Novi čudni svet je pokretao maštu i izazivao znatiželju da se istraži i upozna. Povetarac je donosio Gali nepoznate mirise, dok je stajala na niskom, kamenom uzvišenju pored mora. Boje su bile slične kao ovozemaljske, međutim još oštrije i punije, drveće malo je reći čudno i neouobičajno. Nedaleko od nje stajao je Azrael, zagledan u daljinu, činio se odsutan i zamišljen. Polako mu je prišla i uhvatila za ruku. "Gde si odlutao moj brate? Čini se kao da nije sve kako treba? Zar.." On je brzo prekinuo, "ne brini mila, sve je dobro." Brzo je zbunio prekrasnim pogledom, koji se pružao naokolo i pričom o novom, neistraženom svetu, u koji su nenadano stigli, kao prvi očevidci krunskog dragulja u paleti stvaralačkih moći Visja-Eloh. Galine oči su su zacaklile nestašnom iskricom. "Dragi Azrael, reci mi, na planeti, koja je tek u začeću, tačnije na kojoj se tek začinje život i osim flore ne postoje složeniji biološki oblici, ne može biti bilo čega navodno opasnog, tako da ne mogu sama istraživati? Dakle?" On se nasmejao iz sveg srca. "Ludice, ovako komplikovano sročenim zahtevom mi u stvari tražiš dozvolu, da bez moje pratnje kreneš u avanturu?" Lupio joj je bezazleni čveger i nežno gurnuo u pravcu krivudavog, uskog puteljka kroz šumicu. "Lutaj, istražuj, zabavljaj se, sve ti je dozvoljeno i kad ti dosadi pozovi me telepatski, pošalji mi sliku mesta i ja ću istog trena biti pored tebe." Radosno se zahvalila, zagrilila ga srdačno i odskakutala, brzo nestajući sa vidika, zaklonjena gorostasnim, šupljikavim drvećem, nalik iskrivljenim, ogromnim, prastarim stablima masline, koja su delom zarasla u paperjasto-mahovinaste puzavice crvenkastih tonova. Puteljak se naglo proširio, prošaran uglačanim stenjem sivo-plavkastog odsjaja i oštro zavio naviše. Ubrzo je izbio na visoku, kamenu zaravan, skoro sa svih strana okruženu neprohodnom prašumom, osim središnjeg dela, kojim se u par koraka stizalo do malog jezera, iznad kog se otvarao bajkovit prizor mnoštva malecnih jezerca, postavljenih na različitim visinama, tako da se ulivaju jedna u drugo, šušteći i peneći se niskim slapovima i to koliko god pogled doseže u visinu. Gali je zastao dah od lepote. Razne varijacije zelene, i sivo-plavičaste boje dominirale su ovim čudesnim, nepoznatim predelom, donekle nalik svetu vilovnjaka, pa ipak drugačijim, koji odiše mirom i netaknutom lepotom remek dela prirode. Krenula je prateći najočigledniju stazu naviše i posle napornog veranja stigla do središnjeg, najšireg pojasa, kojim su se polukružno u približnoj ravni, bučno izlivala desetak, ili više jezera. Ugledala je livadu u blizini ulaza u prašumu i širok put ispod svoda krošnji. Pre nego što je nastavila svoje istraživanje, sela je na orošeni kamen i spustila ruku u hladnu, bistru vodu, gledajući u dubinu, ispustila je začuđeni krik. "Gospode! Celo dno je prošarano kristalima neviđene lepote." Nije bilo samo dno jezera puno ogromnih kristalnih gromada, već i obala, što je primetila već sledećeg trena, pri pažljivijem zagledanju. Legla je pored na paperjasto meki pokrov livadice, tu odmah do jezera i udisala punim plućima mirise tla, toliko slične, pa ipak i sasvim različite od poznatih mirisa orošene zemlje, vegetacije i mora. Posmatrala je čisto, blistavo plavo nebo sa dva "sunca", dve zvezde, koje miluju zracima i daruju život svemu što dotaknu. Temperatura vazduha je bila proletnja, mir ljuljuškao i odnosio brige, a neistraženi svet mamio da se otkrije i upozna. Neko vreme je tiho pevušila, zatim začuđeno zastala. Visoko na nebu se pojavila ogromna ptica, koja se spuštala kružeći nebom na sve manjoj visini. Kako se približavla ptica je sve više poprimala čovekoliki oblik, ličeći na blistavo belog anđela. Pomislila je da u ovom blago meditativnom stanju opaža duhovnim očima, pa ipak nikada do sada nije videla usamljenog anđela, već u moru energije mnoštvo eteričnih projekcija, koje isceljuju multiverzum, radeći iz određenih dimenzija, skopčanim za aurično polje materijalnog sveta. Azrael joj se telepatski javio, pitajući da li je primetila leteću priliku i pošto mu je dala potvrdni odgovor, posle kraćeg razgovora se složio da i dalje luta istražujući, s'obzirom da je bela, krilata prilika nestala s'vidika. Ustala je i pevušeći krenula zasvodnjenim putem kroz neobičnu šumu, pretežno izbuškanog, ekstremno visokog drveća, čija se gusta krošnja spuštala meko, skoro do samog tla. Krenula je da pleše, gledajući naviše. Igrala je izvežbanim koracima, pevajući staru vilovnjačku pesmu u slavu Zemlji i u zaokretu izbila na čistinu, suderajući se belom prilikom nalik ogromnom anđelu. Izgubila je ravnotežu i jedva se održala na nogama, dok je visoko i krupno, izuzetno čudno, ali i lepo stvorenje posmatralo znatiželjno. Stajali su u tišini i gledali se par minuta, sve dok Gala nije progovorila, a on ustuknuo začuđeno. "Verujem da si ti nešto nalik materijalizovanoj prilici anđela?" Zastla je začuđeno, gledajući kako drži šake sa kandžastim noktima preko ušiju. Približio joj se, zbog čega se osetila malecno, bila mu je tek nesto iznad struka. Zatim se sagnuo, posmatrajući je znatiželjno ogromnim, zagasito plavim očima, izduženih zenica. Pažljivo je zagledao lice i sasvim nežno, jedva je dodirujući opipao obraze, usne i vrat, zatim uhvatio deo rukava i opipao među prstima. Azrael se pojavio pored nje, a belokrilo stvorenje ustuknulo, da bi se odmah zatim osmehnulo očima, pokazujući na njegova krila. Azrael je počeo da priča "Dopada ti se što i ja trenutno imam krila? Da li.." Ogromno belokrilo stvorenje mu je prekrilo prstima usta, a drugu šaku položilo na slepoočnicu, govoreči telepatski "Zvuci, koje ispuštaš nisu neprijatni i shvatio sam da pomoću njih komunicirate, ipak su preglasni. Zanima me odakle stižete? Znam da niste potekli iz mog sveta." Azrael se osmehnuo, telepatski se obraćajući Gali, koja mu je naglasila kako je u toku njihovog razgovora i da im budno nadzire misli. Dok su telepatski pričali i objašnjavali belokrilom storenju odakle stižu, primetila je kako ogromna prilika Azraela izgleda malecno u odnosu na njega. Bio mu je jedva do ramnena i činio se sićušan, dok mu je ona dosezala tek do struka. Bio je bez odeće, bosonog i osim neke vrste kratke toge od paperjastog perja preko bedra, nije imao bilo šta drugo. Koža mu je bila svetla skoro kao Galina, kosa i krila potpuno beli, nokti kandžasti i oštri, ne samo na rukama, već i nogama. Mišići su mu bili jako izraženi, ramena i pleća preširoka, udovi dugi i snažni. Izgledao je, kako se u narodu kaže k'o od brega odvaljen. Pošto mu je Azrael pomoću višeslojne vizeje telepatski pokazao delove njihovog života na Zmelji, kao i namenu kristalnih pokretača, koji inkarnirani zajedno imaju zadatak da pokrenu drastične pozitivne promene, kako u svetu ljudi, tako i u dimenziji vilovnjaka i posle silnih pitanja, koje im je postavio, konačno su saznali da se zove Meonis i da uz dvojicu braće po nalogu Visja-Eloh ima namenu da nastavi stvaranje novih bioloških formi i osmisli buduće oblike života. Pozvao ih je da zajedno sa njim krenu i upoznaju njegovu braću, što su prihvatili. Azrael je podigao Galu u naručje i poleteo, prateći Meonisa. Brzo su stigli do proplanka sa bistrim potokom, koji se kamenim dnom spuštao prema šumici. Još dok su se spuštali posmatrali su dva krilata pegaza, kako trče poljanom igrajući se u blizini potoka. Jedan je bio taman kao noć posuta zvezdama, a drugi najsvetlije moguće ljubičast. Kako su se spustili Gala je svom snagom potrčala ka tamnom pegazu i zagrlila ga oko vrata. "Visja-Eloh, najsretnija sam što te vidim materijalizovanog u ovom obliku! Silnu ljubav mi otvaraš da teče bujicom.." Provukla je prste kroz dugu grivu pegaza, blistajući trobojnim svetlom Raidie. Pegaz se naglo transformisao u čovekoliko krilato biće slično Meonisu, samo jos krupnije sa crnom kosom, tamnijom kožom i prekrasnim zvezdanim očima. Držao je Galu jednom rukom i zagledao je sa svih strana. Opipao joj je kosu, obraze i odeću. Prestala je da sija, zbunjeno ga posmatrajući, okrenula se ka Azraelu. "On mora biti inkarnacija Visja-Eloh?" Stavio joj je prste na čelo, dok je telepatski govorio "Zovem se Valhija. Čujem ti misli i znam da to pitaš. U pravu si, ja sam otelotvoreni Visja-Eloh." Treći brat im je prišao s'najsvetlije ljubićastom, skoro belom kosom i plavo-ljubičastim očima, kog im je Valhija predstavio. "Do mene je Rea-Niom, a Meonisa ste već upoznali. Nas trojica nisamo rođeni kao vi, već stvoreni po nacrtima Visja-Eloh i kao prva biloška bića imamo zadatak da načinimo nove forme produktivnog oblika, koji će biti sličan kao na Zemlji vilovnjaka, ili ljudi, pa opet savršeniji, nešto drugačiji i možda zanimljiviji? Ovde smo 97 smena doba, ili kako vi kažete godina. Vaše misli su nam otvorene, mada, postoji toliko puno nepravinosti i nerazumljivog unutar oboje, ali još više zanimljivog, ili čak uzbudljivog?" Azrael im je prišao bliže. "Osećam i znam da vidite duboko unutar nas. Izgleda vam je urođeno višeslojno opažanje? I znam da vam se činimo nesavršeni i nepotpuni, kao i da bolest straha, ega i previše ljudskih predrasuda iz neznanja i laži nećete moći da shvatite. Međutim to je dobro. To je jako dobro, jer bi u protivnom mogli da nisku vibraciju utisnete svojoj kreaciji, opet, možda i suprotno tome baš zato izbegnete greške? Ipak, nismo zbog toga ovde, već da pogledamo krunski dragulj novog sveta Visja-Eloh." Valhija se osmehnuo otkrivajući nisku belih zuba sa oštrim očnjacima. "Raidia bez krila, toliko malecna, kao što su u vašem svetu deca? Ipak, dok si blistala ljubavlju osetili smo novu, uzbudljivu vrstu energije. Dolazite iz sveta u kom svako ima svog para, što je izuzetno zanimljivo. Sve u vezi vas dvoje i planete sa koje stižete je fascinantno, osim ratova i straha!"
Gala se nasmejala glasno, a sva trojica se namrštila. Meonis je prišao skroz blizu, sklonio kosu i pokazao joj uši, koje su izgledale kao uski udubljeni prorezi unutar glave. "Wou!" Brzo je preklopili usta, jer su sva trojica još više namrštili i prekrili uši rukama i izvinula se telepatski, zbog čega je Meonis tapkao po glavi i ramenu, ni malo nežno. Umalo je počela da kuka i buni se, ali je shvatila da on na taj način izražava naklonost i dalje držeći ruku preko usta. Meonis ih je zapitao da im pokaže par prekrasnih mesta, tako da su svi zajdno poleteli, dok je Gala ostala u Vajhijinom naručju. On je mirno leteo i držao je jednom rukom na svom kuku, telepatski joj objašnjavajući razne stvari o svom svetu, kao i odgovarajući na more njenih pitanja. Leteli su ispred svih, a posle nekog vremena, pošto su posetili mnoštvo fascinantnih mesta, koja ne samo da oduzimaju dah lepotom, već su i toliko neubičajna i različita od svega što je videla, njihove pratnje nigde nije bilo. Valhija je sleteo na visoku liticu iznad mora, držeći je na svom kuku u tišini, posmatrao je zalazak dva sunaca. Prizor je bio čudesan, a bolje na nebu isijavale svetim trojstvom ljubavi toliko snažno, još jasnije i oslikavale na talasima, radujući dušu i uzdžući duh. Gala je tražila da je spusti i upitala gde im je pratnja? Odgovorio joj je da su zaostali i da će im se uskoro pridružiti i spustio je dole. Osetila se kao petogodišnje detence pored njega, zato se udaljila par koraka i sela na oblžnji kamen. Valhija je prišao i čučnuo pored nje. "Raumišljaš o odlasku? Nedostaju ti braća, dok s'druge strane ne bi da odeš odavde? Ako želiš ostani duže?" Odmahnula je rukom. "Čak i da to silno želim ne bih mogla ostati. Video si zašto je inkarniran ceo moj Etrel (svetloni krug)? Potrebna sam im da donesemo napredak i prosperitet u obe dimenzije Zemlje. Istina.. još uvek se bezvoljno mučim sa svojim jezivim strahovima u vezi muško-ženskog odnosa i nisam u stanju da ih prevaziđem, jer ne misim da grešim, pa opet znam da je izvor života uvek u pravu. Zašto je potrebno imati svog para? Vas trojica živite savim sretno bez žene, bez svog para, zar ne? Zašto ja moram da stupam i fizički kontakt, tačnije da se spojim sa bilo kim? Neću da ima ljubavnika, muža, bilo šta od toga, a naročito neću više njih!" On je posmatrao, začuđeno, ali i namršteno i ni malo blagonaklono. "Upravo vibriraš negativno. Znači da pokušavaš da prevariš sebe kao Raidiu. Ona uvek zna šta je ispravno, ali Galijena to još uvek ne shvata?" Odmahnula je rukom, kao da želi da ukloni nepoželjne misli i počela tiho da pevuši, što je oduševilo Valhiju. Kao zamađijan je slušao sraru vilovnjačku pesmu sreće. Dok se polako spuštalo veče Gala je pevala redom pesme, koje je volela, sve dok se nije pojavio Azralel sa Meonisom i Reom. Prišao je i zagrlio je. Lice mu je bilo mirno, a oči imale jedinstveni oštro-nežni pogled, ipak ona je primetila da nešto nije sasvim kako treba. Obratila mu se telepatski "Otsutni smo ceo dan, možda bi trebali da se vratimo nazad?" Pomazio je po glavi odgovarajuči "Da, hmm.. ipak ćemo pre toga posetiti hram Visja-Eloh i popričati sa njim." Podigao je u naručje i poleteo, pratiči domačine. Posle kraćeg leta bili su iznad centralnog hrama bazično piramidalnog oblika, okruženom sa deset prekrasnih puno manjih građevina, koje su blistale kao živo zvezdano nebo, s'okolnim pejsažem od kog zastaje dah. Spustio se tamni pokrov noći protkan sve gušćim zvezdama, uz ogromni mesec i iza njega još tri sve udaljenija, u pun krug oko planete. Tlo je bilo prošarano belo-zlatnastim žilicama, sličnim blistavim zvezdama, dajući o celoj slici bajkovit utisak. Gala je jedva uspela da ostane mirna u Azraelovom naručju, i smiri se posle kraće kritike i njegovog oštrog pogleda. Sleteli su na široko stepenište centralnog hrama, popeli se, ušli kroz ogromna vrata piramidalne građevine od mnoštva kulica, lučnih prolaza i preogromnih prostorija. Brzo su stigli na svoje odredište do samog srca hrama Visja-Eloh, gde je krug lebdelo deset kamenih stećaka, od istog živog zvezdanog materijala kao i sam hram. U središtu iza energetskog zida mirno je plutao umanjeni univerzum, ili se to zvezdano nebo spustilo iza valjkastog paravana i ostalo da pluta na čudo posmatrača? Neosporno neupućenom pridošlici dajući na znanje ne samo kako je sve moguće, već i potvrđujući postojanje multidimenzija. Gala nije uspla sa suspregne krike oduševljenja, zbog čega su sva tri krilata brata drzala ruke na ušima sa bolnim grimasama na licu. Sva trojica su sišla i ispred energetskog zida sa umanjenim univerzumom, kleknula na jedno koleno sa rukom na srcu. Telepatski su pozvali Visja-Eloh, koji se istog trena pojavio u duhovnom obličju ispred njih. Posle par minuta pozvao je Galu i Azraela, govoreći telepatski "Raidia-Galijena da li si primila upute izvora? Reci mi šta je potrebno učiniti?" Sa nevericom u glasu je izgovorila "Potrebno je.. da.. da ostanem ovde neko vreme? Ali.." Zaćutala je suznih očiju, dok su je oprečna osećanja razdirala. Nije želela da se odvoji od svog Etrela, ali isto tako ni da ima ljubavnike. Ponadala se da je ostanak na ovoj planeti predah od stresnih lekcija skidanja strahova i predrasuda? Klimnula je glavom i rekla skoro šapatom "Ostaću jer se to zahteva od mene." Azrael je povukao u stranu, pomilovao po glavi i kratko poljubio. "Ne brini, bićemo u stalnom kontaktu i taman završiti sagu sa zlim plemićem, koji izgleda nema nameru da odustane od lova na tebe i kada se vratiš sve će biti daleko bolje." Zagrlila ga je oko struka trudeći se da ne zaplače. Visja-Eloh je pozvao i čim se okrenula Azrael je nestao. Uveo je unutar enegetskog zida, usred umanjenog univerzuma, a za njima su ušli Meonis, Valhija i Rea. Kakao su dotakli energetski zid krenuli su da se smanjuju i to drastično, sve dok nisu postali manji od najmanjeg truna tunčica naspram okolnih zvezda, planeta i sazvežđa. Sva trojica su lebdeli oko nje u zaštitnom energetskom omotaču, u samom srcu preogromnog Visja-Eloh. Otkinuli su po pero iz krila i držali ga ispred usana, sve dok nije transformisano u deo njihove energije. Dunuli su ga sa otvorenog dlana u njenom pravcu. Osetila je nesvesticu i koliko god se borila odmah izgubila svest. Kada je otvorila oči bili su izvan hrama, a čisto zvezdano nebo blistalo neviđenom lepotom, dok se najveći od četiri meseca činio toliko blizu da bi ga mogla dodirnuti. Prohladni, sveži vazduh joj je prijao, zato ga je udisala punim plućima. Osetila je toplu kožu kraj sebe i trgla se. Okrenula se i ugledala zabrinute Meonisove tamno plave oči, sa širokim zenicama, prepunim malecnih munjica i umalo izgovorila Arielovo ime. Telepatski je čula kako je pita "Da li si dobro?" Klimnula je glavom "Ali i imam čudan teret u grudima i.." Brzo se podigao i spustio je da legne na niski zid, na kom je do tada sedeo. Sva trojica su je okruzila sa zatvorenim ocima i rukama iznd njenog tela. Osetila je kako kao šlaufom izvlače teret. Začuđeno je otvorila oči, kada je Meonis bez upozorenja zgrabio u naručje i držeći je jednom rukom na svom kuku, snažno odrazio i poleteo. Uživala je u ovom kratkom letu, diveći se novoj, neobičnoj, bajkovitoj zemlji, intresantnijoj i mističnijoj nego vilovnjačkoj. Spustili su se uz sam rub šume, pored onog istog jezera gde su se prvi put sreli. Rea je leteći nisko iznad svetlo zelenog drveta sa širokom, nskom krošnjom noktima presecao peteljke ogromnih, duguljstih, beličastih plodova, koje su Valhija i Meonis hvatali. Na vrhu tvrde voćke prstom su bušili rupe. I ona je pokušala isto to da uradi, ali bez uspeha. Objasnili su joj da propustaju energiju kroz kažiprst, tako da se jako zagreje i na taj način buše tvrdu koru ukusnog, unutra mahom tečnog ploda. Priblizila se Valhiji i zastala, uz iznenađeni povik, zbog čega su sva trojica bila namrštena. Primetila je da više nije malecana, već daleko veća, dopirala je čak skoro do grudi Valhiji, koji je bio najviši i najkrupniji od svih. On joj je telepatski objasnio "Dobila si novo, trajno telo, u koje je prebačen tvoj ego um, a uz gornje, ugradjene i tri donje aurične dimenzije, koje su na vašoj planeti prepune nepravilnosti. Ukoliko budeš imala bilo kakvih smetnji, potrebno je da nas odmah obavestiš, jer ti lako možemo pomoći." Gledala je laku belu haljinicu, pitajući se ko je proobukao, ali je pitanje zadržala za sebe. Probala je sok beličastog ploda, koji bio izuzetno ukusan, najsličniji svežem soku lubenice, samo dosta prefinjeniji, nešto gušći i malo reskiji. Čim je utolila žeđ poveli su je oko jezera, do uskog proreza u stenovitom planinskom zidu, iza kog se otvorila prekrasna, zvezdana dvorana pećine. U jednom uglu je postojao veliki energetski madrac, na koji su sva tojica legla. Ona je stajala namrštenog lica, razmišljajući kako ne bi bilo dobro da legne uz njih, pa čak ni na skroz drugi kraj prevelikog dušeka. Obratila im se telepatski. "Ne mogu spavati pored vas. Izaćiću i pronaći lično svoje mesto za spavanje?" Okrenula se i pošla vani, ali je Meonis sustigao. Čula je njegov glas u umu. "Pomoćiču ti." Stigli su s'druge strane jezera, kada je zaustavio, držeći prste na njenim slepoočnicama, činilo se da nešto traži i kopa po njenoj prošlosti. Osmehnuo se, otkrivajući oštre očnjake. Otkinuo je jedno pero i držeći ga blizu usana dunuo čim se transformisalo u deo njegove energije.
Energija se širila i dotakla paperjasto-mahovinasto tlo, poprimajući sve konkretniji oblik. Uskoro je počela sve više da liči na piramidalnu prostoriju, sličnu hramu Visja-Eloh, samo belu i daleko manju. Imala je okrugle stubove svuda u krug, koji su pridržavali široki trem male građevine, od samo jedne prazne prostorije, sa dva ulaza. Na sredini joj je načinio energetki dušek i pokazao rukom da legne. Okrenuo se da puđe, zatim zasto, pitajući da li joj još nešto treba? Nasmejala se glasno, a on se namrštio. "Jastuk i prekrivač, zatim spavaćica i još puno toga?" Smejala se i dalje. "Šalim se. Zaista se samo šalim. Bez svega toga mogu, ne bri ništa. Laku noć dragi Meonis." On se vratio i ponovo otkinuo pero, ponavljajući ceo postupak. Dobila je sve što je tražila, pa čak i krevet sa baldahinom, okrugli sto uz stolice, ogledalo za ulepšavanje sa stočićem i klupicom pored, orman i sve ono sto postoji u jednoj spavaćoj sobi, uključujući zavese i tepih. Pritrčala je i zagrlila ga oduševljeno oko sruka, a kada je htela da se odmakne, on je zadržao. "Raidia, prekrasna Raidia, kada si mi blizu.. nova uzbudljiva energija me preplavljuje i imam potrebu.." Nije završio rečenicu, već se brzo odmaknuo od nje, dok je kosa počinjala da mu lebdi kao naelektrisana i žurno izašao. Gala je legla na krevet i čim je sklopila oči čvrsto zaspala. Meonis nije otišao nazad do svoje braće, već sedeo na niskom tremu Galine kućice i razmišljao o njoj. Silno ga je intigirala i u njemu izazivala buru emocija, kakve do sada nije iskusio. To mu se dopadalo i mamilo ga da joj priđe blizu. Posle sata u sanjarenju, načinio je energetski dušek na njenom tremu i zaspao. Osam mirnih dana je prošlo u istraživanju i upoznavanju prelepog i toliko drugačijeg sveta, u kome je sve bujalo i prosto ključalo silnim energetskim potencijalom, koji se mogao uobličiti na bilion i više različitih načina. Gala je učila svoje domaćine raznim igrama i plesu, a oni je upoznavali sa okolinom i pravilima, koja se moraju poštovati, kako u sasvim običnim životnim situacijama, tako i pri važnim detaljima. Meonis je još uvek spavao na tremu Galine kućice i skoro uvek bio uz nju, dok su se Valhija i Rea držali dosta rezervisanije i barem polovinu vremena bili otsutni. Meonis je puštao da luta gde god poželi, osim u pravcu gušće prašume, koja se nalazila na pola sata hoda u severnom pravcu od njene kućice. Devetog dana Gala se probudila pred jutro i pošto su svi spavali skovala plan da istraži zabranjeni deo prašume. Silno je kopkalo šta je toliko nedozvoljeno, da ga ne sme posetiti čak ni uz njihovu pratnju? Obula je udobne duboke cipele, koje su joj načinili po njenoj želji u svrhu napornih pešačenja i veranja po oštrom stenju. Obukla je jedan od svojih "safari" kompleta, koje je ovde najčešće nosila i brzo se iskrala kroz suprotan ulaz. Nametnula je sebi žestok tempo hoda, brzo odmičući od kuće. Pratila je malu, krivudavu stazicu s'blagim usponom, unutar koje su blistale zlatnaste žilice, čineći se kao da plutaju metar-dva ispod površine, pa naviše sve do samog tla. Kora pojedinog drveća je blago svetlucala, a odrđene puzavice se vidno pomerale. Kada je konačno dostigla svoj cilj, zaustavila je enrgetska kupola, kroz koju nije mogla da prođe. Osmehnula se i krenila da blista svetom vatrom ljubavi, kojoj su sva vrata širom otvorena. Ispod energetske kupole bilo je nešto toplije. Neprijatni mirisi su je zapljusnuli, kako je odmicala dalje, probijajući se kroz gusto rastinje i oštro žbunje. Teren je bio močvaran i neprohodan, a vazduh sve zagušljiviji, zbog čega je odlučila da se vrati nazad, kada joj je nešto proletelo iznad glave. Koliko god se trudila da osmotri misteriozno bice, nije bila u stanju, jer je pod kupolom još uvek bio polumrak, pošto je do svitanja moglo potrajati i više od sata. Zagušljiva isparenja su nanosila uz neprijatne mirise i maglu. Par puta je ugazila u blatnjavu, skoro ljigavo-vodenastu masu, koja se nije mogla opaziti golim okom, prekrivena povijenim rastinjem. Žurila je da izađe, gledajući naviše, ocenjivala je u kom pravcu joj je najbliži energetski zid kupole, kada je nesto udario s'leđa, tako da padne na kolena. Usledio je sledeci udarac, još bolniji nego predhodni, zatim je ležeći na tlu ugledala ogromni pipak, koji je kao bičem mlatio u njenom pravcu, izvirujući dole iz močvare, na nekih desetak metara od nje. Četvoronoške se udaljavala, gledajući u nazad, trudila se da izbegne munjivite udarce dugog, zmijasto-grbavog pipka. Taman je uspela da se podigne i potrči, kada joj se pipak obmotao oko gole kože noge, pekući kao živom vatrom. Vrisnula je i počela da plače od silnog bola. Imala je utisak da joj obmotani pipak kiselinom topi kožu i nagriza meso. Pokušavala je da napipa tvrđu granu, međutim oko nje je postojalo samo bodljikavo rastinje, ili poluistrulelo nežnije bilje. Pipak je vukao ka sebi, kada se setila da joj je jedina solucija da telepatski pozove Meonisa, Valhhiju i Rea. Iznenada, pre nego što je uspela da zatraži pomoć, bljesnuo je zrak i odsekao pipak. Osetila je nalet vetra i ugledala Meonisa, kako se spušta dole. Stao je ispred nje, a močvarno tle na desetak metara od njih progutala je vatrena stihija uzavrele lavune, koju je već za par trenutaka ugasio jednim pokretom ruke. Okrenuo se ka njoj, a Gala ustuknula. Oči su mu plamtele, a izdužene zenice bljeskale munjama, uz više nego ozbiljan, namegođen i krjnje zastršujuć izraz lica. Bez reči je zgrabio u naručje i poleteo. Dok su leteli, zagrlila ga je oko vrata, jecajući, ne samo od silnog bola, već napetosti i preživljenog stresa. Nikada nije doživela ništa strašnije. Spuštao se na kratko dole, berući razne plodove i bilje, zatim je polozio u blizini potoka, strgao joj cipelu zajedno sa čarapicom i tutnuo nogu u prijatno hladnu vodu. Primetila je da se nalaze na samom rubu hrama Visja-Eloh. Otkinuo je pero i čim se trasformisalo u energetsku kuglu načinio nekoliko posuda i neobičnih komada alata. Brzo je radio, praveći potrebne meleme. Već za par minuta je prišao, gurnuo je da legne, izvadio nogu i prelio gustim, uljastim melemom, zatim se skoncentriso da namesti drugi. Primetila je da posle ceđenja i mrvljenja bilja iz ruke ispušta određenu energetsku mešavinu zraka, potrebanu njenom isceljenju. Sledeća dva melema je ulio u ogromne boce širokog vrha, a nju dogrbio i smestio na svoj bok, držeći je jednom rukom, nosio je unutar hrama. Spustio je da sedne na prvi stepenik centralne prostorije, kleknuo na jedno koleno sa rukom na srcu i pozvao Visja-Eloh. Prepričao mu je sled stresnih dešavnja i tražio dozvolu da uništi sve što postoji po energetskim kupolama. Čula je odjekujući, duboki i neodoljivo šarmantan glas Visja-Eloh, kako ogovara. "U kupolama se nalazi biološki život, koji sama planeta vremenom polako stvara. Ostavili smo ga da ocenimo u kom pravcu će se razvijati i zatim proberemo među opiljcima kamenitog krša dragulje, međutim veruješ da baš ništa ne evoluira u pravom smeru? Da li u samo toj, ili i svim drugim kupolama?" Meonis je odgovorio "Jako dugo nismo posetili teren ispod kupola, možda trideset-četrdeset smena doba, opet, siguran sam da nema drastičnih promena. Verujem da se radi o jako primitivnim životnim formama, koje se neće razvijati u željenom pravcu. Ipak, pre nego što ih uništimo, detaljno ćemo ih proveriti i sve pretražiti." Visja-Eloh se osmehnuo. "Nisam ni očekivao drugačiji odgovor od svoje dece. Vi ste materijalizovani veliki anđeli stvaranja, daleko napredniji od svega što postoji u materiji i zato vam je dostupno svo znanje i mudrost Etrela, kao i samog izvora. Čini se da će Raidii-Galijeni biti neophodna moja pomoć?" Meonis je klimnuo glavom, a Visja-Eloh joj prišao, osmotrio povredu i odmah krenuo sa isceljivanjem. Pojavila su mu se još dva para nešto eteričnijih ruku, zatim je brzim pokretima počeo da popravlja aurično polje, kao i materijalno telo. Gala je tek tada pogledala povredu, koja je izgledala, kao da je mestičavo oguljena koža u širokim, donekle spiralnim trakama. Isceljenje je bilo toliko bolno, da je grizla svoju pesnicu, da ne bi vrištala iz sveg glasa, dok su joj suze lile potocima. Visja-Eloh je zastao. "Izgleda će biti neophodno da te uspavam, jer nisi u stanju da izdržiš ubrzanu prepravku materijalnog tela?" Dotakao joj je čelo, odnosno šestu, četvrtu između grudi i drugu čakru na sredini donjeg dela stomaka, zatim je vodoravno izdigao u zastitnoj sferi, ispunjenoj zvezdanom tamom. Gala je čvrasto zaspala. Kada se probudila ležala je u krevetu svoje kućice, dok su za stolom sedeli i očigledno telepatski pričali Meonis, Valhija i Rea. Opazili su je čim se malo jače pomerila i žurno prišli, s'osmehom. Jedino je Meonis i dalje bio ozbiljan i držao se daleko rezervisanije nego obično. Telepatski je živo razgovarala sa Valhijom i Reom o svom stresnom doživljaju, kada ih je Meonis naglo prekinuo, naglašavjući da je već danas neophodno pregledati kupole i ukoliko ne pronadju ništa vredno čuvanja, po kratkom postupku sve unistiti. Već je bilo kasno prepodne, a vreme neuobilajno sunčano i dosta toplije, zato je odlučila da krene na kupanje, čim isprati njih trojicu. Međutim, Meonis je i dalje posmatrao mrko, odmahujući rukom. "Tek sada sam shvatio da je tvoj Ariel sasvim u pravu što toliko brine. Put do obale je dalek i ima strme deonice, dok ti nemaš krila, kao nas trojica. Ako te ostavim samu, bez obzira na moje zabrane ti ćeš ipak pokušati da stigneš do obale?" Klimula je glavom, uz nestašan pogled. "Noga mi je sasvim dobro, nova crvenkasta koža je prekrila otvorene rane i ako budem bezbrižna i zablistam svetom vatrom sve će zarasti u trenu. Osim toga, u veranju sam najveštija i to mi jako prija, zato ne brini? Meonis.. ja isključivo naloge izvora slušam i ostvarujem bez pitanja i razmišljanja." Odslušao je njenu telepatsku priču ako je moguće sa još namrgođenijim izrazom lica, okrećući se ka sojoj braći. "Krenite ka najdaljim kupolama odmah iza vrha kandže i detaljno ih pretražite, uključujući i mikroskopske oblike života. Skenirajte sve redom i ukoliko primetite bilo šta vredno pažnje, pozovite me. Za kupole sa druge strane planete trebaće nam puno vremena u samom putu, zato ćemo to ostaviti za kasnije. Prenuću do mora malu Raidiu, moguće i duže ostati kraj nje. Danas ćemo se smenjivati oko nje, jer joj očigledno treba pratnja." Obojica su se osmehnula i bez dalje priče odletela.
Obuka je kratku maičicu i lagani šorc, s'namerom da joj posluži kao kupaci, pošto nije htela da traži od Meonisa dodatne usluge i spakovala presvlaku u pletenu torbu, a on je bez reči poneo na svom boku. Čim su se spustili potrčala je do vode i opipala nogom, konstatujući da je vrlo hladna. Junački se odvažila da uđe i pretrpela ježenje od hladnoće, s'nadom da će se brzo priviknuti. Trpela je i što na novoj, mladoj koži noge oseća kao da je zavijena u santu leda, uz povremeno peckanje. Meonis je neko vreme sedeo na obali i posmatrao je, a pošto je otplivala prilično daleko od obale, doplivao za njom. Kada su se vraćali i bili blizu obale, zagnjurila se i povukla ga za nogu, igrajući se, što je prihvatio. Jurcali su se po vodi, gnjurali i prskali, a Gala je morala da prizna da je sasvim opuštena uz njega i da se jako dobro provodi, sve dok je nije stisnuo uz sebe sa strašću u očima, uz to mu je kosa, iako mokra, krenula da se izdiže vijugavo i pomera plutajući po vazduhu. Gala je bila prestravljena i mirna kao bubica. Nije smela ni malo da se pomeri, čak ni diše, u nadi da će je uskoro pustiti. Privlačio je nerazumljivim magnetom, baš kao Ariel. Imala je snažan utisak da je pored njega, međutim to nije bilo moguće, ili greši? Stajao je mirno i držao je u zagrljaju, sa rukom oko glave. Kopao je po njenoj prošlosti činilo joj se celu večnost. Par puta je zamahnuo krilima stresajući vodu, smestio je na bok i naglo poleteo. Odahnula je jer su leteli u pravcu njene kućice, zbog čega je verovala da će je ostaviti i pridružiti se svojoj braći. U letu je ubrao više ukusnih plodova, beličasti probušio prstom i čim su ušli u kućicu dodao joj da popije sok, što je oberučke prihvatila. Stajao je iza nje i kada je koraknula da ostavi voćku, on je vratio uz sebe, oduzeo plod i odložio ga na obližnju komodu. Pokušavala je da se odmakne, drhteći u sebi od straha, vrištala je telepatski da je pusti, međutim on je nije poslušao. Suprotno njenom zahtevu gurnuo je na krevet, okrenuo prema sebi i prekrio telom. Gala je pokušala da se bori, ali nije mogla skoro ni da mrdne. Šakom joj je držao zarobljene ruke, spuštajući se sve bliže njenom licu, malo zastao, zatim je poljubio. Vikala je telepatski ne smo da je pusti, već i da joj je hladno i da mora da svuče mokru garderobu. I zaista je vidno drhtala, dok se groznica prikradala, a temperatura naglo porasla. Njegove usne se nisu odvajale od njenih, dok je pokušavala da vrišti, da ga odgurne i pobegne. Osetila je kako se najstrašnija klopka zatvara za njom, a strah preuzeo vođstvo i pomračio svest. Naglo se izdigao, prevrnuo je na stomak i više raparčao, nego svukao morkru garderobu, okrenuo ka sebi i naglo započeo spajanje. Koliko god do tada vrištala, negodovala i otimala se, naglo se umirila, skoro okamenjena, imala je utisak da joj bezbroj iglica buši svaki delić kože, dok je snažna sila drži prikovanu u mestu. Bili su tek mrvicu spojeni, dok je Meonis izgledao kao u belom mermeru izvajana statua anđela sklopljenih očiju. Čula je telepatski. "Raskloniću nepravilnosti i makar privremeno popraviti kuršlus, koji vlada na donjim auričnim nivoima." Dok joj je uklanjao terete, s'čuđenjem je konstatovao "Tek sada shvatam da kada postoje nepravilnosti u polju, izazvane su pogrešnim uverenjima i čine da se umesto porasta najlepših senzacija telo oseća bolesno?" Jedva je uspevala da izdrzi pritisak, verovala je da će joj fizičko telo eksplodirati i rastočiti u molekule, ili se rasparčati u froncle, dok je on radio munjevitom brzinom i za kratko vreme zakrpio sve što je mogao, a čim je uklonjena poslenja blokada, Gala osetila silnu ekstazu, kako je dočekuje dobrodošlicom. Posle stravičnog iskustva dospela je u blaženstvo, sve dok Meonis nije krenuo da se pregrubo pomera, izazivajući joj nepodnošljiv bol. Vrištala je i kukala, uz silne suze, dok joj je on umesto da se zaustavi i pomogne, grubo zapušio usta. Konačno se umirio i iscelio je, zatim pomilovao po obrazu. "Energetski pomagači mi objašnjavaju kako je sasvim normalno da prvi put spajanje boli, zato ne brini?" Odbrusila je telepatski, uz duboke uzdahe smirujući jecanje i suze. "Mene spajanje uvek boli, ne samo prvi put!" Osmehnuo se. "Video sam da tražiš sporo, presporo spajanje, samo što moja vatra strasti zahteva sve brže pokrete. Opusti se? Ako uspeš da ukoniš strah i opustiš, neće boleti, a ekstaza će te obgrliti? Pokušaj? Potrudi se?" Vrtela je glavom. "Ne mogu!" Uozbiljio se, dok su mu oči sevrnule oštro, podsetio je na Ariela. "Ne mogu je laz! Postoji samo "hoću", ili "neću"! Ti nećeš! Nećeš čak ni da pokušaš?" Bila je očajna i svom snagom želela da pobegne, da on nestane, ili ona, bolje ona. Meonis je bio sve namegođeniji, zatim počeo da se pomera polako naviše, izazivajući joj predorgazmičnu buru emocija. Eksplodirala je snažno, dugim, predugim orgazmom, koji oduzima dah i sledi je, tako da misli da će se ugušiti, što je njega oduševilo. Osećaji u ovom telu bili su daleko intezivniji i uklanjali sve misli, a orgazam toliko snažan, da se širi u beskraj i obuzima elektro-šokovima, kao ponavljajući usporeni udar groma. Nikako nije mogla da udahne vazduh, a pred očima je sve krenulo da joj blista. Bila je sigurna da ovaj put neće preživeti, ili će se makar onesvestiti. Na kraju je osetila bol u vratu i počela da kašlje uz suze. On joj je ponovo zagrizao vrat, samo puno blaže, što joj je ubrizgavalo prejako uzbuđenje i uz nežne pokrete je poveo u poznatom pravcu, zbog čega su se nizale sve češće i duže, po život opasne eksplozije, sve dok nije drastično ubrzao izazivajući joj silan bol, a sebi orgazam. Ovo je za Galu bilo jedno od najstresnijih iskustva, koje je doživela. Pomislila je da bi se radije opet srela sa pipkom močvarnog čudovišta, nego imala još jedno ovakvo spajanje i ugledala bol u Meonisovim očima, što joj je izazvalo kajanje i milost. Brzo je objasnila telepatski "Ja nemam strah od povreda, ali od same pomisli na bolno spajanje doživim panični strah. Zato te molim da mi više ne prilaziš na taj način? Ja već imam dva muža, Ariela u svetu ljudi i Kazdira u svetu vilovnjaka, a tu su i Azrea, kao i Azrael, za koje sam vezana oduvek. Trojstvo volje i Raidia, zato je sve što mi se dešava donekle podnoošljivo, jer mislim o njima kao jednom biću. I osim njih ne mogu da zamislim drugog ljubavnika. Doduše ni njih ne mogu da zamislim. Slušaj, meni trebaju drugovi, treba mi rasterećeni odnos, koji ne podrazumeva spajnje. Jer ćeš inače patiti kada odem, a ja kada te povredim, kao malopre. Reci mi da to razumeš?" Umesto odgovora dobila je poljubac, prepun nakupljenih emocija. "Raidia, malecna Raidia, oseti me? Zar ne znaš ko sam? Oduvek sam u vlasti tvoje pesme srca, koja me privlači toliko snažno, kao naredba. Da li ti strah smeta da me prepoznaš?" Nesigurno je promucala "Ariel?" Približio se sasvim blizu njenog lica odgovarajući telepatski "Čujem ti zbrkane misli. Davno si me prepoznala, ali to nisi smela sebi da priznaš? Čujem i tvoje razloge. Uplašila si se da ne pomislim, baš kao sada, da imam pravo na tebe? I pošto su ti loše slutnje ostvarene, odgurnućeš me i nećeš se osvrnuti?" Bila je na ivici suza. Oči pune bola su je posmatrale, zatim se u trenutku sabrao, uspravio i seo, govoreći telepatski "Rea i Valhija se vraćaju nazad." Brzo se zamotala u prekrivač, dok je on začuđeno gledao. Otkinuo je pero i načinio joj prekrasnu haljinicu i cipelice, iz njene mašte. Bez reči joj je pružio i kao nagradu dobio zagrljaj pun ljubavi. Stisnuo je snažno, dok je kmečala, zatim se brzo odmaknuo. Jedva je stigla da obuče haljinicu, kada su uleteli Valhija i Rea. Obojica su stajali naspram Meonisa i očigledno sa njim telepatski razgovarali. Posle nekog vremena Valhija joj je prišao, posmatrajući kako se češlja i vezuje kosu. Kada je završila uređivanje, uhvatio je za ruku i poveo za sto da sednu. "Objasni mi, na koji način je Meonis zaražen negativnom vibracijom tuge? Šta se to desilo? On ne želi da priča o tome, već je krenuo do najbliže kupole, u kojoj ti se desila nezgoda. Rea je pošao za njim. Ispričaj mi, kako se zarazio tugom?" Gala je imala suzne oči i jedva uspevala da ne zaplače. Uhvatila je Valhijinu ruku i polozila prste na svoju slepoočnicu. "Pogledaj?" U deliću trena je odgledao u višeslojnoj viziji i osetio sve što su oni tada emotivno preživljavali, kao da se njemu dešava. Brzo je povukao ruku, ustao i udaljio se par koraka od nje, dok mu je kosa lebdela i talasala, kao da je pod vodom, ili energetskim naponom. Čim se smirio, vratio se i seo naspram nje. "Razumem. Ti ga ne želiš za spajanje? Kod tebe postoji toliko puno energetskih nepravilnosti vezanih za ovu temu? Ne bih verovao da je to u opšte moguće, da nisam video i osetio vaše spajanje, kao da se meni dešava. Mala Raidia.. spajanje je fascinantno. Zar ne znaš da se i kao duhovna bića spajamo? Ne razumem.. zašto te to toliko plaši? Pa to je uvek i svuda najlepše od svega što postoji." Vrtela je glavom namršteno. "Nije najlepše, već i bolno! Osim toga ja hoću da imam samo jednog partnera! Hoću da mi Meonis bude drug kao i do sada." On se osmehnuo. "Ne vidim razliku. On te uvek voli, baš kao i nas dvojica. To se ne menja. Ne razumem zašto odvajaš ljubav?" Gala se trgnula, to je žacnulo. "Odvajam ljubav? Neću to da radim! Još kao dete sam se zarekla da to neću raditi, međutim.." Osmehnuo se. "Međutim, bolest straha se uselila unutar tebe, jer veruješ u pogrešne koncepte? Tvoja uverenja su pogrešna i to ti izaziva strah, jer veruješ u laž? Razumem. Tek sada razumem kako nastaje strah. Znači, kada poveruješ u nešto neispravno, u ono što je pogrešno -osećaš strah? Interesantno. Tako da šta god radili pri stvaranju novih oblika života, oni kasnije mogu poverovati u neistinu i zaraziti se strahom?" Klimula je glavom, a on nastavio. "Međutim, kada slediš upute svojih energetskih pomagača, ili kako ih vi zovete anđela čuvara i u stalnom si kontaktu sa Bogom, to se nikada ne može desiti, zar ne?" Imala je širok osmeh, dok su joj oči blistale kao zeleno-žuti dragulji, puni ljubavi i radosti. "Tako je. Ali glupavi ljudi su poverovali da su superiorniji od energetskih bića, jer imaju i materijalno telo. Obuzelo ih je egoistično verovanje kako su zato savršeniji, s'većim znanjem pa tako i nadmoćniji od samog Boga. Prestali su da prate njegove upute i tako se začela sumnja, koja nagriza iznutra kao otrov. Polako su se vremenom toliko jako udaljili od izvora, da sada nisu u stanju da opaze višedimenzionalnu realnost, već čvrsto veruju da osim materije ne postoji ništa drugo. Ne vide naše aurično telo, niti duhovni svet. Sumnjaju i zato greše, onda zameraju pa pate i besne. Svega se plaše, čak i životinja, jedni od drugih, plaše se sopstvene senke, svađaju, ratuju, povređuju međusobno. Bog, kao nepresušni energetski izvor-stvaraoc vidi daleko, generacijama unapred, dok ljudi opažaju samo ono što se trenutno oko njih dešava i one iz svoje okoline na koje po malo utiču i zato nisu merodavni da donose ispravne odluke, a kada to učine uvek sumnjaju da li čine ispravno." Pomilovao je po glavi, smešeći se prekrasnim očima od ukradenog parčeta zvezdane tame.
"Vidiš, ja jako dobro razumem Meonisa što je opčinjen tobom, jer i meni podspešuješ plamen ljubavi da gori buktinjom, dok ponekad ta buktinja prerasta u požar, koji se ne može lako kontolisati. Kosa mi leti, deo koji spaja naglo raste i jedino što želim.. želim tebe u svom naručju. Nekako se sve drugo izbriše, a ova želja nadvlada svest. Hmm.. nije lako oteti se tome." Gala je ustuknula, dok joj se u očima pojavio strah. "Neću da pričam o toj temi! I ne smeš da me želiš! To ti je zabranjeno! To je svoj trojici zabranjeno!" Lice mu se namrštilo, a u širokim zenicama pojavili oblačasti prstenovi zahuktalog uragana, uz bljeskove munja, zbog čega je podsetio na Kazdira. Glas mu je zabrujao u njenom umu "Zabranjeno mi je? Kada je zabranjeno što se dešava? Jedino izvor života-Bog nešto može da zabrani, pa čak i on to nikada ne čini! Da li si ikada čula da ti je nešto zabranio?" Odmahnula je skrušeno glavom. "Nisam.. ali.." Nastavio je gledajući je ni malo blagonaklono. "Ali se usuđuješ da egoistično predpostaviš kako ti imaš pravo da bilo šta zabraniš?" Bila je na ivici suza. "Hoću to da zabranim, jer ćeš iskusiti panju, kao Meonis? Želim da te zaštitim od stravičnog iskustva. I ne samo tebe, već i sebe, jer ću i ja patiti i ponovo doživeti najstrašniji fizički bol, koji me užasava." Glas mu je bio daleko blaži, a u očima pojavila milost. "Milo dete, ja to jako dobro znam, pa ipak, čak i da se posle iskusi silna patnja, spajanje, koje sam video, koje si mi pokazala u višeslojnoj viziji je toliko lepo, da se mora želeti iznad svega. Verujem da nam je sam stvaraoc začeo taj osećaj višeg stepena ljubavi, uzbuđenje i želju iznad svih drugih želja, koja je u stanju da izbriše sva upozorenja, dok vri i ključa unutar nas." Gali se užasavala te teme i nije joj se dopao pravac u kom razgovor ide, zato je ustala i uz začuđeni povik primetila da se naglo spušta veče, sa spektakularnim zalaskom, koji je na ovoj planeti izgleda bio uobičajan. "Kako se zovu vaša dva sunca.. najbliže zvezde, koje upravo zalaze?" Odgovorio je "Ananaki i Keida. Dok najveći mesec zovemo Nakh-Nazcar. Zatim idu Zari, Vei i najdalji Maldikar." Otrčala je do trema, a Valhija polako došao za njom. Stao je tik iza nje. Bez obzira što im se tela nisu dotakla, obuzimalo je sve jače uzbuđenje, koje je uskoro preraslo u požar neviđenih razmera. Noge su počinjale da joj se oduzimaju, zato je uložila svu snagu da potrči. Skočila je s'niskog trema, izgubila ravnotežu i jedva održala na nogama, trčeći svom snagom besciljno. Zašla je dublje u šumicu i sela naslonjena o izdvojeno, previše debelo i nisko, najtamnije mrko, skoro crno stablo, široke, crvenkaste krošnje sa sabljastim lišćem, koje je širilo prijatno svež miris, donekle sličan maslinastoj lavandi. Bila je zaprepaštena što joj se bez razloga pojavila silna strast i ljuta na sebe. Iznutra je kukala i malodušno naricala nad svojom sudbinom, kada se iz mraka pojavio Valhija, strogog lica i zahuktale oluje u širokim zenicama, koja je čak i izdaleka bila uočljiva. "Zar žališ samu sebe? Prvi put u životu sam se zgrozio. Samosažaljevaš se, umesto da se boriš? Do sada sam bio ubeđen da ovako destruktivno i krajnje kontraproduktivno ponašanje nije moguće." Gala je imala plačan izraz deteta uhvaćenog da radi ono, za šta je propisana najstroža kazna. Prevrnuo je oči i par trenutaka ostao kao sleđen, što ona nije primetila zadubljena u samoosudu zbog samoosude. Polako se spustio i kleknuo naspram nje, dok je sedela kao okamenjena statua, sklonio joj je pramen kose iza uha i šapnuo "Zvezdice, ne kidaj se moje milo dete?" Zanemela je od zaprepaštenja i od napetosti briznula u plač, grleći ga, lomila se pod naletom prejakih, protivrečnih emocija. Kada se konačno smirila, iza leđa je izvadio i pruzio joj najlepšu ružičastu kutiju papirnih maramica, pričajući izmišljenu priču, koja je uvek oraspoloži. "I evo.. poslednje iz magičnog magacina, koji se nalazi toliko daleko, skoro u slepom crevu multiverzuma i do kog retko koji čarobnjak zna put. Tu sam ih uvek nalazio, međutim ni tu ih više nemaju, jer ti moja zvezdice prečesto plačeš.. i.." Suzne oči su joj zablistale nadom uz nevericu, zatim bezrezervnom ljubavlju i čistom srećom, dok je vikala "Kazdir? Kako je to moguće?" On je drzao ruke na ušima sa bolnom grimasom, zatim joj stavio prste preko usta. "Sačekaj?" Sedeo je neko vreme sa šakama blizu glave i sklopljenim očima, a kada ih je otvorio, pokazao joj je organsku oblogu iznad ušne školjke. "Morao sam da se učvrstim i bolje povežem sa Valhijinim egom. Već par sati pokušavam da se povežem sa njim i u toku vašeg razgovora sam provirio par puta, zatim gubio vezu. Ovakav način mog pojavljivanja zove se kanalisanje, a da bi bilo uspešno, potreban je voljni pristanak subjekta, koji se iako prisutan uz mene, dobrovoljno sklanja u stranu, svestan svega što se dešava, ali u ulozi posmatrača. Ipak, nikada ranije to nisam pkušao da izvedem, tako da je moje pojavljivanje unutar Valhije premijerna, još ne usavršena izvedba. Ne brini moje jagnje, uskoro ću to patentirati i moćićemo makar na ovaj način da se viđamo i komuniciramo? Dosta toga je neophodno da ti ispričam i objasnim, zar ne?" Klmnula je glavom i ponovo ga zagrlila privrženo. "Jako, prejako si mi nedostajao. Toliko bih volela da si sada pored mene, da si uvek tu, da smo sami, daleko od svih i svega? Moje srce vrišti za tobom, ti mi trebaš! Kazdir, ti meni trebaš onoliko, koliko ja trebam drugima." Ustao je sa njom u naručju i teleportovao ih ispred njene malecne kućice. Čim su seli za sto upitao je "Hajde bebice, ispričaj mi zašto si se toliko kidala?" Ona mu je pokazala sve po redu u višeslojnoj viziji, a on se slatko nasmejao. "Baš si derište! Što se Meonisa tiče čudi me da je izdržao ovako dugo? Zar ne znaš da je on manifestacija Ariela, koji svom snagom oseća kako mu pripadaš?" Skrušeno je klimnula glavom. "Znam to, ali.." Prekinuo je "Ali si se ponadala da ako zanemariš činjenicu kako si ga već pri prvom susretu prepoznala, on ti neće prići za spajanje?" Oči su joj se napunile suzama, a on je brzo podigao u svoje krilo govoreći "Šalim se zvezdice, zar ne znaš da se samo šalim?" Zagrlila ga je s'obožavanjem, uz telepatsko priznanje. "Sve što si rekao je čista istina i nije šala. Kad god mi se učinilo da je on Ariel, brzo sam sklanjala ovu misao od sebe." Nastavio je "Zvezdice, zar ne možeš da predpostaviš šta se zaista desilo na tremu i zašto si toliko jako buknula strašću?" Htela je da pogleda unutar njega, međutim on je mahao prstom, uz šaljiv komentar "Nc, nc, zvzdice, dakle varaš?" Odbrusila je skupljenih obrva "Onda mi ti objasni? I baš da čujem kakvu dubokoumnu dijagnozu ćeš postaviti u vezi mog nepriličnog ponašanja?" On je vrteo glavom, sve više izdižući jednu obrvu polucinično. Kao i uvek bio je samopouzdanog držanja, pleneći čarobnim glasom i zvezdanim očima, čiji je pogled u stanju da zarobi, što je pored fascinantne pojave, koja zrači silnom voljom, bio tek malecni deo njegovog magnetno-privlačnog šarma, svima lako uočljiv već na prvi pogled. "Ponekad mi je čisto krivo što nisam u stanju da ti dam 25 po turu! O čemu ti to pričaš? Ti se nikada nisi nedolično ponašala, niti strast spada pod taj kontekst! Na tremu, dok je Valhija stajao iza tebe, moja malenkost se prvi put malo duže kanalisala i centrirala unutar njegovog ega i zato sam presretan što si me instiktivno prepoznala i što sada zasigurno znam da me iskreno voliš i želiš." Nakostrešeno je frknula "A do sada to nisi znao? Zar zaista?" Šaljivo je podigao ruke u odbranu. "Milost zvezdice? Uvuci oštre kandžice i nemoj da me smažeš za večeru? Vidi mila, istina je da sam sa jedne strane potpuno siguran u tvoju ljubav, ali s'druge.. hmm.. ni sam ne znam kako da ti to najbolje objasnim? Ti si moja ljubavi opasan mali stvor, koji je u stanju da zbog samo jedne greške precrta čoveka sa spiska živih, a to me opasno brine. Da li sada razumes?" Klimnula je glavom. "Tačno. Sećaš se da sam dosta puta ponovila, da zato gledaš da ne pogrešiš toliko jako, da ja to poželim da uradim? Jer većinu toga opraštam u napred, ali pri muško-ženskim zavrzlamama znam da budem preterano zahtevna, zato ako tu budeš poštovao moje bubice, nikada neće biti problema?" Preglasno se smjao, a ona prela u sebi od čiste sreće jer su ponovo zajedno. Mazila se tu kod njegovog vrata, a on skočio kao oparen i spustio je dole. Udaljio se par korka, dok su mu oči plamtele strastvenim požarom, a kosa vijorila, kao pod energetskim naponom. "Za ime Božije ne prilazi! Sačekaj da se smirim pomoću trikova!" Čim mu se kosa spustila, prišao je govoreći "Uh, jedva sam se oteo utisku i povratio. Ovde su čini se emocije puno dublje i opasnije, što je za mene čista propast! Umalo da te zgrabim i zarobim u krevetu najmanje do jutra! Međutim, nismo završili započeti razgovor i nisam ti saopštio ono, zbog čega sam došao? Sedi moje milo dete, ali ovaj put najbolje naspram mene?" Glasno se smejala. "Zlice! Volim što si savladao divljačku strast i poneo se kao džentlmen." Krenuo je da sedne i od napada smeha umalo promašio stolicu. Kada se konačno smirio, a ona sela, naglo se uozbiljio. "Reci mi, da li su ti saopšteni razlozi ostanka na ovoj planeti?" Vrtela je glavom. "Nisu. Dobila sam upute izvora, kako je potrebno da ostanem ovde i to je sve."
