. "Zar te jos nisam dostigla u brzini? Ti kazes da cu te dostici brzo, ali kada? Moram vise da vezbam i to svakodnevno." Ariel je prisao stolu i rekao. "Ja umirem od zedji, hajde da ti ukradem ovu casu?" El-Evjit mu je pruzio casu smejuci se. Posto je iskapio i tek onda konstatovao da to nije voda. "Sta sam popio? Jako fini napitak, ali za sta?" El-Evjit je rekao smejuci se. "Za opustanje misica, jacanje organizma, za bolje raspolozenje i sveukupno poboljsanje rekao bih. Unutra je veliki broj lekovitih trava, cvetica, cak ima i kore jednog retkog drveta.. meni je to omiljeni vilovnjacki napitak, koji se zove ylie, nacinjen je od potpuno pritodnih sastojaka i mrvice magije." Otisao je i doneo jos jednu casu, zatim sipao Arielu i sebi. "Galijena, dete.. hoces da se teleportujemo po kapucino?" Arielove oci su bljestale sicusnim munjicama odusevljeno. "Hocu ja! Zanima me odakle ga donosite? Shvatio sam da narudzbine saljes porukom sa mobilog?" El-Evjit se nasmejao glasno. "Ne, ne sa mobilnog! Evo pogledaj. Ovo je iterna spravica koja nema ime, a sluzi u razlicite svrhe, recimo ukljucuje i brine se za prskalice u vrtu, upozorava na nenadane uragane, ili zemljotrse i zaduzen je za jos hiljadu dve sitnice. Tehnologija, plus magija daje izvanredne kombinacije i cudesna nova i retka idejna resenja." Ariel ih je teleportovao tamo i nazad, a uz put se odusevio sobicom za narudzbu, kasnije kada su seli i kapucinom, koji je bio zaista izanredan. "Moj plan je da cim popijem kapucino krenem nazad na Zemlju sa Garakom u umanjenom Erevosu, da ga smestim sa ostalim retard-zlicama i odem do Omo-Nizjat centra, da se javim nasoj braci i da se potpm vratim ovamo. Da li se svi slazu? Ili ima primedbi na moje vracanje?" El-Evjit se smejao glasno. "Nema nikakvih primedbi sa moje srtane. Ja cu ti otvoriti portal i dacu ti spravicu koju ces kliknuti kada budes hteo nazad, pa cu ti ponovo otvoriti portal." Ariel je rekao "Izvanredno, cak bolje nego sto sam se nadao. A, ti vatrice? Hoces se ti sloziti sa mojim povratkom?" Gala se nasmejala. "Necu cak ni da reagujem, jer znam da se salis." Ariel je cucnuo kod njene fotelje. "A sta ako se ne salim? Istinu mi reci, da li zelis da se vatatim ovamo?" Uhvatila ga je za ruke, neznog pogleda. "Zasto me to pitas? Ako ti kazem istinu naljutices se na mene. Nemoj da me pitas.. dobro?" On je insistirao "Tek sada silno zelim da cujem! Rceci mi?"
Uzdahnula je i rekla. "Ja volim jako da ti dodjes, ali necu da me zgrabis.. to ne volim. Kada se vratis ne smes da me zgrabis. Ali ti neces na to pristati zar ne?" On je bio namrgodjen. "Svi mogu da te ne zgrabe, ali ja moram. Hoces se cloga zivota ovako boriti samnom? Vatrice.. ti si moja i tu je kraj. To je jedino konstantno i ne promenjivo." Gala je rekla namrsteno. "To i svi ostali misle. Niko me nikada nece pustiti, niti ce pozeleti da me se odrkne, cak ni uz sve moje molbe i svi ce me uvek zgrabiti bez pitanja. To je nocna mora i nepravedno. Da li bi ti na mome mestu to preziveo i izdrzao?" On se nasmejao i rekao. "Ja bih moja vatrice uzivao da je tako, ali ti si drugo. Ti ocigledno ne uzivas vec se boris i zato ce te izlomiti. Ja kao Ariel bih jedva docekao da sam u tako zanimljivoj poziciji.. hmm.. bez lazi i prevare, da mogu sa sto vise zena da imam vezu istivremeno. Mislim pod uslovom da su tako izvanredno divne, jedinsvene kao tvoji ljubavnici. Ti ne bi mogla da bljesnes i otvoris srce nekom ko nije cudo, ja to znam. Cak ne bih imao problema da se zaljubim u njih bez obzira na pol, zaista su vrhunski i vise od toga ne moze. Medju njima ja sam tek jedan od, a to je ono sto ne mogu da lako podnesem. Zasto ne najdragoceniji od svih?" Gala je jedva uspevala da ne zaplace. "Ti si meni jako dragocen i ja te stvarno volim potpuno, ali isto tako volim i Azraela i Visja-Eloh, ne mogu da ih ne volim i moga blizanca isto tako. Osecam ih jako prisno i divno, osecam njihovu silnu ljubav. Svi su trebali da mi ostanu drugovi, ali niko to ne zeli. Dovoljno je da ostanem minut nasamo sa nekim da me zgrabi i nestane zajedno samnom. Sada je gotovo i to je tako kako je. Medjutim svi ce kmecati i patiti, jer ja ne mogu da im posvetim paznju. Trenutno nemam resenje, jedino da me klonirate, ali to niko nece. Ja samo znam da nikada ne bih mogla tako da sam na vasem mestu. I znam da ovo nista ne valja, jer ne moze da donese potpunu srecu. Mislis da moze?" On je pomilovao po obrazu. "Ne znam vatrice, ni ja nisam pametan, sve ide mimo nase volje, jedino to znam. Dovraga, mislio sam da je konacno kraj svemu tome. Videcemo sta ce biti i koje su upute Izvora Zivota. Dvojni osecaji su smrt! Ja isto ne zelim da im slomis srce.. dovraga i dovraga. Ne brini, necu da kmecim i za razliku od drugih mogu sve da izdzim, sve sto mi se servira, pa cak i tvoje mucenje, moje slatko deriste." Ona mu je naglo skocila u zagrljaj i skoro ga preturila dole. "Ja necu da te mucim.. stvarno necu! Ova dimenzija nikad nije trebala da ima nesto tako komplikovano kao sto je spajanje. Da je bez toga ja bih bila uvek samo sretna." On je stegnuo jako. "O, moja vatrice, to je jedino iskljucivo lepo ovde. Samo zbog spajanja i vredi sici. I vatrice, ne obracaj paznju na moju ljubomoru i sebicnost, svestan sam da Izvor Zivota ne gresi i da ce na kraju uvek sve biti kako treba. Rastuzio sam te jako? Istina je da si silno voljena i da ce svi uraditi sve za tebe. Idem.. mora da su izludeli od brige. Predugo sam odsutan. Vraticu se brzo, cim im ispricam sta se desava i ubacim ih u stanje soka. Ocekujem opasne reakcije. Bice zanimljivo gledati im lica dok im budem pricao pricu o tvom kidnapovanju i ne ocekivane obrte. Jao-jao vec zamisljam kakva ce pometnja nastati i opsti emotivni haos. Moram specijalnu paznju da obratim na Azreu i budem jako nezan i obazriv prema njemu. Verujem da ce se on jedini obradovarti ovom obrtu. Hoces da me ispratis do vani, ili je ovo nase pozdravljanje?" Gala je rekla suznih ociju. "Idem sa tobom do portala. Krecemo?" Stajala je pored El-Evjita i posmatrala kako Ariel odlazi kroz portal u vrtu, blizu odvojenog zdanja u kome je bio smesten zatvorenik unutar Erevosa. Energetski omotac u obliku sfere omogucavao mu je da manipulise sa Erevosom i drzi ga u vazduhu ispred sebe. Tako su prosli kroz portal, a Gala je ostala suznih ociju pored El-Evjita, koji je drzao zagrljenu. "Nemoj da places moj nezni leptiricu? Brzo ce se vratiti nazad. Ili places sto nisi posla sa njim?" Obrisala je suze. "Ne, ne zato. Placem jer on pati, jer sam ga ponovo povredila. Zeleo je da cuje sasvim drugaciji odgovor, ali ja ne mogu da lazem. Zasto mora da me pita? Toliko ne zelim da ga povredim." On je zagrlio i polubio u celo. "Reci mi moj nezni leptiricu, da li zelis da prosetamo po vrtu? Ili da se odmah vratimo dole u skrovise? Jer sada ne moramo biti samo u skrovistu, vec gde god pozelis. Osim toga, posto nema pretnje od Garaka i tvog Etrela, mozemo da krenuti gde god zelis. U bilo koji grad na Zemlji, u bilo koju diskoteku, na vecru, ili da ti popijes kapucino, na plazu koju volis.. gde god?" Galine oci su zablistale radosno. "Stvarno? Vodices me da igram celu noc, ili na plazu? Ti si divan.. najdivniji! Jako sam silno sretna!" On je podigao gore i poljubio je strastveno. Na par koraka je bila klupa, seo je i spustio je u svoje krilo. "Ovo je opasna poza, zar ne? Ssss.. nemoj da se bunis. Jedva sam cekao da ostanemo sami i da te zgrabim. Ne mogu da cekam ni sekund duze. Poludeo sam od muke i ljubomore dok te je Ariel drzao u zagrljaju. Zeleo sam da skocim i nokautiram ga. Medjutim ti bi me prezrela onda, zar ne? Namestio bih svadju i ne bi me prihavtio, tvoj Etrel me ne bi prihvatio, tako bih izgubio tebe.. a to bi me ubilo. Zato nisam smeo da reagujem, vec samo da se jedem iznutra." Gala je rekla suznih ociju. "To je i tvoj Etrel.. to su tvoja duhovna braca. Zao mi je sto si preziveo strasno iskustvo, ja to nisam zelela. Kako da namestim svima srecu? Kako da postignem da vise niko ne pati zbog mene?" Rekao je nezno. "Budi samo moja? Ostani samnom? Veruj mi posle nekog vremena sve ce biti dobro, prestace da pate, a mi cemo biti potpuno sretni." Gali su tekle suze. "Obecala sam da cu ostati pored tebe dokle god cinis dobro i zastupas istinu, ali ne mogu nikome da slomim srce, ako mi ne ucine nazao, a oni me suvise vole da bi to ucinili bilo sta negativno. Ne mogu da ti obecam vernost, bez obzira sto ja nikada necu traziti spajanje, ne mogu." On je razvezao pojas njenog svilenog kimona i nasmejao se. "Losa ideja je bio beby-dol koji nosis. Hoces da odemo unutra, ili da te zgrabim ovde, odmah sada?" Ona je rekla kroz suze. " Zgra.. zgrabices.. me odmah?" Izvadio je prelepu maramicu izvezenu srebrom i obriso joj suze. "Hajde, izduvaj nos i nema vise plakanja, vreme je za uzitak i ekstazu. Jasno? Uli svetu vatru u mene, namesti mi da prodjem kroz vrata Raja.. da umrem od silne srece? Pozeli me!" Gala je bucno obrisala nos, a on se nasmejao glasno. "Boze kakvo si deriste. Najsladje, nezno.. toliko savrseno i zavodljivo, da ja ne mogu da izdrzim ni sekund bez spajanja sa tobom. Pozeli me? Hajde da se teleportujemo dole, ne znam da li ce ti biti udobno na ovoj klupi? Pozeli me i bice sve kako ti zelis, ince mala uradicu sve ono sto ja volim. Odluci brzo, ne mogu da cekam!" Poljubio je i poceo da joj pomera kukove. Otimanje nije nista