Gala se probudila u polumracnoj sobi, dok je iznad nje bilo rasireno ogromno tamno, nezno i svetlucavo krilo. Nije mogla nicega da se seti i imala je utisak da je na dalekoj novoj planeti Visja-Eloh. Valhija je drzao uvucenu skoro skroz ispod sebe, ali je nije pritiskao, medjutim bilo je ne moguce izvuci se neprimetno iz kreveta. Uzdahnula je i pokusala da se sasvim polako pomeri na dole, gde je jedino imala slabu sansu da se izmigolji i ne probudi ga. Dosla je do njegovog stomaka i trebala da predje poslednju prepreku i provuce se pored izbacenog kolena i butine, bez dodira, kada se pomerio, a ona se ukocila i umirila, sa glavom zagnjurenom u krevet. Cekala je malo i ponovo krenula da se spusta mrvu-po mrvu. Skoro se izvukla kada je cula Valhijin smeh, a krilo se naglo pomerilo, od cega joj je kosa poletela unazad usled vazdusnog pritiska. "Valhija? Budan si? Sagnuo se i povio skoro sasvim do nje. "Dopada mi se ovakvo budjenje. Pustio sam te da ogmilis skoro sasvim do dna kreveta. Zaboravila si da cu se probuditi cim se mrdnes? Imamo napitke, da li si zedna.. osecam da jesi, zar ne?" Klimnula je glavom smeseci se prema njemu radosnih ociju. "Zedna sam. I dolazim gore. Jos uvek se nicega ne secam.. ali nema veze.. znam samo da je napolju dan." Puzala je navise, dok se on pomerio i seo, zatim je povukao izmedju nogu, sve do svog lica. Poljubio je kratko, blistavih, najradosnijih zvezdanih ociju. Dodao joj je tri flasice sa napitcima i rekao "Izaberi?" Gala je pogledala cepove, jer su flasice bile bez etiketi i rekla "Ovo je fino.. i ovaj takodje, dok poslednji napitak bas i ne volim preterano." Popili su napitke, deleci ih. Gala je pruzila ruku i pomilovala nezno, kao noc tamno, blistavo krilo. "Meko, svetlucavo i jako nezno na dodir.. velika krila.. koja bi mogla biti i kucica.." Valhija se nasmejao glasno i svio unapred krila, potpuno je zaklanjajuci. Klecala je izdignuta malo iznad njegovih butima i divila se sada tamno-plavoj boji, po kojoj su blistala majusne svetlucave tackice, zlatno i srebrno, ponegde cak i svetlije plavo. "Wow! Ovo je catrolija.. zamotao si nas i nacinio nam pravu kucicu od ogromnih, prekrasnih krila." Valhija je povukao vislje i poljubio je nezno, zatim vatrenije. Strast je vibrirala sve snaznije, otvajuci u odgovor njenu drugu cakru. Bila je u opsnoj pozi, bez odece a Valhijine ruke su klizile po njenom telu, zatim pocele da joj pomeraju kukove, sto je za kratko vreme uzrokovalo eksplozijom, od koje su se zgrcili u snaznom zagrljaju i srusili se na krevet. Valhija je ljubio po celom telu, bacao i prevrtao po krevetu. Osetila je njegovu ruku dole i zatim snazan pritisak i ukocila se ocekujuci bol. "Ssss.. nema bola.. necu dati da osetis truncicu bola, samo moju ljubav i uzitak.. najlepse sto postoji." Pre nego sto su se i mrvicu spojili, eksplodirala je, vristeci ispod poljubca, grcila se uz Valhiju koji nije hteo da odustane od tesko moguceg spajanja. Posle dve uzastopne eksplozije i upornog Valhijinog mucenja, bili su tek malo spojeni. Osetila je njegov bol, a Valhija je rekao "Ovo i mene boli.. snazno, ni malo suptilno.. Dodji kod mene." Gala ga je gledala zainteresovano, jos uvek je bilo bola. Spustila je ruku do druge cakre da ga isceli, medjutim on joj je sklonio ruku i rekao. "Sacekaj.. zanima me ovaj bol. Ja nikada nisam imao prilike da osetim bilo kakav bol, osim kada se udarim, sto je nistavno. Znaci zato ti ne volis i ne zelis spajanje?" Gala ga je gledala smeseci se "Da, izmedju ostalog i zato. Uz to zato sto necu puno ljubavnika.. i zato sto uvek mislim da me samo radi toga neko voli.. a da nema spajanja da li bi ti bio toliko lud zamnom?" Valhija je lezao sa strane pored nje i gledao je predivnim, radosnim zvezdanim ocima, sa silnom ljubavlju. "Ja te uvek volim.. sta god bilo i u kome god obliku da si pored mene. I pored toga te i zelim, medjutim takva moja ljubav ti se ne dopada? Pitam se da li si ti osetila zelju, bilo kada? Samoinicijativnu potrebu da se spojis?" Gala je vrtela glavom. "Nikada. Osim kada mi neko otvori drugu cakru.. imala sam raznih cudnih delova iskustva.. ali se ne secam da sam ja licno bilo kada pozelela iz cista mira nekog.. to nisam. Ali.. to je lako moguce samo zato jer jos uvak imam blokadu druge cakre, zar ne?" Valhija se smesio "Da, verujem da je zato. Ovakvo budjenje mi je bilo neophodno, da si mi u zagrljaju.. da se umiljavas kao macka, bas kao sada. Svet vilovnjaka je nesto izmedju moje planete i Zemlje ljudi.. zar ne? Energetski je na visem stupnju nego ljudski nisko-vibrirajuci patern, pa opet ima svojih nepravilnosti, koje ja snazno osecam." Gala se ispravila, cinilo se da razmislja napregnuto. "Pokusavam da se setim.. gde se nalazimo? Valhija.. jos uvek i sve izmice.. reci mi.. sta se desavala pre nego sto smo zaspali, ti se secas svega, zar ne?" On se smesio "Da, secam se svega. Mi smo u svetu vilovnjaka usred Virhil sume. Resila spor sa Agzardem, secas se?" Viknula je "Valhija.. pa ja imam puno posla! Uskoro ce se odrzati skup, ili savet staresina sest sumskih plemena. Agzardem ce objaviti svoju novu politiku.. a ja bih trebala dovesti El-Drea ovamo, jer sam im obecala. Oh, Boze!" Valhija je zaustavio, posto je krenula ubrzano prem ivici, sa namerom da skoci sa kreveta. "Sacekaj! Neces gola trcati po ovom zamku? Meni ne smeta, suprotno dopalo bi mi se, ali imamo goste.. Hitje i jednog jako povredjenog, sasvim negativnog vilovnjaka. Molim te.. budi samnom jos malo u krevetu? Za mene je maksimalno isceljuce da si mi u zagrljaju." Lezala je pored njega i zazlila ga po kosi, krilima, najradosnijih ociju. "Valhija.. obuci me? Hajde da obidjemo negativnog, jako povredjenog vilovnjaka. Zelim da saznam odakle dolazi i sta mu se desilo, hoces?" Semesio se prema njoj. "Cim izadjes iz ovog kreveta, van mog zagrljaja zaboravices na mene, zar ne? Medjutim tu nema pomoci, suvise njih je zaljubljeno u tebe.. ponekad mislim da nisam sam trebao poslusati carobnjaka koji nas je sreo na sudbinskom raskrscu, kada sam te vodio u proslost.. trebao sam te zgrabiti za sebe i nestati u hodnicima vremena. Nisam shvatao da je proslost Visja-Eloh upravo u svetu vilovnjaka. Ocigledno je bilo neophodno da te Visja-Eloh upozna u staro vreme.. jer sam te ustvari vodio specificnom zadatku, da ga odvjis od jako negativne ljubavnice. Bez obzira na sve, posle naseg odlaska je ipak bilo tragedije. To se verujem nije moglo izbeci.. a Kazdir nosi sav teret nase prve inkarnacije. I samo zato sam ja mogao doci potuno cist unutar materijalnog tela." Uzdahnuo je, a Gala ga je gledala ne promenjenim najradosnijim, zivahnim ocima, zbog cega se glasno nasmejao. "Ti si nesto najblistavije, toliko drago mome srcu. Da mi dozvolis.. nikada te ne bih pustio od sebe. Nikada!" Prvrnuo je ispod sebe i poljubio vatreno. Zatim je ponovo prevrnuo naopako i rekao "Sada si gotova, pojescu te celu!" Nastala je igra uz vrisku u jurcanje u krevetu. Gala je bezala, a on je vracao nazad povlaceci je za nogu, ili je bacao po krevetu, sto je bilo jako zabavno. El-Evjit se pojavio pored kreveta, gledajuci njihovu igru, dok ga Valhija nije primetio, zastao i okrenuo se prema njemu. "El-Evjit?" Gala je provirila ispod Valhijinog krila gledajuci kako Rooa potpuno nestaje iz povredjenog, jako namrgodjenog carobnjaka. "Ne mogu da te posmatram u krevetu sa drugim.. slomices mi srce potpuno. Ovo nisam smeo da vidim!" Gala je rekla radosno "Mi se igramo! Zasto to ne smes da vidis?" El-Evjit je rekao stavljajuci ruku preko cela i ociju, prevlaceci kao da zeli ukloniti nezeljeno. "Bez odece.. igrate se bez odece? Dovraga i svi niski udarci.. ti nista ne razumes, zar je moguce?" Ona je rekla namrstenog lica "Ti nista ne razumes! Sada sam se probudila.. i sve sam zaboravila! Mislila sam da sam na dalekoj planeti Visja-Eloh. Necu da ti se pravdam.. misli sta god hoces! I idi odavde! Cujes? Nestani! Valhija obuci me, mi cemo nestati!" Bila je sasvim obucena, a Valhiji su nestala krila, imao je na sebi crnu odecu strogog, skoro vojnickog kroja. "To je kao nasa radna uniforma.. hmm.. ipak ti dobro pristaje. Idemo?" El-Evjit je rekao slomljeno "Oticices.. stvarno ces me ostaviti?" Gala se smesila prema njemu "Da. Ostavicu te, sve dok ne shvatis koliko si glupav. Kada se ponovo spojis sa Room, dodji kod mene. Idem.." On je viknuo "Nemoj da ides! Nemoj molim te? Pokusacu odmah da se spojim sa Room.. ostani?" Valhija je sisao sa suprotne strane kreveta i pruzio joj ruku, pomazuci joj da se spusti dole. Dok je El-Evjit skoro dotrcao pored njih. "Ako ti kazem da sam pogresio i da nisam hteo ovako negativno da reagujem.. da li ces i onda otici od mene?" Ona je vrtela glavom "Moj ludi carobnjace, zasto snujes prevare? Za ne znas da cu ti pokazati svoje secanje? Nema niceg skrivenog, niti zelim da te povredim. Nuzno je da izmenis sve negativne stavove. Zar ne mozes samo da me volis? Zato ja ne zelim ljubavnike, bas zbog ovakvih gluposti! Nista dobro nam ne donosi strastvena ljubav. Trebaju mi drugovi.. nikako komplikovane veze. Rekla sam vam da cete neminovno patiti ako me pozelite, zar nisam? Valhija? El-Evjit?" Valhija je rekao "Da rekla si.. vriskala si jedno vreme samo o tome. I shvatam da je sve islo mimo tvoje volje.. medjutim ja tada nista nisam znao o musko-zenskim odnosima.. samo sam imao silnu potrebu da te zgrabim.. cak nisam znao tacno ni na koji nacin cu to ostvariti, dok ti nisam pogledao secanja." El-Evjit je rekao namrgodjeno "Ja sam sve znao i to jako dobro, ali nisam mogao da se savadam, cak i sada mi to jako tesko ide.. vecito te zelim. Medjutim ti si ponovo jako blokirana, vise nego obicno.. zar ne?" Gledala ih ljutito "Blokirana sam.. i volela bih da budem jos vise.. toliko najblokiranija da me niko vise nikada ne zgrabi za spajanje! Valhija je doziveo bol.. slican kao sto ja uvek imam. To znaci da je ne moguce spajanje samnom." Azrea se pojavio pored njih sa malom Vehre u rukama. Cim je ugledala Galino lice se ozarilo. Pruzila je ruke prema njoj i uzela je odusevljeno. "Jako si mi nedostajala malecna lepotice. Boze koliko samo meka i nezna.. moj brat te je sasvim razmazio i navikao na ruke, zar ne?" Pogledala je Azreu sa silnom ljubavlju zahvalno. "Ti si najdivniji od svih.. Azrea.. reci mi sta se desava? Gde lezi jako povredjeni vilovnjak? Da li ste nesto saznali od njega? Gde su nasa braca i neko bi morao da ode po El-Drea i Avalona."
Azrea se nasmejao glasno "Polako! Gidar je verujem upravo otisao po El-Drea i Avalona. Klinci ce dakle stici uskoro, sto znaci da ce razrusiti sumski zamak za tren oka, tesko nama! Ariel ce verujem imati pune ruke posla sa njima. Nego, presvetlo Bozanstvo se sprema da sa Arielom i Hitje, moguce i Rejvanom krene na na skup sest sumskih plemena, nameren da se odrzi u dvorcu porodice Vistjela, koji se nalazi blizu glavnog sumskog grada, udaljen nekih desetak minuta hoda, na proplanku. To je gradjevina od kamena, slicna onome na sta pomislimo kada izgovorimo rec zamak! Lesji ce ostati uz naseg ranjenika, dok bi mi trebali sacekati klince i zatim se pojaviti na balu u cast Visja-Eloh i u tvoju cast moja najsladja sestrice, koji ce se odrzati posle skupa plemenskih staresina, magijskog plemenskog veca Vihril sume i Agzardem, koje te uzgred velicaju kao svoga spasioca." Gala je rekla zainteresovano "Dakle, sve je spremno. Ja vam nisam trebala da ucinite potrebno. Dakle meni ostaje da saznam zasto je nas negativni vilovnjak toliko jako povredjen i da predstavim El-Drea novoj i staroj kraljici Agzardema. Onda pravac bolesnicka soba! Krecemo?" Pre nego sto joj je Azrea odgovorio, El-Evjit je zgrabio oko struka i rekao radosnih ociju "Pogledaj me, sta primecujes?" Zadovoljno je odgovorila "Spojen si sa Room! Izvanredno, to me silno raduje. Pobedio si ljubomoru?" Oci su mu blistale nadom i ljubavlju. "Za sada sam trumfovao slavno, medjutim siguran sam da ce se zlobno vratiti da me muci. Trudicu se svom snagom da pobedim glupost ljubomore, jer ne bih podneo da te izgubim. Ne bih morao da se ubijem, presvisnuo bih od bola. Malo pre kada si mi rekla da odem.. doziveo sam takavu strasnu tugu, da sam se jedva odrzao na nogama, umalo da se srucim na pod, sreca u baldahin.. dovraga.. nemoj vise to da mi kazes, sve drugo i najgore, samo ne da odem.. dobro?" Ona je vrtela glavom "Ne mogu da obecam, jer u afektu, ako me naljutis mogu to da kazem.. jer obicno zelim da svi nestanu i budem sama. Razumes? Nego.. hajde da ne mislimo vise na bilo sta lose? Hocete? El-Evjit? Prvo cemo posetiti ranjenika, zatim nas ocekuje zanimljivo vece.. igracemo na balu! Jako se radujem. Idemo konacno?" Pojavili su se u tipicno muski uredjenoj spavacoj sobi, sa masivnim tamnim namestajem od punog drveta ostrih linija sa mesinganim okovima. Lesji je sedeo sklopljenih ociju u ogromnoj, udobnoj crnoj koznoj fotelji, ciji je naslon bio spusten u polulezeci stav, dok su mu noge bile podignute na tabure. Vilovnjak je bio zavjen zaista kao mumija i retko gde nije imao zavoje. Na licu je imao samo jedan flaster blizu oka, dok mu je kosa bila najtamnije moguce smedja, skoro crna i podignuta gore u neku vrstu pundje, crte lice pravilne i ostre, tipicno muske, uz tamniju put kao kod Kazdira i Valhije, cak i slicnog tipa lepote kao njih dvojica. Bio sirok i neuobicajno krupan za vlovnjaka, sa ogromnim sakama na kojima mu je koza jos jedino bila vidljiva od silnih zavoja . Gala ga je posmatrala, zatim prisla pored kreveta i nagnula se, stavljajuci ruku iznad njegove glave. Zatvorila je oci, medjutim nista nije mogla da oseti, izgleda je cvrsto spavao. Htela je da se podigne i udalji, kad su je ogromne ruke zgrabile za vrat i rucni zglob. Svi su pojurili ka njima da je oslobode, ali je vilovnjak je viknuo ne dvosmisleno zlobno "Ako mi pridjete, slomicu joj vrat! Udaljite se! Smesta!" Lesji je doziveo sok ovakvim budjenjem, a ostali su ga povukli malo sa strane, napeto posmatrajuci ranjenog vilovnjaka, koji je drzao Galu za vrat i ruku, povijenu unapred ka sebi. Gledao je sa mrznjom, dok je ona bila potpuno mirna i u odgovor ga gledala radosno. Progovorila je glasom punim milosti, nezno i melodicno. "Niko ti ne zeli zlo, sasvim si bezbedan medju nama. Zar ne vidis da smo te.." On je viknuo "Cuti! Gde sam? Gde ste me to doveli?" Ona je rekla "Previse me stiskas.. necu bezati, niti te povrediti, stvarno zelim da ti pomognem. Nalazis se u zamku Visja-Eloh, na pocetnoj tacci stvaranja Virhil sume. Niko ti ne zeli zlo. Suprotno, iscelicemo te i pustiti da ides svojim putem.. razumes?" On je gledao ne promenjenim pogledom punim jezive mrznje. "Ko si ti? Ko je sve u sobi?" Ona mu je preklopila ruku kojom joj je drzao vrat i rekla strpljivo, sada vec propisno namucena sve jacim bolom i otezanim disanjem. "Ako me ne pustis.. moracu da nestanem.. uh.. to me boli.. sada vec jako.. bas prejako. Molim te.. otpusti malo stisak?" On je stisnuo jos jace, a Gala istog trena nestala, pojavljujuci se pored Azree, kasljala je drzeci se za povredjeno mesto, zatim sapnula nesretno. "Uh.. imacu modrice po vratu." Lesji je pritrcao sa melemom i kapima od kojih je prodisala, zatim joj namazao vrat, uz milosrdan pogled pun ljubavi i razumevanja, zbog cega ga je zagrlila, uzivajuci u njegovom potencijalu i njihovoj medjusobnoj bliskosti. Vilovnjak je sedeo namrstenog lica u krevetu i gledao u njih sa mrznjom, natrocito u Galu. Azrea je stavio ruku na vrat i iscelio joj bol. Svi su gledali ljutito vilovnjaka, a El-Evjit je rekao prilaeci krevetu "Usudio si se da povredis princezu od Gerhida? Tako vracas milost mojoj braci koja su te satima operisala? Dva tima je radilo neprekidno u smenama da te iscele. Tebi izgleda zaista nema spasa? Da samo te ostavili umro bi od zagnojenih rana i silnih preloma.. ali sta ja to pricam.. pre kratkog vermena sam bio isti prokleti demon kao ti sada. Ja jedini ovde nemam pravo glasa, jer sam nosio maske prokletih s'krvavim rukama.." Gala ga je prekinula. "Carobnjace, ne zameraj sebi? Proslost nije vazna, ne dozvoli da te uslovi negativnim paternom i udalji od mene? Ti si deo moje duse koji ce uskoro zablistati trajno neprevazidjenom lepotom, uz darove svemoci i sveznanja." Lesji koji je stajao kao i svi drugi oko Gale, skidajuci melem i posmatrajuci zadovoljno njen sasvim isceljen vrat, pogledao je u bolesnika i rekao zabrinuto. "Prokrvarila mu je rana na stomaku, izgleda je pokidao konce. Ne valja, moracu mozda ponovo da ga usijem. Uzeo je svoju torbu i prisao krevetu u pratnji Valhije. "Moram da ti skinem zavoje i pogledam ranu. Hoces biti miran, ili da te uspavam ponovo?" Uzdahnuo je i nastavio, posto mu vilovnjak nije odgovarao. "Cuj.. ja ti ne zelim nista lose. Moja duznost iscelitelja je da pomognem onome u nevoji. Ti ocigledno ne razumes gde si dospeo? Medju ljudima i vilovnjacima si koji imaju otvoren zrak moci.. da li sada jasnije shvatas da ti zelimo samo dobro?" Vilovnjak ga je gledao zlobno. "Plemici i princeza? Ne treba mi vasa pomoc, nisam je trazio! Pustite me da odem svojim putem. Sta se vas tice ako umrem?" Gala je prisla Lesjiu sa Azreom, koji je drzao u rukama malu Vehre naborane njuskice, uz tiho reznje prema ranjenom vilovnjaku, dok je govorio "Izvor Zivota je inicirao nas susret, zato ces istrpeti da te iscelimo, zatim idi gde god pozelis. Zar ne shvatas da ti je noga prelomljena na vise mesta? Kako ces hodati? Miruj ovde, ozdravi i posle si slobodan da ucinis sve sto pozelis, nadam se iskljucivo pozitivno. Bices bezbedan ovde, niko ti nece smetati. Razumes? Dozvoli Lesjiu da ti pogleda ranu?" Vilovnjak je konacno popustio i legao nazad. "Neka radi sta god hoce. Cim ozdravim da stanem na nogu oticicu." Valhija je pitao "Kako se zoves? Kako da te zovemo?" Promrljao je "Vardane." Gala je obisla krevet i sela sa druge strane pracena Azreom i El-Evjitom, dok je Lesji vec sedeo sa glavne strane i odvijao zavoj vilovnjaku, muceci se da ga presece malim makazicama sa zasticenim vrhovima. Vardane je gledao podozirivo Galu i sve prisutne. "Vardane, sta ti se desilo? Da li si u stanju da nam ispricas? Ja sam se silno zabrinula zbog toliko puno starih i novih povreda. Da li si bio u zatocenistvu kod Agzardem?" Kako je to izgovorila oci su mu se napunile silnom mrznjom. "Treba ih sve unistiti! Dvanaest godina najgorih muka.. mucenja.. zle babetine. Nadam se da je prokletinja mrtva!" Gala ga je uhvatila za glomaznu ruku, skoro sledjena, dok su joj se suze slivale niz lice, jecala je "Zao mi je.. toliko mi je zao. Zasto.. zasto postoji tolika muka, patnja i zoba.. zasto se desava nesto tako tesko i lose? To.. je.. previse strasno." Azrea je skoro zaplakao zajedno sa njom. Podigao je sa kreveta i stegnuo uz sebe, dok je malu Vehre dao El-Evjitu. "Znam mila i ja sam sve video. Nemoj da places, molim te nemoj? Sada je ovde kod nas, porastao je vise nije dete. Pogledaj.. ozdravice.. evo Lesji ce ga isceliti. Sve ce biti dobro, nemoj da places?" Verdane ih je gledao zacudjeno, jos uvek deom podozrivo i neprijateljski. Rekao je "Places.. zbog.. zbog mene? Zasto? Videla si nesto?" Azrea ga je gledao sa miloscu "Videla je.. i ja sam video deo tvog strasnog iskustva u detinjstvu.. i kasnije. Crnu zmajicu.. vrlo zlu.. koja te je mucila.. i znam da ti je rod.. ti si Agzardem?" On je viknuo vatreno. "Nisam!" Pomerajuci se naglo, zbog cega je Lesji viknuo zabrinuto. "Ne pomeraj se! Miruj! Otvorices potpuno ranu! Miruj molim te?" Valhija je pritrcao i pomilovao ga po glavi, zatim ga spustio nazad da legne, nezno ga gurajuci za ramena. "Ssss.. sve ce biti dobro. Opusti se i dozvoli mu da ti pomogne?" Gala je jos uvek jecala na Azreinom ramenu, dok je El-Evjit drzao Vehre pored njih i gledao ih zabrinuto. Stavio je prste na Azreino celo govoreci. "Pokazi mi?" Valhija je ustao zurno. "I meni. Hocu i ja da vidim?" Za tren, obojica su gledali Vardane sa silnom miloscu, dok je carobnjak rekao zamisljeno. "Razumem. Sada sve razumem. Ti si silno propatio u detinjstvu.. sve do sada si bio u bezdanu tame i jedva si se resio svoga tiranina? Prosao si slicno kao ja i takodje odrastao uz mucitelja.. tu smo vidis slicni." El-Evjita je obuzelo retko stanje milosti, dok je Valhija vrteo glavom razmisljajuci glasno. "Dakle tako se unistava ljubav unutar entiteta i zacinju negativna osecanja pogubnih tendencijea mrznje prema sebi, drugima i Bogu? Upravo shvatam patern, koji cu pokusati da izbegnem pri stvaranju svog novog dragocenog sveta." Vardane ga je gledao podozrivo. "Ti si.. Visja-Eloh? Video sam tvoj portret jednom prilikom, vrlo davno. Stvaras novi svet? Zasto si stvorio proklete Agzardem?" Valhija je rekao nezno. "To je bilo jako davno.. stvorene su po Gridu, delu mene koji je primarna volja. On mi je bio inspiracija fizickog modela i ego strukture. Ranije je vibrirao bas kao one, sve dok ga nasa sestra, dok ga Galijena nije promenila, ublazila i transformisala u novi, puno meksi i blazi usavrseni oblik. Medjutim.. tebe je rodila Agzardem, video sam to jasno.. trebale bi da te silno postuju, da si im dragocen, ti si najredji muski Agzardem.." On je viknuo prekidajuci ga. "Nisam! Nisam prokleti Agzardem! Kod mene se nisu pojavili vidljivi znaci, nemam plocastu strukturu, nigde, bas nigde.. nisam od njihovog zlog roda!"
Kazdir, Ariel, Meonis i Rea-Niom su se pojavili u prostoriji, a Verdane ih nije ni pogledao vec je nastavio da prica, zastajkujuci, prisecao se reci slabo koristenog vilovnjackog govora. "Pre tri veceri su se.. pojavili ogromni gusteri.. duboko u pecini.. gde sam ziveo dvanaest godina sa prastarom zlom Agzardem u kamenom, prljavom, mracnom razrusenom gradu, gde niko vise ne dolazi, cak ni slucajno.. jer onaj ko dodje se nece vratiti odatle. Prokleta vestica ce ga rastrgnuti u komade, ubice ga, ili u najboljem slucaju ako je vilovnjak ubogaljiti.. i iskoristiti kao roba. Agzardem zavrse mrtve, a vilovnjaci zive mozda pola godine najvise, dok ih ne unisti udarcima.. i.. mucenjem. Mene je najmanje mucila od svih.. jer sam dete njene cerke.. u sta nije verovala.. pa ipak me nije ubila.. bolje da jeste. Svi su je znali pod imenom Nehre (crna) Agzardem.. puno glomaznija od ostalih, ogromna zla zmajica, luda od besa.. niko nije mogao da se nosi sa njom.. a koja joj pridje i pogleda zavrsi mrtva.. zato su je pustale na miru.. Agzardem su sigurno mislile da sam davno mrtav. Moju majku je ubila.. verujem zbog mene.. jer je htela da me zastiti.. imao sam blizu deset godina kada je dosla.. u sumsku kolibu gde smo ziveli sami bez oca, razorila je sasvim.. zatim se.. transformisala u crnog najogromnijeg zmaja i ponela me u kandzama. Danima sam se oporavljao od povreda i umalo umro vezan o stub bez hrane i vode. Na kraju je stigla bucno, bacila mi sanduk napitaka i vrecu prepunu hleba. Nista mi nije rekla, vec me je ostavila jos par dana odvezanog iza brave, zatim je poceo moj pakao. Nije verovala da sam dete njene cerke i mrzela me je.. vise od svih. Verujem da me je ostvila da bi me mucila. Stalno je gledala da li se pojavjuju.. znaci da se mogu transformisati, ali nikad nisu.. srecom.. i nesrecom jer me je onda mucila satima.. jedva sam se oporavljao od povreda, svaki put sve teze, jer su povrede bile ozbiljnije. Trebali ste me ostaviti da umrem konacno i budem u miru. Dugo sam molio za smrt.. ali nikada nisam podlegao, kao drugi koje sam shranjivo ispod kamenja. Na kraju su ogromni gusteri imali okrsaj sa njom, kasnije i samnom. Verujem da su je ubili.. mozda i gresim? Ja sam se osvestio prosle noci i pobegao u cudnoj panici koja je izbila u podzemnom gradu. Nisam mogao da verujem da cu konacno videti nebo.. udahnuti svez vazduh. Jedva sam gledao po danu.. naviknut na mrak. Meni nije do zivota.. ni malo.. zivot je samo patnja.." Gala je jecala "Ne.. nije, zivot je.. ljubav.. ja necu da.. vise patis. Vreme je.. da ucis o ljubavi. Azrea.. pomozi mi.. da mu uzmem teret? Izvucicemo.. magnetom Raidie.. njegov bol i tugu.. sve sto se moze." Zajedno su zapalili ogroman plamen na dlanovima i izvuki sve negativno iz prisutnih, dok je ogromna sivo-zelena kugla izasla iz Vardane. Cim su zavrsili, zablistali su i podelili ekstazu sa prisutnma. Vardane je lezao zatvorenih ociju, koje su se potpuno izmenile kada su zavrsili prenos. Gledao ih je sa postovanjem i naklonoscu. "Nikada.. nisam mislio da je moguce.. osetiti nesto.. ovako lepo.. prelepo. Za.. za.. zahvalan.. sam. Sada.. pocinjem da razumem.. postoji.. i druga strana izvan mrznje. Koju trebam tek da otkrijem?" Kazdir mu je prisao, a on je zapanjeno rekao "Jos.. jos jedan Visja-Eloh? Iste oci.." Kazdir je seo sa suprotne strane Lesjia, koji mu je jos uvek previjao i cistio rane. Uhvatio ga je za ruku i rekao nezno "Da, ja sam takodje Visja-Eloh. Ovo je moj brat Valhija, koji sa dvojicom brace u poseti vilovnjackom svetu i dolazi sa jako udaljene planete. Valhija pokazi mu kako istinski izgledas?" Vardane je zacudjeno gledao Valhijina rasirena, tamna krila pri dnu kreveta. "Svi ovde prisutni su kristalni pokretaci sa otvorenim zracima moci. Ne plasi se pogledacu unutar tebe, zanima me da li si zaista muski Agzardem." Za par trenutaka se nasmejao i rekao "Vardane, sta mislis da li si?" On je bio namresten. "Jesam, ali necu da budem. Razumes? Znam odavno.. da jesam. Vidim perfektno u mraku, mogu da nanjusim tragove stare danima, sluh mi je daleko osetljiviji, osim toga mogu da vidim drugacije.. teoplotnu sliku i energetski prikaz.. i jos sto sta drugacije od vilovnjaka. Medjutim.. nikada se necu transformisati! Nikada!" Kazdir je rekao nezno, milujuci ga po glavi. "Mogao si da se transformis kada god pozelis, zar ne? Da li si nekada pokusao?" Verdane je odmahnuo glavom. "Nisam.. medjutim probudio sam se jednom.. jos pre par godina kao ogromno cudoviste. Tamnih krila kao i moja zla babetina. Srecom nemam krljust nigde, bas nigde.. zato nije shvatila do kraja da sam od njene vrste, ili bi me ubila na mestu. Ona mrzi Agzardem.. i ja ih prezirem.. to je prokleta vrsta. Zato cu biti samo vilovnjak." Kazdir je rekao vrteci glavom. "Nije tako, ipak ti to jos uvek neces biti u stanju da shvatis. Medjutim meni je konacno jasno kako si uspevao da hodas sa visestrukim prelomom butne kosti i zasto nisi podlegao silnim povredama. Verujem da bi te tvoja zla baba ubila da nisi Agzardem, jer se oni puno brze oporavljaju od povreda i otporniji su na bol, na udarce. Nisu sve Agzardem zle, daleko od toga. Da li je tvoja majka bila zla?" Odgovorio je "Nije bila ni malo zla, medjutim nije bila ni nezna, ali sam od nje osetio naklonost.. mislim da mi se divila i postovala me je. Uvek se ponasala kao da sam vec velik i mudar, sto ja nisam bio. Htela je da odrastem jak i budem hrabar, da sluzim dobru i uvek sudim pravedno.. to mi je stalno pricala. Isto da donesem nadu.. stalno me je zvala nadom Agzardema. Znam da me je krila od lude babetine, cesto smo se selili. Oca nisam upoznao niti je pricala o njemu. Ona nije bila ni malo zla, ali je bila tuzna, sto je krila, bila je jako jaka i pravedna.. cak mozda i dobra. Sasvim razlicita od lude, proklete babetine. Ostale koje zive u podzemnom gradu imaju robove.. sto moja majka nije podnosila i zato.." Kazdir ga je prekinuo. "Nemaju vise ni jednog roba. Moja zvezdica, princeza od Gerhida je oslobodila sinoc sve robove. Uzrokovola je smenu kraljice i objasnila im da musku decu za kojom ceznu mogu dobiti samo ako se roditelji iskreno vole. Ti nisi znao da one zude za muskim potomstvom, jer izumiru? Nestaju polako, ali sigurno i ostao ih jos tek mali broj, od ogromnog naroda. Ti si moj mili decko jedan od dvojice muskih Agzardema koji postoje. Uskoro ce stici nas brat El-Dre, koji ima tek dvanaest godina, on je kristalni pokretac i Agzardem, isti kao ti." Vardane je rekao zamisljeno "Isti.. isti kao ja? Agzardem? One.. one zude za muskom decom.. ali ja sam mislio da mrze sve musko? Zar nisu same pobile muske Agzardem?" Kazdir se nasmejao glasno. "Skoro da jesu. Ne fizicki, jer to ne bi bilo moguce, muski su nebrojano puta jaci.. ne bi to uspele, ali im nisu dale trunku ljubavi.. tako su izumrli. Prestali su da se radjaju muski, jer bez iskrene ljubavi nisu hteli da se inkarniraju, ali je vreme da se vrate, zato si ti tu i nas zelenokosi brat, mali El-Dre." Gala ga je pomilovala po glavi govoreci nezno. "Ti si nada Agzardema. Da su znale za tvoje postojanje bio bi odavno njihov kralj, ili nesto vrlo visokog ranga.. one bi te tretirale sa maksimalnim pocastima. Svaku tvoju zelju bi ispunile trenutno. Zar to nisi znao?" On je gledao zacudjeno u neverici. "Nisam to znao. Ali.. moja zla babetina je mrzela.. muske Agzardem. Ona je prastara.. mozda najstarija od svih.. cak mislim da mi je prababa.. tako nesto? Njena mrznja prema svemu je bila toliko jaka.. nikada nisam shvatio zasto? Da je otkrila kako sam muski Agzardem bio bih mrtav na mestu. Medjutim ostale zele musko potomstvo? Neverovatno. Nista ne razumem. Godinama verujem da bi me svaka satrla da otkrije kako sam Agzardem." Kazdr je rekao smeseci se "Suprotno je moj decko, sasvim suprotno. Slusaj zmajcek, veceras je bal povodom smene politike Agzardem, kao i zvezdici i mojoj malenkosti u cast.. zatim ti mogu dovesti sadasnju kraljicu Megatje da pricas sa njom i cujes istinu. Ne brini nece ti nauditi, u ostalom ja sam svemocni Visja-Eloh, ovo je moj svet i u njemu mi je sve moguce, bas sve sto god pozelim. Da li bi to bilo u redu? Ako ne zelis necu je dovoditi. Sve ide prebrzo, razumecu ako hoces da se odmoris, iscelis i razmislis par dana, ili duze? Jer, vreme je da krenemo na skup sest sumskih plemena, plus Agzardem, uz sveze pristiglog Visja-Eloh, koji im je sa svojom malom, preslatkom kraljicom nacinio lom i pometnju svojim iznenadnim dolaskom. Oh, da.. prerasli mutirani gusteri su nespeli pokusaj kraljice da vestacki zacne muskog Agzardema. Reci mi.. da li su oni uspeli da izadju vani? Da li su.." Vardane je rekao "Ne, ne verujem. Oni su duboko dole u starom razrusenom gradu gde sam ziveo sa zlom babetinom. Ja sam trazio izlaz sa suprotne strane, medjutim nisam ga pronasao. Pecina se spusta duboko ispod Zemlje i ima racvanja na puno mesta, ali se ne penje vise na gore. Da bi izasli moraju se vratiti nazad u grad Agzardema. Naisao sam na podzemno jezero i sve i svasta pored toga, medjutim ne i izlaz sa suprotne strane. Postoji izlaz samo jos jedanim putem, paralelno sa gradom ide skoro kruzni, uski prolaz koji je uvek pod strazom. Ja sam izasao ravno kroz grad, kada je bila opsta panika i pometnja. Hodao sam tesko.. i jedva sam uspeo da izadjem neprimeceno." Kazdir je rekao "Gospode Boze.. ti si sa tako jakim bolovima i silnim prelomima noge uspeo da predjes ceo put pesice, sve do moga zamka? Ne mogu da verujem.. ti si dragi zmajceku pravi heroj! Medjutim moj novi prijatelju, veme nam je da krenemo, reci mi sta si odlucio? Upoznaces novu kraljicu, ili ne?" On je rekao "Ne.. ne dok mi ne zarastu prelomi. Bice vremena i za to kasnije, jer ako treba-bice." Kazdir je rekao "Ariel, gde je Hitje? Jos uvek prica u basti sa Rejvanom? Pokupicemo ih i krecemo da slusamo dosadne govore i jos dosadniju politiku o kojoj ce se raspravljati. Prosto mi dodje da sam sebi slomim nogu i legnem odmah tu pored Vardane." Svi su se smejali glasno na njegovu opasku, cak i Vardane se nasmesio na tren, dok mu je Lesji lepio poslednji nov flaster na arkadi. "Konacno sam ocistio sve rane od pojasa navise i previo ih. Cim popijes napitke koje sam ti pripremio, zapocecu ciscenje i previjanje rana koje imas na nogama. Necu dirati prelome, tako da tu nece biti toliko puno posla." Pruzio mu je casu punu tamno zelene tecnosti, koju je Gala gledala gadljivo. "Uh.. napitak za jacanje, koji ja ne volim. Lesji me je stalno terao da ga pijem. Sreca da nije meni namenjen."