Uhvatio je za ruku, mazeći joj palcem pulsnu tačku, davao joj je da oseti njegov mir. "Kada si sa Azraelom otišla u egzasomatozu (astralnu projekciju), jedna od spornih vila Artameda, koja je predhodno nestala sa mog ostrava i očigledno bila kidnapovana baš u tu svrhu, ubrizglala je u tvoje nepokretno telo izvesnu nano tehnologiju, koja razara telo iznutra. Sve smo pokušali da te spasemo, međutim ni svo moje znanje, ni sve Arielove, Azreine i Azraelove moći, ni Lesjijeva isceliteljska veština zajdno nisu vredele. Pokušali smo kao krajnju soluciju da te ostavimo unutar centralnog kristala moje sobe srca, tako da on nadvlada veštačko zlo, koje ti je u krvi i da se postepeno regenerišeš, ali ni to nije pomoglo, tek odložilo smrt tvog originalnog tela. Sve se odigralo munjevitom brzinom, dok si sa Azraelom u egzasomatozi vršljala po mom ostrvu. Ceo naš Etrel je bio van sebe od tuge i bola, sve dok nismo iznašli soluciju i na predlog Visja-Eloh te doveli na planetu njegovog krunskog dragulja, koja je tek u začeću. Meonis i Rea su egzasomatozi bili na sastanku sa celim našim etrelom, dok si sa Valhijom gledala prvi zalazak sunca na ovoj planeti, gde smo se dogovorili da ti se načini trajno telo, tako da tu ostaneš zaštićena, sve dok ne završimo sagu sa krvoločno-poremećenim plemićem, koji se usudio da te lovi i potražuje. Kada ga konačno budemo zarobili, ili uništili, dobio sam dozvolu izvora da ti načinim novo telo, identično kao predhodno i kada stignu uputi vratićeš se pod okrilje svoga etrela." Pažljivo je posmatrao, skoro bez daha. Međutim, Gala je podigla svoj uobičajno-bezbrižni pogled, pun sreće i ljubavi, koji zarazno širi radost i uzdiže duh. "Najsretnija sam što si mi to ispričao i što sada znam zbog čega sam ovde." On se nasmejao preglasno. "Ti si moja zvezdice najčudniji mali stvor i mene je malo je reći zaprepaštava način na koji posmatraš stvari, uh.. Gospode, ipak pao mi je kamen sa srca, jer vidim ove žive, radosne oči, koje isceljuju i odnose brige." Nije mogao da izdrži, već je ustao i snažno je stisnuo u zagrljaj, čak toliko, da je posle kmečanja i negodovanja počela da gubi svest. Kada je pustio držala se za sto i par puta duboko udahnula vazduh, zatim ratoborno viknula "Zlice! Umalo da se onesvestim! Zar moraš baš toliko da me stisneš?" Smejao se "Moram zvezdice, ne mogu da se suzdržim, najradije bih te.. uh! Bolje da ne izdeklamujem ovu rečenicu do kraja." Vrištao je od smeha i ona sa njim, dok je bezuspešno pokušavala da namesti namršten izraz. Htela je da se vrati na svoje mesto, međutim on je zgrabio i smestio u svoje krilo. "Ako krenem da se kostrešim, pobećiću podvijenog repa na trem i vratiti čim uspostavim kontrolu.. osim ako me u međuvremenu ne poželiš?" Posmatrala ga je skupljenih obrva, s'osmehom, odmahujući nehajano rukom. "Neću čak ni da reagujem na ovu opasku, već radije da te pitam, da li znaš koliko ću dugo morati da ostanem ovde?" Na momenat je prostrelio njegov preoštar pogled, srećom odmah se sabrao i u zvezdanim očima se nije moglo pronaći ništa sem iskrene, privržene i verne ljubavi, s'primesama požude. "Ne znam zvezdice? To zavisi od dosta činilaca, a prevshodno od ne samo naše veštine, već u poslednje vreme mi se sve više čini -naše sreće da pronađemo gde boravi posrnuli čarobnjak Akonak, koji se nekako izmigolji iz svih zamki i ume da zavara sve pretrage. Moj svet je duboko povezan samnom, tako da osetim najmanji porast raznih nepravilosti. Istina, vilovnjački narod se znatno uvećao vremenom, tako da postoji mnoštvo velikih gradova širom planete, a u njima ne samo pozitivno orjentisanih i zato nije lako odvojiti žito od kukolja. Osim njih postoji raznolikost svesnih vrsta, kojima je magija u krvi. Recimo "promenjivi", od kojih su Agzardem, odnosno žene-zmajevi najpoznatije. Kod njih takođe "ne cvetaju ruže" i osim što polako izumiru, previše su krute, nefleksibilne, preke naravi i bez milosti. Zadrto se drže starih običaja i čini mi se ni malo ne napreduju, već stagniraju i propadaju, a što je najgore nisu jedine, kojima treba pomoći. Vilovnjački svet je još uvek drastično produhovljeniji i bezazleniji od ljudskog. Međutim i ovde stvari idu nizbrdo, a ja za sada ne mogu ništa da učinim, jer i oni imaju dar slobodne volje, baš kao i ljudi. Muka svakog stvaraoca, čija je kreacija zaživela u mnoštvu, koje se vremenom uvećava, podrazumeva silnu, skoro bolećivu ljubav, koja rado oprašta sve grehe i dok ima vrlih, visokosvesnih i bezazlenih, ne može se uništiti, niti drastično prepraviti. Šta vredi što sam svemoćni stvaralac vilovnjačkog sveta, kada čak i da stvari stoje lošije nego u svetu ljudi, ja neću imati srca da ga uništim, ne, dok postoji najmanji tračak nade da kolebljivi zrak svetla nadvlada tamu." Privrženost i ljubav u njenom glasu isceljivali su Kazdira. "Zato i zbog mora drugih stvari, ja te obožavam." Stisnuo je uz sebe, smirujući strastveni nalet, sasekao ga je u korenu. "Ne postoje izrazito loši i isključivo dobri ljudi, pa ni vilovnjaci, agzardem, ili bilo koja druga vrsta bioloških bića. Svi su ponekad prekrasni, ponekad jezivi. Zato je važno da im sopstvenim primerom pokažemo put tranformacije u viši oblik sebe. Važno je da nauče kako da se izdignu i trajno dostignu visokosvesno opažanje, da čvrsto zgrabe kormilo svesti i iskreno požele da slede upute izvora i na taj način dosegnu sretan život." Slušala ga je bez daha, širom otvorenog srca, a on se osmehnuo. "Da čujem moje milo dete, na koji način je moguće zgrabiti kormilo svesti?" Odgovorila je kao iz puške "Kada shvatimo da se dobro osećamo ukoliko razmiljamo o divnim i bezazlenim stvarima, a loše uvek kada smo zaokupljeni brigama, kada mislimo loše o sebi, ili drugima, onda to pravilo treba poštovati, jer ćemo na taj način sve manje grešiti, biti daleko zadovoljniji, a vremenom i iskreno poželeti da pratimo Božije naloge, tako da postanemo bezgrešni i sretni. A ukoliko je koncept Boga nekome sporan, može se preformilisati umesto predavanja volji Božijoj, u praćenje uputa više svesti i slušanje unutrašnjeg glasa srca, međutim to bi značilo da osoba još uvek nije uspela da nadvlada egoistični pristup gledanja na svet, jer još uvek veruje da je centar Univerzuma. Isto tako treba znati, da se ne valja odavati bilo kakvim negativnim špekulacijama, o sebi, ili bilo kome, jer će se iskusiti niske emocije. Potrebno je otkriti istinu o svemu, naročito univerzalnu istinu. Osim toga, nikada se ne valja baviti praznim pričama, niti ogovaranjem, jer zaglupljuju i vode do hronične neraspoloženosti i na kraju depresije, kao i svađe s'drugima. I naposletku nikada ne sudimo, već učimo da sve od reda prihvatimo i volimo. To je početni osnov znanja o konceputu transformacije." On je milovao ne samo po glavi, već i pogledom punim divljenja. "Tako je. Ti si moje genijalno dete. Toliko bih želeo da se u trenutcima samoosude setiš svega, što si mi upravo ispričala? Jer mila, sve se dešava sa razlogom, čak i ono, što nam se na prvi pogled čini negativno. Problem je što nam unutrašnji tereti i lekcije, koje nismo savladali, blokiraju jasno shvatanje istinskih razloga svega što se dešava." Skrušeno je odgovorila "Sasvim si u pravu. Ja nikako nisam u stanju da vidim razlog, zbog čega mi izvor šalje toliko ljubavnika, kada si dovoljan samo ti da naučim sve mučiteljske lekcije u vezi muško-ženskih zavrzlama?" Uzdahnuo je vrteći glavom. "Verujem da sam ti više puta objasnio, zar ne možeš sa se setiš toga?" Napeto je razmišljala. "Da li je to zato.. što.. što prezirem samu pomisao da imam više ljubavnika i što još uvek verujem da su oni koji to rade jako loši?" Klimnuo je glavom, a ona nastivala. "Ali Kazdir, to ne može voditi sretnom životu! Uvek je neko povređen i pati.." Prekinuo je. "Osim, ako se slede uputi izvora, u pravu si, obično vodi do laži i prevara. Zar ne vidiš moja zvezdice da ukoliko poštujemo upute izvora i ostvarujemo ih trenutno, bez pitanja i razmišljanja, čak i da imamo bezbroj partnera bićemo sretni i nećemo grešiti?" Suznih očiju je šapnula. "Da, to je istina. Ali ja neću da imam više njih, naročito neću nove ljubavnike. Bilo bi toliko divno da smo samo ti i ja.. da.." Preklopio joj je prstima usta. "Ne moraš da izgovoriš, ja čujem tvoju želju srca, međutim čuju je i svi drugi zainteresovani učesnici, koji će zato patiti, osim ako su u stanju da slede upute izvora? Srećom, u unutrašnjem krugu su snažni, visokosvesni nosioci otvorenog zraka moći, koji će bespogovorno poštovati volju Božiju i sve njegove naloge ostvariti, bez obzira na lične preferencije. I samo zato emotivna veza jedne žene sa više njih može biti čista kao suza, jer je bazirana na istini, međusobnom poverenju i poštovanju, a iznad svega bezuslovnoj ljubavi." Zastao je i zločesto joj zagrizao vrh uha, zatim nastavio. "Zaboravila si kako saga sa više ljubavnika nije isključivo posledica tvojih predrasuda i strahova, već i naših nedoumica? Svi zainteresovani učesnici još uvek ne shvataju sasvim jasno ovu temu, zato su i oni primorani da na sebi svojstven način nauče, ili se izlome odugovlačeći. Jer mila, svi, ali apsolutno svi inkarnirani uspeće da savladaju unutrašnje frke, pitanje je da li brže, ili sporije?" Gala je taman krenula da ga zagrli i zastala slušajući telepatsku poruku Rea, namenjenu prvenstveno Valhiji, ali i njoj. "Meonis je rešen da obiđe i detaljno proveri situaciju pod svim kupolama širom planete i zatim svoje utiske prenese Visja-Eloh, tako da se nećemo vraćati dok se to ne obavi, što znači najmanje desetak dana." Kazdir je zatvorio oči, ustupajući mesto Valhiji, koji je želeo da popriča sa svojim bratom. "Rea.. da li je Meonis još uvek pod teretom negativnih emocija? Da li je uspeo da nadvlada tugu?" Dok je Rea odgovarao, Gali je skliznula suza, a usne zadrhtale, dok se svom snagom trudila da obuzda rušilačku samoosudu, sećajući se razgovora od malopre. "Kao i uvek Meonisova volja je nadvladala. Međutim da li je samo snagom volje potisnuo tugu, ili zaista naučio lekciju, ostaje da se tek vidi? Valhija, malo pre sam pogledao dublje unutar tebe, a pre toga u Meonisa i tačno znam šta se desilo. Zato verujem kako mu je neophodno da se zaposli nečim i odvrati misli od male Raidie. Ne brinite, ja ću ga budno motriti i kada dođe povoljno vreme i uspe da mi se poveri, pokušaću da mu pomognem." Kada su se pozdravili s'Reom, pogled joj se sreo sa prekrasnim zvezdanim očima, punim mira i ljubavi. Instiktivno ga je zagrlila i čim je osetila kako mu se mišići zatežu usled strastvenog naleta, brzo je ustuknula i htela da pobegne, međutim on je stisnuo uz sebe, previše uživajući u novim, uzbudljivim osećanjima. Već je krenula da je obuzima panika, kada je naglo pustio i podigao se, žureći do terase. Pošto se nije vrćao duže vreme, obukla je spavaćicu, uvukla u krevet i zaspala.
Prvo što je ugledala kada se probudila, bio je mir i ljubav u Valhijinim zvezdanim očima. Bez reči joj je pružio beličasti plod s'ukusnim sokom da popije, a čim se obukla, poveo je do obližnjeg vodopada da se okupa. Taj dan je protekao mirno, a ona je bila sve opuštenija pored njega. Načinio joj je pribor za slikanje i stalak, tako da je započela da crta njegov portret. Međutim već sutra ujutru, kada je poveo da se okupa ispod istog onog slabašnog vodopada, umesto da je sačeka, pridružio joj se. Osetila je toplo telo iza sebe i sledila od straha, uz telepatsku vrisku, međutim on se nije udaljio. Okrenuo je ka sebi, držeći je čvrsto oko struka, podigao je njenu ruku i prevlačio preko svoje kože od ramena naniže, sve do toge od paperja, ispod koje se osećao njegov najintimniji deo. Bila je ukočena od paničnog straha, dok je njegova užarena strast oduzimala noge, a temperatura i groznica prikradale. Vrisnula je toliko jako glasno da se povio od bola, bez obzira na organsku zaštitu, koju je imao preko ušiju. Noge su joj se odsecale od prejake strasti, koja se širila požarom unutar nje i koliko god se trudila nije mogla da potrči, već nesigurnim hodom pokušala da se udalji od njega i ovog mesta. On je sustigao u par koraka, dok se pentrala po niskom, stenovitom usponu i podigao, zatim poleteo, držeći je na svom boku. Slonio joj je mokri pramen kose s'lica, posmatrajući je silnom ljubavlju, ali i polucinično, dok mu se obrva sve više izdizala. Htela je da vikne Kazdirovo ime, ali su joj se usne pokretale bez zvuka. "Zvezdice, ne kidaj se moje milo dete?" Zagrlila ga je privrženo i briznula u plač, dok joj je on zamenio oskudnu, mokru garderobu suvom haljinicom izuzetne lepote. Smirila se tek pošto su ušli u njenu malecnu kućicu. Spustio je na klupicu, stavljajući na stočić ispred ogledala ružičastu kutiju papirnih maramica, na kojoj su bili pričvršćeni svetlucavi leptiri otvorenih krila i pokretali kao živi, bez obzira što su od hartije. Ponovio je bezbroj puta ispričanu priču, koja je uvek oraspoloži. "Da samo znaš moja bebice koliko sam se namučio da dobavim ovu kutiju papirnih maramica, nikada više ne bi plakala? Pronašao sam je u skrivenom, izvikanom, magičnom magacinu, koji je pod upravom sumnjivih čarobnjaka, o kojima se šapuće kako se bave gusarskim radnjama, dobavljajući čarobne napitke, potentne antikvitete opasnih moći i sve potrepštine mog zanata pomoću nepoštenih mahinacija. Morao sam maskiran da eskiviram straže i kao provalnik, silnom veštinom uvučem u svaku prostoriju, sve do jedne od najzabačenijih, gde uskladišten stoji, rekao bih ceo kontigent ovakvih kutija papirnih maramica neviđene lepote. Otkrio sam dakle zaveru, pomislio sam i stekao argument, koji ću kasnije koristiti u svoju odbranu, kada me napadnu što sam uzrok tvojih prečestih suza, zbog kojih je nestašica papirnih maramica. Zar ne znaš moja ljubavi da je greh rastužiti Raidiu? I ako nećeš da me linčuju i u najmanju ruku proteraju iz svih čarobnjačkih redova, ne smeš više da plačeš?" Bučno je izduvala nos, zatim popela na klupicu i sa obe ruke mu obuhvatila lice, smešeći se, s'pogledom divljenja i silne ljubavi. "Moj vešti čarobnjače, uz nikoga nije toliko zanimljivo, kao uz tebe. Kazdir.. otvaraš mi srce bez napora." Zagrlila ga je i poljubila s'zanosom, uživajući u čudesnim vizijama, koje joj odmotava unutar uma. Kada se odmaknula, srela je pogled čistog srca, koji hipnotiše i lomi poslednje ostatke negativnih emocija. Buknula je svetim plamenom, zbog čega se Kazdirova strast širila sve snažnijim eksplozijama, terajući ga da pomrači i postane destruktivan. Kosa mu je vijorila pod naponom prejake strasti, ne samo njemu, već i njoj. Šapnuo je "Zvezdice.. uskoro neću moći da se zaustavim, zato mi reci.. šta želiš moja ljubavi?" Stisnuo je uz sebe i dok je telepatski odgovarala, ljubio vatreno. "Želim sve što će te usrećiti, sve u čemu najviše uživaš? Želim.. istinski želim da te usrećim?" Bacio je na krevet i ostao da stoji zatvorenih očiju. "Guta me prejaki požar strasti i vodi do bezumlja! Ne čekaj moja ljubavi, već zahtevaj nežnog ljubavnika, inače ću morati da pobegnem? Ne bih bio u stanju da oprostim sebi ukoliko te povredim. Zvezdice?" Šapnula je "Želim nežnog ljubavnika?" Vidno je odahnuo, zatim je energetskom manipulacijom odigao sa kreveta, ostavio da pluta u vazduhu i polako joj prišao. Bez žurbe je vrhovima prstiju prevlačio po njenom telu, zadržavajući se na najosetljivijim tačkama, posmatrajući kako se izvija i sve teže diše. Obrnuo je u vazduhu i okrenutu leđima naglo priljubio uz sebe. Polako joj je zadizao haljinicu, jedva dodirujući butine, zatim snažno stisnuo kukove, pokrećući najintimniji deo iza nje, naglo je povio s'ispruženim rukama na krevetu, simulirajući spajanje. U ovom svetu telo je bilo još osetljivije, senzacije prejake, a uzbuđenje toliko snažno da ne ostavlja prostora mislima. Harmonične emocije su uznosile iznad svega poznatog, a destruktivne sekle na komade neizdrživom intonacijom. Oboje su bili u strastvenoj groznici prejakog inteziteta još pre spajanja. Kazdir se sve češće gubio i svaki čas telepatski zahtevao da ponavlja, kako želi nežnog ljubavnika. Znao je kako ne bi smeo da nastavi igru, već pobegne glavom bez obzira i uspostavi kontrolu, međutim nije mogao da se zaustavi, a sve tiša upozorenja su munjevito razvejana uraganom požude. Prvi pokret spajanja ih je prikovao u mestu i zaledio. Činilo im se da bezbroj iglica probija kožu, dok će se fizičko telo svaki čas rasprsnuti i rastočiti u molekule, usled prejakog energetskog pritiska. Bez svesne nardbe volje Kazdirova svest je nadjačana Valhijinom. Imao je utisak da je izbačen iz njegovog auričnog polja, kao neželjeni teret. Čim se ukorenio u svom telu, Valhija za razliku od Kazdira nije imao nikakvih nuz pojava, ali je snažmo osećao Galin energetski nesklad, skoro kao sopstveni. Nije čak ni morao da pita duhovne učitelje šta je potrebno učiniti, već je instiktivno znao kako da ukloni sve nepravilnosti iz auričnog polja, zatim ubrza obrtaje čakri i ustali energetski protok, tako da joj umesto jezivog iskustva pruži ekstazično blaženstvo. Gala je odahnula, ploveći ekstazom na krilima čudesnih vizija, obožavala je svog ljubavnika, a svaka trunčica ljubavi koju daje, uvećana se vraćala da je usreći. Valhija je polako pojačao pritisak, svim silama blokirajući sopstvenu potrebu za slobodnijim i daleko bržim pokretima, nastajao je da njoj ostvari željeno, tako da se ubrzo grčila od presnažnog orgazma, opasnog po život, koji se jedva može izdržati, što je njega oduševilo. Bila mu je okrenuta leđima, zatvorenih očiju, zaleđena u kriku bez zvuka, zato se nagnuo do nje i zagrizao joj vrat, tako da se povrati, nastavljajući igru, jedva je uspevao da prolongira i svakog puta ne eksplodira zajedno sa njom. Vreme je prolazilo, dok je Gala postajala sve iscrpljenija, a on sve teže uspevao da se zauzda. Osim toga sve češće mu je ponavljala da ga previše oseća i tražila da se pomeri unazad, što je on smatrao besmislenim, s'obzirom da su bili jedva do pola spojeni. Koliko god nije želeo da se prekrasno iskustvo završi, tenzija je bila prejaka, a ona sve umornija, zato se pomerio sasvim unazad i drastično ubrzao eruptirajući, bez obzira na Galin bol i prejaku vrsku. Čim se povratio, iscelio je, zatim zagrlio, s'namerom da joj objasni kako je sve vreme bila sa njim, međutim ona je jedva uspela da šapne "Kazdir.. samo ti mi trebaš.. ostani zauvek.. pored.. mene?" I čvrsto zaspala. Valhija se namrštio, oštra žaoka mu je prostrelila srce. Upitao je sam sebe šta je očekivao? A usled unutrašnjeg monloga pojavila se krstalno jasna misao "Dakle na ovaj način se čisti ego da uprljati? Na ovaj način se formira podsvesno? Namerno sam sakrio u toku spajanja činjenicu da pored nje nije Kazdir, već ja, a kada mi se na kraju obratila njegovim imenom, meni je bilo krivo? Prvi put od kad znam za sebe sam pogrešio i odmah zatim usledila je kazna. Dobro je da sam to otkrio, inače bih patio kao Meonis. Čim se vrati objasniću mu i pomoći, ukoliko pre toga sam ne shvati isto ovo? Gospode! Mala Raidia je potpuno u pravu, fizičko spajanje koplikuje život, a kada ima više zainteresovanih za jednu ženu, iskusiće se bol, jer svako želi da bude najspecijalniji i iznad svih. Međutim njoj je jedino Kazdir iznad svih, on joj treba, njega istinski želi. Ostali su nepoželjni, uključujući i mene. Pa opet.. spajanje je iznad svega što se može iskusiti u telu, dok je ona toliko šarmantna i prelepa.. uh! Još uvek ne mogu da se otrgnem utisku?" Gledao je Galino prekrasno lice, dok ga je milost uznosila, a ljubav sve snaznije širila dušom. Ubrzo je krenuo da plovi slatkim snovima o njihovom zajedničkom životu, a sve življe slike spajanja su mu se proširile vizijom, tako da kosa krene da vijori. Brzo se udaljio i izašao na trasu, mučeći se da obuzda plamen požude, obratio se energetskim učiteljima. Oni su mu objasnili ono što je oduvek znao, ali sada izgubio iz vida, da usmeri misli u drugom pravcu. Znao je da Meonis i Rea odavno spavaju, zato je pozvao Kazdira, zbog čega se ovaj jako obradovao. Telepatski su razgovarali do duboko u noć, posle čega je Valhiji sve bilo daleko jasnije. Kada se uvukao ispod prekrivača i obavio oko nje zaspao je istog trena.
Osvanulo je prvo kišno jutro, otkako je na ovoj planeti. Zvuci grmljavine i snažni naleti vetra, koji bučno vršlja prostorijom, odižući svileni prekrivač sa njih i razbacuje garderobu, koja nije u ormanu, naglo su ih probudili. Njena malecna kućica je imala dva zasvodnjena ulaza bez vrata jedan naspram dugog i skoro od poda, pa sve do stropa visoke, nezastakljene, iskošene prozore. Pre nego što je stigla da mu telepatski objasni, ili pokaže u viziji staklene prozore i drvena vrata, ugledala je tanke parčiće prirodnih kristala kako plutaju u obrću se na vetru, spajajući se pod toplotnim energetskim pritiskom, koji je usmerio ka njima. Ubrzo su svi prozori bili prekriveni tankim slojem prozirnog poludragog kamenja u više boja, što je davalo o kućici još bajkovitiji utisak. Umesto drvenih vrata oko oba ulaza su iznikle "premeštajuće puzavice", koje su se za čas isprepletale u debelu, lisnatu, živu barijeru. Gala je posmatrala začuđeno Valhiju, govoreći telepatski "Ali kako ćemo kasnije izlaziti i ulaziti u kućicu?" On se osmehnuo, otkrivajući oštre očnjake. "Lako! Zamolićemo puzavice da se razmaknu i propuste nas?" Glasno se nasmejala. "Sada se osećam kao Alisa u zemlji čuda, a sva čudna čuda mi izgledaju toliko blisko srcu, sasvim prirodno, kao da su oduvek bila moja svakodnevnica. Čak ni u zemlji vilovnjaka ne postoje pokretne puzavice, a ja lično nisam videla drveće koje hoda, mada sam o njemu čula mnoge priče. Videla sam malecne magične stvorove raznih vrsta, koja su nešto između životinjica i biljaka, uključujući belsjam semenjače, koje plutaju na vetru i sleću na otvoren dlan, ukoliko im se obratiš s'ljubavlju." Krenula je da peva staru vilovnjačku magijsku pesmu priziva belsjamu, što je Valhija odslušao fascinirano. Pošto nisu mogli izlaziti vani, odlučila je da završi Valhijin portret, koji je pre par dana započela. Dok je on meditirao, zatim telepatski razgovarao sa Kazdirom i svojom braćom, ona je celo prepodne predano slikala. Nevreme je davno prošlo, što nije primetila, umazana bojom, kao in
dijanac na ratnoj stazi, bila je zadubljena da uhvati i ovekoveči samu suštinu Visja-Eloh s'Valhijinim i možda još više Kazdirovim likom, koji joj je bio iznad svih i svega utsnut unutar srca. Podne je davno prošlo, kada je Valhija ustao sa fotelje i stao iza nje, posmatrajući svoj izvanredno urađen portret. Oči su izgledale kao žive, pune ljubavi, ali i volje, s'polucinično izvijenom obrvom, što je jedino Kazdiru bilo svojstveno i zato je za Galu baš to bio izraz njegove duše. Valhija do tada nije video ni jedan jedini portret u životu, međutim, bilo mu je sasvim jasno da jedino ekstremno emotivno biće, koje s'lakoćom čita srca i u stanju je da oseti svaki nagoveštaj vibracijske promene, u stanju da načini ovako nešto. Pomilovao je po glavi i uputio ka izlazu. Kako je bio korak od vrata, puzavice su se razmaknule i propustile ga, zatim vratile u pređašnji položaj, što je Gala oduševljeno posmatrala i naravno odmah morala da isproba. Više puta je ulazila i izlazila iz kućice, zatim zastala s'rukom oko debele grane lisnate loze, blistajući svetom vatrom, ulivala je u živu premeštajuću puzavicu. osećajući kroz koren biljke snažnu svest planete, njenu bezgraničnu milost i volju da se ispolji u mnoštvu oblika. Uživala je u njihovoj interakciji toliko zadubljeno, da nije primetila Valhiju kada se vratio. Par mirnih, prijatnih dana je proteklo, a Gala potpuno završila portret Visja-Eloh i započela da slika biće iz svoje mašte, zatim se posle jednog Kazdirovog pojavljivanja unutar Valhijinog ega spojila s'njim, verujući baš kao i prošli put da je on još uvek pored nje. Ležali su u krevetu zagrljeni, smirujući disanje, zatim zadubljeni u predugi poljubac. Gala je bila pospana, međutim Valhija se osećao kao krivac, a sve veća potreba da joj otkrije kako je on pored nje mu se produbljivala i počinjala da ga peče kao otvorena rana. Telepatski joj se obratio "Potrebno je da popričamo? Da li si u stanju da odagnaš umor na kratko?" Žmirnula je ka njemu, umiljavajući se kod njegovih grudi i mazila ga po krilima. Osmehnuo se uživajući, klizio je dodirima po njenom telu, dok mu se želja sve konkretnije budila. Jedva se otrgnuo od prejakog utiska i po kratkom postupku uspravio da sedne naspram njega. "Saslušaj me, hoćeš?" Klimnula je glavom i sela sa podvijenim nogama, zavijena u svileni čaršav. Sklonio joj je pramen kose s'lica, telepatski objašnjavajući. "Da li me prepoznaješ?" Nesigurno je promucala "Va.. Valhija? Ali od kada si.." Uzdahnuo je, dok mu se sve bolnija žaoka širila srcem. "Od samog početka. Samnom si se spojila i.." Zastao je gledajući s'bolom kako joj se oči pune suzama. "Ovo mi nije dalo mira, ne mogu više da se pretvaram, čak ni po cenu tvoje ljubavi i naklonosti, ne mogu! Oba puta je Kazdir izgubio vezu samnom zbog eksplozije prejake strasti. Oba puta smo bili na samom početku spajanja, dok je tebi bila potrebna pomoć. Rasklonio sam terete i prepravio energetske nepravilnosti, zatim smo se spojili." Bila je zaprepaštena, u neverici. "To nije moguće? Ja ne verujem da je tako! Iste čudesne vizije su me opijale, a svaka trunčica ljubavi prema tebi uvećana vraćala da me usreći, baš kao da sam pored Kazdira? Zar je moguće biti toliko isti, identičan, kao da ste jedno biće, s'istim egom? Ne, ja znam da to nije moguće! Moraju postojati razlike, ili ih ja nisam uočila?" Odigao joj je ruke i poljubio otvorene dlanove. "Mi smo u biti identični, isti duh nas pokreće, međutim jedinstveni energetski sklop svakog ega je drugačiji i tu imamo dosta razlika. Ti nisi mogla da primetiš razike, jer smo se spajali kao Raidia i Visja-Eloh, rasterećeni ego-uma, zar to ne znaš?" Konačno se osmehnula, a Valhija prodisao punim plućima. Naglo ga je zagrlila, osetio je tople suze na svojoj koži, dok je slušao telepatsku poruku. "Nisam želela da osetiš bol patnje, što ćeš sada neminovno iskusiti. Toliko sam htela da te zaštitim od toga.. i.." On je prekinuo "Dozvoli da sam dovoljno snažan da se izdignem posle kratkotrajnog pada i naučim potrebnu lekciju? Jer čim nešto dolazi u naš život, znači da je potrebno! Razumi, sve što osećamo, sve sto doživimo, tu je samo zato što mu je vreme da nas prodrma i nauči. Sve jedno na koji način, da li s'lakoćom, ili teškom mukom. Moja slatka, malecna Raidia, ovih poslednih par nedelja ja sam naučio više nego svih 97 predhodnih godina. Zato sam sretan, sada u tvom zagrljaju sretniji nego ikada pre." Oblačasti prstenovi unutar zenica postali su izraženiji, a u očima mu se pojavila zločesta iskrica, dok joj je prevlačio vrhovima prstiju po vratu i ramenima. Galu su prošli žmarci, ustuknula je, dok je sve veća strastvena bura obuzimala, a strah pojavio da je muči svojim zlim prividima. Brzo ga je uhvatila za ruke i viknula telepatski "Nemoj! Rekla sam ti da ne želim spajanje! Trebaju mi drugovi a ne.." On je naglo bacio na krevet i prekrio telom, sa upletenim prstima i visko izdignutim rukama. Lice mu je bilo sasvim blizu njenog dok je govorio, a stroge oči pune volje. "Prefolmuliši! Ti ne želiš mene, niti bilo koga dugog osim Kazdira? Da li je to istina?" Klimnula je glavom, dok su joj se suze slivale. Naglo je ustao i izašao iz kućice. Ona ga je još dugo čekala, zatim na kraju zaspala. Ujutru je primetila već izbušene beličaste voćke pored kreveta, međutim njega nigde nije mogla da pronađe. Popdne ga je ugledala kako kruži nebom iznad jezera, da bi uskoro nestao sa vidika. Predveče se pojavio noseći mnoštvo plodova u rukama, a ona mu potrčala u susret. Htela je da ga zagrli, ali je ustuknula gledajući hladne oči rezervisanog pogleda. Činilo joj se da između njih stoji neprobojna barijera. Dan ranije je primetila kako je načinio sebi identičnu prostoriju u nastavku njene kućice, u kojoj je postojao samo veliki energetski dušek i ništa više. Ušao je u njenu kučicu i spustio voće na sto, zatim okrenuo da izađe, ali ga je ona naglo zagrlila jecajući, kidala se iznutra i silno želela da mu pomogne, samo nije znala kako? Telepatski ga je zamolila "Pričaj samnom? Objasni mi šta se dešava?" Međutim on joj nije odgovarao, zato je nastavila "Da li je i tebe spajanje toliko fasciniralo da ga smatraš vrhuncem ljubavi? Zar ništa drugo nije ljubav? Zar me za ništa drugo ne vidiš osim toga?" On je ošinuo ni malo prijatnim pogledom i izašao. Unutar nje se za čas formirala bura besa prema muškom rodu. Obuvala je svoje udobne cipelice s'namerom da trči besciljno, sve dok se ne smiri, međutim na njeno iznenađenje on se vratio. Stajao je ćutke i čekao da obuje cipele. Pružio joj je ruku da ustane govoreći telepatski "Hajde, zajedno ćemo trčati? I baš da vidim da li se na taj način može nešto rešiti? Siguran sam da loše emocije neće čudom nestati, već ćemo se posle nekog vremena umoriti i to je sve." Nije prihvatila ruku, već ustala i krenula vani, odgovarajući "U pravu si, samo što je meni potrebno da se izjurcam, dok ti nisi obavezan da me pratiš, suprotno, trenutno nisam dobro društvo." Trčali su besciljno po šumi sve dok se Gala nije propisno umorila. Potpuno je pao mrak, dok je vreme bilo oblačno, zaklanjajući na momente sva četiri meseca. U ovom delu šume postojale su samo slabašne zlatnaste žilice metar duboko unutar tla i svaki čas se prkidale, zato joj je Valhija predložio da je ponese u naručju, tako da se za čas leteći vrate kući, međutim ona nije pristala. Čim je ustalila disanje krenula je da trči nazad, nesigurna da se vraća dobrim pravcem. On se izdigao iznad drveća i sustigao, usmeravajući je, nastavio je da trči pored nje. Okrenula se ljutito ka njemu, govoreći glasno "Zar ti misliš da sam ja nejako stvorenje, koje ništa ne ume samo? Mogla bih da se popnem na.." Nije završila rečenicu, zapela je i tresnula, pre nego što je stigao da je uhvati i malčice oderala dlan i koleno. Telepatski je čula "Hoćeš mi sada dozvoliti bez dreke i ljutitih komentara da te prenesem do kuće?" Odmahnula je glavom i nastavila da hoda. Išao je par koraka iza nje i pratio je, čekajući da se umori, s'obzirom da je skrenula u pogrešnom pravcu, koji je neće ni posle par godina dovesti do cilja.
dijanac na ratnoj stazi, bila je zadubljena da uhvati i ovekoveči samu suštinu Visja-Eloh s'Valhijinim i možda još više Kazdirovim likom, koji joj je bio iznad svih i svega utsnut unutar srca. Podne je davno prošlo, kada je Valhija ustao sa fotelje i stao iza nje, posmatrajući svoj izvanredno urađen portret. Oči su izgledale kao žive, pune ljubavi, ali i volje, s'polucinično izvijenom obrvom, što je jedino Kazdiru bilo svojstveno i zato je za Galu baš to bio izraz njegove duše. Valhija do tada nije video ni jedan jedini portret u životu, međutim, bilo mu je sasvim jasno da jedino ekstremno emotivno biće, koje s'lakoćom čita srca i u stanju je da oseti svaki nagoveštaj vibracijske promene, u stanju da načini ovako nešto. Pomilovao je po glavi i uputio ka izlazu. Kako je bio korak od vrata, puzavice su se razmaknule i propustile ga, zatim vratile u pređašnji položaj, što je Gala oduševljeno posmatrala i naravno odmah morala da isproba. Više puta je ulazila i izlazila iz kućice, zatim zastala s'rukom oko debele grane lisnate loze, blistajući svetom vatrom, ulivala je u živu premeštajuću puzavicu. osećajući kroz koren biljke snažnu svest planete, njenu bezgraničnu milost i volju da se ispolji u mnoštvu oblika. Uživala je u njihovoj interakciji toliko zadubljeno, da nije primetila Valhiju kada se vratio. Par mirnih, prijatnih dana je proteklo, a Gala potpuno završila portret Visja-Eloh i započela da slika biće iz svoje mašte, zatim se posle jednog Kazdirovog pojavljivanja unutar Valhijinog ega spojila s'njim, verujući baš kao i prošli put da je on još uvek pored nje. Ležali su u krevetu zagrljeni, smirujući disanje, zatim zadubljeni u predugi poljubac. Gala je bila pospana, međutim Valhija se osećao kao krivac, a sve veća potreba da joj otkrije kako je on pored nje mu se produbljivala i počinjala da ga peče kao otvorena rana. Telepatski joj se obratio "Potrebno je da popričamo? Da li si u stanju da odagnaš umor na kratko?" Žmirnula je ka njemu, umiljavajući se kod njegovih grudi i mazila ga po krilima. Osmehnuo se uživajući, klizio je dodirima po njenom telu, dok mu se želja sve konkretnije budila. Jedva se otrgnuo od prejakog utiska i po kratkom postupku uspravio da sedne naspram njega. "Saslušaj me, hoćeš?" Klimnula je glavom i sela sa podvijenim nogama, zavijena u svileni čaršav. Sklonio joj je pramen kose s'lica, telepatski objašnjavajući. "Da li me prepoznaješ?" Nesigurno je promucala "Va.. Valhija? Ali od kada si.." Uzdahnuo je, dok mu se sve bolnija žaoka širila srcem. "Od samog početka. Samnom si se spojila i.." Zastao je gledajući s'bolom kako joj se oči pune suzama. "Ovo mi nije dalo mira, ne mogu više da se pretvaram, čak ni po cenu tvoje ljubavi i naklonosti, ne mogu! Oba puta je Kazdir izgubio vezu samnom zbog eksplozije prejake strasti. Oba puta smo bili na samom početku spajanja, dok je tebi bila potrebna pomoć. Rasklonio sam terete i prepravio energetske nepravilnosti, zatim smo se spojili." Bila je zaprepaštena, u neverici. "To nije moguće? Ja ne verujem da je tako! Iste čudesne vizije su me opijale, a svaka trunčica ljubavi prema tebi uvećana vraćala da me usreći, baš kao da sam pored Kazdira? Zar je moguće biti toliko isti, identičan, kao da ste jedno biće, s'istim egom? Ne, ja znam da to nije moguće! Moraju postojati razlike, ili ih ja nisam uočila?" Odigao joj je ruke i poljubio otvorene dlanove. "Mi smo u biti identični, isti duh nas pokreće, međutim jedinstveni energetski sklop svakog ega je drugačiji i tu imamo dosta razlika. Ti nisi mogla da primetiš razike, jer smo se spajali kao Raidia i Visja-Eloh, rasterećeni ego-uma, zar to ne znaš?" Konačno se osmehnula, a Valhija prodisao punim plućima. Naglo ga je zagrlila, osetio je tople suze na svojoj koži, dok je slušao telepatsku poruku. "Nisam želela da osetiš bol patnje, što ćeš sada neminovno iskusiti. Toliko sam htela da te zaštitim od toga.. i.." On je prekinuo "Dozvoli da sam dovoljno snažan da se izdignem posle kratkotrajnog pada i naučim potrebnu lekciju? Jer čim nešto dolazi u naš život, znači da je potrebno! Razumi, sve što osećamo, sve sto doživimo, tu je samo zato što mu je vreme da nas prodrma i nauči. Sve jedno na koji način, da li s'lakoćom, ili teškom mukom. Moja slatka, malecna Raidia, ovih poslednih par nedelja ja sam naučio više nego svih 97 predhodnih godina. Zato sam sretan, sada u tvom zagrljaju sretniji nego ikada pre." Oblačasti prstenovi unutar zenica postali su izraženiji, a u očima mu se pojavila zločesta iskrica, dok joj je prevlačio vrhovima prstiju po vratu i ramenima. Galu su prošli žmarci, ustuknula je, dok je sve veća strastvena bura obuzimala, a strah pojavio da je muči svojim zlim prividima. Brzo ga je uhvatila za ruke i viknula telepatski "Nemoj! Rekla sam ti da ne želim spajanje! Trebaju mi drugovi a ne.." On je naglo bacio na krevet i prekrio telom, sa upletenim prstima i visko izdignutim rukama. Lice mu je bilo sasvim blizu njenog dok je govorio, a stroge oči pune volje. "Prefolmuliši! Ti ne želiš mene, niti bilo koga dugog osim Kazdira? Da li je to istina?" Klimnula je glavom, dok su joj se suze slivale. Naglo je ustao i izašao iz kućice. Ona ga je još dugo čekala, zatim na kraju zaspala. Ujutru je primetila već izbušene beličaste voćke pored kreveta, međutim njega nigde nije mogla da pronađe. Popdne ga je ugledala kako kruži nebom iznad jezera, da bi uskoro nestao sa vidika. Predveče se pojavio noseći mnoštvo plodova u rukama, a ona mu potrčala u susret. Htela je da ga zagrli, ali je ustuknula gledajući hladne oči rezervisanog pogleda. Činilo joj se da između njih stoji neprobojna barijera. Dan ranije je primetila kako je načinio sebi identičnu prostoriju u nastavku njene kućice, u kojoj je postojao samo veliki energetski dušek i ništa više. Ušao je u njenu kučicu i spustio voće na sto, zatim okrenuo da izađe, ali ga je ona naglo zagrlila jecajući, kidala se iznutra i silno želela da mu pomogne, samo nije znala kako? Telepatski ga je zamolila "Pričaj samnom? Objasni mi šta se dešava?" Međutim on joj nije odgovarao, zato je nastavila "Da li je i tebe spajanje toliko fasciniralo da ga smatraš vrhuncem ljubavi? Zar ništa drugo nije ljubav? Zar me za ništa drugo ne vidiš osim toga?" On je ošinuo ni malo prijatnim pogledom i izašao. Unutar nje se za čas formirala bura besa prema muškom rodu. Obuvala je svoje udobne cipelice s'namerom da trči besciljno, sve dok se ne smiri, međutim na njeno iznenađenje on se vratio. Stajao je ćutke i čekao da obuje cipele. Pružio joj je ruku da ustane govoreći telepatski "Hajde, zajedno ćemo trčati? I baš da vidim da li se na taj način može nešto rešiti? Siguran sam da loše emocije neće čudom nestati, već ćemo se posle nekog vremena umoriti i to je sve." Nije prihvatila ruku, već ustala i krenula vani, odgovarajući "U pravu si, samo što je meni potrebno da se izjurcam, dok ti nisi obavezan da me pratiš, suprotno, trenutno nisam dobro društvo." Trčali su besciljno po šumi sve dok se Gala nije propisno umorila. Potpuno je pao mrak, dok je vreme bilo oblačno, zaklanjajući na momente sva četiri meseca. U ovom delu šume postojale su samo slabašne zlatnaste žilice metar duboko unutar tla i svaki čas se prkidale, zato joj je Valhija predložio da je ponese u naručju, tako da se za čas leteći vrate kući, međutim ona nije pristala. Čim je ustalila disanje krenula je da trči nazad, nesigurna da se vraća dobrim pravcem. On se izdigao iznad drveća i sustigao, usmeravajući je, nastavio je da trči pored nje. Okrenula se ljutito ka njemu, govoreći glasno "Zar ti misliš da sam ja nejako stvorenje, koje ništa ne ume samo? Mogla bih da se popnem na.." Nije završila rečenicu, zapela je i tresnula, pre nego što je stigao da je uhvati i malčice oderala dlan i koleno. Telepatski je čula "Hoćeš mi sada dozvoliti bez dreke i ljutitih komentara da te prenesem do kuće?" Odmahnula je glavom i nastavila da hoda. Išao je par koraka iza nje i pratio je, čekajući da se umori, s'obzirom da je skrenula u pogrešnom pravcu, koji je neće ni posle par godina dovesti do cilja.
Zaustavila se tek posle više sati lutanja i uspentrala uz drvo, gledajući u svim pravcima, međutim od njene malecne kućice nije bilo traga. Kada se spustila konačno je kapitulirala i zatražila od njega da je prenese nazad. Dok su leteli, umesto da kao obično uživa, osećala se kao poslednji bednik, kao siroti, jadni stvor o kom treba brinuti i kao stvar koju svi žele isključivo zbog spajanja. Valhija joj je sve vreme posmatrao misli, a sada se zaprepastio onim što može da pomisli sebi. Shvatio je koliko duboko sežu njene predrasude i strahovi, a sopstvenu muku, koja mu se do malo pre činila ogromnom, počeo da smatra zanemarljivom. Bili su iznad mnoštva malecnih jezera, koja se ulivaju jedna u drugo, dok ih je on spustio pored majušnog, najizdvojenijeg, uz telepatsku napomenu. "Skini garderobu, ili barem veći deo odeće i uđi unutra? Ugrejaću ti vodu i biću pored tebe, tako da je održavam toplom?" Jedva je dočekala kupanje u toploj vodi, pa opet čak ni to nije uspelo da joj potisne tugu, koju oseća. Kada je preneo do kućice, drhtala je celim telom, a temperatura joj naglo porasla, zato je brzo smestio u krevet, zavio nogu dugim listovima i načinio dodatne prekrivače. Pokušavao je telepatski da dozove Kazdira, ali mu se on nije javljao, zbog čega je pretpostavljao da spava. Legao je na drugu stranu kreveta, zatim se predomislio i odigao kraj prekrivača. "Dođi pored mene? Pokušaću da ti pomognem? I ne brini, ako me strast nadvlada pobećiću i vratiti tek kada se povratim." Oklevla je, zatim ga poslušala. Držao je u zagrljaju prepravljajući nepravilnosti u autičnom polju, međutim, već posle kratkog vremena groznica bi se povratila i tako u krug. Posle sat-dva jalove borbe je odustao i samo je držao u zagrljaju, sve više uživajući. Posmatrao je kako tone u san i svaki čas se trza, kmeči, zatim budi, što se ponavljalo celu noć. Tu noć dok se Gala borila sa groznicom, on je učio da nadvlada strastvenu pomamu, da je ogradi barijerom i stiša. Osim toga bio je primoran sebi da prizna kako je svom snagom zaljubljen u nju, zato je smišljao načine da je pridobije i oduševi toliko, da joj bude iznad svih? Prelistavao je detaljno njena prošla iskustva, sve više zaintrigiran i zaprepašten onom što pronalazi. Tek posle toga je razumeo zašto se toliko jako kida i neprekidno ponavlja da ne želi ljubavnike, već drugove. Narednih nedelju dana je proletelo, a Gala i Valhija se dublje povezali. Počela je da uživa u njegovom društvu, jer se igrao sa njom, vodio je na mesta izvanredne lepote i udvarao joj se džentlmenski, ne napadno. Otkrivala je njegovu prekrasnu dušu dubokih, iskrenih emocija, koje umeju da odignu od zemlje i prenesu na krilima vizije iznad svega poznatog. To veče su odlučili da ponovo odu do malog jezera i okupaju u toploj vodi. Prskali su se, gnjurali i igrali, kada je Valhiji počela da se izdiže kosa, međutim umesto da ga dočeka ljutitim mrštenjem i osornim rečima, potpuno ga je prihvatila i konačno mu bez prisile uzvratila ljubav. Spajanje, koje je usledilo bilo je u samom vrhu Galinih najdragocenijih iskustva, prateći i detaljno realizujući želju njenog srca. Usledilo je par najlepših dana u Valhijinom životu. Bio je smrtno zaljubljen u Galu, a ona potpuno očarana njime. Bio je toliko sličan Kazdiru, samo bez sarkazma i skrivenih trauma, čist kao suza, sasvim iskren, silno emotivan, a ljubav koju joj je uzvraćao toliko uzvišena, sposobna da je izdigne višlje nego što je ikada smatrala za moguće. Savršenu idilu njihove međusobne ljubavi zatalasala je Meonisova poruka, u kojoj im javlja kako su im poslednjih šest kupola preostale da se provere na putu za kuću i da će stići najdalje za dva dana, a možda i ranije. Valhija je grozničavo razmišljao kako da i dalje ostane sam sa Galom? Poznavao je Meonisa kao sebe samog i sa sigurnošću znao da čak ni zbog njega neće odustati od nje, jer je smatra delom sopstvene suštine. Konačno unutar njega se uobličio plan, zato je odmah po buđenju pozvao Galu da popričaju. "Meonis i Rea će uskoro stići nazad.. možda već večeras, dok ja imam potrebu, silnu želju da i dalje ostanemo sami? Znam i osećam da će se po njihovom povratku sve zakomplikovati, što će nas lako moguće udaljiti.. i zato sam iznašao način.. istina veoma koplikovan način da i dalje ostanemo samo ti i ja? Hmm.. ali.. ne znam da li bi ti.." On ga je prekinula oduševljenim zagrljajem i glasnim krikom. "Da! Razmišljamo isto! Pola noći nisam mogla oka da sklopim, jer sam smišljala načine da i dalje budemo sami." Unutar uma joj je odzvanjao njegov smeh. "Noćas, dok sam ležao pored tebe i slušao tvoje ujednačeno disanje, bio sam toliko zaokupljen sopstvenim mislima, da nisam primetio kako i ti ne spavaš. Tek pred jutro sam iznašao jedini mogući izlaz, tako da nas niko ne pronađe, sve dok ne budemo spremni da se vratimo nazad. Osećam da su Rea i Meonis sve bliže, zato sam hteo da što pre krenemo, po mogućstvu odmah?" Skakutala je oduševljeno "Čim saznam kakva je garderoba primerena i prigodno se obučem biću spremna, dakle?" Osmehnuo se "Verujem da ćemo naići na svečano obučene vilovnjake. Uh! Nemoj ništa dalje da me pitaš, već ti čujem misli! Želim prijatno da te iznenadim. Uz tebe sam naučio da plešem mnoge igre i osim ovog ti više ništa neću otkriti. Uzbuđeno je smišljala "Onda ću obući najlepšu haljinicu koju imam! Ustvari.. pogledaj unutar mog uma kakvu sam haljinucu zamislila? I najdraži moj Valhija, sve sam sigurnija da idemo na bal? Da li sam u pravu? Onda mi treba ovakva balska haljinica, zar ne?" Oči su mu zasijale zločesto, čak i polusarkastično, tako da je podsetio na Kazdira. Otkinuo je pero i načinio joj haljinicu, cipelice, komplet veša, elegantnu dugu pelerinu sa kapuljačom, ukrase i dve minđuše, koje obrubljuju celo uho, sve do detalja izvučeno iz njene mašte. Strpljivo je sačekao da se obuče i namesti frizuru, za to vreme razgovarajući sa Visja-Eloh, odnosno svojom večitom suštinom, od koga je i dobio instrukcije za njihovo neobično putovanje. Izašli su ispre kućice, a Valhija joj objasnio "Pokušaću da izvedem izuzetno teško putovanje hodnicima vremena. S'obzirom da je vreme-prostor tek iluzija logičkog opažanja i da istinski ne postoji kao koncept poznat duhu, moguće je putovati po želji, čak se i prebaciti u prošlost, ili budućnost bez odvajanja od materijalnog tela i logičkog uma. Kako se budemo našli u prošlosti vilovnjačkog sveta izgledaćemo drugačije, tačnije ti ćeš izgledati kao vila, a ja.. hmm, ni sam ne znam kako ću tačno ja izgledati? Visja-Eloh me je upozorio da se možemo razdvojiti pri ovakvom putovanju, kao i da ne moramo stići istovremeno, već ranije, ili kasnije jedan od drugog. Znajući sve ovo, da li i dalje pristaješ zajedno samnom da se odvažiš na putovanje hodnicima vremena?" Odgovorila je kao iz puške "Da! Potpuno prijstajem i jedva čekam!" Valhija je zatvorenih očiju držao ispreuženu ruku ispred sebe, a drugom čvrsto obgrlio Galu oko struka. Već za par trenutaka umesto da doputuju na željeno odredište, zadesili su se u beloj magli na raskršću puteva, gde ih je dočekao stari čarobnjak i učtivo im se predstavio "Zovem se Devjom Mateo Nagzerid do bele zvezde Evijana. Zaustavio sam vas na raskršću puteva, jer je nužno da vam pružim par vitalnih napomena. Bez obzira što ste svesno svojevoljno krenuli u ovu avanturu, razlozi zbog kojih je ovo putovanje bilo potrebno su daleko drugačiji od vaših početnih nauma. Vitalno vašem zadatku je da mi pojedinačno saopštite: da li biste se radije pomučili da pomognete drugima u nevolji, ili uživali zagledani jedno drugome u oči?" Oboje su bez razmišljanja odgovorili, skoro u glas "Ja bih se pomučio/la da pomognem drugima!" Gala je dodala "Pitam se zašto nije moguće odabrati oba istovremeno? Zar to ne bi bio prekrasan koncept? Uvek sam verovala da je to moguće. Moje srce šapuće kako je to izvoru najdraže? Zar nisam u pravu?" Malecni čarobnjak se osmehnuo, a oči mu postale nežne i pune milosti. "Tako je. Opet, kada su prisutni lični tereti i nedovršene lekcije, nije moguć idiličan koncept života, već je potrebno izabrati. Srećom vas dvoje ste izabrali dobro, zato ćemo se rastati, uz moje najbolje želje vašoj predstojećoj misiji." Začuđeno su ga pogledali, pitajući se o čemu to priča i već sledećeg trena uleteli u nešto nalik viru, zatim se skoro trenutno našli na različitim mestima u vremenu-prostoru. Gala se pojavila na jednoj od sporednih stazica u vrtu Zlatne Sunčeve Svetlosti, u blizini zamka. Veče je bilo proletnje, vazduh zavodio najprijatnijim mirisima, a pojedino cveće svetlucalo u mraku. Nebo je bilo kristalno čisto, prepuno rojeva zvezda, a kometa s'dugim repom prolazila u neposrednoj blizini Zemlje. S'mesta na kom je stajala video se zadnji trem, sa velikom, mermernom, polukružnom terasom, prepunom zvanica, koje se u parovima odmaraju od plesa, ili živo pričaju po grupama. Razmišljala je kako ne bi bilo dobro da je bilo ko sretne, jer bi mogla uticati na istorijske izmene. Pa ipak je bila rešena da što pre pronađe Valhiju, koji se lako mogao pojaviti na čak gore početku vrta, ili usled balske dvorane, kao i negde u zamku? Ona je jako dobro poznavala ovaj vrt, jer je u njemu provela pola detinjstva, tako da je krenula sporednim stazicama, pazeći da je niko ne primeti, do jednog od velikih, izdvojenih prozora, odakle je imala uvid ne samo na celu balsku dvoranu, već i prednju slalu, u kojoj se primaju zvanice. Popela se uz fasadu zamka, koristeći debla puzavica, kao rukohvate, znatiželjno posmatrajući punu balsku dvoranu parova u plesu, zatim vilovnjake kako prilaze svojim izabranicama i pozivaju ih na ples, ili ih posle završene igre prate na mesto. Trgla se kada je začula preglasan smeh, nalik Kazdirovom. Ravno naspram prozora s'kog je posmatrala, stajao je ogromni Visja-Eloh uz vilu izvanredne, retke lepote. Bilo je očigledno da su u prisnijoj vezi, jer se on saginjao da joj skloni kosu s'lica, ili došapne nešto. Pozdravljali su se sa raznim vilovnjacima, koji su bili kao nejaka deca u odnosu na njega.