vredelo. "Ako se ne smiris poljubicu te kako ne zelis, budi mirna i pozeli me, sto pre?" Uskoro je eksplodirala i zagrizla mu vrat nezno, sto je na njega uticalo neverovatno, zablistao je trobojnom vatrom, uz snazni strastveni potencijal koji je preplavio. "Otvori svetu vatru, hocu da ti dam ekstazu, tako je. O, Gospode.. ovo je najlepse sto postoji!" Skinuo je svoj ogrtac, zatim je pomerio unazad na svoje butine i skinuo joj ogrtac i gornji deo beby-dola. Savio joj je reuke na svoje grudi i polako prevlacio preko svoje koze, do stomaka i pritisnuo jace prelazeci preko vesa. "Pogledaj me?" Otvorila je oci, a njemu zastao dah od lepote. "Cisto srce Raidie! Sada sam u Raju! Volim te vise od sebe. Dovraga, smrtno sam zaljubljen. Opijas me moj nezni leptiricu svetim trojstvom ljubavi i cistim srcem, isceljujes me neverovatnom brzinom.. ti si moja najlepsa carolija. Reci mi makar jednom da me zelis?" Prosaputala je. "Zelim te.. zelim da ova ekstaza traje zauvek." Gledala kako se u njegovim ocima osim silne strasti i ljubavi pojavljuje neznost, a lice mu postaje neverovatno lepo, kao u vilovnjaka plemickih porodica koje su nosioci zraka, sijalo je neznom belom svetloscu. "Oh, Boze koliko si carobno lep.. lice ti prosijava neznim, belim svetlom. Volela bih sebe da vidis.. silnu ljubav mi otvaras.. sve vise i potpunije.. hocu da se teleportujemo dole.. pokazi mi gde?" Videla je prekrasnu kruznu sobu svu od ogledala, sa neobicnom okruglim krevetom, koji je svuda okolo imao niske polukruzne latice razlicitih namena, mermerne stocice, ili taburee, koji ovako prislonjeni formiraju cvet. Iznad njega je bio najlepsi baldahin, vise ukras od krutog tila u srebrnim ramovima u obliku cveta visibabe, iznad koga je ogromni plavo ljubicasti leptir, na svetlo ruzicastom cvetu, cija se srebrna stabljika spusta tako da listovi formiraju police, na razlicitim visinama, a manji pupoljak lampu. Gledala je oko sebe odusevljeno. "Nikada mi nisi pokazao ovu prelepu sobu? Ja bih nju izabrala, jer je carobna, uz ova sicusna svetla koja, koja blistaju na mrezi? To gore.. je mreza.. ali.. od cega je?" On je drzao isperd sebe zagrljenu sa obe ruke. "Od deblje srebrne zice, koja je nacinjena da svetla sijaju na razlicitim visinama svuda u prostoru metar i po do plafona. Pogledaj me moj nezni leptiricu? Ja vibriram silnom ekstazlom.. dala si mu slatku caroliju, od koga mi lice prvi put sija neznim svetlom." Gledala ga je u ogledalu sa divljenjem. Okrenula se i stavila mu ruke na lice. "Prelepo. Sada izgledas kao vilovnjacki princ iz bajke.. sa tamno crvenom, cak negde tamno ljubicastom kosom, prosaranom jako tankim srbrnim i zlatnim pramenovima.. pusti kosu da vidim kako izgleda? On je otvorio nezni filigranski prsten, sa duplim zubcima, na kome je bila pricvrscena crna uska masna, a kosa mu se rasula po ramenima i ledjima, skroz ravna kao Galina i osisana neverovatnom vestinom, tako da se odvajala u pramenove. Provukla mu je prste kroz kosu i odusevila se neznim svilenim osecajem. Jako mu je lepo stajala pustena kosa, sada je bio identicnog lika kao njegova majka, izvanredno lep, kao maldi vilovnjacki plemic.
"Nikada nisam bio sretniji.. sve snaznja ljubav protice kroz mene.. i prvi put neznost.. nesto blago.. osecaj da si dragocenost sa kojom zelim da postupam najneznije i dam najbolje, najlepse sto umem." Spustio je ruke sa njenog struka, skidajuci polako donji deo beby-dola, sagnuo se i poljubio joj grudi sasvim nezno, izazivajuci unutar nje buru emocija i jos jace izlive strasti. Ispravio se i gledajuci je u oci stavio nene ruke u ves, povaceci ga na dole. "Skini me?" Gala je povlacila prvo polako i pazljivo, zatim brzo povukla do poda, cuceci izvadila mu je stopala i htela da ustane, kada se on sagnuo jako, sve do iznad njenog lica. "Klekni tu.. i tako ostani." Uhvatio je za ruke i obmotao ih oko spajalice. "Poljubi me.. sve jedno kako.. kako god zelis?" Savio je kolena, tako da se spajalica nasla pored njenog lica. Gali su zadrhtale ruke, poljubila ga je kao kada ljubi ovlas u obraz, vise puta. Gledala je i cudila se izgledu toliko cudne spajalice i rekla tiho ne shvatajuci da govori glasno. "Raste iz ljubavi.. tolko cudno? Ne valja da bude tiliko veliko.. treba puno manje da poraste.. jako puno manje.. pola manje. Zasto svi zelite tiliko da je preveliko? To stvarno ne valja. Ja se uzasavam takve velicine i to mi je lekcije verujem. "Povukla je polako, pazljivo rukama i izazvala njegov glasn uzdah. "To je jako lepo. Igraj se i istrazuj.. ovako.. oh.. to mi se dopada.. silno uzivam kada to radis.. jos vise u poljubcima.. medjutim kada bude manje.. pokazcu ti koliko to moze da bude i tebi interesantno. Voleo bih da ti on bude najdraza igracka. Zaboravio sam vrlo vazan sastojak. Moram da narucim bezbroj bocica vilovnjackog ulja i rasporedim ga po svim sobama. Sacekaj me i ne mrdaj odatle. Docicu jako brzo!" Bacio je veliki jastuk pored nje i dogurao dve latice, odnosno polukruzni niski tabure i nesto visi stocic. Tu sedi ako zelis. Brzo cu!" Izjurio je brzim koracima, a Gala je ustla i prosetala po sobi. Nije bilo drugog namestaja, osim jos jedne umanjene varijante kreveta u dugom delu kruzne prostorije od uglasto postavljenih ogledala, cak i na plafonu, tako da su sicusna svetla bistala skroz u dubinu. Krevet je bio toliko lep i bajkovit, da bi kada god ga pogleda dobijala divan osecaj neznosti i ljubavi. Zapevala je vilovnjacku pesmu srece i krenula da igra odredjenim koracima za taj ples. El-Evjit je stajao na vratima i bez daha posmatrao caroban prizor njenog plesa bez odece. Priso je polako i poslednjih par koraka odigrao sa njom. "Mogu da ostavim otvorena vrata i pustim ono sto si poslednje slusala, medjutim ne znam da li ce se dobro cuti ovde? Ili da odem i pustim ti muziku u ovom odajama? Ili da te samo zgrabim?" Poljubio je vatreno, uzeo u narucje i odneo na krevet. "Pusti nam muziku?" On je pogledao i nasmejao se glasno. "Gospode! Pusticu, ne mogu da te odbijem. Ne mrdaj sa kreveta, odmah stizem!" Kada se vratio Gala je skakala po krevetu i trudila se da dotakne latice cveta baldahina. On je uzdahnuo, uzpentrao se na krevet i zgrabio je iza ledja. "Konacno nema vise zaduzenja, a mi jos uvek drzimo otvorenu svetu vatru, koja nam stvara prekasnu ekstazu.. dodji.. klekni samnom dole. Okrenuo joj je lice i poljubio je strastveno. Povukao joj je ruke unazad i sipao malo vilovnjackog ulja u njih. "Namazi me.. tako.. pogledaj u ogledalima se vidis iz svih uglova.. sta mi to rdis?" Gala je jos cvrsce zatvorila oci i rekla brzo. "Ja ne smem to da gledam.. ne valja da gledam." Pritisak spajanja je doneo bol, koji je on osetio kao da je njegov. Pocela je da jauce i kmeci. "Znam.. osecam koliko jako boli.. ovaj polozaj ne valja. Spusti se na ruke.. tako ce biti bolje. Govorila je telepatski. Isceli mi bol.. jer jako boli! Prejako. On se umirio i nagnuo do njenog lica. "Kako da ti iscelim bol moj nezni leptiricu? Pokazi mi?" Uz jaukanja je rekla. Stavi ruku na drug cakru i pozeli da me iscelis! I to je sve." On je to uradio, iz sveg srca je zeleo da joj nestane bol, za par trenutaka bola je sasvim nestao. "Neverovatno! Ovo je otkrovenje za mene! Bez cini i carolije.. najsavrsenija prirodna carolija? Hajde.. zasijaj svetim plamenom, nestala je lepota ekstaze, bol je unistio?" Gala je snazno zasjala dok je ljubio. "Otvori oci moj nezni leptiricu i pogledaj me.. to zelim da vidim. Opijas me lepotom nevinog srca.. toliko te volim da bih namestio ludilo pokretima samo da smem. Ovako.. ne moguce polako.. najneznije moguce ne boli? Sreca. Tvoj pogled mi stvara uragan ljubavi, uzbudjenja i potprebu da budem nezan. Oh, Gospode.. stize ti eksplozija.. umrecu od lepote." Gala se srusila na laktove, zajedno s'njim u poljubcu. Posle majmanje desete eksplozije, lezali su zagrljeni u dugom poljbcu. El-Evjit je blistao ljubavlju, oci su mu bile radosne i nezne. "Idemo na kupanje? Ustvari po kapucino koji cemo popiti u kadi. Recicu da nam ga smuckaju odmah u pakovanja za poneti.. ili za popiti u kupatilu." Treba ti samo ogrtac, poslao sam poruku, za par minuta mozemo da pokupimo naruceno, cim pustimo vodu u kadu. Hajde moj nezni leptiricu, odmah krecemo, obuci se." Posle kupanja, osusio joj je kosu i namestio kikice, odabrao odecu i taman joj obukao jednu carapicu od rastegljive cipkice boje noge, kada je dobio poziv od Ariela da mu otvori portal. El-Evjit se nasmejao glasno. "Taman na vreme. Nastelani smo, jos da ti dovrasim obucenje i otvorim mu portal. Gde da ga docekamo? Imas neku zelju, ili da ja izaberem?" Rezmisljala je. "Svudam je izvanredno lepo i prijatno.. mozda gde imamo muziku?" On se nasmejao "Znam tacno gde cu te odvesti. Ni ovu ogromnu sobu do sada nisi videla, jer sam je cuvao kao iznenadjenje. Mozda je vreme za ovako nesto?" Gala se zadovoljno gledala u ogledalu. Imala je sasvim usku haljinicu prljavo roza boje, sa neverovatno vesto umetnuti svetlo drap krutim tilom, nesto ispod kukova i na delu suknje, tako da se napred nabirao, a nazad formirao veliku masnu koja je strcala, sa dugackim nejednakim krajevima pozadi, sve do kolena, a u kosi je imala masne na kikicama u istoj boji i cipkane cipelice sa visokom petom u kompletu. El-Evjit joj je pokazao vitrinu sa prekrasnim nakitom. "Dali ti se nesto dopada?" Izvadia je vilovnjacku minjdjusu i stavila mu oko uha. "Spicasto