Lesji se nasmejao i rekao "Bas sam mislio i tebi da smuckam jedan vrlo slican ovome. Mozda mrvicu slabiji, jer si laka kao perce.. Galijena od Gerhida.. potrebno je da makar jednom u deset dana pojedes nesto! Hoces da ti namestim mrvicu hrane? Nesto najfinije sto znam da volis? Vidi.. ovde na tacni su kolaci koje smo dobili.. hoces zalogaj?" El-Evjit je rekao "Hoce naravno! Samo jedan zalogaj da pravis drustvo Verdane? Ako ti pojedes mrvicu i on ce probati kolace, zar ne?" Verdane je klimnuo glavom. "Tako cu znati da su bezbedni za jelo." Gala je uzdahnula "Sto neko drugi ne proba, ja ne volim hranu. Ali samo zbog njega cu uzeti malu mrvu i nista vise od toga. Sela je na krevet i prihvatila u krilo veliku srebrnu tacnu prepunu raznovrsnih kolaca. "Vardane.. sta da probam? Sta ti volis?" On je slegnuo ramenima. "Ne znam, sta god zelis probaj.. pa cu i ja probati isto. Dobro?" Gala je uzela malecni kolac sa tufnicama u obliku srca i zvezdica. Probala je deo i nasmesila se. "Probaj! Ovo je Sempleh.. fini, jako fini kolac, samo ga ovde drugacije oblikuju." Pruzila je ruku sa kolacicem do njegovih usta, a on je iznenadjenog izraza grubo oteo kolac. "Nisam na samrti da me hranis, niti sam dete." Gala mu je pruzila tacnu i rekla "Uzmi sto ti se dopada?" Zgrabio je sa gomile saku kolaca i pojeo ih brzo, zatim jos jednom. Lesji mu je pruzio napitak u flasici i uzeo tacnu iz Galinih ruku da vrati na stocic, zatim se nasmesio primecujuci kako Vardane prati pogledom tacnu, vratio je ispred njega. "Pa ti si propisno gladan? Valhija.. hoces da sidjes dole i doneses jos nesto od hrane? Ima svega i svacega sto su nam prosle noci doneli vilovnjaci. Ostava je prepuna hrane. Ili da ja odem po to?" Gala je rekla "Idem ja, mogu? Izabracu mu nesto fino.. ili od svega po malo, dobro? Valhija, idemo?" El-Evjit je rekao "Ja cu sa vama. Donecemo i napitke. Uzecemo uz put i moju torbu, gde imam kojesta korisno." Svo troje su nestali a Vardane je rekao zacudjeno "I oni su nestali? Kako.. kako to rade? Magijom?" Azrea je sedeo u udobnoj fotelji, koju je primaknuo blizu kreveta i mazio malu Vehre koja mu je zadovoljno spavala u krilu. "To nije magija, vec prirodna mogucnost svega stvorenog sto je napredno. Mi koristimo sveznanje i svemoc, tako da se lako teleportujemo sa mesta na mesto. Imamo mogucnost letenja i ubrzanog kretanja kroz prostor, kao i materijalizacije svega sto pozelimo. Hoces da ti nacinim nesto.. bilo sta.. recimo nesto od nakita? Da li ti se vise svidja zlato, ili srbro?" Vardane je slegnuo ramenima. "Ne znam.. sve jedno sta. Dopao mi se jedan kamen dole u pecini.. sa divnim blistavim prelivima. Ali.."Azrea se podignuo malo i uhvatio ga za ruku, zatim rekao "Svideo ti se predivni Opal.. razumem." Sledeceg trena drzao je u ruci masivni zlatni lanac sa zmajem kome su krila bila od Opala, a oci od malih rubina. "To ti odgovara, zar ne? Imaces uspomenu na nas tako." Vardane je uzeo lanac, gledajuci opal na krilima zmaja. "Lepo je.. ali ja nemam sta tebi da dam. Ne mogu da ti uzvratim." Azrea je vrteo glaom. "Imas. Meni treba mrvica tvoje ljubavi i nista vise od toga. Sve ostalo imam, a mrva tvoje ljubavi ce me silno usreciti." Vardane ga je gledao zbunjeno. "Vi ste toliko drugaciji od svega sto sam video, od svih koje sam upoznao.. doduse nisam upoznao puno njih i svi su bili kratko zivi. Znaci.. postoje i drugacija bica.."Azrea je rekao "Ja sam polu-vilovnjak, polu-covek, ali licim na svoga ocan, na ljudsku vrstu, dok moj brat El-Evjit lici vise na vilovnjake, na nasu majku. Galijena koja je vilovnjacka princeza je usvojeno dete, nekada je bila siroce i nema vilovnjacke krvi. Dok su Valhija, Meonis i Rea-Niom sa udaljene planete i lice na Andjele, video si Valhijina krila. Uskoro ces upoznati malog Avalona i El-Drea koji je takodje Agzardem.. drugi muski Agzardem koji trenutno postoji. Vidis, razlicita bica povezana silnom ljubavlju delaju zajedno da donesu mir, prosperitet i isceljenje u oba sveta, Zamlji ljudi i Zemlji vilovnjaka. Nas zadatak, je da povecamo samim svojim prisustvom pozitivni energetski potencijal gde god se nasli, a uvek cemo biti tamo gde je potrebno. Delamo po strogim uputima Izvora Zivota. Dakle, postoji razlog sto si medju nama. Cim si krocio na nas put i dotaknuo nase zivote svrha tog susreta imace dalekosezne posledice. Uvek je tako." Vardane se osmehnuo na tren i rekao "Ne znam kako da ti dam tu truku ljubavi koju trazis? Ako.. ako mi objasnis kako.. pokusacu?" Azrea je rekao nezno smeseci se. "Misli lepe misli, misli o meni pozitivno, oseti da sam drag tvome srcu.. oseti se bliazak samnom. I sada.. da li osecas nesto toplo i divno unutar grudi?" Vardane je rekao zatvorenih ociju "Da.. da.. osecam nesto toplo i blisko.. poznato.. nesto kao kada sam bio dete.. da je sve ponovo dobro. Nema opasnosti. Bezbedan sam konacno.. to je znaci ljubav?" Azrea je rekao smeseci se "Hoces da ulijem svetu vatru unutar tebe? Da ti pokazem svoju ljubav? Da li zelis da je osetis?" Vardane nije otvarao oci samo je klimnuo glavom, a Azrea je zablistao i ulio svetu vatru unutar njega i Lesjia, kao i u Meonisa i Rea-Niom, koji su sedeli u suprotnom uglu sobe i posmatrali zainteresovano sve sto se desava. Vardane je posle petominutnog prenosa otvorio oci, koje su blistale skoro srecom i rekao "Zeleo bih uvek ovako da se osecam. Azrea da li se ti uvek osecas ovako lepo.. da li ti uvek osecas.. ljubav?" Azrea je rekao zamisljeno "To je moje prirodno stanje bica. Medjutim ja nosim i otvoren srebrni zrak, koji je vrlo zahtevan i nezgodan za rukovati njime. Hmm.. ponekad osetim i tugu, jako retko, iskljucivo jer.. jer.. pa otprilike zato jer zudim da moja sestrica obraca vise pazenje na mene. Zelim da je pored mene, u mome zagrljaju kada smo odvojeni. Razumes? Ona mi je dragocena." Vardane je promrljao zamisljeno "Osetis i tugu.. zato sto nije pored tebe? Da.. tacno. Ja sam dugo osecao tugu sto moja majka nije vise pored mene. Znaci cak i Andjeli kao sto si ti.. osecaju tugu?" Azrea se nasmejao glasno. "Ja nisam Andjeo, vec Arhandjelska sila svete vatre, Raidia. Galijena moja sestrica i El-Evjit moj duhovni i krvni brat su takodje Raidia, bas kao ja, podeljeni smo na tri dela, isto kao sto su Valhija i Kazdir identicni potencijal Visja-Eloh. Ili kao sto su Meonis i Ariel deo sile volje Arhandjela Ariela. Razumes?" Vardane je bio zamisljen. "Da li imate puno duplih i troduplih bica.. razdeljenih ovde prisutnih?" Azrea je pokazao prema Rea-Niom i Meonisu rukom. "Rea-Niom i Gidar su takodje jedna Arhandjelska sila, obojica su Azrael. Dok ste nas mali zalenokosi El-Dre i ti takodje jedno, zar ne? Obojica ste jedinstveno retki muski Agzardem. Sada verujem da jasnije shvatas zasto si dospeo ovamo?" Vardane je rekao sa osmehom, sto je obradovalo prisutne, jer mu je lice zablistalo i postalo vrlo lepo. "Znaci i ja sam vam potreban? Da li.. da li ce me El-Dre prihvatiti kao drugi svoj deo? Da li sam potreban, ili ja nisam kao vi? Bilo bi cudno da me prihvatite.. a ako sam potreban to ce me jako iznenaditi, jer sam uvek bio nepozeljan i nepotreban. Azrea.. kada bih mogao da budem pored tebe i ovako dobroh bica.. pored Lesjia.. i male princeze.. koja nije Agzardem.. i ima cisto srce bez obzira sto je zena.. pored tvoga brata.. i Visja-Eloh, Ariela.. kada bi mi dozvolili da ostanem.. jer sam potreban.. to bi bilo kao lep san, ne moguc san.. kao nesto sto nisam zasluzio i kao nov zivot.. tako nekako. Vec se osecam sasvim drugacije. Poceo sam da osecam toplinu u grudima." Azrea se smesio "Vec si sa nama. Ostaces koliko god to zelis. Vardane ti si nam silno potreban i potreban si Agzardem jako. Sve sto pozelis iz cista srca bice sinhronizovano sa zeljama Izvora Zivota i stoga jako potrebno. Meni trebas moj novi druze." Vardane je imao suzne oci i ocigledno se trudio da ne pusti suzu. "Kao da sam u drugacijoj realnosti, u drugom zivotu. Usao sam u nepoznato.. u prijatno.. gde sam potreban. Ovde postoje dobri i ni malo grubi.. vec oni koji su cistih srca i duha." Azrea je rekao "Da. Ovde su nezni ljudi puni ljubavi, cistih srca, hiper-svesni, sveznajuci entiteti, svemoguci, koji delaju kao jedan da ostvare svoj zadatak posvecen opstoj dobrobiti, gde god da kroce. Hoces i ti biti jedan od nas? Ukoliko se potrudis da se nastelas prema ljubavi-istini, prema pozitivnom mozes delati zajedno sa nama, zar ne?" Gala, Valhija i El-Evjit su stigli sa rukama punim srebrnih tacni na kojima su bile naslagane posude sa raznim vrstama jela, sandukom napitaka i velikom koznom El-Evjitovom torbom. Gala je rekla "Azrea, namesti stocic preko kreveta za Vardane?" Meonis i Rea-Niom su ustali i pomogli da se spuste silne tacne, a Vardane je zacudjeno posmatrao kako se materijalizuje u trenu ogromni drveni stocic slican klupici iznad njegovog krila, na koji su mu postavili jako puno razlicitih jela. Lesji mu je podigao vislje jastuke i pomogao mu da se podigne. "Ti si jako tezak i previse krupan za vilovnjaka. Izgledom podsecas, bas kao i El-Evjit na jako ogromnog i preraslog vilovnjaka, svako bi na prvi pogled znao da nisi potpuno ciste krvi. Licis na naseg brata, kao da si deo naseg Etrela." Vardane je blistao, a Gala je odusevljeno posmatrala ogromnu promenu unutar njega. Vibrirao je pozitivno i izgledao puno lepse i ne vise toliko jako ostrih, grubih crta lica. Njegove crne oci su blistale zadovoljstvom. Ona je rekla "Ogromna promena se desila unutar tebe Vardane? Izgedas puno blaze, a oci ti blistaju probudjenom novom vrstom lepote.. ljubavi, zar ne?" On je rekao "Mozda je to ljubav.. koju mi je Azrea dao? Toplota i zadovoljstvo u grudima? Osecam se kao ponovo rodjen unutar lepog sna. Ne znam kako to da objasnim.. nisam vest sa recima.. tesko uspevam da pronadjem reci.. ipak to je.. kao da sam dosao kuci? Mozda ne tako.. ali nasao sam se negde gde sam potreban?" Gala se smesila prema njemu "Tacno, nama si jako potreban. I zato dobrodosao kuci dragi druze. Ako smo mi tebi potrebni, ostani uz nas?" Svi su ga posmatrali sa osmehom, dok je pokusavao da zaustavi suze, rekao je tiho promuklog glasa. "Ako ste.. vi.. meni potrebni? Ali.. ali.. ja.. sam vama potreban? Kako to? Zar jesam? Hteo bih da ostanem sa vama. Potrebni ste.. svima.. i meni. Zar ima kome niste? Pa.. ovde je mir.. bezbedno je.. i sve je dobro."
El-Evjit je seo na krevet pored njega i rekao "Do pre kratkog vremena, mozda manjeg od mesec dana.. ili tu negde, ja sam bio zli demon iz pakla. Sasvim negativan.. mozda bas kao tvoja uzasna prababa.. ili jos puno gori od toga. Ovde prisutni najdivniji ljudi su ratovali samnom.. a ja sam pokusavao silom da im otmem princezu od Gerhida i Raidia. Bio sam potpuno opsednut njome.. ona me je intrigirala.. osecao sam da mi je jako potrebna i mrzeo sam je zato. Moj prokleti otac mi je ostavio ogromno bogatstvo na Zemlji ljudi, pomocu kojeg sam kupovao sam silne haljine i namestaj samo za nju. Gradio sam citave delove vila i zamkova u kojima cu je drzati zatocenu. Nisam tacno znao zasto mi ona toliko jako treba, jer nisam bio u stanju da osetim ljubav, dobrotu, nista pozitivno. Na kraju, posle silnih bitki i uzasa koja sam pocinio svojoj braci, uspeo sam da je otmem i dovedem u jako dobro obezbedjen zamak, odakle nece moci telepatski da se javi svom Etrelu, niti da mi pobegne. Glumio sam navodno pozitivnog izmisljenog lika. Medjutim ona me je za manje od pola sata rasklinakala, shvatila je i videla jasno ko sam, njihov najomrazeniji neprijatelj i nije se ni malo uplasila, suprotno. Dala mi je silnu ljubav i skinula ogroman teret. Zatim mi je obecala da ce ostati pored mene ukoliko nadalje zastupam istinu i cinim dobro. Rekla mi je da sam deo njene duse i zudi da me isceli. U narednih sat vremena bio sam smrtno zaljubljen, u srcu mi je zablisto plamicak ljubavi, koji je postajao sve snazniji svakog narednog trena. Ja sam ociti primer, zivi primerak zlog koga je ljubav transformisala u potpuni opozit. Sada bez obzira sto jos uvek ucim i nisam ih dostigao, deo sam ovog prekrasnog Etrela.. brat najdivnijim bicima koja postoje. Vidim da u tvojim ocima pocinje da blista plamicak ljubavi, koji ce se razgoreti u buktinju.. strastvenu zudnju da doneses dobro i iscelis svetove, zar ne?" Vardane nije mogao da zaustavi suze, zbog cega prekrio sakama lice, a Azrea je drzao ispruzenu ruku prema njemu sa kutijom papirnatih maramica. "Suze su lek. Pusti ih da isperu bol duse i ustupe mesto ljubavi." Rekao je nezno i uhvatio ga za ruku, dok je mala Vehre u njegovom krilu zevnula i proteglila se. Vardane je izvukao par ponudjenih maramica i obrisao suze. "Zadnji put sam ovako plakao jos kao dete. Medjutim sada imam 22 godine i davno sam mogao da mozda pobedim zlotvora, da sam se samo transformisao u prokletog zmaja.. crnog i nakaznog, koji govori o mojoj krvnoj vezi sa zlom vesticom. Zamerao sam sebi kukavicluk, svaku smrt sirotog vilovnjaka kojeg sam shranjivao u tajnosti, zamrzeo sam sebe, vese nego nju. Ja sam kukavica! Obicni kukavicki bednik, koji nije smeo da unisti svoga zlotvora.. uvek bi me nesto zaustavilo.. zalio sam je, bez obzira sto je pocinila silna zla, sto mi je ubila majku i mucila me godinama ja sam je zalio. Osecao sam da joj trebam.. da sam potreban prokletoj dusi na izvitopereni, cudan nacin. Nema u meni trunke hrabrosti ni velicine, niceg od onog sto je moja majka zelela da postanem. Zato vam nisam potrban, nikome nije potreban neko kao ja. Ja nisam nista.. ni Agzardem, ni vilovnjak i ne pripadam nikome, narocito ne ovako divnim bicima.. cistoga srca, hrabrim, odvaznim, koji isceljuju.. ne ja vam nisam potreban. Cim mi zarastu prelomi oticicu." Gidar se pojavio sa Avalonom i El-Dreom jos dok je El-Evjit pricao svoju pricu, ali ih niko nije primetio, jer su stajali sasvim pozadi, mirno, zateceni i zadubljeni u pricu koju su slusali, stajali su blizu otvorene terase, uza zid u polu-mraku. Gidar je gledao Rea-Niom, koji je bio svestan od prvoga trena njihovog pojavljivanja. Posmatrao je i ozbiljna lica decaka pored sebe, njihove predivne zacakljene oci, rumene obraze, toliko cista, otvorena srca, koja su saosecala sa bolom El-Evjita i Vardane. Divio se svemu sto predstavljaju i silno ih je voleo. Poljubio je obojicu u glavu i sapuno "Moji obicno zvahni i nemirni decaci, hocemo da im se javimo? Da li je vreme?" Bilo je ocigledno da ih je prenuo iz pazljivog posmatranja svega sto se desava, ne samo spolja, vec i unutar srca prisutnih. Gidar je nameravao da se javi, medjutim Gala je uhvatila Vardane za ruku i rekla vatreno. "Ne vidis dobro! To nije kukaviclok, vec nezno srce i milosrdje sto ti zaustavilo ruku da ne ubijes svoga zlotvora! Upravo to potvrdjuje da si nam potreban! Ja sam sigurna da bi zastitio koliko god mozes voljene, zar ne? Videla sam koliko si stitio vilovnjake i poturao sebe umesto njih i trpeo silne udarce! Videla sam da si se borio za svakog jednog svom snagom.. medjutim nisi imao zlo srce i ubilackih sklonosti, a to je samo jako, jako dobro. To je daleko od kukavicluga moj dragi druze. Zato si nam potreban! Zato te zovemo da ostanes sa nama koliko god dugo zelis!" Svi su se slozili sa njom, a Vardane je ponovo zaplakao, ovoga puta je jecao toliko jako da mu se rana na stomaku opet otvorila, zabog cega je Lesji povovo sedeo na krevetu sa otvorenom torbom i vadio sve potrebno za previjanje. Gidar je rekao "Vratili smo se. Vec smo dugo ovde, odslusali smo dobar deo vasih prica.. medjutim dosta toga nam izmice.. voleli bi da saznamo sve o Vardane? Ispricajte nam ukratko?" Gala je zagrlila Avalona i El-Drea presretna sto su ponovo zajedno. Umesto duge price, dala im je da pogledaju njena secanja, sto nikada nije trajalo druze od par trenutaka. Objasnila im je tiho sve sto nisu potpuno razumeli i ispricala im pricu sa Agzardem, o smeni kraljice i novoj politici koja ce se sprovoditi. Pokazala im je secanja na celu proslu noc i tek tada im je sve bilo potpuno jasno. Vardane se konacno smirio, dok je Azrea magnetom Raidie uzeo sav njegov bol, sve negativne emocije i patnju. Zablistao je ulivajuci ljubav u sve prisutne, a El-Evjit im je prisao i rekao tiho. "Hoces da mu damo ekstazu?" Gala je odmahnula glavom. "Ne. Jer ce mu lepota ekstaze izbiti nove zidove, terete i naterace ga da se ponovo suoci sa strahotom.. dovoljna je Azreina ljubav da mu osnazi plamicak svete vatre u srcu." El-Evjit je povukao za ruku na terasu, navlaceci zavesu za njima. Stali su do ograde i posmatrali navise nebo zaklonjeno gustim srebrnim listovima, koji su blistali crvenkastim svetlucanjem, upravo u bojama svete vatre od suncevog zalaska. Stegnuo je ispred sebe i poljubio joj vrat tako da se najezla od prejakih senazcija. "El-Evjit sta to radis? Zasto si me doveo.." On je rekao smeseci se. "Ponovo sam te kidnapovao. Ne mogu vise da izdrzim bez tvojih usana.. moram da te dodirnem.. treba mi tvoja strastvena ljubav.. zelim eksplozije.. hocu da se spojimo. Otimaces se?" Gledala je dva razlcita oka puna ljubavi, ujedno nade i srtrepnje. "Oh, Boze! Trbaju ti dodiri i poljubci, ali zasto? Zar nije dovoljno da te volim.. hoces da nacinimo ekstazu?" Umesto odgovora poljubio je strastveno. "Ne mogu da izdrzim vise, zelim te!" Uhvatio joj je ruku i stavio preko pantalona na mestu spajalice i prevukao, zbog cega je pocrvenela, a srce joj je ubrzalo ritam. "Ne.. ne mogu to.. ja.. ja.. necu da.." Pojavili su se u jednoj od spavacih soba, uredjenoj po njenom ukusu, u njenim bojama, koju je trebala da deli sa Azreom i sa njim. "Ovde sam lezao bez tebe i cekao da mi se vratis. Rooa mi je objasnio gde si, sto mi je toliko tesko palo.. cekao sam te neko vreme, medjutim tebe nije bilo.. ali si zato sada u mome narucju! Dodji moj nezni leptiricu, hocu da mi das maksimum svoje ljubavi! Silne eksplozije i ekstazu preko svega.. isceli me svojom ljubavlju." Bacio je na krevet, a odeca joj je nestala, uz silnu vrisku i negodovanje. El-Evjit je gledao mirno, nagnut iznad nje. "Neverovatno si lepa. Savrseno izrazena. Sve na tebi je savrseno.. svaki delic je oblikovan ljubavlju i isijava svetom vatrom." Skinuo je sako i stavio preko kreveta, a ostatak odece mu je nestao. "Hoces mi bezati? Nameravas da se teleportujes, cujem ti misli, sigurna si da ces trcati po kuci bez odece? Nismo sami.. tu je puno ljudi. Dakle?" Ona je rekla namrgodjeno. "Bezacu onda po sumi! Necu da se spojimo! Zar nisi cuo da je ne moguce? Valhija se povredio.. dobio je strasan bol! Cujes?" Uzdahnuo je i rekao nezno. "Nisam zeleo da nosis ukras od zlatne zice, ali je ocigledno neophodno. Ja se necu povrediti, on nema toliko iskustva i ne zna trikove. Ocekujem otimanje i borbu, jer je to obavezan deo predstavice, hajde iznenadi me i budi umiljata, mirna i pozeli me? Silno bi me usrecilo da osetim i vidim kako ti trebam, kako me volis iskreno?" Zacudjeno ga je gledala "Ali.. ja te volim iskreno, najiskrenije.. zar to ne znas?" Sagnuo se i poljubio joj stomak, zatim je uhvatio za kukove i odigao od kreveta sa usnama na stomaku, od cega je njen strastveni potencijal eksplodirao. Okretao je bacao, prevrtao, grizao i ljubio svuda po telu. Podigao je gore uz sebe, klececi na krevetu, dok je njeno telo drhtalo od silne strasti, poceo je da joj pomera kukove, zbog cega je eksplodirala i zgrcila se uz njega. "Tako je moj nezni leptiricu.. to zelim." Spustio je dole ne krevet uz pritisak spajanja i bol. "Reci da zelis samo mene? Reci mi! Da li zelis druge ljubavnike?" Pokusavala je da izgovori glasno izmedju silne vriske od bola "Ne.. ne! Jao.. necu.. nikoga!" Jedva je izdrzala prejaki bol na pocetku spajanja. Konacno uzasni bol je prestao, a on se umirio potpuno, misici su mu podrhtavali povremeno i bio je jako zadihan, stiskao je uz svoj vrat. Osetila je novu eksploziju strastvenog potencijala, neizdrzivu i prejaku, od koje je jedva uspevala da ostane mirna.
El-Evjit je prevlacio prstima sa zlatnim stitnicima po njenim usnama. "Pogledaj me?" Razlicite oci su je gledale tako da joj zastane dah. "Oh.. Boze.. toliko si lep.. gledas me tako.. da mi zastane dah.. od silne lepote cistog srca." On je rekao "Ti si deo mene.. pripadas mi.. zar ne razumes.. mi smo jedno.. ti si samo moja! Otvori svetu vatru.. dacu ti estazu. Tako.. to je prelepo.. to volis jako, zar ne? Ne treba ti niko drugi osim mene.. reci mi? Da li ti samo ja trebam? Neizdrzivo je? Tako je.. pomeri se.. jao-jao eksplodiracemo zajedno za manje od tri sekunde. Zagrizi mi vrat.. nejjace sto umes? Snaznije.. to je tek milovanje.. ne valja. Uh.. ovo cu jedva preziveti, a da me ne razbije potpuno." Zgrcila se uz njega, sa usnama na vratu u eksploziji. Posle par uzastopnih eksplozija El-Evjit se smesio prema njoj i gledao je najlepsim pogledom cistog srca, koji hipnotise potpuno. "Reci mi.. moram da cujem.. da li si moja?" Ona je klimala glavom. "Reci mi.. hocu da cujem!" Ona je rekla gledajuci dva razlicita oka koja reflektuju cisto srce Raidie. "Da.. da.. tvoja.." Ponovo je pitao. "Niko.. niko ti ne treba.. osim mene?" Odgovorila je "Niko." El-Evjit je bio presretan. "Ne zelis druge ljubavnike?" Gala je rekla odlucno. "Ne! Nikoga.." Osecala je silnu ljubav, savrseno stanje ekstaze, ne opisivu lepotu, uz koju je cak i strast bila uzdizuca i opijajuce divna. U prostoru oko njih se pojavila trobojna spiralna svetost, blistava i zaslepljujuca, cak toliko jako da je bilo ne moguce gledati direktno. "El-Evjit.. da li.. vidis.. spiralnu.. svetu vartu? Formira se svuda okolo.. sve jaci potencijal.. osecam kako izlazi.. uzdize iz nas vrtlozno.. i sve je snaznija.. sjedinjena duboko unutar nase duse.. spaja se.. stapa i izbija u.. u eksplozivnom zaru fuzije.. tako da mi telo gori.. treperi sve brze.." On je gledao u nju "Vidim.. jako je dobro vidim.. i osecam.. cujem kako se pesma nase duse sjedinila.. sinhronizovala u istovetnu.. jedinstvenu vibraciju-svetla.. sa identicnom namerom. Da li.. sada.. shavatas? Meni pripadas! Pokazacu ti da smo jedno.. ne odvojivo! Za nas je ne moguce da se razdvojimo!" Osetila je i jasno videla svoje fizicko telo kako se razlaze na sicusne cistice, prekrasne atome sacinjene od zive supstanece pulsirajuce vibracije-svetla. Svaki delic je imao informacije o celini, zastupao je i predstavljao potpuni nacrt, koji sjedinjen zadobija autonomni zivot, prozet svetom vatrom duha koji predstavlja. Nije bilo razlike izmedju El-Evjita i nje, bili su istovetni, potpuno sjedinjeni i stopljeni. Osecala je kako se siri i predaje svemu sto je okruzuje, kompletnom zivotu, celini izrazenog stvaranja. Znala je sve i bila je sve, izmedju njih nije bilo nepoznaninica, niti razlike. Bila je on, dok su zajedno bili sve. Patrern se ponovo formirao, razdvajajuci se na njihova odvojena tela, pojedinacne manifestaije, ovde unutar ucionice Zemlje, ogradjene vremenom i prostorom. Oboje su rekli istovremeno "Ples ljubavi unutar naseg srca se rasirio i izrazio, zavibrirao lepotom izrazen u eksploziji spajanja. Ritam nase ljubavi jeste sam puls zivota, blistavo trobojno davaje sustine, predavanje s'verom bezazlenog decijeg duha, koji zudi da se igra i kreira nove, nevidjene oblike zivota. Da uzdigne lepotu na visi stupanj i utisne joj svesnost autonomnog stvaraoca." Podigao je gore uz sebe, zatim su oboje srusili zagrljeni u istovremenoj eksploziji. Dugo su lezali cvrsto zagrljeni, u prekrasnom osecaju snazne ekstaze i potpunog stapanja duha u jedno. El-Evjit je pomilovao po obrazu "Nisi zaspala?" Gala je otvorila oci i nasmesila se, El-Evjit je blistao neverovatnom lepotom cistog srca Raidie, koja ostavlja bez daha. "Carolija! Vatrena sila svetog plamena. Cudesnom lepotom blistas, toliko snazno da bi mogao u trenu da iscelis i usrecis postojanje ako pozelis. Sve sto dotaknes ostalo bi trajno opcinjeno i zaljubljeno u tebe. Jedinstvena lepota duha, prefinjena, dragocena sila zivota, koja unutar tebe pulsira toliko snazno, slicna vulkanskoj erupciji trobojne vibracije svetla.. deo mene same, toliko drasticno drugaciji, pa opet podesen da se uklapa, da me obavije i nadopuni. Azrea je takodje bio uz nas.. osetio si ga? Nezno, prekrasno i meko, zastitnicko milujuce, blagosloveno postojanje moga brata, koji uz sve nosi cudni i neodoljivi srebrni potencijal. Ta pouzdana, uzviseno-nezna trobojna svetlost, koja prosijava srebrom je skoro misterija za mene. Ponekad mislim da je upravo zato jaci od nas oboje.. da li i ti mislis tako?" On je slusao pazljivo svaku njenu rec koja ga je isceljivala, od koje mu se srce prelivalo eruptivnom ljubavlju, reci od kojih je sve jace blistao. "Azrea je sve ono za cime ja zudim, ono cemu se najvise divim. Dok ga posmatram vidim visinu kojoj stremim, tesko dostizni model duha unutar materije za mene jeste moj brat, od moje krvi i moga duha. Ipak jednom cu moci da ga pogledam kao sebi ravnog.. ali dotle on leti i letece nedostiznim visinama, cekajuci me strpljivo. Dok me tvoje decije nevino srce isceljuje, neznim rukama i jos vise ovako divnim recima koje mi nikada ranije nisi uputila. Prvi put me iskreno volis.. konacno smo jedno, zar ne?" Protrljala je obraz uz njegov i poljubila ga. "Prvi put smo spojeni duhom u jedno, svo troje. Verujem da smo sada nastelani i podeseni da se potpuno uklapamo. Sinhronizovani da delamo kao jedintvena sila Raidie." Podigla mu je saku i nasmesila se gledajuci prekrasne zlatne stitnike za duge, kanzaste nokte i poljubila dlan i nadlanicu, sto je na njega uticalo kao okidac jos snaznije erupcije ljubavi. Zagrlio je cvrsto, poljubio i podigao uz sebe gore, stiskajuci je prejako od slne ljubavi. Klecao je na krevetu sa Galom u narucju, zatim se ukocio na tren, okrenuo glavu unazad i ugledao Azreu kako sedi na fotelji zatvorenih ociju, drzeci malu Vehre u krilu. Gala je rekla blistavih, radosnih ociju "Tek sada si primetio da je ovde stopljen sa nama duhom?" Azrea je otvorio oci, u kojima je blistala lepota cistog srca Raidie i prisao, zatim seo na krevet pored njih. "Vehre i ja smo skoro od samoga pocetka tu pored vas. Povukli ste me magnetno k'sebi, bez svoje volje sam se pojavio ovde, dok se moja energija ulivala u spiralni prasak svete vatre, seo sam i doziveo nevidjenu lepotu. Nasa sestrica je znala da sam tu i da smo svo troje stopljeni u celinu, zar ne?" Klimnula je glavom "Znam tacan tren kada se tvoj potencijal stopio sa nama.. skoro na samom pocetku. Znam i da si naucio da kanalises strastvenu energiju i preocis je u nesto uzviseno.. samo jos ne mogu da potpuno razumem princip po kom to radis? Osetila sam i videla da je ne samo povlacis na gore, vec i siris.. i dalje nisam mogla da otpratim, ali znam da ima jos dosta toga.. da li gresim?" Vehre je skocila dole sa Azreinog krila i izjurila na terasu, a on je uhvatio za ramena i poljubui joj ledja. Spustao se poljubcima skroz od vrata duz kicme na dole, sto joj je izazivalo zmarce i ponovo otvorilo snaznu erupciju strastvenog potencijala. El-Evjit je drzao za vrat i mazio po obrazu. "Strah i strast? Takva kombinacija nije ni malo pozeljna, medjutim kod tebe je obavezno prisutna, cak i sada.. posto smo duhom potpuno spojeni svo troje, zar? Zasto mala? Ne razumem zasto?" Azrea se ispravio i prstima joj nezno, sasvim polako okrenuo lice ka sebi. "Mene se plasis? Ne verujes mi? Razumem. Hmm.. zaista ti necu nista, hteo sam da te naucim kako da kanalise strast.. ali.. shvatam da jos uvek nije vreme za to." Ustao je i krenuo prema terasi, a Gala se postidela i zamerila sebi. Pruzila je ruku prema njemu, medjutim on je vec izasao na vani. Cula je kako zvizdi i doziva Vehre. El-Evjit je rekao vise za sebe. "Dakle, ni njemu ne verujes potpuno?" Uzdahnula je i rekla tiho "Kako, kako da mu verujem? Kada se strast umesa svi gube razum. Toliko puno negativnih iskustva imam i ni jedno-jedino pozitivno." Bacio je na krevet i zagrizazo misicu, zatim rame. "Potpuno si u pravu mala! Svi gube razum u tvojoj blizini, ja vise od svih, cak toliko da poludim potpuno i evidentno ne uspevam da se kontrolisem, koliko god pokusavao, a ne volim da pokusavam. Draze mi blio da si i ti luda zamnom, da me zelis i pokazujes mi svoju zelju.. medjutim to nije tako, sto me silno muci i proganja. Reci mi.. ozbiljno si mislila sto si mi rekla u strastvenom zanosu? Samo mene zelis? Da li si moja?" Uhvatio joj je ruku i zamotao je oko spajalice, uz pomeranje, dok joj je strast ponovo eksplodirala zajedno uz njegov strastveni potencijal i sirila se sve snaznije, sve zahtevnije. "Nemoj.." On je gledao strogo "Nemoj sta? Nemoj da me volis? Nemoj da me zelis? Nemoj da me pitas ono sto necu da ti odgovorim? Da li si me slagala? Reci mi?" Podigao je gore za mislice i protresao. "Reci mi? Rekla si mi sto hocu da cujem? Laz?" Pogled mu je bio sve strasniji, Rooa je nestao, a bes se sve jace sirio. Bacio je na krevet, a Gala se skupila sa glavom savijenom izmedju i rukama oko kolena. Bila je na ivici placa, nije znala sta da mu odgovori. Konacno je sapnula "Necu ljubavnike.. nikoga. Zar ne razumes.. ne mogu nista da ti obecam.. jer sve ide mimo moje volje.. cak i sada.. ti se ljutis.. i osecam da mi ne zelis dobro.. molim te.." Cula je zveckanje bocica i htela da se okrene, kada je povuko za kosu tako da vrsne, uz uzasni bol spajanja. "Otimaj se sto vise, bice mi zabavnije. Osecas da ti ne zelim dobro? Tacno.. imam potrebu da te povredim.. hocu da osetis makar mali deo mog bola.. medjutim ti nisi u stanju, zar ne? Zato ces morati da trpis makar fizicki bol. Neprekidno me unistavas, zatim isceljujes.. zasto to radis? Zasto? Odluci vec jednom sta ces samnom! Unisti me, ili me spasi.. sta ce biti? Boli? Jako te boli? Taj bol je nistavan.. ne pomaze mi.. jer moj bol jede, razbija iznutra.. od njega ti postaje trajno zlo i nema leka.. samo zato sto me ne volis.. ne zelis me.. sve je laz! Sve je samo laz!"
Nikada nije iskusila bolniji pocetak spajanja, najvise zbog reci koje pojacavaju bol do maksimuma, pored grubih pokreta i jos grubljih dodira. Poljubio je, dajuci joj napitak koji prezire. Zagrcnula se i pocela da kaslje, zbog cega je El-Evjit zviznuo po ledjima tako snazno da je udarila glavu o kolena, tako da joj zubi raseku unutrasnji deo usne. On nije nista primecivao zaslepljen besom, drzao je preteranim stiskom za vrat i rame zlatnim stitnicima, klecao je iznad nje i pokretao se grubo, uz njenu silnu vrisku i otimanje. Konacno se umirio i sagnuo do njenog lica. "Places? Od straha i bola? Pogledaj me! Neces? Znaci dopadaju ti se ovako snazni pokreti? Da nastavim.." Viknula je "Ne! Nemoj! Necu.." On je okrenuo glavu prema sebi "Nenadana sreca! Ujela si se? Sto me nisi zvala da te poljubim, znas da me mrvica tvoje krvi spasava svake vrste bola.. da mi stvara osecaj savrseniji od ekstaze? Neces da me pogledas?" Poljubio je ni malo prijatno, skoncentrisan na ranicu. "Trebao sam ranije da se setim savrsenstva koje mi stvara supstanca tvoga stopljenog tela i duha unutar kapljice krvi. Vec mi je bolje. A ti ces uskoro postati poslusna, umiljata i voleces me makar pola sata. Ironija. Ja cu poverovati cak i takvoj svojerucno-vestacki stvorenoj predstavici i ponadacu se da me iskreno volis. Dovraga! Mislis da sam pateticni jadnik? Tacno tako, moj mali, zlobno-nevini mucitelju. Ljudska vrsta je prokleta, umesto srece uvek bira negativno. Uskoro ces me izbegavati, a ja cu umirati od bola." Ona je rekla "Postani dobar? Znam da je mene jako tesko voleti.. ali.. ali ako te mucim.. ako je ne podnosljivo ostavi me? Oko mene je puno prekrasnih ljudi.. ti to ne volis.. i to ti jako smeta.. medjutim ja nisam u stanju da ih povredim.. barem ne namerno.. ali uvek sve povredjujem.. sada i tebe. Zao mi je.. medjutim ja stvarno zudim da imam samo jednog ljubavika. Zelim da me niko ne zgrabi za spajanje. Sta ti osecas istinski? Da li gresim? Kako da namerno povredim one koje silno volim? Da li smem? To je greh. Vidi.. mislis da bi bio sretan negde u izolaciji samnom? Bili smo na tvome ostrvu.. potpuno sami i nisi bio sretan.. pa zasto onda.." On je viknuo "Dosta! Pricamo razlicitim jezicima! Dovraga ti me nista ne razumes! Reci mi.. da li sam ti specijalan, nesto sto je izuzetno i dragoceno?" Ona je rekla "Da. Ti si mi dragoceno, voljeno i najspecijalnije. Moj snazni, prekrani deo, ulepsan i drugaciji od mene.. koji me dopunjava i nastavlja." Osetila je njegovu suzu na svome ramenu. "Ali.. i drugi su takodje specijalni za tebe? Ja nisam nista vise, ili sam ipak puno manje vazan od ostalih?" Otvorila je oci, a on je ustuknuo od silne tuge koja se videla unutar njih, puno snaznija nego ikada ranije. "Svi su dragoceni i specijalni, specificni i ja iskreno sve silno volim. Ne mogu drugacije. Tebe istom snagom volim.. ali ti bi da mogu jos vise, zar ne? Ja hocu da pokusam ako mi dozvolis? Medjutim neces, zar ne? Zelis radije da me mucis i povredis, da se uplasim i bezim od tebe, zar je to stvarno bolje? Zasto carobnjace.. zasto?" On je rekao promuklo "Zasto? Zato sto imam smrtni strah da me ne odbacis, odes od mene i konacno shvatis da nisam kao svi prekrasni ljudi koji te okruzuju.. da sam trajno zlo cudoviste, prokleta dusa.. demon koji je jednom nogom jos uvek unutar pakla. Zato. Osim toga.. srce mi cepa potreba da si samo moja. Ne mogu da se takmicim sa njima.. jer tu nema mnogo filozofije, ja sam daleko ispod, ispod dna, dok su ostali tvoji ljubavnici visoko medju zvezdama.. to je razlika koju necu moci skoro da smanjim.. zato moj nezni leptiricu.. zato." Vec par trenutaka je imala prevrnute oci, osecao je njenu snaznu vrtoglavicu i nasmejao se ironicno. "Konacno ces mi biti poslusna, sa potrebom da me usrecis, dodirnes.. konacno ces mi pokazati svoju ljubav." Posle silnih eksplozija lezali su zagrljeni, dok ga je ljubila po vratu sa uzivanjem i umiljavala se. El-Evjit je bio pesretan, osecao je ogroman protok ljubav unutar sebe, koji se spajao sa njenim potencijalom harmonicno. Zeleo je da ostanu vecito unutar ovakvog savrsenasva. Pomilovao je po glavi, podigao malo i poljubio je dugim neznim poljubcem. "Zelim da uvek budes ovako mazna, da me volis i da se vecito osecam ovako lepo. Sretan sam.. potpuno sretan pored tebe." Gala je otvorila oci od kojih mu je zastao dah. Cim se povratio od iznenadjenja rekao je zacudjeno "Otvorila si oci.. uspela si.. ali kako?" Ona ga je poljubila u rame i rekla tiho "Proslo je dejstvo napitka i vec neko vreme sam tek samo obicna Gala, uz sve gluposti i ogranicenja, medjutim i dalje imam potrebu da te dodirnem i mazim se. Ja te zaista najjace jako volim, vise od sebe.. osecam te toliko divno i blisko kao kucu, svoj dragoceni dom. Obicno imam taj osecaj sa Room.. ali trenutno niste spojeni.. ipak to osecam." On je stisnuo uz sebe, sa glavom uz svoj vrat. "Da.. tacno.. to je taj osecaj koji imam od kada sam te prvi put ugledao.. osecaj koji se pojacavao vremenom.. da sam konacno stgao bezbednom utocistu doma." Gala se trgnula u umu su joj vristali istovremeno mali Avalon, El-Dre i Azrein stalozeni glas, koji im je objasnjavao da ce je dovesti sto pre moze i bezuspesno ih smirivao. "Cujes to.. carobnjace? Moram tebe prvo da pitam.. hoces me putiti da odem do svojih drugara? Hocemo ici zajedno.. ili.. ili ne zelis.. pa onda.." On je gledao tolio divno, da mu se nasmesila. "Ti mene pitas da li cu te pustiti?" Pogledao je i nasmejao se glasno. "Razumem. Trazis dozvolu da odes u igru? Stvarno si tek deriste. Zar me dozivljavas kao oca? Jao-jao moje ludo dete.. to nije koncept kome stremim, medjutim prija mi sto trazis moju dozvolu. Icicu sa tobom u igru, ako to zelis?" Posmatrala ga je zahvalno, zatim se zabrinula "Ali.. da li ces znati da se igras? Mislim.. da li.. da li ce ti biti dovoljno zabavno?" On je prevrnuo smejuci se glasno i zagrlio je toliko snazno da je zakmecala. "Volim te! Nemoguce te jako volim moje milo ludo deriste. Gde god si ti, tu mi je najzanimljivije. Sa tobom i Azreom imam specijalno snaznu vezu.. zudim da ste vecito uz mene. Da li i ti tako oscas?" Gala je htela da mu odgovori, medjutim pojavio se Azrea sa peskirom oko struka i malom Vehre, kojoj je samo njuskica virila iz ogromnog peskira u koji je bila umotana, dok je sapicama pokusavala da ga smakne dole. "Klinci mi neprekidno vriste, morao sam da pozurim sa kupanjem, jer je Vehre ponovo sisla sa drveta i uspela da upadne u duboku jamu, u kojoj je plitka bara, vise blato.. tako da sam sav bio maksimalno ulepljen i jezivo prljav.. morao sam da se tusiram dva puta, posto sam nju okupao ponovo. Uh! Vehre je gora od tebe.. toliko nestasna, a sada je ponovo gladna. Nego hoces da te spremim i da konacno krenemo pre nego sto mi klinci probiju usi drekom?" Gala i El-Evjit su se smejali glasno, dok je Azrea odvija peskir sa glavice male Vehre. "Hocu, rekla sam decacima da stizem uskoro i smirila ih, medjutim to nece dugo trajti i ako se brzo ne pojavimo pocece ponovo da drece. Obuci mi nesto pogodno za igru i jurnjavu. Recimo pantalone, udobne cipelice, ali ne sasvim ravne, jer cu onda biti suvise niska u odnosu na vas. Neki drap, ili prljavo roza kompletic mozda?" Azrea je predao umotanu Vehre svome bratu i uhvatio Galu za ruku "Zagrli me? Tako, dok si bez odece, dok sam samo umotan u peskir.. da li smes?" Gala je klecala na krevetu sa rasirenim rukama "Smem. Dodji, tebi potpuno verujem. Oprosti mi sto sam.." On je zagrlio, odizuci je sa kreveta "Ssss.. to sada nije vazno. Vazan je samo ovaj savrseni trenutak.. i nista vise od toga." Drzao je uz sebe i trudio se da je ne stisne prejako iz silne ljubavi. El-Evjit je ustao i zatvorio vrta terase, zatim spustio Vehre na fotelju i istrljao je peskirom. "Slatka pink pufnice. Sarmiraces me potpuno tim prelepim zutim ocima, koje izgledaju kao nasminkane. Stvarno si prava mala lepotica." Vehre je skocila sa fotelje i trckarala radosno oko njega "Gladna si? Sada cemo u potrgu za hranom. Sacekaj samo.." Okrenuo se i ugledao Azreu, sa Galom na svome krilu, kako se nepomicno gledaju u oci. Azrea je potpuno hipnotisao pogledom cistog srca, sto je ne samo video, vec i osecao unutar sebe kao da se njemu licno desava. El-Evjit se spojio sa Room i u trenu bio potpuno obucen. Uzeo je Vehre u narucje i nestao bez reci. Azrea je provukao ruku kroz njenu kosu i povukao je prema sebi, poljubio je, zatim spustio usne na njen vrat, rame, sve do grudi, savijajuci je unazad. Silna vriska je naglo prestala kad je podigao uspravno, zadihanu, sa otvorenim strastvenim potencijalom i misicima koji su podrhtavali. "Da li me zelis?" Ona je klimnula glavom, gledajuci fascinirano njegove oci. "Nemas izbora, uradices sve sto zatrazim. Bezpogovorno ces ostvariti svaku moju zamisao." El-Evjit se pojavio pored njih u trenutku kada je spusto na krevet, polako i pazljivo. Namestio joj je Kosu, svaku ruku posebno, pazljivo je pomerio i podesio svaki deo tela, bas kao da je lutka. Spustio se iznad nje poljubio je, zatim se izdigao, posmatrajuci kako reaguje na svaki dodir, gledao je u oci konstantno. El-Evjit je seo na krevet i uhvatio je za ruku, zainteresovano je gledao sve sto se desava. "Azrea.. ona je hipnotisana?" Okrenuo se prema njemu, a El-Evjit se ukocio i uhvatio za srce. "Oduzeces mi volju? Ne.. ne samo to.. preuzeces kontrolu nadamnom potpuno? Cak.. cak ne ni tako.. jos tu ima necega sto mi potpuno izmice, jer cu ti ja rado dopustiti sve sto pozelis. Ovo je jako opasna moc moj brate."