Gala ih je znatiželjno posmatrala. Vila je bila fatalne lepote, koja lako zarobi srce. Belog, porcelanskog tena, crvenih, punih usana i guste, zagasite tamno crvene kose s'teškim loknama preko struka. Grudi su joj bile preterano bujne i retke među vilama, a struk jako tanak. Bila je neuobičajno jako visoka, u ravni s'višim vilovnjacima. Sećala se da je i Kazdir prvi put stupio u svoj svet baš u ovako džinovskoj projekciji i kako joj je tada objasnio da je to njegov prirodni izraz u dimeniziji vilovnjaka. Pažljivo ih je posmatrala, sve više ubeđena da gleda Kazdirovu zlu ljubavnicu i njega u prošloj inkarnaciji. Tamne, krupne, malo kose oči crvenokose vile bile su izvanredno lepe, ali i oštre. Razmišljala je kako bi se uz samo malo dobrote ova vila smatrala neprevaziđenom lepoticom. Jedno vreme ih je zadubljeno posmatrala, analizirajući njihove ličnosti i međusobni odnos, zatim je muzika ponela, čak toliko da sasvim zaboravi na njih i silno poželi da pleše, kada joj se pogled sreo sa zločestim, sarkastičnim očima ogromnog Visja-Eloh. Instiktivno mu je mahnula, zatim shvatila šta je uradila i skočila dole na zamlju, krijući se posramljeno. Nije mogla da razume samu sebe što se ponela toliko nesvesno? Sklonila se iza prvog žbuna, gledajući prema vrtu, međutim od Valhije nije bilo ni traga. Posle par minuta veća grupa se pojavila na glavnoj stazi vrta, a ona prebacila između žbuna i prozora, čekajući da prođu. Cupkala je u mestu neodlučno, zatim potrčala svom snagom ka sporednoj stazi vrta i čim je zašla iza visoke žive ograde naletela na Kazdira. Bila je van sebe od sreće. Zagrlila ga je privrženo govoreći "Hvala Bogu da si me pronašao! Kazdir.. toliko si mi jako nedostajao! Ali.. kako si znao da sam ovde? Da li ti je Valhija pre polaska javio da ćemo putovati hodnicima vremena, ili tek pošto smo se razdvojili? Imam toliko puno toga da ti pričam.." On je posmatrao očarano. "Gospode! Reci nešto?" On je povukao za ruku i poveo je sporednim stazicama do izdvojene sjenice. Pre nego što su seli ponovo ga je zagrlila govoreći "Sreća što nisi ulazio unutra, jer bi se u protivnom sreo sa svojom prošlom inkarnacijom i zlom ljubavnicom. Da li znaš gde je Valhija?" Odmahnuo je glavom govoreći "Verujem da će biti neophodno da popričamo?" Povukao joj je pletenu stolicu i tim gestom pokazao da sedne. Fascinirano je posmatrao najlepše trobojne oči, s'bezazlenim pogledom punim poverenja i ljubavi. Hteo je da joj objasni situaciju, međutim reči su mu zastale na usnama. Pre nego što je uspeo da smogne snage i progovori, čuo je "Kazdir.. čekala sam da mi se javiš kanalisano kroz Valhiju? Da li je u našem Etrelu sve u redu? Pitala sam se.." On je prekinuo. "Drago dete, ja nisam tvoj Kazdir." Ona je ustuknula, imao je utisak kao da će pobeći, zato je brzo uhvatio za ruku. "Sačekaj! Nemoj da bežiš?" Prekrila je rukom oči. "Gospode Bože! Ponovo sam pogrešila? Verujem da bi bilo najbolje da se odmah rastanemo i da što pre zaboraviš kako si me sreo?" Htela je da ustane, međutim on je držao čvrsto za ruku. "Sačekaj? Čim smo se sreli, znači da je bilo namenjeno, zar ne misliš tako?" Klimnula je glavom skrušeno. "Ali.. istinski bih mogla načiniti poremećaje u tkanju vremena-prostora i biti odgovorna za istorijske izmene? Sigurno si shvatio da dolazim iz budućnosti?" Klimnuo je glavom "Znao sam to još kada su nam se prvi put pogledi sreli. Uhvatio joj je pramen kose govoreći "Raidia, prekrasna Raidia, zar ne znaš da si mi večito u srcu?" Oči su joj se napunile suzama "I ti si meni u srcu.." Zastala je, zatim nastavila "Kada te posmatram ovako izraženog, ja vidim mog Kazdira, a preotivrečne emocije prete da me slome, zato molim te.. pusti me da odem?" On je naglo zagrlio i šapnuo "Ja ću biti tvoj Kazdir, kog osećam da silno voliš?" Gala je bila potpuno ukočena i prestravljena, zato je brzo pustio i začuđeno rekao "Zar je ovaj zagrljaj bio toliko strašan? Šta se promenilo, da toliko jako izmeni tvoj odnos prema meni? Da li si svesna da sam ja u tvom vremenu Kazdir i da je on isto što sam ja sada?" Klimnula je glavom. "Međutim ti još uvek nemaš njegova sećanja i njegova iskustva, samo zato ja kažem da nisi moj Kazdir." On se nasmejao preglasno. "Pametan odgovor. Znam da ti je nužna moja pomoć, samo zato sam i došao, jer sam po uputima izvora dužan da ti pomognem." Glasno se nasmejala od čistog olakšanja. "Hvala Bogu! Sada mi je lakše. I zaista mi treba pomoć. Krenula sam hodnicima vremena uz Valhiju, koji je tvoje sopstvo, odnosno otelptvorenje Visja-Eloh u drugom svetu, koji je još uvek na začetku. Međutim, pre nego što smo stigli na odredište, sreo nas je mali čarobnjak Devjom Mateo Nagzerid do bele zvezde Evijana, koji nam je postavio važno pitanje i naglasio da su razlozi našeg putovanja u prošlost drugačiji, od naših početnih nauma. Pitam se da li to znači da idemo specifičnom zadatku, a ne užitku, kao što smo planirali? Ili da naučimo sopstvene lekcije?" Njegove oči su blistale kao zvezdano nebo puno radosti, ali i nestašno-sarkastično, dok mu se jedna obrva sve više izdizala, tako da je imala snažan utisak kako je pored Kazdira, utisak kom nije mogla da se otme, koliko god pokušavala. "Hmm.. verujem da su ti obe predpostavke sasvim ispravne i da si stigla da obaviš namenjeni zadatak, ali i naučiš važnu lekciju. Zar ne znaš da je to skoro uvek pravilo i retko je drugačije?" Odgovorila je zamišljeno "Da.. sasvim si u pravu." Zatim se sabrala. "Pitala sam se koje je ime kometi, koja prolazi toliko blizu pokraj Zemlje?" Pomilovao je po glavi dok je odgovarao "Vilovnjaci su joj nadenuli ime "Enim inmelo tier-livat insterum azteria" odnosno, dugorepa ledena zvezda. Molim te, nemoj da se uzrujaš.. ali dok posmatram tvoj mili lik ne mogu da ne osetim čežnju za večitim domom i ekstazom nad ekstazama u naručju Raidie. Za uzdižućom lepotom svete vatre, koja je u srcu svega stvorenog. Zar sam te toliko postideo i uzrujao ovom rečenicom?" Nije mu odgovorila, već zabrinuto upitala "Da li znaš gde je Valhija?" Sedeo je par trenutaka zatvorenih očiju. "Još uvek nije kročio u moj svet. Čim se pojavi obavestiću te, a dotle.." Razgovor im je prekinuo dolazak neuobičajno visokog i za svoju vrstu izuzetno krupnog, smeđokosog vilovnjaka, sa prekrasnim tamnozelenim očima. "Dakle tako? Skriven sedeš u društvu vanredne lepotice, dok tvoja nakaradna izabranica maltretira pola našeg Etrela i izbezumljeno muči sirotu poslugu u poteri za tobom? Upravo te svi redom love na sve strane, a meni je zapao ovaj deo vrta!" Preterano se poklonio, mašući rukom teatralno "O presvetli, nadasve poštovani i naširoko proslavljeni stvaraoče, škrab-škrab et cetera-et cetera.. da li ćeš se ljubazno pojaviti da zauzdaš svoju furioznu izabranicu, ili ćeš sedeti skrštenih ruku dok razbija vaze i tek što fizički ne nasrne na poslugu i zvanice?" Visja-Eloh se smračio "Dakle tako? Krećem iz ovih stopa. Dragi Gaverid, ostani pokraj moje gošće i pravi joj društvo dok se ne vratim?" On se osmehnuo i naklonio Gali, govoreći "Sa zadovoljstvom." Čim je Visja-Eloh nestao, on se duboko naklonio predstavljajući se "Poštovana djevo, Gaverid Revjan Nesteor od Gerhida vama na usluzi." Ona se podigla i učtivo naklonila "Adijala Raidia. Zadovoljstvo mi je što sam vas upoznala dragi plemiću." Gaverid je taman započeo da govori, kada je Gala bez razmišljanja skočila kao oparena i uz krik oduševljenja poletela u zagrljaj vilovnjaku nadzemaljske lepote sa belom, vezanom kosom, vičući razdragano "Lesji! Moj najdraži Lesji, toliko si mi nedostajao!" Vilovnjak je oberučke prihvatio zagrljaj, više nego iznenađen, što je džentlmenski pokušavao da sakrije. Kada se odmaknula, oči su joj bile suzne, a umom proletela spoznaja da to nije njen Lesji, bez obzira što izgleda identično. Prevukla je rukom preko čela, izvinjavajući se za svoje neprilično ponašanje. On se smešio razdragano. "Imaš moju dozvolu da što češće ovako pogrešiš? Istini za volju, ne sećem se našeg poznanstva, a s'obzirom da mi znaš nadimak, verujem da smo se upoznali u detinjstvu, zar ne?" Vrtela je glavom. "Zovem se Adijala Raidia i doputovala sam hodnicima vremena iz budućnosti, u kojoj si mi najbolji drug iz detinjstva. Nisam stigla da razmislim i kada sam te ugledala.." On se smejao glasno. "Dakle tako? Sretan sam što toliko jako ličim na tvog najboljeg druga da dobijem zagrljaj, koji širom otvara srce i uznosi izvan poznatog." Gaverid je odavno stajao pored njih, a sada upitao "Da li se još neko od naše braće smuca vrtom, ili su se svi vratili na naš interni bal pod vedrim nebom? I još me zanima.." Belokosi vilovnjak ga je šaljivo prekinuo. "Nemam nameru da odgovaram na pitanja, sve dok se ne predstavim ovoj lepotici!" Naklonio se Gali, govoreći "Prekrasna Raidia, zovem se Lestjeir Velzar Eldejmon od bele zvezde Evijana i vama sam na usluzi. Radovaću se ako i nadalje zavrđujem poverenje, kao vaš drugar iz detinjstva?" Odgovorila je radosno "Sigurna sam da uvek i svuda zavređuješ moje poverenje dragi Lesji. Ja znam tvoju prekrasnu dušu i retko čisto srce, dok je tvoja milost dar, koji me uznosi." On je slušao ne dišući, širom otvorenog srca, skoro u transu. Gaverid ga je zviznuo pesnicom u mišicu da se povrati. "Spusti se na Zemlju i odgovori mi na pitanja?" Lesji ga je mrko pogledao. "Zar ti je bilo toliko teško da me ostaviš da uživam minut duže?" Gaverid mu je uzvratio zločestim pogledom. "Hteo sam da se mrdnemo sa mesta i vratimo na zabavu?" Lesji se smejao glasno. "Nestrpljivi moj brate, mogao si telepatski da im se dernjaš u uho i saznaš sve što te zanima? Ali da! Skoro svi su već odavno tamo i samo nas čekaju. Meni je zapalo da te usput pokupim i dovučem, međutim naišao sam na dar pride, na neočekivano društvo lepotice bez premca? Svi će biti van sebe od iznenađenja, a kasnije i čiste sreće, što im dovodimo ni manje ni više nego Raidiu!"
Gaverid se ponovo naklonio Gali. "Draga prijateljice, učinite nam milost i počastite nas vašim prisustvom?" Lesji ga je nadopunio "Zabava pod vedrim nebom će postati vredna prepričavanja, ukoliko nam se pridruži ovakva lepotica, čiji potencijal ostvalja bez daha?" Obojicu je nežno potpšala po obrazu. "Sa zadovoljstvom ću vam se pridružiti." Vodili su je sporednim stazicama vrta, usput se šaleći i zadirkujući, dok je Gala prela unutar sebe od čiste sreće što je pored dobro vaspitanih plemića, sa otvorenim zrakom moći. Zašli su dublje u šumicu i posle uzbrdice naišli na malecnu čistinu do brzog potoka, koji se brzo gubio među gorostasnim drvećem. Kako su zakoračili na poljanicu, ispred njih je skočio s'isturene grane ekstremno krupan i visok vilovnjak, viši za barem glavu i po od onog što se smatra jako visokim u svojoj vrsti. Zagasito plave, skoro smeđe vezane kose, prelepog, anđeoskog lika i zločestih tamno plavih očiju, snažno je zračio silom volje, koju je Gala jako dobro poznavala. Razderao se "Čekamo vas skoro ceo sat! Da niste morali u lov na presvetlog stvaraoca, zamerio bih vam teško! Avalon verujem ima razloga za kašnjenje, s'obzirom da smo ga zadužili da dovuče hranu i napitke iz najbliže gostionice, dok vas dvojica.." Zastao je u pola rečenice primetivši Galu, koja se pojavila iz senke. Činilo se kao da ga je pogodio grom iz vedra neba. Gaverid ga je potapšao po leđima, šaljivo govoreći "Verujem da bi nam oprostio čak i višegodišnje čekanje, s'obzirom da ti dovodimo ni manje ni veše nego -svetu vatru u goste?" Gala ga je uhvatila za ruku suznih očiju. "Dragi Ariel.. neću ostajati dugo. Stigla sam hodnicima vremena sa pratiocem, koji se još uvek nije pojavio u ovom svetu. Ovo ti napominjem jer.." Prekinula je graja mnogih glasova. Ugledala je barem desetak vilovnjaka sa plemičkim ukraima u kosi, koji su se pozdravljali sa njenim domaćinima i poimenice joj se predstavljali. Gaverid joj je telepatski objasnio da su to mahom njihovi drugari iz detinjstva, vrsni čarobnjaci, ali bez otvorenih zraka moći i da su deo njihove ekipe, napredniji i bolji u svakom smislu. Svi su je gledali fascinirano, a pošto im se predstavila i sa strahopoštovanjem, kao čudo neviđeno. Rafael u obliku vilovnjaka bio je u njihovom društvu, a sada joj se naklonio predstavljajući se "Zovem se Rafael Adremaer od Voxtera. Prisustvo Raidie je blagodet našem svetu, na čemu sam duboko zahvalan. Zato ću u ime svih uputiti poziv za tvoj što duži boravak među nama?" Sa svih strana su se začule molbe da što duže ostane? Učtivo im se naklonila. "Ako mi bude dozvoljeno, ostaću?" Ariel joj je prišao spuštenih očiju i uhvatio za ruku. "Ne samo da si dobila dozvolu da ostaneš, već i izričite upute da je potrebno. Celog života te čekam, verovao sam da nema nade, ali.." Vilovnjak tamne puti, crne vezane kose sa jedva zuzdanim sitnim loknama, čije su izrazito tamne oči imale različito osenčene zenice, tako da jedna blista kobalt plavo, a druga zlatno, predstavljao joj se uz naklon. "Ime mi je Atieri Amirel Navid od Vihsena. Presretan sam što u sadašnjoj inkarnaciji nenadano srećem svoju čudesnu sestricu Adijalu Raidiu i srce mi je samim tim puno." Gala se osmehnula "U mom vremenu se zoveš Azeri-El. Dragi brate i ja se radujem našem susretu. Nisam se nadala da će me moj božanski otac poslati hodnicima vremena, samo da sretnem svoju braću? Međutim, silno se radujem što je tako." Jedno vreme je slušala razdragan razgovor oko sebe i smejala njihovim šalama, kada su stigla još trojica vilovnjaka, od kojih je jednog osećala blisko, tako da je bila sigurna, kako je i on iz njihovog Etrela. Imao je tamnu kosu, koja vuče na sivkasto i tamno sive oči srebrnog odsjaja, bio je nešto stariji od drugih, pun samopouzdanja i donekle ozbiljnijeg držanja. On joj se poslednji predstavio "Zovem se Ekhtimer Vizdel Diejlijus od Vikzermaka. međutim svi me zovu Vizer. Dojavljeno mi je da ne valja propustiti retku priliku, a da se ne provede vreme u društvu dragocene Raidie, koja nam je nenadano stigla u goste i stoga sam smesta prestao da igram i ispratio svoju partnerku na mesto, zatim požurio ovamo. Inače draga moja braćo, pobegli ste na vreme, jer je u zamku Zlatne Sunčeve Svetlosti bilo kao i obično skandala na pretek, pošto naš presvetli stvaraoc nikako da se osvesti i konačno završi sagu sa destruktivnom El. Pitam se da li će shvatiti kako nešto nije u redu, tek pošto mu sve zvanice, baš kao što to naše izabranice prečesto čine, kitnjastim rečnikom sroče izvinjenja što ne mogu prisustvovati balovima i svečanostima? Ovaj put je bila zabavljena razbijanjem vaza i ukrasnih sitnica, pre toga preteranim koketiranjem i izlivima hmm.. preteraih nežnosti na javnom mestu i to sa različitim učesnicima drame i naravno histerijom, uz obaveznu glasniju vrisku od muzike, tako da pucaju prozorska okna i tlo pod nogama trese. A kada se naš brat Visja-Eloh konačno pojavio, napala ga je fizički i pošteno izgrebala, jedva je uspeo da je sputa i nestane sa njom. Verujem da sam mu više od trideset puta ponovio da sa njom ne može imati sreću." Gaverid ga je tapšao po leđima nadovezujući se "Svi mu to godinama objašnjavamo, pojedinačno, u duetu, pa čak i horu, ali bez uspeha. Naš presvetli stvaraoc prepun vrlina, ipak ima i fatalnu manu, da oslepi i ogluvi kada ga žensko zamađija!" Svi su se smejali, a Lesji nadovezao "Za smeh i suze zajedno? Njihova veza se po meni ne može staviti pod okvir ni najbleđe ljubavi, nego tek strasti, koja pomuti razum. Meni je daleko draži romantični koncept slatke, platonske ljubavi, koja polako gradi kule od oblaka i kada zaživi otvara vrata raja." Gala ga je zagrlila, na čudo prisutnih. "Moj najdraži Lesji, upravo zbog toga si mi drgocen." Ponovo je postiđeno shvatila da on nije Lesji iz njenog vremena i naglo se odmaknula. On je pomilovao po glavi. "Najsretniji sam što toliko jako ličim na tvog najboljeg druga iz detinjstva." Promrljala je crvenog lica, postiđeno. "Ne samo da ličiš, već si identični moj Lesji, nema razike, čak ni u boji glasa, zato.. zato zaboravim.." On je prekinuo s'osmehom, dok su mu oči blistale silnom radošću "Molim te, što češće to zaboravi?" Nije primetila da su mnogi vilovnjaci iz njihovog društva uz obod šumice vadili instrumente i posedali na panjeve, ili niske grane, a sada započeli da sviraju i pevaju dobro poznatu pesmu u slavu nebeskog oca i majke zemlje. Gala im se odmah pridružila, a za njom i Lesji svojim čarobnim, isceljujućim glasom, uz spontani ples. Skoro svi su pevali i plesali zaneseno, sigurno najmanje sat vremena, kada se pojavio Visja-Eloh, bledog lica, ogrnut teškom pelerinom, koja nije bila primerena proletnjoj blagoj svežini. Stajao je oslonjen o stablo i posmatrao Galine skladne, zavodljive pokrete, silnu radost kojom zrači, dok ga je ljubav, koju širi, ostavljala bez daha. Ariel mu je prišao, instiktivno osećajući da nešto nije u redu. "Da li si dobro, moj brate? Osećam.." Visja-Eloh se spustio uz deblo i skoro skljokao na travu. Pelerina mu se pomerila i otkrila ogromnu crvenu mrlju od krvi, koja se sve više širila. "Gospode Bože!" Viknuo je Ariel "Pa ti si ranjen?" Pozvao je Lesjija telepatski da smesta dođe, objašnjavajući mu situaciju. On se zaustavio na sred plesa i učtivo izvinio Gali, zatim odjurio preko poljanice do prvih stabala, uzeo svoju torbu i dotrčao do Visja-Eloh. Zadigao mu je košulju, zatim je otkopčao i svukao, ispirajući ranu. "Ovo je rana od noža, na sreću nije stradalo ništa od vitalnih organa, ipak ću morati da te ušijem i to smesta!" Odmerio je kapi iz par bočica, mericom vadio gustu tečnost iz velike boce i dodavao više prahova, koji su šuštali, penili i odmah rastopili, zatim ulio sve to u duboku staklenu posudu sa poklopcem, mešajući predano, pripremao je lokalnu anesteziju. Obratio se Visja-Eloh "Nemam glavni sastojak, ali sam pronašao donekle delotvornu zamenu, zato lokalna anestezija možda neće biti dovoljno jaka, međutim izdržačeš?" On je klimnuo glavom. "Lesji je više puta natopio rubove rane tečnošću, sačekao minut-dva i krenuo da ga šije. Visja-Eloh je šapnuo, tako da su ga čuli samo oni, koji su u blizini, ili koji su u stanju da mu slušaju misli. "Nož je bio natopljen pogubnim otrovima, koji srećom beže od moje krvi, zato će rana teže zarasti. Ja bih u trenu ušio ranu, međutim, dok traje borba sa otrovima imam vrtoglavicu i neću biti u stanju da koristim svoj pun potencijal. To će potrajati nekih petnaestak minuta i čim prođe, biću u punoj snazi." Gala je kleknula pored Lesjia, zablistala svetom vatrom, ulivajući je prvenstveno u Visja-Eloh, ali i svoju ostalu braću i sve prisutne. Uhvatila ga je za ruku, pevušeći pesmu sreće, pri čemu su joj se mnogi glasovi pridružili, sve dok svi prisutni nisu zaneseno pevali. Sve dok je Visja-Eloh sedeo zatvorenih očiju, a Lesji ga previjao zavojem oko struka, pevali su redom poznate vilovnjačke pesme, sve dok nije otvorio fascinantne zvezdane oči, milujući Galu zahvalnim pogledom silne ljubavi, što je zabrinulo.
Naglo je ustala, tako da joj se zvrtelo u glavi i umalo tresnula nazad dole. Ariel je pridržao, s'glavom na svojim grudima. Nije imala snage da se buni, jer uporna vrtoglavica nije prolazila. Lesji joj je prišao. "Draga prijateljice pretpostavljam da slabo jedeš?" Klimnula je glavom. "Ne jedem u opšte. Volim isključivo kapućino.. to je kafa sa toplim mlekom, ali bez taloga." On je nastavio "Večeras bi morala pojesti makar pet zalogaja. Šššš! Ni reči! Preporuka iscelitelja se mora poštovati, bez obzira na lične preferencije!" Ona se glasno nasmejala i otpozdravila po vojnički "Razumem glavni iscelitelju, biću nadalje uzorni bolesnik! Uh, dragi Lesji, tako se nas dvoje šalimo u mom vremenu." On je pomilovao po glavi. "Shvatio sam to i bez dodatnog obrazloženja. Čim Avalon stigne sa hranom i napitcima, obećaj mi da ćeš pojesti tih ništavnih pet zalogajčića?" Pomirljivo je obećala, a Ariel promrljao "Izgleda ćeš ostati duže kod nas u gostima? Zato presvetli stvaraoče, šta misliš o jednom zdanju, pogodnom da u njemu odsedne Raidia i svaki član Etrela, pa i cele naše družine dobije po sobičak?" Visja-Eloh se nasmejao glasno. "Mislim da je to izvanredna ideja, međutim pre toga imam jedan poverljiv razgovor u četiri oka sa malecnom Raidion, čije je ime u njenom svetu.." Ona mu je prekrila rukom usta. "Misliš da je dobro da se sazna moje ovozemaljsko ime?" Ariel je s'čuđenjem upitao "Ne vidim razlog da se krije? Razumeo bih da skrivaš svoje istinsko ime, jer pomoću njega posrnuli čarobnjaci mogu da ti učine nažao, ali ovozemaljsko ime se menja kroz inkarnacije i zato.." Ona ga je prekinula s'naklonom. "Moja draga braćo, zovem se Adijala Raidia Galijena od Gerhida. Iako sam rođena na zemlji Ljudi i provela prvih deset godina u crkvenom siročištu, usvojena sam ćerka kraljice Moak-Near i pripadam porodici Gerhida." Gaverid joj je prišao i zagrlio srdačno. "Dakle ti si mi sestrica? Moj rod rođeni ne samo u duhu, već i preko porodičnog nasleđa? Silno se radujem zbog toga." Uzvratila mu je zagrljaj, zatim osetila ruku Visja-Eloh na ramenu. "Potrebno je da popričamo." Okrenuo se svima i učtivo izvinio, zatim uhvatio Galu za ruku i nestao zajedno sa njom. Našli su se pored malog jezera, koje joj je bilo poznato, s'obzirom da se nalazilo nedaleko od mesta gde su dosad bili, odnosno na početku šumice pred vrtove Gerhida. Pucnuo je teatralno prstima, a pored jezera se pojavila prekrasna sjenica, obrasla zutim ružama puzavicama, opojnog mirisa i nežnim, belim, sićušnim cvetićima, koji najjasnije svetlucaju u mraku. Džentlmenski joj je pridržao i približio pletenu stolicu da sedne, zatim seo naspram nje i uhvatio je za ruku. "Galijena.. od kako sam te ugledao, ne mogu o ničem drugom da mislim, osim o tebi. Nikada ranije tako nešto nisam iskusio i to me brine. Jako me brine. Osećam te bliže od svoje braće, čak i Ariela, Avalona, Gaverida, Lesjia.. od svih redom. Osećam te ne samo kao deo sebe, vec kao nešto preko potrebno, kao samu bit sopstvenog srca, bez kog je samo cudo sto sam toliko dugo opstao ovde, vezan za fizicku manifestaciju. Cudim se zbog cega sve navedeno do sada nisam primetio? Tek sada razumem da sam se trebao daleko vise potruditi, prevrnuti nebo i zemlju, moliti neprekidno da prizovem, tacnije privolim blagotvornu moc Raidie da se inkarnira pored mene.. pored nas. Da od pocetka silazi zajedno sa svojim Etrelom. Prvi put od kad znam za sebe ja sam u pometnji, zbunjen i zaintrigiran istovremeno. Ti si mi misterija i dok ne proniknem šta mi se to dešava neću imati mira." Gledala ga je suznim očima, namrstenih obrva i jela se unutar sebe. "Propast! Dakle moraću da bežim od tebe? Moj savet ti je da me što pre zaboraviš? Nisam smela ostati ovde, to je sada očigledno. Jer ja znam tačno šta ti se dešava, to je moja zla kob, koja me prati kud god krenem. I što si duže u mojoj blizini biće sve gore i gore. O, moj najdraži brate, pokušaj da se otreseš svog utiska o meni?" On se naglo podigao i prišao joj, dok je Gala sedela ukrućeno strepeći od onog, što bi moglo da usledi. Nije prihvatila ispruženu ruku, već ostala nepomična, kao okamenjena statua. On je naglo podigao naspram sebe, uhvatio za obe ruke i ostao da stoji sklopljenih očiju. Posle par minuta unutar Gale je zazvonilo zvono na uzbunu, naglo je istrgla ruke i počela da trči svom snagom, kao metak nestajući u šumi. Visja-Eloh je dozivao telepatski, međutim ona nije htela da mu se javi. Imala je steznik ispod prekrasne balske haljine, zato se brzo zadihala i umorila, zatim spustila pored drveta na niski, stari panj da se odmori. Bila je ljuta na Visja-Eloh što joj bez dozvole prelistavao sećanja, jer je mogao da vidi mnogo šta, što bi izmenilo životni tok sadašnje inkarnacije i rešena da se vrati sa Valhijom u njegov svet, čim ga pronađe. Kada se barem donekle povratila, ustala je naglo, s'namerom da pobegne što dalje od vrtova Gerhida, ali joj se toliko zavrtelo u glavi da izgubi ravnotežu i krene da se kotrlja blagom nizbrdicom. Nije bila u stanju da uspostavi kontrolu, već se sve nezgodnije tumbala. Uskoro se opustila i potpuno prepustila volji Božijoj, uz molitvu da ne doživi bolno iskustvo, već radije da završi ovu inkarnaciju i vrati se u njegov zagrljaj? Osetila je kako udara kolenom u kamen, zatim propada naniže. "Hvala ti moj oče, konačno ću.." nije završila misao, snažne ruke su je prigrabile u skoku i smestile u udobno naručje. "Čudesno! Meni noćas izgleda same lepotice padaju u sake? Do duše ne bunim se ni malo!" Gala je držala rukama preklopljene oči, zbunjeno i posramnjeno, zatim se donekle pribrala. Misteriozni spasioc joj je polako pomerio dlanove s'očiju i ugledao najlepše mačkaste, trobijne oči Raidie, s'pogledom zbunjenog deteta, uhvaćenog u onom, zbog cega se dobijaju grdnje i rigorozne kazne. "Gospode Bože! Ne kidaj se? Sada si bezbedna, ovde u mome naručju?" Promrljala je "Moj nebeski otac zadrto neće da me povede kući u večito postojanje, uh, čista nesreća." On joj se približio gledajući je podozrivo "Nisi valjda ovo namerno uradila?" Odmahnula je glavom. "Naravno da nisam. Naglo sam ustala, prejako mi se zavrtelo u glavi, spotakla sam se i krenula da se kotrljam nizbrdicom i čim sam se pomolila da ne doživim bol, već radije odem večitom domu, oderala sam koleno, što je naravno bolelo i još uvek bolucka i peče. U prevodu: pazi šta želiš Galijena, doćiće ti lekcije i namučiti te pošteno!" On se nasmejao glasno. "Tako je. Sasvim si u pravu. Predrasude i strahovi se moraju isčistiti, inače nećemo biti u stanju da jasno opažamo realnost, već kroz prizmu iskrivljenih ogledala. I što su lekcije intezivnije trebamo biti zahvalniji, jer ćemo biti primorani da to brže napredujemo. Osim toga, treba biti svestan da su najteže lekcije u stanju da izdrže isključivo oni najsnažnijeg duha i samo im zato dolaze da bi munjevito napredovali i u par godina završili ono, s'čim se drugu bezvoljno mrcvare inkarnacijama." Fascinirano je posmatrao krupne, zeleno-žute mačije oči, prepune radosti i ljubavi. "Skroz si mi u senci, zato ne vidim kako izgledaš, ali te osećam toliko blisko, ti mora da si iz moga Etrela?" On je odgovrio "Zato ja tebe izvrsno vidim. I moja lepotice, sledeći put kada se kotrljaš nizbrdo, poželi nešto lepše i daleko zabavnije, na primer kao ja večers, da mi lepotice padaju same u ruke?" Oboje su se smejali glasno. Sustigla ih je grupica vilovnjaka, koji su nosili sanduke i korpe prepune hrane i raznih napitaka. Njen spasioc im je izdavao uputstva da nastave uzbrdo šumicom, zatim stazom pored potoka. Okrenuo se ka njoj govoreći šaljivo "Jao-jao, biće opasno kada me osmotriš, smrtno ćeš se zaljubiti, garantujem! Retko ko može da mi odoli. Ja tebe kristalno jasno vidim, ali sam ja tebi sasvim u senci, zar ne? Hmm.. ako želiš da me pošteno ošmekaš i deteljno osmotriš, mogli bi da obrnemo mesta, tako da ti mene držiš u svom naručju? Ne bih se bunio. Još kada bi me te ručice pomazile makar jednom po obrazu, vrištao bih od sreće, a ako zavredim trunak više, sigurno bih se stropoštao sa ove litice, koju si ti upravo promašila, zahvaljujući mom veštom manevru." Glasno su se smejali, a Gala uživala u ovako prisnoj atmosferi, koja je vraćala u detinjstvo. Istovremeno je čula kako je Ariel, Lesji, Gaverid, Vizer i svi ostali iz njenog Etrela telepatski dozivaju, dok su se u daljini čuli glasni povici, mahom njenog imena. Javila im je da je dobro i da se vraća naviše putem kroz šumu. Njen spasioc je začuđeno pogledao "Čudesna čarobnice, da li je moguće da si iz moga Etrela?" Pogled joj je bio vrgolast. "Zar ti nisam malo pre rekla da te osećam toliko blisko, kao da sam odrsla sa tobom, kao da si mi brat.." Namrgođeno je odbrusio "Ono "brat" me ne greje, ali volim da me osećaš bllisko. Ti si specijalno fatalno stvorenje, koje zarobi srce bez napora, da li sam u pravu?" Odmahnula je rukom, uz namešten izraz. "Ne želim da budem fatalno stvorenje i još manje da bilo kome zarobim srce! Sanjam da budem slobodna, uz drugove, koji će se samnom igrati dečijih igara, plesati celu noć, istraživati nepoznate predele, ludovati bez muško-ženske tenzije, koja upropaštava život!" On se nasmejao glasno. "Ipak zbog te muško-zenske tenzije, kako je ti zoveš, ceo svet se obrće i obnavlja. A bez nje nema stvarnja, niti razvitka. Ne bi bilo novih genercija, planete ne bi postojale, a zvezde se ugasile." Promucala je "Ša.. šališ se?" Odmahnuo je glavom. "Razmisli? Elektro-magnetna pražnjenja Sunca, ili ti Sunčeve eksplozije pune energijom Zemlju. Kada gromovi pucaju, njihovo elektro-magnetno pražnjenje isto tako daruje energiju Zemlji da stvori nove oblike života, ili nahrani već postojeće. Kako se deca začinju, ako ne od te famozne muško-ženske tenzije? Bez magnetne sile ne bi bilo Univerzuma, niti biološkog života." Pogledao je njeno crveno lice i spuštene oči. "Nisam te valjda postideo ovako otvorenom pričom? Oprosti mi nisam.." Ona ga je prekinula "Nemam šta da ti oprostim, jer si potpuno u pravu." On je posmatrao šeretski "Podozrevam da su upravo sa ovom temom skopčane sve tvoje lekcije? Da li sam u pravu?" Odgovorila je smrknuto "Potpuno si u pravu. Dok bih ja želela da su u bilo kojoj drugoj oblasti, međutim.." On je veselo rekao "Nema kukanja? Budeš li se malodušno jela i naricala nad svojom sudbinom istrljaću ti nos toliko jako, da danima ne možeš iz kuće jer crvenilo neće da splasne i šta ćeš onda?" Ona je začuđeno promucala "Avalon? Ti.. ti si moj Avalon?" Glasno se nasmejao "Ono "moj" me greje više nego svi dosadašnji epitafi." Zagrlila ga je od čiste sreće, dok se on topio od miline. Sve bliže se čuo veseli žamor mnogih glasova. Pre nego što su ih sustgli zamolio je "Da li ćeš mi dozvoliti ekskluzivno pravo da te nosim i ostatak puta?" Taman mu je davala dozvolu, kada im je Ariel ispred svih dotrčao u susret i zviznuo Avalona po leđima toliko umilno, da se umalo preturio napred zajedno sa Galom. "Nije mi teško da trpim batine iz ljubavi kada sam sam, ali dok nosim lepotice u naručju teško zameram i najblaze udarce! Dobro zar niste čuli da vam se dernjam telepatski u uši, da me sačekate ispred litice? Sreća vaša što sam sklon da praštam, pošto ste mi za utehu lepoticu bez premca survali dikrektno u naručje!" Ariel je odgovarao pakosnim tonom "zar ne znaš da sam te namerno zviznuo da ispustiš Raidiu, tako da je ukečim i nastavim da je nosim makar ostatak puta?" Svi su smejali, dok je Avalon zaverenički naglasio, namigujući Gali, "ih, misliš da sam toliko naivan? Podozreo sam ti plan i pre nego što si nas sustigao iznudio najlepšoj od svih vila, nimfi i sirena ekskluzivnu dozvolu da je nosim sve do odredišta! Tako da najdraži bratiću nemaš sreće, dok ja predem u sebi od čistog zadovoljstva što je tako!" Već su svi bili okupljeni oko njih, a zadirkivanja i šale prštale na sve strane, kada se iz mraka pojavio Visja-Eloh, sevajući očima prema Gali ni malo blagonaklono.
"Verujem da će biti neophodno da mi detaljno obrzložiš zašto si toliko naglo pobegla od mene? Zar sam negde pogrešio? Nečim te uplašio? Da čujem?" Naglo je odbrusila "nisi smeo da prelistavaš moja sećanja, naročito ne bez moje dozvole! Zar ne znaš da na taj način posmatraš, ono što je svima nedozvoljeno, da saznaju svoj budući život, život u novoj inkarnaciji?" Osmehnuo se. "Mala opasnice, donekle si u pravu. Milost izvora je bezgranična i zato napaćene duše posle smrti, kao i pre rođenja prolaze kroz Erevos, odnosno belu prazninu zaborava, tako da izgube iz vida pređašnje greške, dok će im s'druge strane neumoljivi zakon karme servirati sve nedovršene lekcije iz prošle inkarncije. E sada, kada se radi o visokosvesnim entitetima, oni će se kada im bude vreme srećom setiti prošlih inkarnacija i tačno znati zbog čega im nešto stiže da odrubi glavu i pošteno ih izlomi. I samo zato moje drago dete daleko je bolje znati, nego ne znati, a plaćati ceh, zar ne misliš tako? Osim toga ja ne moram da gledam tvoja sećanja, već, s'obzirom da sam ne samo visokosvesni entitet, već i vešti čarobnjak, mogu se unutar egazasomatoze spojiti sa svojom budućom inkarnacijom i u trenu saznati sve što me zanima? Što naravno nije jedini način na koji je to moguće učiniti." Ptomucala je "mo.. možeš čak i to? Gospode! Nemoj? Molim te nemoj? Ako ni zbog čeg drugog, onda meni za ljubav obećaj da to nećeš raditi?" Naglo se uozbiljio. "Zar ti tvoj Kazdir nije objasnio da su za mene, za njega, odnosno za nas pogubna obećanja? Zato, ukoliko nije apsolutno nužno ja ne smem da obećavam, pošto smrtno ozbiljno shvatam zadatu reč. Mogu da ti kažem kako ću se svim silama tuditi da ne podlegnem ikušenju? Da li je to dovoljno?" Suza joj je skliznula niz obraz, a on je obrisao vrhovima prstiju, dok je odgovarala "da, dovoljno je. Oprosti mi što se nisam setila ovako važnog upozorenja, koje mi je Kazdir puno puta naglasio?" Osmehnuo se. "Nemam šta da ti oprostim, jer.." Avalon ga je namrgođeno prekinuo. "Presvetli stvaraoče, nije dozvoljeno rasplakivati lepotice! A naročito ovako jedinstveni primerak Raidie, koja je je bauljala hodnicima vremena i od svih mesta završila baš u mom naručju! Konačno imamo prilike da ogrejemo srca na njenom plamenu svete vatrice, a ti joj gasiš ljubav, zato sam sklon da ti teško zamerim! I daj da se mrdnemo s'mesta? Ja pešačim preko brda i dolina, tegleći teške sanduke, sreća da sam se snašao na vreme i udelio najteži sanduk pratnji, kada sam osetio da se odronjava kamenje sa litice i oterao sve redom par koraka iza sebe, taman da ukečim čudesnu čarobnicu, koja mi je srećom uručila dozvolu da je i dalje nosim. Osim toga oderala je koleno, tako da nam je nužna Lesjijeva isceliteljska veština?" Gala se osmehnula, a oči joj zablistale kao zeleni dragulji, prepuni silne ljubavi i radosti. "Najdraži Avalon, ti me isceljuješ svojim šalama i otvaraš srce bez napora. U mom vremenu si najmlađi od svih nas, a meni dragoceni drugar za igru, sa kojim sam provela najsrtnije detinjstvo." Okrenula se Visja-Eloh. "Pošto moj pratioc Valhija Visja-Eloh još uvek nije stigao hodnicima vremena, čini se da ću biti primorana da ga sačekam i zadržim duže sa vama? I zato.." Svuda okolo se čuo oduševljeni žamor glasova i glasnih komentara, kako je dobrodošla. Čim su se barem donekle utišali, nastavila je "i zato sam htela da zamolim Visja-Eloh da mi načini kućicu, koja posle mog odlaska može poslužiti kao neutralna, bezbedna zona, u okviru koje se naš Etrel okuplja, ide na zadatke i pomaže gde god treba?" Svi su bili oduševljeni ovim predlogom, a Visja-Eloh se približio toliko jako do njenog lica, da je mogla videti fascinantno, zahuktalo, beličasto oko uragana, ili galaksiju, koja se čas udaljava, čas približava. "Jedva sam dočeko da poželiš nešto od mene?" Šapnula je "moj voljeni brate, želim, silno želim dovoljno veliku kućicu da u nju stane ceo naš Etrel? Želim da materijalizuješ svoju ljubav prema nama u nepravaziđenoj kreaciji, koju jedino ti i niko više ne ume da načini toliko savršenom i zabavnom?" Slušao je bez daha, skoro hipnotisano, osećajući kako je obavezan da joj istog trena ispuni sve želje ma kakve bile. Bez obzira na to bio je u nekoj vrsti blage Ekstaze, koja se širila samim tim što stoji u njenoj neposrednoj blizini. Ova činjenica ga je dodatno zaintrigirala i pokretala maštu u nedozvoljenim pravcima. Utisak je bio toliko snažan, da se umalo zaboravio i spustio usne na njene, bez obzira na publiku i što nema njen voljni pristanak. Ustuknuo je, čudeći se sam sebi, dok ga blaženo stanje nije napuštalo. "Uhvatite se za ruke?" Ariel je dreknuo "hajde, hajde, zgrabite prvog do sebe, nećemo valjda stajti ovde do jutra?" Visja-Eloh ih je teleportovao na jedno od najlepših mesta na početku Veldear šume, koja je započinjala, ili završavla odmah iza vrtova Gerhida i prostirala celim plutajućim ostrvom, prekidajući se u razlučitim oblastima, zato su se razni delovi ove šume zvali pored glavnog i mnogim drugim podimenima. Kleknuo je na jedno koleno s'rukom do zemlje, dok se čudesno lep mali zamak od ružičastog mermera stvorio tu, odmah do gorostasnog drveća, a na mesto livadice, vrt neprevaziđene leote iznikao svuda oko njih. Stajali su ćutke, posmatrajući trenutnu materijalizaciju stvaraoca vilovnjačkog sveta -Visja-Eloh. Unutrašnji krug s'iskrenim divljenjem i bratskom privrženom ljubavlju, a njihovi prijatelji sa strahopoštovanjem i nekom vrstom religioznog zanosa, pred silnom moći svog kreatora. Prišao je Gali, koja je još uvek bila u Avalonovim rukama i upitao "Adijala Raidia Galijena od Gerhida, da li vam je ovako šta po volji, ili da smislim i načinim nešto sasvim drugačije?" Nasmejala se glasno. "Samo ti možeš tako nešto da me pitaš! Upravo si načinio remek delo arhitekture, ili drugačije sročeno, zamak Ružičaste Zore, koji će opevati pokoljenja. Mnogo puta sam ponovila da si kreativni genije i ne samo ja, već i svi ostali iz našeg Etrela. On je raširio ruke obraćajući se svima "I eto, zamak unutrašnjeg kruga je dobio i ime "Ružičasta Zora", što je priznaćete.." Ariel mu je prišao i zviznuo ga bratski po leđima. "Presvetli stvaraoče, hajde da se mrdnemo s'mesta, a unutra možemo spevati koju pesmicu u tvoju čast, tako da ti dodatno nahrane i onako naduvani ego, od svih hvalospeva i silnih počasnih govora, koje svakodnevno slušaš?" Smeh Visja-Eloh je bio toliko glasan, da se čuje iznad horskog cerekanja. Od glavnog ulaza u zamak, prodefilovali su prostranim hodnikom, koji je delio zamak na dva dela, a završavao se naglim kružnim proširenjem, vodeći mermernim stepeništem na sparat do spavaćih soba, ili dole pravo u kuhinju, zatim do bazena, pored ogromnog banjskog kupatila. Na samom početku s'jedne strane hodnika su se nalazili saloni za primanja, a u suprotnom velika balska dvorana. Gala je viknula iz Avalonovog naručja "Prva biram sobu!" Pošto je imala snažan utisak kao da je ponovo s'ljudima svog Etrela. Šapunula je Avalonu "Ja mogu i sama da hodam, bez obzira na oderano koleno, zar to ne znaš?" On je gledao šeretski "Misliš da bih ti dozvolio da šantaš s'ranom, pored mene živog? Tek posle Lasjijevog tretmana biće ti dozvoljeno da sama bauljaš po kući!" Drap-narandžasta soba sa nameštajem od ružinog drveta je potpuno oduševila, jer je iza ugla bila spojena sa kulicom s'izbačenim, uglastim prozorima, na kojima se moglo sedeti. Ne samo to već je pored najlepših draperija i baldahina imala izlaz sa suprotne strane na terasu, koja gleda na vrt. Lesji je s'isceliteljskom torbom išao odmah iza njih i čim je Avalon spustio na krevet, krenuo da joj ispira ranu, čudeći se prozirnoj krvi. Visja-Eloh, Ariel, Vizar, Rafael, Gaverid i Atieri sedeli su razmešteni po sobi tiho pričajući. Lesji je upitao "Objasni mi ako dolaziš iz naše budućnosti, kako je moguće da imaš prozirnu krv?" Uzdahnula je, zatim krenula da priča. "U moje vreme, od pre možda pola godine živim pod okriljem svoga Etrela. U zamku Zlatne Sunčeve Svetlosti, za moj sedamnaesti rođendan, izuzetno vešti posrnuli čarobnjak se zagledao u mene, čak me i zvanično zaprosio, a kada je bio odbijen, preko glavnih magijskih veća je zatržio da zbog određenog proročanstva presude da mu pripadam. Zato su moja braća iznašla način da se odmah sutradan udam za Ariela, tako da ne budem više željena, jer mu je zbog nekog neshvatljivog sujeverja trebala devica. Posle mog venčanja magijski napadi su učestali, a moja braća se namučila da me iscele i zaklone. Sa svega sedamnaest godina ja imam dva muža. Ariela u svetu ljudi i Kazdira u svetu vilovnjaka i oni imaju moju odanu ljubav i potpuno poverenje. Pre možda mesec dana, pošto sam sa Azraelom otišla u egzasomatozu, u moje nepokretno telo je ubrizgana izvesna nano-tehnologija, koja razara telo iznutra, tako da i pored svih napora moje svemoguće braće nije moglo da se spase. Zato su iznašli način da me odvedu na novu planetu krunskog dragulja Visja-Eloh, sasvim u začetku, gde su me dočekali Meonis-Ariel i Valhija Visja-Eloh i Rea-Niom, kog još uvek ne poznajem dovoljno i načinili mi novo telo, tako da trenutno živim tamo. Kazdir je dobio dozvolu izvora da mi načini identično telo kao što sam imala ranije čim stignu uputi, kako je potrebno da da se vratim pod okrilje unutrašnjeg kruga. I uzgred, ovo što vam pričam nije ni malo tragično, već prosto iznosim činjenice i ne daj Bože da se neko od vas usudi da malodušno nariče zamnom, jer ću se opasno naljutiti!" Posmatrala je zamišljena lica po sobi, zatim drekom prekinula tišinu. "Zar ne vidite da sam živa i zdrava, doduše sa oderanim kolenom, što mi ni malo neće smetati da plešem ostatak noći i celo jutro pride? Uh! Povratite se iz obamrlosti? Zar je moja priča bila toliko potresna? Ja je ne osećam tako, već kao zanimljivu dečiju igricu, jer živim pored najsavršenijih i vrlih, pored moje čudesne, svemoguće braće, koja su u stanju da prevrnu nebo i zemlju, zatim učine neviđene podvige. Put, kojim me vodi moj božanski otac nije uobičajan i verujem da će se većini činiti čudnim, međutim ja sam sretna i na novoj planeti, kao i ovde kod vas u gostima, zadovoljna, jer sam uvek pored najmilijih srcu, pored svoje duhovne braće. I zato ne vidim razlog da se moj put smatra težim od drugih? Ne vidim razlog žaljenja i tmurnog raspoloženja?" Ona nije opazila da dok je pričala oni nisu čuli samo puke reči, već višeslojno doživeli i potpuno osetili kao da se njima dešava mnoge scene njenog života i samo zato ostali zatečeni, smatrajući je malim herojem i više od toga.