vilovnjacko uho.. to je toliko interesantno. Zaista si prerasli vilovnjak." Uzela je mindjusicu i za sebe i posmatrala zadovoljno. El-Evjit joj je stavio siroku narukvicu sa slicnim velikim leptirom kao sto je na prstenu, koji kao da se spustio na predivu srebrnu narukvicu sav od filigranski izradjenog srebra. Tamno ruzicastog leptira od tila joj je zakacio pored masne na kikicana, a drugog na suknjicu. "Tako, to je savrseno! Sacekaj! moram da namestim makar jednu fotografiju, jer si toliko lepa.. da mi zastaje dah dok te gledam! Tako i jos jednom, pa krecemo." Gala je viknula od iznenadjenja, kada je usla u muzicku sobu. Veliki koncertni klavir stajao je na izdignutoj polukruznoj platformi, u ogromnoj plesnoj dvorani, koja je imala zasvodjene prolaze i nastavljala se delom za ples, sa zidom od ogledala. Iza treceg luka bio je izdignut nivo sa nekoliko stepenika, gde se izdizao sasvim na kraju ogromni sank, a uz njega sve moguce muzicke sparave koje se mogu zamialiti. Sa jedne strane bili su smesteni stolovi sa foteljama i ugaonim garniturama, a sa druge strane u staklenom zidu, stajali su svi moguci instrumenti, iz oba sveta. Gala je bila vise nego odusevljena. El-Evjit je javio Arielu da ce otvoriti portal i cim je dobio signal u sobi sa sankom u uglu se pojavio ogromni plavicati portal, keoz koji je prosao Ariel, vukuci za sobom Azreu, a pre nego sto se portal zatvorio uskocili su mali Avalon i El-Dre. Gala je vrisnula ipotrcala prema Azrei, cim su on i Ariel krocili unutra. Skocila mu je u zagrljaj i stegnula ga jako. "Jako si mi nedostajao! Bas jako! Pogledaj me, moram da te vidim?" Azrea je pogledao sa silnom ljubavlju, bio je nasmejan i miran, vibrirao je prekrasno. "O, moja lutkice, silno si nas zabrinula. Ja sam kao lud isao od planete, do planete trazeci te. Imao sam na jednom mestu burne, vrlo cudne dozivljaje, pricaciu ti jednom prilikom o tome." Prekinuo ih je bucni ulazak, odnosno pad kroz portal malog Avalona i El-Drea. Atriel je viknuo prekorno. "Gospode Boze! Mali tebi fali koja roditeljska zauska? Kako ti je palo na pamet da uskaces za nama kroz portal? Lepo sam ti rekao da te necu ovoga puta povesti!" Avalon se razderao "Da, rekao si mi, kao i svakog puta! Svi se zabavljate, a nas vecito izostavljate! To ne moze tako! Uostalom morali smo da vidimo zlicu svojim ocima i uverimo se da nam je sestra bezbedna! Gala kazi mu da nas ne maltretira? Svi trce u poteru, jedino mi sedimo u dosadnom Omo.Nizjat centru, gde svi vazno negde zure u belim mantilima i nedaju nam nista da pipnemo!" Ariel je rekao uz glasan smeh, "Cudna mi cuda sto vam nedaju? Prvi dan si im pokavario ceo transportni sistem, a transportna jedinica je stala na pola puta. Kasnije si izazvao jezivu eksploziju i probio zid istrazivackog centra, takao da je sada blazeno spojen sa kancelarijama. Dovraga mali zlotvore, tvojim nestaslucima nema kraja? Ti ces mi i ovde zagorcati zivot? Priznaj, sta si naumio?" Avalon se kikotao i isao unazad prema Gali, povlaceci se ispred Ariela koji mu se priblizavao namrgodjeno. "Nameravao sam da spasim svoju sestru, ako je u frci, a vi ste svi glupi da to vidite.. eto to!" Ariel je munjevito potrcao i vec ga zgrabio pre nego sto je mogao da umakne. "Sta si ono rekao? Ja sam glup i ono nesto ne vidim dobro? A, mali zlotvore to trazi odmazdu!" Razbarusio mu je kosu i bacio ga daleko u vazduh, zartim ga uhvatio. Avalon je umirao od smeha i zadovljstva. "Tako! A, sada se smiri i budi makar malo pristojniji? Vidis, ono tamo je bivsa zlica cije je pravo ime El-Evjit-Lihjon Vihjast-Eloh od Raidia. Da cujem da li ti izgleda zlocudno ili strasno?" Ariel se smejao dok je mali Avalon vukuci El-Drea, isao prema El-Evjitu. Prisao je i dobro ga zagledao sa svih strana. "To definitivno nije Akonak! Uzgred ovo je prerasli vilovnjak, kao i El-Dre! Ne bih se bacao kroz portal da sam shvatio na vreme da se salis samnom. Dobro si nas uplasio! El-Dre i ja samo umalo soptali u maramicu kada smo culi da nam je sestra u sapama zlice i naravno da smo potrcali da je spasemo. Ko ce da se igra sa nama ako joj se nesto desi?" Svi prisutni su se smejali na Avalonovu natmurenu facu, a Gala mu je pritrcala i zagrlila ga. "Znaci dosao si da me spasis moj dragi viteze? I ti El-Dre.. obojici sam nedostajala? I vi ste meni, jako, najjace!" Zagrlila je i El-Drea, zatim konstatovala da rastu prebrzo. "Gospode! Pa vi dnevno porastete par centimetara? El-Dre me je dobro prestigao, a ti mali nevaljalce si vec kao ja? Imacete do karaja iznad dva metra, sto je za vilovnjaka nemoguca visina! El-Dre, sigurno ti neki predak nije bio dzin? Salim se.. ali to je neuobicajno.. medjutim u nasem Etrelu su svi jako visoki, pa me ne cudi da vas dvojica na kraju budeti visi od svih. Sedite! Sta zelite da popijete? Da li da se usudim da vam kazem da se sami posluzite, ili da radije posaljem El-Evjita da vam donese sto zelite?" Ariel je dreknuo. "Nemoj da se usudis! Ja cu ih strazarno odvesti do sanka da izaberu sta zele i sipacu im! Inace ce dici sank u vazduh, ili barem namestiti veci lom istetu!"
Ariel ih je odvukao a Gala je uzela Azreu za ruku i prisla El-Evjitu, uhvatila ga i povukla malo na gore, tako da shvati kako treba da ustane. Zatim rekla. "Ovo je Azrea.. tvoj rodjeni brat u svakom smislu i ovde i gore." Videla je i osetlia silnu tugu koja izbija iz njega, suze su mu tekle, a bol je bio jeziv. Rekao je promuklim glasom od stegnutog grla. "Ne usudjujem se da trazim oprostaj, jer njega nema.. niti ga treba biti.. sve sam ucinio pogresno.. ceo moj zivot je pakao uzasa i cistog zla.. ali zlocin koji sam tebi ucinio prevazilazi sve mojen grehe zajedno. Nisam dostojan da ti pruzim puku, niti da ti se obratim. Bol koji nosim na dusi ce me vecito proganjati.." Azrea ga je snazno zagrlio i rekao uz suze. "Ja sam ti odavno oprostio moj brate i molio sam se svakodnevno da se vratis nazad u ono sto jesi, da budes moj brat, da zablistas trobojnom vatrom i usrecis stvaranje! Ja sam danas najsretniji na svetu, dobio sam krvnog srodnika, jedinog koga imam, dragocenog brata. Osecam koliko se raduje sve stvoreno u duhu sto se Raidia povratila i zasijala ponovo. Ovo je dan za veliko slavlje." Gali su tekle suze dok ih je posmatrala, umirala je od srece. El-Evjit je povukao, a Azrea je rekao. "Dodji mila, dodaj svoju svetu vatru, utisni izvanrednu lepotu onoga sto jesi moja mala princezice Galijena od Gerhida, tebi je mesto izmedju nas." Gala je stajala u sredini prekrivena skoro potpuno izmedju njih dvojice. Sve jace su je stiskali "Jao-jao i jos jednom jao! Ubicete me ovako! Nemam vazduha.. uh.. bunim se! Mozemo drugacije da se zagrlimo.. samo ne ovako.. ovako ne valja!" Posto su se pomerili malo, prodisala je i rekla. "Ovo je opasno po zivot! Uh.. nikada vise necemo ovako da se zagrlimo, jer sam ja zdrobljena i ugusena izmedju vas. Nego.. razmisljala sam.. plan je da prvo Azrea pusti muziku, zatim da pokusamo svo troje da otvorimo svetu vatru i ulijemo je medjusobno, jer jako me zanima sta ce se desiti? Sta kazete?" El-Evjit je radosno pristao, a Azrea je rekao. "Hm.. hm.. moja lutkice, ti zaboravljas da ja imam unutar sebe i jezivi srebrni pojacivac, koji mi konstantno zagorcava zivot? Srebrna Raidia je ni malo laka za upravljanje, a moje eksplozije su pre, pre jake, cak ne izdrzivo bolo kome sem meni i to jedva. Seti se kako smo se previjali svi redom na mome primanju moci? I na tvom smo isto tako, jedino puno krace. Ceo Etrel je umirao satima od orgazma, jedva su preziveli. Ti si najbolje prosla, jer te je Azrael izveo iz tela, na svu srecu, dok sam ja skoro svisnuo. Zato mila imam ozbiljnu frku od ovakvih eksperimenata. Medjutim ako se usudjujete ja cu naravno pristati?" El-Evjitu su sijale oci sa zanimanjem. "Ja jedva cekam! Gospode, to nece biti frka vec uzitak. Sat vremena u orgazmicnom stanju je najzeljenije za mene. Ne vidim zasto je to frka?" Gala i Azrea su ga gledali kao da je sisao sa uma. "Nisi doziveo zato to kazes! Moje primanje moci uz frkoviti orgazam celome Etrelu je bio uzas, ali Azrein zbog srebrnog zraka je bio najgora nocna mora. To je ne izdrzivo. Cak i Arielu koji je nezajazljiv nije bilo sve jedno, tu se radi o svega mrvici do otici zauvek kuci iz tela. Veruj mi da si to doziveo ne bi trazio vise nikada tako nesto." El-Evjit se nasmejao glasno. "Vas Etrel je definitivno nesto najzabavnije sto postoji. Sve price koje slusam, ili gledam na platnu uma su fascinantne.." Prekinula ga je. "To nije samo nas, vec i tvoj Etrel. Zar ne razumes konacno da si deo nas?" On se smejao. "Polako pocinjem da shvatam. Ti si me vratila u srecu, u ljubvav i caroliju lepote. Zivot je konacno bajka, a ne pakao. Ja prosto ne razumem kako Izvor Zivota moze da smisli tako stravicni scenario i zatrazi od mene da igram zlicu u ovoj zivotnoj predstavi, jos uvek mi nije jasno zasto dovraga je morala bas toliko jezivo prenaporno jako zlo? Toliko bola i svih mogicih negativnih emocija.. toliko jako dugo.. dovraga predugo. Bio sam slepa i gluva budala, a prokleti pas Garak me je unistio i jos vise Destijanin razgovor sa mojim ujakom koji sam pogresno razumeo, jer sam cuo samo delic i pobegao u najgorem bolu. To mi je slomilo srce i prekrilo crnim velom. Zato sam nosio crnu prevlaku preko Raidie, cak i kada sam potpuno sam, nosio sam tamnu prevlaku, a u javnosti masku coveka Akonaka. Svi