Azrea se osmehnuo i rekao tiho "Opasna? Da.. sve nase moci su opasne ukoliko ih koristimo u negativne svrhe, zato se oduzimaju onima sa suzenom svescu. Kada vibriras negativno svest se suzava, a kada prevagne i konstantno losa vibracija nadjacava pozitivnu, moci se potpuno oduzimaju postepenim, zatim skoro totlnim suzavanjem svenog opazanja, kasnije ces biti primoran da ih ponovo zadobijes tako sto ces obrnuti ovaj proces i poceti sve vise da koristis pozitivan potencijal, pomocu principa zastupanja istine i ljubavi. to mislis i radis dobro. Lepe misli stavraju prekrasne senzacije i obratno. Ova moc je moj licni patent, u kome koristim svetu vatru i srebrni zrak, pomocu cega preuzimam vodjstvo unutar tebe, ili nje. Moj hiper-svesni potencijal preuzima kontrolu nad manje svesnim.. ipak mogu to da uradim i na drugi nacin, pomocu Azraelove moci oduzimanja volje onima koji su u istoj ravni moci samnom. Medjutim moja sestrica i ti jos uvek niste potpuno zavrsili sa strhovima, tako da mi je sa vama, koji ste deo mene jos lakse. Vas mogu da nadjacam pomocu te cinjenice, ali kada budemo na istom nivou onda mi to vise nece biti dozvoljeno. Brate.. sta da radim? Da li cinim greh? Cak i ja cu je zgrabiti mimo njene volje. Potpuno sam poludeo. Dovraga, ne smem to da radim. Izgubicu njeno krhko poverenje. Ipak, ukoliko ne koristim moc i ne nadjacam je, ona mi nikada nece dozvoliti da joj pridjem, da je dotaknem. Nikada.. to sada jasno shvatam. Mene zeli da ima pored sebe kao druga, brata.. nikako ljubavnika. Sta da radim? Reci mi?" El-Evjit ga je gledao zacudjeno "Trazis od mene savet? Azrea, ja te silno i odano volim, medjutim nisam merodavan da ti dajem savete. Zar od proklete duse trazis spas? Ja cu ti reci samo jedno.. slusaj svoje srce i radi sto zahteva." Azrea se nasmejao glasno od muke. "Da. To zudim da ucinim.. ali.. ali.. u srcu mi je lom. Silno mi treba i zelim je, pa ipak ne ovako. Zudim da me samoinicijativno pozeli, da to osetim, makar kao nagovestaj.. ipak zanam da se to nikada nece desiti. Ja nisam onaj koga ce izabrati na kraju." El-Evjit je rekao zacudjeno "Zar nisi? Ne vidis dobro moj brate. Jedino tebi i Arielu veruje, sto znaci da ste vec nadjacali sve redom, narocito mene. Grida takodje silno voli.. dok se ostali ne kotiraju visoko rangirani, hmm.. ja imam srece sto je Rooa unutar mene, a njega na svu moju silnu radost zaista obozava. Azrea da li je trenutno neizdrzivo zelis?" On se osmehnuo "Da li je neizdrzivo zelim? Hmm.. uvek je zelim, ali ne i neizdrzivo, jer sam istrenirao sebe da specijalnom tehnikom kanalisem strast, tako da mi ne mora biti ne izdrzivo. Ukoliko dozvolim da me obuzme uragan strasti bice mi ne izdrzivo. Razumes? Ti jos ne znas, ali samnom je sve preintezivno sto se njoj ne dopada. Moj orgazam je ubistveno snazan, dok je njen savrsenstvo.. moj se jedva prezivljava. Sta da radim? Da je oslobodim svoga vodjstva?" El-Evjit se osmehnuo "Nisam ti rekao, mala Vehre je sa Avalonom i El-Dreom u igri posle obilnog jela. Ne brini se Valhija ih cuva. Tako da ukoliko zaista zelis.. mozes nastaviti svoju igru? Ona igleda kao porcelanska lutka.. prelepa, poslusna, bez svoje volje.. i ipak puna ljubavi koja magnetno privlaci k'sebi. Ja te jako dobro razumem, malo pre sam uradio nesto sasvim slicno ovome. Reci mi zar ne verujes da bi bila sa tobom sopstnom voljom?" Azrea je rekao slomljeno "Ne bi bila samnom, ne bi joj to palo na pamet. A da je zgrabim, izgubio bih njeno poverenje. Ovo je jedini nacin, podao, koji mi se ne dopada, pa ipak.. zelim da se spojimo.. dovraga.. sta da radim?" El-Evjit je rekao nezno, mazeci ga po obrazu savijenom sakom. "Treba ti moje odbrenje, zar ne? Ja ti ga dajem, imas moj blagoslov. Tebe silno volim i zelim da ti dam ono meni najdragocenije. Ucini sve sto pozelis. Ako ti smetam nestacu ovoga trena." Azrea mu je spustio glavu na rame "Nemoj da nestanes. Ostani pored mene. Jos uvek razmisljam da je prenem i oslobodim svoga vodjstva, zatim nestanem, ili da nastavim ovu toliko necasnu igru? Dovraga.. dovraga! Moram da uradim jedno do dva, ali sta?" El-Evjit je rekao "Uradi trece? Oslobodi je i zavedi? Pokusaj? Daj joj ekstazu, ja cu ti se pridruziti, tako da ce biti izvanredno snazna i svo troje cemo pozeleti da vecito ostanemo unutar nje. Zatim joj otvori stastveni potencijal, uz svoj.. probaj tako? Ne plasi se i posle toga ce ti verovati i volece te." Azrea se pomerio i nadvio se iznad Gale. Posmatro je mirno par trenutaka, zatim se sagnuo i poljubio je. Prekrio je telom, zatim je okrenuo sa strane i priljubio joj glavu uz svoj vrat. Uzivao je u njenim poljubcima i dodirima. El-Evjit je rekao "Gospode, koliko samo jako licite. Kao da ste brat i sestra rodjeni, pre blizanci. Dok vas gledam, skoro da me hvata frka, da nam nije krvni rod? Uzgred, oci su ti postale sasvim tamene od prsirokih zenica, osecam da ces eksplodirati strascu svakog trena.. resio se da nastavis igru? Hoces da odem, ili ostanem sa vama?" Azrea je rekao promulo, osecalo mu se u glasu da teskom mukom zaprecuje strastveni potencijal. "Nismo krvni rod, provereno.. hvala Bogu. Ostani ovde. Sada se jedva kontrolisem, sasvim si u pravu.. medjutim.. jos nisam odlucio.. dovraga.. ne valja uskoro necu moci da se zaustavim, niti lako povratim kontrolu. Bolje da prekinem ovu igru." El-Evjit ga je gledao pogledom iskusnog u ljubavnim igramam "Tesko. Mislis da ces moci da se zaustavis? Inace, pricaj samnom, to ce ti pomoci da ne eksplodiras strascu neko vreme. A.. da li to zaista zelis? Hoces da ti pomognem?" Izvadio je iz unutrasnjeg dzepa prekrasnu srebrnu bocicu i pruzio mu. "Otpi sasvim mali gutljaj. Ako zelis dacu i njoj istu dozu, od koje ce biti umiljata i poslusna, tako da teret odluke nece vise tesko padati preko tvojih ramena. Dakle?" Azrea je otpio mali gutljaj poslusno, zatim mu vratio bocicu. "Daj i njoj koliko mislis da je potrebno. Prepusticu ti da upravljas ovom igricom, ali zelim da.." El-Evjit je rekao nezno "Necu je dodirnuti ukoliko to ne zelis. Ne brini nemam nameru da ti je preotmem. Suprotno, zaklonicu vas, tako da mozes da se opustis potpuno. Reci joj da otvori svoja lepa ustasca i popije sto cu joj dati." Azrea ga je gledao zahvalno, dok je uzimao gutljaj iz bocice i spustao se do Gainog lica. Gledao je oci ciji je pogled okrenut na unutra i to mu se nije dopalo ni malo. Priblizio se otvorenim usnama i poljubio je, dok je ona poslusno popila usutu tecnost. Odmaknuo se i pomilovao je po licu. "Cim ne bude mogla da gleda, oslobodi je. Jer mi se ni malo ne dopada njen pogled.. sve je bolje od toga, cak i da se ljuti, otima i vristi da ce pobeci. Azrea, sada je kao lutka bez volje.." On je rekao "Tacno. To me silno muci, zato oklevam. Ti si je opasno namucio svojom prejakom strascu? Svuda su otisci tvojih zuba, silni ujedi i modrice.. cudim se da to trpi." El-Evjitov pogled se naglo smracio. "Sreca da si jurcao po blatnjavim jamama za malom Vehre.. jer bi me ince zviznuo preko njuske posteno. Umalo da je ozbiljno povredim. Poludeo sam jer me je slagala u srestvenom zanosu, rekla mi je sto zeim da cujem.. dovraga.. ponovo mi postaje lose dok mislim o tome. Trazio sam da mi kaze da li je samo moja i pitao da li zeli druge ljubavnike? Ne mogu da podnesm misao da bude sa drugim.. ja sam jos uvek prokleti demon.. toliko sam poludeo sto cuti.. sto mi ne potvrdi ranije izreceno. Sreca u ovaj napitak.. inace bih je ozbiljno povredio i ti bi me prezreo, zar ne?" Azrea ga je gledao namrstenog lica "Nemoj nikada da je povredis. Ako zelis ja cu ti dopustiti da povredis mene umesto nje, nebrojano puta vise. Razumes? Moj ludi brate, ti mi je sada nudis.. zar ti nije frka sto cu se spojiti sa njom tu pred tobom? Na mene nisi ljubomoran? Zasto sam ja drugaciji od drugih? Samo zato jer sam deo tebe? Zasto?" El-Evjit je stiskao Galinu ruku, zatim je podigao i poljubio. "Ti si deo mene, tacno.. osecam te kao sebe samog. Drugi nisu isti kao mi. Shvatam jano da su deo naseg Etrela, ipak.. samo tebe osecam prisno, bas kao ovo dragoceno dete.. kao sebe. Vase spajanje mi ne smeta, vec ga zelim.. ti si ja u drugom telu, moj duh i moja krv. Nas troje smo celina. Zelim da svo troje zivimo zajedno u miru i strastvenoj ljubavi. Kada tebe voli osecam srecu.. razumes? Za mene si ti moj uzviseni deo, koji leti nedostiznim visinama. Njoj se sklapaju oci. Oslobodi je svoje kontrole i ne obracaj paznju na mene. Nestacu na kratko." Azrea ga je uhvatio za ruku. "Nemoj da nestanes. Ostani sa nama?" El-Evjit se osmehnuo "Docicu jako brzo, vec za minut-dva." Nestao je, a Azrea se sagnuo do Galinog lica i pitao tiho "Kako se osecas mila?"
Ona je rekla tiho "Vrti mi se u glavi i zmarci mi prolaze duz kicme, osecam toplinu i iglice svuda." Poljubio je i oslobodio svoje kontrole. Podigao je uz sebe, zatim su se nasli u vazduhu, tek nesto malo iznad duseka. Oko ruku i nogu su joj se obmotale energetske pantljike, sve do ispod grudi i struka. Na nogama su joj se pojavile purpurne cipkane carapice sa podvezicama i velikim ruzicastim satenskim masnama, uz prekrasne cipelice sa viskokom petom, dok jo je kosa bila vezana u kikice sa velikim ruzicastim masnama. Azrea je gledao njeno bledo, nezno decije lice sa sklopljenim ocima i prekrasno telo devojke, izvajano tako da se poludi od silne strasti samim pogedom. Najlepse oblikovane usne su pozivale na poljubac. Sagnuo se, poljubio je i naslonio na iskosenu, prozirnu energetsku platformu. Prelazio je rukama preko njenog tela, dozvoljavajuci svom strastvenom potencijalu da bukne u pozar, otvorio joj je drugu cakru i uzivao da je gleda kako se izvija uz prekrasne zvuke strastvenog uzitka. Uz pomoc silnog vilovnjackog lekovitog ulja je pokusavao da zapocne spajanje, medjutim to njije islo lako, uz njen i njegov bol izgledalo je skoro ne moguce izvodljivo. Namrstenog lica se odmaknuo malo od nje i razmisljao sta da radi, vec skoro resen da prekine ovu igricu, kada se pored njega pojavio El-Evjit i sapnuo mu sta tacno da uradi. Azrea ga je gledao sa osmehom i rekao tiho "Moj ludi, preterano iskusni brate.. razumem. Hmm.. dakle sve to je neophodno? Medjutim onda necu imati slobodnu ruku da joj iscelim bol.. pored toga i ja sam se povredio.. nije mi jasno sta je to uradila? Ponvo se blokirala potpuno? To pokazuje koliko jako ne zeli ljubavnike, ali ne pomaze.. jer si ti uporan.. a sada je cak i ja gnjavim. Na kraju ce nas sve prezreti i ostaviti, cudim se sto nas trpi." El-Evjit je drzao prst na usnama, zatim je sapnuo "Napitak nece trajati vecito. Pozuri. Ili da joj dam novu dozu? Tebi se ne sklapaju oci? Kako to? Cak je i Ariel bio mazan, nezan i slep od ovog napitka. Medjutim na tebe ne deluje?" Azrea je slegnuo ramenima i rekao "Nista ne osecam. Vidim da na nju deluje, medjutim meni nije nista." El-Evjit je otvorio bocicu i rekao tiho "Otvori mi svoja prelepa ustasca? Tako je moj nezni leptiricu. Popices sto ti nudim, zar ne?" Klimnula je glavom sa malo otvorenim usnama. "Boze koliko si slatka. Moje poslusno, milo dete. Uzmi. Bices jos divnija, umiljata, mirna i sasvim krotka." Uzeo je gutlaj i poljubio je zaneseno, bilo mu je jako teko da se odvoji od nje i jedva je uspeo da natera sebe da se odmakne, dok mu se srce slamalo. Spustio se dole i seo na krevet, ali bol nije prolazio. Azreu je slicno njemu mucila savest, osecao je da cini nesto necasno zbog cega ce izgubiti njeno poverenje, dok ga je otvoren ne zadrzivi strastveni uragan terao da je zgrabi za spajanje. Drzao je za ramena i borio unutar sebe, namrstenog lica, napregnutih misica. Rekla je tiho "Carobnjace.. daj mi ekstazu? Zelim da te dodirem.. ali ne mogu.. oslobodi mi makar jednu ruku?" Azrea je spustio glavu na njeno rame, ovo ga je zabolelo. Ona dakle misli da je sa mojim bratom. Sta da radim? Pitao je sebe po stoti put. El-Evjit je stajao pored njega, pomilovao je po obrazu i rekao "Hajde moj nezni leptiricu otvori svetu vatru, dacu ti prekrasnu ekstazu. Zatim silne eksplozije.. tako da ti bude iskljucivo uzitak." Podigao je Azreinu glavu i pogledao ga ostro i rekao telepatski. ..Dovraga, sta to radis? Odluci ovoga trena, ili cu je ja zgrabiti.. doziva me.. i zeli! Sta cekas moj ludi brate? Rekao sam ti naicin! Ona pocinje da blista, daj joj ekstazu? Hoces da joj ja dam? Sta se desava? Odustajes? Dacu ti tri sekunde da odlucis!" Azrea je imao pune oci suza jedva se suzdrzavao da ne zaplace. ..Ucestvovaces samnom u prevari?.. Cuo je odgovor ..Vec ucestvujem u prevari moj potpuno ludi brate. Cemu suze? Hajde saberi se, neka i ovaj greh padne na mene, jedan vise ne smeta. Cujem ti misli, znam sta tacno zelis.. slusace moj glas.. razumem. Hoces da joj dam ekstazu i ulijem je u tebe? Hajde, sada smo zavereni u ovoj igri. Ja te toliko jako volim da bih ucinio i puno vise.. sve sto zatrazis.. Azrei je skliznula suza, a El-Evjit je obrisao vrhovima prstiju, zatim se okrenuo ka Gali i dao joj ekstazu, deleci je sa svojim bratom. Azrea je gledao kako se izvija dok prelazi rukom preko njenog tela, uz zvuke uzitka, zbog kojih se sve vise prepustao strastvenom uraganu i dopustao da ga nosi, da preuzme vodjstvo. Polako su mu se topile kocnice, a moralne dileme nestajale. Azrea se silno trudio da pocetak spajanja bude sto bezbolniji, sto je izgleda bilo ne moguce. Galina vriska mu je tesko padala, toliko drugacija od one kojom iskazuje uzitak, nije mogao da podnese misao da joj nanosi bol. El-Evjit je rekao nadnoseci se sasvim blizu njenog lica "Ssss.. tiho mila. Istrpi samo jos malo.. jos mrvicu bola.. tako je.. zagrizi moj savijeni prst.. bolje je.. zar ne? Ssss.. moje poslusno, dobro dete." Okrenuo joj je glavu sa strane prema sebi, zatim skinuo zlatni stitnik sa kaziprsta i dodirnuo joj vrat, tako da se pojavi kapljica krvi. Pogledao je Azreu, koji se skoro sledio. Tesko je disao, dok su mu mislici podrhtavali, silno je zeleo da spusti usne na njen vrat i oseti blazenstvo i istovremeno je mrzeo taj cin, cinio mu se varvarski, njemu neprimeren, opozit svemu sto zeli i za sta se bori. El-Evjit je vrteo glavom. ..Uzmi! Zaboravi dileme, ovo je lek. Trenutni isceljujuci tretman u kapljici svete vatre unutar naseg voljenog deteta. Ne razmisljaj, vec delaj!.. Spustio se i nezno joj zagrizao vrat, uz staticne pokrete navise, sasvim polako, zbog cega je Gala ubrzo eksplodirala. Azrea je sve vise stiskao uz sebe i sve jace joj grizao vrat. El-Evjit se sagnuo do njegovog uha, jer telepatsko dozivanje nije imalo svrhe. "Prestani. Odmakni se. Poslusaj me, to je dosta.. cujes me?" Jedva se odvojio od njenog vrata, trebala mu je silna sila volje da to ucini i cinilo mu se da bez El-Evjitovog podstreka, njegove jasne namere i strogo zahteva ne bi imao snage da se zaustavi. Pogledao je Galino bledo lice, vlazne trepavice i morke obraze, dok joj njegov brat drzi prste na vratu i pokusava da je isceli, ponovo je zamerio sebi. Sapnuo je promuklo "Oprosti mi.." El-Evjit mu je stavio prste na usta i pogledao ga prekorno. ..Tiho. Odigraj do kraja svoju ulogu. Veruj mi.. ne zelis da sazna.. Nagnuo se i pokupio jezikom ostatk krvi, sa uzivanjem. Pogledo je ranicu koja je krvarila i prislonio usta na nju, zatim je opet kriticki posmatrao i zatvorio prstom, ponavlajuci ovo par puta. Stajao je iza nje, tako da ih je razdvajala energetska iskosena platrforma, koja mu je smetala i ogranicavala pristup. Promrljao je caroliju koja je stvorila privremeni organski flaster, slican rupicasto izbuskanoj kozi, jer se Azrein strastveni uragan naglo povecao do preterano snaznog inteziteta, od koga su mu nestale sve dileme i kocnice. Zgrabio je stiskajuci prejako uz sebe, zanesen predivnim poljubcem i njenim uzastopnim eksplozijama. Energetska platforma je nestala, zatim su se pantljike polako povukle, dok su plutali i okretali se ispod baldahina cvrsto zagrljeni, Gala je sapnula "Azrea.. jako te volim.." Kako je izgovorila njegovo ime eksplodirao je svetom vatrom, zaslepljujucom trobojnom svetloscu u koju se nije moglo gledati par trenutaka. El-Evjit se spustio i legao na krevet, mrmljajuci za sebe. "Sada.. bice sta ce biti.. daj Boze iskljucivo pozitivno.. voleo bih da im samo ljubav bude u srcu.. hmm.. samo da ga ne unisti potpuno.. videcmo." Azrea je bio najsretniji, bljestao je trobojnom vatrom i gledao je predivnim pogledom cistoga srca Raidie. "Osecas.. da si samnom spojena? I nisi ljuta.. vec me volis? Ja sam najsretniji.. toliko jako sretan.. da sam eksplodirao.. svetom vatrom.. mimo svoje volje. Ti si moja cudesna.. bajkovita.. isceljujuca carolija." Zgrcila se, sa usnama na njegovom vratu u novoj eksploziji. "Azrea.. jako.. suvise.. te osecam.. ne valja.. to.. ne.." On je rekao nezno "Hteo sam.. da se potpuno spojimo.. zato.. je tako. Pogledaj me? Da li mozes? Ne? Nemoj da se plasis. Necu te povrediti.. neces osetiti trunku bola.. mi se potpuno uklapamo.. podesini smo.. da savrseno odgovaramo.. jedno za drugo. Silna lepota.. ponovo ces eksplodirati.. volim te.. moja prelepa malecna Raidia.. silno te volim!" Poljubio je dok se grcila uz njega, spustali su se dole na krevet. Azrea je stezao uz sebe i drzao visoko izdignutu u narucju, dok je klecao, sedeci na svojim nogama. El-Evjit se pojavio iza Gale i poljubio je u vrat, sto je delovalo na nju kao strujni udar, jer je preplavio ostar, snazan strastveni potencijal, zatim mu je ruka na njenoj drugoj cakri izazvala u odgovor njen strastveni uragan. Azrea se pomerio malo od njenog lica i pogledao ga, a El-Evjit se osmehnuo ocaran njegovim predivnim pogledom cistog srca. "Zelim da budem sasvim blizu vas, da osetim vase potpuno spajanje i tvoj preterano jaki orgazam.. zanima me silno kako to izgleda? Cujem tvoje misli i znam da nameravas da upravo zavrsis ovu toliko divnu igricu, zar ne?"
Azrea je klimnuo glavom. Osecao je kulminaciju prejake strasti, koja trazi eksplozije, toliko divno oslikanu na Galinom neznom, prelepom licu i zvucima koje ispusta. Gledao je dva najcudnija razlicita oka svoga brata, jedno potpuno crveno i drugo cija je beonjaca bila uzareno crvena, u kontrastu sa zutom roznjacom, sa izduzenom blistavom crnom zenicom. Azrea je namestio pritisak koji ce dovesti do potpunog spajanja i izazvao vrisku, zatim negodovanje. "Previse.. ne valja.. to.. je.." El-Evjit je rekao milujuci je po obrazu. "Ssss.. polako.. to je jako lepo.. nema bola.. samo je uzitak. Ne plasi se moje milo dete. Tako je.. vristi iz uzitka.. vec ti krece frka.. to mi se jako dopada. Nateracete me da eksplodiram iz cista mira zajedno sa vama.. postaje ne izdrziv lom i haos.. jao-jao ovde nema suzdrzavanja.. ovo razbija u komade.. mala ti si gotova da eksplodiras, zar ne?" Azrea je eksplodirao zajedno sa njom, prejakim intezitetom i srusio se na krevet, grceci se u zagrljaju i strastvenom poljubcu. El-Evjit je pao kao pokosen zajedno sa njima, lezeci sa strane iz Galinih ledja, eksplodirao je za par sekundi od neizdrzivo prejakog Azreinog orgazma, koji nije prestajao i konstantno se novim talasima penjao navise. Uz urlanje je zagrizao Galin vrat, dok su Azreini zagrljaji bili kao celicni okovi, svakih par trenutaka prejaki i nepodnosljivi. Izgledalo je da njegov orgazam nema kraja, El-Evjit je mislio da ce mu srce eksplodirati ako se ovo nastavi, dok je Gala tiho kmecala izmedju poljubaca i trazila da prestane i konacno se zavrsi. Posle silnog vremena kako mu se cinilo, Azreino ludilo od orgazma nije pokazivalo nagovestaje da ce prestati, dok je Gala izgledala kao da ce svakog trena umreti, ili pasti u nesvest, El-Evjit je mislio isto to za sebe i cudio sto Azrea izdrzava bez problema ovako snaznu uzastopnu eksploziju, pricajuci Gali nezne divne reci, pokusavao je da pomogne i smiri je zabrinuto. El-Evjit je zgrabio Azreinu ruku i zagrizao ga krvnicki do krvi, zaustavljajuci eksplozije, obojica su doziveli gore nego strujni udar, koji ih je pokosio bolom i odbacio unazad. Azrea je lezao sklupcan i trpeo bol, dok je El-Evjit vrisnuo i prebledeo, lezao je mirno i nepomicno cekajuci da prejaki bol prodje. Gala ih je posmatrala, kroz jedva malo podignute kapke, osecala je njihov bol, vec izmucena i pred skupljanje u zvezdu, dozivela je ubrizgavanje silne nove snage, sto je zacudilo. Izgledalo je kao da se obojica ulivaju unutar nje. "Prestanite. Smesta. Ulivate vas potencijal unutar mene, zasto? Azrea? Carobnjace? Sta ste to uradili? Odakle silni fizicki bol? Da li bi bilo dobro da se udaljim od vas? Dajete mi snagu.. vise mi se ne spava.. ali ce vama pozliti, zar ne? To ne valja! Dosta! Cujete me? Kako to da zaustavim?" El-Evjit je tiho rekao bled, ustvari sasvim beo u licu "Ujedi me do krvi, zatim i Azreu.. pzuri!" Uhvatila ih je za ruke i zablistala svetom vatrom, ulivala je unutar njih dvojice. To je pomagalo, ali ne potpuno, ipak su uspeli da se podignu i priblize joj se. Azrea je rekao "Poslusaj ga mila. Znam koliko ti se cini glupo i van pameti da to ucinis, medjutim evidentno nam je njegov ujed doneo praznjenje elekticiteta koji nas je odbacio i ovaj bol, uz izliv energije unutar tebe. Ni ja ne razumem potpuno.. medjutim pokusaj da mi zagrizes ruku sto jace mozes, mozda pomogne?" El-Evjit joj je stavio svoju ruku u usta, blizu lakta i rekao strogo "Zagrizi sto jace, pozuri.. bol ponovo postaje nepodnosljiv! Dovraga sta cekas?" Azrea je mazio po kosi govoreci nezno "Hajde mila, moguce da ces nam tako pomoci? Pokusaj, molim te?" Uhvatila mu je ruku namrstenog lica i zagrizla je svom snagom. Osttila je El-Evjitov bol, jezivu krv u ustima, sto izaziva mucninu i zatim olaksanje. Azrea je pruzio ruku, zatim se predomislio i povukao je u zagrljaj, naslanjajuci joj lavu uz svoj vrat. "Tu.. tu zagrizi svom snagom. Hajde.. osecas koliki bol trpim?" Uzdahnula je i zagrizla vrat nedovoljno. "Ponovo!" Pokusavala je vec cetvrti put, ali nije mogla da natera sebe da ga ujede svom snagom. Na kraju mu je zgrabila ruku i zagrizla je do krvi sa stegnutim srcem. Suze su joj tekle bez glasa. "Vode.. treba mi tecnost, napitak.. sta bilo.. mucnina mi je." El-Evjit je nestao i vratio se za par trenutaka sa tri bocice i velikom prekrasnom srebrnom flasom jako finog lekovitog napitka. Azrea je drzao ogromne, uske kristalne case, nasmejanog lica. Gala je zedno ispila skoro naiskap sve sto su joj sipali. "Dobro.. objasnite mi sada, sta se to desilo? Zasto ste dobili silan bol.. odbaceni ste jedan od drugog posle El-Evjitovg ujeda? Da li je to zato sto si povredio svoga brat, ili zato sto si okusio truncicu njegove krvi? Mozda njegova krv ima suprotan efekat od moje za tebe carobnjace? Medjutim obojica ste imali istovetan prejaki bol celog tela, a vas energija se ulivala unutar mene.. da nije, zaspala bih odavno. Dakle sta se tacno desilo, da li znate?" Obojica su razmisljala, a El-Evjit je izvadio cigarete iz unutrasnjeg dzepa sakoa, koji je bio prebacen preko kreveta i posto je zapalio, udahnuo je dim i naslonio se na visoko postavljene jastuke. Gala i Azrea su ga posmatrali zainteresovano, zbog cega se on glasno nasmejao. "Interesantno? Opako zabavno je posmatrati nekoga ko uziva u cigareti? Hmm.. a ovako?" Dim je postao blistavo plav, zatim ruzicast, menjao je boje i izgledao kao svetlucava carolija. Bacio je sa dva skupljena prsta u vis cigaretu, koja je nestala uz kratko svetlucanje. Gala je viknula zadivljeno "Wow! Hocu i ja to da naucim.. to je carolija, zar ne?" El-Evjit je zgrabio za vrat i srusio je na sebe uz glasan smeh "Ludo deriste.. ti si moja carolija! Ja hocu da ovako zivimo nas troje.. to silno zelim.. zelim da se uvek osecam ovako divno." Azrea je uzeo iz Galinih i El-Evjitovih ruku case, bljestavo-blistavih, radosnih ociju i ostavio ih na nocni stocic pored kreveta. Nagnuo se i izbliza joj dunuo priljubljenim usnama u vrat, sto je golicalo i izazvalo buru Galinog smeha, uz silno otimanje, jer se ponavljalo na raznim, osetljivim mestima. El-Evjit je drzao zaverenicki da ne pobegne i uzivao u ovoj igri. "Ovakve igrice ja volim. Bez garderobe, blago sadisticke i stimulativne." Gala ga je pogledala zacudjeno-prekorno, sto je izazvalo njegov glasan smeh. Pokusavala je da se okrene i bori se sa Azreom, ali je El-Evjit drzao za misice uz neprekidno glasan smeh. "Da okrenem prema tebi nase mace sa ostrim kandzicama?" Azrea je rekao smejuci se "Slobodno je okreni, jedva cekam. Hoces da se borimo na deciji nacin?" Galaje rekla uz simuliranje ljutitog izraza, koji nije mogla da odrzi iz silnog napada smeha, jer je Azrea golicao i grizao nezno, gjavio je na razne bezazlene nacine i takodje umirao od smeha. "Ne vazi se! Dvojica protiv jednog i to jos najslabijeg! To nije posteno!" El-Evjit je rekao zlocesto "Nije posteno, ali je jako zabavno i vrlo stimulativno!" Okrenuo je, a Gala je viknula "Sada, borba! Cuvaj se.. jer.. ako te pogodim.. nogom.. bice.. opasno i zlo!" Azrea se izmaknuo, zatim ponovo pokusao da joj pridje, primoran da drasticno ubrza i skloni se od brzih pokreta Galinih nogu. El-Evjit je uhvatio za butine i podigao joj noge ka sebi i sa strane i doveo je u nepriliku provokativnog, ne pozeljnog polozaja. "Ne smes tako da me drzis, to je.. ne dozvoljeno!" Svetla u sobi su se naglo pogasila, nastao je potpuni mrak. Osetila je Azreu iznad sebe, dok su El-Evjitove ruke sklonile sa njenih butina. Okrenuo joj je lice ka sebi, a zuto oko je blistalo sa skoro potpuno crvenom, izduzeno-sirokom zenicom u mraku i gledalo je zlocesto. "Ssss.. ne vici! Ne plasi se! Nista lose ti se nece desiti, samo prijatna iskustva te cekaju. Otimanje ne pomaze, suprotno, mene licno uzbudjuje, to si shvatila do sada nadam se? Tako je moj nezni leptiricu, budi mirna i uzivaj u igrici." Rekla je ocajno "Igrici? Ali.. ovo je.. ovo je.." On je prekinuo "Ovo je igrica za odrasle.. prekrasna, stimulativna, ekstremno zabavna, kakvu ja najvise volim. Ssss.. ne vici toliko!" Poljubio je, dok su Azreine usne klizile po vratu, nadole prema grudima, sto je izazvalo nov talas njenog maksimalnog otpora i otimanja. El-Evjit je drzao za vrat i smejao se glasno. "Ljutis se? Tek sto nisi eksplodirala strascu, vec te lomi.. uzbudjenje raste i stvara ti silnu frku.. uskoro ce kulminirati, zatim ces se predati, zar ne?" Viknula je "Predajem se! Odmah se predajem.. dosta! Pobedili ste priznajem!" El-Evjit je umirao od smeha, a Azrea se izdigao malo i zastao. "Nase dete nam se predalo na milost. Neocekivana sreca! Zar ne Azrea? Dakle sta cemo prvo da se igramo zajedno? Ja imam mnoge zanimljive ideje u vezi igrica unutar svojih misli.. dozvolicete mi vodjstvo?" Gala i Azrea su vikali suprotne odgovore istovremeno, a El-Evjit je rekao smejuci se. "Fino, dakle i to je reseno idealnom jednoglasnom odlukom!" Naglo je okrenuo sa strane i zarobio joj ruke iza ledja, dok je vikala. "Nije jednoglasno! Ja se bunim! Ja sam protiv! Ti.. ti.. vi.. vi opet mislite o spajanju.. sigurna sam! I.. i.. i ne mozes da me zarobis.. jer.." On joj je zamotao zarobljene ruke oko svoje spajalice i poceo da se pokrece. "Jer sta mala? Zar ovo nije prijatno zarobljenistvo? Sta ti to radim? Reci mi? Gotovo.. eksplodirala si strascu.. osecam da me silno zelis.. dakle, sta ne valja?" Azrea joj je poljubio grudi, sto je uzrokovalo silnom vriskom i negodovanjem. Kada je konacno prestao sa poljubcima, El-Evjit je sapnuo u uho zacudjujuce neznim glasom "Molim te.. samo jednom.. jedan jedini put da ne bude na silu, uz napitke, vec tvojom voljom.. pozeli? Nikada nisam bio sretniji nego sada.. lansiraces me ravno medju zvezde.. ako mi se prepustis bez borbe?" Ona je rekla slomljeno. "Prepustam se. Necu se boriti. Uradi.. uradite sve sto pozelite.. nemam snage.. eto.. prepustam se." Nastala je tisina u kojoj su svo troje bili zaledjeni unutar tame. "Zar mislis da to zelim? Prepustas se? Zaista? Cemu? Smrtnoj presudi? Mucenju zlotvora? Cemu se prepustas? Dovraga mala.. zar moras da me unistis potpuno?" Nastala je ponovo pauza. "Cisto iz morbidne radoznalosti, pokazi mi da vidim kako izgleda kada se rado prepustas svome tlacitelju? Pokazi mi?"