Pozvala je Visja-Eloh živih, nemirnih očiju punih ljubavi. On je fascinirano posmatrao ovo malecno stvorenje bezazlene duše, smatrajući je najsnažnijom osobom i neviđenim herojem. Prišao je i seo pored nje, zatim pomazio po obrazu. "Reci drago dete?" S'vragolastim izrazom je zapitala "Da li bih mogla da ti pokažem nacrte unutar uma, tako da mi načiniš aparat za ekspreso? To je u stvari šestogugaono lonče za kafu, za ovo vreme možda neobičnog oblika, koji vilovnjaci nisu trebali imati pre ljudi.. ali.. ja toliko jako volim ekspreso sa toplim mlekom, da mi eto baš nedostaje, jer sam već dugo bez svog omiljenog napitka?" On ga je već držao u ruci dok je izgovarala poslednje reči pitanja. Odšrafio je gornji deo i pogledao cetku, koja se umetala između. "Pretpostavljam da se ovde sipa mlevena kafa?" Klimnula je glavom. "Malo krupnije mlevena, a ako je nemamo stavićemo običnu, pa ćemo videti šta će biti?" Okrenuo se Lesjiu "Završio si tretman i ona može slobodno da se kreće?" Pre Lesjijevog odgovora Gala je skočila ispre Visja-Eloh "Ona može da trči, radi premete, pentra uz drvo, ili vere planinskim bespućima i to bez problema, čak i da ima oderana oba lakta i kolena! Odmah ti napominjem da me previše bespotrebne brige neretko izluđuje, jer uživam da budem potpuno slobodna i bez preteranog nadzora!" Njegov smeh je pratio celim putem. U kuhinji su svi iz unutrašnjeg kruga, uz većinu iz njihove družine pažljivo posmatrali kako Gala u četiri velika lonca za ekspreso spravlja kafu. Pošto su joj doneli šolje za čaj namestila im je razne ukuse bez, ili sa šećerom i mlekom da degustiraju. Zadovoljno je posmatrala kako posle mrštenja pronalaze i oduševljavaju ukusom, koji vole, dok je s'uživanjem srkala svoj prvi ekspreso posle nevoljne pauze od nekih mesec dana. Već je krenulo da sviće, kada im je predložila da isprobaju svoju balsku dvoranu i zvanično je otvore pesmom i plesom? Taman se zaukala posle par igri, kada je Lesji srtažarno poveo i smestio za sto, na kome su bila poslužena razno-razna jela. On i Avalon su shvatili njenu averziju prema hrani i zato od obeda načinili igru prepoznavanja ukusa zatvorenih očiju. Šalili su se sa njom, zadirkivali je i trudili da je usreće, tako da je uživala u ovoj igrici. Ples se natavio skoro do podne, kada je neko predložio da krenu do "spuštalica" u blizini Bisernih Vodopada, što je zaintrigiralo Galu; tako da su kroz pola sata ležernog hoda, uz opuštenu priču punu šale, dospeli do dva unakrst postavljena užeta iznad kanjona. Bila je oduševljena i uzbuđeno skakutala, čekajući svoj red da se uz pomoć kožne ležaljke, postavljene da visi s'debelog konopca, spusti ukoso od vodopada i odmah zatim na isti način vrati nazad. Bilo je kasno popdne kada je i poslednji iz njihove klape odustao od spuštanja, odnosno svi osim Gale. Redom su joj učtivo predlagali da se vrate u zamak Ružičaste Zore i barem par sati odmore, ali je ona neprekidno vikala "evo sad ću, ili evo, još samo jednu vožnju.." što se preterano odužilo, sve dok je Visja-Eloh na Arielov predlog nije zgrabio za ruku i sa svima zajedno teleportovao nazad po kratkom postupku. Pojavili su se u hodniku, dok je ona namrštenih obrva sevala ljutitim pogledom prema Arielu i Visja-Eloh. "Zlice! Mogli ste me ostaviti da se sama zabavljam i kasnije se vratiti po mene? U ostalom, ja sada znam put i mogu.. da.. se vra.. tim.." Obojica su izgovorili u glas "ne možeš!" S'ni malo blagonaklonim pogledom, dok još nije završila rečenicu. Visja-Eloh je uhvatio za ruku i progovorio svojim preterano zavodljivim glasom, koji je sam po sebi očaravao prisutne, a ženski svet bacao na kolena, tako da budu zavedene za života. "Bože koliko si samo slatka dok ti ove mačije okice sevaju ljutito, da nemam srca da ti iznudim pristanak na odmor, međutim videćeš, čim legneš i opustiš se, dok trepneš san će ti se prikrasti?" Kapitulirala je pomirljivo na ovako uviđavno sročen komentar i pristala da je otprati do njene sobe. Taman je stigla do pola komplikovanog skidanja balske haljine i konačno otpertlala steznik, kada je začula kucanje. Pobegla je iza paravana i dala dozvolu za ulazak. Kada je izašla u ogrtaču i papučicama, pogled Visja-Eloh je odmerio od glave do pete, zbog čega je pocrvenela. Stajao je sa punom tacnom napitaka, kolača i ekspresom koji se pušilio. Postavio je sve na okrugli sto u kulici i seo na prvo mesto do nje. Dok su pili kafu, opušteno su pričali o dogodovštinama tog dana, zatim njenom utisku o unutrašnjem krugu u ovom vremenu. Sve je išlo glatko dok je nije zapitao "nismo završili započeti razgovor, zbog kog si mi pobegla?" Atmosfera je naglo postala zategnuta, a ona se brzopleto podigla s'mesta. "Kako.. kako.. taj razgovor je završen i tu se nema šta dalje reći!" Izgovorila je odsečno, zatim puno blažim tonom nastavila "nateraj sebe da razmišljaš o bilo čemu drugom?" Ustao je za njom i uhvatio za ruke. "A šta ako sam nemoćan da mislim o svemu ostalom? Šta ako si mi na brzinu ispunila celo srce, um i dušu? Šta ako te budan sanjam i kada te dotaknem, kao sada, dosežem blaženstvo i gubim tlo pod nogama? Ako više od svega želim da te stisnem u zagrljaj i ne pustim za večnost? Šta onda, reci mi?" Suza joj je skliznula, usne zadrhtale, a snaga izdala, tako da je jedva prošaputala "ne smeš da se zaljubiš u mene, ne samo zato što ćeš patiti, već ti je namenjen sasvim drugačiji put i.." Odmahnuo je glavom. "Ti si moja prošlost, sadašnjost i budućnost. Ti si moj put." Naglo ga je zagrlila oko struka, sasvim slomila i zaplakala, kidajući de iznutra, uz telepatsko ponavljanje da ne sme da se zaljubi u nju, jer će patiti. On je podigao uz sebe i seo na krevet, uz umirujuće ljuljuškanje i blage reči. Bila je u silnoj neprilici. Sedela je u opasnoj pozi preko njegovog krila, dok je umirujuće ljuljuškanje izazivalo suprotan efekat i palilo sve snažnije uzbuđenje, tako da bukne strašću, zbog čega se toliko postidela, da se skoro sasvim izgubi. Počela je da se otima i telepatski zahteva da je pusti, međutim on je nije poslušao, zato se već posle par trenutaka grčila od orgazma. Čim se donekle povratila, uložila je svu snagu da se odmakne od njega i pobegne, ali su joj svi napori bili uzaludni, a jedino što je postigla je da bude prignječena i toliko stisnuta da jedva diše. On nije prestajao da je ljuljuška, a ljuljuškanje se sve više pretvaralo u konkretno pomeranje kukova i stiskanje preko krila. Ubrzo je krenuo da je vatereno ljubi, opčinjen i sve više zanesen gubio se povremeno, preterano uživajući u njenim eksplozijama, u svakom istrgnutom zvuku, kriku i uzdahu. Prevrnuo je ispod sebe, dok su mu ruke letele preko njenog tela, u neprekidnom poljubcu, sve dok se nije setila da telepatski vrisne "Želim da me putiš smesta! Smesta!" Kao opečen je podigao ruke i odmaknuo malo, dok je ona pobegla preko kreveta i potrčala ka vratima, zatim zaustavila da popravi ogrtač. On je sustigao i okrenuo prema sebi. "Sačekaj? Molim te nemoj da bežiš? Potrebno je da porazgovaramo o ovome što se upravo desilo? Dođi, sešćemo za sto i ne brini, nadalje ću biti oličenje pristojnog džentlmena." Oklevala je, zatim ga poslušala. Ruke su joj vidno drhtale, a temperatura porasla, osećala se loše, sve više pospano. Kada je sela podozrivo je posmatrao rumene obraze i zacakljene oči, zatim joj opipao čelo. "Ti goriš! Uskoro ću pozvati Lesjia da donese napitak u tu svrhu, međutim pre toga je nužno da popričamo?" Zastao je, gledajući kako se šćućurila u stolici, osećao je koliko je jako uznemirena, što mu je izazvalo kajanje i samilost. U ruci mu se pojavio topli vuneni prekrivač, kojim je ogrnuo. "Molim te pogledaj me?" Podigla je uznemiren, još više postiđen pogled, dok je on skoro viknuo. "Gospode Bože! Oprosti mi? Zaista ne razumem šta se desilo? Nisam imao nameru da ti priđem kao ženi, jer mi je koncept vernosti drgocen. Milo moje dete, veruj mi.. da kakva god bila moja izabranica imam nameru da joj i dalje budem odan. I zato si sasvim bezbedna pored mene, ili sam barem do sada bio ubeđen u to? Istina je da otkako sam te ugledao nisam sposoban da mislim o bilo čemu drugom i da hvatam sebe kako imam prejaku potrebu da te stisnem u zagrljaj, da osetim tvoju ljubav i uplovim blaženstvom. Međutim do sada nisam pomislio na tebe kao ženu, bez obzira što sveta vatra trećinskim delom stimuliše strastvene uragane, pripisivao sam svoju uzbuđenost tome. Upravo sam u poziciji da ne razumem samog sebe? Pored toga zaista ne mogu da shvatim šta se to desilo? Uzeo sam te na krilo, kao uznemireno, voljeno dete, da te utešim, a.. nikako kao žensko, za kojom čeznem." Pomilovao je po obrazu, tako da podigne postiđen pogled. "Preklinjem te ne zameraj sebi? Ne kidaj se moje milo dete? To što se desilo između nas, bilo je bez svesne namere i sve više verujem da je svemogući izvor tu umešao svoje prste, jedino što mi još uvek izmiče iz kog razloga? Da li ti znaš više o tome?" Klimnula je glavom, spuštenih očiju. Objasnila je telepatski, jer su joj zubi cvokotali. "Verujem da su razlog moji strahovi. Naročito strah da imam više ljubavnika. Ogromni strah da budem zgrabljena bez svoje volje od strane svoje braće, koju nisam u stanju istinski da povredim, niti sam toliko jaka da ih zauzdam. Strah da budem sa bilo kim bez istinskog predavanja, iskrene zaljubljenosti i ljubavi, koja uznosi izvan poznatog. Ima još puno toga i zato mi moj Božanski otac servira stresne lekcije, koje će me ili ojačati, ili uništiti i sve ide toliko prebrzo. Loša iskustva se nižu besprekidno i čini mi se čim pronađem bezbednu luku uz nekog, stižu novi učesnici da me izlome predrasudama i strahovima." On je pažljivo slušao. "Dakle tako. Laknulo mi je. Do ovog trenutka sam verovao kako sam toliko jako zastranio u.. nastranosti da.. uh! Hvala ti mili Bože! Jer fizička.. hmm.. recimo razuzdana ljubav me je toliko fascinirala.. opet.. to što sam sa tobom malo pre iskusio je sasvim drugačije, toliko uzvišeno i iskreno, prepuno ukrasa, koje harmonična ljubav razbuktava.. to mi je slatki san. Nisam pretpostavio.. nisam verovao da može biti tako?" Zastao je i pogledao kako se trese, zavijena u prekrivač. "Imam samo još jedno pitanje, zatim ću se teleportovati do Lesjia i doneti napitak? Druga neverovatna činjenica je kako sam bio prinuđen da izvršim tvoju želju bez svoje volje? Kako je to moguće?" Suza joj se skotrljala niz obraz, dok je odgovarala telepatski "Visja-Eloh mi je predao ključeve svoje volje, samo zato kako bih mogla zauzdati Kazdira u situaciji da se potpuno izgubi u strastvenom zanosu, samo da.. da ne bi bio grub. Ja.. ja izgleda nisam kao druge žene, kod mene je sve tu naopako. Preosetljiva sam i zato ne mogu da podnesem ni najmanju grubost, već samo najnežnije ophođenje." Začuđeno je posmatrao, bez stvarnog razmevanja. "Predao ti je ključeve svoje volje isključivo zbog vođenja ljubavi? Ne mogu da verujem. Moja večita suština je dala zakletvu.. samo.. samo zbog fizičkog užitaka sa tobom? To mi je neshvatljivo. Izgleda će biti nužno da što pre odmeditiram, ili još bolje odem u egzasomatozu? Hmm." Sve ti je lošije, dođi otpratiću te do kreveta i ne brini stićiću već za minut nazad."
Vratio se za par minuta, posmatrajući kako se trese ispod prekrivača. Po kratkom postupku je podigao i bez reči pružio bočicu. Polako je pila lek. "D.. d.. d.. da li bih.. m.. m.. mogla do.. dobiti.. ne.. neki napitak?" Zubi su joj cvokotali i teško je pričala. Ležerno je odšetao do stola, vratio i pružio joj je kristalnu čašu sa sokom. "Svi osim nas spavaju. Dok sam ja rešen da ostanem i bdijem nad tobom pošto zaspiš." Povukao je obližnju fotelju i seo pored kreveta. Tišina je potrajala par minuta, zatim je progovorio. "Galijena.. ne znam šta ti je Kazdir ispričao povodom veze sa mojom izabranicom, u stvari ne znam ni da li ti je bilo šta napomenuo u vezi toga?" Pogled pun milosti i oči pune suza su ga ostavile zatečenog. "Da.. razgovarali smo o tome. Opet, verujem da ne bi bilo dobro da ti prepričam ovaj razgovor, zato nemoj da me pitaš o tome?" Uzdahnuo je. "Dakle tako. El je retko napaćena duša, koja ne bi smela postojati u mom svetu. Njen težak život me je dugo vremena pekao, kao ožiljak na srcu. Pre nego što me je zavela, često sam razmiljao o načinima da joj pomognem. Unutar mene je prisutna stalna potreba da joj ulepšam život, pokažem alternativu i nekako je iscelim? Opet svi moji napori do sada su ostali uzaludni." Zastao je i ustao da joj popravi prekrivač, zavijajući je još bolje. "Ona nije odrasla u plemićkoj porodici, niti shvata pravila pristojnosti. Teško detinjstvo i još teža mladost su ostavile trajne posledice unutar nje, zato je ponekad ohola, sebična i krajnje nestrpljiva. Zna da uvredi oštrim, reski rečima, zato je pristojan svet izbegava. Ne samo to, već zna da bude prevrtljiva i izuzetno osvetljubiva, nepoštena u vezi mnogih stvari, pa opet nekada i samilosna, međutim sve ređe. Kada je raspoložena ume da zasija kao super-nova, da se šali i luduje, da skače i ponaša detinjasto i tada uživam pored nje. Opet, kako godine promiču sve je manje i manje lepog, a sve više stresnih dešavanja. Ponekad mi se čini.. umesto da ja njoj budem spas i pomognem da ispliva, ona mene vuče sve dublje u bezdan. Naša veza je.. ne znam tačno ni kako to da objasnim, ali recimo.. možda.. malo je reći čudana? To je veza zasnovana na pukoj strasti, koja bukne silovito prejakim požarom, tako da proguta sve pred sobom, strasti, koja se graniči sa ispravnim. Nekada sam ubeđen kako sam zastranio i sve češće. Nju uzbuđuje moj siloviti potencija, koji rušilačkim zemljotresima i uraganima ostavlja pustoš.. koji zaslepljen povređuje. Ona to smatra ljubavlju. Tu rušilačku buktinju u meni smatra uzbuđujućom ljubavlju, dok jedan deo mene malo je reći uživa u tome. Kada se distanciram.. naše konstantno međusobno povređivanje liči na morbidnost pakla, gde se serviraju bolne lekcije na najjezivije načine. Pa opet, ja nikako da naučim, a njoj ničim ne pridonosim, već pre će biti sebi štetim? I bez obzira što sam bolno svestan ove činjenice, kao da su mi ruke svezane iza leđa da učinim napor i završim destruktivnu vezu. Dok pričam o tome pojavljuje mi se neželjena spoznaja kako naša veza ne sme da se stavi ni pod pojam najbleđe ljubavi." Pažljivo ga je slušala i razmišljala o njegovim rečima širom otvorenog srca, žudeći da im pomogne, samo nije znala kako? Niti je bila sigurna da sme tuda? Groznica joj je jenjavala ne samo pomoću leka, već i usled potrebe, prejake potrebe da olakša i pomogne. Milost i najslađa ljubav zračile su iz nje isceljujući ranjeno srce, uznosile ga, čak toliko da se jedva suzdržao da je ne stegne u zagrljaj. S'teškom mukom je postigao da se zauzda i upristoji, tako da je samo uhvati za ruku. "Čarobno iskustvo, koje sam doživeo večeras s'tobom mi je širom otvoričo oči i pokazalo mi razliku i ono čemu trebam stremiti. Opet, tako nešto neće biti moguće uz El. Upravo sam neodlučan. Znam šta je neophodno učiniti, pa opet.." Zastao je namršten i zamišljen, tražio je prigodne reči. "Da li si imala prilike da vidiš Kazdirovo pomračenje usled strastvenog zanosa?" Odmahnula je glavom. "Nisam.. ali sam ga više puta osetila, tako da razumem koliko je teško zauzdati ga?" Zavladala je tišina. Gledala je kako duge, crne trepavice bacaju senku iznad jagodica, čekajući da nastavi razgovor. Kada je podigao oči imala je utisak da je pogodio grom iz vedra neba i pre nego što je razmislila promucala "Ka.. Kazdir?" Vragolasto-sarkastičan pogled s'izvijenom obrvom izazivao joj je žmarce duž kičme i otvarao zapečaćenu žudnju da ga vidi, zagrli i ne odvoji od njega do kraja života. Skriveno shvatanje da joj je iznad svih i svega se promeškoljilo. Bila je svesna da svoju žudnju mora sakriti i blokirati čak i od sebe same. S'nevericom je začula "Zvezdice, moje milo dete.." S'potmulim krikom je preletela preko kreveta, zagrlila ga i poljubila sa takvim žarom, da mu strast bukne silovito, čak skoro do pomračenja. Ustao je i spustio ispod prekrivača, zatim zadržao i šapnuo na uho "Oprosti mi drago dete, nisam imao nameru da te obmanem? Dok si pričala.. video sam par tvojih iskustva sa mojom budućom inkarnacijom, a pre nego što sam razmislio spomenuo sam nadimak, kojim te oslovljava." Nameštao joj je prekrivač i dobro je ušuškao. "Da li si osetila? Umalo da pomračim od strasti, koju si mi probudila i izdam svoju viziju celoživotne opčinjenosti jednom vilom.. jednom ženom, zato sam morao što pre da te spustim." Suze su joj zastale u grlu, zato je jedva prošaputala. "zahvalna sam ti na tome. I dragi brate, meni je puno bolje, zato nema potrebe da ostaješ uz mene, radije se i sam odmori?" Osmehnuo se, sedajući nazad u fotelju. "Nije mi teško da ostanem ovako uz tvoju postelju sve dok se ne probudiš, zato ne brini?" Ovo nije bio odgovor koji je želela da čuje. "Na fin način sam ti predočila da mi je potrebna samoća?" Glasno se nasmejao. "Dakle tako?" Ustao je i krenuo prema vratima, uz prigodne reči oproštaja. Čim je izašao skočila je iz kreveta i u plakaru pronašla pogodnu haljinicu, zatim brzo obukla. Otškrinula je vrata i porovirila, a pošto nikog nije bilo isšunjala do dole. Odahnula je što je hodnik prazan i prikradajući se krenula ka ulaznim vratima. Pokušala je da otvori teška ulazna vrata, ali su bila zaključana. Konačno je izletela napolje i krenula da trči kroz vrt svom snagom. Htela je da skrene odmah iza žive ograde, da je neko ne bi ugledao s'prozora i šumicom pobegne što dalje odavde, tako da sačeka Valhijin dolazak u samoći, ne izazivajući poremećaje borvakom u prošlosti. Međutim, odmah iza žive ograde suderila se sa Visja-Eloh. "Dežavu, ili sam te namerno ulovio mali mišiću? Da čujem?" Pogledala je unutar njega i naišla na preglasan smeh, koji se odmah zatim začuo i glasno. Postiđeno je odgovorila "prozreo si moju nameru?" Povukao je za mišicu prema kući. "Jao-jao, čisto mi je krivo što nisam u stanju da primenim adekvatne vaspitne mere. Dobro reci mi, zar se može pobeći od sopstvenih strahova? I zar ne znaš da bežanjem od namenjenih lekcija obavezno iniciraš još stresnija i daleko pogubnija iskustva?" Odveo je do kuhinje. "Taman sam namestio ekspreso, kada sam te ugledao kako se šunjaš. Hajde, popićemo ga u tvojim odajama?" Namrgođeno je odbrusila "nećemo nazad kod mene, jer.. pa jer opet možeš poludeti.. i.. i.." Začula je preglasan smeh, dok su joj oči ljutito sevale, on je nalazio kako je preslatka. "Onda ćemo do salona?" Klimnula je glavom i krenula žurno, praćena njegovim smehom. Uz gunđanje je pojela par zalogaja torte i na brzinu popila kafu, zatim se izvinula umorom i pobegla u sobu. Kako je legla čvrsto je zaspala. Provela je šest prekranih dana uz unutrašnji krug u ovom starom, ležernom vremenu. Konačno je pronašla ono za čim je od detinjstva čeznula -Ariela, koji se igra sa njom dečijih igara i udvara joj se na džentlmenski način. Zbližila se sa Avalonom i Lesjsjiem, osećajući ih identično kao i u svom vremenu. Upoznala je Gaveridovog mlađeg bratića El-Darema, koga su svi zvali Dar, nosioca srbrnog zraka moći, koji je imao svega trinaest godina i bio prošla inkarnacija njenog brata prinaca El-Ariona. Gaverid i El-Darem su takođe bili prinčevi Gerhida i živeli u zamku Zlatne Sunčeve Svetlosti, slično kao i u njeno vreme. To jutro Avalon je probudio bučnom pričom "hajde, hajde ustajanje! Dan je ko stvoren za ludovanja i zabavu! Doneo sam ti ekspreso i uzgred nećeš se izvući, a da ne pojedeš i koji zalogaj pite sa sirom i barem mrvu kolača! I pre kafe insistiram da popiješ par gutljaja soka od Nere, koji sam ti s'ljubavlju iscedio, zato će biti specijalno lekovit!" Avalon se topio od miline posmatrajući Galin pogled čistog srca, neopterećen sećanjima, koji je imala po buđenju. Njemu za ljubav je pojela sve što je terao, obukla na brzinu, najkraće što može zadržala u lično njenom malecnom, starinskom toaletu i krenula dole do glavnog salona, u kom je već bila gužva. Još na stepeništu su čuli veseli smeh i priču, a u hodniku sreli Ariela i Vizera, kako još uz par njih nose pune tacne raznih napitaka, pita i kolača. Vsija-Eloh i Lesji su silazili stepeništem za njima i sustigli ih u hodniku, a mali El-Darem protutnjao pored njih vičući "svi su ustali samo još moj brat spava? Njega ste zaboravili? Idem da ga probudim na što zlobniji način! He, he!" Gaverid se derao sa sprata, vireći preko ograde ka njima, zakopčavao je mandžentne na košulji. "Hvala Bogu, već su me probudili, tako da ću srećom izbeći polivanja vodom, gađanja praćkom i golicanja perom! Tebi je moj mali bratiću doživotno zabranjeno da me budiš!" Strčao je i pridružio im se, mrseći malom El-Daremu kosu s'privrženom ljubavlju. Visja-Eloh ih je poterao u salon. "Pobogu pokrenite se? Nećemo valjda ostajati celo jutro u priči na sred hodnika?"
Živo su se dogovarali gde da krenu ovog jutra i navodili obližnja mesta, koja su se dopala Gali, kada se začulo kucanje na ulaznim vratima. Mali El-Darem je krenuo da otvori pridošlicama, a za njim i njegov stariji brat. Čuo se povišen ton ženskog glasa, zatim je u glavni salon kao furija uletela izabranica Visja-Eloh, a za njom dvojica iz njene pratnje, uz zatečenu prinčevski braću. Vikala je izbrzumljeno "konačno sam te uhvatila u preljubi! Svojoj ljubavnici si načinio zamak i kriješ se danima, dok te plemstvo i prinčevi zaklanjaju? Nisam verovala kada su mi pričali, sve dok jedino meni nije stigla pozivnica za sutrašnji bal kraljevske porodice! Reci mi, da li si im to ti naredio da mi ubuduće ne pišu pozivnice, ili su jedva dočekali da me odbaciš i predstaviš im novu ljubavnicu?" Koraknula je prema Gali s'mrznjom u ocima, vristeci iz sveg glasa "podmukla kujo, nije ti dosta da zavedeš sve mlade plemiće, već si se ustremila i na stvaraoca?" Okrenula se momcima nista manjom drekom "a vi ste svi redom brže-bolje dotrčali da joj se udvarate i da im držite sveću? Čula sam da me ogovarate čim okrenem leđa, a sada ste se zaverili da me odvojite od mog Visje? Oduvek mi se gadilo plemstvo! Mislite da ste bolji od drugih, naročito od mene? Gledate me s'visine nakinđureni, a ja vredim više od stotinu vas i imam sve što poželim i što samo možete da sanjate! Pogana nakindjurena banda spletkarosa i mutivoda, to ste svi od reda, a navodna Raidia nista nego zmija otrovnica! Samo cekajte, docicu vam ja glave! Sve cu vas.." Oči Visja-Eloh su bile slika zahuktalih uragana, a lice zastrašujuće. Dreknuo je toliko glasno da su se zidovi zatresli, proziri tek što nisu popucali, a svi redom bili primorani da zapuše uši. "Dosta!" Zatim je nastavio nešto tišom vikom "sramota me je kako se ponašaš i pričaš kao poremećena žena! Neću da ti se pravdam, jer šta god kažem okrenućeš naopako i čućeš što odgovara tvojoj taštini! Svako gleda po sebi, ja tebi verujem, jer nisam u stanju da učinim greh, a zašto ti meni ne verejuš? Da li zato što beskurpulozno grešiš, opravdavajući sebe neistinom, prebacićeš rado svoje greške drugima i uveravti sebe kako su oni ti, koji greše, a tvoja malenkost nikako? Zar nikada? Da li si bezgrešna?" Vrisnula je "Opet trabunjaš o vrzinom kolu? Uhvatila sam te da živiš pod istim krovom s'drugom, zar nisam?" On se nasmejao glasno, zbog čega je skoro pozelenela u licu, dok su joj se oči ispunile tako silnim ubilačkim besom i mržnjom, kakvu Gala nikada nije videla. Viknula je izbezumljeno "proklet da si! Smejš mi se? Ti si podli đavo, a ne stvaraoc! Vučeš se sa njom meni iza leđa, a oni ti služe kao paravan da te zaklone od ogovaranja i.." Visja-Eloh je ponovo dreknuo glasom da se sve zatrese, koji se jedva može izdržati. "Smesta zaćuti!" Zatim regularnom vikom dodao "ja živim, kao što bih i trebao, sa svojom braćom! Živim pod okriljem unutrašnjeg kruga, a ovo dete, o kom donosiš brzoplete zaključke i koje nepravedno optužuješ je deo našeg Etrela! Verovao sam da ćeš se uz mene postepeno izmeniti na bolje, ali tek sad jasno shvatam da ti nema spasa, pošto si u stanju da vidiš isključivo iskrivljenu sliku stvarnosti iz ljubomore, mržnje i najnižih pobuda!" Gala se silno zabrinula, jer su mu se pojavili crveni prstenovi u očima, što je značilo da ga savladava opasano rušilački potencijal, koji se jako teško kontroliše. Želela je da skoči, da ga zagrli i obuhvati svetom vatrom, tako da se smiri i povrati u normalu, ali nije smela da mu još više oteža situaciju. Vsija-Eloh je zgrabio El ispod miške, govoreći dok je izvodio vani "Došla si da namestiš predstavu i svima zagorčaš život histeričnim lažima?" Vukao je za sobom dok se pomahnitalo derala, pružajući otpor. Vikala je uvrede Gali, onda njemu i plemstvu. Njena dva pratioca, verovatno siroti vilovnjaci dežurne posluge, su im se duboko naklonili i žurno krenuli napolje za njima. Vrata bočne terase su bila otvorena, tako da su mogli i dalje čuti njihovu vrisku i prepirku, a s'velikog prednjeg prozora posmatrati skoro tuču. Ona je nasrtala na njega, trudeći se da ga što više povredi i dodatno nervirala što nije u stanju da ga čak ni okrzne. Vikala je izbezumljeno "ako ostaneš sa njom nosićeš me na savesti! Ubiću se! Ubiću i tebe i sebe! Ja ću ti presuditi pa da si i sto put presvetli stvaraoc!" Ariel je, praćen omanjom grupicom izašao na nezagrađenu bočnu terasu i u par koraka stigao do žive ograde, odakle je mogao da vidi jezivu svađu Visja-Eloh i njegove pomahnitale izabranice. Slušali su kako je Visja-Eloh upitao nežnim, melodičnim glasom, punim molbe, "da li si u stanju da prepoznaš šta istinski želiš? Da li si u stanju da pogledaš unutar svog srca i sagledaš ono za čim oduvek čezneš? O El, zar ne znaš da ćeš posle ovakve predstave još više patiti? Da ćeš.." Prekinula ga je urlajući u suludom slepilu besa "misliš da ne znam šta želim? Želim da svi ovde pocrkaju u najgorim mukama! Želim da navodna Raidia nestane odkle je i došla, to želim!" Ariel mu se telepatski obratio, dok je ona i dalje urlala jezive pretnje i neshvatljive komentare, uz uvrede u slepilu mržnje. "Lesji ti upravo donosi napitak za smirenje, a do tvoje veštine ostaje da nateraš El da ga nekako proguta, makar i na silu, inače će povrediti ne samo tebe, već i sebi učiniti nažao." Visja-Eloh mu je odgovorio "da ne čekam Lesjia već bih davno nestao sa njom i pokušao da je smirim u njenom zamku. Ariel.. ovo mi nije prva svađa.. to ide sve češće i barem jednom mesečno imam slične muke, zato tačno znam šta i kako moram s'njom." Gledali su jezivu predstavu, kako joj otima mali, damski nožić, kojim je zamahnula ka svom stomaku, zatim je na pozornicu stupio Lesji. Pružao joj je napitak, ali mu je prkosno izbila bočicu iz ruke, tako da se s'treskom razbije o pločnik. Lesji se pomerio u stranu preturajući po torbi, pobedonosno je izvadio identičnu bočicu i uz samilostan pogled pun razumevanja je uručio Visja-Eloh, koji je prvo ljubazno zamolio El da popije, bez obzira što je znao da nema svrhe. Čim je odbila, po kratkom postupku je izuvijana energetskim pantljikama, zatim položena na sedište kočije, a napitak joj na silu sasut u grlo, zatim je za njom posle kraćeg razgovora sa Lesjijem ušao i Visja-Eloh. Kočiju je vukao snažni Dagvar, pogodan za duga putovanja i teško prohodne planinske predele, koji bi se najpribližnije mogao opisati kao ogromna, mišićava vrsta pasmine, ukrštene sa medvedom, prelepih mačijih očiju, veća i glomaznija od slona, a daleko brža od konja. Dagvara je bilo teško privoleti na saradnju, jer su bili neobuzdano divlji i preterano voleli slobodu, zato su jedino pojedini čarobnjaci međuodnosne magije imali privilegiju da im služe i to pod uslovom da ih othrane još kao mladunce, jedino je Visja-Eloh kao stvaraoc vilovnjačkog sveta bio izuzetak ovom pravilu. Gledali su kako kočija brzo nestaje unutar otvorenog portala. Pošto su se svi vratili na svoja mesta u glavnom slaonu je zavladala tišina. Bili su zamišljeni, saosećajući sa Visja-Eloh, pokušavali da iznađu najbolja rešenja za njegovu muku, tako da se izbegne tragedija, ili bilo šta od loših scenarija, što bi po svemu sudeći moglo uslediti, sve od obostranog ozleđivanja pa do nasile smrti. Ariel je vodio unutrašnji dijalog sa svojim eteričnim učiteljima, (odnosno vodičima, ili anđelima čuvarima), Koji su mu naglasili kako je Galina uloga u vezi ove drame vitalna i da je primarni zadatak, zbog kog je i stigla u njihovo vreme, upravo da pomogne Visja-Eloh da jasnije sagleda svoj život, a naročito odnos, koji ima sa svojom ljubavnicom. Objasnili su mu kako ona srcem oseća upute izvora i podozreva svoju ulogu u njihovom vremenu, ali se ne usuđuje da to sebi otvoreno prizna zbog sopstvenih strahova i predrasuda u vezi muško-ženskog odnosa i kako bi bilo potrebno da porazgovara sa njom i podpmogne joj da ovu temu jasnije sagleda? Zato je on odmah pozvao da bez pratnje prošetaju vrtom. Već su dobro odmakli i stigli do ruba šumice, kada je ugledala staru, pohabanu i isluženu ljuljašku, za koju je bilo sporno da li će izdržati još jednu upotrebu. Radosno je potrčala, sela i zaljuljala se, pre nego što je Ariel uspeo da je spreči. S'nevericom je posmatrao visinu do koje je tako brzo dospela, gledajući da li će pre pući daska, ili konopci nagriženi vremenom, možda ipak i izdržati pod prejakim naponom Galinog tempa? Nestrpljivo je čekao da završi s'ljuljanjem, sve češće joj napominjujući kako je vreme da krenu nazad. Najmanje pun sat je cupkao u mestu i škrgutao zubima, jer kao nosioc ekstremne moći volje ne samo što nije imao dovoljno strpljenja, nego kada dobije zadatak, ili kao sada upute, imao je preteranu potrebu da ih izvrši što preciznije i u najkraćem mogućem roku.
Posle silnih molbi konačno je uspeo da je privoli da porazgovaraju, zato je stražarno dopratio do prve klupice i seo pore nje. "Galijena.. Raidia.. da li podozrevaš zbog čega sam te pozvao da nasamo popričamo?" Odmahnula je glavom, bez obzira što joj srce šapuće o istinskim razlozima njenog puta u prošlost. On je uhvatio za ruku s'pogledom punim milosti i iskrene ljubavi, pred kojim puca i najsnažnija odbrana, ili kao sad -njena zabluda. "Osećam da podozrevaš kako je potrebno da pomogneš Visja-Eloh, da ga razbudiš i otvoriš mu oči, jer je predugo u noćnoj mori, zaslepljen bahatom strašću bez ljubavi, koja povređuje i posle sadističkog užitka ostavlja gorak ukus i nečistu savest?" Galini bledi obrazi su se naglo zarumeneli, dok je spuštenog pogleda odgovarala. "Toliko sam se trudila da sakrijem od sebe istinske razloge svoje posete ovom vremenu. Međutim, sada, kada mi i ti donosiš upute više ne mogu da se pretvaram i pokušavam da se izvučem. Opet istina je da sam prestravljena i da bih najradije pobegla drhteći od straha, samo da znam kako je moguće sakriti se od namenjenih lekcija i volje izvora. Ariel.. ja sam kukavica. Plašim se.. jer ukoliko se umešam on će se zaljubiti u mene toliko, da pošto odem ostane slomljenog srca, što je pored njegovog sudbinski određenog tragičnog puta ravno najstrašnijoj propasti. Gospode, Gospode.. kidam se iznutra i prosto ne znam kako da pomognem i ublažim tragediju? Kako? Kako?" Skroz joj se približio i podigao lice k'sebi. "Lako. Prati naloge izvora i neprekidno traži da čuješ upute, zatim ih ostvari do detalja, jer ćeš samo na taj način biti bezgrešna, a sve što treba -biće. Seti se da je čak i ono što prividno izgleda zastrašujuće, ili bezrazložno tu sa svrhom i istinski nema nameru da povredi, već nauči i ojača?" Tužno se osmehnula. "Da, tako je. O Ariel.. prosto čeznem da mi makar samo jednom doneseš blažene upute, kojima ću se obradovati? Pa opet jasno shvatam da sve dok ne završim svoje lekcije to neće biti?" Odmahnuo je glavom. "Nažalost neće." Naglo je zagrlio i pritisnuo uz sebe. "Oprosti mi što nisam u stanju da te zaštitim od namenjenih životnih lekcija? Zato čvrsto reši da što pre naučiš i ojačaj? Koliko god da je teško izdigni se iznad svih privida strahova i sagledaj ih višim umom, tako da čim nastupi razumevanje budeš u stanju da ih osveštaš u svetoj vatri ljubavi?" Mazio je po glavi, dok je osećala silnu ljubav bez tenzije, baš kao što joj je nekad pružao Ariel iz njenog vremena, kada su bili deca. Toliko je uživala da bez svoje volje bukne vatrom Ridie, zbog čega je Ariel goreo od toliko snažne ljubavi, kakvu nikada ranije nije doživeo. Međutim uragan njene ljubavi mu je magnetno otvarao strastveni potencijal, a misli pokretao u ne dozvoljenom pravcu, zato se jedva sabrao i brzo podigao. "Vreme je da krenemo nazad?" Klimnula je glavom, silno zahvalna što je nadvladao požar strasti, koji toliko često ume da zaslepi i pomuti razum muškom rodu. Taman su otvorili ulazna vrata, kada su začuli prodoran zvižduk, zatim i telepatsku viku da sačekaju, a svi iz unutrašnjeg kruga i pola vilovnjaka iz njihove družine su ih mimoišli i izjurili napolje, žureći u susret pridošlicama. Ugledali su ogromno, vitko stvorenje slično daždenjaku, kako im se munjevito približava glavnom stazom, noseći na leđima poznatog, dragog gosta. Gaverid, Ariel, Vizer i Avalon su požurili da mu pomognu da siđe i rasedla svog ljubimca, zatim napoji vodom i posluži punom korpom voća u nagradu. Rafael, Atieri i mali Dar su stajali pored Gale objašnjavajući joj, da će upravo upoznati jednog od dvojice zadocnelih iz unutrašnjeg kruga. Još dok im se približavao čuli su ga kako odgovara na pitanja. "Elzijel je ugruvao zadnjicu od predugog puta, zato je sišao i ide peške pored svog Pelura (omiljenog vranca), uz dvojicu gardista iz naše pratnje, dok su svi drugi ostali u zamku Zlatne Sunčeve Svetlosti, kao ispomoć pripremama za sutrašnji bal. Lepo sam mu rekao da otvorimo portal usred vaše sobe za primanja, jer bi stigli cela tri dana ranije, ali je on neizostavno morao da svrati u posetu svojoj izabranici i ugovori sve detalje oko sutrašnjeg bala. Morao je da privoli svoju dragu da ovaj put ne piše dugačka izvinjenja, već je bezbedna da se odazove pozivu, pošto nakaradna furija poštovanog stvaraoca retkim čudom neće biti prisutana. Uh! Inače jedva smo vas pronašli i pored svih telepatskih smernica dvaput smo uspeli da omašimo skretanja, lutajući po periferiji Veldear šume kao sumanuti. Već sam se uplašio da ćemo lutati do mraka i poraženo otvarati portal nadomak cilja." Avalon ga je zviznuo bratski po leđima toliko snažno, da jedva održi ravnotežu. Pridošlica se nasmejao glasno. "Neću da se bunim zbog ovako "umilnog" udarca, jer je daleko podnošljiviji od batina iz milošte, koje deli presvetli stvaraoc, tako da ljubavlju satre žrtvu!" Svi su vrištali od smeha, a Ariel zamahnuo ka njemu šaljivo rukom vičući "Upotrebiću vaspitne mere Visja-Eloh, ako se pod hitno ne predstaviš našoj dragocenoj sestrici, koja je doputovala hodnicima vremena, samo da zaključi, kako nisu baš svi iz Etrela dobro vaspitani?" On joj se odmah naklonio i džentlmenski uhvatio za ruku govoreći "Zovem se Tijerion Nejzar Darvem od Gerhida i nosioc sam zlatnog zraka moći, baš kao i moj godinu dana stariji brat od strica Gaverid. Silno se radujem što ću i u ovoj inkarnaciji imati prilike da uživam obgrljen svetom vatrom Raidie." Gala nije stigla do reči, jer je mali Dar izdeklemovao njeno ime i titulu, a Tijerion uzvikuo "ne mogu da verujem? Dragocena Raidia je ustvari naša rođakica iz budućnosti? To je čudo neviđeno i vredno da se luta ne samo pola dana, već i više godina po šumi!" Gala je po njegovom izgledu zaključila, kako on mora biti Atrionova inkarnacija u ovo mirno i prekrasno staro vreme, s'obzirom da je imao zlatnastu boju tena i nežne, sanjalačke svetlo plave oči. Još dobrih pola sata su se zadržali u veseloj priči ispred ulaznih vrata, sve dok nije pristigao i poslednji iz unutrašnjeg kruga, koji je odmah pritrčao i učtivo naklonio Gali. "Ime mi je Elzijel Dijamed Veltari od ljubičaste zvezde Edelema. Presretan sam što nenadano srećem Raidiu, koja nikako da se inkarnira u našem svetu, dok je cela populacija željno isčekuje već generacijama. Mi smo osmi-deveti, a u nekim plemićkim porodicama čak dvanaesti do petnaesti nosioci zraka moći, okupljeni oko stvaraoca, jedino nam sveta vatra nedostaje. Istina šapuće se okolo da je nekim čudom Miha-El trenutno prisutan u našem svetu, ako je verovati nepotvrđenim izvorima? Priča se kako je rođen u Vihril šumi, gde i danas živi u samoći i pomaže gde god ga izvor uputi. Jedino naša sestrica Raidia nikako da nas udostoji svoga prisustva, pitam se zbog čega je to tako?" Gala se smešila, dok su svi fascinirano posmatrali zeleno žute oči obrubljene tamno plavim prstenom, s'bezazlenim pogledom iskrene ljubavi, koja je u stanju da raskravi zaleđena srca i zabludele dozove ispravnom putu. "Raidia je preosetljiva i u nekim svarima previše lomna, u drugim opet izuzetno snažna, zato verujem kada konačno dođe da se mora zakloniti u štitu svoje braće. Do duše ja nisam bila ni pola sata u ovom vremenu, a već sam trčeći u zaletu naletela na Visja-Eloh, zatim Gaverida i Lesjia. A pošto sam odjurila da mi Visja-Eloh ne vidi kompromitujuča sećanja na svoju buduću inkarnaciju, zavrtelo mi se u glavi toliko, da se stropoštam nizbrdicom, samo da bih pala ravno u Avalonovo naručje. Zato se iskreno nadam da će i prvo-inkarnirana Raidia u ovom svetu, privući svoj Etrel k'sebi i obratno?" Avalon je vikao smejući se glasno "ne brini draga sestrice, kad god ti se zavrti u glavi toliko, da ne izbegneš tumbanja, potrudiću se da ti se nađem pri ruci? Šta ćeš lepše nego da ti Raidia padne s'neba direktno u ruke?" Smejući se, konačno su ušli unutra i naišli na postavljen sto za zadocneli ručak u trpezariji, koji su im Elzijel i Tijerion doneli po naredbi kraljice, s'porukom za njene sinove da ne preskaču obroke zarad zabave! Gaverid i mali Dar su se smejali iz sveg srca. "Naša brižna majka nas jako dobro poznaje i naravno otkrila je tajnu kako nam je vrsna zabava važnija od jela? Nisam ni sumnjao da će biti tako, ma da ćemo se nas dvojica i dalje truditi da to ne bude očigledno baš svima? Zar ne moj mali brtiću?" Naterali su i Galu da im pravi društvo i pojede par zalogaja, a posle obeda razišli uz dogovor, da se za tri sata nađu dole kod bazena. Gala nije bila sklona odmoru, ali je ipak kao dobro vaspitana princeza Gerhida pristala da na kratko odmeditira u svojim odajama. Nije dugo pričala sa svojim eteričnim učiteljima, kada je začula tumbanje nameštaja i udarce o zid u susednoj sobi Visja-Eloh i bez razmišljanja krenula da vidi o čemu se radi? Osećala je njegovo prisustvo i znala da mu treba pomoć, još pre nego što je otvorila vrata i ugledala ga kako baulja pridržavajući se za nameštaj i ruši na krevet. Pomogla mu je govoreći zabrinuto "Idem da pozovem Lesjia!" On je brzo zgrabio za misicu. "Nema svrhe." Stajala je neodlučno i posmatrala ga, zatim mu pomogla da se smesti i legne višlje na krevet. Skoro sva odeća mu je nestala, otkrivajući duboku ranu blizu srca, koja je obilno krvarila. Uzviknula je "Gospode Bože! Moram hitno po Lesjia.." i htela da izjuri, međutim on je ponovo ščepao za ruku. "Stani? Tu nema.. isceliteljske pomoći. Iskopala je.. no.. novi otrov, na koji nisam.. imun. Moram.. moram smesta da uništim ovo telo.. i.. i načinim novo. Ne brini.. to je.. tek.. tek dečija igrica.. za mene." Teško je pričao, orošenog čela, goreo je iznutra i bio u prejakim bolovima. "Od.. odmakni se.. malo?" Ipak je telepatski pozvala Lesjia i sve što se dešava dojavila Arielu, koji je bio u štali sa Tijerionom, posmatrajući duhovnim očima kako se telo Visja-Eloh vodoravno izdiglo, a zatim ga obgrlila sferična zvezdana tama. Stari materijalni oblik je nestao u bljesku svetlosti, zatim je započeo da gradi novu matricu fizičkom telu. Njegovi eterični učitelji su potpomagali ovom procesu, zato je i ona bljesnula svetom vatrom i ulivala je unutar zvezdane tame zaštitnog jezgra, unutar kojeg je vodoravno lebdelo njegovo večito energetsko telo. U sobu je uleteo Lesji, a par minuta za njim Ariel i Tijeron, a za njima i svi ostali iz unutrašnjeg kruga. Gala im je telepatski objasnila sve po redu. Ceo njihov Etrel je okružio krevet i ulivao sopstveni potencijal, kao ispomoć svom duhovnom bratu Visja-Eloh. Stajali zatvorenih očiju stopljeni u jedan otkucaj srca, baš kao na prenosima, svesni svega što se dešava unutar tamne zvezdane sfere.
Konačno, sfera se naglo rasformirala, a novo materijalno telo Visja-Eloh spustilo na krevet, dok su svi iz unutrašnjeg kruga otvorili oči, čekajući u tišini da progovori. Činilo se da Visja-Eloh spava, zato su posedali na najbliža mesta po sobi, gledajući kako ga Lesji pregleda. "On je u dubokom snu, koji mu je verujem trenutno neophodan. Ne znam koliko će dugo spavati, možda tek sat-dva, ili par dana, što zavisi od jako puno činilaca. Prevashodno od pravilno izvedene materijalizacije na svim auričnim nivoima, naročito 1,3,5 i 7, gde ne verujem da je bilo i najmanje greške i s'druge strane od njegovog psiho-emotivnog stanja, a s'obzirom da je prethodno doživeo jezive stresove, verujem da bi ovde mogli pronaći potrebu za zdravim snom i podužim odmorom unutar središnje zvezde? Mišljenja sam da bi ga svi osim mene mogli ostaviti da se na miru naspava, a ukoliko bude dodatnih problema, ili potrebe, istog trenutka ću vam dojaviti?" Nije samo Lesji ostao uz njegovu postelju, već i Gala. Ariel je posle kraće rasprave kapitulirao i dovukao joj fotelju sa suprotne strane od Lesjieve i krenuo sa svima na prethodno dogovoreno kupanje u bazenu. Pošto je isteklo sat vremena do u sekund, Visja-Eloh je otvorio oči. Primetio je Lesjia kako drema u fotelji i nagnuo se ka Gali, hvatajući je za ruku, zbog čega je naglo otvorila zabrinute oči. Pokazao joj je da bude tiha i poveo do njene sobe da popričaju. Kada su se smestili za njen okrugli sto u kulici, progovorila je skupljenih obrva. "Lesji će nam teško zameriti što smo tek tako nestali, a da mu se makar ne javimo? I da li si ti zaista dobro? Jer.." On se nasmejao glasno. "Fizički se osećam bolje i jače nego ranije, ako na to misliš? Međutim.. upravo sam u nezavidnoj situaciji, koja mi stvara emotivno rasulo mnogim nedoumicama. I.. Gospode, ne znam ni sam kako da sročim i nekom toliko čista srca, stidljivom i nežnom objasnim rečima? Upravo pokušavam da pronađem prigodne reči i sročim govor, ali podozrevam da će te i najblaže rečeno u najmanju ruku šokirati?" Zastao je gledajući je prekrasnim zvezdanim očima, samilosno, s'dubokom naklonošću i ljubavlju. "Osećam i znam da si ti moj spas. S'druge strane se kidam što nekoga toliko mladog i neiskusnog uvlačim u probleme ovakve vrste." Uhvatila ga je za ruku suznih očiju. "Znam da sam ti spas i da sam samo zbog tebe doputovala vremenskom spiralom, jer mi je Ariel danas saopštio zvanične upute, koje podozrevam otkad sam stigla. I zato slobodno pričaj samnom? Uostalom bez obzira na godine, ja sam puno iskusnija nego što se čini.." Prekinuo je preglasnim smehom, izvinjavajući se odmah zatim, dok ga je Gala gledala crvenog lica namrgođeno. "Oprosti mi drago dete, nisam mogao da se suzdržim?" Odbrusila je "nisam želela da pričam o tome, međutim ja imam puno ljubavnika! Zaista.. puno i dva muža! Istina da se plašim fizičkog spajanja, svega grubog i užasavam same pomisli da imam više ljubavnika i zato mi moj nebeski otac šalje strašne lekcije u obliku novih učesnika, čak.. čak i na novoj planeti, opet su tu Ariel i Visja-Eloh.." Jedva se suzdržao a da se ne nasmeje glasno. "Kada sam ti prelistavao sećanja naišao sam na to što zoveš spajanjem. Istina, video sam tek delić toga, međutim nepomično ležanje bez garderobe čak ni izdaleka ne podseća na pravu stvar, zar to ne znaš?" Zacrvenela se sve do vrhova ušiju, namrgođeno odmahujući rukom. "Ne znam! Kako mogu da znam? Nikada nisam videla kako to izgleda sa nekim drugim? Ustvari jesam! Videla sam delove poremećenog Arielovog iskustva, kada me je varao sa mnogo drugih žena, a to je za mučninu! I ne samo njegova već i Kazdirova, Azreina i Gidareva sećanja od ranije i.. i sve je to bez ičega lepog, bez mrvice iskrene ljubavi. Tu idu toliko isprazne emocije, uz milion loših misli, to je tek pretvaranje, koje nikada neću moći da shvatim? Šta vredi što se ne stide, što smeju sve da urade i pogledaju muško telo, kada se ne vole? Čak ni ne uživaju u tome, pa opet to jako žele i rade? Istina.. ja tu ništa ne razumem, čak.. čak ni ne znam da li to i oni sami mogu da razumeju? Nema ekstaze, nema eksplozija, nema ljubavi? Onda čemu to?" Pažljivo je saslušao ozbiljnog lica. "Onda tek mene nećeš biti u stanju da razumeš, jer su moja iskustva obojena tmurnim tonovima. Osećaj kontrole i nadmoći zna opasno da zanese pri vođenju ljubavi. Kada imaš odrešene ruke da gospodariš nad nekim, ko će voljno učestvovati u svim tvojim zamislima i bubicama, gore je od najopasnije navike. Kada nađeš nekog, ko će ti ostvariti i rado učestvovati u svemu ma koliko zahtevno, ili bolno bilo, ume -malo je reći da zavede." Začuđeno je pitala "Zar ti se to toliko jako dopada? Ali zašto? Da li ti nju iskreno voliš? Da li je ona u stanju tebe da voli? Jutros, kada je besno uletela u kuću ja nisam imala utisak da unutar nje postoji trunka dobrote, ni i jedno jedino iskreno osećanje, osim najnegativnijih htenja i stremljenja. Njoj nije važna tvoja ljubav, već ono čime možeš da joj doprineseš. Važno joj je šta će svet reći i šta drugi misle. Puno joj je važnija taština, da je ne ogovaraju kako je stvaraoc ostavio i pronašao drugu ljubavnicu, nego što te iskreno voli i želi pored sebe. Iznad svega joj je bitno da bude sa tobom samo zato, jer je drugačije neće pozivati na primanja i ako te izgubi više neće biti poštovana, niti moći i dalje da se kreće među uglednim društvom. Ona žudi da bude iznad svih, da je poštuju, bez obzira što to sama ne zaslužuje, ona veruje da je njeno postignuće što je tebe očarala i samo zato ne želi da te izgubi, da li si svestan toga?" Sarkastično se osmehnuo. "Gospode! Upravo si me nokautirala istinom! Ti si opasan mali stvor, koji nema dlake na jeziku? Čak se ni Ariel nije usudilo da mi ovako otvoreno sruči istinu u lice. Ipak hvala ti. Trebalo mi je otrežnjenje." Začuđeno ga je posmatrala. "Nije moguće da sve ovo nisi i sam dosad zaključio?" Potsmevao se sam sebi "nećeš verovati, ali nisam. Za mene je opasno da izgubim glavu za ženom, jer me prejake emocije drže u mraku za mnoge stvari, naročito u vezi nje. I nisam u stanju da sagledam jasno našu vezu. Vidim ono u čemu sam grešim, međutim njoj gledam kroz prste i imam tendenciju da oprostim neoprostivo i pređem preko onog što niko ne bi. Hmm.. zar zaista misliš da me ona ne voli? Da je samnom samo zbog ugleda?" Gala je odmahivala glavom začuđeno. "Zar me nisi čuo? Uh! Kada osoba ne oseća da ima bilo kakvih vrednosti, kada sama po sebi nije dostigla bilo šta značajno, niti želi da se pomuči i sama stekne vrline, onda je puno lakše pronaći nekog, uz kog će joj biti sva vrata otvorena, zar ne misliš tako? Ili u njenom slučaju, uz koga će dobiti sve što poželi i samim tim što je s'tobom naćiće se tamo gde nikada sama ne bi dospela, a to su kraljevski balovi, domovi plemstva i primanja, o kojima se priča po celoj zemlji, zar ne? Ona se oseća iznad drugih samo zato, što si od svih vila baš nju izabrao! Isključivo se na to svodi njena ljubav prema tebi, ako se to može nazvati ljubavlju, a ne taštinom?" Jasno je opažala da on još uvek nije doživeo prosvetljujući "aha" momenat. "Gospode? Zar još uvek nisi u stanju da progledaš? Dobro reci mi gde je El bila pre nego što te je zavela? U kom se društvu kretala? U kakvoj kući je živela? Da li je imala iskrene prijatelje? Da li je dostigla bilo kakav stepen veštine? Slikala, pisala, svirala dobro, razumela magiju, izučila neki zanat, sama umela da načini lepotu rukama? Možda imala sretan život? Da li je sama sebi mogla da načini sretan i zabavan život?" Prebledeo je i izgledao kao nokautiran. "Tek sada počinjem da shvatam. Preterana emotivnost mi neretko zapinje nogu, a kada se vežem uz nekog i bolećivo zaslepljuje. I odgovoriću ti na pitanja, ne samo da utolim tvoju znatiželju, već i sebi pojasnim stvari. El nije imala ni porodicu, ni prijatelje. Živela je u staroj, trošnoj, neurednoj, drvenoj kućici od dve prostorije, nedaleko od Naviona u Virhil šumi. Uglavnom je živela od tuđe milostinje, što nije neobično za neudatu vilu bez roditelja i rodbine. Kada sam je upoznao imala je puno udvarača i par ozbiljnijih prosaca, koji su je često posećivali. Jedan od njih.. imućni mladi trgovac iz Naviona bio joj je ljubavnik. Jedno veče sam došao u posetu i zatekao ih u krevetu, što joj naravno nisam dozvolio da sazna. Njena tragična prošlost, s'teškim detinjstvom me je neobično snažno pogodila, jer sam do tada naivno verovao kako tako nešto nije moguće iskusiti u mom svetu. Na početku našeg poznanstva bila je slatka kao med, šarmantna i barem se trudila da bude pristojna, što već godinama nije slučaj. Nemoj da misliš pogrešno, njena izvanredna lepota mi nije ništa značila, niti sam shvatao da bih ja kao stvaraoc mogao imati s'bilo kim strastvenu vezu, a mogućnost da budem s'njom u krevetu mi nije padala na pamet. Suprotno. Imao sam silnu potrebu da joj pokažem bolji put, ostvarim želje u nadi da će biti sretna i krenuti putem napretka. Načinio sam joj mali zamak u kom me je i zavela pomoću napitka. Ovaj oblik, koji ti nazivaš Kazdir, uzeo sam prvi put tada da joj ostvarim želju i vodim ljubav sa njom, što me je sasvim poremetilo. Taj čin me je fascinirao, bio sam očaran njome. Dao sam joj imanje sa prekrasnom vilom i vrtom i još par kuća na primorju, svuda gde je htela. Silne poklone, haljine i materijalne stvari, sve za čim joj srce žudi. Veruj mi.. u početku je naša veza bila sasvim drugačija, daleko iskrenija i sretnija. Nas dvoje nikada nismo mogli da budemo dugo vremena zajedno, tek po par dana mesečno, najviše celu nedelju, jer nam moje obaveze nisu dozvoljavale, osim toga ne pripadam samo njoj, već i našem Etrelu, zatim svom narodu i svemu stvorenom. Istina da sam unutrašnje poslove predao kralju Rejvanu još pre desetak generacija unazad i da sadašnji kralj Gerhida, čarobnjačka veća, škole i magijski redovi mogu i bez mene, a sporove bi se našao i neko drugi da vodi i rešava, pa opet, dokle god sam tu, ove obaveze prvenstveno čekaju na mene. Srećom, njoj to nikada nije smetalo, suprotno, insistirala je da budemo zajedno na svim prijemima, naročito balovima, a osim toga da se viđamo samo druge po redu nedelje u mesecu, kada imam najmanje obaveza. Kada tako pogledam.. čini mi se da si sasvim u pravu, a ja sam tek glupson, slep u svojoj potrebi da budem dosledan i odan ljubavi, koja postoji isključivo u mojoj uobrazilji?"