su zaboravili kako izgledam, cak i ja.. sve dok tebe nisam kidnapovao.. ti si me za sat vremena iscelila donekle, a za 12 sati sam bljesnuo svetom vatrom. Neverovatno!" Azrei su bile suzne oci. "Kao da gledam svoju majku, isto tako. Boze koliko jako licis na nju. Verujem da si jedino visok na oca, jer nosis skoro potpuno vilovnjacki gen.. ne staris ni malo. Pitam se da li cu ja stariti. Ja takodje skrivam nesto malo manje spicaste usi. Dragi brate moracemo otici zajedno do Destijane, uz Grimida Raidie, koji cezne da je vidi. Trenutno je u mojoj sluzbi, medjutim srce mu je uz nju. Zeleo bih da je nas troje ispratimo na pocinak, da nas vidi kako sijamo zajedno u ljubavi i slozi. To ce joj isceliti srce istoga trena." El-Evjit je ponovo plakao i to jako. Gala ga je jedva smirila zagrljajima i poljubcima. Azrea je materijalizovao ogromnu kutiju papirnih maramica, uzeo jednu i stavio ih na sto. "Ovo sto ce biti je za radost, nikako za plac. Morate obojica da se izvezbate da kada je vidite ne cimzdrite, vec blistate svetom vatrom, da bi je iscelili. Ja cu namestiti magnet Raidie i izvucicu vas bol. Cim je zavrsila, obojici je laknulo. Silno su joj se zahvaljivali, grlili je ljubili. El-Evjit je rekao "Dodjite da vam nesto pokazem! Mala ti ces ovo jako voletei.. cuvao sam to kao iznenadjenje za tebe.. sada je verme da ti pokazem. Ali prvo cu nam sipati moj omiljeni vilovnjacki napitak." Ustao je i ubrzo se vratio sa tri prelepe kristalne case, okovane srebrom. "Za nas ponovni susret u ljubavi!" Azrea i Gala su ponovili. Azrea je ispio sa uzivanjem, a Gala je uzela pazljivo samo gutlaj, nije smela da se usudi da popije vise. El-Evjit je rekao "Slobodno popi sve sto sam ti sipao, nece ti biti nista lose.. samo jako lepo. Opustice te i usreciti, to je lekoviti, prirodan napitak uz dodatak carolije." Gala je oprezno popila jos gutljajcic i rekla "Ovo je jako fino pice.. dopada mi se.. ali ja sam preosetljiva na sve napitke.. zato.. ovo je dosta. Radije bih kapucino?" On se nasmejao. "Mozemo da se teleportujemo u sobu za narudzbe?" Azrea je rekao. "Krenite, ja cu vas pratiti! Galijena.. ti jos uvek nisi shvatila kako da teleportujes vise ljudi? Brzo ces shvatiti nacin.. ja ti mogu pomoci kasnije da to savladas, a sada mi samo daj ruku." Azrei je bilo interesantno da cuje princip rada sistema za slsnje porudzbina iz glavne zgrade iznad povrsine. "Jedva cekam da vidim zamak i celo ovo imanje na ovako ne gostoljubivoj planeti. Moj brate, ti imas neverovatne ideje.. definitivno genijalne. Zato nikako nismo mogli da te pronadjemo, ma koliko se silno trudili. Uzivam u ovako izmenjenoj situaciji. Iskreno ne bih verovao, da Ariel nije dobio upute od Izvora Zivota.. jer to je fantasticna prica.. zaista retka.. najredje retka. Ali sada potpuno uzivam.. imam oscaj kao da mi je rupica na srcu koju nosim od detinjstva magicno isceljena. Zato sam najsretniji na svetu." El-Evjit je rekao suznih ociju. "Ja isto to osecam. Samo kod mene je rupa bila pozamasna. Moguce da ce potpuno biti isceljena tek posto vidim majku. Jer ona je moj drugi najveci greh. Dosta toga sto se meni pise u udeo je Garak ucinio bez mog znanja, kao Lesjievo mucenje i unistenje prvog Galijeninog tela. Ja sam bio crni djavo, istinski monstruozni gad i nemam opravdanja za sve svoje pozamasne grehe.. ali.." Gala je brzo rekla. "Molim te zaboravi proslost? Mene se ne tice sta je bilo, samo ono sto je sada. Hajde da nas svaki trenutak bude ispunjen ljubavlju i srecom? Zaboravi proslost, ona ne postoji vise i zato nemoj da dozvolis da te uslovljava? Dobro?" On je zagrlio i poljubio kratko. "Ti si cudo, dragoceno cudo! A ja sam najsretniji na svetu sto si pored mene. Nicim nisam zasluzio tvoju dobrotu, suprotno." Gala je rekla smejuci se. "Zar nisi? Preuzeo si najstrasniji moguci zadatak, hrabro si otisao da iskusis pakao. Patio si u samoci toliko jako dugo, kako onda nisi? Ja mislim da si ti zasluzio moju pomoc i ljubav vise od svih drugih." On je gledao zacudjeno i vrteo glavom, bio je ponovo na ivici suza. "Pocecu ponovo da cmizdrim. O Gospode, ti skroz jedinstveno gledas na stvari, toliko drugacije od drugih.. hmm.. ipak i da je tako, ja ne mogu to da osetim, jer znam koliko sam gresio." Ona se nasmejala. "Koga se tice sto si gresio? Mene zanima da ne gresis sada? I kakvo iznenadjenje imas za mene? Pokazi mi? Azrea ti nas prebaci nazad.. hoces?" Vratili su se za sto i pozvali Ariela, malog Avalona i El-Drea da im se pridruze i popiju vreli kapucino. Avalon je viknuo "Kolaci! To se trazi! El-Dre.. navali! Hajde da se trkamo ko smaze vise?" Ariel mu je lupio cveger. "Gospode! Necete da se trkate i da posle budem dadilja kada se previjate od bolova u stomaku i nosim vas u toalet, svakih pet minuta! Samo probajte! Umerenost je vrlina mali nevaljalce! Po dva parceta je dosta. To vam je doza za ovih sat vremena, a kasnije cemo da vidimo sta dalje." Avalon je frknuo. "Kao da imam mamu plus policiju za nestasluke! Kvaris nam zabavu! Ni malo nisi zabavan, kao neki ustogljeni deda!" Ariel se nakostresio. "Jao-jao sad ces da vidis ko je ustoglje ni deda! Vec bezis? Bolje ti je jer cu da te strucno prevaspitam! Mali-mali zlo ti se pise, dobio si drugi zuti karton i zato sledi odmazda.. sledeci je crveni, sto znaci da cu te ubaciti kroz portal kuci! Jasno?" Ariel je odjurio Avalona, dok su se svi smejali njihovom prisnom, toliko specificnom odnosu. El-Dre je rekao s'ljubavlju. "Oni se jako vole. Avalonu je Ariel najdrazi od svih, a Ariel isto toliko voli njega i ova jurnjava je samo da bi mu ispunio zelju da se igraju zajedno, jer Avalon stalno to prizeljkuje." Gala se smejala sa ostalima. "Mene dragi moj El-Dre fascinira i odusevljava vasa medjusobna ljubav. Vas dvojica se toliko savrseno dobro slazete, a sasvim ste razliciti, slicno ako Ariel i Kazdir, sto je takodje prekrasna ljubav i razumevanje, oni uvek pomazu jedan drugom, kada jedan padne drugi ga podigne. Medjusaobno prastaju sve greske, kakve god bile i silno se vole. Ariel stalno vice da ce ga naterati da u sledecoj inkarnaciji sidje kao zena. To bi zaista bio savrsen brak, jer se u svemu slazu. Nego El-Dre.. tebi nije krenuo da se budi tvoj opasni zmajevski potencijal? Ja sam ti rekla kada to bude da cu ti pomoci, jer Kazdir kaze da nece biti lako. Znam da si mi rekao pre par meseci da ga sve jace osecas kako vri ispod povrsine, a Kazdir tvrdi da ces u pubertetu pretrpeti drasticne promene, pa se brinem, dakle sta se desava?"
El-Dre se nasmejao. "Ja bih vec dotrcao vristeci kod tebe ili Kazdira i trazio pomoc, medjutim za sada nije nista strasno sa cim ne bih sam mogao da se izborim. Videcemo sta ce biti dalje. Oh.. ovo ce ti biti interesantno.. pogledaj!" Podigao je rukav i pokazao joj svetlucavu prekrasnu kozu u delu oko zgloba, kojase trugasto stanjivala do lakta. Imam i na noznim zglobovima nesto slicno. Hm.. dobio sam i tetovazu, odnosno jako cudan beleg komplikovano nacrtanog zmaja na ledjima. Hoces i to da ti pokazem?" Gala je zainteresovano klimnula glavom. El dre je pokazao prekrasan svetlucavi svetlo zeleno zuti i tamno ljubicasti beleg, uradjen kao najzahtevnija tetovaza preko cele polovine ledja. El-Evjit je rekao zapanjeno. "Muski Agzardem? Neverovatno! Mislio sam da vise ne postoje, da su izumrle, jer nije bilo muskog Agzardema vekovima. Odakle stizes mali zmaju? Ti si kraljevskog roda, buduci kralj svoje vrste, ako je opstala, a ti mi svakako ulivas nadu. Ko su ti roditelji?" El-Dre je rekao. "Moji roditelji izgledaju kao sasvim obicni vilovnjaci plemickog porekla. Zar mislis da sam poreklom od Agzardema? Ne verujem. Niko mi to nikada nije rekao, oda bih trebao biti usvoljen?" El-Evjit se smesio. "Postoji dva plemena Agzardema, vrlo razlitih po mnogim detaljima i po jednom izvanredno znacajnom: Prvi se radjaju iz jajeta na nacin zmajeva, dok se drugi radjaju isto kao ljudske bebe. Ja ne znam kojoj ti vrsti pripadas, ali pouzdano znam da roditelje sigurno ne mogu da ti budu vilovnjaci. Ili moze jedan od njih da bude, ali nikako oba. Ne bih se cudio da su opasne zmajice odlucile da spasu svoju vrstu mesanjem krvi sa vilovnjacima. Kada posetis dom pitaj roditelje o tome, zanima me sta ce ti ispricati?" Ariel i Avalon su stajali malo po strani zabezeknuti, Avalonova usta su bila otvorena od soka. "O, divote! Moj naj-najbolji drug ce se premetnuti u pravog ogromnog zmaja? Juupiii.. hip-hip-hurejjj! Strava! Jedva cekam da se provozam! Letecemo svuda i praviti zbrku.. cisto da se zabavimo! He-he.. vec trljam ruke! Ovo iznenadjenje je super-vrh! Najvise od svih mucicemo Ariela i gruvati mu vatru ispod bosih tabana dok spava! Uzivam u ovoj zamisli! Mogli bi da je ostvrimo i pre tvog zmajo-izrastanja? Da mu zapalimo smotane papire medju prstima dok spava.. he-he.. blazene li pomisli!" Ariel je vristao od smeha sa svima, zatim je rekao. "Tebi bas djavo neda mira? Slusaj moj zlobni feniksu, kad te ja smotram kao taj papir izmedju mojih prstiju, bice ti strasna frka! Sedi tu i ne mrdaj! Ako znas sta je dobro za tebe primiri se i budi miran kao bubica! Jasno?" Avalon je natmureno seo. "Daj za utehu kolace? I makar tri parceta! Ja rastem i treba mi tona hrane dnevno. Ne brini necu bljuvati, niti kukati! Inace.. moj voljeni druze, novi sloj ljubavi prema tebi me je sveze obuzeo. Jedva cekam da ti vidim zmajevsku njusku! I iz zaleta da mi