Svo troje su zastali, unutar misli im je odjekivao Arielov glas ..Dobro gde ste? Vatrice cekam te, bal je poceo.. hmm.. zar se igras bez mene? Carobnjace, znam da si pored nje.. i Azrea? Ti si takodje tu? Gde ste dovraga u mrklom mraku?.. Svetlo se naglo upalilo. Azrea je odgovarao ..Da li je sada boje? Vidis gde smo? Ja ti saljem sliku. Nego.. mi smo u izvanredno zabavnoj igrici.. zar ne mozemo malo kasnije da se pojavimo?.. Gala je rekla ..Ne mozemo kasnije! Docicemo odmah! Ja jedva cekam da igram. Ariel, hoces doci po nas? Ili pokazi nam gde da dodjemo?.. El-Evjit je gledao namrgodjeno "Spas u pravi cas? Hmm.. da li je?" ..Ariel, docicemo kada zavrsimo zapocetu igricu, preziveces toliko u samoci?.. Ariel se pojavio pored kreveta i rekao zlobno "Prezivecu toliko? Tesko! Ne bih da prezivljavam, radije da ucestvujem u zabavnim igricama bez odece. Carobnjace, mene ne zovete?" Gala je rekla iznervirano "Nema igrica, ja hocu na bal! Hajde da se spremimo? Ariel?" Pruzio je ruku prema njoj, sto je Gala jedva docekala. Ispruzila je ruku, tako da je povuce ka sebi i uzme u narucje. "Vatrice idemo?" Pogledao je obojicu dok se spustao do njenog lica, zatim je poljubio i nestao, gledajuci ih ocima u cijim su zenicama varnicile munjice, sto se posledne izgubilo iz njihovog vida. El-Evjit je dobio napad ubilackog besa, a Azrea ga je smirivao sto je bolje umeo. "Azrea.. gotovo.. imam najdestruktivnije misli. Unisticu ga! Rooa.. vise nije spojen samnom, ti ces me spremiti za bal. Da li vidis gde su? Ja trenutno nisam sposoban za bilo sta, sem osvete! On mora da umre!" Azrea je rekao zaprepasteno "Sta to pricas? Hoces da povredis Ariela? Da li si poludeo? On nam je brat.. on je deo naseg Etrela, mi.." El-Evjit ga je prekinuo jezivim pogledom "Ne! Ti si moj brat, a ono je moja zena, moja sestra i moje dete.. ona mi je sve! Razumes? Namerno me je povredio. Tacno zna koliko ce me jako zaboleti, ako je odvede. Bol me ubija.. ne izdrzivo je.. i dok ga ne unistim nece proci." Azrea ga je zagrlio "Ja cu ti uzeti bol.. sve ce biti dobro. Oticicemo za njima na bal. Sve ce biti dobro.. sve ce biti dobro.. Ponavljao je ovu recenicu dok je magnetom Raidie vadio sav bol iz svoga brata. "Slusaj me dobro.. ovaj ubilacki bes ce proci. Ostace tuga to znas? Izdigni se iznad toga, inad trivijalnih gluposti destruktivnih osecaja! Molim te.. saslusaj me? Ako je zelis nazad, moraces da se boris za nju, ali ne pesnicama, niti besom. Spoj se sa Room, izdigni se sto vilje umes i zablistaj tako da joj zastane dah od lepote, zanam da to mozes! Moras! To je jedini nacin da je preuzmes od toliko snaznog coveka kao sto je Ariel. Za njega je ovo igrica, nista lose ne misli. Za Ariela je sve samo tek bezazlena igrica, on uziva u sto opasnijim poduhvatima. Zar ne znas da je mogao, samo da hoce da ti je preotme uvek? Dovoljno je samo da zablista i pogleda je tako da osim njega ne vidi nikoga drugog. I veruj mi, niko.. ali niko vise nema niti priblizne sanse da joj pridje, ako resi da je samo njegova. Mislio sam da to razumes? Arielova dobrota srca, njegova silna milost i to sto bezpogovorno sledi upute Izvora Zivota dozvoljavaju da je bilo ko od nas dotakne.. i voli.. da nam bude ne samo sestra vec i ljubavnica." El-Evjit je rekao ostro "Gresis. Ona pripada meni, nama. Prvenstveno je nasa.. mi smo deo njenog duha! Ona je moja Raidia. Meni pripada i ja ne zelim da je delim. Ariel ne vidi dobro, a ti vidis sto ti on servira. Cak i on je svestan da je moja. Moje dete zna da mi pripada. Obecala je da nikada nece otici od mene, paipak mu je dozvolila da je odvede.. zato ce stradati, a on mora da umre, ili cu ja ja umreti. Azrea ovo je borba za opstanak, zar ne shvatas to?" Azrea se ozbiljno zabrinuo. "Molim te.. preklinjem te dodji u ljubav samnom? Ne idi od svoje sustine? Zar smes izvan svete vatere? Tamo nema nicega za nas!" Pored kreveta su se pojavili Gala i Ariel, a El-Evjit se zaledio, grlo mu se steglo potpuno i nije bio u stanju da izgovori niti jednu rec. Gala ga je gledala radosnim ocima i vrtela glavom, toliko lepa u balskoj haljini da oduzme dah svakom ko je ugleda. "Moj ludi carobnjace, zar stvarno mislis da sam te ostavila? Znala sam da imas destruktivne misli i patis silno, zato sam se vratila po tebe. Dodji, zagrli me?" On je sisao sa kreveta i povukao je oko struka, stegnuo je toliko snazno da je zakmecala. "Nemoj vise nikada ovo da uradis." Ariel se smejao glasno "Sta je moj ludi carobnjace? Zelis da se boris samnom? Ja jedva cekam. Obucicu te i idemo da te protresem i pokazem ti par novih zahvata. Dodji, ona ce te sacekati!" Zgrabio ga je za ruku, zatim su nestali. El-Evjit je gledao iznad sumskog dvorca nacinjen ring, unutar energetske sfere. Ariel je bio u trenerici i atlet maici, koje su mu stajale savrseno. El-Evjit je pogledao sebe u istoj opremi i nasmejao se glasno. "Dakle stvarno ces se boriti samnom?" Arielove oci su blistale sve snaznijim munjicama. "To si pozeleo? Zar ne? Hoces da me ubijes? Dobio si priliku, kreni.. hajde napadni me? Ili ti je frka da se boris samnom?" El-Evjit ga je napao ni malo suptilno, medjutim, koliko god se trudio nije mogao da ga dotakne. Ariel bi se izmaknuo i on bi ga promasio, skoro padao i jedva se zaustavljao o konopce ringa. Posle pet minuta bezuspesnog napada, Ariel ga je gledao kako se zadihano drzi za konpoce. "Spremi se, sada cu ja tebe napasti. Pokazacu ti mesto moj carobnjace. Zar si mislio da me mozes dotaci? Samo ono sto ti dozvolim, mocices! Jasno? To isto vazi i za vatricu. Oboje meni pripadate, razumes?" El-Evjit je rekao ljutito "Ona je moja! Prvenstveno je moja.. samo moja! Ja cu se pomiriti sa cinjenicom da tebi pripada, medjutim ona samo meni pripada! Ona je deo moje duse! Jasno mi je da ti ne mogu nista, medjutim ima drugacijih nacina.. ja nisam dobar. Daleko sam od uzvisenog i ni nalik tebi, ako se resim dodicu ti glave, to shvats?" Arielove oci su zablistale svetlom duge, El-Evjit je pokrio rukom oci. "Sta si obecao vatrici? Zasto joj dopustam da bude pored tebe?" El-Evjit je rekao ne rado "Zastupacu istinu i ciniti dobro. Dovraga.. ona me je vezala zauvek tim obecanjem. Ako ga prekrsim ostavice me. Medjutim ako tebe nema niko nece moci da mi je oduzme." Ariel se smejao zlobno, zatim rekao sarkasticno "Zaista? Dovoljno je da prekrsis svoje obecanje i ti si mrtav za nju. Nikada te vise nece pogledati, izbrisace te iz sebe.. a to je gore od svog mucenja, ne postoji veci smrtni bol tuge.. niceg strasnijeg za iskusiti." Pojavio se pored njega i stavio mu ogromni reckasti vojni noz u ruku. "Stajacu mirno. Dozvolicu ti da okoncas moj zivot." Par trenutaka su stajali mirno, zatim je El-Evjit bacio noz u vazduh i promrljao reci, a u ruci mu se pojavio njegov zakrivljeni, dugacki noz sa srebrnom drskom ukrasenom draguljima. Prisao je Arielu i uhatio mu ruku, zatim zario noz u podlakricu sa spoljne strane." Ariel se smesio prema njemu, dok mu je ruka krvarila obilno. "Nista sem ove ogrebotine mi neces dati? Nema smrtnih rana i jezivijih drama? Da li te je prosao ubilacki bes? Spreman si za duzu pricu samnom?" El-Evjitu je nestao noz iz ruke, a suze su mu se pojavile u ocima. Ariel je seo dole, a pored njega se pojavila kutija prve pomoci, kakvu obicno imaju vilovnjaci po kucama. "Dodji carobnjace, usices mi ovu ranu. Sedi dole pored mene. El-Evjitu su tekle suze dok je vadio iz pribora konac, iglu i makazice. Preturao je i trazio nesto, zatim rekao promuklim glasom "Nemam lokalnu anesteziju." Ariel je rekao "Usi to. Pozuri. Ne treba mi lokalna anestezija, ja ne osecam bol. Kreni i usi to, jako krvarim." El-Evjit je krenuo da sije ranu, a Ariel se smesio prema njemu. "Bol je tek milovanje. Mene od deteta bol ne plasi. Shvatam ga onakvim kakav je istinski, sasvim bezazlen, nezan i ni malo frkovit. Razumem da drugi osecaju izvanredno intezivno bol, medjutim on nije takav i svi imaju laznu predstavu uvecanu manjim, ili vecim strahom. Kakav je bol za tebe carobnjace?" Rekao je promuklo, dok su mu se suze slivale na Arielovu ruku blizu rane koju je sio. "Za mene je pogubno strasan, bas kao i nasem detetu. Slicno. Ja se plasim bola, ali u besu mogu da izdrzim sto se smatra ne izdrzivim. Tek kada me prodje bes oseticu silan bol, koji ce me mozda slomiti potpuno. Ariel.. ti si sasvim druga kategorija od mene. Ja sam bednik, prevarant, ubica, zlotvor.. prokleta dusa iz pakla. Dok si ti iznad svega sto sam video.. daleko iznad onoga sto je realno moguce za mene. Nasi svetovi ne bi trebali da mogu da se dotaknu i prozmu, to sada jasno shvatam.. i da nije njenog zadatka da me sceli mi se nikada ne bi opazili u svetu kojim hodamo. To bi bile verujem paralelne realnosti, nedodrljive. Ti me ne bi video sa visina kojim hodis, bas kao i ona. Ne osecas bol.. dok ti zabadam iglu unutar rane? To se smatra najstrasnijim bolom.. barem meni je to za drhtavicu. Ne bih zeleo da to prezivm.. niti bi to lako podneo. Ipak ti se smesis prema meni, a oci su ti pune milosti i silne volje.. toliko lepe.. prelepe.. i ne samo oci, tvoj andjeoski lik.. silne lepote.. snazno misacavo telo.. sve na tebi je savrseno i uskladjeno sa lepotom duha. Ali.. ali.. ja sam daleko od ovog koncepta i zato se osecam inferioran. Svi njeni ljubavnici su superiorniji od mene, a ti najvise. Imam strah od tebe.. silan strah. Svestan sam da bi mi je mogao oduzeti kada god pozelis i to me ubija."
Zavrsio je sivenje i vezao poslednji covor. Uzeo je tufer i obrisao dezinfekcionim sredstvom oko rane, zatim sve krvave tragove. Potrosio je skoro pola pakovanja tufera dok ga je potpuno ocistio, zatim je uzeo zavoj sa srebrnom spoljnom stranom i otvorio pakovanje, spreman da mu previje ranu. Ariel ga je mirno gledao. "Neverovatno si vest u ovakvim stvarima, cak moguce vestiji i od Lesjia. Poziv iscelitelja ti je urodjen, ili si tek dobro istreniran?" El-Evjit je rekao slomljeno "Ne znam sta mi je urodjeno.. recimo da sam oboje. To me i ona vecito pita, medjutim ja ne znam sta da joj odgovorim? Delom i jeste uvezbano.. donekle, hmm.. ne dugim napornim vezbama, vec mi eto ide od ruke. Medjutim plesne korake sam fanaticno vezbao, skoro mi je preselo.. ipak sada mi je drago, jer je to retka moja osobina koja joj se dopada.. i pokreti.. urodjeni aristikratski, mozda.. kako ona kaze prefinjeni pokreti i drzanje.. eto to mi je valjda urodjeno. Dovraga.. lose mi je.. slomicu se u param parcad!" Zavrsio je previjanje i spakovao pribor unutra u kutiju. Ariel ga je minjevitim pokretima oborio dole i nadvio se nad njim. "Sada ce ti biti puno bolje." Spustio se do njegovog lica i poljubio ga nezno i polako. Odeca im je nestala, a iznad njega je bila prelepa Agzardem, koja je prevacila rukom preko njegove spajalice. Sledeceg trena, pored njega je bila Gala, ljubila ga je vatreno, silazeci na dole preko vrata i grudi poljubcima. El-Evjit je jecao, a suze su mu letele, kada je ugledao zanemeo je i ukocio se sasim, izdizuci se malo. "Ariel? Da li si to ti? Gospode.. ubices me potpuno? Sta mi to radis?" Ariel, odnosno Gala se spustala poljubcima sve do spajalice, zatim je uzela u usta, dok je El-Evjit umirao i ispustao zvuke zadovljstva. Zgrbio joj je glavu i konstatovao porazen da vise ovakva igra nije moguca. "Hoces da ga smanjim? Ako zelis nastavak mora biti drasticno manje.. to znas?" El-Evjit se osmehnuo "Glas ne mozes da promenis? Smanji, radi sta god zelis." Provukao je ruku kroz njenu kosu i rekao tuzno "Meni jos uvek nije do zivota. Boze, nacinio si savrsenu transformaciju.. medjutim ne goris mojim plamenom.. nema ekstaze, niti negodovanja. Ti ces mi se bez straha prepustiti, pa opet, to nije isto. Ja nju zelim. Zasto to radis Ariel? Moram da znam.. reci mi? Osecam da nesto ne stima. Nisam glup.. ili dovraga i jesam.. pa opet moje srce vristi da me ne zelis iskreno. Dok je kod nje spurotno, ona me iskreno voli i zeli me, ali se vecito bori protiv toga. Preklinjem te.. reci mi svoje skrivene razloge?" Ariel je sedeo pored njega, ponovo u svom obliku i posmatrao ga skenirajuci viseslojnim pogledom, zatim se nasmejao glasno. "Moj ludi carobnjace.. znaci ne izmice ti da srcem nisam potpuno pored tebe? Zar ne znas zasto? U cijim rucicama mi je srce? Nema skrivenih razloga ni mnogo filozofije, zelim da joj pomognem i olaksam, to je sve. Duzan sam i osecam potrebu da ucinim za nju sve sto mogu, shvatas? Osim toga ti me istinski iz neobjasnjivog razloga privlacis, s'obzirom da si musko i to sadisticki zlotvor, kakav ni u ludilu ne bi imao iz daleka izgleda, ni apsolutno nikakve sanse da me privuce.. hmm.. sada.. to je misterija. Dugo sam razmisljao o tome i ne dolazim blizu resenja. Azrea je toliko divniji, nezniji i bolji u svakom smislu.. pa ipak ti me magnetno privlacis.. zasto? Zasto je to tako? Isti plamen gori unutar vas, onaj za kojim ludacki ceznem.. ipak on me nikada nije privlacio. Cudno i neobjasnjivo. Zanima me da li ja tebe privlacim na isti nacin?" El-Evjit se osmehnuo i pomilovao ga po obrazu. "Ja sam tu cudan i preferiram oba pola, to znas.. dobices uvek isti odgovor od mene. Medjutim volim nezne momke, mazohisticki nastrojene, dok si ti dragi moj Ariel daleko od te kategorije. Najdalje mogce od neznog, krhkog i krotkog. Nase dete kao mladi vilovnjak je to sto trazim, ona mi je kao decak pomutila pamet potpuno, nisam mogao da se zaustavim, a iskreno znao sam, do duse nejasno, kakve teske posledice ce to izazvati. Ipak nisam ocekivao da se potpuno slomi i izabere alteranativni svet maste, nego sam ocekivao silnu dramu i lom. I tu si mi pomogao, izgleda sam ti dosta toga vec duzan, zar ne? Ipak i ti si mi u srcu. Sanjam te od detinjstva i mislim da me samo zato privlacis. Jer ja imam protivrecna osecanja u vezi tebe. Koliko ti se silno divim i smatram te iznad svega sto postoji, toliko zelim da te unistim, jer se osecam inferiornim u odnosu na tebe! Prokletstvo, suvise sam iskren, to ne valja." Ariel je drzao spustene oci, zbog cega se El-Evjit osetio nelagodno. Kada ga je pogledao ustuknuo je. Silna volja uzarenih zenica se sirila i obavijala ga je tako da se nije mogao pokrenuti, a grudi su mu gorele, dok je gledao Arielovo lice kako blista belim sjajem i uzarene zenice varnice voljom u kontrastu sa andjeoskom lepotom blistavo-belog lika. Ariel je rekao odjekujucim, sasvim tihim glasom od koga je osecao da se lomi iznutra. "Carobnjace, ne moram da te dotaknem da bih te unistio za tren. Moje moci su jezivo opasne i sto je jos veca frka naucio sam da ih kontrolisem potpuno. Ipak, ja imam samo jednu namenu, da nju zastitim. Svrha mi je da joj olaksam put kojim hoda, na kome se ti trenutno nalazis kao njen zadatak. Naucio sam da od nestrpljivog mamlaza postanem jako strpljiv, jer ona to zavredjuje i spreman sam da cekam nasu sledecu inkarnaciju da bude samo moja. Pa opet sada.. ucinicu sve da je zaklonim! Toliko divno, cisto srce i iskrena dusa mora da ocara, a moj zadatak je da zklonim to naivno dete od zla. Da li si ti to zlo od koga sam duzan da je zastitim? Reci mi?" El-Evjit je bio u strasnim bolovima, a zenice su mu bile ogromne i izazavale bol koji trpi. Drhtao je dok je govorio, spreman da se oprosti od zivota. "Da. Ja sam to zlo. Najgore moguce zlo.. ne postoji gore. Ona to ne razume, ali ti shvatas? Unisti me.. i onako suvise patim. Sacekacu je radije gore." Arielova transformacija iz tame u svetlo je bila zadivljujuca. Silno milosrdje mu je blistalo u ocima, cak ni munjica unutar zenica nije vise bilo, ostalo je samo blistavo belo lice, koza koja isijava svetlost. Predivne tamno plave oci su ga gledale nezno, dok ga je mazio po glavi. "Ti si deo mene. Moja dragocena Raidia, koju isto moram da zastitim. Ovo je bila predstavica, sa namerom da te prodrma i dovede unutar ljubavi. Hteo sam da te sokiram najjace sto umem, tako da prevazidjes sve svoje nistavne gluposti suocen sa najgorim scenariom. Razumes? Moji metodi su uvek zastrasujuci, medjutim nemaju istinsku nameru da povrede. Na ovako surove nacine sam mucio duze vreme vatricu, skoro je poludela od mene i ne zelim da ti to radis, jer tvoja namera je da zaista povredis, za razliku od mene, zar ne?" El-Evjit ga je gledao namrgodjeno i ostro "Da. Moja je namera da istinski povredim. Ja se obicno ne salim. Ona me je dobrim delom iscelila, ali ostalo jos dosta toga.. malo pre sam doziveo ubilacki bes. Pitam se da li bi mi zaista dozvolio da ti zarijem ostricu unutar srca?" Ariel je rekao nezno "Zar nisi video? Mislio sam da si shvatio kako sam ti se potpuno predao na milost? Bio sam spreman da se transformisem u svoje istinsko postojanje. Dao sam ti priliku da mi svojerucno oduzmes zivot." El-Evjit ga je gledao sa divljenjem, bez svoje volje. "Kako si dovraga znao da te necu ubiti, bio sam cetvrt koraka, tek mrvu od istinski ubilackih tendencija. Ovo mi ne bi bilo prvo ubistvo, to shvatas? Nije mi tesko da to ucinim, kako si onda smeo da mi se prepustis, da li si poludeo?" Ariel se nasmejao glasno "Iz dva razloga sam smeo. Prvi je jer sam frik, adrenalinski ludak k0me je ovo tek zabavna igrica, u kojoj uzivam silno, to me ispunjava na neobjasnjiv nacin, stimulise me i zabavlja. A drugi, jer ti je moja vatrica obecala da ce ostati pored tebe samo ako cinis dobro. Ovaj drugi razlog ti je zaustavio ruku, a ja sam znao dace biti tako. U ostalom moju smrt bi mi najavili danima, moguce i mesecima unapred, tako da nemam sumnje, jos mi nije vreme. Zato moj ludi brate, smem sve sto god pozelim, osim da cinim zlo. Razumes? To vazi i za tebe. Ova ogrebotinica mi nista ne znaci.. pogledaj! Odvi zavoj i pogledaj!" Ariel je seo i povukao ga za sobom dole. El-Evjit je pazljivo domotao zavoj i zapanjeno konstatovao da je rana zarasla skoro sasvim, da su konci otpali delom razgradjeni, kao da je proslo par nedelja, dve minimum. "Isuse Boze, rane vise nema, samo crvenog uskog oziljka.. neverovatno. To nikada nisam video. Ti si svemoguce cudo?" Ariel ga nije gledao, pogled mu je bio uprt u tamu i odredjeni deo ogradjenog ringa. "Azrea, pojavite se unutar sfere! Dovraga, koliko ste dugo ovde?" Azrea se pojavio sa Galom u narucju, zatim je spustio dole ispred sebe i uhvatio za ramena. "Od verujem samoga pocetka drame? Zaklonio sam nas srebrnim ogledalom, kako si nas ugledao? Ne razumem? To nije moguce.. hmm.. cudim se. Cime smo se odali?" Ariel je rekao ostrog pogleda. "Osetio sam vas. Nisam video, zatim sam skenirao taj deo tame i opazio srebrna ogledala. Znao sam da ste vas dvoje iza njih.. ne sasvim pouzdano, nego tek kao osecaj unutar mene, ne pogresivi osecaj. Mnoge stvari znam na ovaj nacin, koji mi kasnije potvrde nasi Etericni ucitelji. Vatrice, pa ti drhtis?" Ustao je naglo, potpuno bez odece i zagrlio je cvrsto. Na ramenima joj se pojavio dugi tamni plast, koji je bolje zavio oko nje. "Jako sam te uplasio? Zao mi je.. jako mi je zao. Nisam zeleo da ovo vidis. Da sam shvatio kako nas posmatras.. ne bih radio silne gluposti. Oprosti mi?" Gledao je prekorno Azreu i vrteo glavom, dok joj je stiskao glavu na svojim grudima, a Azrea je slegao ramenima i sirio ruke. ..Nisam mogao da je nateram da odemo odavde. Htela je da vidi sve sto se desava i opasno se uplasila kada ti je zario noz u ruku. Jedva sam je ubedio da se ne pojavimo pored vas. Oprosti mi Ariel, nisam znao kako da je nagovorim da odemo na bal, jer sta god kazem nema ucinka.. El-Evjit je jos uvek sedeo dole, slomljeno. U grudima je imao jezivi osecaj da je sada kraj. Videla je da cinim zlo, znaci ostavice me? Razmisljao je. Pomolio se Bogu da dobije jos jednu sansu.
Gala je gledala sve vreme u njega dok je Ariel drzao u zagrljaju. Konacno se spustila na kolena i pogledala ga, sa rukom na ramenu i rekla tiho. "Carobnjace, tebi je lose? Jako lose? Prekrsio si nas ugovor i ucinio zlo? Svestan si sta to znaci?" On je gledao ugasenim ocima, jedva je uspevao da zadrzi suze. "Znam tacno sta znaci. Ostavices me? Konacno ces se resiti bede. Razumem. Da li vredi da te molim na kolenima za jos jednu sansu?" Opazio je da drhti i uhvatio je za ruku hladnu kao led, sto nikada nije bilo. "Tebi je lose? Potreslo te je sto si videla i cula? Oprosti mi? Ja sam zlo cudoviste.. izgleda nikada necu biti potpuno isceljen, sve je uzalud. Medjutim ti si vec ucinila cudo i sada sam puno bolji nego pre, ali to jos uvek nije dovoljno. Dovraga, ja sam samozivo cudoviste, sada nije vreme za brbljanja, tebi je zlo.. kako da ti pomognem? Imam dosta napitaka, cak i za stres imam sto-sta, oticicu da donesem.. ako me neces odmah oterati?" Ona je rekla tuzno "Gde je Rooa? Zelim da se spojis sa njim.. odmah." El-Evjit je zatvorio oci, zablistao je trobojnom vatrom, zatim pozvao Roou i zamolio ga da se potpuno izrazi i isceli je. Ariel je kleknuo do nje, kao i Azrea, koji se nasao sa njene druge strane, obojica su je gledali zabrinuto kako se trese, sa rukama na licu. Hteli su da reaguju i prebace je u krevet, zatim iscele, medjutim El-Evjit se transformisao u Roou i otvorio svoje najradosnije zute oci, gledajuci ih redom i odnosio brigu. Uhvatio je Galine ruke, skinuo ih sa lica i sagnuo se i pogledao je tako da joj zaigra srce radoscu. Skocila mu je u zagrljaj, divan, najnezniji kao paperjasti oblaci slatki od najlepsih snova. Rooino viseglasno tiho krcanje je bilo iceljujuce, on joj je davao oscaj bezbednog doma, bio je njen lek i njena potreba. "Rooa.. sta da radim? Da li znas sta se desilo?" On je frknuo "Drama, drama! Vecito samo ide drama? Ljudske trivijalne guposti! Ariel, ti bi barem morao da budes iznad ovakvih pogubnih igrica. Potpuno si slomio moga carobnjaka u sicusne delice. Ceka da se izmesa samnom, ukoliko bude moguce, jer silno pati. Iceli ga moja Raidia? Neces odustati od njega? Razmisljas da odustanes, zar? Nemoj! Znam da je pogresio, ipak oprosti mu? Jako je vazno da mu oprostis." Pogledao je smeseci se i liznuo je po obrazu. "Tako. Vise ne drhtis. Ti tacno znas sta je potrebno? Slusaj glas Izvora Zivota. Svo troje vec znate, zar ne?" Ariel i Azrea su potvrdili, a Gala je rekla "Znam i oprosticu mu, medjutim sledeci put cu ga ostaviti i izbrisati iz sebe. Rooa.. to ce mi jako tesko pasti, jer si mi potreban, bas kao ja njemu, ti si meni silno potreban. Zelela bih da si unutar mene, ali jos uvek nemas odobrenje za to?" On se smesio radosno "Nemam. Medjutim bicu vecito pored tebe. Ti ces zajedno samnom isceliti mog zlog carobnjaka, zar ne? Veruj mi on je vredan tvojih muka.. voleo bih da sam u stanju da ti pomognem vise.. medjutim meni nije dozvoljeno da budem gde je bol tuge, bes, laz i glupost zla bilo koje vrste niskih vibracija. Kakvu to haljinu nosis? Nista ne valja! Ne mogu lepo ni da te zagrlim, da te osetim uz sebe." Gala se smesila "Smeta ti krinolin balske haljine? Obuci me kako ti zelis?" Sledeceg trena imala je tamno ruzicastu haljinu, sa detaljima sare lepoarda i kratkom krznenom pelerinom, uz prelepu ruzicastu kapicu sa krznom sa strane i velikom masnom lepopard dezena, koja je bila zakacena u kosu, pljosnata, priljubljena uz glavu tako da lici na jako siroki rajf, uz iste sandalice, koje su se vezivale do kolena masnama. "Mini haljinica i cipkane carapice, uz krzno i lepard saru na svim detaljima? To potpuno lici na tebe." Rooa je zagrlio nezno pazeci vecito na preostere nokte. "Ti si moje mace, nezno i meko. Oprostices mu?" Gala je klimnula glavom. "Potpuno, ali on to ne treba da zna." Nije primetila da su Rooi nestale usi i da se smesao sa El-Evjitom. "Potpuno ces mi oprostiti, cuo sam.. ne namerno.. morao sam da udjem u telo, jer bih u protivnom zaspao, sto ne bi valjalo sada." Gala ga je gledala prodornim pogledom, od koga se zaledio i skoro mu je postalo zlo. "Dobro me slusaj sada sta cu ti reci! Zaklnjem ti se svojom besmrtnom dusom da cu ostati pored tebe dokle god zastupas istinu i cinis iskljucivo dobro! Prekrsi jos jednom ovaj ugovor i izbrisacu te iz sebe, odbacicu te potpuno, bez osvrtanja i bez obzira sto je moj dragoceni Rooa unutar tebe! Razumes?" El-Evjitu se cinilo da je ponovo prodisao i udahnuo vazduh posle duzeg vremena. Oci su mu bile pune suza dok je govorio "Razumem. Trudicu se svom snagom da cinim dobro i zastupam istinu. Necu prekrsiti tvoje uslove, jer bih svisnuo od tuge da te izgubim. Moja prelepa princezice Galijena od Gerhida ja ti pripadam potpuno i zeleo bih da si samo moja, ali nisi. To me jede iznutra, zato sam poludo sasvim. Zao mi je." Gala je rekla ostro "Digao si ruku na svoga brata, od toga nema veceg zla! Carobnjace, ne mogu da verujem, tako nesto si se usudio? Ti si zaista zeleo da ga ubijes? Osetila sam to! Dovraga i dovraga, zar je to moguce? Drugo je da mene mucis, to cu ti dozvoliti donekle, ali da naudis meni dragima.. nikada! Taj noz si umesto u njegovu ruku zario meni u srce!" Okrenula se Arielu i rekla prekorno "Tako se zabavljas? Ariel? Da li si poludeo? Ti si kriv za ovu strahotu koju sam odgledala, skoro isto koliko i on! Namerno provociras umesto da ga iscelis? Lom i haos! Obojici fali 25 po turu! Jako sam ljuta na vas! Azrea ce me odvesti na bal. Vas dvojica zelim da budete kao jedno, u makimalnoj ljubavi i slozi kada se sretnemo! Jasno? Azrea idemo." Azrea ih je zaustavio iznad blistavog zamka, ciju se vrtovi spustli sve do sume. Glavna staza vrta bila je osvetljena malecnim plutajucim vilovnjackim svetlima, koja su se u manjoj meri prostirala oko celoga zamka i sirokog kruga prednjeg i zadnjeg vrta. Gali je zastao dah od lepote, dok je gledala bele cvtove koji isijavaju sopstvenu svetlost oko potoka i mostica, cudesno uredjenog vrta kao stvorenog za najlepse decije igre, prepunog drveca i mirisnog cveca, skrivenih kutaka i odmorista na kamenim terasama, kao i lepotu gradjevine, ukrasenu kulicama sa filigranskim srebrnim vrhovima. "Zamak iz bajke! Hitje je ovde odrastao? Cudesna sreca." Azrea je rekao "Moja mila princezo od Gerhida, Rooa te je spremio za extra zur, nikako balsku dvoranu! Neophodno je da ti promenim stajling! Pogledaj kakve haljine ovde defiluju. Ne mozes ovakva dole. Dakle, sta zelis? Pokazi mi? Ili mi prepustas izbor?" Rekla je radosno "Tebi prepustam da nacinis sta god zelis. Obuci me u balsku haljinu po svome ukusu." Azrea je nacinio ogledalo i stao iza nje. Gala je gledala u svoju sliku, koju skoro nije prepoznala. Bila je cudesno lepa, sa neznom izvijenom srebrnom krunom uz dve satenske masnice sa nasivenim leptiricima po njima, sasvim sa strane i pustenom talasastom trobojnom svetlom kosom do struka, dok je haljina blistala od malecnih nasivenih prozirnih kristala. Oko ramena joj je bila kratka pelerina od belog krzna sa velikom srebrnom masnom, iznad ruzicasto-srebrne balske haljine, ciji se najtanji prozirni cipkani matrijal leprsao na povetarcu. Grudi su joj bile visoko dignute i izgledale bas velike, dok je sasvim uzak struk na sredini imao mrezicu od perli, koja se penjala do grudi i uokviravala dekolte, zatim se pretvarala u rukave, koji su padali ispod golih ramena, tek do iznad lakta, uz prelepe rukavice bez prstiju, ukrasene mrezom od perli do prstiju i visecim prozirnim kristalima. Cipelice se bile potpuno blistave od sljokica, sa dva velika leptira istog materijala kao haljina, na jako visoku najtanju stiklicu. Haljina nije imala krinolin ispod, samo je bila ojacana mekom zicom dole, u par nivoa satensko cipkane podsuknje, sa silnim karnericima i otvarala se na par mesta, pri jacim pokretima. "Prevazisao si sve moje dosadasnje balske haljine! Predivno! Idemo na ples?" Kazdir se pojavio na energetskoj platformi pored njih zvizdeci zadivljeno. "Moja kraljice, veceras izgledas kao najblistavija zvezda, zadivljujuce lepote. Dragulj kome nema ravnog! Dosao sam po tebe! Zvezdice, lepsa si od najlepse vile koju sam osmislio nekada davno.. kao moj odvazni san o uzvisenoj zenskoj lepoti, blistas snazno.. da zastaje dah svima.. narocito meni. Ponosno cu te prosetati dvoranama, sve do podijuma. Krecemo." Spustili su se u mracniji deo vrta i prosetali do glavnog ulaza u zazmak, na cijem stepenistu su ulazile silne zvanice, svecano obuceni plemici i vile, uz zivahne sumske vilovnjake, gardu dvoraca i lakeje, silnu uzurbanu poslugu, koja je uvodila redom goste, uz predstavljanje glavnog batlera, za koga je stajala porodica Vistjela, majka, otac i baka. Gala je odusevljeno konstatovala da Hitje stoji uz Megatje i zajedno sa njom docekuje goste, sto je znacilo objavu zaruka. "Kazdir, da li su veceras objavili svoje zaruke? Kako je porodica Vistjela reagovala na objavu njihovoih zaruka? Jedva cekam da pricam sa Hite i Megatje."
Glavni batler se derao promulklo "Njegovo Bozanstvo, kralj nad kraljevima Visja-Eloh uz svoju kraljicu i princezu Galejnu od Gerhida i Raidia, zatm.. Vihjast-Eloh Ner-Nomek do Raidia!" Porodica Vistjela, kao i svi koji su se zatekli u prednjem holu za primanje, su se duboko poklonili dok su prolazili, kao i sve zvanice kasnije sve do podijuma. Gala je uzdahnula i sapnula Kazdiru. "Ti si za ovo kriv. Zastareli obicaji da se savijaju sve do poda.. uh.. silna glupost. To me muci pola zivota, neshvatljiva pravila i uctivi izrazi, cista dosada." Kazdir se smejao glasno, tako da je u upravo nastaloj tisini njegov smeh odzvanjao i cinio se preglasan. Gala je pritrcala Hite i Megatje, zatim ih zagrlila srdacno. "Dakle pricajte mi, da li ste objavili zaruke?" Hitje se smejao "Tacno tako. Sretno smo objavili zaruke pre nekih pola sata." Megatje je rekla odusevljeno, sto je Galu zacudilo. "Dopada mi se zivot u zamku i porodica Vistjela. Moja prijateljice ti si potpuno u pravu, pocinjem da osecam toplinu u grudima kada sam pored Hitje. Sve vise zelim da smo uvek zajedno. Shvatam da je to ljubav, zar ne?" Gala se skoro glasno nasmejala i jedva se suzdrzala "Da to je ljubav, koja ce doneti novu nadu Agzardemu." Povukla je Megatje i sapnula joj na uho "Pronasla sam jos jednog muskog Agzardema. Medjutim jako je povredjen, ima visestruke prelome i dok ne bude isceljen ne zeli da upozna druge od svoje vrste. Imao je jako tezak zivot, pricacu ti kasnije o tome. Za sada, nemoj nikome ovo da pricas, dobro? Cim bude rekao da zeli, upoznaces ga." Megatje su blistale oci nadom i necim bliskim sreci, uz silnu volju. Rekla je odusevljeno "A ja sam upoznala maloga El-Drea. On je isti kao nasa voljena pokojna sestra.. predivan je. Rodjen je za kralja. Sve sto si nam rekla i jeste. Kraljica Zasteil-Onomje je uz njega. Od kada ga je ugledala ne odvaja se od njega, ako je njeno srce negoga iskreno voleo to je nasa sestra, koje vise nema, ali je njen sin veceras dosao medju svoj narod, to je silna sreca. Danas je najsretniji dan, nova zora je svanula na nebu iznad Agzardema!" Kazdir je rekao "Red se napravio iza nas. Pricacete kasnije, dobro?" Gala se pozdravila i krenula sa Azreom i Kazdirom prema balskoj dvorani. Na pola puta culi su kako siroti stari promukli batler vice "Ariel od Etrel-Khrista.. zatim El-Evjit-Lihjon Vihjast-Eloh od Raidia. Gala se glasno nasmejala. "Ariel od Etrel-Khrista? Mora da je jadan batler osedeo dok mu je izvukao navodno prezime. Sigurno mu je pola sata objasnjavao da ga ne moze najaviti kao samo Ariela." Kazdir i Azrea su se smejali zajedno sa njom, kada su ugledali malog Avalona, El-Drea, Valhiju sa Vehre u rukama i Meonisa okruzene silnim Agzardem, pored bivse kraljice Zasteil-Onomje, koja je ocarano gledala maloga El-Drea. Prisli su im i trenutno je nastala dreka, smeh i silna graja. Avalon se derao "Dakle tako? Mi smo te konacno ulovili u drugoj dimenzji, a ti si nam nestala, jel' to lepo? Da se zabelezi, tri kaznene igre i to odmah! I to nemoj da mislis da trazimo ples! Ih, to nam nije po volji!" El-Dre je dodao "Nikako, ples nije dovoljno zabavan! Igracemo se jurcanja i to ces ti da nas lovis za kaznu! Moze i mala Vehre da nam se pridruzi! Nju cemo ti preoteti, sprijatelji smo se, sada nam je i ona idelna drugarica za jurnjavu! Inace i ples cemo ti kasnije traziti namerno i to si nam duzna!" Ariel i El-Evijit su im prisli i pridruzili se opstem otimanju o Galu. Ariel se derao "Klinci meni ide prvi ples! Tesko da cete mi je preoteti, kakve sam nakaradne volje istrescu vas u sred ove guzve iz gaca! Dok cvegeri i cuske cekaju u zasedi! Jasno?" Kazdir je rekao zlobno "Tesko da je jasno moj voljeni brate! Moja kraljica je duzna da prvi ples odigra samnom! Sledeci vec mozes da rezervises, posto sam veceras dobre volje!" Ariel je umirao od smeha "Dakle tako? Samo zato sto te odano volim pristacu na drugi ples po redu, vase presvetlo Bozanstvo." El-Evjit se poklonio preterano i rekao "Cudesni i dragoceni stvaraoce, o Visja-Eloh.. da li cu moci da zatrazim treci po redu ples od vase kraljice?" Kazdir se takodje naklonio preterano prema njemu i odgovorio "Da nije bilo ovog naklona do poda i uctivih izraza, sigurno bih odbio, ovako sam primoran da dozvolim." Valhiji je obecala cetvrti, Azrei peti, a Meonisu sesti ples, zabog cega su je decaci smrknuto posmatrali. Dosaptavali su se, zatim su je obojica istovremeno zgrabili za ruke i potrcali kroz terasu u vrt, a za njima su trcali svi prisutni iz Etrela i pola Agzardem koje su bile sa njima u drustvu, na celu sa bivsom kraljicom, sto je izazvalo opstu pozornost svih prisutnih, s'obzirom da krljevi, kraljice i princeze jurcaju po plesnoj dvorani prema terasi. Svi su se okretali u njihovom pravcu, a mnogi su smesta krenuli za njima iz puke radoznalosti. Nastala je silna jurnjava po vrtu. Avalon, El-Dre i Gala su trcali svom snagom i zmaknuli iza zive ograde. Pronasli su zbun iza koga su se sakrili, smejuci se tiho, blistavih ociju, uzivali su sto ih traze izbezumljeno. El-Dre je rekao "Pronasao sam prolaz i bolje skroviste, dodjite!" Tiho su se odsunjali da ih ne primete, kroz prolaz unutar zive ograde, sve do iza prekrasnog cvetnog zbuna, koji je isijavao belim, mekom svetlom. Kameni lucni prolaz koji je spajao donji i gornji vrt im je posluzio kao privremeno utociste, jer je bio potpuno mracan i zavijao je u polukrug nanize. Gala je stajala izmedju svoja dva drugara koji su je nadvisili bez obzira sto je u stiklama, dok El-Dre je bio vislji za celu glavu od nje. Sapnula je "Ti si toliko jako porastao i raskrupnio se, vec si vislji od Lesjia sigurna sam, zar ne?" El-Dre e odgovarao sapatom "Tek sam mrvicu vilji od njega, ali cu uskoro nadam se dostici prvo princa Ariona, zatim Rafala, pa Atriona i onda ih redom prestici. Bice mi tesko da nadvisim Kazdira, on je bas dzin. Hmm i Ariel ne zaostaje.. a o trojici krilatih da i ne pricam. Ti si pokupila najvislju ekipu oko sebe, pa razmisljam ako zelim da im se pridruzim, moram pod hitno da porastem iznad svih, zar ne?" Avalon je rekao "Ja cu svakako da prestignem sve redom, to sam sebi zadao u zadatak. Secas se da sam te sa cetiri godine zaprosio, ali me nisi sacekala! Za sada sam zadovoljan ulogom druga, a kasnije cemo videti, mozda te nas dvojica trajno preotmenmo? Mi ti necemo traziti nista neprilicno, to znas? Onda ti je bolje sa nama, zar ne?" Gala se umalo glasno nasmejala, a Avalon i El-Dre su joj poklopili usta i pogledali prekorno "Ludice, izdaces nas smehom. Ssss.. tiho." Gala je rekla "Tacno, rado bih pobegla sa vama negde daleko da nas nikada ne pronadju. Nista mi se ne dopada svet odraslih, ne bih da odrastem.. ali izgleda moram.. to je dosada. Kada bi samo mogli da imamo malecnu kucicu za sebe i igramo se po ceo dan, to bi bio raj." Avalon je rekao "I Vehre bi zivela sa nama. Ona je nasladji tigar-kuca-maca plus pink lavce. Ako se odvojimo ona ide sa nama, da znas." Gala je rekla "Ali.. i meni treba.. zar vam je stvarno jako potrebna? Pitacemo je i sta ona odluci bice. Jer ona jako voli Azreu. On je spasao od zlog ogromnog mutiranog gustera, koji joj je ubio majku i drugo mladunce, tako da je ostala sama. Njighova vrsta izumire i ostalo ih je svega 14 sa Vehre. Trebali bi da im pomognemo, ili uputimo sumske vilovnjake da to ucine, zar ne?" Obojica su se slozili, zatim je El-Dre rekao "Sss.. neko se priblizava, hajde, idemo polako nanize, ka drugoj strani prolaza." Ponovo su se sunjali tiho. Drzali su se za ruke i trudili se da hodaju sto blize kamenom zidu tunela. Videli su drugu stranu izlazi i sasvim se priblzili, zatim zastali da se dogovore kuda dalje da krenu? Bili su zadubljeni u raspravu, kad je Ariel socio ispred njih i preplasio ih silno, tako da su razbezali uz vrisku, dok ih je on jurcao sa zadovoljstvom. Prvo je ulovio malog Avalona, koji je glumio odstupnicu i u trku ga prebacio preko ramena, zatim ubrzao drasticno i zgrabio El-Drea, prebacio ga preko drugog ramena dograbio je Galu i uzeo je u narucje. "Dakle, smotao sam vas za cas! A sada redom 25 po turu! Zviznuo je Avalona i El-Drea, zatim i nju ni malo nezno. Nastala je silna dreka i otimanje, zbog cega su svo troje bili poredjani i zavijeni u energetske pantljike na platformi metar od zemje, dok je Ariel setao strogo i trljao ruke. "Da vidimo kakvo sadisticko mucenje da smislim? Imate nekih predloga? Sta.. ne cujem dobro?" Njih troje su mumlali namrgodjeno zapusenih usta. Pojavili su se Kazdir i Valhija umiruci od silnog smeha kada su ih ugledali, kom se pridruzio Azrea i El-Evjit, na kraju i Meonis. Gidar i Rea-Niom su stigli u pratnji Rejvana i vrisnuli, cime je grupni smeh postao zaglusujuci. Ariel ih je stisavao "Agzardem ce nas otkriti i kastrirati redom, jer njihovog buduceg kralja tretiramo neprilicno. Ne bih da skvicim dok pricam.. zato tise molim!" Ova primedba je izazvala gromoglasan smeh. Ariel je trljao ruke "Dakle da glasamo o sto mucnijoj kazni za ovo troje prestupnika, moze? Najgori predlog bice usvojen, derao se blizu usiju svojih zarobljenika. Ja predlazem da ih vezemo za stubove mucenja i redom im trljamo noseve, golicama, stipamo i sve sto se setimo uz to, a da ih nece nepovratno ostetiti." Azrea je rekao pomirljivo "A da ih ipak pustimo samo uz grdnje i uslovnu kaznu? Misljenja sam da crveni karton nije potreban, zuti i prediskljucenje su primereniji." Ariel je frknuo "Nema sansi! Kazna je neophodna za ovaj prestup!" El-Evjit je rekao "Potpuno se slazem. Nekoliko cuski, ili 25 po turu im ne bi skodilo, ja sam se upleo u zbun, zakacio pantalone i morao da menjam odecu! Dakle kazna je neophodna." Rea-Niom je rekao "Idu prema nama dve Agzardem, dakle sta ce biti? Sta god da jeste, teleportovanje u mirniji deo vrta je neophodan smesta!"