Galine oči su blistale silnom ljubavlju, samilosno, a milost su naglo zamenile nestašne iskrice volje. "Ti si iznad svih i svega, najmudriji od svih, koje poznajem, dubljih, toliko iskrenih emocija, da uznesu do neslućenih visina i očaraju za života, pa opet nisi u stanju da sagledaš vezu sa svojom izabranicom, a to potvrđuje moj zaključak, kako fizički odnos kvari svaku vezu i otežava život. Sve dok je prisutan drugarski odnos, a veza isključivo platonska, bićemo sretni i uvek zadovoljni, bez trzavica, uspona i padova, sve će teći glatko i kako treba. Čim se umeša strast i magnetna privlačnost, gubi se glava, sve postaje naopako, pati se i boli i ništa nije kako treba. Eto, ti čak nisi u stanju da jasno sagledaš svoju vezu i pristrasan si samo zato, što se umešala strast. Mišljenja sam da žene lakše kontrolišu sebe pri bezglavoj strasti, dok muški polude i u stanju su da urade sve, čak i grešne stvari, samo da zadovolje svoju želju, ili kao ti sada, ne vide ono što je svima očigledno?" Naglo je ustao i pružio joj ruku. "Da li bi samnom prošetala negde?" Klmnula je glavom radosno. "Nećeš verovati, ali baš sam malo pre pomislila na to. Ili.. uh zlice, ti si mi gledao misli?" Nasmejao se preglasno, posmatrajući je istim nevaljalo-sarkastičnim pogledom punim živih iskrica, samopouzdano baš kao Kazdir. Čim mu je pružila ruku, našli su se na blic kraj Lesjija, gde mu je ostavio poruku na krevetu, zatim ih teleportovao do kamenog šetališta pored mora, u centru živog, bučnog grada. "Da li znaš gde sam te doveo?" Odmahnula je glavom, blistajući čistom srećom i silnom ljubavlju, koja ostavlja bez daha. "Bože.. blistaš kao nebeski dragulj neprevaziđene lepote." Odmahnula je rukom i za časak namrštila. "Uh-jao! O svemu drugom mi pričaj, samo ne o mojoj blistavoj lepoti! To ti je zabranjeno! I gde smo stigli? Ovo je izgleda poprilično veliki primorski grad? Čudim se što mi ne izgleda poznato? Ili se toliko vremenom izmenio da.." On je prekinuo, "ovo je Vresija od Edelema. Pogledaj? Zamak i imanje našeg poslednje prispelog brata Elzijela nalazi se gore na onoj uzvisini?" Odgovarala je skakućući razdragano prema trgu. "Hajde da istražimo ovaj grad? I eto, ovde nikada do sada nisam bila, ali znam da se nalazi pored oblasti Nihmelia, gde moja porodica Gerhida ima prelepi letnjikovac Lehjeidar. Znam i da je ogromna oblast Vikzermaka, velika koliko pet i po onih do mora, odmah iza Vresije Edelema; a sa druge primorske strane nalazi se strma, planinska oblast Redentala, slabo naseljena vilovnjacima, u kojoj žive mnoga plemena promenjivih? Još da ne zaboravim da napomenem zanimljivu činjenicu, kako planine Redentala kopnenim delom zaklanjaju Veliki Zaliv Sirena, koji prvo morem Sirena, pored kog upravo šetamo, a nadalje okeanom Izlen krije mnoštvo malih ostrva, istačkanih kao središnji put najdubljih dubina, o kojima se priča da neretko blizu dna poseduju mnoštvo portala, kojima se može dospeti u svet ljudi?" Pomazio je po glavi, posmatrajući je fascinirano. "Tačno. Drago mi je što poznaješ moju zemlju. I u pravu si, sirene čuvaju par portala na morskom dnu, koji nisu u stanju da odvedu isključivo do sveta ljudi, već i gde god se poželi. S'tim što su im zakoni jako strogi u vezi ne dozvoljenog otvaranja portala, tako da one, koje to učine obično ostaju izgnane, tu u svetu do koga su i stigle portalom. Ti si genijalno malo biće i dok razgovaramo ja nemam utisak da si toliko mlada, već daleko zrelija od svojih ništavnih sedamnaest godinica. Pre nego što smo krenuli, rekla si mi da sam najmudriji od svih koje poznaješ? Veruj mi čudo bi bilo da je drugačije, jer sam izuzetno star, ne bi verovala koliko sam se dugo zadržao unutar sopstvenog stvaranja? Ili.. hmm.. možda sam i mlađi od tebe celih sedamnaest i po godina?" Nasmejala se glasno. "Razumem! Zlice, dakle to je bilo nevaljalstvo? Hteo si da me zbuniš? Ali ja tačno znam na šta misliš! Od nastanka si u svom svetu i zato kažeš da si jako star, dok si danas načinio novo telo i s'tog stanovišta star si svega par sati, zar ne?" Dok su hodali, njegov preglasan smeh je izazivao znatiželju prolaznika, trgovaca, grupe čarobnjaka, muzičara, koji su svirali i raznih umetnika na trgu, pa čak i tročlane porodice promenjivih, koja se zadesila u blizini. "Ti si malo čudo! U svom predugom životu među vilovnjacima, promenjivim i mnogim drugim inteligentnim vrstama bića, koje naseljavaju moj svet, nikada nisam naišao na toliko svesnu i pametnu mladu devojku." Skakutala je pored njega veselo, klateći zajedno sa svojom i njegovu ruku, kojom je držao. "To je zato moj dragi brate, što ja nisam samo mlada devojka, već i visokosvesni nosioc zraka moći, zar si to zaboravio?" I dalje se preglasno smejao, kada se naglo istrgla i kao metak poletela trgom. S'nevericom je posmatrao kao jurca za malim čupavim Nahmarom, zatim vere uz drvo u poteri za njim. Sustigao je, zgrabio za struk i spustio kraj sebe, zatim našao u vazduhu do belog čupavca i već za par trenutaka joj ga predao u ruke. "Gotovo je, shvatili su ko sam! Eto nam muke! Sada se nećemo izvući a da ne slušamo dosadne počasne govore od po par sati i ode mojoj malenkosti. Biće bolje da se smesta teleportujemo u neku mirniju uličicu?" Dečak od nekih sedam-osam godina je trčao iz sve snage prema njima vičući "Pronašli ste mog Nahmara?" Dok se sve više njih okupljalo u blizini. Visja-Eloh je po kratkom postupku oteo Gali, a predao dečaku njegovog ljubimca i pomilovao ga po glavi. Zatim mu šapnuo "U dvorištu ti je kućica i ogrđen prostor za Nahmara, tako da ne brineš što ti roditelji ne daju da ga i dalje držiš u kući? Dečak mu se naklonio, dok je on zgrabio Galu za ruku i nestao. Pojavili su se na vrhu strme uličice, s'izlazom na more. "Znam gde mogu da te odvedem!" Teleportovao ih je na visoku, ograđenu, kamenu terasu restorana, čiji se egzotični vrt spuštao sve do mora. "Draga princezice od Gerhida, da li bi mi učinili tu čast da večerate u mom društvu? Vrtela je glavom smejući se vragolasto. "Zlice, eto pristaću, samo zbog preteranih učtivosti i džentlmenskog ponašanja?" Njegov preglasan smeh odjeknuo je polupraznom terasom. Pomogao joj je da se smesti za sto, zatim krenuo unutra. Vratio se ozbiljnog lica, praćen celom svitom osoblja, koje se zdušno staralo da im sve bude po volji. Telepatski joj je govorio "baš ovakve scene sam hteo da izbegnem! Ovo je moja noćna mora! I gde god da se zadesim po pravilu nema drugog ishoda. Silno zavidim anonimnim vilovnjacima. I sada, kako da ih se ratosiljam?" Gala je ustala, naklonila im se i izgovorila toliko šarmantno, bezazleno i slatko, da je on bio očaran i zatečen. "Oprostite, došli smo kod vas na večeru zbog poverljivog razgovora, zato smo hteli da vas zamolimo za izdvojeni sto u slabo posećenom kutku?" To je izazvalo izvanredan efekat. Dobili su počasni sto na višoj trasici iznad ove, koja obično nije služila za goste, dok se posluga restorana zadržavala najkraće što može uz njih. Visja-Eloh je posmatrao s'preteranim oduševljenjem, skoro zaljubljeno, što joj se ni malo nije dopadalo. "Ti si čudo neviđeno! Ja se ovog nikada ne bih setio. Na fin način si ih ostrirala (matirala) u jednom potezu. Počinjem da razumem Kazdira i Valhiju što su očarani tobom za života. To nije ni malo teško postići, dok posle tebe sve druge vile izgledaju nepotpuno i prosto groteskno." Naglo se podigla dok su joj mačkaste oči ljutito varničile, dograbila ga je za krajeve revera i sasvim blizu lica odsečno odbrusila "Ne usudi se da se zaljubiš u mene! To ti je nedozvoljeno!" Preklopio joj je ruke kada je htela da se odmakne, primakao još bliže sebi i kratko i bučno poljubio u usta, s'toliko radosti u očima, da je ostala zbunjena i skroz poražena. "Ja te obožavam! Ne postoji ništa šarmantnije, medenije i lepše od tebe." Naterao je da mu pravi društvo i pojede par zalogaja. Posle toga je pijuckala svoj koktel i čekala da završi sa jelom, gledajući zalazak sunca. Palo je veče kada je prenuo iz meditacije otvorenih očiju. "Gde si odlutala moje milo dete? Pričala si o meni sa svojim eteričnim učiteljima? I šta su ti rekli? Da čujem?" Odgovorila je zamišljeno, "neprekidno viču kako sam dužna da ti pomognem?" On se smešio, hvatajući je za ruku, posmtrao je njen dlan i šarao po njemu prstom, zbog čega su joj krenuli žmarci duž kičme. "Voljno se predajem u ove male ručice? I skroz sam ti na milost?" Zagrcnula se koktelom, dok joj se skoro kosa digla na glavi od muke zbog njegovih reči. Naglo je ustala i istrgnula ruku. "Preklinjem te nemoj? Budeš li se zaljubio u mene patićeš! Molim te budi pametan? Otićiću, a tebe čeka.." Izdao je glas, tako da je jedva zadržavla suze. Ostavio je na stolu poveću vrećicu sa zlatnicima, draguljima i kovanicama od grijema, bez reči zaglio, dok je osećala kako joj temperatura raste, a fizička slabost sve više obuzima. Kada je otvorila oči stajala je tik kraj njega u otmenom salonu nepoznate kuće. "Gde.. gde si me to doveo?" Poveo je do prozora. "Sasvim smo blizu Vresije od Edelema. Šteta što još uvek nije dovoljno toplo za kupanje, jer imamo sopstvenu plažu u dvorištu. Ovo je jedan od mojih letnjikovaca." Vrištala je unutar sebe od muke. "Naša braća će se zabrinuti za nas, zato bi trebali da se odmah vratimo? Ne valja da budemo sami u praznoj kući! To je najstrašnije od svega.. ja.." Stajao je iza nje, dok je osećala kako je njegova strast sve zahtevnije prisvaja, vrištala je u sebi od muke i razmišljala kako da pobegne i izvuče iz klopke? Iz otvorene šake su mu poletela sićušna magijska svetla, slična svitcima, dajući čaroban izgled prostoru, bezbrižno ploveći blizu stropa. Naglo je okrenuo ka sebi i zagrlio, zatim sagnuo do njenog lica. "Dobro, šta je toliko strašno? Da li ovaj zagrljaj?" Približio joj je usne, "poljubac?" Koliko god se trudila da izmakne glavu, na kraju je poljubio. Podigao je uz sebe, dok se osećala sve lošije. Gubila je snagu, a temperatura joj je naglo porasla.
Kada je otvorila oči sedela je u njegovom krilu na krevetu u čudesno lepoj spavaćoj sobi. Pogledala ga je u oči i zanemela. Gledala je svoga Kazdira. Sa nevericom je slušala "Zvezdice, zar me ne prepoznaješ?" Zbunjeno ga je posmatrala govoreći pometeno "ti.. ti se opet igraš samnom? Ubićeš me tako! Ja.. ja.." Glas joj je prepukao, počela je da jeca i plače do njegovih grudi od silnog stresa. "O moja zvezdice, zar ne znaš da sam u nemilosti zbog tvojih suza? Vidi? Silno sam se namučio da ih dobavim.." Iza leđa je izvadio prelepo dekorisanu kutiju papirnih maramica, dok ga je ona stiskala ponavljajući kroz suze "pronašao si me? Kazdir? Ti si.. ti si.." nije mogla da prica od nakupljenih emocija, zato je telepatski nastavila "nadala sam se da ćeš me i ovde nekako pronaći, bez obzira što su slabe šanse, verovala sam u to. Toliko bih da te zarobim svojom ljubavlju i ne dozvolim da odeš, ali znam da je to greh i da je sada nemoguće. Ja sve volim, čak i najgore zlice, ali mi ti trebaš. Samo ti mi trebaš. Onoliko koliko ja trebam drugima, ti si meni neophodan." Držao joj je maramice i čim je bučno obrisala nos, poljubio je sa toliko žara, da je počela da drhti iznutra, duplo više nego od groznice, koju je malo pre dobila. Šaputao je "i ti meni trebaš, moje milo dete, trebaš mi toliko da boli. Čini mi se da ću bez tebe propasti?" Odmaknula se podozrivo, međutim njegov izraz očiju i lica se nije promenio, tako da je odahnula. Govorila mu je telepatski. "Nikada nećeš propasti, jer ja to neću dozvoliti. A kada se vratim kući, izmolićemo našeg nebeskog oca za par nedelja samoće, hoćeš?" Smešio se klimajući potvrdno glavom, zatim spustio usne na njene, upijajući ih kao preko potrebno isceljujuće sredstvo. Miris njene kože ga je opijao, dok je rukama istrživao njeno telo, bukteći sve jačom strašću. Jedva se zauzdao da ne potone u blještavo ludilo pomracenja, šapućući "reci mi šta želiš moje milo jagnje?" Slušao je u sve većem blaženstvu, hipnotisano. "Želim nežnog ljubavnika? Želim tebe? Uvek.. uvek samo tebe?" Zgrabio joj je haljinu s'korsetom kod grudi, zatim jednim potezom rascepio, uz njen glasan povik, tako da joj sva garderoba nestane u tom činu, zajedno sa njegovom. Konzumirao je svaki delić njenog tela sa slasnim užitkom, tako da počne da se uvija i vrišti od prejakih senzacija. Eksplodirala je već s'prvim nagoveštajem spajanja, dok je on stisnuo toliko snažno grčeći se zajedno sa njom, da je gubila svest, bez obzira na bol. Pokušavao je da se spoji sa njom, međutim to nije bilo moguće, dok je osećao njen ni malo zanemarljiv bol. U ruci mu se pojavila bočica gustog vilovnjačkog ulja, uz koje je konačno započeo spajanje, pregrubim pokretima, koje je ona jedva podnela, uz silnu vrisku i suze. Šapnuo joj je "gubim se.. zauzdaj me moja Raidia? Potrebno je da mi što češće ponavljaš šta želiš?" Telo joj je bilo vrelo kao peć, dok su joj zubi cvokotali, zato je mogla da odgovara samo telepatski. "Želim nežnog ljubavnika?" Ponavljala je ovu rečenicu, kao mantru, skoro u bunlu. Konačno je krenuo statičan pritisak naviše, koji mu je za nagradu doneo da oseti njen višestruki orgazam, kao sopstveni. Kroz prejaku buktinju strasti i čuda iskrene ljubavi, sve dok Gala nije sasvim izgubila snagu, jedva prisutna, pristajala na suludi tempo grčenja sve do iznemoglosti i odmah posle njegovog eruptiranja čvrsto zaspala. U sred sna je probudio silni bol početnog spajanja. Nije znala šta se dešava? "Da li se to u toku spajanja sa Kazdirom onesvestila i to se nastvavlja? Ili je zaspala pored Visja-Eloh i on sada.. ne, ne! To nije moguće? To ne sme da bude moguće!" Bolelo je, jako je bolelo, zato je telepatski vrisnula "Želim nežnog ljubavnika?" Bili su poprilično spojeni, zato je krenula da mu ponavlja kako je previše i da se pomeri unazad? Umesto toga on se kretao tako da joj namesti par eksplozija, zatim naglo ubrzao tempo i usled svog orgazma joj načinio najstrašniji bol, kog se plaši više od svega. Zaneseno je ljubio, ponavljajući da je voli, obožava, da mu je spas i drgocena. Osećao je kako joj ponovo temperatura drastično raste, da počinje da drhti ispod njega i da je još uvek u bolu, zato se odmaknuo malo od nje i iscelio bol. "Pogledaj me? Molim te moja zvezdece, otvori oči?" Oči pune nade i suza su ga posmatrale ispitivački. "Nestaću na par sekundi? Preklinjem te nemoj da radiš ništa ishitreno i sačekaj da se vratim? Obećaj da nećeš bežati?" Klimnula je glavom neznatno, a on nestao. Kroz namaknute teške zastore zavesa provirivalo je dnevno svetlo. Brzo je ustala tražeći garderobu, koje nije bilo, zato se poraženo vratila u krevet i zavila svilenim čaršavom sve do grla, zatim pokrila debelim jorganom. Ruke i noge su joj bile ledene, zubi cvokotali, a temperatura previsoka. Smirila se, pospana, sklopljenih očiju u nadi da će zaspati, pre nego što on stigne. Htela je da sve zaboravi i znala je da će joj san ostvariti želju. Taman je osetila kako tone u središnju zvezdu na spavanje, kada su je snažne ruke podigle i namestile da sedne uz visoko postavljene jastuke. "Popi lek?" Strpljivo je čekao da polako popije, obučen u uobičajno elegantnu odeću plemstva. "Hajde moje milo zlato, potrebno je da popričamo?" Odbrusila je telepatski "nemam garderobu!" Nasmejao se glasno. "Sva sreća da nemaš, inače bih te lovio dole po plaži, da li je to istina?" Gledala ga je ljutito. "Ja bih se sakrila i ne bi me pronašao!" Začuo se još glasniji smeh. "Nije valjda da misliš takve besmislice? Zar ne znaš da si u mom svetu? Pronašao bih te dok trepneš k'o od šale." Zastao je zatim nastavio "Kada si pobegla od mene, tek pošto smo se upoznali, u svakom trenutku sam znao tačno gde si i živ iskidao što po uputima izvora ne smem da ti priđem. Bio sam primoran da na platnu uma posmatram kako se kotrljaš nizbrdicom i srećom padaš u Avalonove ruke. Zato.. uvek se seti da čak i negativna dešavanja imaju pozitivnu svrhu da nas prodrmaju i nauče nečem vitalno važnom, a ne povrede." Pucnuo je prstima teatralno. "Evo, pogledaj? Da li ti se dopada ovkva haljina?" Nad krevetom je lebdelo ogledalo u zlatnom ramu, koje se vertikalno ispravljalo zajedno sa njom. Vrtela je glavom, gledajući ga još uvek namrgođeno. "Već si otkrio šta najviše volim?" Mirno je odgovorio, pružajući joj ruku da ustane. "Cele nedelje si nam u gostima, zar se čudiš tome?" Kako ga je dotakla rukom našla se dole u salonu pored stola, na kom se pušio vreli ekspreso. "Nemoj da me kamenuješ?" Pomerio je zavesu pokazujući joj, "Ariel je došao samnom, da se uveri da li si dobro? I ne brini ućiće tek pošto završimo preko potrebni razgovor?" Klimnula je glavom i sela, srčući sa uživanjem svoj ekspreso s'toplim mlekom. "Reci mi.. ti Kazdira voliš više od svih? Samo njemu veruješ? Da li znaš zašto je to tako?" Odbrusila je sevajući ljutito očima, "naravno da znam! I da, on mi je dragocen, specijalan, najdragoceniji od svih. I ja svima verujem, ali njemu potpuno, skoro koliko mom nebeskom ocu. I nije da ga volim više od svih, već ga volim po sopstvenoj volji, ja Galijena izabrala sam njega. Niko nije toliko kreativan, toliko mudar, niti ima veći opseg znanja. Sa nikim nije toliko zabavno, toliko čarobno i uzdižuće kao sa njim. Moj Kazdir je učitelj svojoj braći, pun samopouzdanja, on najlepše pleše, priča najzanimljivije priče, on je savršen. Samo on mi dozvoljava da grešim bez i jedne reči kritike. Da učim svojim tempom, uz puno priče o onome što me tišti. On nikada nije nestrpljiv, niti ide protiv mene, on mi je partner u svemu. Ja svima trebam, ali on meni treba. Dok sam s'njim gore među zvezdama, najsavršenije vizije mi odmotava pred očima, a svaka trunčica moje ljubavi uvećana vraća da me usreći. Ne postoji savršenije biće od njega." On je gledao zaljubljeno, zbog čega se jela iznutra. "Zar ne znaš da ću ja biti Kazdir i da sam već sada u tvom vremenu Kazdir? Koncept vremena je nepoznat duhu, a da nije tako putovanje u prošlost ne bi bilo moguće. I zato, pokušaj da razumeš kako sam ja i sada/ovde -tvoj Kazdir? Kada mene voliš, njega voliš i obratno. Dok meni pomažeš i njemu pomažeš. Reci mi da li shvataš o čemu pričam?" Klimnula je glavom, dok joj se suza skotrljala. "Kristalno jasno te razumem i prosto se nerviram zbog toga, jer.. jer ti imaš ljubavnicu, koju si izabrao u ovom životu i ja ne mogu da verujem da si se usudio da me toliko degradiraš, da je varaš samnom? To je najstrašnija misao za mene! Nemoj da pomisliš kako smeš da mi priđeš ikada više na taj način!" On je prebledeo i zgrčio od bola, nesposoban da udahne vazduh. Ona se savila zajedno sa njim od toliko teškog beznadja, tuge, koja slama ne samo telo, već i duh kida u komade, da je glasno zajecala. Brzo ga je zagrlila, sela mu u krilo i poljubila. "Oprosti mi? Molim te oprosti na brzopleto izrečenom?" Toliko je strašno stiskao uz sebe, da je kmečala ispod poljupca. Kada se odmaknuo, oči su mu se ispunile silnom voljom, a zahuktalim uraganima unutar zenica sevale munje. "Završiću destruktivnu vezu sa El još večeras, ako mi obaveze oko bala dozvole. Vreme je. Već sam pokušao to da uradim juče i samo zato me je skoro ubila, ili bez onog "skoro", jer sam bio prinuđen da dematerijalizujem i ponovo načinim novu fizičku projekciju." Upitala je "Ali kako je uspela da te rani? Zar nisi mogao da joj otmeš nož?" Glas mu je bio pun gorčine. "Vratila se iz kuhinje slatka kao med i prišla mi zavodljivo, skoro ponizno, obećavajući sve što želim da čujem i kada me je zaglila, osetio sam bol oštrice blizu srca. To nije prvi put da stradam na sličan način." Posmatrala ga je s'nevericom. "I ti si joj opraštao pokušaje ubistva? I to ubistva s'predoumišljajem? Međutim to je najteži od svih grehova. Kazdir.." Zastala je suznih očiju. "Visja-Eloh, moj dragi brate, ja ti se divim što si toliko milosrdan i što opraštaš kao naš božanski otac, međutim posle takvog iskustva je neshvatljivo da i dalje budeš pokraj te osobe, zar ne misliš tako?" Klimnuo je glavom, spuštenog pogleda. "Sasvim si u pravu." Nastavila je "mi nemamo pravo da zameramo bilo kome na učinjenim greškama, ali je uvek dozvoljeno izbrisati iz svog uma, pa tako i iz života sve one, koji su nam pogubni, to je jedno od vitalnih pravila izvora, po kojima se rukovodi sve što je visokosvesno. Jer iz srca ih nikada nečemo izbrisati, vec prosto sačekati da dovoljno napreduju, kako bi bilo moguce da nam se ponovo vrate u zivot." On se osmehnuo, privio je na grudi i preterano stisnuo od prejakog naleta ljubavi, zatim pogledao s'divljenjem. "Galijena od Gerhida, ti si čudo neviđeno! Sa svega sedamnaest godinica ti kristalno jasno razumeš ono, do čega drugi teškom mukom stižu tek posle silnih inkarnacija. Nisam mogao da pretpostavim da se potencijal Raidie može izraziti toliko čisto i savršeno, bez ikakvih zaprečenja sveznanju duha unutar mlade devojke iz sveta ljudi. Ti si moje milo zlato čist dar i silna blagodet i ja sam počastvovan što mi te izvor šalje kao ispomoć."
Odmahnula je rukom, govoreći "ih, ja još uvek ništa ne umem da učinim, kao moja napredna braća. Ne znam da se teleportujem, da bilo šta materijalizujem, nemam nikakvih moći, nego se još uvek bezvoljno mučim sa svojim strahovima i predrasudama u vezi muško-ženske intimnosti. I pitam se da li ću tu ikada išta shvatiti? Preosetljiva sam i to ne samo fizički, već osećam svaki i najmanji nagoveštaj energetskih promena preterano snažno, kako unutar dugih, tako i oko sebe. Znam malodušno da naričem nad svojom sudbinom i prejako zamerim sebi. Osim toga večito se trudim da postupim ispravno, pa opet impulsivno grešim i povređujem najdragocenije." Odmahnuo je glavom. "Zar ne znaš da nikada od stvaranja Raidia nije probuđena među ljudima i da si ti prva i jedina, koja je uspela da ispolji sve kvalitete svete vatre unutar ljudskog deteta na toliko predivan i jedinstveno-savršen način, koji oduzima dah? Ne verujem da će pre i posle tebe ovaj dragoceni potencijal umeti da čvrsto zgrabi uzde ego-uma i toliko ispravno kormani životnim krivinama, usponima i padovima? Ti si malecno čudo nad čudima i ja sam silno sretan što imam tu čast da te upoznam i barem na kratko budem obgrljen čudesnom lepotom svete vatre, koja ima dar da automatski otvori srce svemu što dotakne." Nasmejao se glasno vičući, "dakle uđi dragi brate! Znam da si nestrpljiv i da ti čekanje nije jača strana!" Nije završio prvu rečenicu do kraja, a Ariel je već ušao u sobu smejući se. "Čekao sam najstrpljivije što sam mogao! Hmm.. doduše pokušaću da izvežbam sebe, da ne škrgućem zubima i nestrpljivo šetam gore-dole čekajući?" Prišao je Gali, s'pogledom ljubavi i milosti, ispod kog su sevali uragani volje, pomilovao je po glavi i poljubio u čelo. "Moj mili rode, sada je devet ujutru, a bal Gerhida je zakazan za šest po podne, nešto ranije od uobičajnog, zbog Visja-Eloh Raslu-Edno-Darema, tako da imamo za druzenje osam-devet sati na raspolaganju?" Gala je zamišljeno promrljala "dakle danas je dvadeseti Maj? I pokraj vodopada Visja-Eloh, u blizini njegovog plutajućeg ostrva narod donosi darove načinjene rukama, ili plodove s'njiva i voćnjaka da bi im stvaraoc podario plodnu i uspešnu godinu? Znači da je sve od vrtova Gerhida, pa do vodopada Visja-Eloh na glavnom putu kroz Veldar šumu na svakom petom drvetu sagrađena kućica, dok glasovi odzvanjaju u horu i prenose na vetru sve do zamka Zlatne Sunčeve Svetlosti? Kao dete sam jedva čekala ovaj dan, kada ću moći da se otšunjam zajedno sa Leslijem, Avalonom i El-Dreom u posetu tek pristiglim šumskim vilovnjacima. Uživali smo da im pomažemo u pravljenju platformi na drveću i kućica od pruća, da pevamo, plešemo sa njima i slušamo zanimljive priče, čak i učimo da bacamo čini. Šumski vilovnjaci su neretko putovali sa ljubimcima i to ne samo neobičnim životinjama, koje nikada ranije nismo videli, već ni čuli da postoje. Čini mi se da su šumski vilovnjaci daleko opušteniji, bliži svojim korenima, povezaniji sa zemljom i životinjama i bliži onom, što svi bi svi jednom trebali biti u oba sveta, odnosno da žive olakšani, bez previše uštogljenih pravila ponašanja, bez titula, veleletnih poseda i administrativnih gluposti, koje komplikuju i otežavaju život svima redom! Sećam se kako se jednom od starih, sedobradih čarobnjaka na ramenu pojavljivao malecni, čupavi, izuzetno retki Vanli, ili takozvani "čarobnjakov produžetak", koji je označavao ekstremni potencijal moći i visok status među svojim kolegama. Tih nedelju dana dok traju pripreme i slavlje imali smo puno drugara za igru, a među njima prijatelje, koji dolaze svake godine i koje smo jedva čekali da vidimo. Nedostaje mi detinjstvo. Sve je bilo toliko opušteno i bezazleno, dok sada.." Arielove oči su bile pune zločestih munjica, dok joj je mrsio kosu na dečiji način. "Sledeće je trljanje nosa, zatim golicanje do skiknjavanja! Jasno? Nema kmečanja, to ti je nedozvoljeno! Insistiram da vidim kako blistaš svetom vatrom i to smesta!" Glasno se nasmejala, a dobro raspoloženje joj se povratilo u trenu. Ustala je zapevala pesmu sreće, plešući uz njega, zablistala je svetom vatrom, šaljući je celom unutrašnjem krugu. Njih dvojica su uživali, a Visja-Eloh se pridružio plesu i pesmi. Uskoro su se vratili u zamak Ružičaste Zore i pridružili unutrašnjem krugu, a vreme je proletelo u zanimljivim aktivnostima, razgovoru i šali. Gala je prvi put koristila banjsko kupatilo, a Ariel, Visja-Eloh i Avalon je jedva naterali telepatskim dosađivanjem, da u petnaest do šest završi s'kupanjem i vrati u sobu na spremanje. Dok su sva njena braća nestrpljivo čekala spramna u prizemlju, ona je stajala ispred ogledala, dok joj je Visja-Eloh smišljao večerašnju toaletu. "Kazdir.. uh, hoću reći Visja-Eloh, pogledaj kakvu sam haljinu osmislila unutar vizije i mašte?" Drap haljina, sa našivenim krutim leptiričima od nešto malo tamnije čipke, rukavice bez prstiju, koje se vezuju blizu ramena, dugi šal i cipelice iste boje su joj stajali prekrasno uz talasastu puštenu kosu sa ukrasima plemstva, tako da izgleda bajkovito i preterano zanosno. Visja-Eloh je dodao i dugu plišanu pelerinu u istoj boji kao leptirići i dodatci, sa sjajno-drap satenskom postavom, zatim okrenuo ka sebi. "Ne postoji ništa blistavije, lepše i draže mome srcu." Zatim je poljubio. "Morao sam da ti ukradem barem jedan-jedini slatki poljubac pre nego što krenemo, zato nemoj da se ljutiš? I slobodno me zovi Kazdir, to mi se dopada. Jako mi se dopada da budem tvoj Kazdir i samo zbog naše uzdižuće ljubavi jedva čekam sledeću inkarnaciju." Kada su sišli dole dobila je bezbroj komplimenata, zatim su se uhvatili za ruke i teleportovali na visoku, kamenu terasu, obraslu puzavicama i mahovinom. Visja-Eloh je izašao ispred unutrašnjeg kruga, dok se ostatak njihove družine pomerio iza njih. Galu su smestili u sredinu, između Ariela i Avalona. Više od sata su slušali počasne govore i ode stvaraocu raznih zvaničnika, kralja i starešina visokih magijskih veća. Konačno, posle ogromne projekcije Visja-Eloh nad celom zemljom vilovnjaka i njegovog govora, započelo je horsko pevanje starih, dobro poznatih pesama, dok su se vraćali putem kroz šumu prema vrtovima Gerhida, koji su to veče bili otvoreni svima. Gala je pevala zajedno sa svojom braćom, posmatrajući magijska svetla nad njima, kako obeležavaju put sve do zamka Zlatne Sunčeve Svetlosti. Gledala je različite male životinjice po granama drveća, kojima je magija urođena, njihove svesne oči i osećala njihovu bezazlenu dušu. Proletnji vazduh je pucao od pozitivnog potencijala, a svako srce u povorci bilo ispunjeno srećom. Osećala je ne samo svim čulima, već i vančulnom percepcijom kako je toliko puno svesnih životinja prisutno iznad njih po granama drveća, kao i pored puta, upravo zbog harmoničnog energetskog protoka, koji struji celom povorkom i prekrasnom zemljom vilovnjaka, bajkovitoj i čarobnoj kreaciji Visja-Eloh. Silno mu se divila. Bez svesne volje je zablistala svetom vatrom, s'željom da usreći sve stvoreno. Kada su ušli u balsku dvoranu, Visja-Eloh joj se naklonio i upitao da otvori bal sa njim, što je oberučke prihvatila. Igrala je sa svom svojom braćom redom i mladim plemićima iz njihovog društva, ali sa Arielom i Visja-Eloh skoro svaki treći ples. Upoznala je Lesjijevu, Rafaelovu, Vizdelovu, Gaveridovu i prekrasnu Elzijelovu izabranicu Vitdiale, koja je imala otvoren beli zrak moći, baš kao i njena majka kraljica Moak-Near i silno potsećala na nju. Dok su šetali prednjim vrtom zajedno sa Visja-Eloh, Arielom i Avalonom, upitala je Vitdiale "uvek sam se pitala zašto vile sa otvorenim zrakom moći ne žive pod okriljem svog Etrela, kao ja u svom svetu, ili sada ovde? Ne samo to, nego nejdu sa nama na zadatke, niti su čvrsto povezane sa svojom braćom? Bez obzira što sam odrasla i vaspitana u porodici Gerhida, nikada do sada nisam imala prilike da popričam sa svojom majkom, ili braćom o toj temi. I nije samo u ovom vremenu tako, već i posle silnih vekova u mom svetu vile sa otvorenim zracima moći postupaju identično kao ovde?" Vitdiale se osmehnula. "Dakle, stari vilovnjački običaji su toliko duboko ukorenjeni, da se nisu prevazišli ni u dalekoj budućnosti? To su tužne vesti. Draga Galijena, sigurno znaš kako plemićke porodice formiraju uzak, zatvoren krug, koji se međusobno druži i posećuje, s'tim da veoma retko imaju prilike da se pobliže združe sa bilo kim izvan svog statusa, ili brojnog domaćinstva, koje uključuje poslugu, gardiste i njihove porodice? Muškom rodu je daleko lakše od ženskog u mnogo čemu, naročito pre venčanja. U devojaštvu vile iz plemičkih porodica su dužne da poštuju i ponašaju se po silnim unapred određenim pravilima, a sloboda im je ograničena, dok roditelji nisu skloni da dozvole kćerkama da pre udaje same borave predugo gde bilo u društvu mladih vilovnjaka i samo zato ne postoji žensko, koje živi pod okriljem unutrašnjeg kruga. Najviše što se može izdejstvovati je nedelju dana u zajedničkoj poseti kod rođaka, ili prijatelja, pod budnim okom domaćina i njihovih brojnih čalnova domaćinstva. Dozvilće recimo da se jednom, do dvaput godišnje posle navršene šesnaeste godine otputuje zajedno bez roditelja na letovanje, ili do izvesne popularne destinacije, ali uz pratnju družbenica i barem jednog odraslog. Dok posle udaje vile sa otvorenim zrakom moći zasnovaće sopstvenu porodicu i nadalje se brinuti o svom potomstvu. Draga prijateljice, ti si imala silne sreće da budeš izuzetak ovom pravilu. Rođena si u svetu ljudi i bez obzira što si usvojeno dete kraljice Gerhida, sigurno ti je još pre zvaničnog usvajanja ugovoreno da se sa odeređeno navršenih godina vratiš pod okrilje svog Etrla?" Gala je začuđeno potvrdila glavom. "Tačno tako. Ugovoreno je da se priključim svom Etrelu na zadatcima čim izrastem u devojku, još u utočištu Ružičaste Zvezde, pre nego što sam kročila u svet vilovnjaka. Svaki od naše braće se pridružio unutrašnjem krugu sa navršenih petnaest godina, jedino su mene čekali dve godine duže, jer nikako da porastem. Do sada sam se uvek čudila što sam jedino žensko u svom Etrelu i večito žalim što nemam prijateljicu i ujedno sestru i nisam ni pomislila da su za sve krivi stari vilovnjačko-srednjovekovni zakoni i običaji. Visja-Eloh, samo da znaš ovo je sve tvoja greška! Dođe mi da rizikujem izazivanje kuršlusa i silnog poremećaja budućnosti i nateram te, pa čak i zlobno -silom, da izmeniš ovako nazadne običaje! Ali.. evo, moji eterični učitelji mi brže-bolje viču u uvo kako mi to nije dozvoljeno? Uh! Ipak, volela bih da je drugačije i da ženski, baš kao muški deo Etrela zajdeno živi i isceljuje svet, to bi bilo daleko interesantnije i produktivnije. Bili bi jači i sve bi bilo daleko bolje."
U toku njihove priče su se vratili na prednju terasu, gde je Visja-Eloh zamolio za ples, tako da su se po ulasku na bal pridružili punoj dvorani zahuktalih parova u igri. Sve se odvijalo opušteno i bez trzavica do treće pauze, malo posle ponoći, kada se nenadano pojavila El u pratnji naočitog mladog plemića, sa kojim je odigrala jednu igru, zatim izgubila u vrtu. Visja-Eloh je pokušao da je pronađe i popriča sa njom, međutim ona više nije bila na balu, tako da je odustao. Gala mu je prišla posmatrajući ga zabrinuto. Pre nego što je uspela da mu se obrati, prišao im je Gar-Zarvel iz bogate kuće bele zvezde Evijana, koja je imala izuzetno visok status i društveni ugled, predstavljajući se uljudno. "Poštovani stvaraoče, po tvojim nalozima se već duže vreme trudim da iscelim El, međutim svi moji tretmani su se pokazali bezuspešni. Koren njenog nezadovoljstva i obesti je psihološke prirode i za njega nema leka, jer se sama mora pomučiti i shvatiti šta je ispravno, kao i granicu onog što potpada pod neispravno. Međutim, ona to ne prepoznaje. Ona dobrim smatra svoje loše postupke, dok ispravno nahođenje drugih ocenjuje po trenutnom raspoloženju, ili još gore kako joj odgovara da opravda sebe i svoje greške. Večeras oko deset banula je kod nas u posetu sa svojim pratiocem, naime mladim plemićem Farmonom Zelmud-Atarijem od Vihsena, porekolom iz Skarletnog dela Virhil šume, koji je sa svega 26 godina već dospeo do mesta u visokom veću čarobnjaka. Zatražila je da popričamo, zatim i savet. Rekla mi je kako je jako pogrešila, jer je dozvolila da je nadvlada ljubomora, koju oseća prema Raidii, samo zbog prejake ljubavi prema tebi dragi prijatelju. Prepričala mi je sve o svom ispadu i kasnije pokušaju ubistva, opravdavajući sebe nemogućnošću da se zaustavi, samo zbog preterane potrebe da budeš isključivo njen. Pokušao sam da joj objasnim koliki je greh namerno povrediti nekog u slepilu besa, ljubomore i mržnje. Pričao sam joj o karmičkom zakonu uzroka i posledice, koji bumerangom uzvraća da se iskusi svaka zlurada pomisao, reč i delo, baš kao što se sve ispravno vraća dobrim. Kao i da svađa ostvalja gorak ukus i pustoš tuge unutar srca i duše. Međutim, ne znam koliko sam toga uspeo da joj pojasnim i da li sam uopšte išta? Činilo mi se da se po prvi put zbog nečeg kaje? Bilo joj je jako važno da se pojavi na balu Gerhida ne radi zabave i slavlja, već da se uveri da li si dobro? Uplašila se da si otišao iz našeg sveta i da se više nećeš vraćati? Uveravao sam je kako si sigurno dobro, pošto si svemoćni stvaraoc, kada se slomila i zaplakala. Jedva sam uspeo da shvatim o čemu priča kroz jecanje i suze. Ako sam dobro razumeo pronašla je otrov, poreklom iz drugog sveta i njime natopila oštricu, koju ti je zarila u srce?" Visja-Eloh je neznatno klimnuo glavom potvrdno, bledog lica, krutih očiju i strogog izraza, a Gar-Zarvel nastavio priču. "Slikovito sam joj objasnio da bi bilo ko drugi, osim stvaraoca pri ovakvom pokušaju ubistva završio inkarnaciju u najgorim mukama, kao i da bi ona kasnije bila osuđena na izgnanstvo iz našeg sveta i ponovo se potrudio da joj objasnim zakon karme. Zamolila me je da ti prenesem, kako će te uvek voleti celim srcem i bez obzira što zna da te nije dostojna sanjati o danu, kada će uspeti da nadvlada svoju lošu narav, tako da zavredi pravo da te ponovo vidi. Hmm.. rekla mi je i da ti saopštim da će sve do kraja sledeceg meseca biti na primorju u Nelmirodu, gde imate letnjikovac, u slučaju da nalaziš kako zavređuje oproštaj. Eto, dragi prijatelju, to je sve s'moje strane. Nisam imao nameru da se u toku noći vraćam na bal, s'obzirom da sam se odmah posle zvaničnog dela ceremonije i večere oprostio od svih redom i vratio kući sa ženom i ćerkicom. Međutim planovi svemogućeg izvora nas često iznenade, a kad-kad i dobro prodrmaju, izlome i namuče!" Visja-Eloh mu se srdačno zahvalio, zatim ga otpratio do dvorišta i otvorio mu portal, kojim je prošao. Bilo je već kasno, blizu dva ujutru, tako da se gužva proredila, a poslednji od starijih gostiju opraštali i odlazili do gostinjskih soba na spratu severnog i južnog dela zamka da se odmore, ili u vrtu otvarali portale do sopstvenih domova. Svi iz unutrašnjeg kruga sem Ariela i Avalona, uključujući i mlade plemiće iz njihove pratnje, ostali su da prenoće u zamku Zlatne Sunčeve Svetlosti samo zbog svojih izabranica, koje će se zadržati i ceo sutrašnji dan, mahom zajedno sa svojim roditeljima u gostima kod kraljevske porodice Gerhida. Visja-Eloh je delovao odsutno i zamišljeno, a bez obzira što se trudio da sakrije, Gala je osećala koliko je potresen. Obratio se celom unutrašnjem krugu telepatski, "mili moj rode, čini se kako je vreme za odmor? Za par minuta ću se teleportovati do zamka Ružičaste Zore, a sve, koji hoće da se vrate samnom, čekaću na početku prednjeg vrta, odmah uz terasu. Gala, koja je stajala svega par koraka od njega mu je prva prišla i uhvatila za ruku, zbog čega se osmehnuo. Ariel i Avalon su brzo stigli, a zatim i par plemića, koji ne ostaju. Čim su se vratili, Ariel je telepatski napomenuo Gali ono, što je i sama znala, kako bi trebala obratiti pažnju na Visja-Eloh i porazgovarati sa njim pre počinka, zato je umesto da se oprosti, ušla za njim u sobu, što je on jedva dočekao. Čvrsto je zagrlio i ostao tako par minuta. Osećala je kako ga pritiska težak teret, a snažne negativne emocije iznutra pustoše. "Zaista moram što pre da završim svoje lekcije i pobedim konačno strahove, jer se osećam bespomoćno. Toliko želim da ti olakšam i pomognem, samo ne znam kako? Da li.. da li ti je bolje, kada te ovako zagrlim?" Milovao je po kosi. "Puno je bolje." Zastao je posmatrajući je ispitivački. "Mogao bih da ti pokažem magijski zahvat, namenjen razvijenoj Raidii? Hmm.. međutim bez mog nadzora, ovu vežbu nećeš smeti sama da izvodiš?" Uzbuđeno je skakutala tapšući rukama, blistajući zaraznom srećom, što je samo po sebi bilo dovoljno da bilo kome povrati raspoloženje, a naročito članovima unutrašnjeg kruga, koji su se međusobno osećali kao jedno biće, razdeljeno u više tela. Osmehnuo se. "Raidia ima čudesnu moć da preuzme sve loše emocije drugih i pripoji sopstvenom plamenu svete vatre. Međutim dokle god su prisutni unutrašnji tereti, ovu moć je opasno koristiti, jer se tuđe emocije lako mogu prikopčati već postojećim i umesto nečijeg isceljenja doneti onom, ko ih preuzima loše iskustvo prejake patnje, bola, besa, et cetera, dovoljno da slomi i najjače među nama. I stoga drago moje dete, ukoliko ne blistaš ljubavlju ne smeš čak ni da pomisliš kako možeš pokušati sa ovakvim zahvatom, naročito bez mog nadzora? Zato, pre nego što ti objasnim postupak, obećaj mi da nećeš koristiti ovu moć ma koliko neko patio, ili slamao pod sopstvenim teretima?" Bez razmišljanja je obećala. dok je on podozrivo posmatrao. "Uh! Nemoj tako da me gledaš? Evo, ponovo se svečano zaklinjem i obećavam! Obećala sam i sada slatko sa šlagom i trešnjicom na vrhu, nauči me da koristim moć Raidie? Uh-jao pogled ti je oštriji od žileta! Jasno razumem sva upozorenja i bez nadzora neću koristiti ovu moć ukoliko ne blistam svetom vatrom! Da li je sad to u redu? Pokazaćeš mi kako da.." Povukao je za ruku i prekinuo. "Zablistaj svetom vatrom? Sada, ispruži ručice i pusti da vatra Raidie bukti snažno samo iznad tvojih dlanova? Odlično. Ugasi plamen, to je bila samo proba. Upravo ćeš naučiti kako da načiniš magnet Raidie, zato dobro slušaj šta ćeš izdeklemovati? Prizivam što se otuđilo od svetog plamena ljubavi da se vrati i transformiše u početni oblik sebe! Ja zovem k'sebi sve loše emocije, tuge i strahove, neka se sakupe iznad mog dlana i pripoje -svetoj vatri ljubavi od koje su i potekli!" Uhvatio je za ramena i sagnuo do njenog lica. "Zamisli da sve loše emocije izvlačiš iz mene pomoću snažnog magneta? Pokušaj? I ne brini, ako ti zapne biću tu da ti pomognem." Ali Gala nije ni malo brinula, već k'o od šale do detalja uradila sve gore pomenuto. Sivo-zelenkaste čestice su se skupljale u sve jasniji sferični oblik tu odmah iznad njenog dlana, a čim su krenule da se proređuju, on joj je napomenuo. "Izvanredno. Kada izvučeš i poslednju mrvicu, upali što snažniji plamen svete vatre iznad dlanova, zatim zatraži da mu se pripoji sve što je od njega i poteklo?" Čim joj je zablistala sveta vatra iznad dlanova, uz jasnu nameru izgovorenih reči, istog trena se siva kugla transformisala i pripojila trobojnom plamenu. Visja-Eloh je gledao zvezdanim očima s'divljenjem, zaljubljeno i opčinjeno. "Ti si malo čudo i više od toga! Silan teret si mu skinula s'pleća! Osećam blistavu ružičastu supstancu, kako se širi celim mojim bićem, tako da sam radostan, silno radostan i sve više opčinjen tobom. Stani, nemoj da bežiš?" Zaustavio je i okrenuo ka sebi, dok se jela iznutra. "Kazdir.. uh.. hoću reći.." On je prekinuo vatreno. "Želim da za tebe budem Kazdir? Izuzetno mi prija da me tako osloviš, zato me slobodno zovi tako bez ikakvog ustručavanja, ili korekcija?" Odmahnula je glavom. "Preklinjem te moj brate, nemoj da se zaljubiš u mene? Uskoro ću otići, a ti ćeš ostati slomljen od tuge, zar je moguće da zaista ne razumeš šta će uslediti i koliko će boleti? Jer ja te poznajem, moj dragoceni Visja-Eloh, jako te dobro poznajem i znam da niko nema snažnije i iskrenije emocije, koje znaju da uznesu iznad poznatog, ali isto tako i unište za čas, ako stvari krenu nizbrdo. A hoće neminovno, samo zato što ja ne mogu doveka ostati u prošlosti." Spušten pogled nikada nije slutio na dobro, zato se instiktivno odmaknula od njega. "Ariel i Avalon su krenuli na zadocnelo kupanje u banjskom kupatilu. Da li bi želela da im se pridružimo? Naravno ja ti mogu organizovati paravan, tako da imaš privatnost, ili bi svi mogli nositi kupaće kostime, kao što se praktikuje u tvoje vreme u svetu ljudi? Dakle?" Odahnula je od olakšanja, a dobro raspoloženje joj se u trenu povratilo. "Jedva čekam zajedničke aktivnosti, pa čak i ovako u banjskom kupatilu? Nego, možda bi još bolje bilo da se kupamo u bazenu, jer se možemo igrati loptom, jurcati i gnjurati?" Obojica su bili oduševljeni predlogom, tako da su svo četvoro krenuli na bazen i zabavljali, uživajući u igri nekih pola sata. Avalon je prvi izašao jer je ogladneo, pričajući da će kada je već u kuhinji svima namesti po kapućino. Njih troje su se dobacivali loptom sa velike udaljenosti i sve je išlo glatko dok Visja-Eloh nije prebacio loptom visoko iznad Arielove glave i toliko snažno, da izleti kroz izlazna vrata, zbog čega je bio primoran da ode po nju. Čim su ostali sami doronio je do Gale, povukao za nogu i dovukao do ivice bazena. Hteo je da je zagrli i poljubi, međutim ona je zaronila, samo da bi bila munjevito vraćena u pređašnji položaj, ili još gori, jer je bila zgrabljena s'leđa i izgubila od silnog stida što oseća sporni muški deo iza sebe. Koliko god telepatski vriskala i bunila se on je ipak poljubio, dok je usijana lavina njegove strasti nosila sve pred sobom, otvarajući njen lični narandžasti potencijal druge čake.