obecas, da mi neces podpaliti tur pri preobrazaju? Poslacu te kod Ariela par dana dok se ne istreniras i molicu se svakodnevno da mu zagorcas silno zivot i potpalis tur barem dvaput! He-he.. prijatne li zamisli!" Svi su umirali od smeha, a Ariel mu je lupio tanjiracu i rekao smejuci se glasno. "Mali razbojnice, ti trazis da te smotam opasno u cvor? Cim popijem kafu tako cu te sltko sutnuti kroz portal, pa ako upadnes u koju jamu, bice to samo cista pravada za muku koju si mi zadao ovih dana." Avalonu su bila puna usta pa je koji trenutak postalo neobicno tiho. El-Evjit je rekao "A sada je vreme za obecano iznenadjenje. Dodji." Gala i Azrea su posli sa njim, a Ariel je zapretio prstom Avalonu i rekao namrgodjeno. "Idem da vidim o cemu se radi. El-Dre zavetzi ga za fotelju, ako ne mozes drugacije da ga smiris, ali za miloga Boga, ne moj da mu dozvolis da digne ovo mestu u vazduh? Brzo cu doci, dok ponjupate kolace eto mene." Cuo se prekrasan zvuk klavira, dok je Gala pocela da peva vilovnjacku pesmu srece. Kada je Ariel stigao ugledao je El-Evjita kako svira klavir, a Azrea je proleteo pored njega i osmehnuo se. Vratio se brzo sa gitarom i pridruzio se bratu. Kada su zavrsili Gala je skakala odusevljeno. "Wow, ovo je njdivnije moguce iznenadjenje. Pa ti sviras klavir?" On se nasmejao "Sviram sve.. ili skoro sve instrumente, to mi je hobi." Azrea se smesio. "Izvanredan hobi. Sviras izuzetno dobro. Vrh, vrh, vrh.. ovo cemo da snimimo prvom prilikom. Jedva cekam!" El-Evjit se nasmejao glasno "Jao-jao kako cu tebe moj brate tek da iznenadim za koji dan, ili vec sutra? Sacekajte me ovde cas. Mozda uspem i odavde to da izvedem.. pokusacu!" Otisao je vani iz sobe i vratio se za par minuta. Videcemo sta ce biti, ako ne uspem ovak preko posrednika moracu da odem licno.. hm.. ako zelite i odmah sada? Hocete samnom u jednu od najvecih svetskih metropola?" Gala je skakala radosno. "Naravno da hocemo! Ja jedva cekam!" El-Evjit je rekao nasmejano, blistavih ociju. "Ti i moj brat ste mi neophodni, a svi ostali mogu da nas prate ako zele? Ariel hoces i ti sa nama?" Ariel je rekao namrgodjeno. "Drage volje bih, medjutim osim sto moram da strazarno otpratim ova dva mala kriminalca, obecao sam Kazdiru da cu se brzo vratiti, jer imamo jako puno posla. Rafael je takodje trazio da me vidi. Ne znam dovraga sta se to desava, ali imamo najezdu manjh i ne bas alarmantnih zarista negativnog upliva, koji ipak traze paznju da se ne bi prosirila i prerasla u nesto ozbiljnije. Zaista mi nekada nista nije jasno. Mirovali su dosta dugo i sada kao po dogovoru svi su odjednom aktivni? Razne sekte i polumiletarne jezive organizacije, takodje mnoge do sada mirne drzavice pucaju po svim savovima.. hmm.. cini mi se da krece opasna bura? Na pomolu je neko cudo, svakako nista prijatno, ili je to poslednji trzaj zlih? Pitam se da li zele da ujedu jos jednom pre konacne smrti? Nadam se da je to u pitanju, bar bih voleo da jeste." El-Evjit je ozbilnog izraza rekao. "Iskoristi moje znanje? Jako sam ozbiljan, zelim da vam pomognem, ustvari imam gorucu otrebu da to uradim, jer koncno shvatam stvari jasno, ja sam preziveo mrkli mrak i unutar svesti bio sam u nesvesti i goreo ni neshvatajuci u jezivom paklu. Zelim da pomognem svima da izadju na svetlo, kao sto je ovo hrabro, milosrdno dete pomogmo meni. Cim se zavrsimo posao docicemo do Omo-Nizjat centra, ili ako nece mene da puste tamo, a kladim se da nece.. sastacemo se gde god zelis, na Zemlji, ili ovde kod mene? Ja svuda i u skoro svim bitnijim zemljama imam imanja i kuce, preduzeca, silne poslove. Moj jezivi otac mi je ostavio bilijarde i nevidjen broj fabrika, preduzeca, kompanija razno-raznih namena. Obicno sam zatrpan poslom, bez obzira sto osim kljucnih pitanja ne resvam nista, prebukiran sam potpuno. Ovo mi je prvi odmor u punih 15 godina bezprekidnog rada. Nasledio sam legalne firme i cuda Bozija svega i svacega, od krvavog i maksimalno nepostenog bavljenja pljackom i svim mogucim ilegalnim radnjama mojih predaka i oca. To sada nije toliko vazno, ono sto elim da kazem je da se mozemo naci gde god ti odgovara, u kom god delu Zemlje.. ok?" Ariel se nasmejao i rekao "Dobro, nacicemo se gde god vi zelite. Jer ja cu se teleportovati na bilo koju tacku, sve jedno gde, bice trenutno. Dakle uskoro se razdvajamo? Nego, moj dragi novo-preobraceni brate, dobro gledaj kako mi to radimo. Azrea, daj mi deset hiljada dolara, zelim da ih pogledam?" Azrea se nasmejao i pruzio mu svezanj novcanica. Ariel je pruzio El-Evjitu i rekao. "Poklanjam ti da se igras sa papirom." Azrea je rekao "Ariel ja zelim tri zlatne poluge sa specijalnim zigom Raidie?" Ariel se smejao. "A, da li ces biti nesretan ako dobijes puno vise od trazenog? Recimo onaj tamo pun ugao naslaganih zlatnih poluga, sa zigom Raidie i vrlo poucnim izgraviranim natpisima?" El-Evjit se smejao glasno. "Gospode! Osecam se kao Alisa u zemlji cuda. Nisam mogao da predpistavim da ste toliko napredni.. izvanredno!" Ariel je vrteo glavom. "Posmatraj moj brate." Pored ugla sa zlatnim polugama pojavila se prekrasna vitrina od crvenkastog drvenog rama okovana srebrom, zastakljena sa svih strana puna najdivnijeg nakita. Ariel ga je potapsao po ledjima. "Tako isto materijalizujeo kuce, ogromne zamkove, gradove pod kupolama na vodi, garderobu i sve, ali bas sve sto zamislimo bez razlike. To je najlakse od svega. Ono sto je tesko jeste pokazati nacin ljudima do srece i ljubavi, jer mnogi ne mogu jos uvek da shvate, dok su drugi ekstremno napredni i hiper-svesni, sa njima saradjujemo, pa opet jos uvek ne razumeju princip materijalizacije, niti teleportovanja, nista od viseg stepena moci. Oni to prihvataju, ali sami ne mogu da odrade, kolko god se trudili, medjutim i to ce doci kasnije, prirodno, kada se deo planete izdigne do hiper-svesnog stanja i kolektivna svest dozvoli ideju trenutne materijalizacije." El-Evjit je umirao od smeha. "Dakle ja sam se dzabe mucio da odrzim nasledjeno carstvo i prosirivao ga groznicavo skupljajuci silne bilijarde u raznim bankama? Koliko sam glup! Najgluplji od svih! Verovao sam da samo Visja-Eloh poseduju tu vestinu. Bio sam slep, gluv i maloumani demon iz pakla. Sramota Arhandjelskog roda, bedna pocrnela Raidia. Grozim se sam sebe." Gala koja je se pridruzila Avalonu i El-Dreu u gradjenju zamka od zlatmnih poluga je rekla. "Gluposti! Vazno je sta si sada. Drugo nista A, sada si moj brat blizanac, dragocena Raidia koja blista svetom vatrom po zelji. I ja te silno volim. To je istina sada! Ti si divan i tu je kraj opisima! Zaboravi proslost, zaboravi sve gluposti i ne dozvoli da te rastuze i uticu na tebe. Ponovicu ti ovo trilion puta ako treba?" Mali Avalon je rekao. "I ja cu, ako mi dozvolite da ostanem? Ovde je svakako zabavnije, nego u ustogljenom Omo-Nizjat centru, gde nas svi gledaju popreko i prave dreku cim se malo pokrenemo s'mesta. Ako nas ne spases moja sestrice, bacice nas u tamnicu i zakljucati iz pakosti! Nigde mi nije bilo dosadnije!" Ariel se smejao. "Jao-jao mali ugursuze! Kako da ne skacu i ne gledaju vas popreko kada si im zadao silnu glavobolju, dobro nisi digao u vazduh ceo centar! Cuo sam i da ste se vozali kolima za golf, umalo pregazili grupu zaposlenih i kasnije se survali u jamu? Plus ste se izgubili pa su vas sumanuto trazili celo vece i pola noci kao da nemaju druga posla. Dok ste se vas dvojica zlobno krili? Osim sto ste nacinili eksploziju i pokvarili prevoz, maznuli ste osetljive instrumente, koji jos uvek nisu pronadjeni, sto ces mi vratiti iz zaleta cim prodjemo kroz portal. Ima jos toga, spisak je poduzi, hoces da ga diktiram redom, da bi shvatio zasto vas tliko nadziru i gledaju popreko. Cak su vam odredili dvojicu strazara i bas me zanima kako ste umakli da se prisvercijete kroz portal?" Avalon je ispustio zlatnu polugu umalo El-Dreu na nogu , dok je govorio znacajno. "Ha.. nije nego da cu ti to odati! To su male tajne velikih, presvetlih.. ovde prisutnih velemajstora zvrcki, prikradanja i prisluskivanja, kao i bega sa cuvanih lokacija! Pobegli smo im kao od sale, mora da ceskaju cele i pitaju se sta ih je snaslo! Hi-hi! Kada su glupi, ko im kriv! I pazi necu nazad! Drekacu i vriskati ako me nateras, osim toga moraces prvo da me vezes i odneses, jer cu pruzati sto veci mogu otpor!" Ariel je frnuo. "Tha.. puzaces dzabe otpor! Kada te smotam u covor recimo ovako, sta ces onda mali zlotvore?" Cinilo se da se Ariel nije pomerio sa mesta, a Avaolon je bio uvezan od glave, do pete energetskim vrpcama sa zapusenim ustima i zalepljnom ceduljom na celu: Ja sam sveze ukrocena goropad! Ariel je moj presvetli gospodar i kako kaze ja cu da sopcem i cinim!" El-Dre je odlepio cedulju sa Avalonovog cela i procitao glasno, zatim dodao. "Pise na nekoliko jezika, Avalon moj druze, nacicu negde nozeknju pa cu te osloboditi cim pre. Budi strpljiv i izdrzi mucenje!" Okrenuo se El-Evjitu i uctivo, sasvim mirno pitao. "Gde se ovde mogu pronaci ostri predmeti?" El-Evjit se prsamicivao od smeha i brisao suze, jedva je uspeo da izvovori kroz napad smeha. "Jedan.. mi je uvek pri ruci.. evo, uzmi.. mali zmaju!" Svi su umirali od smeha, jedva su se povratili iz opste smeho-histerije. El-Dre je mirno klecao i pokusavao bezuspesno izreze energetske pantljike, dok je Avalon mumlao glasno i cikao sto moze glasnije pored uvezanih usta. Ariel je pucnuo radi efekta prstima i Avalon je bio slobodan. Skocio je ratoborno i namrgodjeno pogledao Ariela, zatim se okrenupo El-Dreu i rekao prekorno. "I tako ti moj najbolji druze mirno cucis i bockas me nozem? Zar nisi cuo kako jadno skvicim? Kada si dosao do naj ostljivijeg.. uh.. sob-sob.. dela vec sam citao sve molitve koje znam, a onda me je secivo dotaklo, a ja sam sam se vec opropostio od buduceg porodicbog zivota. Proslo mi je kroz glavu da cu morati da se zamonasim i da devojku nikada necu imati, uh to bi bilo jadan zivot. Ariel uvezi ga molim te da mu pokazem kako se seku energetske pantljike?" Svi su popadali dole drzeci se za stomake, dok su im suze lile od silnog smeha. Gala je vikala "Ne.. vise! Milost Avalon! Pozlice mi.. opasno od smeha!" Jedva su se povratili, dok je El-Dre zagrilio Avalona, zbog cega je ovaj za divno cudo zacutao i izvinjavao se da nije osetio da ga bocka i da je bilo sasvim slucajno.