Cela grupa je nestala sa zarobljenicima prebacenim preko ramena. Ariel je tresnuo Avalona na platformu, Rea-Niom El-Drea, a Meonis Galu. El-Evjit je posmatrao zainteresovano sve sto se desavalo i morao da prizna sebi kako silno uziva medju njima. Posmatrao je redom izvanredno lepa lica, toliko zanimljive duse koju nastanjuju prekrasne oblike i cudio se sto je on medju njima, prihvacen bez problema, cak i voljen. Zatim se desilo nesto sto mu se nije dopalo i razbesnelo ga. Meonis je spustio Galu nezno i ostao sa rukama pored njenih ramena posmatrajuci je sa ljubavlju. "Ja se prijavljujem za kaznu maloj Raidii." Gledao je blistavim ocima, zatim se sagnuo, dok joj nestajao povez preko usana, poljubio je zaneseno. Osetio je silno uzbudjenje, dok su Ariel i Azrea smrknuto okretali decake sa strane, u suprotnom pravcu od njih. Ariel je posao rukom prema Meonisu, medjutim on je u trenu nestao zajedno sa Galom, sto je Ariel ocekivao, medjutim nije uspeo da ga zagrabi. "Dovraga! Znao sam da ce to da uradi i nisam uspeo da reagujem na vreme. Predosetio sam da nam se sprema bura. Nacicu ih jako brzo, samo moram da se skoncentrisem. Prepustam vam kaznu mojih sticenika, budite zlobno blagi!" Hteo je da nestane, ali ga je El-Evjit dohvatio za ruku i pogledao ostro. "Ja cu sa tobom! Upravo si dobio senku." Ariel se nasmejao "Onda.." Kazdir je stao ispred njega i rekao "Mene si takodje zaboravio? Sada, ja mogu i da ih solo trazim, medjutim u drustvu je zabavnije, ili se varam? Gledao ga je tako prodorno da se Ariel nasmejao glasno "I sta si sve video unutar mene?" Kazdir je rekao smejuci se "Jao-jao moj najdrazi brate, pa tebi je zivot strasno zanimljiv kada nisi uz mene? Vidim opasna cuda.. ili lomove uz silno nevreme? Sada shvatam da je zabavnije siti rane u samoci i da su ubistva naprasno dobila nov okvir i znacenje, medjutim.. mislio sam da ce barem nas Etrel zaobici u sirokom luku? Dovraga sva pomracenja visoko svesnih entiteta, izgleda ce vam bolje odgovarati duet? Jer.. hmm.. verujem da ce te lakse organizovati emotivne uragane razlicitih namena i funkcije u duetu. Ja sam naprasno odlucio da vas ne pratim u primarno bespotrebnom poduhvatu lova na tvoga krilatog blizanca." Okrenuo se, a Ariel ga je povukao za rame i rekao namrsteno i iznenadjeno. "Stvarno neces sa nama?" Kazdir je odgovorio mirno. "Necu. Vracam se sa decacima i ekipom na bal. Uzgred, misljenja sam da je slobodno mozete ostaviti uz Meonisa, nece joj naskoditi, to znas, zar ne? Verujem da joj je daleko bezbednije drustvo od vas dvojice, narocito mog kolege carobnjackog zanata." Gledao ih je par trenutaka ostro prelepim, tamnim zvezdanim ocima, zatim se okrenuo i zagrlio oslobodjene decake. "Idemo u setnju do zamka?" Cula se vesela graja, a Ariel je prevukao rukom preko ociju. "On je potpuno u pravu. Zasto ih lovimo? Meonis je usavrsena varijanta mene, daleko cistiji i bolji, svemocni entitet. Bice bezbedna uz njega." El-Evjit je frknuo "Bezbedna? On ce je zgrabiti, ako vec nije! Dovraga Ariel, zar ti je sve jedno? Necu podneti ako bude sa njim.. razumes? Pronadji ga molim te? Ti sigurno shvatas da je sasvim nemocna.. ako je tvoje snage.. ona nema sansi, jos nosi moju prokletu narukvicu. Nece moci da se teleportuje.. niti ga zaustavi.. Ariel?" Govorio je zatvorenih ociju. "Trazim ga sve vreme, sta mislis da radim? Pitam se kako i sta je uradio da ga ne vidim, ne cujem, niti ih osecam.. dovraga.. to znaci samo jedno.. zgrabice je to je sigurno.. e sada sta ce uraditi posto ona krene da vristi, kuka i brani se.. videcemo? Ne brini necu odustati, uradicu sve da ih nadjem, samo nemam ideju odakle da krenem i sta dalje da pokusam, sve solucije su mi podbacile. Ne vredi da ih lovim nasumicno.. medjutim nemam ni trunku nagovestaja od bilo kakvog traga. Prihvatam sve predloge?" El-Evjit je bio ocajan, zgrabio je Ariela za revera sakoa i rekao suznih ociju. "Preklinjem te pronadji ih? Kleknucu na kolena i ucinicu sve sto zatrazis, zato molim te.. pokusaj? Potonucu u bezdan pod teretom negativnih spekulacija, pogubno mi je da gledam u mislima kako se spajaju i neprekidno ponavljam slicno jezive kadrove.. plasim se sebe i sta mogu da ucinim u ubilackom besu. Ariel shvati ja nisam kao divni ljudi oko tebe.. ja sam sveze stigao ravno iz pakla ovamo.. u drugaciju opojnu stvarnost bezbriznog, punog razumevanja, medjusobne podrske i ljubavi, medjutim gubim tu sliku i veru cim me pusti rucica za koju se grcevito drzim da ne potonem. Ako izgbim rucice koje su me dovukle.. umrecu.. i dobre su sanse da povucem jos ljudi sa sobom. Vise je nikada necu pustiti od sebe. Vezacu je lisicama za svoju ruku, ne mogu ovo da prezivim." Ariel mu je skinuo ruke sa lica i zagrlio ga. Rekao je nezno "Smiri se moj carobnjace, sve ce biti dobro. Sve dodje-prodje, polako.. priberi se. Ne misli o tome.." Povukao ga je za vrat i zastao do njegovih usana, zatim ga poljubio. El-Evjit je koraknuo u napred i skoro ga bacio na stablo obliznjeg drveta, drzeci ga za ramena. Zgrabio mu je kosulju i povukao krajeve, tako da se dugmad razletela na sve strane. Pritiskao mu je ramena ostrim noktima i zatim ih povukao nanize tako da ostanu crveni tragovi. Uhvatio ga je za vrat, poljubio grubo i zavukao ruku unutar pantalona. "Zelis me? Sreca. Jer ja imam opasne zamisli u glavi.. pretvori se u moje nezno dete i dozvoli mi da idem do karaja? Ja cu ti za uzvrat dozvoliti isto, uz sve sadisticke zamisli sa strane. Sta ce biti?" Ariel se nasmejao glasno "Poludeo si sasvim? Ja ne oscam bol dragi carobnjace, ali ce tebe moje sadisticke zamisli unistiti i plakaces mi tri naredna dana. Sigran si da to zelis? Ne povoljan dil pravis. Dok ti razmisljas sta mozes izdrzati, hajde da se sklonimo odavde?" Nasmejao se i rekao "Sta kazes da bezobrazno zauzmemo sobu koja se malo koristi, jer cak nije ni za goste.. ovde u ovom zamku? Ili da se jos zlobnije smestimo u jednu od bogatije uredjenih gostinjskih soba?" Okrenuo mu je glavu prema sebi i rekao nezno "Zaboravi na vatricu? Igica koju si zapoceo nije moranje, to shvatas? Mozemo se i odmah sada vratiti na bal? Plesati sa vilama? Bice zabavno. Sta ti je unutar misli? Da pogledam?" El-Evjit je rekao ocajno "Nemoj, nemoj molim te, zamrzeces me.. jer.." Ariel se smracio potpuno, zatim rekao ostro "Da li si poludeo? Zelis da je unistis, zasto? Zar ti jos uvek nije jasno da je ona tek dete, bezgrsno, nevino dete? Smatras vrlinom to cime nas muci.. sto nas ne zeli, pa opet ceznes da si jedini koga ludacki zeli za spajanje? Pored toga o ljudskih gluposti.. mislis da sam u zaveri sa njim, sa Meonisem? Tebi nije dobro? Za razliku od tebe ja ne shvatam mogucnost lazi, a prevara mi je ne zamisliva. Pogledaj unutar mene ako si u stanju, ili da ti pokazem svoje misli? Gledaj! Sta vidis moj ludi i sasvim necitavi carobnjace? Reci mi?" El-Evjit j slomljeno rekao "Vidim.. shvatam da ih neprekidno trazis. Nisam hteo nju da unistim vec tebe.. tebe kao Galijenu.." Seo je potisteno na obliznji kameni zidic, ispod koga se spustao stepenasto sledeci deo vrta. Ariel je cucnuo naspram njega i naslonio celo o njegovo "Ne drami, dobro? Hajde da ovo prodjemo sto bezbolnije? Vecito je neko otima, a drugi love. Tome nema kraja. Ti si gori od svih ovde prisutnih, sem mozda Valhije, koji je nestao sa njom cak u bezpucu proslosti.. medjutim nisam je samo ja tamo pronasao vec i ti, na moje silno zaprepastenje. Skoro si nas unistio silnim odasiljacima, vadio sam ih na stotine. Secas moj zli carobnjace? Ja sam je vukao po pecinama, koje su mi privlacne.. svako ima specificne tripove i zamisli.. a tvoje su daleko najnepovoljnije. Meonis je makar nece povrediti i bice krajnje nezan, to znam zasigurno." Arielove oci su postale milosrdne i nezne, zbog cega je izgledao izvanredno lepo, skoro nadzemaljski. "Da li znas.. da je Meonis bio sa njom svega par puta, a drugu zenu nikada nije pogledao? Ne? Ipak to je istina. On je od svih najmanje vremena proveo pored nje, jer ga je izbegavala, misleci da je sadisticki frik kao ja. Nije htela da bude ni blizu njega, zato je silno patio, verujem cak i sada je tako. Hmm.. ipak je dobio neprijatnu duznost da joj bude prvi ljubavnik u novom telu, posto su se vratili ovamo sa udaljene, prekrasne panete i posle toga je vise nije dotakao. Ovo je prvi put da je ishitreno reagovao posle izvanredno dugo vremena." El-Evjit je pitao "Jako me znima da li joj je i Lesji ljubavnik?" Ariel je odmahnuo glavom. "Nije. Medjutim on je predmet moga besa i moje ljubomore. Poludim kada je pored njega i ako su tren sami ja cu zapeniti od nemoguceg stepena ludackog besa.." El-Evjit ga je gledao zacudjeno. "Zasto dovraga?" Ariel se nasmejao glasno. "Stvarno, zasto? Samo zato sto mi je kada smo se posle sedam godina ponovo sreli rekla da joj je ukrao prvi poljubac, sto me je unistilo, jer je to tako rekla da sam se slomio i doziveo raspad svojih ideala.. svega cemu sam se nadao. Verovao sam da ce biti samo moja zena. Da je tako oduvek i zauvek, medjutim ona mi je rekla da me voli kao brata rodjenog.. pogledaj i uzivaj, otrpecu tvoj zlobni smeh." El-Evjit je gledao njegovo secanje i zaista je vristao od smeha, zatim mu se smeh pretvorio u suze. Jecao je i umirao od bola. "Magarce! Ariel.. ljut sam na tebe! Ja sam prokleti demon.. pa ipak.. ocekujem od ovako divnog, svemoguceg coveka da bude daleko iznad mene, ali ti.. ti.. si unistio sasvim nevino bice.. dete.. tek dete. To te stavlja u klasu ovakvih zlotvora kao sto sam ja! Ja ne bih to mogao.. ili bih se kidao iznutra i ovako se kidam. Imao sam dilemu da krsim jedini castan kodeks koga se drzim bezpogvorno, a to je da ne dotaknem dete, nista zeleno i mlado. Ipak.. nju sam zgrabio i ne mogu da je neprekidno ne mucim za spajanje. Ona ce poludeti od mene.." Ariel ga je gledao ozbiljno. "Dovraga i sve licne gluposti.. ako ce ti pomoci.. ja ti mogu biti zamena makar pola vremena? Pristacu da uradim transformaciju i odglumim je sto perfektnije.. medjutim samnom neces moci da se spojis, niti cu pristati da ides do kraja, ali zato pristajem na sve moguce sadisticke varijante, samo ako si voljan da umesto nje mene mucis?" El-Evjit se nasmejao glasno kroz suze. "Voljniji sam tebe da mucim, puno ce mi biti draze. Tebe cu sa uzitkom unistiti, krajnje sadisticki. Tebi je Lesji frka, a ti si moj smrtni haos. Od tebe moj brate ja imam nocne more.. vec jako dugo, predugo i jedno vreme sam sanjao da te.. ozbiljno ubijem. Veceras sam ponovo dobio stres, drhtavicu i pretvorio se u demona samo zbog tvog egoisticnog nastupa. Ti mi vecito pricas svojim postupcima.. ona je samo moja, ti si El-Evjit nistavan, dosao si i procices kao virus.. zlo bolesti.. to me toliko silno boli.. uvek me izlomi i unakazi. Ariel.. da li mozes istinski da me volis? Iskreno, zaista da me volis?" Ariel se smesio dok je govorio nezno. "Ja te stvarno i iskreno volim. Zar ne osecas koliko ti ljubavi dajem? Hoces da ti pokazem?"
Seo je na kameni zidic pored njega i povukao ga za vrat, zatim poljubio. "Sta osecas?" El-Evjit se osmehnuo "Ti si toliko uzvisen i milosrdan, da volis svoga neprijatelja. Medjutim ja nisam ni blizu tebe. Ja te cas iskreno volim, kao brata.. zatim zelim da te mucim silnim mukama, cak i ubijem.. posle toga imam strastvenih ludackih zelja, koje nemaju dobrih namera, niti ce doneti bilo sta zadovoljavajuce, nista uzviseno, samo bol i tugu mome srcu i tebi.. isto ili gore sledi tebi moj ljubavnice. Ja sam prevrtljivih namera i osecanja. Jedino konstantno i divno, jedino istinski uzviseno je moja ljubav prema nasem ludom detetu. Koliko god glupo i snishodljivo zvucalo, ja zelim da je zastitim od svih.. ipak od mene je treba najvise zastiti, svestan sam toga. Pronadji ih! Pronadji Meonisa! Preklinjem te, uradi sve sto umes, mene si nalazio na udaljeni bespucima drugih galaksija i obezbedjenim ostrvima kojih nema na mapama.. znam da mozes!" Ariel je vrteo glavom, zatim ustao i pruzio mu ruku. "Hoces da vidis kako je nalazim? Dodji! Objasnicu ti. Kada moji etericni ucitelji cute i ne mogu da je cujem, ili osetim.. ja ipak nekako znam gde je. To nije izvesnost, nego se kao strela u napetom luku lansiram se ka njoj. Zasto? Kako? Na koji nacin? Ne znam. Medjutim evo, pogledaj unutar mene, da li znam gde je?" El-Evjit je rekao "Ne znas, jasno vidim da nemas pojma." Ariel ga je uhvatio za ruku i rekao "Idemo!" Teleportovali su se u sobu zamka ciji su gosti i culi Galinu silnu vrisku. Nasli su se u ogromnoj starinski otmeno uredjenoj dnevnoj osbi, dok su se iz spavace sobe culi sada priguseni zvuci uzitka . El-Evjit je seo u fotelju, sa glavom izmedju dlanova. Cinilo mu se da ce poludeti od muke. Telo mu je drhtalo, a vilica se stezala, postajalo mu je vidno zlo. Ariel ga je gledao, zatim ga uhvatio za ruku i rekao strogim sapatom. "Ako nisi u stanju da podnese, nestacemo odavde. Necu ubilacke scenarije i destruktivne gluposti. Jasno?" El-Evjit je izgledao kao pred smrt, bled u licu, dok su mu ruke drhtale. Sapnuo je slomljeno "Lose mi je. Poludecu. Ne valja.. Ariel.. pomozi mi? Moram da udjem u sobu.. moram.. razumes? Nemoj da mi branis.. jer cu uraditi zlo.. medjutim ne smem.. smesno.. dovraga.. ne smem da cinim zlo. Nemocan sam dakle? Zasto nismo ranije dosli? Dok nije pocelo.. dok je nije.. ne smem da mislim. Moram da udjem. Moram!" Krenuo je ka vratima, medjutim Ariel ga nije zaustavio. Prisao mu je i uhvatio ga za ruku. "Sada ni rec. Bices nevidljiv samnom u sobi, tik pored njih dvoje. Pustis li glas, ili se otkrijes, automatski cemo se naci u vrtu. Jasno? I bez nozeva, zlih pobuda, ubilackih tendencija.. ukoliko imas nameru da i dalje ostanes sa njom. Razumes?" Posto je dobio kakvo-takvo uverenje da ce se primerno vladati nasli su se pored kreveta. Gala je lezala na stomaku, gornjim delom na krevetu i nogama od skoro kolena u vazduhu. Meonis je bio iznad nje i klecao samo jednom nogom na krevetu. Bili su bez garderobe. Ogromno Meonisovo telo je potpuno skrivalo, a bela kosa padala preko kreveta dok je u nepreidnom poljubcu zaklanjao njeno lice. Bilo je ocigledno da se odmaraju posle jedne od eksplozija. Konacno Meonis se malo izdigao iznad njenog lica, sklonio joj je kosu dok se pomerao jako polako, izazivajuci zvuke uzitka, mazio je po kosi i obrazu. Uhvatio je za vrat i povukao unazad, tako da se izdigla prvo na laktove, zatim na sasvim ispruzene ruke. Poljubio je i pokusao da joj izdigne noge sasvim gore na krevet, medjutim nagli pokret je namestio silan bol od koga se srusila uz jezive krike, zbog kojih je El-Evjit poleteo prema njoj, a Ariel ga jedva zaustavio zahvatom iza ledja. Gala je jos uvek umirala od bola, a Meonis je konacno stavio ruku na drugu cakru i pomerio se u nazad. "Ssss.. slucajno sam te povredio.. shvatam da ne smem dalje. Sada tacno znam gde je granica bola. Ssss.. sve ce biti dobro. To su suze? Ti places? Otvori oci, pogledaj me?" Otvorila je oci u kojima se mesao strah uz strast, sa ljubavlju svete vatre. Gledao je cistim srcem od koga zastaje dah, koji je menjao Galina oscanja i prociscavao ih, filtrirao nepotrebno i suvisno, tako da ga je na posletku gledala cudesnim odsjajem cistote svete vatre Raidie. Meonis se polako pomerio, povecavao je pritisak i gledao u nju, upijao zvuke koje ispusta i divio se svemu sto predstavlja. Blizila se kulminacija za oboje, on je upleo njihove prste i obmotao im ruke oko nje, iznad njenih grudi. Stegnuo je dok se Gala izvijala unazad u zaledjenom vrisku, od najsporijeg, dugog orgazma, pomerio se unazad i snaznije napred, zatim je stegnuo grceci se uz nju. Podigao joj je ruku i zagrizao je, gledajuci kako udise vazduh, uz kasljanje i kasnije jecaje. Nestali su i pojavili se vislje na krevetu, lezeci licem u lice sa strane, cvrsto zagrljeni u dugom poljubcu. Ariel je konacno uklonio silne energetske pantljike kojim je El-Evjit bio sputan i oslobodio ga, sa olaksanjem. ..Vise mi valjda neces praviti problema? Za par minuta pojavicemo se ispred njih. Meonis je odavno shvatio da sam u sobi i ceka me spremno. Kada zapocnu razgvor bice trenutak da postanemo vidljivi.. Proslo je vise od pet minuta kada je Meonis rekao tiho "Nas dvoje se nikada nismo istinski upoznali. Pitam se da li me jos uvek gledas kao drugog, manje zanimljivog Ariela?" Gala je vrtela glavom. Otvorila je svoje prekrasne oci, u kojima je snazno blistala sveta vatra. "Ne. Sada znam da to nije tako. Bez obzira sto ste deo identicne Arhandjelske sile, patern ega je sasvim drugaciji i moj Ariel je kao sve katastrofe sa nepogodama uz najmekse i najneznije, uz silnu neprevazidjenu lepotu milosti, koja cini zrtvu za voljene. Ali.. potpuno si u pravu, tebe ne poznajem.. cak ni povrsno. Ti bi trebao imati slicne urodjene osobine, ipak kod tebe nisu toliko vidljive, cine mi se skrivene i smirene, ili se varam?" On je mazio po glavi. Skinuo joj je krunu i gledao koliko je nezna, blistava i toliko specificna. "Dobro vidis. Ja drzim bujicu volje pod kontrolom. Sagradio sam neku vrstu brane, koju potpuno kontrolisem. Mogao bih dozvoliti sili volje da bude vidljiva, kao sto to Ariel praktikuje, ili da se ne vidi svima na ocigled i ako prisutna. Mozda ne umem recima da ti dovoljno dobro objasnim? Medjutim ja biram da moj potencijal ne bude uocljiv, da ostane prikriven. Da li gresim?" Rekla je smeseci se "To je tvoj nacin i tu nema greske. Daleko je od pogresnog, jer te bas to cini drasticno drugacijim, a to zelis, zar ne? Dolazim do porazavajuceg zakljucka da je skoro svima moj Ariel silna frka, cak i tebi u jednom smislu, zar ne?" Meonis se priblizio njenom licu i poljubio je. "Tacno. Ariel je nemirno, nepredvidivo cudo.. eksplozivnog, skoro opasnog vibracionog opsega, ujedno i zadivljujuce neznog, cak suptilnog, carobnog naboja, koji ako eksplodira moze odvesti u jednu od dve krajnosti. Sada, meni se obe krajnosti dopadaju, medjutim retko kome je Arielova eksplozija adrenalinskog ludila nemirnog duha po volji. A tebi, moja silno blistava, izvanredno nezna, meka i cudesna mala Raidia? Kakav se potencijal tebi najvise svidja." Gala je rekla "Nezan, onaj koji razume sto nije igovoreno, sto cuje moju istinsku zelju srca. To trazim.. i konacno sam ga pronasla u mome zastitniku Rooi. Meonis, sta ti trazis? Da li znas sta najvise volis?" On se nasmejao glasno i prevrnuo je, klececi iznad nje, dok su mu oci bistale svetlom boje duge, ali mekim u koje se lako moglo gledati. "Ti si ono sto mi se najvise od svega svidja. Azrea takodje. On je cak nezniji, mirniji.. ili je to tek privid? Ipak blista svetlom Raidie.. sto je ocaravajuce. Meni je Raidia u srcu to znas? Privlaci me magnetno k'sebi, doziva me, cujem njenu pesmu unutar vas, u svo troje, cak i unutar El-Evjitovog srca. Svuda je malo, skoro neprimetno razlicite harmonije, drugacije obojenih tonova, blago izmejenog priziva.. i svaka mi se silno dopada.. dok su ostale pesme duse tek poziv na igru stavranja, ona poziva da se udahne zivotu sveti plamen ljubavi, da se podspese plamicci koji su skoro zamrli, da se upali njen pozar unutar stvaranja, strastveno-nezan.. sto me fascinira. Zato si ti ono sto trazim, da volim muske trazio bih tvoje blizance verujem." Gala je rekla namrsteno "Ja sam svima ono za cime ceznu i toliko patim sto sam tek jedna-jedina medju prekrasnim, snaznim, unikatnim ljudima. Dok mi ne ucinite zlo ne mogu da vas izbrisem iz sebe, ne mogu da povredim svoju bracu, niti zaustavim silnu pomamu oko mene.. medjutim to mi jako, ali najjace jako tesko pada. Svi ste nacisto i znate koliko me to ubija i kida iznutra, zar ne? Volela bih da zajedno nacinimo pakt celibata, prekrasam drugarsko-bratski odnos, pun postovanja, uzajmne pomoci i ljubavi bez strasti. Ali.. to mi izmice i niko me nece poslusati, niti pomisliti da mi tu udovlji, jer je svima strast nesto dragoceno, mozda cak i najzanimljivije unutar fizickog postojanja.. a da li je istinski? Da li i ti mislis da je strast krunski dragulj materijalne manifestacije?" Meonis se sagnuo i pogledao je strastveno, toliko prodorno, dok se najjaca moguca srast sirila iz njega i magnetno dozivala njen potencijal da se otvori sirom i pozeli ga. "Primeti sta ce se desiti?" Gala je bez svoje volje zablistala trobojnom svetom vatrom. "Strast ti je otvorila sveti plamen i dozvala ga da se izrazi, dakle? Sta to znaci? Da li je ona jedan od tri krunska dragulja moje Raidie? Ti sama si strast, duhovna ljubav koju izrazavas u interakciji sa drugima.. zar konacno ne shvatas? Ukoliko zadrto prolongiras ideju da je strast izlisna, blokiraces sebe, osetices tugu jer lazes i samim tim palis alarm tuge. Strast je neodvojivi deo tvoje sustine, prekrasni, zanimljivi deo svete vatre, koji zeli da se igra udvoje, bez odece.. hmm.. da li konacno razumes?"
Poljubio je u vrat, zatim se spustao nanize, zbog cega se Gala ukocila i zaledila, ocekujuci frku. Meonis se izdigao i nasmejao se gasno. "Cega se plasis? Mojih dodira? Poljubaca? Spajanja? To su toliko prijatne manifestacije ljubavi, koje sluze uzitku. Jos uvek niko od moje brace na zna da sam dobio ne ocekivani nalog da te poducim i nastavim lekcije skidanja zaostalih strahova. Moje nezno, voljeno dete, ti si ne samo prekinula svoje ucenje, vec si povratila izvesne strahove, zar ne? Zasto? Zasto si ih dozvala nazad pre nego sto ih je sveta vatra osvestala do istinkog postojanja vibracije-svetla?" Sagnuo se i poljubio je nezno zatim se uspravio rekao "Dodirni me? Dodji pomocicu ti, klekni tu naspram mene. Tako.. sada me dodirni gde god zelis. Recimo da se ne dvoumis previse, po grudima, zatim stomaku." Gala je prelazila rukama po njegovoj blistavoj, mekoj kozi grudi i jos neznjoj kozi stomaka. Osecala je snazne misice kako se ocrtavaju, njegovo disanje, toplotu. silan potencijal volje koja kroz njega protice i pozelela je da ga poljubi, onda se zaprepastila zeljom i pocela da razmislja kako ce to usloviti spajanje, zatim sklonila svoju misao. Meonis je mirno rekao "Poljubi me po tragu svojih dodira? Kuda je klizila tvoja ruka po mojoj kozi, tu doziva poljubac. To si cula, zar ne?" Gala je rekla "Jesam, cula sam i pozelela sam da te poljubim, medjutim to ce usloviti spajanje, zato sam odustala. Necu da se spojimo!" Meonis je stavio prste preko usana i rekao "Prekasno. Ne smes da izgovaras negativne, uslovljavajuce fraze. Time zaprecujes prirodan protok svoga potencijala. Poljubi me, moje celo telo place za tvojim poljubcima, koza mi gori i vristi u pomoc, spasi me? Cujes njene prizive?" Gledala ga je nesigurno, dvumeci se. "Ti me sada ucis lekciji.. osecam to.. od pocetka to osecam, bas kao sto u ovoj sobi postoji vibracija moga Ariela i carobnjaka. Da li je i ti osecas? Ili ja previse mislim o njima, ali to mi se nikada ne desava. Nikada ne mislim o proslosti i onima koji nisu pored mene.. pa ipak.." Meonis je rekao strpljivo "Sta god bilo, moje divno dete mi imamo posla, sada si na casu, a ja sam ti ucitelj! Razumes? Ako zelis makar prelaznu ocenu slusaj sta ti pricam i pokazujem. Sada ces ponovo morati da me dodirnes, zatim i poljubis!" Pokusalaje da se izdigne sto vislje i poljubi mu vrat. Osecala se kao mrvica pored njega, jer je bio vislji od Kazdira izgledao je ogromno naspram nje. Meonis se spustio nize i skoro seo na noge, dok je ona klecala tako da su sada bili u skoro istoj ravni. "Da li sam podesio visinu za tvoje poljubce, hajde, ja cu se polako podizati, a ti me ljubi svuda gde osetis potrebu. Zapamti kljucna recenica je.. gde god osetis potrebu spusti poljubac!" Zatvorila je oci i naslonila glavu na njegove grudi i zagrlila ga je oko struka. Meonis je drzao ruke pored tela i nije je dodirnuo, sto je bilo jako pozitivno, jer nije provociralo njen strah. Duboko je udahula vazduh i sklopila pakt sa sobom da ce sto bolje nauciti ovu lekciju. Dodirnula mu je ramena i spustila se preko ruku, sve do dlanova, zadrzla je sake na njima i osmehnula se, ovo je bilo toliko prijatno i nije zahtevalo nista od nje. Osetila je slobodu da ucini sta god zazeli i pocela da odvaznije dodiruje negovo telo. Posle nekog vremena potpuno je poneo zar igre, ljubila ga je i dodirilala svuda, osim po spajalici, koju je zaobilazila u sirokom luku. Meonis je uzivao i istovremeno drzao strast zakljucanu i pod kontrolom, sto nije bilo ni malo tesko, jer je ona istrazivala znatizeljno, nikako strastveno. Ariel i El-Evjit su sedeli zajedno na dugackom pravougaonom tabureu od koze, blizu plakara i posmatrali zainteresovano sve sto se desavalo. Pricali su telepatski i pitali se koliko ce napredovati i da li ce u opste preci trucicu upravo zapocete lekcije. Gala je postajala sve odvaznija, priblizila se i zagrlila ga, prevlaceci rukama preko ledja, ljubila ga je i mazila se sa uzivanjem. Meonis se osmehnuo i otvorio oci gledajuci koliko je zanesena ovom igricom, ipak strast joj nije eksplodirala i ako je osecala uzbudjenje i imala pojacane otkucaje srca. Meonis se sagnuo i sapnuo joj u uho "Sada dodirni spajalicu. Ukoliko osetis potrebu i poljubi me. Ne brini necu te zgrbiti, moraces ti mene da zgrabis ako me pozelis." On ga je pogledala sa nevericom i strepnjom, uz strah koji se nadzirao blizu povrsine. Medjutim u Meonisovim ocima je videla silno milosrdje i ljubav udruzene s'voljom, ni trunku strasti i odahnula delimicno. Pomilovao je po glavi i ponovio zahtev. Odmaknula se malo i zatvorenih ociju polako spustila ruku, medjutim kako je dotakla spajalicu, povukla je ruku nazad gore. U sebi je mislila, ne valja, ne valja, ne valja! Pocecu da panicim i upascu u ozbiljnu frku. Moram da se saberem. On je miran i nije u strastvenom ludilu, mozda i nece da me zgrabi? Tesko, to ne postoji. Ipak ovo je lekcija.. medjutim.. uvek je isto.. sta da radim? Ne volim da dotaknem taj deo.. nikako ne volim. Sto je potrebno to bas da nucim.. razumem druge dodire i poljubce, ali ne i ovde. Ovo je mucenje. Hocu nazad na bal. Meonis je ponovio zahtev. On je slusao ne samo njene misli vec je pratio kompletni viseslojni izvestaj, uz neprekidno skeniranje imao je uvid u svaki najmanji nagovestaj emotivno-mentalne promene, duhovnog stanja i energetskih kretnji, razmene i stepena u kojem su duhovno spojeni. Uvid kompletne slike davao mu je signale kada ubrzati, kada usporiti sa lekcijom, kao i precizni trenutak u kom je najlakse moguce da savlada gradivo. "Moje dragoceno dete, potrebno je da savladas ovu lekciju i da konacno bude precrtana sa spiska, zar ne? Rekao sam ti, moraces da me zgrabis ako me pozelis. Samo zato smo se malo pre spojili, tako da vise nemam nezadrzivu i nesnosnu potrebu da te zgrabim, razumes? Strast mi je zakljucana i sve zavisi iskljucivo od tebe. Da li ces samo nauciti lekciju, ili ces me i zgrabiti za spajanje uz sve to, tvoj je izbor. Skupi hrabrost i odvazi se da me dotaknes? To je nesto toliko lako i prirodno svima osim tebi cini mi se.. ili gresim? Na Zemlji ima i drugih koji tako misle? Sigurno jer su vecito okviri, zabrane, ne logicne odredbe koje inicira ne informisanost, lazi i prevare neukih. Ali ti nisi takva, zato se odvazi i kreni u istrazivanje moga tela? Zar ti se ne dopadam ovde? Hoces da rasirim krila, ili izmenim nesto?" Gala je rekla odusevljeno "Hocu! Jako volim tvoja krila.. i jos nesto.. smanji, jako smanji spajalicu?" On se nasmejao i rasirio blistavo bela krila. "Pomeri se malo unazad, tako. Sada pogledaj spajalicu? Sta vidis? Vec je malo i to jako malo. To je znak da ne mislim o spajanju. Da si se odvazila da me dodirnes, ili makar pogledas shvatila bi to.. ili ne?" Gala je rekla zacudjeno "Mala je? Da.. to je toliko cudno. Znaci kada je mala.. ti ne zelis spajanje? To je novost. Izvanredno! Sada cu smeti da je dotaknem, bez frke! Uh.. upravo mi je lakse, ponovo disem punim plucima cini mi se. Toliko divno izgledas sa krilima.. poznato i meni blisko." Zagrlila ga je suznih ociju. "Ja nisam bila bas dobar domacin i skoro sam te zaboravila, a ti si dosao cak ovamo samo zbog mene. Oprosti mi?" Meonis je mazio po kosi i obrazu "To je proslo i nema znacaja. Skoncentrisi se na lekciju." Pogledao je i uzdahnuo "Ne brini se. Ovde mi je jako zanimljivo. Svet prevrnut naopacke, van pameti, skoro za smeh i plac istovremeno.. pa ipak sve unutar njega je toliko kreativno osmisljeno i ukazuje na moguci potencijal. Vidi.. meni.. nama je sreca sto smo stigli, ne samo radi tebe, vec divnih naprednih ljudi naseg Etrela. Ti nisi jedino sto me fascinira, svako od njh je specifican i prekrasan, na svoj nacin frik i sila lepote. Tebe sanjam ovako blizu i to je dovoljno, ne uvek.. ali je zadovoljavajuce. Tebi je potrebna ljubav, paznja, da se brnu o tebi i maze te, razmaze sa razlogom. Ti si mi ono nedostizno, najdragocenije i blisko. Tebe volim zauvek. O meni ne trebas da brines, niti mi uputis jednu misao.. ja sam stabilan i snazan, necu dramiti. Naucio sam puno, a ja sve sto naucim primenjujem automatski, ne drzim po ladicama podsvesti, jer je nemam. Hajde da se igramo ucenja vazne lekcije, neceg sto je prirodno, ali ti izmice. Sada je vreme da savladas nepoznanice. Dotakni me bez straha." Kako je pogledao obuzela ga je milost. Imala je pogled deteta koje proverava istinitost nekga ko je autoritet. "Proveri validnost mojih reci. Ja nisam kao drugi, kod mene je drama izlisna.. ti me samo jos uvek ni malo ne poznajes. Hajde moja slatka lutkice dodirni bez straha spajalicu." Nesigurno je krenula rukom uz duboki uzdah, zatim je skoro dotakla i povukla ruku u nazad. "Evo.. sada cu.. samo da.. samo.. da.. da.." On je rekao nezno "Da skupis hrabrost.. tako se ovde kaze, zar ne? Sabri se i kreni." Ponovo je ispruzila ruku i zaustavila je sasvim blizu spajalice, zatim je ponovo povukla nazad, sto se ponavljalo. Konacno je ponovo pruzila ruku i kada je skoro dotaknula spajalicu Meonis je viknuo i ispruzio ruku prema njoj da je vrisnula panicno i preturila se dole na krvet. Srce joj je dostiglo maksimalni ritam u trenu, bila je prestravljena iz silne napetosti i unutrasnjeg loma. Lezala je skupljena sa strane, a ogromni jastuk koji je dograbila je stezala u narucju i tiho jecala. Bilo je sramota sto place kao najgora kukavica, medjutim nije mogla da zaustavi suze. Meonis je legao pored nje i gledao je nezno i milosrdno, zatim mu se izraz naglo izmenio, sustina sile volje je strujala ne dvosmisleno iz njega. "Trgni se moje dete! Dosta je bilo drame i kmecanja! Ispravi se i pobedi sve strahove, sve trivijalne gluposti! Dosta, cujes? Hoces da places iz kukavicluka i nemoci celoga zivota? Sta je strasno? Sta ce se to desiti, sta te plasi? Reci mi?"