Ariel se vraćao s'loptom, zatim zastao, bilo mu je sasvim jasno šta se dešava između njih i kuda vodi. Telepatski je odbrusio Visja-Eloh, "zlobni moj brate, nisi morao da mi bacaš visoku loptu pet metara iznad glave, već me samo uljudno zamoliš da vas ostavim nasamo? Sigurno podozrevaš da sam u toku svega što se između vas poslednjih dana izdešavalo, zbog čega ćeš imati poduži razgovor samnom. Da nije uputa, sada bih te zviznuo pošteno! Ne samo što ćeš kada Raidia ode nazad u svoje vreme patiti i plakati mi na ramenu, već nikako da primetiš da nisi jedini kome je potrebna!" Visja-Eloh se ukočio i naglo odmaknuo od Gale. Činilo se kao da je primio sažan udarac, što ona nije primetila, jer je požurila da pobegne iz bazena. Ariel mu je i dalje telepatski govorio "Precrtaj i zaboravi poslednju rečenicu! Idem da se pridružim Avalonu, zatim ćemo na spavanje. Uživaj moj razvratni brate." Visja-Eloh nije krenuo odmah za Galom, već ostao zamišljen u bazenu, dok je tuga počela da mu para srce. Pomisao kako je oslepeo, tako da ne vidi potrebe najdražih i zastranio u strastveni razvrat ga je pekla kao živa rana. Teleportovao se direktno u svoje odaje. Ariel i Avalon su osećali njegov bol, što Gala nije bila u stanju, jer se borila sa sopstvenim unutrašnjim demonima, ili tačnije rečeno -strahovima. Ležao je na svome krevetu, mučeći sebe nemilim mislima, kao i prejakom potrebom da bude pored nje, ili pre u njenom naručju. Dok more i muče negativne misli vreme sporo prolazi, a narastajuća žudnja polako savladava i preplavljuje razum. Uhvatio je sebe kako se mahinalno teleportovao pored njenog kreveta. Gledao je nežno, oblo, anđeosko lice, sa najlepše oblikovanim usnama, koje se daju zamisliti, osećajući milost i sve veću potrebu da je stegne uz sebe. Prekrasni lik Raidie, koji oduvek nosi u srcu uvećavao je i naglašavao ovu potrebu. Nije mogao više da izdrži, već se uvukao pored nje u krevet, obgrlio i sklupčao za njom. Kroz um mu je prošla misao "Ja sam lud, lud za fizički iskazanom ljubavlju i nežnošću, lud za ženom?" Ta misao ga je pogodila kao grom iz vedra neba neželjenom spoznajom i prodrmala do korena bića. Shvatanje da je načinio kardinalnu grešku što je probao slatko-gorko voće intimnosti sa suprotnim polom, krenulo je da formira unutar njega osnov negativnog uverenja, koje će se vremenom produbiti i drastično proširiti i sa kojim se neće do kraja izboriti čak i u narednoj inkarnaciji. Ovo je bio trenutak začeća njegove buduće averzije prema beskurpuloznim ženama, a s'druge strane Kazanova sindroma, pored hiljadu i jedne gluposti, koje negativno uverenje magnetno privlači da se uz njega prikači. Jedva je nadvladao potrebu za intimnošću, mučeći sebe okovima pristojnosti. Krenuo je da blokira i ograđuje strast i tek kada je to konačno postigao i počeo da mašta o seledećoj inkarnaciji u zagrljaju Raidie-Galijene, san ga je nadvladao. Bilo je dva popodne kada se Gala probudila, kao i uvek nesvesna opterećujuće prošlosti, s'anđeoskim pogledom bezazlene duše čistog srca, od koga je svima koji ga vide zastajao dah. Otkrila je kako Visja-Eloh spava, čvrsto obmotan oko nje, zato je pokušavala da se izvuče što neprimetnije, ali uzalud, jer ga probudila cimanjem. Naglo se uspravio i povukao je u svoje krilo, dok je njoj u glavi pulsirala samo jedna-jedina misao: kako da što pre pobegne iz kreveta? "Sačekaj? Molim te nemoj da bežiš?" Jedva je nadvladala unutrašnju drhtavicu, zatim pročistila grlo, govoreći prebrzo, "žedna sam! I.. i.. i hitno moram do kupatila! Pričaćemo kasnije, kada budemo pristojno odeveni i sednemo za.." Prekinuo je preglasnim smehom. "Opasna mala Raidia? Strah. Stid. Pristojnost. To su tri minska polja ispod tvog časnog uzmicanja, zar ti se ne čini tako?" Namrgođeno je odgovorila, "da, da, sve je istina, ali i stvarno moram do toaleta i pored toga umirem od žeđi, zato hoću da ustanem i to smesta?" On je podigao ruke, a ona odbrusila namegođeno, "i da znaš sve više verujem da si ti jedan od krivaca za moja minska polja, jer si u svom svetu proklamirao uštogljena pravila, tako da se pre udaje ne sazna ništa neprilično o odnosu između polova!" Zatim otrčala do svog malog, starinskog toaleta. Bila je već duže vreme spremna da izađe i čekala bezrazložno u kupatilu strahujući, zatim konačno provirila kroz vrata i odhnula što nikoga nema. Brzo je otrčala do plakara, obukla na brzinu i strčala dole do sobe za primanja, koja je bila prazna, kao i celo prizemlje. Ušla je u kuhinju da namesti sebi ekspreso za poneti vani, kada se iza nje pojavio Visja-Eloh sa ogromnom srebrnom tacnom i bez reči je telepotrovao u vrtnu sjenicu, povlačeći joj džentlmenski stolicu da sedne. Ubacio joj je u ruku čašu, govoreći šaljivo "Lesji me je zadužio da te nateram u njegovom odsustvu da piješ sveže ceđene sokove i jedeš makar po tri zalogaja za svaki obrok? A ako detaljno ne izvršim njegove naloge, moraću da istrpim dvočasovne kritike, zato te molim da me spasiš voljnim pristajanjem na naloge našeg iscelitelja?" Smešila se s'pogledom radosno-zločestih iskrica. "Samo zbog tvog unutrašnjeg mira, eto pristaću? Inače, trampiću pristajanje, za pristajanje? Ukoliko ti pristaneš da me iskljušivo džentlmenski zavodiš i ne prilaziš mi na drugi način, radovaću se da dan provedemo zajedno, u protivnom, odmah ti najavljujem da ću bežati od tebe i učiniti sve da te eskiviram? Dakle?" Preglasan smeh je odjeknuo vrtom. "Opasna mala Raidia, rado ću se trampiti sa tobom. Hmm.. ipak ukoliko zastranim na stramputicu, nemoj da mi zameriš? A gledaću da do toga nikako ne dođe. Razmišljao sam da ovaj dan provedemo.." Zastao je u sred rećenice, dok su mu uragani u očima postajali sve izraženiji, a munje sevale sve učestalije. Zgrabio je za ruku da ustane govoreći telepatski "Okruženi smo negativnom vibracijom! Nemam vremena za dalja objašnjenja, stani naspram mene!" Dodirnuo joj je par tačaka na telu, zatim i sebi, tako da zlatno žute trake s'natpisima plutaju i promiču telom, čas na površini, čas tonući u dubinu. Gala je znala da je to zaštita materijalne nepovredivovosti Visja-Eloh i da su prekrasno-čudni simboli i pismo na pokretno-zmijastim trakama jezik njegove duše. U deliću trenutka barem desetak dvojnika se odvojilo od njega, nestajući odmah zatim, a oko njih pojavila zaštitna energetska kupola. "Imamo još malo vremena, taman da ti objasnim šta se dešava. Registrovao sam osmoricu čarobnjaka, koji upravo zatvaraju krug oko nas. Nalaze se na dvadesetak metara u šumi i brzo se približavaju skoro u pun krug početku vrta i zamku Ružičaste Zore. Ja bih mogao da nas telepotrujem iza Zvezdane Kapije u zaštićen prostor gde niko i ništa nije u mogućnosti da nas oseti i locira, međutim znatiželjan sam i planiram da ih zgrabim na prepad. Moji dvojnici ih nevidljivi prate u stopu. Da li želiš da te sklonim, ili hoćeš da ostaneš uz mene?" Bljesnula je svetom vatrom bez sopstvene volje, odgovarajući "Svom snagom želim da ostanem uz tebe. Da se borim uz tebe. Da ti budem partner u svemu. Jedva sam čekala da me to upitaš. I kao što vidiš zablistala sam bez svoje volje, što znači da sam presretna i da te volim izvan opisa šturih reči." Pogled mu je postao nežan dok je posmatrao i milovao po obrzu. "Moje hrabro dete. Sputan okovima zakletve plutam blaženstvom dok ti ostvarujem želje. I slušaj, ja jesam svemoćni stvaraoc, ipak i pored svega uvek postoje nepredviđene okolnosti i zato budi uz mene i blistaj svetom vatrom ljubavi, koja štiti duh od svakog zla. Nema snažnije zaštite od ljubavi, zato si ti dragocenost, koja se mora zakloniti i sačuvati u bezbednom okrilju." Naglo je zagrlio i kratko poljubio, napominjući telepatski. "Upravo nam prilaze. Budi pored mene i ne brini ništa?" Pustio ih je da priđu sve do rubova nevidljive, energetske, zaštitne kupole, gde su ostali zaleđeni u pokretu. Osam njegovih dvojnika se pojavilo iza čarobnjaka, koje je pažljivo zagledao. "Mekramor Estel-Grej od kuće Voxtera, dragi prijatelju, od tebe nisam očekivao da posrneš i posegneš ka crnoj magiji? Zar ne znaš da tu nema ničega vrednog potrage, samo tereta, tuge i straha? Ono što neuki smatraju veličanjem i klanjanjem demonima, ustvari je veličanje i kanjanje strahovima, koji truju dušu i slamaju duh, nije moguće da to do sad nisi shvatio? U očima ti titra mržnja i prezir prema meni, zato se pitam da li sam te nečim povredio? Da li sam se ogrešio o tebe?" Mahnuo je rukom prema njemu, a crnokosi čarobnjak progovorio glasom reskim od mržnje, besa i nakupljenih negativnih emocija. "Ogrešio si se o mnoge, ali si slep i ne vidiš da daješ nevrednima, dok zaobilaziš one, koji neprekidno mole da im ostvariš želju? Svi ti se klanjaju o presvetli stvaraoče, dok uništavaš živote oholo? Moj život si uništio pre šest godina! Prvo mi je umrla žena, a ni pola godine za njom ćerka! Žena mi je umrla naglo u snu, a ćerka je krenula da boluje i za nju sam molio danonoćno da je zaštitiš, da mi ostvariš želju i sačuvaš da ne svene. Dolazio sam barem dest puta i do Zevzdane Kapije, ali su me vile Artameda odbile. Pisao sam tebi i kruni, uzaludno pisao silne molbe i tražio prijeme.. tragao sam za tobom i pratio te u stopu, pa opet nisam uspeo da ti priđem, uvek bi te nešto povuklo na drugu stranu. Nestajao si mi ispred nosa, ili bio zaposlen svađom sa crvenokosom aždajom od izabranice, dok sada pored sebe imaš drugu? Večito sam bio na korak od tebe tih dana.. najcrnjih dana.. za kojima ide čemer i jad.. a vatre pakla preplavljuju dušu. Zato.. ti nisi moj prijatelj, već uništitelj moje porodice i rušilac moje sreće!" Visja-Eloh ga je posmatrao samilosno. "Razumem. Tuga ti je slomila srce? Mekramor.. ti sigurno shvataš da isključivo svemoćni izvor života određuje čas rođenja i čas smrti? Čak i da si uspeo da popričaš samnom i da sam pokušao da spasim tvoju ćerku, ako je odrđeno Božijom voljom da joj je kucnuo smrtni čas, bio bih potpuno nemoćan, osim da ti pružim rame na kom se možeš isplakati." Mekramorove oči su bile pune mržnje, dok je vikao "Ali nisi ni pokušao da je spasiš! Nisi me udostojio prijema! Bežao si od mene k'o od prokletog demona, zar se čudiš što sam to i postao? Misliš da ne znam da ti nisam dorastao? Da me možeš smrviti u prah jednim pokretom ruke? Jedva čekam! Nemaš tapiju na smrt? A možeš učiniti da u trenu nestanem? Kakva varka!" Visja-Eloh je strpljivo objašnjavao. "Da.. mogao bih da uništim ceo moj voljeni svet u deliću trenutka, međutim to nikada neću učiniti bez Božijeg blagoslova. Zar ne znaš da upute svomoćnog izvora ostvarujem bez pitanja i razmišljanja? Ono što mogu je da ti ponudim milost Erevosa (zaborava)? Prihvati je rado?"
Mekramor je krenuo da mrmlja različite čini, tako da iz štapa koji je držao polete vatrene kugle, munje, zatim sivi, oblačasti dim prepun ledenih šiljaka, koje je Visja-Eloh hvatao otvorenom rukom i uništavao zatvarajući šaku. Gala je znala da namerno pušta Mekramora da se istutnji raznim magijskim napadima, jer je to najefikasniji način da ga brzo prođe bes. Vreme je prolazilo, dok su ostali čarobnjaci zaleđeni stajali u krug i posmatrali sve što se dešava, a Mekramorovi napadi počeli da slabe, Visja-Eloh je osetio otvaranje portala, pomerio se par koraka u stranu i povukao Galu iza sebe, dok su njegova dva dvojnika preuzela njegovu dosadašnju odbrambenu ulogu. Mirno je čekao da se otvori portal, spreman na najgore scenarije. Iz portala su žurno izašli Ariel i Avalon, a Visja-Eloh viknuo "Uh, moj mili rode, umalo da stradate! Već sam se pripremio da i vas u najmanju ruku zaledim, uz par puno ozbiljnijih zahvata, sreća vaša što sam po prirodi strpljiv! Zar niste mogli telepatski da mi se najavite?" Ariel je namrgođeno odgovorio "Dobio sam upute i reagovao bez razmišljanja, verujući da ste ugroženi i da vam je neophodna zaštita, tako da sam na brzinu objašnjavao Avalonu situaciju dok sam otvarao portal i samo zato ti se nisam dernjao telepatski u uho! Ali kao što vidim tebi ne treba pomoć i sve je pod kontrolom?" Visja-Eloh se osmehnuo polu-cinično, a Gala po ko zna koji put konstatovala da izgleda identično kao njen Kazdir. "Pre mi treba podrška, nego pomoć, dok sve baš i nije pod kontrolom. Kao što vidiš okruženi smo osmoricom posrnulih čarobnjaka, koje sam zaledio u mestu, a jedan od njih mi je prijatelj, ili sam do skoro verovao da je tako. Mekramor me krivi za smrt svoje ćerke. Biće vam daleko jasnije, ako višeslojno pogledate na platnu uma sve što se izdešavalo?" Kada su mu pogledali sećanja, Ariel je progovorio. "I šta sad? Načinićeš veštački Erovos? Međutim, tako neće naučiti svoje lekcije, a u sledećoj inkarnaciji će biti primorani da se suoče sa svim unutrašnjim teretima, koji će se ponavljati i uvećaviti, a da čak ni ne znaju zašto im dolazi. Samo im prolongiraš neizbežno." Mekramor je prestao sa napadima, još uvek zaleđen u mestu povikao je "Uništi me! Zar ne razumeš da sam došao da zatražim smrt, a ne milost Erevosa?" Visja-Eloh mu je odgovorio "Jako dobro to razumem, ali mi nije dozvoljeno. A za otvaranje Erevosa upravo molim tvorca i čekam njegove upute. O moj prijatelju, osećam i znam da želiš za ženom i ćerkom. Znam da bez njih dve ne želiš da ostaneš u mom svetu. Sve znam.. pa opet sam nemoćan." Okrenuo se Arielu i Avalonu. "Da li vas dvojica imate neki predlog?" Avalon ga je potapšao po leđima samilosno. "Znam da se svom snagom trudiš da makar ovaj svet ostane čist i ne uprljan i samo zato posežeš za Erevosom, jer će posrnuli čarobnjaci pomoću zaborava dobiti šansu za nov početak u istoj inkarnaciji i možda shvatiti svoje greške. S'jedne strane si u pravu. Opet.. greške se skoro uvek ponavljaju i Ariel pravo kaže da samo prolongiraš neizbežno. Pored svega, ni ja ne mogu da smislim ništa produktivnije, blaže i bolje od Erevosa, bez obzira što će se unutar sve osmorice čarobnjaka kad-tad začeti negativna stremljenja, a lekcije im se povratiti, tako da će se u našem svetu ponovo pojaviti negativna vibracija. Jasno mi je da si zbog jako sličnog razloga počeo da posećuješ svoju bivšu izabranicu, zatim se vezao za nju, što te je skupo koštalo. Raidia s'razlogom toliko drami oko intimnosti, jer je to emotivni kamen spoticanja čak i visoko-svesnima. Voleti celo stvaranje svim srcem je neophodno, međutim emotivno vezivanje za suprotni pol je po pravilu kontra-produktivno." Visja-Eloj je kiselog izraza klimnuo glavom, a Gala ga preduhitrila pre nego što je odgovorio. "Avalon, divim ti se što sve tako jasno vidiš i razumeš. I imam predlog da mi dopustite pre otvaranja Erevosa da pokušam sa "magnetom Raidie" pa zatim i isceljujućim razgovorom?" Tišina je potrajala par minuta, zatim je nastavila "Ariel?" On je uzdahnuo. "Pokušaj?" Sve dok nije palo veče Gala je pričala sa čarobnjacima, koji su pošto im je uklonila magnetom Raidie sve negativne emocije puno čistije razmišljali, pa opet daleko od toga da su bili voljni da priznaju svoje greške i svhvate istinske razloge svog nezadovoljstva. Na kraju nije imala izbora nego da dozvoli Visja-Eloh da ih ubaci u veštački Erevos, odnosno u beli prostor isceljujućeg zaborava na najmanje mesec dana. Kada su se vraćali, Visja-Eloh je zaustavio ispred vrata. "Ti sigurno razumeš da je alternativa Erevosu bilo izbacivanje iz mog sveta?" Klimnula je glavom. "Znam to, nego je jedini pravi lek postepeno isceljenje dugotrajnom brigom, prevashodno pričom, pa opet sam svesna da nije moguće svima posvetiti celoživotu pažnju, ustvari retko kome i možemo posvetiti celo popodne kao danas." Ariel je podigao i zavrteo, uz zvuke njenog oduševljenja, zatim bacio u vis par puta, spustio i naklonio joj se. "Draga princezice od Gerhida, učinite nam čast da i ovo veče provedete u našem društvu na balu Gerhida?" Naklonila se u odgovor "Poštovani plemiću drage volje ću pristati." To veče je provela ne samo plešući, već barem polovinu vremena u društvu vila, koje imaju otvoren zrak moći, što joj je izuzetno prijalo. Bila je oduševljena njihovom britkom inteligencijom, izuzetnom dobrotom i rečitošću. Ipak, najviše od svih je dojmila prekrasna Vitdiale, za koju je sve više bila ubeđena da je prošla inkarnacija njene majke kraljica Moak-Near. Dogovorila se sa Vitdiale i Elzijelom da sutrašnji dan provedu kod nje u gostima. Cele sledeće nedelje Gala je barem polovinu vremena provodila sa njom u raznim aktivnostima, sve dok nije morala da otputuje sa svojom porodicom u trodnevnu posetu prijateljima. Koliko god se njih dve trudile da ubede njene roditelje da Vitdiale ostane pod okriljem Etrela, ili makar bez njihovog nadzora u svom domu sa Galom, nisu bile kadre da izdejstvuju pristanak. Visja-Eloh se vladao džentlmenski, davao joj je potpunu slobodu da provodi vreme po nahođenju, zbog čega je bila neopterećena i blistala kao super-nova, šireći zaraznu radost oko sebe. Tri mirna dana su prošla, a Elzijel i ona sve nestrpljivije očekivali povratak Vitdiale, kada su od nje dobili telepatski poruku, kako će se zadržati još najmanje nedelju dana u poseti kod još par porodičnih prijatelja, zbog čega su obije bili razočarani. Da bi im odvratio misli od neispunjenih očekivanja Ariel je pozvao ceo Etrel i sve koji hoće da im se pridruže u vožnju "lekcijodomom", tačnije vazdušastim brodićem brzom rečicom, prepunom malih slapova. Gala je bila oduševljena ne samo izgledom čudnog, širokog brodića, obloženog debelom vazdušnom energetskom zaštitom, već i činjenicom da vožnja pomahnitalom rekom ustvari služi kao vežba plemstvu sa otvorenim zaracima da izvežbaju i ustale svoje moći. Krajnje uzbudljivom plovidbom lekcijodomom krmanio je ceo unutrašnji krug jasno formulisanom namerom -mislima. Okušavali su se da upravljaju brodićem i pojedinačno, jedino njoj nisu dozvolili da sama pokuša, uz napomenu da je još uvek suviše mlada za to, ali je bez obzira na sve uživala u ovoj avanturi. Posle večere su se na Galin predlog igrali "ćorave bake", zatim uz čudesne zvuke vilovnjačkih instrumenata pevali i plesali. Poslednja igra pred pauzu pripala je Arielu, koji je sve vreme džentlmenski zavodio, a sada zamolio da sa njim prošeta po vrtu, što je rado prihvatila. Polako su hodali i pričali, sve dok ga Gala nije uštinula izvikujući dečiju bajalicu namenjenu igri jurcanja. "Zmajev ujed na tvojoj koži, beži, beži, uhvati me ako možeš?" Ariel se smejao glasno trčeći za njom. Puštao je neko vreme da mu u zadnji čas pobegne i izmigolji iz ruku, zatim je konačno ulovio i stegnuo u zagrljaj, što je bilo pogubno, jer mu je prejaki požar strasti nadvladao razum. Zaboravio je na strogi kodeks vaspitanja, po kom se vlada svaki mladi plemić, tako da ne učini ništa nečasno, neprimereno i nepošteno, a naročito ne bude nedoličnog ponašanja prema nežnijem polu. Poljubio je s'takvim žarom, da su joj otkazale noge od prejake strasti, a temperatura porasla, uz neizbežnu groznicu. Arielova magnetna privlačna sila bila je zamka od koje ona kao Raidia ne može da umakne, zato je vrištala u sebi od muke i gurala ga svom snagom, što nije pomoglo. Prozirni dragulj na grudima mu je zablistao, otvarajući iza njenih leđa portal do sobe u nepoznatom zamku, kroz koji je u dva koraka preneo i zajedno sa njom se spustio na krevet, ne prikidajući poljubac. Ovo je bila Galina noćna mora. Vrištala mu je telepatske poruke i pokušavala da ga dozove k'svesti, zatim čim se prvi put odvojio od njenih usana, zgrabila mu ruku i zagrizla do krvi. Ariel je ustuknuo, a ona pobegla s'druge strane kreveta. Izgledalo je kao da je prenut iz nesvesnog stanja. Bio je zbunjen i zatečen, a savest krenula da ga muči samokrivicom. "Oprosti mi? Molim te oprosti mi? Čini se da sam bio privremeno neuračunjiv?" Još uvek je sedeo i držao lice između dlanova, izgledalo je kao da se lomi pod teretom učinjenog, zbog čega mu je prišla i sela kraj njega. "Ne kidaj se? Srećom nije se desilo ništa loše, ništa sem poljubca." Podigao je glavu, dok mu je sila volje varničila u očima, a lice bilo strogo, tako da je izgledao zastrašujuće. "Ovo više nikada, ali nikada ne sme da se desi. Poneo sam se kao nesvesni mamlaz, kao siroto maloumno stvorenje, koje u bezumlju ne odgovara za svoje postupke! Ja.. ja nisam visokosvesni vođa unutrašnjeg kruga, već nemoralna bedna kreatura! Stidim se i gadim sam sebe. Usuđujem se da Visji-Eloh držim predavanja i kritikujem ga zbog isto onog što i sam činim? Ja sam dvolični.."
Gala je viknula "Dosta! Samo probaj da izgovoriš još jednu reč laži! Ti sigurno shvataš da je sve što si do sada rekao čista neistina?" Uhvatila ga je za ruku, govoreći nežnim glasom. "Pogledaj me? Objasniću ti zbog čega se sve ovo desilo, ako si u stanju da otpratiš što pričam? Jer.. imam utisak da nisi sasvim prisutan?" Pogledala mu je misli i zaprepastila se onim što može da pomisli o sebi. "Ariel.. gore, kao energetski principi svete vatre i tvorčeve volje stopljeni smo većinu vremena u jedno biće. I samo zato što sinhronizovano zajedno radimo kao jedna arhanđelska sila na ostvarenju naloga svomoćnog izvora, između nas je magnetna privlačnost toliko snažna, da kada se nađemo blizu, ili kao sada zagrljeni, ponekad ne ostavlja prostor mislima. Nije povremeno samo tebi tako, već i meni. Noge mi klecaju, čak i otkazuju, silna strast me nokautira i gubim tlo pod nogama. Magnetna privlačna sila mi izbriše sve misli i jedino što mogu je da osećam. U pravu si.. to je neka vrsta nesvesnog zanosa, koji briše pravila pristojnosti, sve misli i jedino čemu teži je da se ponovo spoji u jedno biće. Veruj mi, ja se od dolaska pod okrilje unutrašnjeg kruga svom snagom borim protiv toga, međutim.." On se osmehnuo, a njoj je laknulo. "Dakle tako? Gospode! Sreća da si mi to razjasnila, jer sam imao mračnih misli.. uh! Bolje da ne pričam o tome. Ja znam jako puno o našem odnosu, naročito gore, dok smo u duhovnom obliku, međutim nisam mogao ni da pretpostavim da to može biti toliko snažno kada samo u materijalnom telu?" Zastao je, milujući je pogledom punim divljenja i iskrene ljubavi, zbog čega se osmehnula. "Vidi.. potrebno je da se vratimo nazad i uskoro ću otvoriti portal, ali pre toga me zanima da li si dobro? Ne mislim samo zbog ovog što se desilo između nas, već i svega što prolaziš sa Visja-Eloh?" Oči su joj se napunile suzama, a on požalio što je u opšte postavio ovakvo pitanje. "To je moja kletva, koja me prati gde god da sam sa istim učesnicima drame. Izgleda ne postoji mesto, pa čak ni u vremenu, niti postoji način na koji to mogu da izbegnem. Moj Božanski otac me šalje isključivo na takve zadatke, koji će me izlomiti predrasudama i naterati da naučim lekcije, ali i izlomim usput. Visja-Eloh je kopija Kazdira.. ustvari Kazdir je njegova kopija.. a.. to jako ne valja za mene. On se kao i svaki predstavnik pogubng muškog potencijala zaljubio u čin spajanja i izgubio glavu. Zato je muško-ženski odnos prokletstvo, koje treba izbeći na sve načine, jer se postaje emotivno zainteresovan i samim tim ranjiv, povodljiv, preterano brižan i bolećiv. Čak i da neko nema sve moje moje strahove i predrasude, samim tim što je zaljubljen osuđen je na patnju i trnovit put. Retko ko će shvatiti pravo stanje stvari i uspeti da ostane iznad svega toga." On je posmatrao zadivljeno. "Ti si čudo nad čudima, koje kristalno jasno opaža svet oko sebe, naročito psiho-emotivna stanja. Svim srcem bih želeo da si iz mog vremena i da smem da se zaljubim u tebe, da poludim i izgubim glavu za tobom, međutim to su pusti snovi. Hajde, krenućemo nazad." Kako su zakoračili iz portala, u vrtu ih je dočekao spektakularni zalazak sunca, uz blagi vetar i slabašnu kišu, koja je izoštravala i naglašavala mirise orošene trave, cveća i zemlje, toliko prijatne čulima. Visja-Eloh im je prilazio krupnim koracima, zaogrćući ih pelerinama, koje su mu se tren ranije pojavile u ruci. Navukao im je kapuljače, slušajući Arielovu primedbu. "Moj bržni brate, zar ćeš i mene oblačiti, upasavati i ušuškavati kao malo dete? Ne činiti se da tvoji tako brižni postupci nikako nejdu uz moju nakostrešenu narav?" Visja-Eloh se smejao zajedno sa njim. "Nadam se da si neozleđenog ega preživeo teret moje bratske brige i naklonosti? Hmm.. umalo da kažem kako ću se ubuduće čuvati da se ne odam previše brižnim postupcima prema tebi, naročito dok smo u društvu, međutim čini mi se kako je neohodno da prevaziđeš ovu predrasudu, tako da će izgleda dešavanja slične vrste postati sastavni deo mog ophođenja prema tebi? I pošto ti je najavljeno pripremi se da u rekordno kratkom roku preinačiš svoja pogrešna shvatanja?" Ariel je vrištao od smeha. "Zlotvore, priznaj da ćeš uživati u mom mučenju?" Dok je Visja-Eloh potvrdno odgovarao, Avalon je vičući iskočio iz senke i pošteno ih prepao, a naročito Galu, koja je glasno vrisnula. Zviznuo je Ariela po leđima smejući se glasno. "Sreća da sam bio dovoljno blizu da čujem kraj razgovora! I ne brini brate, i ja ću se eto žrtvovati da potpomognem tvom napretku! Spremi se da na moje brižno ophođenje? Naročito u prisustvu dama!" Arielu se digla kosa na glavi od muke. "Samo probaj! Ako želiš da te nokautiram odmah zatim tretiraj me kao nedoraslo dete i hendikepiranu osobu!" Avalon je govorio Visja-Eloh i Gali u poverenju, kao da Ariel nije sposoban da razume o čemu se priča. "Moramo ga zaštiti i hitno mu pomoći. Siroma' vilovnjak, nije sposoban da brine o sebi. Ja ću mu eto opasivati salvete oko vrata za vreme svakog obeda, vodiću ga za ručicu da obavi nuždu i pitati ga, naročito dok smo u velikom društvu, da li mu je vreme za toalet i to onako brižno, da svi shvate kako jadnik nije u stanju sam da oceni da li mu je mala, ili velika nužda. Ujutru ću ga oblačiti, umivati i praviti fizuru baš k'o što najviše voli, onako zalizano i s'razdeljkom na sredini. Sve ću učiniti da pomognem svom hendikepiranom bratu." Arielove oči su opasno sevale dok je Avalon sažaljivim tonom pričao o njemu i kada su svi prsnuli u smeh, krenuo je da jurca Avalona po vrtu, istini za volju i sam umirući od smeha. Visja-Eloh je taman otvorio ulazna vrata, kada je Avalon bežeći uleteo u kuću, a ni korak za njim Ariel. Gala je što brže može utrčala u glavni salon, gde je Avalon stajao iza grupice prijatelja smejući se, vikao je "Evo, ovo je čist primer nepravde, posle kog niko neće moći da tvrdi da nepravda ne postoji! Hoće da me linčuje jer svim srcem želim da mu pomognem u napretku!" Ariel je i dalje pokušavao da ga dograbi i išao za njim u krug. "Nije nego da to pokušavaš? Mora da ono nisam sposoban da te razumem? Meni se nešto učinilo da najavljuješ kako ćeš mi ubuduće svim silama zagorčavati život i mrcvariti me sa slasnim uživanjem?" Avalon se u dva koraka našao iza Gale. "Najdraža sestrice spašavaj! Hoće da me linčuje i ne shvata da mu samo želim dobro!" Ariel je stajao ispred nje, škrgućući zubima. "Uh-jao-jao.. ne zaboravi da spavamo u istoj sobi? Računaj da ako nastaviš s'predstavicom, serviraću ti slično zakuvanu kašu i sručiti niz grlo bez dozvole i to onako vrelu i dobro začinjenu! Zar ćemo ponovo da krenemo sa istim zvrčkama kao kada smo bili klinci? Verovao sam da si se uozbiljio po odrastanju, što izgleda nije slučaj?" Avalon je vrištao od smeha. "Pogrešno si mislio, moj uštogljeni brate! Zvrčke su mi još uvek prirasle srcu. Hajde-hajde, smiri nakostrešenu narav, hteo sam da te malo raskravim, pošto si suviše krut i nefleksibilan." Gala je brzo uskočila "Zar nije vredelo što smo svi redom zaboravili na unutrašnje frke, smejući se iz sveg srca? Po mom mišljenju trebalo bi nam što više zabavnih dešavanja, kao predah od učenja napornih lekcija." Ariel je milovao pogledom iskrene ljubavi. "Sasvim si u pravu. Nego ja sam ogladneo, a znam da je i moj crvenokosi, krajnje zlobni brat večito pri dobrom apetitu, zato predlažem večeru pomirenja?" Lesji se ubacio "Galijena će nam se pridružiti sa makar pet malecnih zalogaja?" Pomirljivo je klimula glavom, dok je većina njih otrčala za Arielom do kuhinje i za čas postavila sto za večeru. Pred spavanje, kada se već obukla u spavaćicu, Visja-Eloh se pojavio sa punom tacnom napitaka i na tren je prepao. "Oprosti na iznenadnom pojavljivanju, hteo sam da popričamo, ako nisi previše umorna?" Seo je za sto naspram nje, izgledao je zabrinuto i pometeno. "Šta nije u rudu, da li se osećaš dobro?" Odmahnuo je rukom. "Celoga dana osećam znatni porast negativne energije, pa opet ma šta radio nisam u stanju da je lociram. Ovako nešto mi se nikada nije desilo. Sve unutar mog sveta je usko povezano samnom i do sada sam sa lakoćom uspevao ne samo da pronađem, već i skoro automatski sprečim svaki upliv negativne energije, međutim ovoga puta čak ni ne uspevam da proniknem gde se nalazi i o čemu je reč, što me jako brine. Posle detaljnih pretraga nemam daljih informacija, a moji eterični učitelji mudro ćute. Pitam se da ne propadam u ambis? Izgleda mi se smanjuju moći i prvi put počinjem da sumnjam u sebe, što je propast. Sve više sam ubeđen da sam suviše dugo ostao unutar sopstvenog stvaranja i da je vreme da nestanem odavde." Gledala ga je začuđeno. "Ne sumnjaj u sebe. U srcu osećam da nema tvoje krivice. Sačekaj, pokušaću da saznam nešto više o tome?" Zatvorila je oči sedeći mirno, izdigla se do nulte praznine pričajući sa svojim energetskim pomagačima. "Sasvim si upravu. Blizu nas, možda već u susednom mestu, ili gradu postoji negativna vibracija, koja se misteriozno pojavljuje i nestaje. Ni ja nisam u stanju da je lociram, jer se za čas izgubi. Dok i moji eterični učitelji odgovaraju pitanjima na pitanja. Hmm, to je čudno. Nikada se ranije nisam sa tako nečim srela." Visja-Eloh je namrgođeno odgovorio "Ali zato ja jesam. Biće da negativna energija koju osećamo služi ciljevima izvora u svrhu lekcije nekom od nas, ili celom unutrašnjem krugu. I samo zato što je tako naši energetski pomagači mudro ćute. Srećom za šest dana je veliko poravnanje, pored toga kometa prolazi pokraj zemlje, što znači da će izuzetno značajni prenosi biti prenešeni kroz unutrašnji krug u moj svet. Verujem da ako dotle ne saznamo nešto više o fenomenu varljive negativne energije, posle prenosa ćemo biti načisto šta se tačno dešava."
Negde oko četri sata ujutru Ariela, Visja-Eloh i Galu su probudili eterični učitelji. Zatekli su sebe kako sede u krevetu, sa snažnim osećanjem da nešto vitalno trebaju da urade. Obojica su se u kućnim ogrtačima pojavila pored Galinog kreveta. Aririel je upitao "I vas dvoje ste dobili precizne upute, ili da vam ih obrazložim?" Fascinirano su posmatrali Galin anđeoski, bezazlen pogled neopterećen sećanjima, dok im se osećaj milosti širio grudima. Visja-Eloh je naglasio "Potrebno je da odemo ispred moje sobe srca i sačekamo? Jedino što ne znam šta ćemo to čekati?" Gala je slegnula ramenima. "I meni je rečeno isto to.." Ariel se ubacio. "Hajde, obuci nas na brzinu, pa da krenemo? Usput ćemo shvatiti zašto idemo tamo i šta to čekamo? Sigurno je nešto izuzetno važno, kada su nas probudili usred sna." Teleportovali su se ispred plutajućeg ostrva Visja-Eloh. Kako su se našli pokraj Zvezdane kapije-štita, on je automatski postao daleko egzotičnijeg izgleda i suviše ogroman, tako da mu je Gala dosezala jedva nešto preko struka. Stavio je ruku unutar energetske zaštite, tako da se gigantska kapija rastvorila da prođu. Gala je izuzetno dobro poznavala ovo mesto, međutim sada je konstatovala da se prvobitni izgled zamka i ostrva drastično razlikuje od svoje kasnije izmenjene i usavršene verzije. Celim putem dok su hodali, ogromni Visja-Eloh je držao za ruku, kao da mu je spas. Osećala je koliko se kida i bori unutar sebe da savlada prejake emocije, a naročito da u kalupi i stiša preteranu čežnju za njom, kao ženom. Ne samo to, već se borio sa načelom da osim njega niko nikada ne kroči u sobu obloženu crnim kristalima, a još manje sazna gde mu je soba srca." Malecne, leteće vile Artameda su ih uvele unutra, zatim povele naviše hodnicima zamka. Visja-Eloh je zastao ispred poslednjih vrata oklevajući, a Gala mu nežnim glasom napomenula. "Ne kidaj se moj brate? Ja sam jedno vreme živela iza ovih vrata u jako dobro zaštićenom prostoru i nisam smela izlaziti odatle." Uzdahnula je, dok su je obojica začuđeno posmatrala. "Stalno zaboravim da ne smem pričati o budućnosti. Molim vas zaboravite što sam maločas rekla?" Ušli su u sobu obloženu crnim kristalima, a Gala uzviknula začuđeno. "Sve je identično! Neverovatno, samo ova prostorija je ista kao.." Visja-Eloh je prekinuo. "Tačno. Jedino ova prostorija ne može da se izmeni, jer nju nije stvorio inkarnirani čovek po svojim nacrtima, već Visja-Eloh, kao predvorje materijalizovane sobe srca." Ponudio ih je osveženjem po želji iz vitrine, dok je Gala odskakutala i otškrinula sledeća vrata. "Ovde je večito mrak, a komanda "Etle" ne funkcioniše!" Visja-Eloh joj se približio. "Evo, upaliću ti svetla. Galijena.. zanima me da li si nekad posetila moju sobu srca?" Klimnula je glavom, a on začuđeno promrljao "Ne mogu da verujem. Dođi, sešćemo za sto, s'obzirom da još uvek čekamo nove upute." Ariel je sedeo sklopljenih očiju, koje je ubrzo otvorio. "Još uvek ništa. Stigli smo na odredište i ne znamo šta čekamo?" Visja-Eloh ga je uhvatio za ruku. "Oseti moj mir?" Ariel je promrljao uživajući. "Nisam ni sumnjao da uvek tačno znaš šta mi je preko potrebno. Jedino ovako uz tvoju pomoć unutrašnji mir i stpljenje mi se čine lako dostižni. Trudim se da izvežbam sebe da budem tolerantniji i ne brzam nestrpljivo, ali mi slabo ide." Za nekih pola sata, dok su tiho razgovarali, čuo se udaljeni zvuk škljocanja brave na sobi srca, a oni pozorno poustajali. Ariel je žurno krenuo prema sledećim vratima, a za njim i njih dvoje. Pre nego što je uspeo da dotakne kvaku, vrata su se bešumno rastvorila, a na njima pojavio neznanac krajnje čudnog izgleda. Gala je provirila iza Visja-Eloh i radosno povikala "Valhija? Zar tebe čekamo?" Pritrčala mu je zagrlila ga, zatim upoznala sa njima. Pošto su seli za sto potrudila se da mu u najkraćim crtama prepriča doživljaje i utiske svog predugog boravka pod okriljem unutrašnjeg kruga u prošlosti. Valhija je pažljivo saslušao, zatim zatražio dozvolu da prelista njena sećanja. Posle par minuta ponešen prejakim utiskom svega što je iskusio pod uticajem višeslojnog opažanja, obratio se svima. "Nisam mogao da pretpostavim koliko je raznovrstan i zanimljiv vilovnjački svet. I ako nemate više pitanja, želo bih da ga vidim?" Visja-Eloh je ustao i povukao ga za ruku. "Pokaži mi svoje originalno fizičko telo? Jako me zanima kako ustvari izgledaš? Istina da mogu i sam to da vidim, međutim.." Valhija ga je prkinuo, već transformisan, zamahnuo je ogromnim tamnim krilima i skoro srušio sve sa stola, dok su lakše stvari poletele, a njihova kosa zavijorila. Bio je ogroman, čak nešto višlji nego Visja-Eloh u svojoj džinovskoj projekciji. Ariel je promrljao "Osećam se kao petogodišnje detence naspram vas dvojice." Kada su stigli iza Zvezdane kapije-štita već je skoro sasvim svanulo, a Visja-Eloh se smanjio, zatim ih teleportovao usred glavne ulice grada Egalidona od Nihma-El-a. Gala je uzbuđeno povikala "Znam tačno gde se nalazimo! Ovo je jedan od najlepših primorskih gradova, pored kog moja porodica ima letnjikovac!" Zgrabila je Valhiju za ruku govoreći "Dođi, pokazaću ti šta se sve nalazi u centru!" On je oduševljeno posmatrao novi, uzbudljivi svet, prepun raznih prodavnica i gledao kako vilovnjaci otvaraju prehrambene dućane, a razni trgovci guraju kolica s'robom na pijacu. Visja-Eloh ih je uveo u pekaru i jedva pomoću magije uspeo da ostvavi vrećicu s'kovanicama od zlata i grijema, koju je trgovac odbijao da primi, sretan što ima priliku da ugosti stvaraoca i plemstvo, s'otvorenim zrakom moći. Valhija je polako krenuo da shvata poredak, koji vlada u ovom svetu. Odbijao je da proba slano i slatko pecivo, sve dok ga Gala nije zamolila. "Mmm, ne mogu da kažem kako mi se ne dopada ukus ove hrane, međutim do sada osim sokova od svežeg voća i vode nikada ništa nisam okusio, a čak ni to mi nije neophodno, jer me vibracija-svetla s'izvora večito napaja najčistijom vrstom energije. Sigurno razumete kako nama nije nužno da uzimamo hranu od biljaka, osim kada tugujemo i imamo blokade unutar energetskog polja?" Gala je veselo dodala "Ih, svako od nas valjda instiktivno zna ovu lekciju, pa opet čak i kada nam hrana nije nužna dozvoljeno je jesti sve što se voli i u čemu se uživa, zar ne?" Valhija je začuđeno potvrdio. "I moji duhovni pomagači tvrde to isto. Jako mi se dopada svet vilovnjaka, bez obzira što osećam mnoštvo nepravilnosti, sve je toliko zanimljivo i uzbudljivo. Ove kamene ulice sa kućama u kojima žive porodice, baš kao i radnje su nešto, što će lako moguće jednoga dana postojati i u našem novom svetu, kada svako bude imao svog para, kao što je slučaj ovde.. istina posle jako, jako dugog vremena." Par sati su se pojavljivali ispred, ili unutar različitih gradova, pa čak i na blic posetili ulaz u šumski grad, načinjen na više nivoa u krošnjama drveća, kao i razne tačke izuzetnih mesta vilovnjačkog sveta, uključujući planine Redentala i ulaz u podzemni grad Agzardema, gde je Valhija imao prilike da vidi "promenjive" vrste i fascinantne žene zmajeve. Konstatovao je kako Meonis, Rea i on predstavljaju upravo to, što se u ovom svetu naziva promenjiva vrsta bića. Ponovo su se pojavili na pustom mestu obalnih bedema, koja su služila i kao šetalište, jer su nameravali da ručaju u jednom od omiljenih restorana Visja-Eloh pored Egalidona od Nihmelia, kada je Valhija promrljao. "Ovo je već zabrinjavajuće." Zatim glasnije dodao "U blizini mesta sa kog smo pošli pojavljuje se zgusnuto skoncentrisana negativna energija.." Visja-Eloh ga je prekinuo i zaustavio ih. "Da li si u stanju da lociraš preciznu tačku na kojoj je?" Valhija je odmahnuo glavom. "Ne. Nisam u stanju da je ulovim, jer suviše brzo nestaje. Čas je tu, čas se gubi ponekad na kraće, zatim duže intervale." Ariel je rekao zabrinuto. "Čak i moji etrerični učitelji ćute, a ja bih uvek sve trebao da znam pre svih iz unutrašnjeg kruga, naročito ovako nešto. Ja sam je juče prvi put osetio, pa opet bez jasnih informacija, ili barem tačne lokacije ne mogu ništa da preduzmem." Visja-Eloh je naglasio "Kada je negativna vibracija skopčana sa višom svrhom tvorca, ili služi nekom, ili možda svima kao vitalna lekcija, nećemo biti u stanju da saznamo ništa od svojih eteričnih učitelja." Ariel se nadovezao, smejući se glasno. "I bićemo primorani da čekamo! Evo, samo ovo je dovoljno meni za lekciju!" Gala je uzdahnula. "Podozrevam da nije isključivo tebi namenjena ova lekcija, već mnogima od nas." Teleportovali su se do restorana i naručili hranu za tridesetak osoba, zatim pola sata proveli u šetnji i razgovoru. Poneli su svim žiteljima zamka Ružičaste Zore brižljivo spakovane morske specijalitete, koji su naročito obradovali Avalona. Posle upoznavanja sa Valhijom, za čas je postavljen sto, za koji su svi seli da ručaju. Gala je posmatrala Valhijine zacakljene oči, dok sluša šalu i prisno zadirkivanje za stolom. Bio je miran i udubljen u živi razgovor ostalih, upijao je nove šablone međusobnog odnosa i munjevito učio pravila, koja ovde vladaju. Znala je da će mu se preterana učtivost i mnoga pravila pristojnosti činiti suvišna, zato se pitala da li će moći da ih usvoji, s'obzirom da su u ovom svetu neophodna?" On joj se okrenuo, smešeći se. "Ne brini, ja sve odmah primenjujem u praksi. Opet, ono što smatram preteranim, ili nepotrebnim sigurno neću morati da oponašam?" Nasmejala se glasno, zajedno sa Visja-Eloh, jer su oboje čuli njegove misli. "Bitno je da ne podlegneš instiktima i recimo maltretiraš dame preteranim nežnostima na javnom mestu, ili bilo gde bez njihove dozvole. Zatim da ne budeš osoran, ne koristiš loše izraze u toku razgovora, specijalno pred onima koje slabo poznaješ, jer se smatra neučtivim. Ne valja naglašavati nečije mane, osim ako imaš nameru da ostaneš pored tog nekog kao njegov lični celoživotni učitelj i pomogneš da savlada sve svoje lekcije. Sem toga, nauči da koristiš pribor za ručavanje, učtivi način predstvljanja i komunikaciju visokosvesnih." Valhija se smešio i dalje odgovarajući telepatski. "Pribor bih mogao sa lakoćom koristiti, dok učtivi način predstavljanja damama još uvek nisam opazio, a oduvek komuniciram na način visokosvesnih." Visja-Eloh ga je pozvao da se udalji sa njim par koraka od stola. "Pitam se zašto ne koristiš govor, s'obzirom da bi to mogao s'lakoćom?" Valhija je i dalje odgovarao telepatski. "Istina da razumem sve o čemu pričate, međutim da li zato što vidim vaše misli, ili baš razumem zvuk reči, ni sam nisam načisto? Verujem da pošto celoga života pričam isključivo telepatski, smatram to normalnim načinom komunikacije i od svega će mi biti najteže da usvojim govor, pa opet mogu da pokušam?"
Visja-Eloh mu je držao ruku iznad glave, nad sedmom čakrom, zatim izvukao grlenu, govoreći "Pokušaj sada? Trebao bi da automatski razumeš izrečeno, čak i da ne vidiš tuđe misli?" Gala im se pridružila, slušajući kako Valhija izgovara prve reči. "Otkrivam.. nov.. uzbudljiv svet i.. puno zanimljivih osoba.. što do skoro nisam smatrao.. mogućim." Gala ga je uhvatila za ruku, posmatrajući ga s'divljenjem. "Imaš predivnu boju glasa, koja zavodi, baš kao Visja-Eloh i Kazdir, zato što češće tako pričaj?" Bez upozorenja, ili najave bilo kome su nestali. Našli su se pored klupe u vrtu, dok ga je Gala začuđeno posmatrala. "Naučio si da nas teleportuješ.." On je prekinuo, odgovarajući telepatski. "Po prvom Kazdirovom kanalisanju unutar mog ega shvatio sam način teleportovanja, međutim pošto mi je letenje urođeno do sada nisam imao potrebe da ga koristim." Zagrlio je i približio lice, sa namerom da je poljubi. "Sačekaj! Zar do sada nisi shvatio da samnom ne možeš ovako? Tek kada dobiješ moju dozvolu možeš da me poljubiš." Smešio se dok su mu oči varničile zločestim plamenom. "Onda mi daj dozvolu?" Izgovorio je glasno, a ona se nasmejala. "Ovog puta ćeš dobiti dozvolu, ali se ubuduće potrudi da me zavedeš ukoliko želiš moje poljubce?" Bio je sagnut do njenih usana i posmatrao ih, dok je izgovarao "Zavodi te boja mog glasa, iskrene emocije i da si samnom među zvezdama.. da li još nešto?" Odgovorila je telepatski, pošto je već poljubio. "Zaboravio si najvažnije?" Odmaknuo se malo, prekadajući poljubac, zadubljeno razmišljajući. Uhvatio je za ruku i poveo u šetnju. Posle nekog vremena je zastao i ponovo sagnuo do nje, a ona ostala bez daha, očarana pogledom čistog srca i pre nego što je shvatila povukla ga je k'sebi i poljubila. Imao je potrebu da je zarobi za spajanje, međutim znao je kako će joj time možda otvoriti strahove i gurnuti je od sebe, naročito što joj je nametnuta lekcija da pomogne Visja-Eloh, što je bilo isto kao da pomaže njemu lično, bez obzira što su manifestovani u dva različita tela i ega. Te noći Gala je imala priliku da doživi jedan od svojih najgorih strahova. Kada su krenuli na spavanje, Visja-Eloh je pozvao Valhiju da mu bude cimer i sa njim deli sobu, s'tim da pošto su legli, obojica su ostala satima budna u slatkim maštarijama o Gali. Pred jutro Valhija se prvi teleportovao i uvukao kod Gale u krevet, budeći je za nju na najstrašniji moguć način, odnosno spajanjem. Da sve bude još puno jezivije, Visja-Eloh im se pridružio u krevetu i to na samom početku, višeslojno posmatrajući kako Valhija rasklanja nepravilnosti u Galinom auričnom polju i čakrama, dok je zaleđena u mestu, sa osećajem da joj bezbroj iglica probija kožu, a fizičko telo tek što se ne dezintegriše. Čim je energetski protk bio prohodan unutar oboje, ispunila ih je toliko snažna ekstaza, koja bi svakog drugog osim Valhije nokautirala silnom lepotom i toliko izdigla svest da učini čak i najmanji pokret, ili misao nepotrebnim i suvišnim. Visja-Eloh se neodeven priljubio iza nje, sasvim polako podigao i naslonio o sebe u polusedećem položaju, oslonjen na odignutim jastucima. Pričao joj je glasom punim najsnažnijih emocija, koje odižu sa zemlje među zvezde, zbog čega je imala snažan utisak da je pored Kazdira, što nije ni malo pomoglo da prevaziđe strah. Otimala se i borila svom snagom, radeći da situacija postane još puno gora, jer Valhija nije mogao da prati njen skoro nepomični šablon spajanja, već joj jačim pokretima izazivao bol, ili tačnije sama je sebi nanosila bol. Visja-Eloh joj je držao zapušena usta da preglasnom vriskom ne probudi sve od reda i trudio se da je smiri razložnim argumentima, međutim ništa nije vredelo. Obojica su se nemoćno gledala, shvatajući da su učinili kardinalnu grešku, koja ih može stajti ne samo njene ljubavi, već izbrisati sa spiska živih i potpuno uništiti, zato su se svom snagom potrudili da isprave grešku. Valhija joj je po trideseti put ponovio "Ne mogu ništa da učinim dok se ne smiriš! Preklinjem te budi mirna?" Sve je bilo uzaludno dok nisu krenuli da izgovaraju identične rečenice, istim tonom baš kao jedan. "Ti nisi pored dvojice, već pored mene. Da li znaš.. dok te gledam sa dva para očiju, kako jedna misao i jedinstvena čežnja postoji unutar dva srca? Ista razmišljanja bude podudarna osećanja. Molim te ne plaši se? Zar ne znaš da te nikada neću povrediti? Da sam ti predao ključeve svoje volje, jer ti potpuno verujem? Predao sam se na milost tvom čistom srcu i britkom umu, koji je u stanju da opazi i prizna istinu, čak i kada mu strahovi zamagljuju istinsku realnost. Zato moja ljubavi.. pokušaj, makar samo pokušaj da me voliš odakle god da ti se javljam?" Posmatrala je dva para očiju potpuno ispunjenih zvezdanom tamom, tako da i beonjače nestanu, a cela očna duplja postane izvor moći Visja-Eloh, odnosno slika umanjenog univerzuma, kojim gospodari. Čula je duboki, melodični glas Visja-Eloh, koji odzvanja prostorom silno snažnim emocijama, tako da prodre u srce i dušu, da izdigne svojom moći, utiskujući nezaboravnu čaroliju. Bez njene volje strahovi su se stišavali, a srce joj se otvaralo. Pa ipak, duboko ukorenjena predrasuda nije htela da se lako preda. Kazdir je bio izdignut na visokom pedijastalu unutar ne samo njenog srca, već i sistema vrednosti, po kome bez obzira što isti duh pokreće tri fizički izražena bića, koja su u biti jedno, ona nije bila u stanju da ih tako doživi, niti da je prevaziđe. Želela je jednog ljubavnika do kraja života, samo jednog za večnost. Visja-Eloh joj se obratio dvoglasom iz obojice. "Jednog ljubavnika za večnost, to želiš? Međutim unutar energetske stvarnosti našeg istinskog doma ne postoje večiti ljubavnici. Ili barem ne u smislu ovozemaljskih pojmova. Postoji samo večita saradnja dva, ili više principa, koji ujedinjeni unutar Etrela (svetlosnog kruga) stvaraju i automatski ostvaruju naloge tvorca. Ako si mene izabrala unutar Kazdira, onda si me izabrala odakle god budem u mogućnosti da ti se javim? Ili nije tako? Izabrala si ne mene, već ego-čoveka Kazdira?" Nije mogla da zaustavi suze, koliko god se trudila. "Izabrala sam tebe unutar njega. Svuda osim u spajanju ja ću rado prihvatiti ceo svoj Etrel kao jedno biće, samo ne ovde, nikako ovde. To je nemoralno i van pameti. To je skoro sasvim zlo." Sa dvoje usana slušala je identične reči, toliko upečatljivo i zavodljivo izrečene da u duši zasade seme nezaborava. "O moja ljubavi, imam goruću potrebu da ti pojasnim zastrašujuće, da ti obrišem suze i razvejem sve nedoumice. Da nekako mogu utisnuo bih ti sopstvenu spoznaju i rastrgao sopstvenu dušu da ti poklonim trenutak otkrovenja, međutim to mi nije dozvoljeno. I zato.. pokazaću ti da grešiš. Uradiću nikada pokušano samo radi lekcije, koju sam po uputima svemogućeg izvora dužan da ti upravo pojasnim." Obojica su sklopila oči i ostala nepomična, dok je ona to iskoristila da se izmakne i nekako udalji od njih, makar samo toliko da se ogrne čaršavom. Uvukla se ispod pokrivača razmišljajući da li ima vremena da otrči iza paravana i sasvim obuče? Iz dvoumljenja je prenuo dvoglas. "Zvezdice? Kako sam dospeo ovde? I gde smo? Posmatram te iz dva tela i izgovaram rečenice sa dva glasa? Gospode! Daj mi ručicu? Ovo dakle nije san? Niti egzasomatoza? Ti si materijalna, a ja sam nekako kanalisan unutar Valhije, s'tim da sam se i fizički prebacio pored tebe ni neznajući? Opasna čarolija! Moje milo zlato, da li znaš šta se to dešava? Poslednje čega se sećam je odlazak na spavanje, zato.." Ona ga je prekinula, dok su joj se suze slivale. "Kazdir.. toliko sam sretna što si pored mene i.. i.. koliko sam mogla da zaključim Visja-Eloh te je nekim čudom kanalisao unutar Valhije i tvoje prošle inkarnacije? I Kazdir molim te obuci obojici makar donji deo veša?" Začuđeno je izgovorio dvoglasom, dok su se crne pripijene bokserice pojavile obojici, tako da je odahnula. "Moja večita suština mi je prebacila svest, zajedno sa logičkim umom unutar dva tela? I ako sam te dobro razumeo nalazimo se u prošlosti?" Klimnula je glavom. "Ali zašto? Pokušavam da dobijem odgovore od Valhije, međutim on ćuti. Visja-Eloh mi ne odgovara, čak ni moji eterični učitelji nemaju smernica, baš kao da nisu pored mene, zato brinem. Izgleda se kanalisanjem moje svesti u dva fizičke projekcije i to u prošlosti namestio kuršlus, tako da mi blokira vezu sa duhovnim svetom? Zato moja ljubavi, ako znaš zbog čega su me doveli.." Ona ga je prekinula. "Doveli su te radi moje lekcije. Radije pogledaj moja sećanja?" Gali se činilo da će preglasan smeh obojice probuditi sve redom. "Gospode Bože! Moje ludo, ludo dete, zar nisi u stanju da dopustiš ni mojoj večitoj suštini predavanje lekcije po upitima izvora? Do sada sam bio ubeđen kako bi ostvarila bez pitanja i razmišljanja odrebe tvorca, čak i ako dotaknu tebi stranu i zastrašujuću temu? Hmm.. retko kad se prevarim.." Plačnim glasom je rekla "Nisi se prevario, međutim ovo je previše. Zar ne razumeš koliko me užasava pomisao da budem sa dva ljubavnika?"