Kada su koacno obrisali suze papirnim maramicama koje je Ariel drzao u rucio i nudio redom, El-Evjit je rekao "Galijena moje lepo dete, sta ti sve treba za put? Hoces da nosimo odavde garderobu, sminku, pomadice i potrebne sitnce ili da kupimo tamo sve sto pozelis?" Azrea se smejao. "Nista od toga, jer vodite mene. Ja cu joj materijalizovati sve sto pozeli. Bas sve bez razlike. Mozete u soping cisto iz zabave, jer nemate potrebu za nicim osim sopstvenih tela i duha Raidie koji ga ispunjava. Oboje izgledate perfektno, sto znaci da mozemo krenuti iz ovih stopa?" El-Evjit je pogledao svoju spravicu i rekao. "Izvanredno, dobre vesti. Zakazacu nam sastanak i pozvati svog advokata da nas prati, za recimo petnaest minuta? Moze?" Azrea je klimnuo glavom i slusao sa osmehom kako Ariel nezno prica nAvalonu. "Boze, Boze, moje drago dete, nisi se valjda zaista naljutio na mene zbog ove sale? Svi su povratili dobro raspolozenje i vrisnuli od smeha, pa zar zato nije vredelo biti vezan na kratko? Hajde moj omiljeni mali nevaljalce, nemoj da se duris.. evo.. ides samnom danas gde god da krenem, tako da se iskupim za grehe, moze?" Avalon se ozaruo i zagrlio ga. "Tako, Vidis, sada je sve ponovo kako treba. Krecemo kroz portal moji najdrazi mali zvrkovi! El-Evjit pozvacu te da vidim gde se nalazite i da mi Azrea pokaze unutar vizije sliku gde da se teleportujem. Otvori na nam portal, mi krecemo." El-Evjit im je otvorio portal i rekao "Azrea, moj brate, hitno nas teleportuj na mesto koje ti upravo pokazujem unutar misli?" Nasli su se u plakaru u kome je pritisnuo nevidljivo dugmence u ormanu i iz otvorenog sefa uzeo svoj predivni srebrni sat sa utisnutim dijamantima, moblilni i jos jednu vrlo interesantnu vecu spravu, nalik na tablet i prekrasni novcanik sa srbrnim amblemom i njegovim grbom, u kome su silne kartice i potrebna dokumenta. Promenio je fizicki izgled sa rukom ispred lica, tako da ima tamnu kosu i oci. "A, sad u kuhinju, pogledaj tacno gde!" U kuhnji je predao kljuceve podzemnog skrovista, svom pouzdanom gardu, koji je za razliku od svih drugih nosio crnu uniformu, sa srebrnim amblemima i oznakama. Dao je naredbe posluzi da pospremi ceo stan dok se ne vrate i da lako mogu ostati jednu noc, ili vise dana. Pogledao je na sat i rekao. "Moramo da pozurimo. Trecina mojih kompanija mi pripada ovako izrazenom u tamnoj varijanti sebe, a ostale kao nesto strijem coveku Akonaku, kako ste me vi obicno vidjali dok sam bio prokleti demon. Obicno svi misle da postoji stari i mladi gospodar. Shvaticete to uskoro. Posto sam sada ponovo tamana varijanta sebe, krecemo." Prosli su kroz portal i nasli se u jednoj moderno uredjenoj, polumracnoj kancelariji. El-Evjit je podigao zastore, tako da se svetlost kasnog popodneva rasula po prostoriji otkrivajuci svedene linije super-modernog, strogo muskog kancelarijskog namestaja. Otkljucao je kancelariju i posto su izasli ponovo je zakljucao. Poveo ih je do ekspres lifta kojim su sisli sa 39, na 26 sprat i uputili se sirokim jarko osvetljenim hodnicima od belog mermera i mesinganih sipki na zidu, iznad kojih su bili izlozeni razliciti instrumenti u zastaklenim kutijama i uramljeni posteri poznatih bendova. Dosli su do velikih belih vrata sa zlatnim detaljima i usli unutra. El-Evjit im je ozbiljnoglica i strogih ociju pokazao da sednu za ogromni konferencijski sto, u udobne crne kozne radne stolice, pri vrhu u celo stola. Azrea je mirno seo, dok je Gala trckarala do prozora, pa svuda u krug oko stola veselo se zabavljajuci. Kada je doskakutala do vrata, naglo su se otvorila i dobro je zviznula po ramenu, a Azrea i El-Evjit su doleteli do nje i zabrinuto je opiplai povredjeno rame. "Gospode Boze, moje drago dete, toliko si nemirna. Zasto ne sedis s'mirom makar pet minuta? Sta cu sa tobom da radim?" Otvorio je sirom vrata strijem urednom gospodinu sede kose i brizljivo oblikovane, kratke bradice i brkova, u jako skupoj, markiranoj odeci da udje unutra. "Ovo je moj advokat Filip Mirouz, a ova nestasna lutkica je moja dalja rodjaka princeza Galijena od Gerhida, koja je ovde inkognito, tako da neces spominjati cak ni ukucanima njeno ime. Razumes tacno sta ti neglasavam? Do nje je moj brat rodjeni Azrea." Advokat se uctivo naslonio i izvinio sto je tako naglo otvorio vrata. Jos nisu krenuli za sto, kada je sav zadihan stigao maladic oko 27-28 godina, ili cak nesto manje, najmodernije obucen i podsisan, tamne kose i smedjih nemirnih ociju, koji je na jednoj strani vrata imao istetoviran interesantan, veliki crni tribal i zlatnu visecu mindjusu u uhu, moguce od pravog zlata i smaragda u obliku suze. Nasmejao se Gali i Azrei i predstavio se. "Glavni i odgovrni generalni direktor ove trenutno najprestiznije muzicke kuce. S'ponosom mogu da potvrdim da smo se u proteklom kvartalu izdigli iznad drugih dveju najopakijih, globalno uspesnih kuca. Sada smo konacno dostigli vodece mesto za koje se vec dosta dugo borimo. Inace ovaj zlobni multimilijarder mi je boss i jedno vreme mi je opako zagorcavao zivot silnim zahtevima i odredbama, zbog kojih smo konacno na vrhu. Moram da ti kazem da si zahtevni genije, koga moze da izdrzi samo prokleto zilava zverka kao sto sam ja." El-Evjit ga je zviznuo par puta po ledjima tako da se skoro preturio. "Da mi nisi prijatelj, sada bih ti pisao tuzbu za maltretiranje podredjenih." Svi su se nasmejali glasno, cak i ustoglkjeni advokat. El-Evjit je rekao kroz smeh "Ovaj opaki saljivdzija ovde se zove Ozar, ili ga bar svi zivi zovu tako, sumnjam da se seca rodjenog imena, tako da cemo ga i mi ovako zvati. A ova slatka lutkica je moja rodjaka princeza Galijena od Gerhida, a pored nje je moj brat Azrea. I tebi napominjem da su ovde inkognito i da posle ovog sastanka zaboravis njihova imena. Jasno?" Ozar je klimnuo glavom i pitao. "Dovraga moj prijatelju, zasto pricamo na vratima?" El-Evjit je namrgodjeno rekao. "Zato sto je moje voljeno dete skakucuci naletelo na vrata koje je Filip naglo otvorio. Zato! Krenite za sto, necu da ostanem ovde doveka." Filip je prvi krenuo, a Ozar je zaostao i uhvatio Galinu ruku, gledajuci je u oci znacajno, ocigledno sa namerom da je sarmira. Sagnuo se i poljubio joj ruku, sto je izazvalo sgrgutanje zuba El-Evjita koji je vec bio u celnom delu, pored stola i u par ogromnih koraka se nasao pored Gale i zbunjenog Azree, koji nije znao kako ispravno da reaguje na ovaj ispad. "Dovraga Ozar, tebe svrbi da dobijes otkaz po kratkom postupku? Ovo dete je zabranjeno za dodire, cak i sumnjive poglede. Ona je moje jedino stvarno blago. Zato, dalje sape od moje priceze." Ozar ga je gledao zacudjeno. "Dakle i ti si konacno upao u mrezu zene, ili tacnije vrlo mlade devojke? Razumem. Nadam se da ce te izmeniti nabolje i barem malo ublaziti tu tvoju eksplozivnu narav, super zahtevanost, preterano detaljisanje i previse vatren temperament? Neka ti je sa srecom. A sada konacno daj da odrdimo posao? Zasto si kog vraga trazio sve papire i dokumenta?" El-Evjit se okrenuo Gali. "Galijena sedi s'mirom, samo pet minuta? Cim zavrsimo posao vodicu te gde god pozelis? Hoces to da mi ucinis?" Uzdahnula je govoreći pomirljivo. "Hocu, jer te jako volim, ali ako poludim, moracu da skocim i prosetam, makar tu do prozora. Ja ne mogu da slusam dosadne govore i da gledam konvencionalne budalastine. Ali, trudicu se da budem mirna koliko god mogu duze, jer to ti trazis." On je poljubio u u glavu i zahvalio. "Ovo je Azrea, moj brat rodjeni, koga sam davno izgubio i konacno ga ponovo pronasao. Filipe, ti si pripremio sve sto sam trazio? Zelim da namestim transfer vlasnistva i poklonim mu ovu muzicku kucu. Tako da ubuduce moj dragi Ozar, on ce ti biti boss." Filip je vec zgrabio fascikle iz Ozarovih ruku i poceo bez reci da radi na trazenom prenosu vlasnistva, a dok je zadubljeno pisao rekao je. "Trebace mi Azrein izvod iz maticne i licna karta, zatim potvrda o drzavljanstvu, sve ostalo cu sam da sredim. Ako je nesto od trazenog sporno i to se da srediti uz odredjenu svoricu zelembaca! Azrea je telepatski pozvao El-Evjita da dodje za njim u susednu prostoriju. Oni su krenuli, a Gala je iskocila iz stolice i viknula. "A mene ste zaboravili? Idem i ja!" Odskakutala je za njima i cim su se zatvorila vrata Azrea je rekao. "Cuj, ja nisam drzavljanin ove zemlje, ali mogu da nacinim dokument o drzavljanstvu ako mi pokazes kako izgleda. Kao i izvod i sve potrebno od dokumenata!" El-Evjit se nasmejao glasno. "Dovraga, evo