Gala je prestala da place. On je pruzao kutiju papirnih maramica, sa ostrim izrazom lica i silnom voljom u ocima. "Meonis.. znam da si u pravu i jasno shvatam koliko su moji strahovi smesni nekome kao sto si ti.. cak i svakome drugom ko ih nije iskusio, ali za mene je ovo najstrasnije od svega sto postoji. Da li sam glupa.. svakako i to vec dugo jasno shvatam. Da li sam kukavica.. ovde.. vise od svih! Jasno mi je potpuno da drzim iluziju i deciju glupost predrasuda u srcu, gde mu nema mesta i dugoj cakri gde zaprecujem ljubav prema sebi, stvaram zabrane gde ih nema.. ja sve to jasno razumem.. ipak mi nije lako da prevazidjem ovako nesto mizerno svima osim meni. Ipak ja cu nauciti i prevazicicu ovu i sve druge predrasude, je znam sta je istina. Necu da bezim. Boricu se unutar sebe, jer nema drugog ispravnog izbora!" Meonis je gledao crnim ocima od presirokih zenica u kojima je bila vidna bura volje, kao crveni spiralni uragan. "Dodji, vreme je da savladas glupost straha i predrasuda, stida i svega sto te ogranicava!" Iz njegovog pogleda se ulivala silna volja unutar nje. "Reci mi sta ces uraditi? Sta je potrebno da uradis? Sta to trazim od tebe?" Ona je rekla odlucno "Nikada se vise necu plasiti da dotaknem spajlicu, niti da je pogledam. Srusicu ovu predrasudu koju sam sebi nametnula i oslobodicu se ovih okova i stega, necu vise imati takvih neukusnih, ogranicavajucih detalja unutar srca i duse!" Pruzila je ruku i dotaknula spajalicu, zatim se ponovo slomila u param parcad. Zatvorila je oci i pokusala da prikrije drhtanje ruke i celog tela. "Pogledaj me?" Gledao je nesigurne decije oci, pune stida, straha i silne krivice. "Gospode Boze! Dodji kod mene!" Zagrlio je snazno, zatim je podigao u narucje. "Celo telo ti drhti, a temperatura naglo raste. Zasto zameras sebi? Zar jos uvek nisi sigurna da cinis ispravno? Gledaj kuda te istina vodi to je ispravno!" Gala je jedva govorila od prstiju koji su joj stezali grlo i groznice koja se pojacavala. "Z.. z.. zar tako cinim dobro? Da li je.. to.. zaista.. dobro? Ja.. ja.. ja to.. nisam.. u.. u stanju.. da vidim." On je rekao nezno "Jesi. Ti to jasno vidis i znas unutar srca sta je istina, medjutim ne zelis da dozvolis sebi uzitak. Zar je uzitak teret? Tebi je postao tezi od desetak tona na ramenima.. zasto? Jer imas puno ljubavnika, a zelis jednog? Ili ni jednog? Iluzija! Da li me volis? Sta kaze tvoje srce? Da li volis Ariela? Azreu? Gidara? Roou i El-Evjita? Valhiju? Rea-Niom? Kazdira? Koga ces prvog ostaviti? Trazim da izaberes! Uradi to sta cekas?" Gala je drhtala toliko da su joj cvokotali zubi, a celo telo joj je bilo najezeno. Ariel i El-Evjit su vec par trenutaka drzali u rukama lekove za groznicu, uz punu torbu napitaka. Hteli su da se pojave pred njima, medjutim znali su da nije vreme. "Licemerno je da ne izaberes i ne nacinis selekciju! Ili ako ti je lakse, koga ces ostaviti pored sebe? El-Evjita kome si to obecala, jer ti je zadatak? Ariela koji ti krci trnoviti put i podmece svoju kozu da krvari, svoja ledja da se slamaju? Da li Rea i Gidara koji ce ti dati mir i na kraju odvesti kuci? Azreu, neznu Raidiu koji te stiti? Valhiju i Kazdira koji ce ti ipuniti sve zelje? Koga? I eto ostajem jos ja.. koji nemam nikakvu svrhu, zato pocni cistku od mene?" Gali su tekle suze "N.. n.. n.. ne.. m.. mogu.. necu. Ne.. vi.. vi.. vise." Meonis je mazio po glavi i obrzima, brisuci joj suze. Pruzio joj je papirne maramice i rekao nezno "To su tvoji dragoceni ljudi, voljeni, jedinstveni i toliko divni, da nikoga od njih neces moci da ostavis. Ne dok te ne povrede jako. Da li zelis da te ja povredim? Ili i bez toga odem? Pozeli i bice!" Vrtela je glavom i rekla telepatski ..Ne zelim da odes. Istina je da sve silno volim.. bas sve. Ti znas sve moje strahove i predrasude i u stanju si da me volis? Ali kako?.. Gledala je nasmejane oci pune radosti i volje "Lako! Srcem! Razlozi ega su nevidljivi srcu! Zar si to zaboravila? Hladno ti je i silno drhtis, zaustavi groznicu! Smesta! Sta trebas da uradis da bi prestala? Sta?" Gala je rekla telepatski brisuci lice od suza. ..Da oprostim sebi i pobedim strah koji je zaprecio drugu cakru, znam to.. medjutim.. Gledao je nezno "Da pozovem Ariela? Ili da legnem pored tebe i iscelim te na tezi nacin? Sta ce biti?" Pitala je podozrivo ..Sta to znaci da legnes pored mene? Neces me zgrabiti?.. Meonis je udahnuo i strpljivo odgovorio "Vec sam te zgrabio, to je proslo, kao teska bolest, kao sto ce proci tvoja groznica, zar isto tako? Zaboravi, pozvacu Ariela." Gala je rekla ..Cekaj. Ti zelis da naucim? Samo zato ces leci pored mene?.. On je vrteo glavom "Boze daj mi strpljenja! Pokazacu ti radije!" Legao je pored nje, podvukao ispod sebe i zaklonio ih krilom. Ruku joj je po kratkom postupku stavio na svoju spajalicu i rekao "Zgrabi me! Namesti mi lom i haos, tako da ne znam za sebe? Otvori mi strast koju drzim pod kljucem, da li mozes?" Vrtela je glavom. "N.. n.. ne mogu." Naslonio joj je glavu na svoj vrat i rekao "Zar si zaboravila? Sta ce biti ako mi poljubis vrat?" Pritisnuo je o vrat i rekao "Podseti se! Poljubi me? I uzgred, ne mogu je laz, sve mozes, samo ako hoces! Postoji samo hocu, ili necu.. to znas, zar ne? Poljubi me!" Gala mu je stegnula rukom rame prejako i poljubila ga u vrat, zagrizla nezno, zbog cega se oslobodila silna strast, eksplodirala je toliko snazno da joj se cinilo da izvlaci njen strastveni potencijl, tako da eksplodira odmah za njim. U sebi je mislila, ne valja, ne valja, ovo nista ne valja. Sada ce me zgrabiti za dve sekunde i tu je kraj lekcije. Meonis joj je drzao ruku na svojoj spajalici. "Sta se desava? Sta primecujes? Hoces da se ispravim da posmatras promenu?" Gala je vrisnula "Ne! N.. n.. n.. necu!" Prevrnuo je i kleknuo sa spajalicom blzu njenog lica, dok joj je jos uvek drzao ruku na tom mestu. "Pogledaj!" Gala je vristala telepatski ..Necu! Necu i necu! Ne zelim da vidim, necu nista da znam.. necu da ucim! Dosta mi je svih i svega, sve je to uzalud! Odustajem! Necu ljubavnike! Razumes? Lose mi je, jako mi je lose, hocu da spavam!.. Meonis je rekao mirno "Ako ne pogledas, spojicemo se i to odmah. Sta ce biti?" Otvorila je oci i gledala ga ljutito. "G.. g.. g.. gledam!" Gledala je i osecala pod rukom kako spajalica raste i to do uzasnih razmera. Rekla je telepatski. ..Ti nisi smanjio spajalicu? Zasto? Mislila sam da su svi smanjili.. ali ti nisi?.. On je uzdahnuo "Smanjio sam, ne drasticno, ali dovoljno." Gala je vikala telepatski ..Nije dovoljno! Smanji jos! Zato mi pravi bol.. nije dovoljno!" Meonis je mirno rekao "Koliko da smanjim? Podigni se i sedi. Tako sada mi pokazi, koliko?" Gala je sedela i gledala u spajalicu, zatim svoj stomak. ..Smanji toliko da me ne povredi.. evo pogledaj toliko treba da bude.. zar ne? Kao moj dlan.. to je dovoljno i onda nece izazvati bol. Zar ne mislis da je to dovoljno?.. Meonis se smesio "Evo sada je toliko malo. Dobro, posto je to reseno, dotakni je bez straha i igraj se, ja te necu terati na nista, hocu da me sama zgrabis za spajanje. Dakle?" Podigla je ruku do njegovih ociju i poklopila ih. ..Ti nemoj da gledas, tako ce mi biti lakse.. On je rekao "Dobro, ne gledam. Hajde vec ti je tu ruka, bicu sasvim miran i necu te dotaknuti." Drzala je spajalicu na drhtavom dlanu i posmatrala je, zatim presla vrhovima prstiju preko nje. Toliko jako nezna koza, a vrh je od nejcudnijeg materijala.. tu je pretanka koza, tek kao prozirna opna, a ispod je nesto sto ni jedan drugi deo tela nema. Hmm.. neverovatan materijal.. cudno tkivo.. dok ovde ova pokretna koza moze da prekrije strelasti vrh.. i sa rupicom.. to je u stvari zanimljiv deo tela.. koji sluzi spajanju i uzitku? Samo tome? Trebao bi da se uklapa samnom.. medjutim ako je velik ne uklapa se, ali ovako manje sigurno bi se uklopilo bez bola. Sta je sada lekcija, da shvatim anatomiju? Mozda? Ili bas ocekuje da ga zgrabim? Meni je lose, sve gore drhtim, temperatura mi je barem 39.. ili vise. Strast trazi spajanje. On je zatvorio vise od pola, cak mozda si skoro skroz drugu cakru to jasno oscam.. osecam i Ariela, a tu je i moj carobnjak. Znam da su blizu.. da li nas vide? Pogledala je po sobi nije bilo nikoga. Hmm.. mozda su ispred vrata? Meni se spava, sve jace mi se spava i jako mi je hladno. Dole je bal.. toliko sam zelela da igram.. a mali Avalon i El-Dre nikako ne mogu da dodju do mene, da se igramo na miru divnih decijih igara. Necu da odrastem, zasto moram da ucim ove lekcije? Necu ljubavnike! Meonis je sasvim miran i pusta me da istrazim ovaj deo.. ali tu i nema mnogo da se istrazi. Ova kozica je toliko cudna, veca puno da preklopi sve, ceo ovaj deo sve do gore i onda kada se spusti.. tu ima zilica koja spaja kozicu uz vrh? I ona je nezna.. toliko divnog materijala.. suvo je ni malo vlazno.. i ja sam uvek suva potpuno, zato boli? Hmm.. pitam se kako meni izgleda deo za spajanje? Ja ni to cak ne znam, nikada nisam gledala. Mozda bih mogla jednom nekako videti? Strast.. je deo moga potencijala.. zasto me onda toliko plasi sve u vezi ove teme? Meonis je cisto bice ne uprljano strahom, on sve dobro vidi, prirodno, ja bih volela da budem takva. Jako bih to volela. Toliko je lep.. prekrasno misicavo telo, nezna koza i svetla put, skoro kao moja.. blista snazno. Magnetn privlacni i zahtevni potencijal volje je unutar njega i najneznije milosrdje, koje daje najlepse oblike, prelepi lik i najprefinjeniji izgled.. koji toliko jako volim. I Lesji nosi takvu lepotu, moj Ariel takodje.. a Meonis je savrsenstvo.. ne verujem da neko moze lepse izgledati. Jedino je ogroman, vislji od Kazdira, ja sam tek mrvica naspram njega.. uh.. da sam porasla makar jos deset santimetara ta razlika ne bi bila toliko izrazena. Trebam da gledam spajalicu i istrazim je! Uh.. silno mucenje.
Gledala je pazljivo i skoncentrisala se da primeti sve i konacno razume, da spozna anatomiju i ne plasi se ovog dela tela. Hmm.. ovo je tvrdo, kao stegnuti muski misici toliko jako tvrdo, medjutim nije stvoreno da povredi, vec je zaobljeno i toliko nezne teksture. Ako se ovaj deo uklapa samnom, onda sam ja verovatno unutra ovakvog oblika? Tkivo se spaja i izaziva uzitak, ali i bol. Zasto bol? Zato sto je preveliko? Ili kod mene nesto nije u redu? To je sigurno tako. Ja nisam podesena za spajanje, osecam da nisam. Kod mene unutra nesto ne valja i ta uzasna glupa opna kja ne zeli da nestane kao kod svih drugih zena.. zasto? Samo zato sto imam panicni strah od spajanja? Ali i ne samo glupava opna, vec je strasan bol kada se potpuno spojimo, to je najstrasniji bol koji postoji, slican kao kada mi je ciklus, samo jos intezivnije, toliko jako boli.. zato sto dotakne nesto sto me boli a dodir iznutra? Sta mi je to carobnjak rekao? Zato sto pomeri.. sta pomeri? Jao.. ovaj deo ispod izgleda uzasno ruzno i to je bas uradjeno toliko lose! Zasto smo kao Arhandjelske sile stvorili ovakav deo koji mi izaziva gdjenje? Sve ostalo mogu da gledam i dotaknem, ali ovo nikako. To je semenik, ili slican naziv sam procitala u knjizi.. seme.. hmm.. znaci sluzi da se nameste bebe? Ja necu roditi dete to znam pouzdano, to nije deo moga zadatka.. cak toliko dugo nisam imala ciklus.. hmm.. mozda je i bolje da ga nikada nemam, jer je smrtno bolan. Sta ce se desiti ako povlacim kozicu? Uzitak? Sigurno. Da li ce ga Meonis pokazati, tako da vidim da uziva? Tesko! Jer ko moze da uziva dok ga istrazuju kao zabu na casu biologije? Niko! Ja sigurno ne bih mogla.. ili.. ili.. mozda.. jer meni je sve preosetljivo, pa ja cak ne bih mogla da istrpim ovakvo zagledanje, pipkanje i sve sto mu ja radim.. a stegnuti ga? Oni obicno meni stegnu ruku.. i povlace i pomeraju ovaj deo. Da li to da pokusam? Sta ja u stvari trebam da uradim? Naucim anatomiju? To je svakako najpotrebnije, jer mi izmice. Dobro, sta sam opazila? Da raste.. da je nezno.. da je misic.. da je jos nesto osim toga, skoro bez koze? Ili je najtanjom kozom presvucen vrh? Da je ova pomerajuca koza veca 10 brojeva i da deo ispod grozno izgleda. To nikada necu dotaknuti! Hajde da pomerim kozicu? Wow.. pa ja osecam da mu to izbija strast.. da vidimo jos.. ha! To mu se dakle svidja. Sagnula se i poljubila spajalicu, zatim ga pogledala, ali se nije nista desilo. Pitala se zasto onda toliko polude kada se stavi u usta, kada poljubci ne deluju? To je vljda kao poljubac u obraz i pravi strastveni poljubac, ta razlika, zar ne? Medjutim ja ne zelim da stavim u usta spajalicu. To je cak ni malo privlacna misao. Zasto ih to uzbudjuje, jer postane vlazno? Uz trenje.. ali tu su zubi, a ova toliko tanka koza bi se mogla lako povrediti ostrim zubom. I sada shvatam da je i njima ovaj deo lako povrediv, bas kao meni. Ali.. ja sam sada toliko blokirana, teko je spojiti se samnom. Valhija se povredio.. mislim i Azrea? To silno varanje samo da bi se spojili, koliko je to uzasno! Zasto toliko jako zude za spajanjem? Zasto ne divna duhovna vecita ljubav? Ja to iskreno zelim! To je sigurno zato, sto kao Arhandjelske sile, gore ne mozeo da imamo ovakvo spajanje? Zato sto je ovde u materiji izmenjena percepcija, koja nas buni, izaziva strahove. Moje vaspitanje je skroz pogresno! I moja majka, koja je volela spajanje i lako mogla da zgrabi nekoga.. moj carobnjak mi je to lepo pokazao, medjutim sada prezire sve u vezi ove teme, ja sam verovala da se stidi, ali nije tako? Ne shvatam nista. Jao.. moram da ucim.. hajde da vidimo.. uh.. koliko cu jos dugo morati ovo da radim?.. Pogledala je Meonisovo prelepo mirno lice sa zatvorenim ocima i pitala se da li meditira i pusta je da istrazuje na miru? Meonis je otvorio oci sada tamno plave bas kao Arielove i pogledao je radosno, smeseci se prema njoj. "Vise me se ne plasis? Zar ne? Ne plasis se moje spajalice?" Odgovorila mu je telepatski, jer je drhtala i znala je da nece moci da izgovara dobro reci. ..Ne plasim se vise. Verujem da sam zapamtila anatomiju i vise se necu nadam se plasiti da tu stavim ruku. Vidis, drzim taj deo bez straha! Da li je onda gotova lekcija?.. Meonis se nasmejao glasno. "Sta ti mislis? Da li je gotova? Nemas vise nista da naucis?" Gala se smrcila i namrstila. "Imam jos puno toga da naucim, ali dota je za danas? Naucila sam puno toga, zar ne mogu sutra ostalo da ucim?.. Rekao je mirno "Nisi me zgrabila za spajanje, sto je cilj ove lekcije. Dakle? Kako ce izgledati kada me ti zgrabis? Iniciraj nase spajanje!" Gala je promucala, drhteci sve jace "Spa.. spa.. spajanje?" ..Necemo se valjda opet spojiti? Ali rekao si mi da je to gotovo! Rekao si.. On je rekao mirno "Gototov je deo u kome sam ja tebe zgrabio za spajanje, sada si ti na redu da mene zgrabis! Kako ces to uraditi?" Ona je odgovatala telepatski ..Nikako! Ja ne zelim da te zgrabim, zar ne cujes? Znaci gotova je lekcija? Ti me ne mozes naterati da te zgrabim.. zato je gotovo, jer te ja necu traziti za spajanje! Razumes?.. Oci su mu se naglo izmenile, sila volje je zablistala, zenice se rasirile i krenule da sevaju munjicama. "Ako me ne zgrabis, ja cu tebe zgrabiti i to bas onako kako ne zelis i prezires, najgrublje moguce. Jasno? Dok ti mene mozes na najnezniji nacin privoleti na spajanje, zato kreni i zavedi me." Slomila se potpuno ..Lose mi je! Ne mogu sada, molim te.. isceli me..ili ne moras dozvoli mi da spavam.. mucis me!.. Meonis je rekao odlucno "Eksplozije ce te isceliti. Ne trebaju ti lekovi, niti bilo sta drugo, sama ces se isceliti pomocu orgazmicnih eksplozija. Kreni, namesti mi lom da te pozelim za spajanje!" Gala je bila ocajna. ..Znaci ipak ovo vodi tome? Ti si me prevario! Znala sam da ces me zgrabiti, da nece biti samo lekcija.. prezirem muski rod.. sve prezirem! Dosta! Necu vise nikoga da vidim i hocu da spavam.. ne mogu vise!.. Htela je da se okrene i legne. Pogledala je ruku sa obmotanom zlatnom zicom i porazeno shvatila da se ne moze teleportovati nigde. Opet sam ne mocna.. mrzim taj osecaj.. eto to bas mrzim. Znam da ne smem koristiti ru losu rec, ali je to istina! Hocu da pobegnem u san makar.. Meonis je zaustavio njen beg i stisnuo je uz sebe, zatim joj podigao glavu, spustajuci se do njenog licaa, poljubio je nezno. "Volim te ludo dete, silno te volim. Pomocicu ti da se iscelis, da naucis. Pozeli da me zgrabis? Nemoj da vices ne mogu, jer je to laz! Reci mi zasto neces ni da pokusas? Ja cu te svakako zgrabiti za spajanje, vec sam.. zar ne bi bilo bolje da naucis? Tu stavi ruku i pokusaj? Poljubi mi vrat i namesti mi lom?" Zavio joj je ruku oko spajalice, stiskajuci i povlaceci napred-nazad. "Gledaj sta radis." Podigao se jos vislje, tako da je dok je sedela spajalica bila blizu njenog lica. "L.. lo.. lose mi je!" Prsti sa dugim kandzastim noktima, preko kojih su bili meki silikonski stitnici, su je milovali po licu, zatim usnama. Otvorio joj je usta prstima i stavio spajalicu, sto mu je izazvalo silnu strastvenu eksploziju. Gurnuo je pritiskom sasvim dole na jastuke. Uskoro se Gala gusila, a Meonis umirao od srece. "Polako.. tako je moje milo dete.. polako.. necu te ugusiti.. jos.. jos malo.. to je najlepse sto postoji." Odmaknuo se malo dok je pozar stasti zahtevao spajanje. Gala je takodje gorela snazno i imala prejaku zelju, protiv koje se borila svom snagom, uz to groznica je lomila, ali je znala da se nece izvuci i da je upravo ceka spajanje. "Hocu da sama stavis u usta spajalicu. Hajde, necu da cekam, uradi to odmah! Cujes?" Snazna volja koja ne trpi pogovore i preterno jaka strast su je zgrbile u kandze. Nije bilo svrhe, niti mogucnosti za borbu. Uradila je sto trazi, bez entuzijazma. "Tako je moja lutkice.. to je divno. Jos jednom.. tako. Ponovo. Vrela si.. toliko jako divna.. ovo je najlepse.. od svega.. ovo cemo.. uvek da radimo.. uvek." Galini zubi su cvokotali i plasila se da ga ne povredi, medjutim kako da mu objasni? Meonis se odmaknuo malo i podigao joj glavu ka sebi. "Ovo je.. toliko uzbudjujuce.. najlepse.. od svega.. osim spajanja.. ustvari.. u istoj ravni.. sa spajanjem. Prvi put.. sam.. ovo iskusio." Tesko je disao a strast je bila nemoguce snaznog inteziteta i nije dopustala protok misli, samo osecaja. Meonis joj je stavio bocicu vilovnjackog ulja u ruku i rekao "Namazi me!" Gala je uradila sta trazi drhtavim rukama. Ostavio je bocicu u vazduhu, koja se polako naginjala i curila preko njegove spajalice na Galine grudi, zatim nestala. Meonis je utrljavao ulje po njenom telu, dok su mu ruke bile provodnici strastvenog uzitka, od koih se njeno telo izvija i sve vise sprema za spajanje. Osetila je pritisak spajanja, zatim bol, sto je izazvalo silnu vrisku. Meonis je poljubio, pomerajuci se polako. Konacno se umirio i iscelio joj bol. Gala je drhtala, bila je vrela i vrtelo joj se u glavi, dok je strast vrila unutar nje. Meonis je rekao "Pogledaj me?" Zastao joj je dah od lepote cistog srca, hipnotisuci, prekrasni pogled, koji doziva svetu vatru, magnetno je privlaci i otvara. Gala je eksplodirala trobojnim svetlom, bez svoje volje. Zatim osetila pomeranje navise, koje proizvodi silni uzitak. Meonis joj je stavio prst na usne "Ssss.. tiho. Ovde smo.. bezpravno.. tajno.. secas se? Ssss.. tako je.. sss.. tiho. Uskoro ces.. eksplodirati.. orgazmom. Hocu.. da posmatram.. tvoje oci.. Gospode.. silna lepota!" Poljubio je dok se grcila uz njega, da prigusi silnu vrisku. Posle desetak eksplozija Meonis je gledao najlepsim pogledom cistog srca, pomesan sa silnom strascu. "Sada.. cemo.. se spojiti.. potpuno.. uz moju eksploziju.. pripremi se! Gledaj me. Ne plasi se. Toliko mala.. spajalica.. te nece.. povrediti.. bice.. bezbolno.. samo za uzitak." Podigao je uz sebe, naslonio joj glavu na svoj vrat da ga poljubi i stisnuo snazno u zajednickoj eksplozii su se srusili dole na krevet.
Gala je jos uvek drhtala i imala temperaturu kada su konacno smirili ritam srca i ustalili disanje. "Boze koliko si slatka sa rumenim obrazima i zacakljenim ocima u kojima blista cisto srce Raidie. Reci mi.. da li je bilo strasno? Da li ti je ovo spajanje bilo teret?" Gala se trgnula i zamislila se. Zaista je bilo jako lepo, silni uzitak. Zasto onda toliko ne zelim spajanje? Meonis je gledao pazljivo "Zasto ne zelis spajanje, ako je bilo divno i uzitak? Zasto moja prelepa, medena, nezna sveta vatrice? Zasto?" Nije znala sta da kaze, a drhtanje joj je postalo snaznije. ..Ne znam zasto. Iz straha i predrasuda, iz pogresnih uverenja.. zato? Mislim uvek da bih bez ljubavnika bila puno, puno sretnija. Da li bi ti bio sretniji bez mene? Da me nisi upoznao bio bi u miru i nikada ne bi osetio bol tuge, zar ne? Ja sam vam donela samo zlo, zao mi je.. On je frknuo "Bilo-proslo! To je ne vazno, nema za mene vise znacaja. Nisi me trajno ostetila. Postao sam imun na tvoje ostre kandzice. Pomirio sam se sa cinjenicom da me ne zelis. Medjutim sada shvatam da sam pogresio, jer me ti silno zelis, jasno to osecam. Koliko god da se boris protiv toga, jako, jako me zelis, zar ne?" Gala je cutala. ..Ja ne zelim ljubavnike. Ali te zato silno volim, odusevljavas me.. ne znam kako to da objasnim, ali ja ti se divim. Ti si uzviseno bice, cisto, snazno.. prelepo. Ariel kome pripadam i zato ne mogu drugacije nego da te silno volim.. i zelim, jer mi otvaras magnetno strastveni potencijal i ja te zelim bez svoje volje.. to znas?.. Pogledao je ostro "Ja hocu da me zalis svojom voljom! Pozeli me sada! Pokazi mi zelju?" Rekla je zacudjeno "S.. s.. s.. sada?" ..Ali malo pre smo se spojili? Zar nije dosta? Necu da ti pokazem zelju, jer ces opet poludeti, pa.. ja to necu izdrzati i zaspacu.. vec mi se jako spava. Sto me mucis? Svi me isto tako muce, zar moras i ti?.. Rekao je ostro "Znam da te svi na isti nacin, kako kazes muce, medjutim ti takodje svakome odgovaras na isti nacin i boris se protiv uzitka. Zasto? Zar ne bi bilo bolje, bezbolnije da se prepustis? Jer svako ko je resen da te zgrabi nece posustati, narocito ne ja. Zato.. pozeli me! Odmah. Jer cu te inace ponovo zgrabiti." Gala je odgovarala telepatski namrstenog lica ..Opet? Opet ces me zgrabiti? Suludo! Hoces da me ubijes? Lose mi je zar ne vidis? Eksplozije mi nisu pomogle.. mucis me. Ako te pozelim tek onda ces me sigurno zgrabiti to znam sigurno. Meonis zar hoces da se posvadjamo? Naljuticu se na tebe jako! Zasto to radis? Zasto?.. On je rekao potpuno promenjenog izraza, milostrdnih, neznih ociju. "Imam razloga sto to radim. Ne licnih razloga, vec sledim nalog Izvora Zivota. Hoces da ucis kasnije ovu lekciju?" Klimnula je glavom sa olaksanjem, a Meonis se nasmejao gasno. "Dobro, dobila si odlaganje ispita. Medjutim to samo znaci da cu ponovo morati da te zgrabim kada se najmanje nadas. Razumes? Nemoj da kmecis posle, jer cemo raditi sve iz pocetka. Ja sam zeleo da veceras zavrsimo sve po redu, ali to nece ici, zar ne? Dobro.. onda.." Cuo je njen telepatski glas ..Sve iz pocetka? Ali zasto? Pa napredovala sam.. pogledala spajalicu, shvatila sam anatomiju.. cak sam te i poljubila i to onako uzbudjujuce neprijatno, od cega se skoro ugusim. To je jako frkovito.. ne volim.. tako da te poljubim.. ali ti to silno volis i jako ti je uzbudjujuce?.. Meonis je gledao blistavim ocima punim volje i strasti. "Ovo je prvi put da sam probao tako nesto i verujem da nista osim spajanja nije toliko jako lepo i uzbudjujuce. Odusevljen sam takvim poljubcem. Hoces da mi to ponovo uradis?" Gala ga je gledala zgranuto "Ne!" ..Necu! Ja ne bih vise nikada.. nikada! Meonis lose mi je i spava mi se, plasis me tim strastvenim pogledom.. molim te.. On je prekinuo "Sta te plasi? Sto ces uzivati u eksplozijama? Sta reci mi?" Ona je rekla slomljeno ..Ne mogu vise da pricam o tome.. drugi put. Stvarno mi je jako lose, pocinje i glava da me boli. Meonis.. zar ne osecas koliko mi je lose? Pusti me da spavam.. Okrenula se na drugu stranu i sklupcala. Ariel i El-Evjit su se pojavili ispred Meonisa. Ariel mu je bez reci pruzio bocicu sa lekom. Zatim jos dve druge i rekao telepatski. ..Bilo je dosta. Nemoj da preteras. Slomices je sasvim, ne moze vise da izdrzi, zar ne vidis? Ovo je napitak za temperaturu, a ova druga dva a glavobolju, neka izabere koji voli. Hoces da postanem nevidljivi, ili da joj se prikazemo?.. Meonis se smesio prema njima "Kako god zelis. Ja sam zavrsio lekciju. Carobnjace, bilo ti je tesko da nas gledas, zar ne?" El-Evjit ga je gledao ostro, dok je kratko klimnuo glavom bez reci. Presao je sa druge strane kreveta i povukao Galu prema sebi. Zaprepastio se koliko drhti i gori. "Meonis, ti nemas srca? Ona ima barem 40 temperaturu, u groznici je, a ti je mucis da uci u ovom stanju? Nepotrebno surovo!" Uzeo je Galu u svoje krilo i gledao kako sanjivo otvara oci, prelepe nevine, toliko divne. Nasmesio joj se. "Moje prelepo dete, sada ce ti biti bolje. Nagnuo se i zgrabio flasicu iz Meoisve ruke, zatim rekao "Popi naiskap! Hajde mila bice ti odmah bolje." Gala je poslusno pila, medjutim polako. Posle par gutljaja je zastajala i pravila pauze. Konacno je skoro sve popila. Ariel je stajao pored njih i gladao je najlepsim pogledom koji oduzima dah. Sagnuo se i poljubio joj celo. Zatim seo pored njih i poceo da je miluje po kosi. "Sve ce biti dobro. Meonis ne shvata bolest, osim toga namerno te je drzao u ovako losem stanju sto duze, da bi naucila vise, jer je potrebo. Nas dvojica imamo fanaticnu potrebu da sledimo upute Izvora Zivota, verujem Azrael je ima jos jace izrazeno. Gala je okrenula glavu i zabrinuto pogledala Meonisa. ..Meonis? Neces biti tuzan?.. Pruzila mu je ruku, a on je prihavatio smeseci se. Priblizio se i seo skupljenih nogu iza i izmedju njih, nagnuo se i poljubio je nezno, na silnu El-Evjitovu nesrecu. "Volim te najsnaznijom mogucom ljubavlju. Necu biti tuzan, sretan sam, sretniji nego ikada. Dala si mi svoju svetu vatru, uzitak, cak sam otkrio novu vrstu uzbudjujuce lepote. Spojili smo se u najdivnijoj, strastvenoj ljubavi. Nemam zasto da budem tuzan. Suprotno moja prelepa vatrena Raidia." Ariel je posmatrao carobnjaka, imao je strasnih problema sa njim, on je jedva preziveo da gleda kako se spaja sa drugim. Atriel mu je neprekidno pricao da Meonis ima zadatak i da je ne bi zgrabio samoinicijativno. Par puta je morao da ga uveze energetskim pantljikama, cak i da mu zapusi usta, jer je imao ubilacki bes. Osecao je kako pocinje da besni iznutra i kida se. Stegnuo mu je saku i pogledao ga nezno. ..Nemoj molim te? Meonis joj nije prisao jako, jako dugo. Smiri se, ti nisi jedini njen ljubavnik.. Pozalio je sto je izgovorio poslednju recenicu, jer se suludi bes pojavio u njegovim ocima. Naglo je ustao, a Meonis ga je pogledao zacudjeno. "Zelis je samo za sebe? Iluzija!" El-Evjit je rekao ljutito. "Ne prilazi joj vise. Niko joj nece prici, ne mogu i necu to da dozvolim! Ona je moja, samo meni pripada. Ona je deo mene deo moje duse. Ne zelim da je delim! Jedva sam preziveo vase spajanje! Ja cu joj biti ucitelj, ne treba joj drugi, niko sem mene!" Krenuo je krupnim koracima sa Galom u narucju i izasao kroz vrata, ne slusajuci Meonisov odgovor. Meonis je gledao Ariela "Kreni hitno za njima. Imam osecaj da ce je namuciti. Idi ja cu doci kasnije." Ariel je krenuo, zatim se vratio. "Nema ih. U hodniku nisu, izasao sam kroz vrata. Ne razumem gde su zbrisali? Nije spojen sa Room, medjutim ne znam da li je naucio da teleportuje vise osoba, znam da ume sebe.. hmm.. gde da krenem?" Meonis je slegnuo ramenima. "Ovo ne valja. Moze da je povredi to znas, zar ne?"
El-Evjit je izneo Galu u dnevnu sobu, zatim ih teleportovao u Kazdirov zamak. Gledao je pazljivo i shvatio da je zaspala. Spustio je na krevet, pokrio dobro, zatim krenuo u kupatilo. Pustio vodu u kadu, skinuo se i cim se kada napinila otisao je po nju. Usao je zajedno sa njom u vodu. Gala je otvorila sanjivo oci i pogledala ga toliko divno, da mu je srce zaigralo. "Okupaces me? Mmm.. pospana sam.. meni se jos spava. Nisi.. nisi spojen sa Room? Zasto?" On je uhvatio za vrat i protrljao ga palcem, stezuci grubo. "Prevarila si me. Gledao sam kako se spajate.. umirao sam od bola.. besa.. ljubomore. Imao sam potrebu da ga ubijem.. da tebe raskomadam.. Rooa to nije mogao da izdrzi, povio je rep kao i uvek i pobegao iz mene. Zasto si mu dozvolila da te zgrabi? Naucila si kako da uzbudis muskarca? Da li ti se dopalo? Suze ti sada nece pomoci! Rekao sam ti da ne budes sa drugim, zar nisam?" Gala je rekla slomljeno "Znaci ti ces me muciti ponovo? Sta god da kazem sve jedno je. Necu da ti se pravdam, jer nemam sta. Ne zanima me sta mislis, jer te nisam prevarila niti sam ucinila greh. Resio si da me unistis, zato je sve jedno sta izgovorim, jer me neces cuti." Zatvorila je oci i naslonila se na njega. El-Evjit je povukao bradu nadole i poljubio je jezikom, sto je jedva istrpela. "Da li su Meonisovi poljubci sladji? Draza ti je njegova spajalica u ustima? Zasto si me prevarila, zasto si bila sa drugim? Zasto me nisi zvala? On ti je ucitelj, ne ja? Njega si izabrala da te uci? Ne mogu to da podnesem!" Pogledala ga je ljutito i krenula da ga osamari, medjutim on je zaustavio i stisnuo zglob toliko jako da je vrisnula. "Sreca da sam te sprecio, jer da si uspela da me osamaris, nokautirao bih te. Ja nisam fino vaspitani plemic, niti jedan od tvojih ljubavnika koje vodis na uzici. Duso moja ja sam cisto zlo.. a vreme je da otkrijes koliki podli demon iz pakla umem da budem! Ne daj Boze da me ne poslusas i ne ucinis odmah sto zapovedam. Igracemo se jako zanimljive igre, u kojoj sam ja apsolutni gospodar, a ti tek moja igracka, poslusna i samo meni posvecena. Potpuno podredjena meni. Jasno? Svaka neposlusnost ce kaznjavati skupo, a naredna duplo skuplje. Pazi da ne nacinis gresku!" Gala je rekla umorno "Carobnjace.. hajde da se igramo kasnije? Jako sam umorna.. nije mi dobro.. i ljutis me. Nece valjati da se sada bilo sta igramo, bice silnih zrtava i niceg dobrog.. zar ne shvatas? Strpi se mucices me kasnije." On je rekao ostro "Tisina, nemas dozvolu da izustis ni jednu rec. Ako zelis da mi se obratis prvo moras da trazis dozvolu. Jasno?" Gala je rekla zaprepasteno "Ti si poludeo sasvim? Dozvolu da.." On joj je grubo zapusio usta i rekao zlobno "Vec si prekrsila moju odredbu? Kako da te kaznim? Posto je prvi put imaces blazu kaznu, otvori usta." Gala je drzala glavu skrivenu do njegovog vrata i cutala. On je iskrenuo malo preko svoje ruke i prislonio prste dole. "Hoces me slusati?" Krenula je da se otima i vice, zatim vrisnula od silnog bola. "Hoces me slusati?" Vristala je "Hocu, sve cu slusati prekini.. molim te?" On je rekao hladnim, jezivim glasom "Obecaj, zakuni se da ces me sve slusati! Zakuni se odmah ili cu.." Ona je vikala "Zaklinjem se slusacu! Molim te nemoj! Umrecu ako.." On je pomerio prste vani, a Gala je pocela da place neutesno. Zagrlio je i mazio po glavi. "Ssss.. necu vise. Slusaces me, zar ne? Budi mi poslusna i nikad vise to necu uraditi. Dodji, okupacu te. Skinucu ti poljubce i dodire drugog coveka. Ssss.. ne placi, ti ces biti dobra, neces mi se vise suprotstavljati, zar ne?" Gledao je zatim viknuo "Odgovori mi?" Trgnula se i jos jace pocela da place. "Necu." Rekla je jedva kroz suze. El-Evjit je trljao prelepim mirisnim sredstvom za kupanje sa mirisom cimeta. Okupao je celu bez reci, zatim je izasao iz kade i obrisao se, zavio peskir oko struka i doneo veliki tamno plavi peskir u koji je umotao, zatim odneo do plakara. Upalio je svetlo i spustio da stoji na klupici ispred stocica za sminkanje. "Kazdir se nije salio, prepravio je ovaj zamak za tebe i nije izostavio ni jedan jedini detalj. Prepuno je najlepsih balskih haljinica, svilenog vesa i cipkanih carapica, neglizea.. svega sto tebi odlicno pristaje i sto ti se svidja. Bezbroj prelepih cipelica, zlata i dragulja, cak i napitaka.. neverovatno.. kao da sam u svome zamku, osim sto sam ja mesecima kupovao i gradio pripremajuci se za tvoj dolazak. Silno si voljena, svi te zele. Medjutim ti si moja, samo moja! Pogledaj drugog i ubicu tebe i njega. Jasno?" Gledao je kako drzi zapusene usi sa namrstenim licem i skinuo joj grubo ruke sa glave. "Igras se sa mojim strpljenjem? Hoces ponovo da ti.." Ona je viknula "Necu! Jasno, jasno mi je. Ali ne volim.." On je rekao zlobno "Da li sam ti dao dozvolu da pricas?" Gala je podignula dva prsta i gledala ga ljutito. On se nasmejao od muke. Seo je i povukao u svoje krilo. "Reci moje ludo dete?" Ona je rekla namrgodjeno "Ne pricaj o ubistvima, dobro? Zar me ne volis? Ne volis nasu bracu? Zasto si toliko zli prema meni? Ja nisam htela Meonisa, nisam htela nikoga, to znas? Kako sada da te sprecim da me mucis? Da li mogu? Stavio si mi ovu groznu zlatnu zicu oko ruke ne mogu da se teleportujem, ne mogu da te savladam, puno si jaci.. onda kako?" On je rekao "Nikako. Znam da nisi u stanju nikoga da savladas, ali mogla si da me zoves.." Ona je rekla vatreno "I da gledam kako se moja braca medjusobno tuku? Nikada! Pre cu ti dozvioliti da me ubijes nego da pozovem svoju bracu! Zar ne znas da bih umrla od patnje da to vidim? Da nekoga povredis, ili oni tebe, to je gore od svega. Hoces da me mucis, evo prepustam se. Ne mogu vise, razumes, slomices me sasvim." El-Evjita je ovo jako zabolelo. Zagrlio je bez reci i stegnuo prejako. Ocesljao je bez reci i obukao najlepsi ves, podvezice, neglize i cipelice. Ustao je ponovo i doneo sampanjac, uz kristalne case sa nozicom, zatim ga otvorio i sipao. "Nazdravicemo poslusnim, odanim zenama." Gala je podignula prste i sacekala odobrenje da prica. "Nazdravicemo ljubavi i istini. Neznim ljudima cistog srca i razumevanju koje se javlja unutar dobrote." On je rekao ostro "Ispi, naiskap!" Uzdahnula je i popila deo, pila je polako, a on je cekao strpljivo, zatim joj dosuo jos jednu casu skoro do vrha. "Popi. Docicu za minut. Ne daj Boze da mi zbrises, bice jako gadno. Razumes?" Nestao je, a Gala se pitala gde ide? Ustala je i pocela da razgleda haljinice, zatim zastala. Razmisljala je ako ostane on ce je muciti jako, ako pobegne makar ce imati nadu da se spasi i promeni nesto. Izletela je vani sa druge strane plakara i prosla kroz jednu strogouredjenu dnevnu sobu, zatim u mali hodnik. Uhvatila se za kvaku, kada je ugledala Vardne kako izlazi iz kupatila sa stakama u prelepom svilenom crnom ogrtacu. Zaprepastila se koliko je jako visok, tu negde blizu Kazdira. On je gledao zacudjeno "Ti nisi na balu?" Gala mu je prisla i nasmejala se "Bilo mi je lose, dobila sam groznicu pa me je moj carobnjak ukrao i doneo ovamo, okupao me je i obukao, ali ja mu sada bezim.. hmm.. jer nije dobre volje.. ima potrebu da me muci. On jos nije zavrsio sa svjim strahovma.. a Ariel se sigurno brine gde sam. Hoces da ti pomognem do kreveta? Oprosti mi, ja brbljam, a ti stojis povredjen, dodji pomocicu ti?" On se osmehnuo "Ne treba mi pomoc, ali oticicemo do moje sobe, tamo je Lesji, on ce ti pomoci. Dodji." Odmah pored su bila vrata od spavace sobe. Lesji je odusevljeno skocio cim je ugledao. Zagrlio je i iznenadjeno rekao "Nisi na balu? Kako to?" Gala mu je sve ispricala i dodala telepatski detalje koje njihov gost nije bas morao da cuje. Lesji je gledao zabrinuto. "Ti sigurno znas da mu ja necu dozvoliti da ti naudi?" Gala je rekla "Znam, jeko to dobro znam, medjutim Lesji, ja vam necu dati da se svadjate, niti povredite jedan drugoga.. molim te neces praviti jos veci lom? Slomicete mi srce ako bude frke izmedju vas. Razumes?" Lesji je rekao "Razumem jako dobro. Sacekaj, sedi tu. Donecu ti iz plakara neprozirni ogrtac, jer ovo je opasno provokativno, jedva sam miran pored tebe." Gala je pocrvenela i brzo sela u fotelju. "Ja.. nisam znala da se sve providi.. nisam mislila.. hvala ti." Vartdane je gledao ostro "Imas problema sa zlim carobnjakom? Nije se promenio?" Gala je rekla tuzno "Jeste, jako se promenio, ali ga je ljubomora vratila ponovo na stranputicu. Ima ubilacki bes i zelju da me jako povredi, ali ja se ne plasim da se borimo, nego musko-zenskih stvari.. samo toga.. ne znam kako da ti objasnim to. Ti.. nisi imao zenu.. i ja nisam vesta da ti predstavim cega se plasim. Ne bih da pricam o tome." Vardane je rekao tiho "Da li se plasis toga?" Gala je rekla "Da, jako.. i to me muci, jer ne zelim da je tako." Rekao je blago, skoro nezno "Ti si toliko divna, cistog srca, cudim se da ima zelju da te povredi, to znaci da je jako los iznutra, mozda nepopravljivo los. Ja nisam potpuno dobar, ipak ne bih mogao da povredim nekog toliko divnog.. nikada.. nikada to ne bih mogao." Gala je rekla "Ljubomoran je na nasu bracu koja me jako vole i zele, traze moju paznju i poljubce, a on zeli da sam samo njegova. Da li to razumes?" Vardane je klimnuo glavom "Razumem. Shvatam sta su musko-zenski odnosi, kako ti to zoves, jer su robovi medjusobno pricali sta su Agzardem od njih ocekivale, tako da znam. Nisam imao iskustva, ali sam cuo price o tome." Gala je znatizeljno rekla "Sta su one trazile od svojih robova?" Zatim pocrvenela i rekla brzo "Izvini, nemoj to da mi kazes, zaboravi da sam rekla tako nesto glupo. Nekada zaprepastim samu sebe! Oprosti mi?" Vardane se nasmesio "Nije mi problem da ti kazem. Trazile su da ih zadovolje na razne nacine.. hmm.. moje srodnice su vatrene ljubavice, sadisticki nastojene, to je dodatni razlog verujem sto su im izumrli partneri, jer barem meni to ne bi odgovaralo. Vise bih voleo neznu zenu kao sto si ti."