Naglo je zagrlio, tako da su je obojica propisno ugnječili. "Sve razumem zvezdice, samo što ti ne shvataš da ja kao Visja-Eloh uporedo živim unutar trojice, pošto je vreme-prostor tek iluzija? Zar si zaboravila da se tri donje čakre raspadaju u času smrti? Što znači kako je i treća čakra logičkog-ego uma osuđena na propast, samo zato da bi čiste duše bez tereta, bez gluposti i strahova ponovo postale večita anđeoska, odnosno energetska bića, kojima je urođena svemoć i koja su u službi tvorca, ostvarujući njegovu volju bez pitanja i razmišljanja? Pa opet dok smo unutar inkarnacija dat nam je dar slobodne volje, kojom ako izaberemo loše dar postaje kletva, tako da se pati i boli, posrće i podiže s'dubokim ožiljcima, koji ne bivaju zaceljeni čak ni u narednim životima, sve dok samoinicijativno ne poželimo da napredujemo i saznamo više, da otkrijemo univerzalnu istinu i konačno postanemo fizički izražena autonomna božanstva." Pružio joj je dve najlepše dekorisane kutije papirnih maramica, slušajući s'osmehom kako bučno briše nos. "Zvezdice, dok ne kreneš da biraš isključivo dobro, nećeš biti u stanju da se potpuno izjednačiš sa svojim večitim bićem svemoćne Raidie u ovoj inkarnaciji. A da bi to bilo potrebno je da upute izvora slediš i doslovno ostvaruješ.." Prekinula ga je "O Kazdir.. ja sve ovo znam, ali što se tiče moje želje da imam jednog ljubavnika za večnost, ne mislim da grešim. Znam da je i izvor u pravu. Ali mislim da je duhovni svet drugačijih pravila nego materijalni i zato možda izvor ne vidi jasno, jer nema shvatanje o fi.. zi.. čkom.. ne.. go.." Kazdir joj je sa dve šake preklopio usta, gledajući je ni malo blagonaklono. "Šššš, tiho! Nemoj slučajno da izgovoriš kraj ove rečenice! Zar si zaboravila na koji su način prvi ljudi prekinuli vezu sa Bogom, sa duhovnim svetom i zbog čega se začeo strah?" Gala je prebledela. Krenula je da muca "Ja sam.. ja.. ja sam najglupavija, slepa.." Ponovo joj je preklopio usta, sevajući očima, bio je sve namrgođeniji, a oblačasti prstenovi unutar zenica sve izraženiji. "Zar zaista? O udobne li samoosude? Ako radije kreneš da zameraš sebi, nego da se suočiš sa strahom, pogledaš ga u licem u lice i shvatiš da ti lažnim prividima upropaštava život, zatim svom snagom poželiš da izmeniš negativna uverenja, doćiću u poziciju da po prvi put u životu posegnem za Arielovim vaspitnim merama! Jako sam ozbiljan. Moje ludo dete, niski ego se začeo samo zato što su ljudi poverovali da znaju bolje od samog Boga, jer imaju ne samo energetska, već i fizička tela. A da li je to istina? Da li se može znati više od tvorca?" Odmahnula je glavom. "Nikada se ne može znati više od izvora, jer on vidi celokupnu sliku, generacijama u napred, a mi tek deliće. Ljudi vide sadašnju situaciju, a ni nju ne opažaju čisto zbog podsvesti, pomalo utiču na one u svojoj okolini, ali ništa dalje, sve dok se ne spoje sa svojom večitom suštinom nemaju uvid u pravo stanje stvari. Dok im negativna uverenja strahovima i predrasudama zamagljuju um, nisu u stanju da koriste višu svest, niti bilo kakve moći i žive odeljeni od tvorca u neznanju i zato stalno greše. A svako, baš svako sasvim prirodno ima urođenih moći, međutim dokle god slepo slede većinsko mišljenje drugih, ljudi ništa neće shvatiti, zar ne? O Kazdir ja sve ovo znam, ali.." On je prekinio. "Sačekaj samo trenutak?" Valhija je prevrnuo oči, zatim ih zaklopio, dok su ga oboje napeto posmatrali. Čim je progledao Kazdir ga je s'olakšanjem zagrlio. "Valhija, brate rođeni, nikome se već dugo sem zvezdice nisam toliko jako obradovao! Objasni mi molim te šta se to desilo?" Gala je po prvi put čula kako Valhija bez problema koristi govor, kao da mu je urođen. "Visija-Eloh nam je izmenjao mesta, tako da sam se našao kako sedim u telu čoveka Kazdira na krevetu, neznajući šta se dešava? Ni minut zatim, dok se nisam sasvim usidrio u tvom telu, ušao je Ariel gledajući me podozrivo. "Nešto ne štima! Mora da si imao prosvetljujuću meditaciju? Silnom snagom zračiš moj brate. Dakle pričaj?" Rekao je, zatim seo pored mene. Objašnjavao sam mu situaciju, dok me je zainteresovano slušao, zatim mi postavljao gomilu pitanja. Lupio me je po glavi, govoreći kako se jedva suzdržava da me ne zvizne onako vaspitno i to samo zato što sam u tvom telu, inače bih stradao. Izgrdio me je pošteno što se nisam nikome javio pre odlaska u prošlost i najavio mi da ću imati još nezgodniji razgovor sa Meonisom, sa kojim je u stalnom kontaktu. Šetali smo po vrtu i razgovarali, kada sam magnetno povučen nazad i pojavio se ovde, dok ćeš ti izgleda ipak zaraditi modrice, pošto si sigurno pao dole, a ne znam da li će Ariel stići da prihvati tvoje telo?" Kazdir je odmahnuo rukom. "Koga se tiču modrice! I mene zanima zašto si kog vraga odvukao zvezdicu i to ni manje, ni više nego da vidi propast od mog jezivog prošlog života? Veruj mi i ja imam poriv da te zviznem svom snagom, čisto da mi bude lakše!" Kada je pogledao Valhijina i Galina sećanja ostao je namrgođen i zamišljen u nemilim mislima. "Nekim čudom su ova sećanja skrivena od mene? Sve do sada nisam znao da sam se sreo sa zvezdicom u svojoj konboj prošlosti. O moje milo jagnje toliko mi je žao, sve osim toga si mogla da iskusiš, dok je ovaj teret prevelik za tvoja mala pleća." Ona je zaboravila kako je neodevena i skočila mu u naručje grleći ga, zbog čega je Valhiji letela kosa, a Kazdir pokušavao sve poznate trikove da uspostavi samokontrolu, dok joj se istog trena pojavila stoga, ukorojena haljina zakopčana do grla. "Uh moja zvezdice, ako nemaš nameru da me zavedeš za.. hmm.. spajanje, zabranjeno ti je da me neodevena grliš!" Pocrvenela je do vrhova ušiju postiđeno, što je on očekivao, smejući se iz sveg srca. "Ludice, zar ne znaš da se samo šalim? Znao sam da ćeš tako reagovati, ali nisam mogao da izdržim, zato izvini moja ljubavi?" Gledao je njene usne, privlačeći je ponovo k'sebi. "Pošto si obučena u haljinu od teškog štofa, zakopčana skroz uz vrat, da li ćeš se odvažiti da me poljubiš?" Oči su joj ljutito i zločesto sevale, dok se smešila. "Zlice! Sreća što te jako dugo nisam videla i što si mi nedostajao, inače.." Nije završila rečenicu on je poljubio, bez namere da je pusti, a poljubac je postajao sve strastveniji i ozbiljniji. Polako je spustio na krevet i pogledao tako, da cela zatreperi. Pogled čistog srca je hipnotisao, zato je želela sve što i on, međutim dvojni glas straha joj je izazivao distorziju samim saznanjem kako je Valhija prisutan blizu njih. Kazdir je upitao "Šta ćeš izabrati? Da iskusiš moju ljubav, ili se uvijaš i lomiš pod prividima straha?" Plačnim glasom je zaječala "Ne mogu biti časna i poštena ako menjam ljubavnike. Ne mogu.. zar ne vidiš da ne mogu?" Nasmejao se od muke. "Koliko sam ti puta odgovorio na isto pitanje u vezi poštenja i detaljno objasnio kako grešiš? A što se časti tiče, ona po Božijim i ljudskim pojmovima označava razičito. Po ljudskim merelima čast i sujeta su često skopčane ruku pod ruku, dok po zakonu svemogućeg izvora časno je učiniti sve što je usklađeno sa istinskim moralom duše, čije je pravilo sasvim jednostavno i može se reći jednom jedinom rečenicom, koja glasi? Kako moja zvezdice?" Suze su joj se slivale, a glas podrhtavao dok je odgovarala. "Časnim i ispravnim se smatra sve usklađeno sa ljubavlju i istinom. I evo opet konflikta unutar mene! Jer ja ne mogu blistati ljubavlju kada su dvojica pored mene. Zar ne vidiš da ja ne grešim?" Kazdir je uzdahnuo. "Ne osećaš ljubav samo zato što je prisutna distorzija straha, a da nje nema mogla bi tačno znati istinu." Brzo je rekla, brišući rukom suze. "Rećićeš mi kako nije nemoralno i beskurpulozno imati više ljubavnika? Zašto se onda i danas užasavaš takvih žena?" Oči su mu postale oštre, dok je Valhija sa silnim zanimanjem slušao njihov razgovor. "Ti tačno znaš zašto sam prezirao beskurpulozne žene? Zar je potrebno da izgovorim, ono što moja prošla inkarnacija nikako ne bi smela saznati? Nemoralno je lagati, varati, svesno povređivati, planirati zlo i odmazdu, zamerati, osuđivati.. et cetera. A aspekt beskurpuloznog smo malo pre obrazložili? Sve što se radi iz čista srca je dozvoljeno, što se odnosi na sva polja života bez razlike. A ako ti strah toliko zamagljuje um, da nisi načisto čak ni šta znači gledati na život čistim srcem, unapred ću ti odgovoriti da to znači gledati bez niskih pobuda, htenja i stremljenja, bez straha i predrasuda, već sa razumevanjem i unutrašnjim mirom. A razumevanje nastaje pošto se jedna tema pogleda iz više uglova i shvati istina, dok je mir duše posledica čiste savesti, odnosno života u kom se bespogovorno sledi volja Božija, koja nas lišava loših izbora i neispravnih postupaka, niskih htenja, tereta i emotivnih bolova, gluposti sužene svesti, kao i dvostrukog glasa sumnje. Da li sam nešto izostavio?" Poraženo je odgovorila "Izostalo je samo moje istinsko razumevanje. O Kazdir, bez obzira što ja sve ovo znam, još uvek nisam u stanju da uklonim verovanje da ovde ne grešim.. i.. i.." Podigao je na svoje krilo u opasnoj pozi, zbog čega se trudila da povuče haljinu preko butina, dok se on smejao. Pucnuo je dvaput prstima, tako da je za časak bila neodevena, zatim ponovo zakopčana do grla. "Ludice, moja najslađa ludice, više je nego očigledno kako nisam uspeo da ti pojasnim ništa i pomognem tvom napretku, zato očekujem da se uskoro nađem u svom telu i hteo sam pre odlaska da.." Ona je vrisnula "Ne! Ne dam da odeš nazad!" On je vrteo glavom. "O mila, ovo nije do mene, već moje većite suštine. Ja sam tek gost u ovom telu. Hmm.. ili ne baš gost. Reci mi čije je ovo telo, da li moje?" Odmahnula je glavom. A on osmehnuo. "Pa ipak je nekada bilo lično moje. Zvezdice zar je moguće da i dalje ne shvataš istinu? Ako ti je frka da budeš sa Visja-Eloh, strahuješ i od spajanja samnom? Jer mi smo jedno, ovo sam lično ja, kao što sam i u našem dobu. Da li me razumeš?" Klimnula je glavom plačnog izraza, dok je on zagrlio snažno, zatim okrenuo Valhiji. "Toliko čudno izgledaš u obliku vilovnjaka, sačekaj, prepraviću određene detalje.. hmm.. evo pogledaj, zar ovo nije puno bolje?"
Svo troje su se pozorno ispravili, a Kazdir promrljao "Ovo je zabrinjavajuće, trebalo bi smesta reagovati!" Zatim nastavio glasnije "Osetio sam strahovito snažan upliv negativne energije u okolini, koji se za par trenutaka prebacio na primorje, čini mi se negde oko Nelmiroda?" Valhija i Gala su potvrdili. "Problem je što nemam uvid u određene delove prošlog života, inače bih tačno znao o čemu je reč. Ovako samo mogu da se pitam i brinem zbog varljive negativne energije, koja toliko lako može da zarazi i proširi se mojim svetom, kao nezaustavljivi virus, tako da izvitoperi logički um i usadi negativne lične ugovore unutar mog naroda, zatim emotivnim rasulom dovede do ekstremnih vibracijskih poremećaja." Gala ga je brzo umirila. "Visja-Eloh nam je više puta naglasio da kada naši duhovni učitelji ćute, a negativna energija ne može da se locira, znači da je namenjena jednom, ili svima iz unutrašnjeg kruga kao lekcija." Kazdir se glasno nasmejao. "Sreća da si se dosetila da me podsetiš na ovu činjenicu. I evo.. ponovo osećam jezive uplive. Hmm.. ne znam o kome i čemu se tačno radi, ali sam siguran da je u pitanju Nelmirod." Filozofski je dodala. "Dakle možemo pretpostaviti kako je neko prošao portalom iz obližnjeg mesta do Nelmiroda na primorju? Jer smo od pre par dana svi redom osetili glasne fleševe negativnog upliva u nekom od okolnih mesta. Nego pitam se da li je ovako snažna negativna energija posledica emotivnog stanja recimo grupe vilovnjaka, ili se može reflektovati od samo jedne-jedine osobe?" Kazdir je protljao bradu, silazeći sa kreveta. "Nikada se, čak ni u prošlom životu, nisam sreo sa ovakvom distorzijom polja od samo jednog entiteta. Skoro sasvim sigurno se radi o grupi vilovnjaka, promenjivih, ili neke treće logički samosvesne vrste, koja naseljava moj svet. S'tim što jedino vilovnjaci, agzardem, moguće i još neka plemena promenjivih mogu imati unutrašnjih distorzija putem negativnih uverenja, pa tako i negativnih emocija. Ostala svesna bića su daleko bliža životinjskom, ili biljnom svetu, poneka i elementima, što znači da ne poseduju razvijeni logički um, već tek okvirni, rasterećen nedoumica, jer viši um stabilno gospodari svim unutrašnjim procesima. I samo zato ne sakupljaju posede, ne shvataju vrednost zlatnika, drugulja, ni valutu, ne zanima ih politika, ili bilo ko, bilo šta izvan zadatka, koji obavljaju po uputima tvorca." Povukao je tešku, plišanu zavesu, a soba ispunila sunčevom svetlošću. Gala je žmirkala prema njemu. "Izgleda je uveliko svanulo?" Odsutno je odgovorio "Da.. hmm.. čini se da je tako." Sišla je dole tražeći papučice, kojih nije bilo. Kazdir se sagnuo ispod kreveta i pobedonosno ih izvukao. "Sećam se male, mršave devojčice, kojoj sam u utočištu Ružičaste zvezde, neposredno posle prvog okupljanja unutrašnjeg kruga, baš ovako ispod kreveta pronašao malcne, propisno pohabane patikice." Gala ga je privrženo zagrlila oko struka. "Tada nisam mogla da pretpostavim da će mi život krenuti ovako čudnim tokom. A da sam to nekako uspela da vidim, pala bih ne u nesvest, već celoživotnu komu. Do duše ni sada nisam daleko od toga i ponekad jedva ostajem pribrana i zdrave pameti. Uh.. ne smem da mislim u tom smeru!" Krenula je do prozora, pevušeći staru vilovnjačku pesmu o Visja-Eloh "Otvoren kovčeg sa blagom, u kome stanuju zvezde, a kod mojih nogu, ti sediš, sa kosom dugom kao plašt noći i očima u kojima počiva mirno prostaransvo univerzuma. Da li me čuješ kada pevam o tebi, kroz otvorene kapije noći? Da li gledaš isti mesec moja ljubavi misleći o meni? Voliš li me dok sanjam o tvome zvezdanom prostrastvu.. o miru i darovima koje mi donosiš?" Obojica su joj istovremeno prišla i kratko zagrlila. Valhija je zapitao "Da li ste raspoloženi da se teleportujemo do Nelmiroda? Možda uspemo da pronađemo tačan uzrok, ili makar mesto sa kog se širi negativna energija?" Gala je radosno pristala, dok je Kazdir bio više nego namešten. "Ne valja da idemo do Nelmiroda. I nemojte da me pitate zašto, jer nisam sklon da odgovaram na slična pitanja. Radije bih prošetao negde inkognito i bez stresova, recimo dole po vrtu, ili popio ekspreso ovde?" On ih je pogurao u drugi deo Galinih odaja. Kada su seli, upitala ga je "Reci mi šta nije u redu? Čini se da si pod teretom emotivne borbe? Možda bih trebala da pogledam unutar te.. be.." On je naglo prekinuo "Da se nisi usudila!" Izraz mu je bio strog, a glas rezao na komade, što je ona doživela skoro kao fizički šamar. Kazdir je posmatrao njen zapepašten izraz i suzne oči, osećajući krivicu, zato je ustao, podigao u naručje i vratio se na svoje mesto. "Oprosti bebice? Kada me pritisnu nemila sećanja iz ovog vremena, postajem jadno društvo. Visja-Eloh je duboko unutar zvezde i čvrsto spava, tako da sam primoran da ostanem u ovom vremenu, koje guši tamom nemilih sećanja. Iskreno, toliko sam se trudio da zaboravim, dok su mi upravo živa sećanja raširena u umu, trujući dušu emotivnim prokletstvom. Padam moja zvezdice, propadam sve dublje u bezdan, iz kog nisam siguran da ču se lako povratiti." Njene radosne oči su blistale prema njemu, što bi inače bilo dovoljno da ga prene iz nesvesti, međutim ne i sada. Načinila je magnet Raidie i kao od šale mu uklonila negative emocije. "Galijena od Gerhida, moja malecna kraljice, otkrila si naprednu vežbu magneta Raidie? Ne shvataam kako si to uspela, s'obzirom da nisi iščistila sve strahove?" Razdragano je odgovorila "Naučio me je Visja-Eloh. I ne brini, svečano sam mu obećala da neću koristiti magnet Raidie, koliko god da neko pati, ako nisam emotivno stabilna i ne blistam ljubavlju. Kazdir se glasno nasmejao. "Upravo zahvaljujem Bogu što si to otkrila. Moja voljena zvezdice, upravo si mi spasila život, umalo da nepovratno propadnem." Valhija je sa zanimanjem slušao njihov razgovor, a iz višeslojnog opažanja ga je prenulo kucanje. Gala je odskakutala i otvorila vrata, na kojima je stajao Ariel. Pošto su mu ispračali celu priču i dali da im prelista sećanja, ostao je sklopljenih očiju, koje je ubrzo otvorio i naglo ustao. "Valhija, hoćeš samnom do Nelmiroda?" U par narednih sati, koliko je bio primoran da ostane, Kazdir je ponovo sreo svu svoju duhovnu braću, inkarniranu u prošlosti. Tokom kontakta i razgovora neretko su mu bile suzne oči, a duboke, snažne emocije prštale na sve strane, čas uznoseći do zvezda, čas zvoneći silnim bolom. Gala do sada nije imala prilike da opazi tako nagle i česte kontraste unutar njega. On je obično bio stabilan, obgrljen konstantnim mirom, koji je osnov njegovog bića, osim retkih prilika kada kroz njega besne emotivni lomovi, ili ushićenja većinom vezanih za njihovu prisnost. Ariel i Valhija nisu uspeli da lociraju negativni upliv, jer se nije javljao dok su šetali centrom grada, ali su zato na svu nesreću sreli El, odnosno bivšu izabranicu Visja-Eloh, koja je pod ruku držala elegantno obučenog, tamnoputog plemića i izlazeći iz radnje skoro suderila sa njima. Da sve bude još tragičnije i ozbiljnije, našla se oči u oči sa Valhijom u obliku vilovnjaka i histerično ga optužila da se na brzinu premetnuo u drugačije obličje samo da nju izbegne. Siroti Valhija se našao u istinskom šoku, jer ne samo da je nikada u životu nije video, već ni čuo da postoji, dok mu je ovakav način ophođenja bio stran, a njeno ponašanje i histerija nešto s'čim se nikada nije sreo, niti bio u stanju da razume. Ariel joj je džabe objašnjavao da to nije Visja-Eloh iz njihovog sveta, već Raidiin pratilac iz drugog doba, ona mu nije verovala. Čas je ronila silne suze izveštačeno pokajnički, čas ga optuživala za preljubu koristeći najjezivije fraze i personifikacije, kakve ni jedna dama ne bi nikada upotrebila, kojima je dodatno zabezeknula sirotog Valhiju, koji bi se istog trena teleportovao, samo da ga nije još na početku dograbila za ručni zglob. U toku njenog ispada, dok se pravdala spominjujući događaje iz prošlosti, o kojima ništa nije znao, zatim izvikujući uvrede, zbog stvari koje nikada nije uradio, dopunjene čak i udarcima u slepilu besa, on je posmatrao u potpunom rebusu, začuđeno, a kasnije sve više ideferentno. Pokušavao je da se oslobodi njenog stistka, ali kako bi joj istrgao ruku, ona bi ga hvatala drugom šakom iz straha da joj ne pobegne i kačila za njega, verujući da će ga privoleti da ostane kraj nje u njihovom letnjikovcu i osujetiti da se vrati kod Raidie, što je zahtevala na razne sulude i krjnje dramtične načine. Oko njih četvoro se skupljala sve veća gomila posmatrača, a Ariel sve nervoznije škrgutao zubima, u iskušenju da je silom udalji. Valhijne oči su posle nekog vremena bile slika sve zahuktalijih uragana, a pogled sve oštriji i prvi put u životu lice srogo i krjnje namrgođeno. Nije mogao više da sluša nerazumljive nebuloze, koje ponavlja kao pokvarena ploča, već je izdigao u vis i spustio što dalje od sebe, zgrabio Ariela za ruku i teleportovao ih nazad, pre nego je histerična El uspela da ga ponovo ščepa.
U glavnom salonu za primanja, dok je Ariel svima prepričavao nemili događaj, Valhija je osećao kako se diže sve sve veća emotivna bura unutar Kazdira, koja preti da ga opustoši narastajućim teretom sećanja i izjede samokrivicom. Brzo mu je prišao, sedajući na rukohvat fotelje i uhvatio za ruku. "Zar ne znaš da sve što se dešava, uključujući i loša iskustva ne dolazi u naš život da bi se kasnije jeli zbog toga, zamerali sebi i patili, već suprotno, da nam pruži vitalne lecije i podari životno iskustvo, tako da izrastemo još jači, stabilniji i izađemo iz toga svesniji i makar za trunku bliži svojoj istinskoj suštini? Ja nemam teret tvojih sećanja i prvi put se srećem sa ludilom negativne osobe, koja nema izgrađen sistem vrednosti i čini mi se ni ne shvata razliku između dobrog i lošeg? I možda zato nisam merodavan da ti dajem savete? Pa opet.. osećam te kao sebe samog i upravo zajedn0 s'tobom višeslojno preživljavam prošlost, od koje uporno bežiš i sklanjaš je od sebe.. ali ne više? Čini ti se da si se obreo u ovom dobu samo da bi se našao u zamci, iz koje nema izlaza? Međutim nije tako. Tu si, ne da te obuzmu i slome sećanja, već suprotno, data ti je šansa da jasnije sagledaš i samoincijativno primetiš da nisu zastrašujuća, niti kobna po tebe, nego tek neophodno sredstvo da ojačaš i postaneš još otporniji, snažniji i mudriji." Kazdir se konačno osmehnuo. "Istovremeno slušam kako izgovaraš iste reči, koje me deklamuju anđeli čuvari iznutra. Da.. znam da ste u pravu, sve znam, pa opet nisam u stanju da prevaziđem sopstvenu glupost, dok me savest peče, a kajanje zariva sve bolnije žaoke, dok naviru živa sećanja, u kojima su sekundi dugi kao godine. Čini mi se da sam se ponovo obreo u suženoj svesti i da ipak na kraju krajeva neću moći da izbegnem greh, koliko god se trudio? Tuga me sa užitkom lomi teretom samokrivice, jer sam kao magarac godinama jurio izopačenu vrstu fizičkog užitka, verujući da je i kod drugih parova slično i jedino što postoji, uzbudljivo iživljavanje, toliko prokleto uzbudljivo da mi pomuti pamet. Bio sam slep i gluv za sve njene mane, jezivu nastranost, za svu zlobu i pakost, za silne spletke, koje radi, a njeno krajnje koristoljublje smatrao detinjom neostvarenom čežnjom i željenim snovima. Bio sam sklon da je opravdavam teškom prošlošću za sve što čini. Sasvim opijen pukom strašću, uzdigao sam je do izmaštanog lika na pedijastalu, a grotsknu nakazu njene izvitoperene psihe i ega nisam ni pomislio da skeniram, zanesen njenom zakletvom sa glavom u oblacima. Mučno mi je i naporno da pričam o tome, ali izgleda moram? Valhija, ti to nikada nećeš moći da razumeš, jer si čist kao suza, pa opet isti duh nas pokreće, tako da si sigurno i ti imao priliku da te preplave previše snažne emocije, koje se teško kontrolišu čak i kada su pozitivne?" On je klimnuo glavom, a Kazdir nastavio, dok je Gala pomno pratila njihov razgovor, baš kao i pola njihovog Etrela, bez obzira što se to na prvi pogled nije činilo tako, samo zato, što su bili jako dobro vaspitani i nenametljivi, telepatski su im špijunirali dialoge, iz želje da bolje razumeju Visja-Eloh i način na koji mu mogu olakšati i kasnije pomoći. Kazdir je nastavio "Sve bih puno lakše mogao da prevaziđem, a sebi čak i oprostim, da na kraju nisam učinio neoprostiv greh, o kome ne smem da pričam, pa čak ni pomislim pred bilo kim u ovoj prostoriji. Taj greh mi stoji kao omča oko vrata, jer nisam u stanju da ga sebi oprostim ni dan danas." Gala nije više mogla da izdrži, već mu je skoro pritčala i dogrbila lice rukama, dok joj je iz očiju sevala tako snažna volja, koju je Kazdir imao prilike da vidi još samo kod Ariela. Viknula je otsečno. "Dosta! Zar se ne sećaš šta si mi pre sat-dva rekao? Nema kukanja i samozameanja, već je cilj što pre shvatiti sopstvenu glupost i izdići iznad pomoću razumevanja istine! U ostalom, što je bilo nema nikakvu svrhu za tebe sada! A ukoliko nisi naučio lekciju, možeš je očikivati da se ponovi u budućnosti, a onda se potrudi da ne namestiš iste poropuste, nego uradiš najbolje što možeš?" On se osmehnuo. "Sasvim si u pravu. Pa opet moja blistava zvezdice, kojoj zelene mačije okice prosto blješte i varniče silnom voljnom, povukao sam se i zauvek napustio svoj voljeni svet ne samo pod teretom greha, već i sa okačenim prokletstvom samonametnute kletve, od koje si me spasila, ali opet.." Bila je sve namerštenija, kada ga je prekinula "Dobro me slušaj, ako se smesta samoinicijativno ne izvučeš iz kukanja i samozameranja, poželeću da sve zaboraviš i budeš rasterećen! A znaš koliko prezirem da kršim tuđu volju, jer je to greh činiti? Zato nemoj da me nateraš na to? Nećeš?" On je vrišto od smeha. "Bože koliko si samo slatka! Evo moja bebice, hitno ću disciplinovati misli i koliko god da naviru blokirati sećanja samo tebi za ljubav. Problem je što sam primoran da se ponovo nađem usred onog što me tišti i svim čulima ga doživim, zato je to tako. Dođi, idemo u šetnju po vrtu? Ili da te odvedem negde gde dosad nisi bila?" Skakutala je uzbuđeno "Da! Glasam za novo i neviđeno?" Kazdir je pozvao sve da ih prate, međutim oni su osećali kako mu je potrebno da bude sam sa Galom, tako da su ga odbili. Pojavili su se na ušću reke, na sredini koje se izdizala visoka, oštra kamena litica sa izvanredno izgrađenim zamkom, opasanim visokim zidinama. Dok je bučna reka zapljuskivala liticu sve do polovine, gornji deo je nekim čudom bio potpuno suv i činilo se da ni kap vode ne može da do njega dopre. Kazdir je ispružio ruku mrmljajući reči, tako da se ispred njega pojavi lučni prolaz na kome su blistali nepoznati simboli. Naslonio je ruku na spiralnu oznaku, izdvojenu na belom kamenu, a unutar zidina su se začuli ponavljajući zvuci duvačkih instrumenata. Za par minuta pored njih se pojavio preterano ogromni čovek, čak glomazniji i veći nego Visja-Eloh u svojoj džinovskoj projekciji. Zagrlio je Kazdira i bez reči ih dograbio za ruke, uvlačeći ih za sobom kroz enegetsku zaštitu ispod kamenog luka. Našli su se u dvorištu ispred vratnica malog, belog zamka i ušli za njim prateći ga do sobe za primanja i ujedno starinske kuhinjice, koja je bila prijatna i funcionalna, bez obzira na kabasti, grublje istesani nameštaj, očigledno ručne izrade. Kazdir joj je predstavio njihovog domaćina "Ovo je moj dragi prijatelj Vermadimijus, star skoro koliko i moj svet." Dok je telepatski dodao "On je jedan od prvih promenjivih bića, koja su zaživela i naselila moj svet. Doduše ispalo je da se niko više nije razvijao u tom smeru, tako da predstavlja unikatnu tvorevinu između Dagvara i vilovnjaka, ili možda pre čoveka? Primetila si mačije oči? Dok mu je ispod odeće koža leđa uvek prekrivena krznom. U svom transformisanom obliku je nešto recimo kao mutirani dagvar, u svakom slučaju izgleda još čudnije nego sada. Gala ga je posmatrala dok im je pripremao čaj. Džinpvskog stasa i preterano krupne građe, previše masivan i širok. Tamnije puti, grubljih crta lica, na kojem su odudarale prelepe, žive i razborite mačije oči sarkastičnog izraza, sa dugim, čupavim obrvama i izraslinama uvojaka na ušima. Kosa mu je bila smeđa i vezana u neku vrstu punđe, brada duga i preterano gusta ispletena u debelu dugačku pletenicu sa izgraviranim srbrnim prstenjem, a garderoba jednostavna i dobrim delom pohabana. Sve dok im nije poslužio čaj i seo, nije progovorio ni reč, što je Kazdir očekivao, telepatski objašnjavajući Gali da je Vermadimijusu to jedno od mnoštva jedistveno čudnih načela, kojim se rukovodi. Njihov džinovski domćin im se končno obratio. "Aman ja's ti's čujdoh da's posednem's tu'j i ne'j kretnem's vanka, jerbo će'm dra'g gosti'j pristć's jes-jes vala! Nego'j dumam's uj'del rec-mi'j, bi'ć da s'nismo vid'li poviše od vek-ti, a-an je'l-je's? Zemlja bruji's zad'voljna, ž'votinje's ki na'j izv'ru naj-napred'noj's, drvad ti'j spije vazda s'os-mir i'j sni'j pod'bre sne'j, jašta-jašta, bez nam're da se u'j skor'j buđi, sve'j n'uznemir'no, a ja's gledim da o'đe u mom kra'j ta'k i za 'vek bidne'j. I da'j uznaš, od milje mi'j prevrelo'j kad vido da s'ti! Da'j iznosime Est, il Mej'med? Ko'j bi'j čaš'cu?" Kazdir ga je potapšao po leđima. "Šta god izneseš prijaće mi? Niko ne sprema bolje napitke od tebe. Nego nisam te upoznao sa gošćom unutrašnjeg kruga, koja nam je stigla pre nekih mesec dana iz budućnosti? Upoznaj Galijenu od Gerhida i Raidia? Gala je ustala i naklonila mu se učtivo, dok je on zagrmeo "Ni'j valj'd oh0j prinčipesa e-ej? Il Raidija ojoj? Dobro'j da'j stiže'j! U prav će's't čas-aj? Valja's, valja!" Kazdir se smejao. "I princeza i Raidia." A Vermadimijus bučno zapitao "Da'l i njojzi da'j iznosim e?" Već žureći po napitke, dok mu je Kazdir odgovarao potvrdno. Doneo je čudo toga i hranu servirao u jednostavne bele posude, a za piće izneo svoje najbolje čaše od grubo obrađenog raličitog poludragog kamena, dok je pred Galu ponosno stavio svoju njbolju tacnu, ukrašenu prirodnim rudama kristala. Kazdir joj je telepatski napomenuo da Vermademijus svo pokućtstvo pa i čaše svojom rukom izrađuje i jako se ponosi time. Nasmejao se glasno dodajući "Moj najstariji prijatelj Vermademijus je jedva pristao da mu izgradim zamak, međutim ne i da srušim njegovu dotadašnju kolibu, tako da se i dan danas ponosno diže usred onog, što je trebala biti balska dvorana, videćeš je uskoro kada krenemo na odmor. Inače ja u ovom zamku imam nešto nalik ličnom apartmanu, koji mi služi za beg od svega opterećujućeg i u kom usprevam da se istinski odmorim i revitalizujem bolje nego na bilo kom drugom mestu, uračunavajući i moje plutajuće ostrvo, što pripisujem blagotvornoj energiji svog prijatelja, od čijeg dodira sve buja i isceljuje se." Njihov džinovski domaćin je zagrmeo "Uj što'j me uhvali'j!" Petljajući oko stola blistao je od sreće zbog Kazdirove hvale. Pošto je posle prekrasno sročene molbe pristala da pojede par zalogaja, začuđeno je konstatovala, kako je servirana hrana nimalo lepa na izgled nesvakidašnje ukusna, što je i glasno prokomentarisala.
Sunčevi zraci su se toplim tonovima razlivali po prostoriji, doprinoseći prisnoj atmosferi zadocenlog doručka. Gala je posmatrala prozirni napitak u čaši od debelog rozenkvaca, koja je bez obzira na grublju izradu porosto oduzimala dah lepotom, naročito osvetljena zrkom sunca, koji je prosto blještao prosijavajući kroz male proreze sasvim pri vrhu prostorije i glasno joj se divila, što je obradovalo njihovog domaćina, čak toliko da je uvrsti u retke drage osobe, koje mu neobično prijaju. Pipkala je prstima Gorski kristal i Ametist, uz mnoge druge nepoznate, ili smešane rude, s'iskrenim oduševljenjem, koje mu takođe nije promaklo. Vermademijusova koža na licu bila puna ožiljaka, naročito na jagodicama, čelu i blizu leve slepoočnice: stopala ogromna i široka, obrasla tamnim krznom, a iz rukava košulje virile dlake, postepeno se proređujući iznad dlana. Činilo se da je srednjih godina, bez obzira što je star skoro koliko i Kazdirov svet, što je značilo da unutar njega postoji ekstremno snažna magija, koja nije svojstvena drugima. Kazdir je kao i uvek čuo njene misli, telepatski objašnjavajući. "Sasvim si u pravu. Vermadimijus je jedinstvena tvorevina i neodvojivi deo moga sveta i samo zato skoro da i ne stari, a što je najčudnije od svega izgleda skoro identično kao i u maldosti, dok mu je govor bio samokreiran, sve dok donekle nije usvojio vilovnjački jezik i nekako stopio, ili sklopio uz dotadašnji. On oseća puls moje zemlje skoro toliko snažno kao ja, a dodir mu isceljuje i revitalizuje sve što dotakne. Vezao se za ovaj kraj i prglasio ga svojim, ili to nije prava reč? Jer ne žudi za posedima, već sve što radi, radi iz čiste dobrote srca, zato mi je dragocen. On razume govor drveća, vetra, ptica, životinja i svega u mom svetu, bilo da im je urođena magija, ili ne. Zato brine o njima, svemu olakšava i dovodi u red, koliko god je u njegovoj moći. Retko koristi magiju, samo kada je primoran, većinom za isceljenje, tako da sve pravi rukama, jer uživa u tome." Posle doručka Vermademijus je navukao dugaču pelerinu, a ispod prsluk zelenkasto-zemljane boje, prepun našivenih džepova, iz kojih su štrčale razne vrste alata, flašice, kućno prerađena i sasušena hrana za životinje u platnenim, otvorenim vrećicama, kutijica prve pomoći i još mnoštvo toga, čemu Gala nije znala namenu. Bučno je najavio "Ja's bij do mrkog mraka sed'o ođe, neg sadi je's vrem'j da s'krenem uj nadgled! Vmo-tam ti sjede i učukuju me's, a i naviko sam ti-jes ić, ić pripomagat's, jes-jes vala, dogradit njim jazb'ne, brigat i porazgovorit s'ok'lo." Kazdir ga je zvznuo po leđima, a on povikao "Oj-oj kog voleš, maljem pa'j u'j krkaču? Bre-bre posnažan si'j, k'o'j si'm blizanče'j! Ne'k, ne'k vala! Nege si'j grem uza'j kor'to, pa'j prek brđa, šumom'ć i u dolju ću's, svuđe đe me tra'ž i poćek'ju! Ajte vi posedite, il u krpe ćeš-ić sklopit's veđe?" Gala se naprezala da ga razume i da nije srcem shvatala kontekst izrečenog, gledala bi ga bledo, a i sada nije bila daleko od toga. Kazdir ga je ovaj put nežnije potapšao po leđima, prateći ga sve do izlaza. "Ne brini, kod tebe se snalazim k'o u rođenoj kući. Otićićemo gore da se odmorimo i ako nam izvor dozvoli, videćemo se na kasnom ručku? Međutim ako nestanemo bez pozdrava, ne zameri nam?" Vermademijusov smeh je bio nalik baritonu u buretu, uz hrkanje i režanje između kikotanja i sam po sebi toliko komičan i zarzan, da su se oboje nasmejali glasno. Krenuo je, zatim zastao i doviknuo "Ama pobratime ne iđi s'onu crvenu aždahu? Crno ti's pi'š, ja's ti's velim! Prišiće's te'b i što's je's i što's ni's! Drž's Raidije, ojđi roda'si! Drž se'j što je čisto'j u's srž i's src! Uj! Uj! Počekni's men-oj? Dobru's ću's namka'n 'ranu donet'is jes vala!" U par krupnih korka je prošao kroz beli, kameni luk i nestao ispod energetske zavese, a Kazdir prešao rukom preko čela, mrmljajući "Ja sam u ovom periodu bio zablentana, slepa mazga, koju čak ni najrođeniji nisu mogli da dozovu pameti, zanet izmaštanom romantičnom iluzijom, suprotnom od realnog prikaza. Gospode! Ponovo ću potonuti u ambis?" Gala ga je dograbila za ruku ni malo blagonaklonog pogleda. "Nema kmečanja! Zar si me podoveo u najinteresantniju pustolovinu, samo da bih gledala kako se slamaš pod teretom prošlosti, koja nema nikakvu vrednost i važnost za tebe sada? Da li su greške iz tvoje prošle inkarnacije važne za naš sadašnji život i posao koji je namenjen unutrašnjem krugu? Ne moj mili brate! Tvoje ogromno znanje je blagodet, a sve ostalo potpuno nebitno! Zato nema kmečanja i kukanja! Na greškama se uči!" On se glasno nasmejao. "Mala veštice, sreća da si kraj mene! Hajde pokazaću ti nešto krajnje neuobičajno!" Došli su do balske dvorane, a Gala začuđeno povikala "Wow! Ne mogu da verujem! U sred balske dvorane se nalazi ne samo malecna, trošna, šumska kučica, već i deo okućnice, zajedno sa povrtnjakom i voćnjakom, sve do ograde? Vidim da si iznad morao da načiniš svetlosnu kupolu i zastakljeni zid, koji je očigledno skoro uvek otvoren, tako da je u dvorani ništa manje svetla, nego vani? I on nije hteo da rastane od svog dotadašnjeg doma?" Kazdir je trljao bradu zamišljeno. "To je specijalna priča, dođi moja zvezdice, ispričaću ti nešto zanimljivo, dok ti spravljam u kuhinji ekspreso?" Načinio je lonče za kafu, tražeći mleko, po celoj prostoriji. "Hmm.. ne vredi, Ariel, ili Avalon su mi jedina šansa.." Zvezdice, sačekaj me, ili ako hoćeš hajde samnom?" Pratila ga kroz luk do ušća reke i gledala kako otvarala majušni portal, kroz koji mu je Avalon proturio mleko, koje se u svetu Vilovnjaka pravilo od specijalnog takozvanog mlečnog semenja, gajenog u većini podnevlja, koje se moglo naći u prahu, ili tečno i bilo toliko prefinjenog ukusa, da je Gala uvek žalila što ne postoji slična verzija i u svetu ljudi. Među vilovnjacima je sve uvek bilo na dobrovoljnoj osnovi i uglavnom iz plemenitih pobuda, što je bilo jedno od mora razloga zbog kojih je za nju ovaj svet predstavljao ostvarenje sna i dodatni razlog njenog idealizovanja Kazdira. Čim joj je poslužio ekspreso i seo, započeo je priču. "Pre jako, jako puno vremena, dok je moj svet još uvek bio mlad, u jednom periodu Vermadimijus je bio moja senka i svuda me pratio. Naravno to ne bi bilo tako da ga nisam pronašao svog ubogaljenog, u opeklinama i ranama kako u rukama steže jedva živo mladuče dagvara, posle erupcije Armejgrez vulkana, tako da sam mu izgradio zamak ovde na sred ušća, gde ne može da strada od vrele lave, dok je on vriskao i buncao pod jako visokom temperaturom da sačuvam kolibu i voćnjak. Mladunca sam s'lakoćom uspeo da iscelim, dok je njegov život, kako mi se tada činilo, visio o koncu. Ostao sam uz njegovu postelju, sve dok konačno nije otvorio oči. Kada se potpuno oporavio i pošto smo pomogli poslednjim postradalim životinjama, on i mladunče dagvara su me pratili neko vreme, ili sam ja išao za njima i učestvovao u njegovim čudnim avanturama. Vrlo brzo sam shvatio koliko mu je nežno srce, namere uvek časne i dobre, a uverenja ispravna i potpuno usklađena sa zakonom izvora, zato mi je postao dragocen. Ja mu se divim i poštujem ga, jer ma koliko gramatički neispravan govor koristio, ili imao malo je reći čudne nadzore i pravila, njega vodi bezgrešna ruka izvora." Ustao je i pružio joj ruku, što je prihvatila. Našla se u odajama čarobnjaka, koje su bez obzira na raskoš i prekrasno osmišljene detalje, bile tamne i mistične, čak odisale naznakom nedozvoljenih veština, što je ne samo iznenadilo, već i povisilo adrenalin. Činilo joj se da će svakog časa nešto iskočiti iz senke, ili jednog od okovanih i zablindiranih ormana. Okrenula se da kaže Kazdiru svoje mišljenje, međutim njega nije bilo, zato je pošla da ga potraži, usput razgledajući prostor, sve iznenađenija onim što pronalazi. U trćoj i centralnoj, desetougaonoj dvorani od mermera pronašla je kriptu sa jednim jedinim kovčegom, kao izlivenim iz poda, koji je bio ne samo izgraviran predivnim, nepoznatim simbolima i pismom, već je na poklopcu izrađena skulptura u spomen Visja-Eloh sa krunom, koji je u rukama držao njoj dobro poznati mač i žezlo. Probala je da pomori nadgrobnu ploču, koja bi se trebala klizno otvoriti i poraženo konstatovala da nije dovoljno snažna za tako nešto. Iz ove prostorije četvoro u krst postavljenih vrata vodila su u različite delove Kazdirovih odaja, zato je krenula i zavirila iza svakih. Otkila je različito osvetljene i nameštene hodnike, začuđeno mrmljajući. "Pitam se zbog čega je sve toliko mistično i dark? Hmm.. pored toga Kazdir se još uvek ne pojavljuje? Da li ima nekog posla, ili se desilo nešto nepredviđeno? Treća opcija navodi da je sve ovo tek scenografila osmišljena meni na radost? Daj Bože da se nije desilo ništa stresno?" Očitala je kratku molitvu da dragi ljudi budu bezbedni i krenula hodnkom, koji joj se činio najvedijim, mada je bio daleko od toga. Na zidovima su visili portreti Visja-Eloh i unutrašnjeg kruga, koji su izgledali kao dark verzija sebe, ili pre vampirska aristokratija i malo je reći čudno, a sa desne strane ispred svakih od troje vrata bili su namešteni zidni, polukružni stočići i između njih kitnjaste police sa donekle zastrašujućim motivima, ukrašene skupocenim, ali i mističnim detaljima.
Dvoje vrata su vodila u jako lepe, ali mrčne spavaće sobe, dok su srednja bila zaključana. Hodnikom je stigla do sobe za primanja, u koju je, kako je kasije otkrila, mogla ući odmah i iz glavnog hodnika, ili direkno kroz prostoriju iz koje je i krenula u razgledanje. Nije mogla da miruje i sedi dok sve ne istraži, tako da se ponovo našla pored mermernog kovčega i krenula bočnim hodnikom s'štitovima i oružjem po zidovima, ili oklopima raznih plemena. Zavrila je iza prvih vrata pronalazeći silno oružje po vitrinama i policama, zatim radnu sobu čarobnjaka, a iza poslednjih biblioteku, sa toliko divnim omotima knjiga, da nije mogla da izdrži, a da ih makar ne prelista. Bila je zadubljena u čitanje magijskog udžbenika, kada se začuo glasan zvuk zvončića i duvačkih instrumenata, a posle trećeg ponavljanja iste melodije, koja sluti na opasnost, ili pre pozornost, svetla u prostoriji su krenula da žmirkaju i zuje, gaseći se u sve dužim intervalima. Čuo se potmuli škriputavi zvuk, zato je ponela krnjigu i krenula čim su se svetla ustalila, trčeći do kripte. Posmatrala je poklopac kovčega, međutim i dalje se činio netaknut. Pažljivo ga je zagledala i ponovo pokušala da odgurne, ali džabe. Namrgođeno je posmatrala, sve sigurnija da joj pravi predstavicu, s'namerom da je prepadne, jer zna koliko voli igre tog tipa, zato se glasno nasmejala. "Dakle pojaviće se odakle najmanje očekujem?" Mislila je u sebi i krenula prema poslednjem neistraženom hodniku, kada je ponovo začula glasnu škripu, a svetla se pogasila. "Dakle upravo će me uplašiti izlazeći iz kovčega? Ih, to sam i očekivala!" Polako se okrenula u polukrug, džabe se naprežući da vidi u mraku kovčeg, jer su joj projekcije anđela blistale svuda okolo. Međutim na njeno ogromno iznenađenje potpuno bela i polumaterijalna prilika, koja je blještala daleko jače nego njeni eterični učitelji, polako se izdizala iz zatvorenog kovčega, suptilno osvetljavajući prostoriju i uputila prema poslednjem neistraženom hodniku, prolezeći kroz zatvorena vrata, a Gala brže-bolje potrčala za njim. U ovom hodniku je osvetljenje bilo slabašno, a sve je delovalo skoro sablasno. Beli duh se provukao kroz srednja vrata, dok ga je ona pratila u stopu, bezuspešno pokušavajući da ih otvori. Ispod ruke je još uvek držala knjigu čarolija, koje se setila tek pošto je zavibrirala i prosto izletela ispred nje, listajući se sama, otvorila se tačno na mestu gde se objašnjava princip i daju čini za obijače. Mrmljala je s'rukom do brave, zamišljajući energetski ključ i posmatrajući kako trobojni zrak Raidie postaje sve gušći, a brava škljoca, dok se vrata besšumno otvaraju. "Wow!" Mislila je u sebi, "trebala bih naučiti što je više moguće čarolija, jer su jako korisne!" Provirila je unutra u jedva osvetljenu prostoriju, s'dvanaest crnih, drvenih kovčega duž zidova i nameštajem kao od ebonovine, ukrašenog oniksom i ogromnim bračnim krevetom sa masivnim baldahinom, na kome je stajao grb i obeležja Visja-Eloh. Svileni prekrivač bio je zagasito crvene boje, a teške plišane zavese purpurne, vezane crvenim mašnama. Ceo enterijer je izazivao žmarce i svakom drugom osim nje bi uterao strah u kosti, tako da pobegne glavom bez obzira. Beli duh je prošao kroz svaki od kovčega, koji su se u škriputanje polako otvarali, a Gala uhvatila sebe kako drži ruku na srcu, koje je ubrzavalo ritam. Duh se stopio sa središnjim kovčegom, koji je bio daleko veći i raskošniji, zatim je i on krenuo da se otvara. Zaprepašteno je posmatrala skoro kosture s'voštanim licima, koji deluju sasušeni i beživotni. Veliki središnji kovčeg se sasvim rastvorio, a iz njega krenuo polako da izlazi niko drugi nego Kazdir, ali u isto tako strašnom i sasušenom izdanju, kao i ostali. Zaprepašteno je gledala kako klizi vazduhom ka njoj i jedva naterala sebe da ne krene instiktivno da beži. "Uh!" Mislila je u sebi "namestio je toliko realnu predstavicu meni na radost, da jedva ostajem pribrana? Ustvari, to je dobro, jer sigurna sam da zna koliko žudim za baš ovakvom igrom?" Kada je prišao na korak od nje, kleknuo je na jedno koleno govoreći blagim, odjekujućim glasom, koji malo je reći očarava i zavodi. "Tebe sam dozivao i čekao hiljadama dugih, predugih vekova. Čekao sam čisto srce, koje je u stanju da skine kletvu, kojom sam okovan između života i smrti. Nesposoban da oživim, nesposoban da krenem večnom domu. Pred tobom klečim ponizan i molim za jednu-jedinu kapljicu čiste ljubavi, koja blješti trobojno-crvenom vatrom Raidie u tvojoj prozirnoj krvi?" Zastao je spuštenih očiju, zatim je pogledao tako da joj zastane dah i zadrhti iznutra, bez obzira na jezivi izgled, njeno srce mu je pripadalo u kom god se obliku nalazio. "Ne bih bio u stanju da zatražim ovako vredan dar, da ti moja duša oduvek ne pripada. Svoje srce, život i telo sam položio u tvoje malecne ručice i čekam da izrekneš presudu, koju ću bezpogovorno prihvatiti ma kakva bila? Jer ako me ne nalaziš dovoljno vrednim, pred tvojim očima ću se rastočiti u prah i pepeo i zauvek nestati iz svog sveta i tvog sećanja." Sagnula se i uhvatila ga za šake, koje su na dodir bile toliko ledene, koščate i krhke da se iznenadila. "Molim te ustani moja ljubavi? Dajem ti sve što imam, poslednju kap krvi, svoj život kao od šale, materijalno telo ako ti treba da njima raspolažeš po želji? Jer srce i svoju besmrtnu dušu sam ti odavno predala, zar to ne znaš?" Polako se podigao i naklonio joj se, zatim doplutao do nje, dok je snažno strujanje vazduha okrenulo, tako da mu bude u zagrljaju okrenuta leđima. Sasvim polako joj je pomerio kosu s'vrata i nakrenuo ga, zatim je osetila oštar ubod i usne na vratu. Kada se izdigao šapnuo je "Adijala Raidia Galijena od Gerhida, moje srce ti je u rukama, reci mi šta si poželela? Sve što poželiš, sve sto zatražiš ostvariću?" Šapnula je "Tebe. Uvek samo tebe? Želim da te usrećim? Moje srce ti je otvoreno, tebe dozivam i sanjam i osim tebe neću nikoga. To je tajna, koju nosim skrivenu u grudima. Jer da nemam tebe, ne bih preživela ovu inkarnaciju zdravog razuma. Ti si moje blago i ono za čim čeznem." Kazdir je bio opijen i sasvim zaveden njenim rečima, dok su njegove ekstremno snažne emocije uznosile izvan poznatog, bez i jedne-jedine izgovorene reči. Polako je okrenuo ka sebi, a Gala zatreperila iznutra, dok joj je srce ubrzalo ritam, bez i nagoveštaja dodira. Gledala je čudesno lepog maldog vampirskog princa, pogleda, koji oduzima dah i baca na kolena. Bila je potpuno zavedena i na sedmom nebu. Sasvim polako se sagnuo do njenog lica i zastao, dok je adrenalinska groznica obuzimala u isčekivanju poljupca, a kolena zaklecala i izdala je, od neverovatne strastvene erupcije, koja je naglo eksplodirala ne samo u njemu, već i njoj. Pre nego što su im se dotakle usne teško je disala, a od nežnog poljubca se lansirala do ekstaze i jedva sišla nazad u telo na molbu njegovog glasa. Šapnuo je "Ostani samnom? Dozvoli da ti pokažem svoju ljubav?" Nije mogla ništa da izusti, koliko god se trudila, usne su se pokretale bez glasa. Čuo je telepatski "Sve ti je dozvoljeno, čak i da se izgubiš u strasti, baš sve. O Kazdir.. volim te izvan opisa šturih reči. Moje srce te doziva i traži samo tebe, zato.." Toliko je snažno stisnuo, da je iznenađeno glasno vrisnula od bola. "Moja mala kraljice, nikada, ali nikada ono što ja želim, a ponajmanje da te ozbiljno povredim u ludilu strastvene nesvestice. Obećaj mi da to nikada nećeš zatražiti od mene? Jer to bi mi bio kraj. Ne bih oprostio sebi da te povredim. Kleknuću da molim? Obećaj.." Prekinula ga je. "Neću to tražiti, ali ne mogu da obećam, jer znaš da sve zaboravljam posle spavanja? Neću da te izneverim." Silna milost mu se pojavila u očima. "Vreme je da ti ispunim želju i dozvolim da me usrećiš?" Našli su se ispred zaključanih vrata prvog od četiri hodnika, koji je istraživala. A Kazdir se držeći je od nazad za ramena sagnuo do njenog uha "Koji bi ti enterijer trenutno najviše prijao? Mističan? Bajkovit? Strogih linija, možda veseo i jarkih boja?" Okrenula se vragolastog pogleda "Pogađaj?" Glasno se nasmejao. "Dakle mistično-bajkovit u nekoj vrsti kulice, sa izbačenim prozorima, pomalo ekstravagantan, većinom raskošan, ali i s'primesama ležernog, uz puno romantičnih i unikatnih detalja?" Odbrusila je "Uh, zlotvore! Tačno vidiš šta sam zamislila? Osim što sam htela da ti budem misteija, samo od tebe izgleda ne mogu ništa da sakrijem? Pitam se kako ti i Ariel krijete ono što ne želite da vidim? Nema veze, jednog dana ću i to otkriti." Njegov smeh je odjekivao hodnikom, dok su se vrata besšumno otvorila. Ovo je bio malecni hol sa stepeništem, koje se zavojito izdizalo. Popeli su se u prostoriju kulice do detalja prekopirane iz njene žive mašte. Jedina tri različita detalja bili su krevet sa raskošnim baldahinom na sred prostorije, veliko ogledalo u stilskom zlatnom ramu na zidu preko puta i izdignuta ogromna kada do središnjeg prozora, sa dve strane zagrađena prekrasnim, izvijenim policama, kao pregradnim zidom. Svuda oko njih su se začuli zvuci dobro poznate vilovnjačke pesme najviše nalik valceru, kojom su se uglavnom otvarali balovi, dok je Kazdir čvrsto držao oko struka i već započeo ples. U ogledalu je primetila prekrasnu balsku haljinu u kombinaciji čvrstih i laganijih materijala iste boje, u kojoj se iznenada našla. Prateći njen pogled savio je preko ruke i zagrizao grudi preko haljine i čvrstog korseta, što je načinilo snažne adrenalinsko-uzbuđujuće senazcije, zbog kojih je glasno vrisnula, a puls ubrzao, dok je on nastavio njihov ples, kao da je to bio sastavni deo igre. Pred kraj je snažno zavrteo, tako da skoro dospe do suprotnog kraja prostorije i uhvatio u naručje, tačno ispred ogromnog ogledala. Stajao je iza, s'njenom rukom do svojih usana, zatim sagnut blizu vrata, udišući njen miris, izgledalo je kao da draži sebe omiljenom poslasticom, od koje bezuspešno pokušava da se odvrati. Podigao je tamne zvezdane oči, sada crvenkastog odsjaja, koje malo je reći zavode, dok se ona uhvatila za zlatni ram, jer su joj kolena zaklecala, pokušavajući da se barem donekle smiri i pribere. U odgovor je čvrsto obuhvatio oko struka, polako otpertlavajući balsku haljinu kod grudi, što je produbljivalo tenziju i intonaciju već i onako prejake želje. Naglo je okrenuo ka sebi i zavukao joj ruku ispod svoje košulje, dok je drugom prelazio preko šlica, zbog čega je obuzeo strastveni uragan, brišući sve misli, ostavljajući prostora da se isključivo oseća. Gali se činilo kako će eksplodirati pre poljubca i mrve dodira, dok je on smisleno pojačavao tenziju, skoro lud od slatke ljubavi pod presijom strastvene lavine.