nam zabave! Hajde da uradimo krivicno, konacno pozitivno delo? To mi se dopada. Dodji moj mili brate, ovamo je comp, gde cu ti pokazati sve sto trazis." Azrea je trenutno nacinio sve sto se trazi pod njegovim ovozemljskim imenom i prezimenom. "Reci mi da koristim pravo ime, ili je u redu i ovozemaljska varijanta?" El-Evjit je rekao. "Izvrsno! Bolje je da niko ne zna tvoje pravo ime, tako se i ja igram ovde." Azrea ga je uhvatio za ruku i povukao ga u zagrljaj. "Hvala ti moj najdrazi brate. Silno si me iznenadio, umalo da padnem pod sto, a krik sam jedva zadrzao da ne izleti. Ovo je moj decacki san. Pre nego sto sam upoznao Galijenu i dragocene ljude naseg Etrela, zudeo sam za ovim. Ne bas da budem vlasnik, vec samo da radim, ne mozda u ovakvoj prestiznoj, gigantskoj kuci muzicke produkcije, vec nesto puno skromnije.. tako da ovo prelazilazi moje najludje snove. Zato hvala ti iz sveg srca. Zaduzio si me silno." El-Evjitu su se suze slivale potocima, progovorio je tiho hrapavim glasom. "Zaduzio? Sta to pricas moj Azrea? Dovraga, ja sam ti opasno duzan dozivotno i u narednih stotinu dve inkarnacije. Ovo je tek jedno minijaturno, nistavno >oprosti< Razumes? Hajde, da nas ne cekaju! Moze jedna kutija papirnih.." Azrea ih je vec drzao u ruci nasmejano suznih ociju. "Ja ti cujem misli, cak i da necu, isto kao mojoj dragocenoj sestrici. Vas dvoje ste moja dusa i moje srce. Uz vas ja sam potpun i celovit. Malo je reci recima da vas silno volim i obozavam. Konacno sam potpuno sretan, a ti si delic koji mi je nedostajao da budem sasvim radostan i u najsnaznijoj ljubavi." Ponovo su se cvrsto zagrlili, a Gala se jdva suzdrzavala da ne zaplce od srece. El-Evjit je strazarno sproveo do njenog mesta i poljubio je u celo, zatim seo pored Azree u celo stola. Advokat Filip je zgrabio dokumenta i prepisao potrebne informacije, zatim rekao. "Sacekacete me negde nekih sat vremena. To je najbrze sto mogu da zavrsim sve formalnosti, poplacam takse i uradim sve neophidne sitnice, kao i odkucam darodavni ugovor izmedju vas. Ti moj stari druze neces pravo da ga nadzires? Dobro, to je sve, sem male licne price koje imam sa tobom u cetiri oka. Dodji!"
El-Evjit je krenuo za njim u susednu prostoriju. Filip je rekao "Cuj, dokumenta ce proci, ali ja nisam od jucee i znam da nesto ne stima. Vazno je da ste pazili na jmbg.. sem toga ce sve lako proci. Dakle ne sme da bude dupliran jmbg-broj. Razumes? Ako niste sigurni ja cu pronaci koji mozemo slobodno da koristimo bezbedno." El-Evjit se nasmejao glasno. "Moja stara opaka lisice.. toliko si perfektan, da vredis sve pare koje te placam i jos tovar blaga pride. I da znas za ovaj posao ces dobiti specijalan bonus koji izaberes. Reci potrebnu cifru i ne snebivaj se. Jasno?" Filip ga je gledao zgranuto. "Siguran si u ono sto mi nudis? Ne salis se?" El-Evjit je namrgodjeno rekao "Dovraga gukni vec jednom koliko ti treba? Ti si cudo, vredan mog divljenja i postovanja, zato zelim da ti zahvalim. Razumes?" Filip je bojazljivo rekao. "Milion? Da li je previse?" El-Evjit se nasmejao slatko. "Gluposti! Samo toliko trazis? Naprasno si skroman moj prijatelju? Dacu ti deset puta toliko. Deset miliona. Medjutim njeno ime ne spominji cak ni u snu. Pored toga, vezujem te ponovo jos jacom spregom! Moj si i samo moj za zivota. Jasno?" Filip ga je gledao zabezeknuto kako podpisuje cek. "Tvoj sam i niciji vise bio i do sada, medjutim posle ovog ceka necu ni savete da delim na prijateljskoj osnovi drugima. Zaista sam unikatno tvoj posle ovog ceka, koji uzgred nemam nameru da unovcim jer ce me odrati za proviziju, to cu puno finije da odradim, vec se unapred radujem izazovu." El-Evjit se nasmejao ponovo i poljubio ga u celo. "Zato te ja obozavam. Upravo sto sve shvatas kao izazov. Ja sam isti. Hajde sada, stavi cek u novcanik i da zavrsimo posao? Moje slatko dete ce poludeti od cekanja." Gala je uletela tog trena namrstena i rekla. "Gospode! Koliko jos da se vrtim u slolici? Ne izdrziva dosada. Bar da smem da igram i pevam jos bih i podnela sve ovo. Demonstrativno necu vise sa tobom na posao." El-Evjit se nasmejao i zagrlio je. "Moje voljeno dete, ovo je jos i bilo zabavno, veruj mi sve drugo je puno dosadnije za tebe." Ona je rekla nasmejano. "Zato cemo mi za tebe da uzmemo trajni godisnji odmor. Vazi?" On je stisnuo prejako i poljubio strastveno. "Nemam drugog izbora nego da te slusam, zar ne?" Njene oci su bistale radosno. "Imas, ali to nece biti dobro. Sve drugo vodi u bol i patnju, dok moji saveti i istina bez trunke lazi vodi u ljubav, sve vecu prekrasnu srecu i ljubav." Filip je gledao i slusao iznenadjeno i zinteresovano. "Hajde moj nezni leptiricu, idemo?" Gala je rekla "Samo zastupaj zadrto, svom snagom istinu i sve ce uvek biti dobro. Dozvoljeno vam je ovo vrdanje sa papirima, ali ne dalje od toga. Ovo je u plemenite svrhe i zato se sme. Sve drugo, narocito sebicno nemoj da pokusas, molim te?" On se nasmejao glasno. "Necu obecavam. Ne smem da te izgubim, ne bih to podneo. Ponovo mi kuca srce u grudima, necu se usuditi da ga iskasapim ponovo." Filip je slusao bez daha. El-Evjit se okrenuo prema njemu. "Samo tebi sam namerno dozvolio da vidis caroliju princeze od Gerhida, koja mi je ozivela unisteno srce. Druge ne smatram dovoljno inteligentnim niti dostojnim ove predstavice. Jer sam iz korena izmenjen, ti si dovoljno mudar da shvatis kako to nije slabost, vec suprotno, silna nova snaga je unutar mene probudjena stihijom. Ostali niski bednici ce to smatrati slaboscu, a ja cu se nervirati sto moram da ih zdrobim u saci, jer je to dodatna gnjavaza. Hajde idemo, vreme je da odvedem moje dete negde na zanimljivije mesto." Kada su kretali Filip je projurio pored nih i doviknuo u prolazu. "Pozvcu te cim zavrsim potrebno! Za dva sata najranije, mozda dovraga cak i sutra pre podne. Videcemo kako mora, zbog.. hm.. broja." Izleteo je, a El-Evjit je pozvao Ozara i rekao mu. "Ovo ti je nagrada od mene i moga brata. Mali bonus. Uzmi i kupi sebi nesto lepo." Ozar je pogledao u cek i zviznuo preglasno. "Da, bez brigice, kupicu neku sitnicu sa ovom dzepnom sitninom. Da li ti je dobro stari prijatelju? Dajes mi milionce na lepe oci? Ja se ne bunim, naprotiv. Ali ti si siguran da to zelis?" El-Evjit je namrgodjeno rekao. "Ako neces vrati mi slobodno?" Ozar je vristo od smeha. "Jesi me iskaspio i proklinjao sam te mesecima, ali sada si se iskupio za sve, tako da cu ocitati koju molitvicu u crkvi za potiranje prokletstva, ako stignem u ovom zivotu?" El-Evjit je sada vristao od smeha. "Bravo, to je pocetak mudrosti! Nego pomoli se i bez crkve nad uzgavljem, cisto jednom mene radi?" Ozar je umirao od smeha dok je govorio. "Za ovu svotu cu cak triput u jastuk da se molim samo za tebe, nista ne brini. Spominjacu te u svim zahvalama prvog i ispred svih." Izasli su zagrljeni zajedno u hodnim do Gale i Azree, koji je vrteo po njenom naredjenju proteklih pet minuta. Kada su prisli rekao je uz uzdah. "Nisam m0gao da je drugacije smirim, da ne iskocikroz prozor u dnu hodnika i ne uzvere se pozarnim stepenistem. Uh, sreca da ste stigli brzio, ince bih sigurno skakao za njom kroz prozor." Svi su vristali od smeha dok su isli ka liftu. Gala je ceznjivo gledala prema pozarnom stepenistu i pitala. "Znam da cete mi osujetiti planove, ali.. hajde da se trkamo, vi idite fino liftom, a ja cu pozarnim pa ko pre sidje dole? Moze?" Obojica su rekla namrgodjeno u glas. "Ne moze!" El-Evjit je zgrabio u narucje i rekao smeseci se. "Za svaki slucaj, da ne poludis i potrcis u suprotnom pravcu dok cekamo lift, bice bezbednije i mnogo manje gubljenje vremena da si u mom narucju. Moje milo deriste, priznajem da uzivam da te drzim u narucju, to je dodatna dobrobit za mene, jos kada bi me poljubila.. bio bih silno sretan." Gala se zgranula. "Ovako? Na javnom mestu? To ne moze nikako. Samo u obraz, kao dobra sestra, to hocu." Ozar ih je sluaso sa osmehom. "Dakle moj opasni prijatelju, ti si bio najopasnija divlja zverka, ali ti je konacno neko dosao glave i ovo dete te je potpuno pripitomilo? Veruj mi, radujem se zbog tebe, to ti je jako trebalo. Bio si preostar i prezahtevan, tezak kao crna zamlja, skoro ne moguc za podneti. Skoro da sam urliknuo od srece kada si rekao da prepisujes moju voljenu muzicku kucu svome bratu, koji je osecam i vidim malo mace u odnosu na tebe?" El-Evjit je znacajno podigao obrve, a oci su mu zacaklile zlocesto. "Moj brat je najmocnije malo mace koje nema premca, a ja sam za njega tek siroto, nejako dete naspram dzina. Uskoro ces to i sam shvatiti. Medjutim, puno je finije vaspitan od mene, zato ce ti biti uz njega daleko prijatnije, nego sa neotesanim zlotvorem kakav sam ja. To sto ne znas da je vec dugo u ovoj vrsti posla, zato, budi iskren i posten, isplatice ti se hiljadostruko. Ti znas da postenje vrednjujem vise od svega? On je tu isti, nije mi dzabe brat rodjeni." Izasli su na prizemlju i pozdravili se sa Ozarom, zatim krenuli na ulicu, koja je vrvela od uzurbanih ljudi, kao i svakog radnog dana u strogom centru jedne od najvecih svedskih metropola. El-Evjit ih je pitao blistavih ociju od silne radosti. "Moj dragoceni rode, gde zelite da vas vodim?" Ogromna limuzina se parkirala ispred njih, a sofer je izleteo, naklonio se do zemlje i otvorio im vrata. Gala se veselo smesila. "Idemo na kapucino negde vani, mozda na nekom trgu, ili gde je dobra muzika