Gala se sledila. "Ne, ne ja! Bilo ko samo ne ja! U mene je zaljubljeno i zeli me jako puno ljudi.. to je moja propast, svo zlo kome podlezem. Sta god radio, nikako ne smes da se zaljubis u mene. Toliko je divnih i dobrih vila, pa i sve Agzardem nisu iste i ne zele isto. Nova kraljica Megatje recimo.. verujem da je puno neznija od drugih i vec se drasticno promenila zbog ljubavi prema Hitje. Objavili su veceras svoje zaruke, to je prekrasna vest." On je rekao "Jos nisam zaljubljen u tebe, ali je izvesno da mi se jako dopadas, samo ne znam na koji nacin. Ti si kao svez vazduh i najlepsi dragulj ujedno." Pokazao je zmaja od opala koji mu je namestio Azrea "Ovaj Opal je manje lep od tvoga svetla.. a on mi se silno dopada." Gali se nije svideo smer u kome ide razgovor zato je brzo rekla "Da li ti nesto treba? Da li si zedan, gladan? Bilo sta, pomocicu?" On je rekao razmisljajuci "Mogu popiti nesto, nisam bas zedan nego mi se pije nesto ukusno, bilo sta?" Gala je prisla velikom stolu i pogledala u sanduk sa napitcima, zatim izabrala dve bocice, kada joj se zvrtelo jako u glavi, zato se uhvatila za sto. Mislila je zasto sada? Popila sam casu i jos mrvicu sampanjca, to nista ne valja. Cinilo joj se da ce pasti dole i trudlila se da se sabere. Glupavo sam se ponadala da mi nista nece biti.. ali nije tako. Vardane je pitao "Nije ti dobro? Jako si bleda. Sta se desava, izgledas kao da ces pasti?" Gala je rekla "Vrti mi se u glavi.. mozda i padnem.. nadam se da necu. Procice." Medjutim nije prolazilo, a oci su joj se sklapale, kolena klecala. Drzala se za sto i klizila dole. Vardane je ustao sa stakama i prisao joj. Uzeo je u narucje, a stake su mu pale dole. "Ne smes.. Vardane. Spusti me.. otvorice ti se rane.. ja.. mogu i sama.." Prva fotelja je bila tu blizu na korak od njih. On je odneo i spustio, zatim se vratio po stake, podigao ih i prisao joj. "Ne brini ja sam izdrzljiv, a na bol sam navikao, ovo je nistavno." Seo je na naslon fotelje i posmatrao je. Gala je imala zatvorene oci i rumene obraze, teze je disala sklupcana u fotelji izgledala je kao dete. Vardane je gledao. Prozirni neglize nije sakrivao nista, zato se divio i prvi put izbliza gledao prelepo zensko telo, upakovano u nalepsi ves, sa velikim satenskim masnama, podvezicama i perlicama, uz cipkicu i najzavodljivije detalje. "Toliko si lepa.. sve na tebi je predivno. Drugacija si od Agzardem.. manje misicava i manja si, dosta uza i sa vecim grudima.. hmm.. nemas krljust, bas kao ja. Kosa ti je prekrasna svetla i trobojna.. da li.. da li smem da je dotaknem?" Gala je klimnula glavom, a on je uhvatio pramen kose i provukao ga kroz prste, zatim je pomilovao po glavi. Milovao je dugo, nije mogao da prestane odusevljeno. "Nikada nisam dotaknuo nista mekse i lepse." Bojazljivo joj dotaknuo i pomilovao obraz, zatim se nasmesio. "Toliko si divna na dodir. Nije cudo da su svi zaljubljeni smrtno u tebe, pa i Lesji. Pricao mi je prekrasne, zanimljive dozivljaje iz vaseg detinjstva i mladosti." Lesji je usao zajedno sa El-Evjitom, koji je prostrelio ubilackim pogledaom Vardane. "Sta se to desava ovde?" Vardane je rekao "Pozlilo joj je, ja sam je doneo ovamo kada je skoro pala dole. Vrti joj se u glavi.. ne znam sta da radim?" Lesji im je pritrcao. Pogledao je Galine oci odizuci joj kapke i rekao "Pila je alkohol? Dovraga zasto? Vardane, otvori pojas i razgrni ogrtac? Prokrvarila ti je rana! Stao si na slomljenu nogu? Da li si u bolovima?" Vardane je rekao "Nije strasno, prezivecu." El-Evjit ga je gledao sa postovanjem. "Oprosti sto sam tako reagovao. Pomogao si joj bez obzira na svoj bol? Ali.. imas visestruke prelome i jezivo velike rane.. kako si se usudio?" Vardane je rekao "Taj bol je nistavan. Ziveo sam sa njim i puno vecim bolom godinama. Ne secam se dana bez bola." El-Evjit i Lesji su ga gledali zacudjeno sa silnim postovanjem. Lesji je uzeo svoju torbu i stavio pored Gale na mali stocic. "Dodji Vardane, pomocicu ti do kreveta." Vardane je rekao "Ako ti ne smetam ostao bih.. zanima me sta ces raditi?" Lesji je rekao nezno "Ne mogu da joj pomognem puno, dacu joj napitak za razbudjivanje, ako uspem i mirisljavu so.. nemam nista drugo ovde. El-Evjit nisi smeo da joj dajes alkohol jer je alergicna. Samo da prihvati i popije napitak koji nudim, a sanse su male." Uzeo je flsicu odvrnuo je i zatrazio od El-Evjita da mu doda cistu casu sa stola. Usuo je dva prsta tecnosti i pozvao Galu. "Hajde mila ispi ovo?" Ona je vrtela glavom. Lesji je ubedjivao, ali nije vredelo. Gledao je nemocno. El-Evjit je rekao "Ja cu joj dati napitak na svoj nacin." Podigao je i seo sa njom na fotelju, uzeo napitak u usta i zapusio joj nos, zatim je poljubio, dajuci joj tecnost, bez prolivanja. Gala se zagrcnula i kasljala, braneci se slabasno je kmecala. El-Evjit se smejao i vreto glavom. "Lesji da ti nisam obecao da je necu muciti i da cu biti nezan.. bilo bi gadno izmedju nas dvoje veceras. Imam potrebu da je rastrgnem u komade." Vardane ga je gledao zacudjeno "Ali zasto? Sta je uradila? Nesto zlo? To ne mogu ni da zamislim." El-Evjit je rekao "Ja sam zlo.. prokleta dusa. A ona nije zgresila.. ustvari jeste jer me nije pozvala da je odbranim od Meonisa. Kaze da ce dozvoliti najgora mucenja samo da se njena braca ne svadjaju i ne povrede medjusobno. Sto oni ni nece uciniti.. ali ja hocu." Vardane se cudio "Da je odbranis od Andjela belih krila.. ali zasto? Sta joj je ucinio?" El-Evjit je rekao namrgodjeno "Zgrabio je kao zenu u krevetu, znas sta to znaci, zar ne? Dobio je nalog da je nauci lekciju, medjutim meni je skoro pozlilo od ljubomore, zeleo sam da ga ubijem. Ariel me je sprecio srecom. Veceras sam povratio svoju negativnu stranu.. postajem sve vece zlo. Ne valja." Lesji mu je nezno rekao "Oprosti mu i oprosti njoj, ma da verujem da njoj i nemas sta da oprostis, osim mozda umisljenih grehova, zar ne?" El-Evjit se nasmejao tuzno "Tacno. Medjutim ti umisljeni grehovi me muce i jako me unistavaju iznutra, postajem demon dok mislim na njihovo spajanje. Ludak koji ce je povrediti." Lesji je rekao ozbiljno "Ja ti necu dozvoliti da je povredis. Ona je tek nevino dete, koje ne zeli jubavnike, zar to ne razumes? Zasto ste je opteretili time? To je greh. Ja je takodje volim silno jos od detinjstva, pa je ne bih zgrabio, suzdrzao bih se, jer znam da nije spremna za ljubavnu igru." El-Evjit je rekao promuklo, suznih ociju. "Znam to.. to me takodje muci. Znam da nije spremna, medjutim svi je zele.. toliko njih bi hteli da je samo njihova.. ja najvise od svih. Ne mogu da je delim! Umrecu ako je jos neko dotakne! Necu vise da pricam o tome postacu neprijatno drustvo!" Vardane je rekao "Da je delis? Fizicki? Za.. za vodjenje ljubavi? Ona je tvoja zena? Ja sam mislio da je od Visje-Eloh? Nista ne razumem!" Lesji je rekao nezno "To je jako komplikovano "Ona je ovde zena Visja-Eloh, a u svetu ljudi je Arielova zena po zakonu. Hmm.. ne samo njegova vec je i od trojice kako ih ti zoves Andjela. Takodje Azreina i Gidareva, uz El-Evjita. Odnosno pripada iskljucivo trojstvu volje Arielu, Visja-Eloh i Azraelu, osim toga i svojim blizancima Raidii. Razumes? Medjutim niko drugi ne sme da je dotakne. Ali ona to ne zeli.. ne zeli ljubavnike, ili zeli makar samo jednog, ali ih sve silno voli i tu nema izbora. To je teska situacija i jako komplikovana." El-Evjit je rekao "Ona je deo moje duse i zato samo meni pripada i mome bratu Azrei.. nikome vise! Ja necu ovo moci dugo da prezivim. Moram da odem sa njom hitno negde gde cemo biti sami.. inace sam propao, ubicu nekog i ona ce me prezreti zuvek. Obecala mi je dok zastupam istinu i cinim dobro da ce ostati pored mene, ako to prekrsim ostavice me.. onda sam propao.. jer ja se necu samo ubiti vec cu povuci silne ljude u propast samnom, jer sam prokleta dusa." Obojica su ga gledala zacudjeno u tisini. Lesji se sabrao i rekao "Vardane, dodji pomocicu ti, uskoro bi trebala da se osvesti, a tebe moram da previjem. Krenucemo polako!" Vardane je rekao "Mogu sam. Ne brini, budi pored nje, lecicu sam u krevet. Nije mi nista, kasnije ces me previti." Otisao je do kreveta, a Lesji je izmerio Galin puls podigao joj kapke. "Jos ne pokazuje znake da ce doci k'sebi. Da je prebacimo u krevet?" El-Evjit je rekao ostro "Gde? Pored njega? Nikako. On je na korak od smrtnog zaljubljvanja u nju. Ne valja da mu je blizu. Lesji ona je Raidia.. zar ne razumes sta to znaci?" Vardane je rekao "Da.. mozda je i tako, ali je ne bih dotakao. Ustvari voleo bih da joj milujem kosu, to je jako prijatno." El-Evjit se nasmejao glasno "Samo to? To zelis? Veruj mi samo zato sto nisi otkrio nista drugo, zar ne?" Vardane je rekao polako razmisljajuci "Moguce da je tako. Jer sam prvi put dotaknuo zenu.. po kosi.. a to je toliko prijatno.. meko i nezno." Obojica su se osmehnuli. El-Evjit je rekao smeseci se "Moje milo dete ti tek otkrivas svet. Ova zena je zauzeta, medjutim nacices svoju ljubav u zeni i otkrices mnoge prijatne stvari, uzbudjujuce i toliko divne.. zeleces da ti trenutci vecito traju. Bices u raju kada se osmehne i uputi ti nezne reci. Skinuces joj zvezde sa neba ako to pozeli.. takva je ljubav coveka prema zeni, istinska ljubav." Lesji je rekao zamisljeno "Silna sreca i silni bol.. barem kod mene je tako jer moja ljubav nece nikada biti ostvarena, ona je tek san koji sanjam." Sagnuo se i ponovo izmerio Galin puls i odigao kapke. Zatim krenuo sa torbom prema Vardane. "Previcu ti ranu." Seo je na krevet i poceo da skida zavoj. El-Evjit ga je posmatrao "Ti si zaljubljen u nju od detinjstva i bez obzira sto nisi ostvario ljubav, Ariel je od svih ljubomoran iskljucivo na tebe, to je toliko cudno. Medjutim ja ne osecam ljubomoru prema tebi vec jako postujem sto je nisi dotaknuo. Medjutim tebi je pripao njen prvi poljubac, to sam video svojim ocima." Lesji se zaprepastio "Kako.. kako si to video? Ne razumem?" El-Evjit se smejao glasno "Bio sam na prozoru sa kog si je spasao da ne sklizne, sto je i dovelo verujem kasnije do tog poljubca. Toliko divno, nevino i decije.. uzivao sam u tome. Tada sam shvatio da je silno zelim.. da cu je jednom ukrasti i oteti makar silom. Jer sam bio na losem glasu.. ja sam jezivo zlo.. i ne bih je dobio drugacije osim dobro isplaniranom, odvaznom otmicom. Cak i sada.. ona me nikada nece samoinicijativno pozeleti, niti mi prici na taj nacin. To me silno boli, medjutim ona to ne shvata. Da je ne nateram, nikada se ne bi spojili."
Vardane je bio zbunjen sto mu se videlo na licu. "Da li su sve zene takve? Znam da Agzardem uzimaju silom muske, ali ovde je obratno?" El-Evjit se nasmejao glasno "Ni izdaleka. Samo kod nje je tako tesko, druge se zane puno lakse osvajaju, neke bez napora, neke ce tebe zgrabiti, a neke se vec na prvu lepu rec prepuste potpuno, cak zaljube smrtno. Postoje i kao nase prelepo dete, koje je jako tesko privoleti za spajanje.. ne toliko kao sa njom, vec samo u pocetku, kasnije je lako. Ali je sa njom vecito frka.. toliko mucno dok se ne prepusti, a onda.. posle svih muka lepse nego bilo sta sto postoji.. desava se carolija i ja sam konacno celovit, isceljen.. opijen potpuno silnom lepotom. Njenom miloscu dostizem nedostizno zlotvorima! Tada postajem sto nikada ne bih bio, niti bih mogao da poletim do neslucenih visina.. gde ona stoji u svoj slavi i lepoti. Ja nju ne zasluzujem jer sam.." Gala je zatreptala, a El-Evjit se ozario potpuno. "Moje nezno, dragoceno dete, ti si se probudila?" Lesji je odlozio zavoj iz ruke i pribor, pritrcao, pogledao je na nacin iscelitelja, zatim joj izmerio puls. "Bice dobro, bar se nadam.." Gala je gledala tako da izgubi tlo pod nogama, uhvatio se za naslon i presao rukom preko ociju. Silna lepota ga je ocarala, pozeleo je da bude njegova i doziveo silan bol, jer to nikada nece biti. Vardane je sedeo i gledao je ustreptalog srca, nov neverovatno blistav osecaj mu se sirio grudima. El-Evjit se sagnuo i poljubio je nezno, zatim sve strastvenije. Silno je zeleo, ne izdrzivo, umalo je nestao sa njom kada je osetio Lesjievu ruku na ramenu. "Neka popije ovaj napitak, osnazice je. Ona nista ne jede, a kada pati vibracija-svetla nije u stanju da je hrani, zato neka makar pije lekovite, vitaminske napitke, uz kapucino, bilo sta od mleka. El-Evjit znam da ona nece voditi racuna o tome, zato ti preuzmi ovu duznost? Da li pristajes?" Klimnuo je glavom. "Ja sam je silno namucio, zato cu pokusati da je nateram da pojede par zalogaja. Ne brini. Pristajem na ovakvu duznost i bicu fanaticno predan, jer i sam mislim kako joj je potrebna hrana uz lekovite trvke i sto vise tecnosti. Hajde moje milo dete, popi napitak." Gala je uzela par gutljaja i namrstila se. "Lesji? Gde si? Samo ti mozes da mi das ovakav napitak.. ali.. ja to ne volim. Zasto je toliko bezkusan.. blago gorak.. uh.. hocu nesto finije?" Lesji se smejao glasno "Znam, jako dobro znam sta volis, ali ovo je izuzetno zdrav napitak, zato popi jos malo i dacu ti puno finiji odmah zatim? Hoces?" Sa gadjenjem je popila jos par gutljaja. "Ne mogu vise, sada nesto fino?" Lesji je izvadio iza ledja njen omiljeni napitak i pruzio joj, gledajuci je zaljubljeno, nesmejao se glasno. Gala je htela da mu skoci u zagrljaj, medjutim El-Evjitova ruka je vratila nazad i stisnula u struku da zakmeci. "Ali.. ali.. ja sam.. samo.." On je rekao "Nisi obucena za grljenja, niti setnju." Lesji je pruzio divan purpurni ogrtac izvezen srebrom, uz sicusne Gorske kristale i Ametist, dok joj je El-Evjit pomogao da ga obuce. "Mogu sada da ga zagrlim?" Ustala je i skocila mu u zagrljaj. Lesji je bio presretan i blistao je neznim belim svetlom. "Predivno izgledas.. sijas i treperis belim svetlom.. koje prosijava kroz kozu, toliko uzviseno. O, Lesji toliko mi nedostajes." Gala nije htela da izgovori kako zeli i to jako, da nikada nisu odrasli i da se bezbrizno igraju u vrtovima zamka Zlatne Sunceve Svetlosti, a Lesji je mislio to isto. Zapevala je pesmu radosti i pocela da plese zajedno sa njim, dok je njegov glas odzvanjao carobnim zvukom. "Volim te Lesji, silno te volim." On je zegrlio i pozeleo da je nikada ne pusti. El-Evjit ih je posmatrao namrgodjeno, na kraju vise nije mogao da izdrzi, jer je jasno video i osecao koliko se Lesji silno trudi da zauzda strast, koja je vrila iznutra i vristala za njom. Uhvatio je za ruku i pogledao ostro. "Dosta je bilo grljenja. Dodji, sedi kod mene." Vardane je zainteresovano posmatrao sve sto se desava izmedju njih troje. Za njega je ovo bilo cudesno otkrovenje. Prekrasni, drugaciji ljudi nego siroti, skvrceni, poluzivi, mracni i puni straha, pored zele sadistici nastojene prastare opako zle Agzardem. Galu je gledao kao nesto sveto, prelepo, neznije od latica cveca, kao nedostiznu caroliju. Znao je da mu se uselila u srce i da ce vecito ostati unutar njega. Jos uvek nije shvatao sta podrazumevaju tacno musko-zenski odnosi, niti sta je spajanje, ali je pocinjao da razume razliku izmedju ljubavi prema muskarcu i puno snaznije prema zeni. Rekao je zamisljeno "Ljubav prema zeni je puno jaca nego prema muskarcu, zar ne? Sasvim je drugacijeg kvaliteta. Verujem da se zena moze voleti kao dragocenost koja se cuva, koju ne zelis da izgubis.. dok je sa muskima to drugacije, nekako bez uslova i ne opterecujuce, zar ne?" El-Evjit ga je gledao zainteresovano "Tacno tako. Ovo prelepo, ne poslusno, cudesno, bajkovito i preterano nezno dete je moja dragocenost, koju zelim ljubomorno da sacuvam samo za sebe i poludeo bih da je izgubim.. jer bih tako izgubio glavu, zivotnu supstancu, sve sto me pokrece, zelju za zivotom. I postao ponovo prokleti demon.. ne bi se libio da povucem mnoge sa sobom na dno, ili ravno u smrt.. to je sramno priznati, medjutim.." Gala je rekla odlucno "To nije tako. Ti nisi demon, niti bi ucinio bilo sta necasno. Ja te poznajem i znam da ti je srce nezno, da krije caroliju koju samo jos nisi u stanju da opazis, ali je ja jasno vidim.. u tvome srcu gori isti plamen kao unutar mene.. zato ti ne mozes da budes los!" El-Evjit je stisnuo snazno i poljubio u glavu. Sapnuo je "Oprosti mi. Ja sam teg okacen oko tvog krhkog vrata.. a ove nezne male rucice drze me iznad povrsine, one su moj spas.. tezak teret si preuzela.. i ako me ispustis potonucu ponovo na dno.. ti nikada nisi bila dole, nisi krocila unutar pakla.. gadno i jadno je na tom dnu.. srecom ti nisi u stanju da ga vidis, mojom silnom srecom, jer bi me prezrela. Galijena od Gerhida i Raidia.. prelepa vilovnjacka princezo.. Adijala-Raidia budi samo moja?" Ona ga je gledala najlepsim pogledom cistog srca. "Oduvek i zauvek sam tvoja.. to znas? Medjutim sada.. ovde na Zemlji u ovome zivotu.." Nije zavrsila recenicu kada su se pojavili Azrea, mali Avalon i El-Dre. Nastala je silna graja i buka vikanja u glas. Avalon se nagnuo iznad El-Evjita i Gale preteci prstom "Dobro me slusaj novopeceni brate, ko mi ukrade sestru narednih sat-dva visice na stubu za mucenje barem 10 punih sati i to bez hrane, a i vodu cemo mu stedljivo davati zlobno! Meonis ce jedini gore od tebe da prodje za njega je propisano najmanje 15h identicnih muka dok visi naglavacke! A ti Gala.. dodji ovamo! Svet odraslih je gadno mesto.. meni se ni malo ne zuri da porastem.. medjutim izdzikljo sam prerano, pa me sada cak i vile stratuju! Veceras sam prvi put u zivotu pozvan na ples.. zamisli! To si trebala da vidis! Zapinjao sam sa dve leve noge cas u desno, cas zanosio na drugu stranu, te se umalo sunovratio preko sirote, zapanjene crnokose lepotice! Da nisam ovako smotan.. imao bih sigurno jos koju ponudu!" El-Dre se previjao od smeha dok je pricao "Zao mi je sto nisi videla kako crvena grudva leti preko podijuma i vuce za sobom sirotu pokunjenu vilu, posrcuci i ropcuci, zatim je kao slavni fijasko odleteo unapred i umalo je spljeskao o pod, medjutim Kazdir ga je galantno zgrabio za kragnu i umalo pridavio, dok je lepoticu blazeno prigrlio u narucje.. cist zlotvor. I posto se moj trsavi brat zakasljao, zviznuo ga je tako nezno da je preleto celu dvoranu i uz put porusio pola ljudi na podijumu.. namestio je koridor poslaganih vilovnjaka i vila, vicuci uz put da ga izvinu milosrdno!" Svi prisutni su umirali od smeha, a Gala je pala u El-Dreov zagrljaj da se ne bi srusila dole od napada smeha. El-Dre je nastavio "Jao-jao to je tek pocetak zabave, jer se nasa prepametna zivahna pink-pufnica vinula iz Azreinih ruku i potrcala ka Avalonu, gazeci koga stigne, zbog cega smo Azrea i ja potrcali za njom, ali nam se u opstoj panici i kukanju, podizanju jadnih pregazenih vilovnjaka izgubila netragom, cakni Avalona nismo mogli da vidimo, jer se zlotvor od sramote cetvoronoske podvukao pod sto i sakrio blazeno sa Vehre, dok smo ih mi zabrinuto lovili." Avalon je rekao smejuci se i glumeci da je pokunjen. "Morao sam da sesakrijem. Vehre mi je samo prvila drustvo dok ne pronadjem bilo sta da sakrijem izdajnicki crvenu kosu. Na kraju sam izasao krisom sa sakoom preko glave, sagnut do poda, jer su se njih dvojica toliko glasno derali u moje uvo telepatski da sam svisnuo od muke." Svi su ponovo umirali od smeha, dok je El-Dre nastavljao pricu. "Posto smo ugledali grbavu babu bez glave u sakou i prepoznali Avalona po Vehre koja je skakutala oko njega, probijali smo se prema terasi, zaklanjajuci ga snishodljivo, sa namerom da netragom nestanemo u mracnom kutku vrta. Medjutim moj zakukuljeni dvogrbi brat je uleteo crvenom glavudzom ravno u suknju sa sto podsuknji i isprepadao sledecu zrtvu, dok je o silne li nesrece mala Vehre grizla za podsuknje i suknje sa namerom da nam pomogne! Jao-jao cist lom i pakao! Vila je cicala, drecala i urlikala kasnije, dok je Avalon pokusavao da se izvuce sopcuci pistavo, a Vehre joj pocepala i razderala haljinu sa svim podsuknjama u moderne froncle, samo nismo mogli da joj objasnimo da joj lepo stoji!" Svi su popadali od smeha, dok je Gala ozbiljno tresnula i skliznula na pod, a El-Dre prekinuo pricu da joj pomogne i podigne gore.
Avalon se derao "Nisam kriv.. ozbiljno nisam video vilu, isprecila mi se na putu iznenada, siguran sam. Vehre je samo htela da me otpetlja iz silnih uckura, ukrasnih traka i desetak podsuknji.." El-Dre je nastavio pricu, dok su svi vristali od smeha okolo "Stvar je spasao Valhija vukuci uctivo Avalonovu zrtvu na jednu stranu, dak je njen pratilac milosrdno trgao na suprotnu, a Vehre se okurazila u ovoj borbi za opstanak i krenula zivahnije da kida vilinu podsuknju i glasnije rezi, kao sto i prilici sasvim krotkom i umiljatom preraslom lavcetu, dok je Avalon krkljao i skvicio promuklo upomoc, upetlan u trake i froncle, tako da se oko nas skupila cela svita zvanica, a muzika prekinula svirku, pokazujuci gudalima u nasem smeru! Uh.. cista propast! Valhija je na kraju izgubio strpljenje, zgrabio je vilu za struk po kratkom postupku i podigao siroticu u vis barem dva ipo metra, dok joj je Vehre visila kao poslednji modni krik sve sa balske haljine, a Avalon zazdio cetvoronoske da kdise u suprotnom smeru od potrebnog upetljan, vukuci za sobom uckure i ukrasne trake o koje spoticao povremeno, skrenuo je u svakom smislu te reci, skroz nasuprot od izlaza za beg kroz terasu, tako da smo ga jedva polovili izmedju nogu uplasenih zvanica! Ni to nije kraj komedije sa tragicnim posledicama po sve jadnike na koje se ustremio zlobno! Posto je zapanjeni Azrea uspeo da otkaci Vehre sa siroticine haljine izvinjavajuci se smerno i uljudno dok je cupao podsunje iz ostrih ocnjaka i namestao rascepani deo na struku i kuku, Valhiju je skoro srusila od nazad grupa njegovih obozavateljki, koje su ga pratile u stopu celo vece i sada bas morale da pogledaju sta se to desava izbliza i gurnu naseg brata nezgodno, tako da je isfrustrirana vila dozivela stres vise, posto je zafrljacio u vazduh, docekao se elegantnim skokom da ne padne ispruzen na patos i uhvatio je u narucje, skoro u letu, sto je bilo teatralno i majstorski izvedeno, medjutim vila je posle toga istina prestala da place i urlice, ali je imala nekako unezveren pogled, pomalo odsutan.. koji upucuje da bi joj desetak godina u sanitorijumu za malo posandrcale dobro cinilo." Gala i Avalon su urlikali od smeha pridrzavajuci se jedno drugom za ramena, dok su drugi bili savijeni do poda i brisali suze od silnog cerekanja. Gala je vikala "Milost! Umrecu.. ozbiljno.. cu umreti.. od smeha!" El-Dre je zlobno nastavio pricu "Dakle necete da vam ispricam kraj ovog cirkusa? Kazdir, Rea-Niom i Gidar su se progurali kroz guzvu vrlo nezno, odgurujuci jadnike koji su im dopali saka, prokrcili su put sve od podijuma i resili stvar sa elegancijom i domisljatoscu kakvu mogu imati samo ljudi naseg Etrela. Posto je locirao Avalona koji je ropcuci i skviceci puzao bezglavo umotan u froncle izmedju nogu vilovnjaka, zaobilazeci na svu srecu suknje i podsuknje, svemoguce Bozanstvo uljudno je odbacilo sve na svom putu i mirno, uz kitanjasta izvinjenja odigao ispod miske, smerno jadnike ispod kojih se crvenokosi ugursuz migoljio, zatim ga podgao kao vrecu cupajuci ga za nezno sredinu sakoa, nosio ga dok se sirotan koprcao i lio pokajnicke suze na putu prema terasi. Za to vreme se Valhija uctivo izvinjavao dami koja je tesko stradala u Avalonovom pustesenju i trudio se da joj pomogne da ne posandrca potpuno, trepcuci ufrckanim predugim trepavicama iznad zacekljenih i blistavih zvezdanih ociju, uspeo je toliko da je hipnotise, da su ga njeni rodjaci umalo kidnapovali za zenidbu! Sreca u dva tuceta obozavateljki, cije ga je krdo pratilo u stopu s'fanaticnim nadmetanjem za njegovo srce i telo rekao bih pride.. koje vrlo damski skoro lincovale porodicu unesrecene. Dakle Valhija je bio i verovatno je jos uvek pod opsadom, iz koje ce tesko izaci ziv i zdrav, tako da nam dalje nije bio od pomoci, al su nam zato junacki Gidar i Rea-Niom pored presvetlog Kazdira pomogli u begu. Rea-Niom je teglio moju malenkost, dok je Gidar vukao Azreu sa Vehre dobro stisnutom medju njegove zastitnicke sape i skrivenu od ljutitih pogleda sakoom. Zao mi je sto niste videli ovu predstavu, za koju sam trebao da naplacujem ulaznice i obogatim se na brzinu." Lesji je viknuo kroz smeh "Milost El-Dre.. milost! Vardane su se otvrile rane od smeha! Moracu satima da ga sijem ako nam budes jos nesto ispricao.. i ovako je izgubio barem litar krvi u toku tvoje price!" El-Dre je rekao kroz smeh "Dakle krvava mi je prica i zato ste prokrvarili od smeha? Razumem!" Avalon i Gala su se srusli na krevet pored Vardane kotrljauci se i prevrcuci od silnog smeha, zamisljali su u glavi smesne scene, dok je Vardane vristao sa njima zarazen smehom, a El-Evjit se gardirajuci Galu drzao za drveni ram kreveta i smejao do suza, uz sirotog Lesjia, koji je brisao svoje suze trudeci se da se uozbilji i natera Vardane da se ne smeje vise, jer mu se rane otvaraju od previjanja i cerekanja. Azrea je morao da spusti Vehre jer je skoro pao na pod, dok se El-Dre solidarisao i smejao sa ostalima sopstvenoj prici. Smeh je tesko zamro, posle duzeg vremena lezali su brisuci suze Vardane, Gala i Avalon, dok su El-Evjit i Lesji sedeli na krevetu, a El-Dre i Azrea na fotelji pored kreveta. Gala je prva progovorila "El-Dre.. moj najdrazi brate, jos jedna slicna prica bi nas sigurno potamanila redom!" Avalon je dodao smejuci se "To je njegovo tajno smrtonosno oruzje.. bilo mi je sumnjivo cim je otvrio usta, ali sam mudro cutao, podlezuci cinima cerekao sam se skoro do skviknjavanja! Cist pesticid za dragu, cak voljenu gamad njegovog licnog Etrela, smrc, sob-sob! Dakle smislio je ubistvo s'predoumisljajem? Postavlja se pitanje da li me u opste gotivi? Ultra sob, plus smrc-smrc-skvik!" Gala se trudila silno da se nasmeje, ali je to bio tezak zadatak. "Avalon.. upravo je potreban naglasak na posmrtno-otuzno-jezivom.. jer ce nas sigurna sam zakopati u basti za amanet, kroz jedno sat vremena cerekanja! Uozbilji se! Uh.. bar da se ja nekako uozbiljim.. medjutim imam posledice verujem refleksnog smeha?" El-Evjit radosnih ociju i nasmeanog lica se nagnuo preko Avalona i rekao "Spasicu te! Nemoj da se otimas, jer je ovo lek!" Poljubio je nezno, zatim sve ozbiljnije, dok se Avalon meskoljio, zatim viknuo "Ako mislis da delis lek redom, da znas ja sam alergican bas na tu specificnu vrstu koju nudis!" Svi su ponovo vrisnuli, cak se i El-Evjit izdigao i umirao od smeha. "Klinac opasan si i to preterano poguban po ovakve kao sto sam ja. Nasao si jedini nacin kako da zaustavis davanje moga isceljujuceg sredstva i nastavis zarazu smeha!" Lesji se pribrao konacno i dograbio torbu, zatim obisao krevet seo sa druge strane Vardane. "Zmajcek previjanje je neophodno! Jao-jao.. pa ovo je puno gore nego sto sam mislio. Tebi su popucali izgleda svi konci redom.. uh.. namucicu se posteno, a ti jos vise. Trpis jake bolove siguran sam, zar ne?" Gala se uozbiljila i sela, zatim pogledala Vardane sa strepnjom. "Boli te? Toliko smo neuvidjajni, ti si povredjen, a mi.." Vardane je uhvatio za ruku uplaseno i rekao brzo "Ne! Nije tako. Stvarno! Ne brini se. Nikada u zivotu mi nije bilo lepse.. ovo je specijalno cudesno vece.. puno magije.. i mozda ljubavi? Zahvalan sam vam na daru radosti i dobrote. Od kada sam se nasao ovde, pitam se neprekidno zasto me je Izvor Zivota doveo iz pakla ravno u rajsku lepotu, zasto sam se nasao pored toliko divnih ljudi, ptrelepih blistavih Andjela? Ja nemam ni jednu, jedinu uzvisenu osobnu, niti umem da blistam.. moje secanje je tama i u tami mrznja, bes, strah.. nista dobro.."
Gala se izdigla i uhvatila El-Drea za ruku i preturila ga na krevet, zatim pokazala rukom prema njemu "Zato! Tu si zbog svoga brata, jedinog osim tebe koji postoji. Razumes? Postoji jos nekoliko razloga pored ovog primarnog. Mi smo bili ne samo nacin da upoznas El-Drea, vec i najpogodniji da te iscelimo kompletno, duh, telo i srce. Osim toga mi smo tvoja veza sa kraljicom Agzardema i njenim narodom kome ces doneti nadu. Znam da postoji jos nesto, sto m jos uvek nije izreceno i na to cekam.. ali ne znam tacno sta.. to cemo tek otkriti. I uz to postoji i moj sebicni razlog, jer sam dobila novog druga, prekrasno bice neznog srca, koje zavredjuje moju paznju i ljubav. Da li je dovoljno?" Vardane je drzao spustene oci pune suza, a prsti su mu stezali grlo, zbog cega nje mogao da progovori, niti da je pogleda. Tiho je rekao "Ne.. nije samo dovoljno.. suvise je. Zahvalan sam.. i ne znam kako da uzvratim.. sve je malo.. nistavno, a ja nemam nista da ponudim zauzvrat." Gala je rekla "Ti vec meni vracas lepotom svoga srca, jer meni treba samo tvoja ljubav.. mojoj braci treba takodje iskljucivo tvoja ljubav, da zastupas uvek istinu i mislis samo pozitivno, da se radujes i budes sretan. Jer kada mislis lepe misli osecas se divno.. dok je tuga alarm da si otisao van okvira dragocene istine. Uzrati nam ljubavlju? To je dar koji zelimo, sve drugo imamo, sve osim toga je izlisno." Uhvatila ga je za rku i rekla zabrinuto "Tebi je ruka vrela.. ali.. ti goris? Lesji.. sta se to desava? Oh Boze, a ja brbljam dok ti patis!" Kleknula je na krevet, uhvatila mu rukama lice i poljubila celo, dok je Vardane poceo da drhti od uzbudjenja, na rukama i vratu su mu se pojavile blistavo crne plocice, slicne Hematitu, srebrnog sjaja. Gledali su fscinirano i zacudjeno kako mu se na licu, ispod ociju, preko kapaka i cela pojavljuje nesto nalik najlepse uradjenoj maski, koja se spustala spicasto do polovine nosa, a oci su postale crvene sa zutim, florescentnim krugom uz izduzene zenice. Gala mu nije pustala ruku i gledala je kako se nokti pretvaraju u ostre kandze, a na vrhovima prstiju formniraju cvrst crn stitnici. "Predivno.. toliko prelepo izgledas.. Vardane.. da li zato imas ovako visoku temperaturu, jer ces transformisati? Da li samo ovako ili potpuno?" On je gledao sa cudnom mesavinom zebnje i nade. "Svidjam ti se.. nisam nakazan? Ali.." Azrea mu je stavio kabasto trodelno ogledalo u ruke, u kome se jasno mogao videti sa svih strana. Rekao je "Izgledas kao najlepsa carolija.. meni licno jako interesantno. Nikada nisam video nesto slicno." Avalon je viknuo "Dakle i moj najomiljeniji brat ce biti Supermen, varijacija na temu Zoro maskirani zastitnik, Fles-o-Betmen? El-Dre moj voljeni brate i ja cu da se maskiram i nocu cemo praviti lom! Spasavacemo bakice od lopuza i vracati im torbice! Cista radost mi je ovo saznaje! Neces me frasirati u sred noci? Ali ako se premetnes u grdosiju od zmaja i smlavis me kao bubu na soferki.. bice mi jao-jao!" Svi su se smejali glasno, cak se i Vardane osmehnuo, zatim rekao zamisljeno. "To mi je dakle lik.. kada sam Agzardem. Do sada mi se samo par puta pojavila ovakva transformacija.. medjutim.. hmm.. video sa samo ruke.. noge.. kukove i deo stomaka pod plocastom teksturom, slicnoj krljusti.. puno tvrdjih od koze i misica.. cudno.. jako cudno izgledam. Moja prababetina nije nikada izgledala ovako, vec sasvim drugacije. Kod nje nije postojala maska.. imala je drugacije krljusti, dok ja imam vise oklop?" Gala se ispravila i dotakla mu lice. Osmehnula se i tek onda pitala "Da li.. da li smem da te dotaknem.. nisam te ni pitala?" On je klimnuo glavom, srce mu je tuklo i pojacavalo ritam svakim njenim dodirom, medjutim nije shvatao, niti znao zasto je tako. "Neverovatno je lepo i puno tvrdje, snazno skoro izmedju kamena i tkiva.. kao organski zastitni oklop.. medjutim ne kao kod zivotinja, vec potpuno drugaciji, nikada tako nesto nisam dotakla, jer je ovaj cudesni Hematit topao, cak skoro vreo.. Lesji ga je pipkao po rukama, a Azrea po vratu, dok Gala nije mogla fascinirano da skine ruke sa predivne maske. "Meni je neprijatno, ali.. toliko je divno i zove dodire.. zar ne?" Azrea je isto to osetio "Tacno.. ja ne mogu da se odvojim od njegvog vrata." Lesji se zalio "Ja cu mu izgleda prisvojiti ruku? Umesto da nastavim previjanje, ja sam poludeo za ovom rukom!" El-Evjit ih je posmatrao namrgodjeno i prelistavao zurno sve magijske uzbenike iz kojih je besumucno ucio, silne knjige koje je procitao, zatim se ukocio i sedio iznutra, ali je zadrzao za sebe ono cega se setio. Uhvatio je Galu oko struka i povukao k'sebi i poljubio je, grleci je snazno da zakmeci. Vardane ga je posmatrao najcudnijim ocima koje su blistale krv-crvenim, uokvirene tankim zutim florescentnim prstenom i izduzenim zenicama. El-Evjit je rekao telepatski malom Avalonu i El-Dreu ..Povucite za sruk Azreu i Lesjia? Ni slucajno ne dodirujte Vardane, jasno? Objasnicu vam kasnije zasto.. Avalon je povukao Azreu jer je bio tacno ispred njega na krevetu i skoro se skotrljao zajedno sanjim dole, jer nije dobro procenio snagu kojom ga je potrebno povuci, srecom El-Evjit ih je zadrzao da ne tresnu na pod. El-Dre je povukao Lesjia za struk i zadrzao ga uz sebe, a El-Evjit je rekao "Ne dirajte ga! Jer je pred vama tako zvani Zacarani Crni Agzardem Vardane. Redak, najredji primerak bica koje se rodilo samo jednom ranije. On poseduje magnet, kojim silno privlaci k'sebi na razlicite nacine, jedan ste upravo otkrili. Drugi naziv mu je kao sto predpostavljate Magnetna Tama Agzardema. Da bi odvojili onog koga je magnet zgrabio, ne smete direkno dodirnuti kozu, vec se to izvodi preko odece. Srecom citao sam jednom prilikom u jako staroj knjizi o Agzardem, njihovoj istoriji i madjijama ove vrste. Specijalno poglavlje je posveceno cudnim unikatnim bicima jedinstvenih, neobicnih moci, koja su samo jednom, ili dva puta vidjena u okviru vrste. Ti si dragi moj Vardane krunski primerak ove minimalne, jednobrojno oznacene i upisane kolekcije. Verujem da je do sada bilo svega tri-cetiri ekstremna i neoubicajna primerka i svi su muskog roda, osim tvoje pra-pra babe, za koju nisam cuo u knjizi, ali je eto postojala, ili jos uvek postoji? Verujem da bi bilo jako korisno pozvati sadasnju kraljicu Megatje sto pre u goste, po mogucstvu odmah!" Vardane je rekao "Moje rane su isceljene nekim cudom. Lesji pogledaj, nemoj da me dotaknes.. vide se tek crvenkasti oziljci, zar ne?" Lesji je rekao "Izmercu ti puls i pregledacu te sto bolje mogu pod tvojim cinima, kasnije ce me neko odvuci od tebe." Vardane je rekao "Sacekaj! Zelim da znas.. ja to ne radim namerno. Nisam se namerno transformisao.. zaista je sve van moje kontrole i to me jako brine." Gala je rekla nezno "Ne brini.. naucices vremenom da kontrolises svoje moci. Tako i mi radimo, ucimo postepeno i trudimo se da savladamo potrebno. Vazno je da prepoznas glas istine unutar sebe, glas svojih Etericnih ucitelje koji odzvanja u srcu ljubavlju." On je gledao sa divljenjem. "Ti si specijalna, tvoj glas mi dopire do srca, a nezan, prelepi lik ucrtan je unutar mene kao zvezdana mapa na silnnoj visini kojoj stremim i nikada je necu dotaci. Cini me sretnim saznanje da postojis." Gala je pruzila ruku prema njemu, ali je El-Evjit povukao naglo pre nego sto ga je dotaknula. "Pusti me carobnjace, zelim da ga zagrlim. Posle me odvuci, dobro? Ne mogu da podnesem misao da se ponasamo prema njemu drugacije zbog njegovih moci. To je ne pravedno. Molim te?" El-Evjit je uzdahnuo i rasirio ruke i rekao "Zagrli ga, ali ne predugo? Povucicu te po nahodjenju!" Podigla se na kolena i prisla mu, zatim ga zagrlila. Stegnuo je prejako, dok se trudila da ne kmeci, onjusio joj je vrat, sto je golicalo i izazivalo zmarce, zbog cega se skupljala i podizala ramena. El-Evjit je sve ovo jedva mogao da podnese, narocito polozaj u kom je i zagrljaj drugog muskarca, vrlo opasnih i nepoznatih moci. Vardane se ispravio i pogledao je u oci, a ona je osetila slabost, vrtoglavicu i primetila da joj se jako spava. El-Evjit je rekao "Vardane, povucicu je, dobro?" Klimnuo je i pomilovao po glavi, dok ga je Gala cvrsto drzala zagrljenog, bez zelje da ga pusti. Vardane je otrgnuo silom ruke, a El-Evjit povukao unazad i odahnuo olaksanjem "Nemoj vise takve zahteve da mi postavljas, to me unistava iznutra, ne mogu da te gledam u rukama drugog." Lesji je krenuo sa pregledom koji je brzo zavrsio i posto ga je mali El-Dre povukao unazad, rekao je vrteci glavom. "Definitivno potpuno van svega sto poznajem. Vardane osim neverovatno ubrzanih otkucaja ima i necuveno povisenu temperaturu, dok su sve rane magicno zarasle u trenu pri transformaciji. Vilovnjaci su dosta drugaciji od Agzardem, medjutim poznajem im fizionomiju i funkcije dovoljno dobro da ocenim kako je van serijski. Daleko je od svega sto se smatra normalnim u njihovom rodu." Gala je rekla veselo "Bas kao i mi, zar ne? Mi smo daleko od normalnog sto se smatra unutar nase vrste, zato dragi Vardane, dobro dosao medju neobicne i ekstremne!" Vardane je gledao zahvalno sa postovanjem. Avalon je dreknuo "Sto veci frik to se meni vise svidjas! Pored toga si kao moj omiljeni brat zmajce.. sto se slaze sa Feniksom.. t.j. mojom malenkoscu!" Vehre je iskocila iz Azreinih ruku i istrcala kroz otvorena vrata terase, a Gala i Azrea su pojurili za njom, dok je za njima krenuo i El-Evjit, ali se zaustavio na vratima, zadovoljan nadgledanjem ne samo njih, vec svih prisutnih.