Ubrzo, zvezdana tama se raširila i odomaćila svuda oko njih, a čarobne vizije uzvaćene ljubavi ih opile. Osetila je kako je odiže u naručje i nosi, zatim baca na krevet. Sagnut iznad njenih grudi visoko joj je izdigao ruke, pa zubima raskidao uzice korseta i rastvorio kao šarene hartije željenog poklona, uz njen prigušen krik. Začula je odjekujući glas svuda oko sebe. "Adijala Raidia Galijena od Gerhida reci mi šta si poželela? Sve što poželš, sve što nagovestiš ostvariću?" Nežni, isprekidani glas je podrhtavao na podlozi čudesa svete vatre od prejakog uzbuđenja. "Želim da te usrećim. Želim sve što ti.." Naglo je prekrio usne prstima. "Zvezdice, zar ne znaš šta će me usrećiti? Istinski želim tvoje voljno predavanje. Potrebno mi je da opijen tvojom ljubavlju ostvarim svaki nagoveštaj tvoje želje. Zar veruješ kako mi je draže da podlegnem divljačkoj strasti bez ukrasa i trunke lepote? Da budem uzrok tvojih suza? Da ti izazovem umesto sreće parališuć strah? Da sam toliko samoživ i bezobziran?" Skoro je vrisnula "nikada!" Nastavljajući telepatski "ti si moj ostvareni san. Ti si ono što ja najviše volim i jedino što svesno mogu da poželim, čak i bez zavođenja i kada mi nisi blizu. I.. i.. želim nežnog ljubavnika.. tebe, uvek samo tebe." Dobila je prestrastveni poljubac, dok je sila njegovih emocija odizala od zemlje, već je plovila slatkim snoviđenjem, uhvaćena u kandže strasti, koja je ovako ulepšana vizijama uznosila zvan orbite. Spajanje duha i tela, koje je usledilo bilo je toliko bajovito i uzvišeno, toliko iskreno i divno, da ga je zabeležila u srcu kao dragocenost. Pospano ležeći na Kazdirovom ramenu, svom snagom se borila da ne zaspi iz frke da će nestati pošto se probudi, a na njegovom mestu pojaviti usnuli Visja-Eloh. On se odigao i stisnuo da zakmeči. "Moje malecno čudo, zar ne znaš da sam ja isto što i on? Nema razlike. Ja sam pored tebe u ovom davnom vremenu, kao i kod kuće. Kada njega voliš, mene voliš. Dok njega isceljuješ meni pomažeš. Reci mi da to konačno shvataš?" Dočekale su ga suzne oči. "Razumem. Nažalost sve razuemem. Pa opet.." Poljubio je bez namere da stane, dok se sve više skupljala unutar središnje zvezde i koliko god opirala na kraju zaspala. Posle par sati sna se probudila, napeto, a kasnije i podozrivo ga posmarajući, kako sedi blizu nje zatvorenih očiju, očigledno u meditaciji. Svom snagom je želela da Kazdir i dalje bude pored nje, ali se plašila da to nije slučaj i zato krenula da se što besšumnije spušta s'kreveta. Gledajući u njega sve vreme, skoro je upala u paniku kada je otvorio oči i ostala zaleđena u mestu, u nezgodnoj pozi, s'jednom nogom na podu. Sarkastični pogled zvezdanih očiju, zatim reči, učinile su da se opusti donekle. "Zvezdice, šta to petljaš? Priznaj da si u strahu od moje malenkosti? Plašiš se da ja nisim ja? Zar ti nisam rekao? I ovde u ovo staro, ležernije vreme, kao i daleko u budućnosti -uvek sam to ja, tu pored tebe." Nasmejao se glasno. "Uradićemo eksperiment? Dođi, zagrli me i reci mi ko sam? Ali bez konsultacije eteričnih učitelja?" Zagrlila ga je, a kada se odmaknula dočekao ga je nesiguran pogled. "Osećam tvoju prekrasnu energiju i znam da si u prošlosti, ili budućnosti, kao i unutar Valhije uvek Visja-Eloh.. ali.. ali ego je u svakoj inkarnaciji različit i.. i.." On je prekinuo sve više izdižući obrvu, s'krajnje sarkastičnim pogledom. "Dakle ti si u stvari zaljubljena u moj ego?" Vatreno je viknula "Ne! Opčinjena sam tvojom večitom suštinom, koja se toliko bajkovito i divno izražava kroz tvoj sadašnji ego! O Kazdir.. znam da je to pogrešno, ali.. kako.. kako da pristanem da postojiš unutar trojice, kada se od mene traži da delim postelju s'njima? Emotivna veza je uvek ne samo od meda, već i čemera." Sišao je sa kreveta posmatrajući je strogo. "Tačno. Slast i gočina idu ruku pod ruku ako se odvažiš da se povedeš strašću i izgubiš glavu za ženom. To mi postaje sve jasnije. Vermadimijus je u jednoj od svojih vratolomnih avantura, zato će kasniti. Ako hoćeš.." Naglo ga je zagrlila oko struka, mrmljajući u suzama "Oprosti mi.. oprosti.." Dočekao je za nijansu blaži pogled. "Shvatila si ko sam? I sada ćeš bežati od mene kao od izopačene nakaze?" Prešao je rukom preko čela, namršten u pogubnom sledu misli. "Sve više sam uveren kako je krajnje vreme da napustim svoj svet." Povukao je za ruku da sedne kraj njega, gledajući je prodorno. "Umesto spasa, ti si moja propast. Jer sam ja pored sve gorčone, koju mi svakodnevno serviraš i dalje opčinjen tobom. Patetično? Krajnje maloumno i nerazumljivo? Tačno. Lekcije nam se ponavljaju, a kletva ženskog roda je moja kobna lekcija, koja će mi, sada je to već očigledno, odrubiti glavu." Zastao je i pomilovao po kosi. "Pogledaj me? Postaviću ti pitanje, mada već znam odgovor. Da li si u stanju da ostvariš ono zbog čega si došla ovamo i pomogneš mi, ili ne? Jer veruj mi, toliko sam izmučen i izmrcvaren, da ću u protivnom morati da se uklonim iz tvog vidokruga, sve dok ne odaš odavde, što predosećam da će biti vrlo skoro?" Galine oči su bljesnule silnom voljom. "Šta god bilo ti ćeš patiti. Čak i da prevaziđem svoj strah i predam ti se na milost, slomićeš se po mom odlasku toliko, da nećeš uspeti lako da se povratiš u normalu, zato je bolje da ostanemo prijatelji, zar ne misliš tako?" Dočekao je preglasan smeh. "Potpuno si u pravu, što ne znači da svom snagom ne želim da bude drugačije." Na blic je pomislila kako bi joj prijalo kupanje, zatim brzo odbacila ovu ideju kao nepovoljnu. Visja-Eloh joj je pokazao rukom već napunjenu kadu iza velikog oslikanog paravana. "Okupaj se dok nam namestim kapućino i kada budeš gotova pozovi me da ti načinim toaletu po želji?" Radosno mu je zahvalila dok je nestajao. Kupanje joj je prijalo, međutim kada je izlazila uvijena u peškir iz frke da je slučajno ne vidi ukoliko se vratio, zapela je o rub kade, stropštala preko par stepenika i bučno srušila paravan, jaučući. Kada se podizala primetila je na stočiću već postavljene šoljice, ali njega nije bilo, zbog čega je odahnula, žureći da podigne paravan i obuče, kada se krajnje namrgođen pojavio iza nje i bez reči načinio prekrasnu popodnevnu haljinu, zatim podigao u naručje i spustio na krevet. Zagledao joj je poveću čvorugu na glavi, povređeni nožni zlob, koleno, kao i par manjih modrica po rukama, vrteći glavom. "Da li te je ovo iskustvo nečem podučilo?" Uzdahnula je. "Da, da, sve znam! Da ne strahujem kako ćeš me zgrabiti ne bih tresnula." Pogledala ga je podozrivo. "Nećeš me.." Prekinuo je "Neću! Pozvaću Lesjia, ili ćemo mi do njega!" Brzo ga je zaustavila, kada je hteo da je podigne. "Nije mi ništa, ne treba mi iscelitelj! Nego da li se Vermadimijus vratio?" Odmahnuo je glavom, posmatrajući je ni malo blagonaklono. "Dobro me slušaj, moj preplašeni zečiću, ponoviću ti: previše sam emotivno iskasapljen i slomljen, tako da nisam u stanju da ti budem prijatno društvo i zato je nužno da se uklonim iz tvoje blizine, jer ne mogu da posmatram strah na tvom licu svaki put kada te pogledam, a kamo li ti se približim." Uzviknula je revoltirano. "Preplašeni zečiću, nije nego!" Izazivajući njegov preglasan smeh. "Budi razumna i dozvoli da te prebacim do unutrašnjeg kruga, zatim se uklonim?" Vragolasto se nasmešila silazeći sa kreveta, pruzila mu ruku. "Hajde da istražimo zamak, dvorište i okolinu?" Uzdahnuo je. "Pratiću te pod uslovom da ne bežiš od mene i ne posmatraš me kao preplašeni mišić? Dakle?" Pretvarala se da pljune i pružila mu ruku, što je prihvatio uz preglasan smeh, prateći je iz prostorije u prostoriju, dok je jurcala po dvorištu i istraživala. Beli luk je zaustavio u trčkaranju i prikovao u mestu. "Zar ni jedan simbol neće da nam otvori prolaz?" Stao je tik iza nje i nagnuo preko nenog ramena, zastajući s'rukom u vazduhu. Zaprepašteno je konstatovao kako joj se druga čakra širom otvorila, zapljuskujući ga njenom strašću kao super-novom. Slušao je kako sve teže diše u potpunoj pometnji i strahu od njega. Polako joj je podigao ruku i poljubio pulsnu tačku, tako da je prožme lepota njegovog mira. Šapnuo je "Pogledaj me?" Ponavljao je molbu sve dok nije poslušala. Kako je provirila kroz trepavice izdigla se do zvezdane tame, gledajući blistavo belu priliku, kako joj pruža ruku i započinje ples. Sve o čemu sanja i što priželjkuje opilo je. Bila je sasvim opuštena, posmatrajući neodoljive vizije iskrene, uzvraćene ljubavi i čarobne oči arhanđela, sa kojim pleše po Univerzumu. Bez trunke straha uživala je u slatkim poljubcima i dodirima, prihvatajući čak i da ostane samo u vešu, opijena, imala je snažan utisak kako je njen Kazdir pored nje. Oštar bol je vratio u telo i otreznio, tako da zaplače od užasa, jer se ne samo ponavljao, već i produbljavao previše grubim, pokretima. Jedva je uspela da promuca kroz suze kako želi nežnog ljubavnika i zavrišti telepatski. Visja-Eloh se jedva sabrao i umirio, dok su mu široki, crveni prstenovi zaklanjali zvezdanu tamu iz očiju, a krut, sarkastičan pogled polako bledeo, i osvetljavao ljubavlju, ali i brigom. Usporeni pokret naviše stvarao je snažne predorgazmične senzacije, dok joj je ljubio mokre obraze i šaputao utešne reči, pune iskrenih emocija, koje uznose, eksplodirala je, a on, jedva zauzdao ponovno pomračenje. Do samog finiša je uspešno balansirao strastvenim nesvesticama, međutim na kraju ga je nadvladao deo sirove volje, od koje Kazdir zazire i više od svega i čuva da ga Gala slučajno ne otkrije i znao je kako će sada zazirati od njega još više. Dok je ležala u njegovom zagrljaju, trudeći se da ustali disanje, on je bio namršten, razmišljajući o emotivnom rolekosteru, koji je posledica svake fizički konzumirane veze, zato je po hiljaditi put proklinjao dan u kom je otkrio strastvenu ljubav, sve ubeđeniji kako je vreme da se povuče i zauvek napusti svoj voljeni svet. Ona je i ne trudeći se čula njegove misli u svom umu. Za čas se vukan volje i rešenosti formirao unutar nje. Zenice su joj se raširile, a mačije oči prosto varničile dok je otsečno pričala povišenim tonom, "dobro me sušaj! Nema samosaželjenja i naricanja nad svojom sudbinom! Opekao si se, možeš misliti, nije smak sveta! Zar si zaboravio da se tako uči? Zato nauči i kreni dalje! A što se tiče našeg odnosa, on nije ni trebao da postoji u ovom tvom životu, bar ne fizički, već u sledećem, kada ćeš živeti pored mene pod okriljem unutrašnjeg kruga i oduzeti mi dah svojom unutrašnjom lepotom, rečitošću, silnom mudrošću i iznad svega što ne osuđuješ, več razumeš sve i svakog. Što rado opraštaš i uvek, ali uvek imaš spremna idealna rešenja. Ti češ biti onaj, kome pripada moje srce, zato nema potrebe da žuriš, niti ću ti pomoći, ovako.. u.. u krevetu, već pričom o onome što te tišti, tako da uvidiš svoje greške i budeš u stanju da ih ispraviš." On se smešio. "Opasna mala veštice, taćno znaš kako da me povratiš do emotivne ravnoteže. Uh-jao, teško i blago meni s'tobom. Veruj mi lepotice, niko ti nije ravan, a mene si prevazišla za hiljadu godina u emotivnoj stabilnosti." Zastao je gledajući je nežno. Bubice, ti si čudo neviđeno i svakao potpuno u pravu. Veruj mi da mogu nekako da ti odolim i ne doživim strastveno pomračenje čim si mi blizu.. uh! Kako da ti objasnim? Pa opet.. pokušaću, stvarno ću se truditi da mi strast ne pomuti razum. Da li je to u redu?"
Klimnula je glavom, a on nastavio posmatrajući je zvezdanim očima punim ljubavi i skrene milosti. "Žao mi je što sam te prestravio sirovim i grubim ophođenjem? Što još nisam u stanju da ti pružim idilu harmoničnog spajanja duha i tela. Deo mene je oštriji od tek iskovanog, sveže uglačanog mača. Siroviji od svih elementarnih nepogoda i sličan katastrofama. Unutar mene spava kontrast, na koji se retko nailazi. Ja jesam blagodet, ili je bar to ono što svi na prvi pogled mogu opaziti, ali sam i ono što se ne vidi, noćna mora svemu.. uh, ni sam ne znam kako da ti to pojasnim? Ostvarenje želja je tek deo moga posla, dok je drugi.. hmm.. izgleda je bolje da ti ne pričam o tome, zar ne?" Požurila je sa odgovorom "varaš se! Molim te pričaj mi o tome? Toliko želim da saznam zbog čega Kazdir ne sme da mi pokaže istinskog sebe? Šta to krije od mene? To mi je misterija. Čak i da smo u sred požara, ili nam se ruši krov nad glavom, ja bih još uvek pažljivo slušala šta mi pričaš i ne bih se pomerila s' mesta, jer me to goruće zanima više od svega, eto.? On se osmehnuo kiselo. "Znači tako? Hmm.. nije lako objasniti rečima, osim da ti praktično pokažem, pa opet to bi verujem donelo više štete nego koristi. Ali evo.. malo pre, kada sam se izgubio u strastvenom pomračenju, sigurno si opazila široke crvene obruče oko zenica? Ne samo to nego i izraz, koji sam tada imao? Reci mi, da li ti se to dopalo?" Zamišljeno je odmahnula glavom. "Oči su ti postale skoro sasvim crvene, toliko hladne i meni strane. Imala sam utisak kao da gledam surovu, bezosećajnu osobu. To me je silno potreslo, srećom brzo si se povratio i.." On je prkinuo. "To što si tada tek na tren videla je deo mene, koji nije tebi namenjen. To je ono što se svim silama trudim da sakrijem od svih, a natočito od tebe. Osećam kako je taj katasrtrofalni deo moje suštine skoro sasvim uspavan unutar moje buduće inkarnacije? Međutim u meni ježiv i aktivan, lako uočljiv i teško ga je zauzdati, jer ga prečesto koristim. Hmm.. bolje da ne izgovorim do kraja to što mislim. Hajde.." Ipak, ona je jasno čula neizgovoreno. "Jer je El oduševljena baš tim delom tebe?" Klimnuo je glavom i uzdahnuo, prevlačeći rukom preko čela. "Hajde moja lepotice, krenućemo da se oprostmo od svog domaćina, koji je upravo stigao i ulazi u kuhinju." Ne čekajući njen odgpovor teleportovao ih je dole, pored trpezarijskog stola, za koji su seli, posmatrajući svog domaćina, koji je bio sav blatnjav, oderanih dlanova, dok mu je već i onako pohabana odeća sada bila pocepana na mnogim mestima. "Gospode Bože!" Uzviknuo je Visja-Eloh, "da li si se stropštao sa litice, ili upao u duboku jamu? Podozrevam da si imao burnih avantura?" Vermadimijus je odmahivao rukom, skidajući tešku pelerinu i prsluk. "To'j za me'n vazdan tako'j!" Žurno je ušao u ostavu, tražeći nešto, zatim izašao sa drvenim kovčegom u rukama i krupnim koracima se uputio vani, dobacujući preko ramena "Uj! Imam si tujka poverđenog's malca! Aj dođ si'j vamkan?" Visja-Eloh i Gala su ga pratili do navodne balske dvorane i stare kuće sa okućnicom i voćnjakom. Ispred trošnih vrata iz platnene vreće virila je čupava, bela glavica krupnog mladunca, čije je krzno bilo prošarano bledim pegicama prljavo rzlikaste boje. Pošto ga je Vermadimijus izvadio iz džaka, videli su da je umrljano krvlju na mnogim mestima, a da na boku ima poveću ranu, zavijenu duguljastim listovima i nekom vrstom ručno izrađenog zavoja. Visja-Eloh je začuđeno promrljao "Ahmemaras? Odale u ovim krajevima? Obično su u centralnom delu Virhril šume." Prišao je mladuncu zatvorenih očiju prelazeći šakom iznad njegovog tela. A Vermadimijus upitao "jes'li viđo? Bogmen vrelo je's, a'j razdralo ga'j duboko'j. Aman pbratime'j, bez daj mag'je ti se'j nemere pridignuti'j." Visja-Eloh je naglasio "Odmaknite se malo." Pojavili su mu se crveni prstenovi, zaklanjajući zvezdanu tamu očiju, uklonili su sve samilosno, lepo i nežno. Osetilo se strahovito vazdušno strujanje oko povređenog mladunca, zatim je duboka rana zašivena u trenu. Vermadimijus ga je zgrabio za ručni zglob, s'prodornim pogledom, koji prodire do srži. "Uj, uj, dra'g mi'j bra't ti'j, toj što'j spije'j u te'b svej's vi'š buđi? Meni'j's prčinjuje kanda će's te'j nadvisi't i zaveš'ć vlast ti'j? Uh-uh, ni'j dobro'j ni'j! Taj ti'j ne'j za živ svet, većma za'j čistilišće't ot izvor't. Aman gledni tu'j gdi'j dobro'j, ojđi prav'dno'j, i'l poš'tno'j? Ne'j gledni'j u mrki mrak ti'b? Većma svetlosti'j's okreni'j?" Visja-Eloh je par puta duboko udahnuo vazduh, trudeći se da potisne pozitivnim htenjima i razmišljanjem ovaj oštri deo svog potencijala. Čim se Visja-Eloh odmaknuo, Vermadimijus je ispružio ruke ispuštajući čudan, umirujći zvuk nalik predenju stopljenom sa žuborećim jedva primetnim napevom, dok se svuda oko mladunca podizao sve primetiji vrtlog zlatnasto-beličastih čestica, a sve jača svetlost energije razlegala, slična sunčevim zracima, grejući srce i radujući dušu. Gala je oduševljeno posmatrala njegovu isceliteljsku veštinu, uživajući. Sve je potrajalo tek nekoliko minuta, zatim je Vermadimijus otvorio blještavo žute oči, koje su ubrzo poprimile uobičajnu boju. "Tako'j der. Sjutra'ć namkan zaždit u igrariju'j i lom! Jak je's vala malac. Neg neman's niđe njegovi'j. Gledili su'j mloge oč' i tragal mi'j i uzdž i poreko'j, a'l mi'j reknu'j nema'j nj'i. Nigdi'j ne'm njegoviju. Jošte s'vetroj nisme porazgovoril. Il mi ti pogledni'j?" Visja-Eloh je zatvorio oči i ubrzo odgovorio. "U pravu si. Ostalo je siroče. Svi su mu postradali pri odronju kamenja s'litice, čudo da je ono ostalo čitavo. Kako si samo dospeo čak iza planine do centralnog dela Vurhil šume? To mesto je udaljeno dobrih šest-sedam dana brzog hoda." Vermadimijus se glasno nasmejao svojim zaraznim smehom. "Ih-ij! znadem ti'j ja's na'č'ne! Kad mi stigne'j da's trebam i'ć, ja's ti'j zaždim i'j ne brigam, većma stižem svudi đe me'j poček'ju!" Kada su završili s'iceliteljskim tretmanom, ostavili su usnulo mladunče i prešli u trpezariju, gde im je Vermadimijus servirao ukusan obed. Dok su njih dvojica jeli, Gala je razmišljala o hladnom i oštrom pogledu Visja-Eloh, kada ga nadvlada misteriozni rušilački potencijal, a široki, crveni obruči pojave oko zenica i pitala kako tako nešto surovo i bez dobrote može postojati u hiper-svesnom duhu? Iz razmišljanja je prenuo njihov domaćin, paleći sveće i lampe. "Deder Raidija uzmi si malko odavdi's? Aman to'j ti'j ki lek. Godit'ć ti'j?" Približio joj je tanjir, sa toliko dobrodušnim pogledom punim isčekivanja, da nije mogla da ga odbije. Zaista je bilo nesvakidašnje ukusno, što mu je odmah zatim i kazala. Pošto su završili sa jelom, krenula je da opere ruke, dok su njih dvojica ostali pričajući. Zadržala se dosta dugo, jer je obišla usnulo mladunće i pokušala da doprinese njegovom isceljenju vatrom Raidie. Kada se vraćala do trpezarije, umesto da uđe unutra zaustavio je njihov razgovor, o temi, koju joj Kazdir večito prećutkuje, zato se primirila i ostala nepomična u senci iza dovratka. Slušala ja kako Visija-Eloh govori "niko, čak ni od najrođenijih osim Ariela ne zna, kako ja nisam samo onaj koji ostvaruje pozitivne želje, već u sebi krijem jezivo moćni potencijal primarne volje tvorca. On je prastara energija elementnih sila, koja ima ulogu da izbriše i iskoreni neuspele pokušaje unutar stvaranja, da satre ono što se ne razvija u pravom smeru." Uzdahnuo je, prevlačeći rukom preko čela i očiju. "Ovaj deo mene materijalnim bićima nije kadar da doprinese ničim dobrim i mogao bi se koristiti isključivo u slučaju bezizlaznih ratnih situacija, što nikada neće biti. Hmm.. nažalost postoji tu još jedan problem." Zastao je i pogledao Vermadimijusa otvorenim, ranjenim srcem, zbog čega ga je on uhvatio za ruku, suptilno ga isceljući, davao mu je podršku. "Ovaj prestrastveni deo mene ume da mi pomuti pamet kada sam u interakciji sa nežnijim polom, naročito u krevetu. El.. ona, koju nazivaš crvenom aždajom, facinirana je upravo ovim rušilačkim delom mene i želi da uz nju budem samo takav, zato se ova energija posle dugog sna probudila i jača u meni. Zato me sve češće nadvlada. Nikada ništa nije jednostrano, pa tako i ja unutar sebe krijem uzvišenu lepotu kreacije i čistu propast destrucije u dvojici, sa dva različita lika. Istina ponekad mi dobro dođu njegove moći, kao malo pre sa mladuncem. Opet nežna Raidia čistoga srca zazire od njega, tačnije od mene kada me ova energija obuzme i prisvoji." Njih dvojica nisu primetili kako Gala već duže vreme stoji na ulazu nepomična i tiha, pažljivo slušajući, a sada je izletela ispred njih govreći "o Kazdir, sve do sada te nisam razumela! Zašto, ne shvatam zašto mi to nisi ranje objasnio? Stalno si mi govorio da mi ne dozvoljavaš da vidim celog tebe, već kriješ sve ono što će mi zasmetati, a ja sam verovala da samo želiš da umanjiš svoju vrednost i istakneš Arielove prednosti. Nisam te razumela. Dakle zaista unutar tebe spava nešto grubo i oštro, što je u ovoj inkarnaciji puno vidljivije? I Kazdir.. uh.. hoću reći Visja-Eloh.." On je prekinuo. "Slobodno me zovi Kazdir, to mi prija. I drago moje dete, ukoliko ti on nije ovo objasnio, znači da ni sada nisi spremna za istinu i da samo zbog tog otkrića može izgubiti tvoju naklonost, ili se varam?" Vatreno je odgovorila "on nikada neće izgubiti moju naklonost i ljubav! Nikada!" Osmehnuo se sarkastično. "Tačnije, ja u sledećoj inkarnaciji neću zbog ovog što si sada otkrila izgubiti tvoje poverenje i naklonost?" Uhvatila ga je za ruku samilosnog pogleda. "Da ti. Ti ćeš biti onaj, kome sam poklonila srce, ti si onaj.. uh!" Zastala je zatim nastavila "znam da si ti već sada moj Kazdir, ja to od početka razumem.. pa opet.."
Naglo je ustao i pomilovao je po glavi. "Ne razmišljaj više o tome? Vreme je da se vratimo nazad, veče je zadocnilo i Ariel će se zabrinuti, ako se duže zadržimo. Međutim u zamku Ružičaste Zore nije bilo ni žive duše, a u glavnom salonu su pronašli poruku, u kojoj im je naznačeno kako su svi na Svetoj planini, pomažući pripremama za sutrašnji turnir čarobnjaka. Visja-Eloh je zapitao da li hoće da im se pridruže, kada mu se slošilo. Naslonio se na komodu, sa rukom preko čela. Ona mu je brzo prišla i kako ga je dotakla, povikala je "ti goriš! Ustvari vriš! Moram hitno da pozovem Lesjia!" Međutim on je zaustavio. "Nema potrebe. Ovome nema leka, niti isceliteljske pomoći. Radije mi pomozi da legnem i izborim sa.. sa nezvanim gostom." Teleportovao ih je pored njegovog kreveta i tromo se spustio na njega. "Slušaj lutkice, odmeditiraću na kratko. Obećaj mi da nećeš bespotrebno oglasiti uzbunu? Jer borim se sam sa sobom, nisam bolestan, razumeš?" Klimnula je glavom. "Moram da požurim, inače će me nadvladati." Bila je neodlučna, posmatrajući ga dok leži razmišljala je da pozove Lesjia, zatim ipak nagnula i opipala mu čelo. Bio je usijan. Želela je da mu pomogne, ali nije znala šta da radi, zato je sela pored njega, uhvatila ga za vrelu ruku, moleći se da sve bude dobro. Zabrinuto ga je posmatrala, činilo se kako narasta, bio je sve glomazniji, još izraženijih mišića i krupniji, ako je to u opšte bilo moguće? Nagnula se da mu poljubi čelo, kada je izbliza ugledala zagasito crvene, sasvim strane oči, toliko krute, bezosećajne i hladne, da je ustuknula. Visja-Eloh pod uticajem neumoljive primarne volje čak ni o Gali nije mogao da razmišlja dobro, već pre kao nepoželjnom činiocu, koga bi što pre trebalo ukloniti ne samo iz njegovog, već i iz Valhijinog i Kazdirovog sistema, odnosno života, jer donosi isključivo bol i patnju. Udahnula je duboko razmišljajući da ukoliko je to deo njega i čistog božanskog duha, onda je potrebno da postoji unutar njenog etrela, što znači kako mora pokušati da ga razume i voli. Sasvim se povratila, posmatrajući ga uobičajno bezbrižnim pogledom, punim ljubavi i radosti. "Nas dvoje do sada nismo imali prilike da se upoznamo? Ti si onaj, koji spava sjedinjen sa Visija-Eloh?" Njegova grimasa i pogled se nisu izmenili. "Mene niko ne želi da upozna, niti ima prilike za to. Kao što si primetila, ja sam drugi deo Visja-Eloh, obično neprimetan, neuočljiv i uvek nepoželjan. Osim crvenokosoj veštci, koju jedino ja mogu da ukrotim, smirim i dam joj što priželjkuje. Samo uz mene je pritvoreno ponizna, snishodljivo uslužna i izveštačeno poslušna. Nenadano se čini kao da si drugačija? Tim si me zaintrigirala. Prvi put mi je nešto smrtno privuklo pažnju, što je prokletog ženskog roda. Hmm.. pa opet, nemilosrdno ih uništavaš i redom pate. Izdižeš ih, zatim rušiš? Zašto?" Odmahnula je rukom i namrštila. Zato što neću spajanje, već drugarski odnos." Zamišljeno je odgovorio "dakle tako." Zatim prodorno pogledao, toliko surovim, hladnim očima, na šta nije mogla lako da se navikne. "Zaista si suprotna od nje, čini se po svemu? Da li bi se samnom spojila?" Zaprepašteno ga je pogledala, natmureno odgovarajući "naravno da ne bih." Brzo dodajući "možemo se spojiti duhom? Ti si iz mog Etrela i to će ti sigurno prijati?" Klimnuo je glavom. "Izdigni se iznad ovozemaljskog, ako ne možeš ja ću te povući?" Legli su držeći se za ruke. Gala se kao od šale izdigla do nulta praznine, gde je on već čekao. Energetski je zgrabio i polako uvlačio unutar sebe. Ovo je bio izvanredan osećaj. Neobuzdani, divlji duh primarne volje, davao je osećaj potpune slobode, za kojom žudi. Kako su se spojili ekstaza većitog postojanja krenula je da se uvećava i produbljuje njihovim širenjem. Nije bilo misli, nikakvih nuz vibracija, ničega, osim heper-svesnog potencijala, spremnog da ostvari sve tvorčeve zamisli. Ostali su tako neko vreme, bez potrebe da se ikada razdvoje, ili spuste u nesavršeno materijalno odelo tela, koje se sa ovog stanovišta pre činilo kao zatvor, nikako dobobit. Pa opet imali su saznanje kako će ih preuzeti zadatak ako ne krenu voljno, magnetno povući dole. Još pre nego što je otvorila oči, osetila je vrelo, glomazno i teško telo preko sebe, bez trunke garderobe, zbog čega je krenula svom snagom da se otima. Na blic je izbliza ugledala crvene, tek za trunku manje hladne i krute oči, zatim je poljubio, dok su se njeni strahovi u kovitlacu podigli dajući utisak najstravičnije stvarnosti. Telepatski je vrištala kako to ne želi i da se odmakne, kao još i puno toga na tu temu. Međutim on je nije poslušao, već se izdignuo malo uz otsečnu naredbu "otvori oči? Čuješ?" Jedva je sebe naterala na to. "Reci mi šta je potrebno i zašto?" Jedno vreme je bila tišina. "Dakle?" Plačnim glasom je izgovorila "neću. Ozbiljno, to.. to je suludo. Ne mogu sa tobom da se spojim, zar ne shvataš? Ja.. ja sam drugačija od svih tu.. i.. zato to ne može, naročito sa tobom. Tebi treba skroz različito od onog, što meni prija. Zar ne razumeš? I zašto izvor zahteva takve strašne stvari?" Odgovorio je "kada bi uklonila te silne strahove iz svog sistema, znala bi tačno zašto je potrebno." Namrgođeno je pričala, dok ga je bezuspešno gurala za ramena. "Tako ćeš napredovati i izmeniti se? Ja.. tu trebam da ti pomognem? Ali.. zar to ne može na neki drugi način? Zašto, zašto baš tako? To je nepravedno! Uvek, ali uvek je baš to što ne želim, što me užasava, zašto?" Bezosećajne crvene oči su je hladno posmatrale. "Zar ne znaš zašto? Ne samo da meni treba pomoć, već i tebi. Potrebno je ne samo meni da se izmenim, već i tebi. Zar ne misliš tako?" Nesretno je klimnula glavom. "Potpuno si u pravu i sve što si rekao je istina. Eto.. pokušaću? Osim što mi to teže pada od svega." Ponavljala je i ubeđivala sebe iznutra. "Potrebno je da pomognem. Tako ću pomoći. Gospode, daj mi snage i hrabrosti da ispunim ovaj zadatak?" I još menogo toga u sličnom maniru. On je zainteresovano posmatrao njenu unutrašnju borbu. "Dobro me slušaj.. ako hoćeš da ti pomognem, moraš, ali podvlačim -moraš da ispuniš sve što tražim? I bez strastvenih pomračenja, dobro? Samo tako ću pristati.. inače.." Prvi put se osmehnuo, do duše sarkastično. "Moram? Zar?" Namrgođeno je preformulisala. "Uh! Ne moraš, ali je potrebno, inače ti neću ničim pomoći, shvataš?" Klimnuo je glavom. "Dobro, šta da radim?" Progutala je knedlu, već obeshrabrena da neće znati da mu objasni, a još manje pomogne. "Zašto pre svega toga ne popričamo? Tako ćeš stvoriti jasniju predstavu o meni.. i tome.. o tome.. uh! Ne znam ni sama kako to da objasnim? O da! Želim nežnog ljubavnika? Skoro nepomično spajanje u silnoj ljubavi. Kada smo opčinjeni jedno drugim, toliko da je čarolija. To želim?" Ponovio je zamšljeno "nepomično spajanje? Ne shvatam? Imam konceptualno značenje toga kroz Visja-Eloh, ali mi većim delom izmiče. Hmm.. nepomično?" Prevlačio je vrhovima prstiju po njenoj koži, vibrirajući sve snažnijom strašću, zbog čega su je podilazile jeze, a strast zgrbila u svoje čeljusti. Poljubio je vatreno, uz preterana stiskanja i ni malo nežne dodire, zbog čega je ponovo telepatski vrištala. "Ne tako, tako grubo. Nežno?" Ponovo se izdignuo. "Ne shvatam šta je nežno? Da li kada bez težine jedva osetno prevlačim po tvom telu? Samo to? Dokle se smatra nežnim? Pokaži mi? To me jako buni?" Podigla se za njim i sela na svoje noge. "Oseti? Ovakav dodir se smatra nežnim." Prevlačila je rukom preko njegovog vrata i ramena, zatim grudi. "Da li sada razumeš?" Oštre, crvene oči imale su zainteresovan pogled. "Dakle, samo to je nežno? Pokaži mi dokle je nežno?" Podigla mu je preogromnu šaku, prevlačeći po svojoj ruci i ramenu. "Dotle. Osećaš?" Odmahnuo je glavom. "Još uvek mi izmiče. Čekaj da sam pokušam?" Napeto je vukao rukom preko njenih ramena i iznad grudi. Hteo je da spusti šaku, ali ga je zadržala. "Na tom delu tela nije poželjno učiti, jer je preosetljiv." Uzdahnuo je i čvrsto je zagrlio, da je jedva disala. "Ovo mi prija. Tvoja energija sve ulepšava i usrećuje, dok je samnom obratno. Hajde, pokušaću ponovo?" Vreme je prolazilo, dok je napeto učio šta je nažan dodir. Analizirao je kolko da stiša sanagu i kako vibracijski da je podesi. Konačno je bio zadovoljan, zato je po kratkom postupku okrenuo i naslonio leđima o sebe, uz prelaženje otvorenom šakom preko celog njenog tela, čak i grudi. Za kratko vreme je vrio od strasti i činilo se da teškom mukom balansira strastvenim nesvesticama, zato je ponavljala telepatski da želi nežnog ljubavnika, kao mantru, dok joj je prejaki srčani ritam bubnjao u ušima, a dah bio isprekidan kao da je optrčala maraton. Okrenuo joj je glavu uz vatreni poljubac, grleći je do pucanja kostiju, zbog čega je kmečala, dok je on otpuštao stisak i ponovo je stezao, po prvi put istinski uživajući. Osetila je snažno strujanje vazduha, koje je munjevito okrenulo i smestilo na njegove butine u opasnoj pozi, dok je čvrsto grlio, već lud od strasti, na rubu pomračenja. Zato se umirio, zatvarajući poklopac druge čakre. "Spojićemo se. I čuj, objasni mi, makar i telepatski, šta ti je potrebno? Kako želiš? Šta ti treba?" Brzo je odgovorila "želim nežnog ljubavnika. Jako, jako polako, statično?" Provirila je kroz trepavice dok je spuštao na krevet i ugledala preogromnu spajalicu, zbog čega se naglo izmaknula, trudeći se da siđe sa kreveta, dok je on začuđeno vratio u početni položaj. "Šta ne valja?" Pokunjeno je odgovorila "smanji? Barem do pola smanji spajalicu?" Pogledao je nadole. "Do pola? Da li je ovako bolje?" Odahnula je, grleći ga uz suzne oči. "Puno bolje." Uz vilovnjačko gusto ulje, koje je morao da materijalizuje, konačno je započeo spajanje, pokušavajući statičan pritisak, koji joj je jedino godio, zbog čega je već na samom početku eksplodirala, što je on osetio kao da se njemu dešava. Ovo mu je pojačavalo već i onako prejaku intonaciju strasti. Jedva je izbegao pomračenje, tražeći da neprekidno ponavlja šta od njega želi. Nije mu bilo ni malo lako da prati njene zahteve, jer je imao potrebu da se silovito pokrene, da ubrza, osim što to sa njom nije bilo moguće, jer je očigledno samo na ovaj način imala estazični orgazam za orgazmom. Bez obzira na svoju potrebu za silovito divljim spajanjem, sve više je bio očaran svakim istrgnutim uzdahom, krikom, nežnim pokretom i uzbuđujućom mimikom. Ali iznad svega bio je opijen lepotom trostruke vatre Ridie, koja je prepravljala nepravilnosti unutar njega i bez po muke ga menjala i ublažavala mu oštrine.
Činilo mu se da ga bujica strastvene ljubavi upravo uobličava i nadograđuje u nešto novo, daleko blaže i podnošljivije materijalnim bićima. Bio je na sedmom nebu, sasvim zanesen ovim iskustvom. Prepustio se čaroliji svete vatre i dozvolio da uglača i transformiše njegovu suštinu, odnosno oštru, krutu i neumoljivu primarnu volju. Shvatio je da mutacija, koja se upravo odvija do određenog stepena podrazumeva čak i izmenu njegove namere. Toliko je uživao, da je svim silama pokušavao da produži njihovo spajanje, čak i pošto je ona sasvim izgubila snagu i jedva prisutna pristajala na suludi ritam prečestih orgazmičnih pražnjenja, sve dok joj prebrzi pokreti strahom nisu ubrizgali adrenalin, što je srećom kratko trajalo. Ležali su zagledani jedno drugom u oči. Oduševljeno je posmatrala iskrice iskrene ljubavi i naklonosti u crvenim očima, polako tonući u san, kada je osetila strahovit priliv energije i začuđeno se podigla, a on za njom. "Kako.." On je prekinuo "nećeš zaspati. Revitalizovao sam te, jer hoću da popričamo." Nasmejala se glasno. "Dakle tako. Hoćeš da odemo do Svete Planine, gde su nam braća? Da i mi pomognemo i.." Ponovo joj je upao u reč. "Hmm, možemo sve što poželiš, posle razgovora?" Klimnula je glavom, zatim primetila da je neodevena i brzo uvila u svileni čaršav. "Zar ne bi bilo daleko bolje da smo obučeni?" Uzdahnuo je i obukao ih u trenu. "Obučeni smo." Strahovito strujanje vazduha je izdiglo u smestilo na njegovo krilo. "Raidia.. Galiena, sigurno si kadra da primetiš promenu unutar mene? Do sada nisam razumeo potrebu za inkarnacijama. Čudio sam se, zbog čega se moje sopstvo toliko dugo zadržava u sopstvenoj kreaciji? Zašto je opčinjen interakcijom sa drugima, lud za strašću? Konačno sam u stanju sve to da raumem. Iznad svega dužan sam ti ispovest. Hmm.. ovo će te možda potresti? I ne znam da li je.." Odmahnula je rukom i glasno nasmejala. "Zaboravljaš da sam u stanju da ti vidim misli? Nećeš me stresirati. Pričaj?" Sarkastično se osmehnuo. "Dakle podozrevaš zašto sam ga nadvladao i pojavio ispred tebe? Verovao sam kako je daleko bolje da te uništim, jer si distorzija u sistemu inkarniranog Etrela. Naročito preemotivnog Visja-Eloh. Koliko dobra donosiš, toliko i destrukcije. Svi pate zbog tebe. Uzdižeš ih do zvezda, zatim šalješ na dno pakla. Nisam ni slutio kako izvor života ima sasvim različite planove i da mi je samo zato dozvolio da se samostalno izrazim u telu Visja-Eloh. Ja sam obično po strani, uspavan unuta njega, ponekad stopljen s'njim, pa opet retko, jedino kada su mu neophodne moje moći. Do duše od kada je u vezi sa crvenokosom smutljivicom, sve me češće poziva, zato sam krenuo unutar njega da jačam i budim iz sna. Hteo sam da te uništim i povedem gore, da stopljena sa Raidiom budeš daleko produktivnija. Ali sada.. sada mislim sasvim drugačije i konačno razumem tvoju ulogu." Glasno se nasmejala. "Šteta što me nisi poveo gore. To želim više od svega, osim što su svi zavereni da me zadrže uz sebe ovde dole u glupavom materijalnom telu." Oči su mu ponovo postale krajnje stroge. "Zar nemaš preuzeti zadatak?" Klimnula je glavom, namršteno, dok su joj oči varničile silnom radošću, što mu je izazvalo do sada neznane emocije nežnosti, možda čak i milosti. Jedva je zauzdao sebe da je ne stegne u zagrljaj i poljubi. "Naravno da imam. Samo zato i ostajem. I kako si ti molim te lepo nameravao da me povedeš gore mimo odredbi izvora?" Osmehnuo se. "Čekao sam da to primetiš. Da, to bi predstavljalo akt pobune i bilo pogubno ne samo po mene, već možda i Visja-Eloh. To je trebala da bude moja samodestruktivna glupost. Nameravao sam da se odvojim od Visja-Eloh i prihvatim samonametnute okove. Jer Bog ne kažnjava. To radimo sami sebi iz sužene svesti. Hteo sam da okačim sebi kletvu o vrat. I.." Njoj je skliznula suza, dok se on činio time fasciniran. "Predivno. Suze ti blistaju kao drgulji." Povukao je po tragu njene suze, dok se trudila da misli o čemu god bilo, samo ne o Kazdirovoj tragičnoj sudbini, koja će se uskoro zbiti i ostaviti mu ožiljak, sa kojim se još uvek nije do kraja izborio ni u njeno vreme. Visja-Eloh.. ustvari ti nisi i jesi on? Uh, daleko bi lakše bilo kada bi imao drgačije, samo svoje ime?" Vrteo je glavom sarkastičnog pogleda. "Glupost materijalnih bića je nesrazmerna, zar ti se ne čini tako? Potreba da sve imenujete i okačite mu etiketu oko vrata, sa mog stanovišta nema svrhe, jer ćeš čulnom i vančulnom percepcijom doživeti sve i svakog kao višeslojnu pesmu i znati sve o njemu počev od stvaranja do danas -u trenu. Takva je interakcija duhovnih bića. Sa druge strane, nesavršena, toliko skučena i verbalno ograničena komunikacija inkarniranih u materiji deluje površno. Ustvari.. eto, ti mi daj ime? Imam utisak kako ti je to potrebno?" Oči su joj zablistale vragolasto. "Sasvim si u pravu u vezi svega, što me neće sprečiti, već suprotno, biće mi čast da ti dam ime. Osećam te kao divlje biće primarne volje, oštro, još uvek sirovo, neemotivno, metodično, koje ne trpi nikakva vrdanja i ne čini ustupke, dok je laž za njega neshvatljiva. Mmm.. dakle.. zvaću te Prajm Grid (Primarni Grid)? Ili samo Grid? Da li ti se dopada?" Zamišljeno je ponovio "autonomno ime? Grid? Neka bude. Dobro si me opisala. Istina ublaženo, iz učtivosti? Osim, što nema potrebe za poštedom, jer se ne bih uvredio istinom, ma kakva bila. Hoćeš da te prebacim do ostatka Etrela?" Radosno je potvrdila. Našli su se pored grupe mladih čarobnjaka, koji su stajali u polukrugu i zajedno mrmljali, dirigujući palicama, dok su razne stvari letele par metara niže i gradile neku vrstu izuzetno zanimljivog poligona, kome je nedostajao samo mali deo da bude dovršen. Ariel i Avalon su zajedno izdigli i u vazduhu okretali teški deo bine, premeštajući je dosta deleko energetskom manipulacijom, zato je sačekala da završe i tek im onda prišla. Obojica su se obradovala što je vide i naravno imala bezbroj pitanja, na koja je strpljivo odgovarala. Grid je stajao po strani, znatiželjno posmatrajući sve što se dešava, sve dok mu Valhija nije prišao. "Ne bih verovao da je moguće drugom, obično uspavanom delu moga sopstva, da se samostalno izrazi u telu? Hmm.. ne osećam ego ovdašnjeg Visja-Eloh? Ti upravo manifestuješ i tako reći gradiš novu verziju sebe?" Ovde se kaže -čudo neviđeno? Izreka, kojoj tek sada mogu da nađem primenu." Ariel, Avalon, Gaverid i Vizer su stajali dovoljno blizu, da čuju šta pričaju. Zbog čega su ga znatiželjno posmatrali. "Zar je moguće da naš presvetli stvaraoc krije još iznenađenja unutar sebe?" Šaljivo je primetio Avalon, dok mu je Ariel prišao, skenirajući ga na svim nivoima. "Hmm.. energetski sklop je većim delom potpuno drugačiji. Najbolje će biti da pogledam Galina sećanja, inače slutim da ništa neću razumeti? Pošto su svi redom višeslojno doživeli i trenu saznali sve što se zbivalo u gostima kod Vermadimijusa, bilu su zamišljeni i neko vreme tihi, sve dok ih nije prenula. "Bez tmurnih oblačića iznad glava, dobro? Došli smo da vam pomognemo, zato mi recite čime mogu da doprinesem?" Ariel je uhvatio za ruku i poveo do ogromnog, natkrljenog, kružnog šanka, na kome su stajale mnoge preklopljene posude sa hranom, ali i pored naslagane kutije, iz kojih je bilo potrebno izvaditi napitke i namirnice, zatim razvrstati i poređati na unutrašnje police. Marljivo je radila uz četiri ljubazne vile barem sat ipo-dva, kada je Lesji stražarno poveo da sedne i popije njegov napitak za jačanje i makar dva zalogaja svežeg peciva. Bez obzira što je većina čarobnjaka otišla na počinak, a njene četiri suradnice davno oprostile od nje, ni umor, niti bilo ko iz unutrašnjeg kruga nije mogao da je ubedi ne samo da krene na spavanje, već ni uspori s'poslom. Dok su njena duhovna braća koristila svoje moći, ona je vredno radila manualne poslove, ne tražeći pomoć čak ni za premeštanje teških kutija, sve dok se nije presavila od bolova i pokleknula. Previjala se iza šanka, oklevajući da telepatski zatraži pomoć, sve dok je Ariel nije pronašao i propisno izgrdio. "Zar zaista? Toliko je teško zatražiti pomoć, da radije trpiš bolove grizući ruke da te niko ne čuje i kriješ svijena do poda u buđžaku da te niko ne vidi? Zaboravila si da te svi osećamo? " Lesji je takođe vrteo glavom u neverici, a Grid gledao krajnje namrgođeno kako grize usnu u Arielovom naručju, teleportujući ih po kratkom postupku pored njenog kreveta. Pošto je pregledao i saslušao šta ima da kaže, Lesji joj je pružio napitak za žensku muku, seo na krevet i uhvatio za ruku samilosnog pogleda. "Galijena, moja najdraža prijateljice, čemu skrivanja pod jakim bolovima?" Telepatski mu je odgovorila, zatvorenih očiju, skupljena na krevetu ispod pokrivača. "Nisam želela da vam smetam, da.. da opet zbog mene svi.." Lesji je prekinuo. "Razumem. Odmori se. Ne misli više na mene? Osećam kako si pod uticajem prejakih bolova. Ja ću biti tu na fotelji, zato me pozovi šta god da ti zatreba?" Ariel i Grid su oklevali da se vrate na Svetu Planinu i ostave je, pošto i onako skoro da nije imalo više posla, međutim Gala ih je telepatski pozvala. "Potrebno mi je.. pakovanje.. evo pogledajte moje misli?" Lesji joj je namignuo i za trenutak odvratio pažnju od bola. "Pogledaj? Retko ko ima priliku da vidi čarobnu isceliteljsku torbu, u koju, kao što ćeš primetiti, staje cela apoteka, laboratorija.. nekoliko gigantskih enciklopedija.. pa čak su uskladištene i sve potrepštine za žensku muku. Dakle?" Dok je pričao iz torbe je izletelo, kružno ploveći po sobi sve spomenuto, zatim se uredno složilo i smanjujući se vrtatilo u torbu. Ovo je bio toliko interesantan prizor, da je Gala đipila sa kreveta, zadivljeno uzvikujući, uz bujicu pitanja, da bi se već posle minut-dva stropoštala nazad. "Ludice, sačekaj još samo malo i napitak će početi sa dejstvom, zatim možemo skakati po sobi, dvorištu, krevetima, ili gde god poželš?" Napomenuo joj je Lesji, kada su primetili svetlo portala u dvorištu, gledajući kako se svi iz Etrela i cela njihova družina vraća na zasluženi odmor.
U zamaku Ružičaste Zore naglo je postalo bučno, a iznad svih su čuli Avalonov glas kako viče "koga se tiče što smo užinali pre sat-dva, bliži se jutro, a doručak ne valja preskočiti, bez obzira što ćemo odmah zatim na spavanje! Zato hajde da opustošimo špaiz?" Posle nekog vremena Galu su prošli bolovi, zato je čežnjivo gledala prema vratima i samo je Lesjievo prisustvo u sobi sprečilo da strči dole i pridrži veseloj graji. "Nije čak ni potrebno da ti pogledam misli da bih primetio koliko želiš da siđemo dole?" Napomenu joj je Lesji, pružajući joj ruku, koju je zahvalno prihvatila. Obed je odavno završen, a većina njih je udobno smeštena na fotelje i kauče u glavnom salonu -pričala, čekajući topli napitak, koji su Avalon i Gaverid spremali u kuhinji, zato im se Gala pridružila. Avalon se smejao "ne brini nismo te zaboravili i kao što vidiš veliko lonče za ekspreso upravo ispušta paru i šišti! Hajde izvadi šoljice, pa da sve serviramo i ponesemo? Taman je podigla tacnu i krenula za Gaveridom, kada su se Valhija i Grid pojavili pored nje, tako da umalo sve ispusti. "Grid oseća da mu se poseta bliži kraju.." Objašnjavao joj je Valhija, kada mu je on upao u reč "ne moraš samnom do gore. Možemo se i ovde oprostiti, čini mi se za duže vreme?" Ona je naravno krenula sa njim, držeći ga za ruku, sve dok se nije pojavio Visja-Eloh, koji je pošto joj je pogledao sećanja ostao zamišljen. "Dakle unutar mene je započela vitalna transformacija, koja će me tvojom zaslugom smekšati i usavršiti? Hmm.. to mi je svakako bilo neophodno. Do duše i sam sam to mogao postići, istina daleko sporije od tebe, moguće tek za nekoliko inkarnacija." Zvezdane oči prepune ljubavi milovale su je pogledom, kada je uhvatio za ruku. "Lepotice, znam da si suviše skromna da primetiš, međutim ti si čudo neviđeno. Ti si osoba, kojoj se najviše divim, prepuna vrlina, toliko nesebična, istinoljubiva i šarmantna, da mi oduzimaš dah, svakim sekundom sve više."
Bajka Zmajevog Daha - Naslednicima (Deci i Unucima)
Ispričala bih ti bajku o magli zmajevog daha, na kome se jezdi u noćima punog meseca, do dalekih predela, gde čarolija istinoljublja ispunjava srca, tako da nemaju straha i budu u stanju da učine to što retko ko ume.
Britkoga uma, snažnoga duha i nežnog srca jesu oni, koji tragaju za istinom -per aspera ed astra.
Da li ćeš se odvažiti, na put zamnom krenuti, ili okliznuti na strmini životnog puta i u strahu od tame, nesposoban da prepoznaš lepotu zvezdane noći, ipak nećeš zamnom poći?
Veruj mi, da mogu sprečila bih da te progutaju i povrede obavezne životne lekcije i emotivni rolekosteri, zato se izdigni iznad trivijalnih kukanja i samosažaljenja, iznad svih sopstvenih gluposti i shvati da si jači od svega što te zadesi! Dok ti tama zabluda, sujeverja i neznanja steže srce, seti se da ne postoji ništa imaginarno što želi da te povredi, niti su izvan tebe neprijatelji, već kad pobediš sopstvene frke iznutra, nestaće i spolja.
Opraštaj što brže možeš sebi i drugima tako da ti tereti ne stoje teško na grudima i slome jezivim emocijama.
Ne očekuj od drugih pomoć i spas, već da te lična otkrovenja dotaknu iznutra jedva primetnim dodirom, od kog će zemlja zadrhtati, a tvoj se duh vinuti preko beskrajne duge, stvorene samo tebe radi.
Jer tada će zlatna kiša razumevanja unutar tebe vrtložno plesati, spirajući nemire i zle slutnje, a pesma ljubavi dušom odzvanjati i magnetno privlačiti sve dobro da se ostvari.
Vremenom ćeš otkriti da u tebi pulsira čudo nad čudima čistog božanskog duha, koji ne zna za niske pobude, za predrasude i strahove, već sve što čini pokreće s'namerom da uzdigne, usreći, olakša i pomogne.
Kada ti nadolazeće godine podare iskustvo kroz ponavljajuće lekcije, nadam se moja ljubavi da će te ojačati, a ne slomiti? I da ćeš shvatiti kako srce puno vere i milosti od svega lošeg štiti, a da istina ljubavlju odzvanja i najmoćnijim štitom zaklanja.
Drago dete ne brini? Jer i kada se preselim daleko od tvog pogleda, iza rajskih kapija, među kule od oblaka, tebi ću se uskoro vratiti i opet te za ruku držati.
Ispričala bih ti bajku o magli zmajevog daha, na kome se jezdi u noćima punog meseca, do dalekih predela, gde čarolija istinoljublja ispunjava srca, tako da nemaju straha i budu u stanju da učine to što retko ko ume.
Britkoga uma, snažnoga duha i nežnog srca jesu oni, koji tragaju za istinom -per aspera ed astra.
Da li ćeš se odvažiti, na put zamnom krenuti, ili okliznuti na strmini životnog puta i u strahu od tame, nesposoban da prepoznaš lepotu zvezdane noći, ipak nećeš zamnom poći?
Veruj mi, da mogu sprečila bih da te progutaju i povrede obavezne životne lekcije i emotivni rolekosteri, zato se izdigni iznad trivijalnih kukanja i samosažaljenja, iznad svih sopstvenih gluposti i shvati da si jači od svega što te zadesi! Dok ti tama zabluda, sujeverja i neznanja steže srce, seti se da ne postoji ništa imaginarno što želi da te povredi, niti su izvan tebe neprijatelji, već kad pobediš sopstvene frke iznutra, nestaće i spolja.
Opraštaj što brže možeš sebi i drugima tako da ti tereti ne stoje teško na grudima i slome jezivim emocijama.
Ne očekuj od drugih pomoć i spas, već da te lična otkrovenja dotaknu iznutra jedva primetnim dodirom, od kog će zemlja zadrhtati, a tvoj se duh vinuti preko beskrajne duge, stvorene samo tebe radi.
Jer tada će zlatna kiša razumevanja unutar tebe vrtložno plesati, spirajući nemire i zle slutnje, a pesma ljubavi dušom odzvanjati i magnetno privlačiti sve dobro da se ostvari.
Vremenom ćeš otkriti da u tebi pulsira čudo nad čudima čistog božanskog duha, koji ne zna za niske pobude, za predrasude i strahove, već sve što čini pokreće s'namerom da uzdigne, usreći, olakša i pomogne.
Kada ti nadolazeće godine podare iskustvo kroz ponavljajuće lekcije, nadam se moja ljubavi da će te ojačati, a ne slomiti? I da ćeš shvatiti kako srce puno vere i milosti od svega lošeg štiti, a da istina ljubavlju odzvanja i najmoćnijim štitom zaklanja.
Drago dete ne brini? Jer i kada se preselim daleko od tvog pogleda, iza rajskih kapija, među kule od oblaka, tebi ću se uskoro vratiti i opet te za ruku držati.