i jako je zabavno u ovo vreme? Pa cemo posle toga odluciti gde posle? Trebace nam mislim i apartman u hotelu, prenociste negde, zar ne? Ili cemo se teleportovati nazad?" El-Evjit se smejao glasno dok su ulzili u ogromnu luksuznu limuzinu. "Sve je obezbedjeno. Ja ovde imam vise kuca i stanova.. hmm.. ja sam u dve varijante organizovao poslugu, jer mislim da ce ti biti najzanimljivije, videcemo za kasnije po potrebi." On je poljubio ruku, a Azrea drugu istovremeno. "Ne moguca slucajnost? Nece biti, zar ne?" Azrae se smejao. "Tacno, nije slucajnost to ne postoji, vec imao iste gresne misli verujem, zar ne?" El-Evjit se nasmejao glasno. "Tako je. Hmm.. ako neko uspe da me izleci od ljubomore to ces bitri ti, siguran sam u to. Jer za divno cudo ne osecam ljubomoru jedino kada je ti zagrlis i poljubis." Azrea ga je pogledao zlocesto i podigao Galu u svoje krilo. "Hajde da vidimo sta ce se desiti kada je poljubim najlepse i najzavodljivije sto umem? Galijena moje milo dete, nemoj da se bunis, dobro? Ovo je u plemenite svrhe i istini za volju meni na radost." Azrea je pogledao tako da joj zastane dah, strast je bljesnula iz njega, a Gala pocela da muca. " ne.. ne..nesmes da.. da otvaras strast. Azrea?" On je stavio prste preko usta. "Ssss.. tiho. Zar mi ne verujes?" Brzo je izustila, "oh, tebi verujem vise od svih na svetu. U pravu si necu da dramim, prepustam ti se potpuno.. ali nemoj.." On je ponovo prekrio usta. "Necu. Prepusti mi se potpuno? Gledaj u mene i budi bezbrizna. Tako je.. to je dobro." Izvila se i pocela brzo da dise "Azrea.. sta.. sta mi to radis? Oh, Boze.. ne.. ne.. ne.. smes.. stvarno.. ja.. cu.. jao.. oh.. Azrea ti.. ces da.. oh Boze.. sta.. se.. desava? Ne.. ne.. mogu.. to.." On je poljubio toliko lepo, da je zaboravila negodovanje. Azrea je pogledao El-Evjita i pitao ga telepatski. Zelis silno da se igras zajedno sa nama, to osecam svom snagom. Osecam te kao samog sebe, vise cak nego nju sto osecam. Reci mi da li to zelis?" El-Evjit je odgovorio. Zelim vise nego bilo sta u zivotu do sada. Silno, ali ne moguce silno to zelim. Azrea je nagnuo Galu porema njemu i pogledao ga carobnim pogledom, od koga se skoro zaledio za trenutak i poceo tesko da dise. Slusaj me, posle ovoga ce me ozbiljno mrzeti maksimalno. Ne valja da izgubim njeno poverenje, medjutim dovraga, imam ne shvatljivo goruce snaznu potrebu da ti ispunim zelju. Ti mozda isto prodjes ne bas dobro cim prestane njena opcinjenost, jer sada je u nekoj vrsti transa.. hmm.. recimo ljubavnog transa. To sam skoro otkrio da umem, dakle.. zelis ovo? Onda reci soferu da kruzi putevima unedogled, dok mu ne kazemo drugacije. El-Evjit je uradio sto mu je rekao i spustio ne prozirne roletne na sve prozore, pritiskom na taster. Galina, Azreina i El-Evjitova garderoba je istovremeno nestala, sve sem njenih carapica sa podvezicama. Azrea je drzao u opasnoj pozi, nagntu na stranu, iskrivljenu u luk iznad njegove ruke, prema El-Evjitu, koji je posmatrao kao zacaran ovaj prizor i pocinjao da ludi od silne strasti. Azrae se spustio i poljubio joj grudi, sto je izazvalo silnu vrisku. Dovraga moja brate poljubi je vec jednom? El-Evjit je kleknuo na pod kola i uhvatio joj lice dlanovima i poljubio je prvo nezno, zatim sve vatrenije. Azrea je podigao gore i spustio joj glavu na svoj vrat, zartim poceo da joj pokrece kukove. El-Evjit dodji kod mene da te namazem? Prepusticu ti ovu meni silno zeljenu igricu. Toliko je dugo cekam, medjutim ovo je moj poklon tebi, zbog koga ce me nase voljeno dete iskaspiti, cim se povratiiz transa. Ne smem da mislim vise o tome, gubim zelju da uradim zapoceto. Dovraga! Dodji i klekni gore, pored mene? Azrea ga je tako strucno mazao jednom rukom, da je El-Evjit umalo eksplodirao. Zgrabio mu je ruku i rekao promuklo. "Ne.. ne vise. Dovraga.. moram da se smirim." Gala je eksplpdirala, dok je Azrea stiskao uz sebe, a El-Evjit se borio svim silama da ne eksplodira. Kleknuo je iza nje i uhvatio je za ruku, obmotao je oko Azreine spajalice i poceo da je pokrece. Sapnuo je Gali u uho "Tako je jao dobro.. hajde isto tako nastavi sama.. pokusaj? Azrea je povukao ka sebi i poljubio vatreno, kada je zapocela silna vriska pocetka spajanja. "Gotov je bolni deo.. sada cu polako.. najlakse.. nezno.. tako.. oh Boze.. koliko je jako lepo.. najlepse." Azrea joj je pokretao ruku na spajalici i posle par eksplozija svo troje su skoro istovremeno eksplodirali i skoro se oduzeli od prejake eksplozije. Cim se povratio Azrea je zgrabio Galu, pogledao je u oci namrstenog lica i rekao. "Oprosti mi moja sestrice?" Povukao je Arielovu moc i izgovorio potrebne reci, stavljajuci joj ruku na celo. "Zaboravi i budi bezbrizna!" Gala se sruslila u njegovo narucje, a El-Evjit je gledao sa zanimanjem sve sto se desava i pocinjao da shvata princip rada moci Raidie. Sledeceg trena Gala je bila potpuno odevena, kao i njih dvojica. El-Evjit je rekao "Dovraga, ovo nije bilo ni malo casno moj brate? Zasto si ovo uradio? Ne bih pomislio da si u stanju ovako nesto da izvedes.. pa sada jos i za kraj brisanje secanja? Hmm.. skoro ne mogu da poverujem u ono sto sam doziveo. Moram da znam zasto?" Azrea se osmehnuo tuzno. "Imao sam silnu zelju da se spojim sa njom.. previse dugo cekam.. predugo. Medjutim osetio sam tvoju zelju toliko jako i jasno da je nadjacala moju licnu potrebu. Dovraga i sve ljudske gluposti, narocito sopstvene, ovo je ne casno i podlo i sasvim van mog okvira poimanja sveta, pa ipak nisam mogao da se oduprem. Koristio sam novu moc na njoj. Izvanrednu novu moc.. a ti.. ti si iskoristio tvoju moc nadamnom, kao ja nad njom.. eto tako ja to vidim. Mracu propisno da razmislim o tome na miru. Zaista, tek onda cu moci tacno da ti kazem sta se to istinski desilo? Kada se probudi nece se secati onog sto se desilo, srecom. Uputi vozaca ka mestu gde cemo popiti kapucino, jer ona nece dugo spavati." El-Evjit je poslusao. Uzmi je u svoje krilo i nasloni na sebe. Kada se probudi reci da je zaspala na minut. Ona je genijalno pametno i isto toliko naivno dete, lako ces joj odvratiti paznju bilo kakvom igrom, jurcanjem, izlozima.. sve dolazi u obzir sto je naivno i decije. Vec smo stigli? Slusaj mili brate, izacicu i sesti. Moram na miru da razmislim sta mi se to desilo i zasto je sve krenulo ka tvojoj zelji? Opasno si me nadjacao. Medjutim to ne bi smelo da bude tako, jer bez obzira na silnu snagu, ti jos nemas moj nivo moci i sveznanja, dovraga zasto onda? Silno sam zeleo da ostvarim sve tvoje zamisli, samo sam o tome mogao da razmisljam. To je opka moc nadamnom i ne znam da li je to dobro? Jer ako pozelis mozes opako da me povredis. A, ja sam se poneo necasno prema mome voljenom detetu. To me jede iznutra i ako ne sklonim secanje, ona ce znati tacno sve sto je bilo, a onda smo propali, ja narocito. Ti takodje moras da sklonis misli o onome sto je bilo, kako god znas i umes. Eto! Prosto ne moze sve da bude dobro, ne da se jednostavno? Hteo sam samo da je poljubim i da vidim da li mozes da prezivis bez ljubomore, a zavrsili smo ludilo u troje? Dovraga i dovaraga! Ni malo slatko, niti naivno. Idem, skloni sve od sebe, misli na ono sto cemo raditi i isplaniraj nam savrseno vece? Ja cu da razmislim i da se pomolim jedno 100 puta." Azrea je izleteo iz kola, a El-Evjit je posmatrao sa ljubavlju i neznoscu Galino prelepo nezno decije lice, koje je uz kikice i masnice izgledalo preterano decije. Rekao je tiho. "Ja sam smrtno zaljubljen u tebe moja najsladja lutkice, toliko da cu pristati da volis mnoge pored mene, samo ne znam da li cu moci da te sa njima delim? Osim Azree, ne mogu da podnesem pomisao da te neko dotakne. Ali dovraga, njega osecam isto kao sebe, ptpuno identicno. Ne smta mi da budes sa njim. On mi je zauzeo srce mozda brze i od tebe? Volim ga ne moguce jako, prejako i moram to nekako da mu pokazem? Zelim da to shvati." Gala se trznula i promrljala nesto u snu i ostala rastvorenih usana da lezi na njegovom ramenu. On je spustio u narucje i poljubio je jezikom uzivajuci prejako. Ruke su jos se tznule, a on se brzo pomerio gore. "Nisam te probudio? Onda cemo ponovo da izvedemo isto? Ili nesto jos finije? Poljubac u vrat? To volis zar ne?" Poljubio je u vrat, prvo polako, zatim ga je zagrizao nezno, pa sve jace. "Zaustavi me? Pojescu te najozbiljnije. Ako samo malo jace zagrizem probicu ti kozu. Ne mogu da vreujem da toliko cvrsto spavas? Onda cemo novi eksperiment?" Poljubio je i prvo nezno dotakao grudi, zatim sve smeije i snaznije. Malo se pomerila, promrljala nesto kratko i ponovo jako cvrsto zaspala. On se jos jedno vreme igrao tako i na kraju odustao. Opustio se sa glavom na naslonu sedista i zatvorio oci. Pomolio se za svoj brzi napredak, da vise nikada ne dotakne zo i laz, da ga ona silno voli, za ljubav svog brata i njegovu srecu. "Od svega najvise zelim da ti moje slatko dete budes sretna." Gala je otvorila radosne oci i pitla odusevljeno. "To najvise zelis? Da ja budem sretna? Ti si najdivniji. Volim te silno te volim. Poljubi me?" On je skoro zaplakao na tu izjavu. "Trazis da te poljubim? Ti to trazis? Cini se skoro ne moguce." Poljubio je nezno i polako sa uzivanjem. Pre nego sto je shvatila bila je na prekrasnom malecnom trgu, u pasazu, u njegovom narucju. Azrea im je mahnuo, a El-Evjit je spustio dole i krenuo prema stolovima baste kafea, vukuci sveze probudjenu Galu za ruku.