Gala i Azrea su jurcali za Vehre i igrali se sa njom, tako da su Avalon i El-Dre izleteli za njima. Zatim se i Lesji uctivo izvinuo Vardane sa namerom da izadje vani, medjutim on je rekao "Ja bih takodje da prosetam do terase, ako mi je dozvoljeno?" Lesji i El-Evjit su ga gledali sa zacudjenim osmesima. "Vardane, potpuno si slobodan da radis sto te je volja i osim negativnih manifestacija, ili vibracije sve ti je dozvoljeno." El-Evjit je dodao "Budi umeren u dodirima, dok ne naucis da kontrolises moci. Hajde dodji, izacicemo svi napolje." Lesji se zaprepastio koliko je jako visok i krupan, kada je ustao i potpuno se ispravio bio je Kazdirove visine, cak mozdaValhijine i jos krupnije gradje. "Tek sada vidim da si visok koliko i Kazdir.. hmm mozda i krupniji. Osecam se kao dete naspram tebe. El-Evjit je rekao prateci ih na ogromnu terasu koja je kruzila skoro sasvim oko zamka "Hmm, barem petnaest i vise santimetara si vislji od mene, izmericemo te uz Kazdira kada se vrate sa bala. Inace zaista mislim da zatrazimo posetu nove kraljice Agzardema, da li se slazes?" Vardane je hodao mracnom terasom uz Lesjia i pazio da se ne dotaknu. Culi su, ali nisu mogli da vide Galu, Azreu i klince. "Ako smatras da je neophodno pozovi je. Medjutim znas da mi Agzardem nisu drage? Da li znas.. mozda kada ce ova transformacija proci? Ili zasto je nastupila bas sada? Da li jos nesto znas o mojim mocima?" El-Evjit je zastao i rekao skoro nezno "Pre tebe je postojao kralj Agzardema sa ovim mocima i smatrali su ga mocnijim od svih.. medjutim nije bio pozitivan. Smatram da si dosao ovamo k'nama da bi izbegao svoju negativnu mogucu sudbinu i radije postao slican nama.. ne meni licno.. jer sam ja daleko od dobrog, vec svima drugima ovde prisutnim. Vidi.. plamen ljubavi ti je zablistao u srcu, sveta vatra ce se razgoreti u pozar ljubavi ako mu dozvolis i naginjes pozitivnim mislma, ako negujes pozitivne, umesto destruktivnih misli. Polako, ne moras da zuris, naucices da upravljas mocima i postaces najbolje i najsnaznije.. samo ako pozelis. Da li zelis?" Vardane je zastao "Samo to i zelim, da budem slican vama.. da nikada ne dodje dan naseg rastanka." El-Evjit ga je udario po ledjima i na njegovo odusevljenje ruka mu je ostala priljubljena, uz sve zeleo je da ne pomeri ruku vise nikada. "Nevrovatna moc.. ja silno zelim da ostanem priljubljen uz tebe. To je moj prijatelju smrt za zene.. ti ces im doci glave.. one ce zudeti da se nikada ne razdvojite. Lesji povuci me nazad?" Kada se odvojio od njega, sve je bilo kao ranije, nije bilo drugih znakova promene, srecom. "Na svakoj zeni koristi ovu moc ako zelis, osim na mome detetu, jasno? Ona je samo moja. Cak i da nije tako, ne zelim da je delim." Konacno su ugledali malog Avalona kako se vere uz ogromno drvo koje je presecalo terasu i visio sa jedne od visokih, poprecnih grana, a Gala i El-Dre su se verali za njim, tako da svako izabere svoju kucicu, odnosno granu. Vehre je ljutito trcala okolo, zatim je skocila toliko visoko i zakacila se nepoznatom vestinom za skoro uspravno drvo i krenula da puzi uz njega. Gala je opazila i skocila naglo sa grane, sa namerom da se doceka na nizoj, medjutim Vehre je stigla skoro do tog mesta, zato se iz frke da je ne povredi, izvila i krenula da pada dole na opsti uzas prisutnih. Azrea je istog trena nestao i ponovo se pojavio sa njom u narucju. Stezao je uz sebe i trudio se da smiri otkucaje i prevazidje nekako prezivljeni stres. "Upravo sam doziveo ekstrenmni stres. Dovraga.. zasto si se odbacila u ambis? Sta bi bilo da si aterirala na granu pre nego sto sam te dograbio u letu? Vehre nije bila na mestu tvog doskoka. Ne bi je pipnula da si se zaustavila na predhodno izabranom mestu. Nikada vise to nemoj da uradis, jer ja nazalost necu biti uvek tu da ti pomognem!" El-Evjit je prisao i zviznuo je po dupetu uz vrcenje glavom "To je bilo namerno meni na radost, da premrem i poludim od muke?" Lesji se pridruzio horu kritike "Prvi put se slazem sa keckanjem i kritikama! Umalo da i ja skocim za tobom.. sada.. vezbao sam, medjutim jos uvek nisam ekspet u letenju, dok mi teleportovanje vise ide od ruke." Gala je rekla uzbudjeno "I dokle si stigao? Da li mozes vise njih da teleportujes, ili iskljucivo sebe kao ja?" Lesji se smejao "Ludice.. izvlacis se, zar ne? Mogu njih vise da teleportuje, shvatam princip letenja, ali sam ne vest, dok mi materijalizacija dobro ide.. eto to je izvestaj o mome napredku." Rekla je pokunjeno "Ti si me prestigao i to drasticno. To nije fer! Htela sam da zajedno ucimo, paralelno napredujemo, ali si me ti prestigao i jos ces, zar ne?" Vardane je pruzio ruku prema njoj, zatim je povukao nazad. Gala je rekla "Azrea.. tu je lepo.. spava mi se.. jako.. mogu da zaspim kod tebe.. tako?" On se iznenadio i opipao joj celo, srecom sve je bilo dobro. "Ovo je retkost, medjutim dobro je da odspavas par sati.. odnecu te u krevet." Sklopila je oci i vec sledeceg trena zaspala. Azrea je odneo u krevet i smestio je u susednu sobu koja je bila dodeljena El-Evjitu i njemu. Posmatrao je neko vreme, zatim je pokrio i krenuo nazad. Decaci i Vehre su upravo silazili sa drveta. Avalon je vikao "Ja sam gladan! Hocemo na kasnu veceru?" El-Dre je skocio dole na terasu sa poslednje grane tacno ispred Avalona "Ti si vecito gladan. Dobro sta bi jeo? Nemoj da smisljas nesto sto ovde ne postoji. Seti se kada smo pustosili ostavu, znas sve sto imamo ovde, zar ne? Dakle?" Avalon se ceskao po glavi "Hmm.. idemo bolje dole da se podsetim.. smislicu uz put, ili na licu mesta! Hajde drustvo pokret!" Azrea je gledao El-Evjita, koji se cinio nervozan i skoro ljut. "Dobro, sta ti je? Sta ne valja?" El-Evjit je vrteo glavom "Ne volim da je ostavljam samu ni za tren! Shvatas? Idem da je proverim." Lesji je rekao "Svi idemo u tom pravcu, provericemo je uz put. Ti sigurno shvatas da smo samo mi trenutno ovde prisutni? Svi ostali su na balu, ali cak i da se vrate niko od nas joj nece uraditi bilo sta lose. Ne trebas da brines ovde je bezbedna. Nemamo neprijatelja, ovde je sve dobro." El-Evjit se nasmejao "Tacno. Ja sam vam bio jedini neprijatelj." Vardane je rekao "Ti si im bio neprijatelj? To je toliko cudno. Ti si isto sto i Azrea, sto i Galijena? Medjutim sada si se potpuno promenio?" El-Evjit je rekao "Da isto sam sto i oni, sama sveta vatra.. medjutim imao sam jezivo detinjstvo i postao zlo cudoviste, slicno kao tvoja zmajska prababetina.. zatim me je ona iscelila, ne potpuno, jer ja jos uvek nisam kao ostali, nisam potpuno dobar. Vardane, ti me silno intrigirs, prevrcem po glavi knjigu i polako se prisecam svih detalja. Ima dosta toga sto mozda ne bih jos smeo da ti ispricam. Pitam se da li si inkarnacija njihovog ne bas pozitivnog kralja? Magnetna Tama Agzardema.. hmm.. vise je nego ocigledno da si mu potomak, od njegove krvi. Ugred ovo nisu tvoje jedine moci, verujem da mozes uraditi razne transformacije, cak i postati neko drugi ako zazelis. Barem je stari kralj to mogao. Prelistavam u glavi.. ja imam fotografsko pamcenje i secam se svakog detalja koji bilo kada opazim.. hmm.. spisak tvojih moci je poduzi. Sve sama oruzja.. moc glasa, vatre.. hmm.. takodje unutar tela imas nesto nalik macu, koji je izvanredno opasan, kazu da je sacinjen od same munje.. pitam se sta to znaci? Ne znam da li je dobro.. da li u opste da ti pricam o tome? Da li je pozitivno? Jer ne vidim nista sto bi sluzlo bilo cemu dobrom.. mozda gresim?" Zastali su ispred otvorenih vrata terase, koja vode u Galinu spavacu sobu. Azrea je sapnuo "Klinci su vec usli unutra, idem za njima da je ne probude." Lesji je krenuo za Azreom. El-Evjit je gledao cudne oci Vardane i crnu masku srebrnog odsjaja na licu. "Tvoj dodir Vardane moze da uradi bilo kakvu caroliju i natera druge da ucine sve sto pozelis, zato budi jako pazljiv. Dobro?" Vardane je pitao "Da li bi mi dozvolio da pokusam tako nesto na tebi? Jer lako moguce da ja nemam moci staroga kralja, ili mozda tvoja knjiga nije tacna?" El-Evjit je smrknuto rekao "Na meni? Hmm.. ja sam jos uvek jednom nogom u paklu i vrlo sam podozriv, nisam dobar pokusni kunic. Radije pitaj Lesjia, li Azreu?" Zatim mu je naglo dograbio ruku i rekao "Mora da imas i drugih moci koje ja nisam video zabelezene u knjizi, jer ja upravo silno zelim da te dodirnem. Hajde, pokusaj sta god.." Vardane ga je gledao u oci i drzao mu ruku. "Dakle?" Rekao je El-Evjit a Vardane se nasmejao "Dakle nista. Hajde, idemo za njima?" Krenuli su drzeci se za ruke, jer je bilo ne moguce odvojiti se od Vardane. Azrea, Lesji i decaci su upravo izlazili na terasu "Mirno spava. Hajde mi cemo izaci preko prostorija u kojima su smesteni Lesji i Vardane i sici u prizemlje zamka, dodjite za nama kada je proverite." El-Evjit je seo na krevet pored Vardane, bio je potpuno miran. Obojica su posmatrali Galin prelepi usnuli lik. Vardane je pomilovao po glavi. Pogledao je El-Evjita znatizeljno i pitao "Objasni mi sta je toliko lepo kada si sa njom? Zasto sam doziveo silno uzbudjenje kada me je dodirnula?" El-Evjit se osmehnuo nezno "Sve je predivno, njeni dodiri poljubci, nase spajanje je carolija, neprevazidjene lepote. Doziveo si uzbudjenje jer si musko, zelis zenu, zato." Vardane nije skidao pogled sa Galinog lica. "Objasni mi spajanje?" El-Evjit mu je dugo pricao o njihovom spanjanju, o spajanju sa drugim zenama. "Drasticna razlika postoji kada si sa zenom iz svoga Etrela, ili sa nekom koja ti ne pripada. Ja osecam sve njene eksplozije, njen bol.. sve, bas sve. Sa drugim zenama to ne mogu da ostvarim, ne osecaju me, niti ja oscam njih.. osecam samo dodire i sve je jednostrano, shvatas?" Vardane je rekao zamisljeno "Znaci ja sa njom ne bih mogao da imam caroliju kakvu ti imas?" El-Evjit je rekao nezno "Ne. Vi niste iz istog Etrela.. barem mislim da niste, zato je to ne ostvarivo. Mozes da dozivis samo licni uzitak, sto je nistavno, naspram onog koji ona moze da ti pruzi. Sa njom u stvari niko osim mene ne bi mogao da se spoji, ili bar uzasno tesko, jer ja znam nacin.. jako je tesko sasvim je blokirana.. ona ne zeli spajanje." Vardane ga je gledao zainteresovano ispitivao ga je o svakom detalju, na kraju mu je El-Evjit pokazao svoju otvorenu torbu sa napitcima i ispricao cemu koji napitak sluzi i kako se koristi. Kada je konacno zavrsio ispitianje, poveo je El-Evjita u svoju sobu i trazio da mu pokaze najfinije napitke, zatim ih je stavio u torbu, uz zdelu kolaca i keksa. El-Evjit je mirno legao na krevet, zatvorio oci. Dok je Vardane uzo skoro sve jastuke i debeli prekrivac, koji je bio slozen pri dnu kreveta. Vratio se u Galinu sobu i zavio je u debele prekrivace, izmedju kojih je stavio jastuke, tako da joj se samo videlo lice i vrh glave. Srebrnim zavojima iz Lesjieve torbe je uvio u cvrsto uvezan zamotuljak. Izneo je na terasu i popeo se na ogradu, zatim poleteo kao ogromni crni zmaj, lomeci grane krosnje koja se nadvijala iznad zamka.
Ariel se spustio na terasu, gledajuci razrusenu ogradu i polomljene grane, i crnu tackicu na mesecini koja se brzo izgubila iz njegovog super-vida. "Dovraga.. osecam da nesto nije u redu.. sta se ovde desava? Gala mu se nije javlja, ni El-Evjit, zato je pozvao Azreu, koji se pojavio pored njega sa napitkom u ruci. "Cemu drama? Gala spava.." Zastao je gledajuci malo polomljenu drvenu ogradu i grane koje mu je Ariel pokazao. "Gde je vatrica, moram da je vidim smesta!" Azrea ga je uveo u sobu, zatim se zaprepastio lomom. Nije bilo posteljine, niti jastuka i prekrivaca, a silne bocice iz El-Evjitove torbe su lezale razbacane po krevetu i podu. Ariel je pitao "Gde je Vardane? Gde je carobnjak?" Azrea je poleteo prema bolesnickoj sobi, u kojoj je El-Evjit lezao zatvorenih ociju, a pored njega je bila sirom otvorena, ispreturana Lesjieva torba. Jastuci i svi deblji prekrivaci su falili, dok je pored stola pala cinija sa kolacima rasutim po podu. Azrea je pozvao Lesjia, zatim prodrmao El-Evjita, medjutim on nije otvarao oci. Ariel je rekao "Oticicu unutar njega i pokusati da ga magnetno izvucem iz zvezde, medjutim tu nije zagarantovan uspeh." Azrea se cudio "Zasto se Rooa nije pojavio? Obicno je odmah unutar tela cim moj brat zaspi.. neverovatno. Tu nesto jako ne valja." Ispricao mu je, zatim pokazao sve o Vardane i njegovoj transformaciji. Ariel je vrteo glavom "Dovraga i svi uzasi ovog sveta! Vardane je oteo moju vatricu, to je sigurno, tu nema sta da se misli." Azrea je gledao krevet bez jastuka i prekrivaca. "Zasto je odneo ovolike jastuke i jorgane? Ocigledno i napitke, moguce i nesto od hrane?" Lesji se pojavio sa decacima koji su imali puna usta hrane, sa tanjirima u rukama. "Zasto? Zasto da je uvije u nesto meko i ne povredi preostrim ogromnim kandzama, kao njega njegova stara zmajica kada je bio dete. Secas se da nam je pricao kako se jako dugo oporavljao od povreda kada ga je zgrabila u kandze. Nije zeleo da je povredi, zato! Lesji sta nedostaje u tvojoj torbi?" Lesji je pogledao, zatim rekao "Svi zavoji i boca vilovnjackog ulja za masazu i skidanje temperature. Ariel je prekrio oci rukom i protrljao ih. "Dovraga, dovraga i dovraga! Zeli da se spoje.. glupi retard! Raskomadacu ga cim mi dopadne saka! Ovo je nocna mora! Vecito je neko kidnapuje, ja cu poludeti od toga.. a nas gost je vrlo frkovito bice.. nepoznatih moci. Moram da sidjem unutar carobnjaka i dozovem ga nekako.. ustvari probacu prvo ovako. Stavio mu je ruku preko stomaka, kada se Kazdir pojavio u sobi i par trenutaka za njim i Gidar. Azrea im je pokazao svoja secanja i taman zavrsio, kada je El-Evjit otvorio oci. "Imao sam nocnu moru.. jezivu nocnu moru. Vardane me je ispitivao o nacinu spajanja, zatim mi ukrao Galijenu.. tako sto je zavio u silne jastuke, jorgane i uvio kao zamotuljak.. odneo je u kandzama." Gledao je Arielovo namrgodjeno lice i bes u obliku munja koji bljesti u zenicama. "Nije.. se valjda to zaista i desilo?" Ariel je rekao "Jeste.. desilo se! Dovraga zakasnio sam svega minut.. i manje. Video sam ga na nebu kao takicu jako daleko, tako prema planinama, sto se ne bi opazilo golim okom. Objasni mi zasto si spavao.. da li si spavao? El-Evjit je rekao zabrinuto "Nisam spavao.. bio sam u nekoj vrsti snovidjenja.. sledjen.. zacaran verujem. Dodirnuo me je, a njegov dodir je opaka frka.. njegov glas takodje.. osim toga ima oruzje unutar tela, mac od same munje kako pise u knjizi o Agzardem.." Kazdir je namerstenog lica rekao "To nije sve, Vardane je skoro mocan kao mi, recimo najslicnija interpretacija Grida, koja je ikada krocila u moj svet. Magnet Tame Agzardema, ili Zacarani Crni Agzardem je opasna tvorevina, kao bivsi kralj je namestio pokolj ne samo svog naroda vec i sumskih vilovnjaka. Jedva su se oporavili od te tragedije, tada je Agzardem prvi put mogao nestati iz moga sveta. Medjutim krvolocni kralj je jednoga dana samo nestao, nije nigde zabelezena njegova smrt, zar ne El-Evjit?" On je odgovorio smrknuto "Da, tacno. Plasim se da nije nestao na par hiljada godina i da je to onaj isti prokleti stvor, koji nam je servirao laznu pricu? Unutar mene je jos uvek sumnja.. Ariel.. da li je osecas? Ne odgovara ti? To znaci da jos uvek spava.. ustvri je u snovidjenju.. izmedju sna i jave." Ariel je rekao "Tesko da je isti Agzardem, medjutim siguran sam da je inkarnacija Tamnog Mgneta, plasim se da ce mu se pojaviti secanja, ako vec nisu, moguce da je zato nestao sa njom.. mozda se uplasio da cemo lose reagovati ako shvatimo ko je. Medjutim poneo je ulje.. a to jako, jako ne valja!" Kazdir je rekao "Idem, pronacicu ih. Ariel.. neces moci samnom.. vraticu se, ili cu ti javiti cim ih lociram. Rasiricu se mojim svetom, brzo cu ih pronaci."
Gala je otvorila oci i ugledala prekrasan mali vodopad i jezerce ispred par metara nadole blagim spustom. Lezala je na debelim jorganima, a pored nje je bio prostrt jos jedan jorgan, na kome je stajala velika El-Evjitova kozna torba i sest ogromnih jastuka. Otkrila se i primetila da nije obucnena. Gledala je okolo medjutim njene garederobe nije bilo. Zavila je dugacki carsav oko sebe i ustala. Ugledala je ogromnu musku prilku kako izranja iz jezera i ide prema njoj noseci jako veliki crni kovceg u rukama. Izasao je iz vode i brzo se priblizio, blistajuci na mesecini, presijavao se od kapljica koje su se slivale. Spustio je kovceg nesto dalje i prisao joj. "Budna si.. ja sam cekao da se probudis. Nisi reagovala na moje prizive. Nisam mogao da slomim sopstvenu magiju." Gala ga nije dobro videla u tami, mesec mu je bio iza ledja, jedino su zuti krugovi u ocima blistali, kao i izduzene zenice. "Vardane? Ne vidim te dobro u mraku.. ja nikada ne vidim dobro u mraku.. vidim samo duhovni svet kada je bas skroz mracno.. a sada jako slabo vidim.. lice ti je u tami." priblizila se i izdigla, pogledala ga je i osmehnula se. "Jos uvek imas masku? To je jako interesantno. Kazes da sam bila pod tvojim cinima.. kakvim?" Sagnuo se i uzeo jedan od svilenih carsava, zatim ga prebacio preko ramena. "Uspavao sam te, zatim te doneo ovamo." Gala je bila zamisljena "Moj carobnjak i Ariel ce poludeti od muke.. svi ce se uplasiti.. moram da im se javim." On je rekao "Tesko, jer sam nas izolovao.. pogledaj kupolu, vidis je? Znam da pricate mislima, medjutim sada ces to tesko postici.. zelim da budemo sami." Gala se najezila od uzasa. "Zasto to zelis?" On je uhvatio za ruku "Hteo bih da pricamo, da te upoznam.. hmm.. mozda i jos nesto, to cu odluciti kasnije. Da li moram da te zacaram? Bezaces?" Gledala je uzasnu zlatnu zicu na svojoj ruci namrsteno. "Da li mozes da mi skines ovu zicu?" On se nasmejao glasno "Ja ti cujem misli. Onda ces moci da se teleportujes, zar ne?" Iznenadjeno ga je pogledala. "Cujes mi misli? Da li je moguce.. ti si iz naseg Etrela?" On je rekao sa osmehom "Cujem misli svemu, drvetu, vetru, Vehre.. zivotinjama.. svemu, ako zelim." Gala se nasmesila oci su joj zablistale radosno "To je divno. Znaci da si jako napredan. Sta jos mozes, kakve sve moci imas?" On se obrisao svilenim carsavom, zatim ga odneo i prebacio preko grane. Gala je konstatovala da je hladno kada je vetric dunuo jace, ne jako, ali dovoljno da se nose dugi rukavi, cak i jaknice. Prisao je i stao naspram nje "Hladno ti je? Dodji!" Povukao je i zagrlio cvrsto, dok se ona potpuno ukocila. Bio je vreo, kao da ima jako povisenu temperaturu. "Ti goris. Imas jako visoku temperaturu!" On se nasmejao glasno "Nemam. To je moja prirodna temperatura. Cak moze biti i puno visa, narocito kada sam u obliku zmaja. Dodji ovamo." Gala je gledala u vis "Boze, koliko si jako visok i ogroman.. cak i Agzardem su ti do ramena, ili manje.. a ja ti dodjem ni do grudi.. to je ogromna razlika." Naglo je spustio dole i legao preko nje, a Gala je pocela da se otima jako i vice. "Nemoj! Pusti me smesta! Ne smes tako.. tako.. poludeces odmah! Molim te pusti me! Nemas odecu.. nemoj! Nije mi vise hladno!" On je bio miran, zatim se pomerio nadole, da dodje iznad njenog lica, zbog cega se jako osetila spajalica, sto je bilo uzasno uznemiravajuce. "Rekao si da cemo pricati.. necu ljubavnike.. necu cujes?" Rekao je mirno "Ja mogu da te privolim dodirom da ucinis sve sto pozelim, bas sve.. medjutim ne zelim da bude tako, ne sa tobom." Gala je prekrstila noge, a on se nasmejao glasno. "Zar me ne cujes? To ti nista ne vredi. Sve i da te ne zacaram, jaci sam od tebe. Puno jaci. Za sada te samo grejem, necu ti nista.. kada te pozelim znaces. Hocu da pricamo, moram da ti kazem sta mi se desava.. saslusaces me?" Gala se smirila i pogledala ga zainteresovano. "Ja takodje zelim da pricamo.." On je gledao kao da procenjuje da li sme da joj se poveri? "Meni stvarno mozes sve da kazes i najgore, necu te osuditi.. vec suprotno pomocicu ti ako mogu." On se nasmesio i pomilovao je po kosi, sto mu se jako dopadalo, zato je mazio po glavi i pricao. "Vidim delove.. verujem proslog zvota, jezive scene.. toliko krvoprolica.. mnoge detalje koji i nisu uzasni, odatle znam kako da koristim svoje moci. Video sam kako ronim i spustam onaj glatki crni kovceg, kome vreme nije naudilo, sto znaci da je zasticen mojom magijom. Ne znam tacno sta je u njemu i skoro se plasim da ga otvorim. Ja sam bio uzasan, zloban i zao, pravi demon u proslom zivotu.. nije cudo sto sam placao kaznu od detinjstva. Jako se plasim da ne postanem isti kao nekada, isto zlo cudoviste."
Gala je otvorila oci i ugledala prekrasan mali vodopad i jezerce ispred par metara nadole blagim spustom. Lezala je na debelim jorganima, a pored nje je bio prostrt jos jedan jorgan, na kome je stajala velika El-Evjitova kozna torba i sest ogromnih jastuka. Otkrila se i primetila da nije obucnena. Gledala je okolo medjutim njene garederobe nije bilo. Zavila je dugacki carsav oko sebe i ustala. Ugledala je ogromnu musku prilku kako izranja iz jezera i ide prema njoj noseci jako veliki crni kovceg u rukama. Izasao je iz vode i brzo se priblizio, blistajuci na mesecini, presijavao se od kapljica koje su se slivale. Spustio je kovceg nesto dalje i prisao joj. "Budna si.. ja sam cekao da se probudis. Nisi reagovala na moje prizive. Nisam mogao da slomim sopstvenu magiju." Gala ga nije dobro videla u tami, mesec mu je bio iza ledja, jedino su zuti krugovi u ocima blistali, kao i izduzene zenice. "Vardane? Ne vidim te dobro u mraku.. ja nikada ne vidim dobro u mraku.. vidim samo duhovni svet kada je bas skroz mracno.. a sada jako slabo vidim.. lice ti je u tami." priblizila se i izdigla, pogledala ga je i osmehnula se. "Jos uvek imas masku? To je jako interesantno. Kazes da sam bila pod tvojim cinima.. kakvim?" Sagnuo se i uzeo jedan od svilenih carsava, zatim ga prebacio preko ramena. "Uspavao sam te, zatim te doneo ovamo." Gala je bila zamisljena "Moj carobnjak i Ariel ce poludeti od muke.. svi ce se uplasiti.. moram da im se javim." On je rekao "Tesko, jer sam nas izolovao.. pogledaj kupolu, vidis je? Znam da pricate mislima, medjutim sada ces to tesko postici.. zelim da budemo sami." Gala se najezila od uzasa. "Zasto to zelis?" On je uhvatio za ruku "Hteo bih da pricamo, da te upoznam.. hmm.. mozda i jos nesto, to cu odluciti kasnije. Da li moram da te zacaram? Bezaces?" Gledala je uzasnu zlatnu zicu na svojoj ruci namrsteno. "Da li mozes da mi skines ovu zicu?" On se nasmejao glasno "Ja ti cujem misli. Onda ces moci da se teleportujes, zar ne?" Iznenadjeno ga je pogledala. "Cujes mi misli? Da li je moguce.. ti si iz naseg Etrela?" On je rekao sa osmehom "Cujem misli svemu, drvetu, vetru, Vehre.. zivotinjama.. svemu, ako zelim." Gala se nasmesila oci su joj zablistale radosno "To je divno. Znaci da si jako napredan. Sta jos mozes, kakve sve moci imas?" On se obrisao svilenim carsavom, zatim ga odneo i prebacio preko grane. Gala je konstatovala da je hladno kada je vetric dunuo jace, ne jako, ali dovoljno da se nose dugi rukavi, cak i jaknice. Prisao je i stao naspram nje "Hladno ti je? Dodji!" Povukao je i zagrlio cvrsto, dok se ona potpuno ukocila. Bio je vreo, kao da ima jako povisenu temperaturu. "Ti goris. Imas jako visoku temperaturu!" On se nasmejao glasno "Nemam. To je moja prirodna temperatura. Cak moze biti i puno visa, narocito kada sam u obliku zmaja. Dodji ovamo." Gala je gledala u vis "Boze, koliko si jako visok i ogroman.. cak i Agzardem su ti do ramena, ili manje.. a ja ti dodjem ni do grudi.. to je ogromna razlika." Naglo je spustio dole i legao preko nje, a Gala je pocela da se otima jako i vice. "Nemoj! Pusti me smesta! Ne smes tako.. tako.. poludeces odmah! Molim te pusti me! Nemas odecu.. nemoj! Nije mi vise hladno!" On je bio miran, zatim se pomerio nadole, da dodje iznad njenog lica, zbog cega se jako osetila spajalica, sto je bilo uzasno uznemiravajuce. "Rekao si da cemo pricati.. necu ljubavnike.. necu cujes?" Rekao je mirno "Ja mogu da te privolim dodirom da ucinis sve sto pozelim, bas sve.. medjutim ne zelim da bude tako, ne sa tobom." Gala je prekrstila noge, a on se nasmejao glasno. "Zar me ne cujes? To ti nista ne vredi. Sve i da te ne zacaram, jaci sam od tebe. Puno jaci. Za sada te samo grejem, necu ti nista.. kada te pozelim znaces. Hocu da pricamo, moram da ti kazem sta mi se desava.. saslusaces me?" Gala se smirila i pogledala ga zainteresovano. "Ja takodje zelim da pricamo.." On je gledao kao da procenjuje da li sme da joj se poveri? "Meni stvarno mozes sve da kazes i najgore, necu te osuditi.. vec suprotno pomocicu ti ako mogu." On se nasmesio i pomilovao je po kosi, sto mu se jako dopadalo, zato je mazio po glavi i pricao. "Vidim delove.. verujem proslog zvota, jezive scene.. toliko krvoprolica.. mnoge detalje koji i nisu uzasni, odatle znam kako da koristim svoje moci. Video sam kako ronim i spustam onaj glatki crni kovceg, kome vreme nije naudilo, sto znaci da je zasticen mojom magijom. Ne znam tacno sta je u njemu i skoro se plasim da ga otvorim. Ja sam bio uzasan, zloban i zao, pravi demon u proslom zivotu.. nije cudo sto sam placao kaznu od detinjstva. Jako se plasim da ne postanem isti kao nekada, isto zlo cudoviste."
Gala je rekla nezno "Neces postati, to ne ide tako. Ti imas dobro srce, ja to jasno vidim i osecam da si pozitivan. Zato si i dosao kod nas, da ne bi krenuo istim putem kao ranije. Vardane.. zli se postaje kada se razocaras u sve oko sebe, narocito u sebe samog, kada ne verujes Izvoru Zivota i nemas nikoga koga volis, do koga ti je stalo. Kada mislis samo negativne misli i dozvolis da te osecanja kontrolisu, umesto da ti kontrolises njih. Jer ti si gospodar tvojih osecanja i uslovljas ih mislima, kada drzis kormilo misli kreiras sve sto pozelis.. kreiras sopstveni zivot. Zato ti nikada neces postati zli, jer znas ovu cinjenicu i zato ces pobediti negativnu karmu, a ja cu ti pomoci ako zelis?" On se osmehnuo "Zar ces mi zaista pomoci? Medjutim obavezna si silnim ljudima. Narocito zlom carobnjaku, koji jako puno zna, cak i o meni. On nije ni malo sladak, cuo sam mu misli, opake misli, narocito u vezi tebe. Bila si nocas sa Meonisom.. u strastvenoj ljubavi i ucila lekciju? Video sam koliko jako zeli da te kazni zbog toga. I njega takodje.. ne misli ti dobro, delom si zato ovde samnom, ne bih zeleo da ti se desi nesto lose. Ti si mi pomogla kada sam bio jako povredjen i izgubio nadu, poceo sam da mrzim sve stvoreno.. razumes? Postao bih isti prokleti zlotvor bas kao i u proslom zivotu.. malo je falilo da propadnem. Resio sam da unistim sve na svom putu kada si me ugledala. Pomogla si mi ne trazeci nista za uzvrat, zato zelim da ti pomognem. Mogu da kontrolisem tvog carobnjaka glasom, pomocu dodira takodje. Pokazacu ti nesto jako interesantno." Kleknuo je iznad nje i povukao je da sedne. Ispod srca mu je preko tela bila povucena srebrno-zlatna blistava linija, sve do kraja butine, siroka dva prsta. Pored nje su celom duzinom bile iste plocice slicne Hematitu, a blistava linija je izgledala utisnuta unutra. Uhvatio je za ruku i stavio njene prste unutra, ispod srca. Linija se odvajala transformisuci se unutar nejne ruke u dugacki prelepi svetlosni mac, sa drskom na kojoj su postojali tek nesto malo tamniji simboli. Gala je gledala zadivljeno i prevlacila prstima preko njega. Bio je vreo, nije se osecao kao metal, vec nesto tvrdo i zivo, sacinjeno ne samo od materije, vec od vibracije-svetla. "Predivno, jako je lepo.. toliko interesantno.. i to je uvek unutar tebe? Zato je vrelo.. i drugacije od svega sto postoji.. ne mogu da dokucim materijal. Ti si toliko zanimljivo bice. Da li mogu da ga vratim unutra?" On se nasmejao "Mozes ako zelis, ili ga mozes iskoristiti da me ubijes njime.. to je jedino sto ce mi naskoditi, sve ostalo nije u mogucnosti da me ubije, samo ovaj svetlosni mac moga tela." Gala ga je gledala radosno "Ja nikada ne bih mogla da te povredim. Vraticemo ga na mesto.. ovako? Predivno.. jako mi se dopada.. samo se transformise i stopi sa tobom. I onda se ponovo moze izvaditi? Ali.. ja to ne mogu sama.. treba mi tvoja ruka zar ne?" On je klimnuo glavom, a Gala se ukocila. Primetila je jezivo ogromnu spajalicu i prekrila oci. U trenutku joj je pozlilo. Povlacila se u nazad, a Vardane je povukao u zagrljaj. "Ipak se plasis mene? Ne dopada ti se.. ovaj deo? Ali zato te moje oruzje ni malo ne plasi? Da si mi mislila zlo, moj mac bi te jako povredio, opekao bi ti ruku i okrenuo se protiv tebe. Pogledaj me?" Zaprepastio se silnim strahom koji joj je bio u ocima. Uhavatio je njenu ruku i zamotao oko spajalice, a Gala je vrisnula od uzasa. "Nemoj! Necu.. ne mogu.. necu i necu to.. to.. je strasno!" On je gledao nezno. "Sta je toliko strasno?" Povukao joj je ruku nadole, zatim se ukocio, strast mu se naglo rasirila. Doziveo je eksploziju silne strasti, a zanice su mu se rasirile jako. Scepao je za kosu, poljubio strastveno i spustio dole, neprekidno povlaceci njenom rukom spajalicu, dok se ona otimala. Umirio se i stisnuo je jako, a dole ga je osecala, ocigledno je hteo da se spoje, medjutim Gala se toliko jako otimala, da nije bilo moguce. "Smiri se.. molim te? Zar cu morati da te zacaram? Hoces da budes bez svoje volje?" Gala je rekla ocajno "Ne smes da me zgrabis.. necu da se spojimo! Ja ne zelim spajanje! Necu ljubavnike, zar me ne cujes? To je bolno.. ja sam blokirana savim, povredices se. Slusaj me! Svi me zgrabe cim smo sami minut.. ne mogu to da podnesem vise! Imam jako puno ljubavnika i dva muza, to je previse razumes? Poludecu od muke, ne mogu vise.. ne mogu, cujes? Vardane.. ti nisi iz moga Etrela, za nas je ne moguce da se spojimo.. narocito jer je spajalica toliko jako velika.. onda je ne moguce! Ti si podesen mozda za Agzardem, ne za mene. Razumes? Molim te, molim te pusti me?" On je gledao mirno "Shvtam, sve to sam video i cuo od tvoga carobnjaka. Znam sve sto se mora uciniti da bi se spojili, ne brini nece te boleti. Zaboravi sve ljubavnike, budi samo moja?" Rekla je slomljeno "Molicu se da umrem.. nerekidno.. Izvor Zivota ce morati da mi uslisi molitvu, ako to silno, konstantno zelim." On je uhvatio za ruku i rekao "Odluci radije da me vols? Budi mirna i misli samo na mene. Pozeli da se spojimo. Tako.. sada ces biti sasvim mirna. Medjutim to nije isto.. ovo ja ne zelim, dok si mi u vlasti.. zasto mora ovako? Samo tebe nisam hteo da zacaram. Preturao je po torbi i uzeo flasicu ulja, zatim joj stavio u ruke i gledao sta radi, jeduci se unutar sebe sto ga ne zeli i ne voli. Spustio je dole i gledao namrsteno, milujuci je po glavi. Uzdahnuo je "Ne mogu tako. Oslobodicu te." Uhvatio je za ruku i poljubio je. "Ako me ne zelis necemo se spojiti." Gala se osmehnula, podigla se i zaglila ga oko struka, naslonila je glavu na njega umiljavajuci se i rekla nezno "Hvala ti. Toliko si jako divan i zato te ja volim, jako, jako sam sretna." On je mazio neprekidno po glavi. "Ja sam izgleda zaljubljen u tebe.. i ne mogu da ucinim nista bez tvoje volje. To mi se nikada nije desilo, cak ni ranije u proslom zivotu nisam imao takva iskustva. Medjutim ti imas jako puno onih koji te vole i zaljubljeni su.. tako da sam ja ne potreban?" Gala se smejala, a oci su joj blistale radoscu. "Vazno je da me neces zgrabiti, zato sam sretna. Bices mi drug, zar ne? Dodji, plesacemo! Ti si mi potreban! Zar nemam odecu? Ni ti nemas? Nema veze igracemo i bez odece. Gala je zapevala pesmu srece i zaplesala, medjutim Vardane je stajao pored nje i gledao zadivljeno, ali nije igrao. Prisla mu je i rekla "Ti ne znas ovaj ples? Mogu da te naucim? Ili hoces da se borimo? Ne ozbiljno, vec kao igricu?" On se smejao "Da se borimo? Ja bas i ne znam da se borim, znam mozda.. tek kao secanje iz proslog zivota.. medjutim to je ozbiljna borba, ne igra." Gala je pogledala svoju ruku i rekla "Uh.. i ja imam ovu groznu zicu oko ruke, zato ne mogu da se teleportujem, niti da ubrzavam.. mozda bih i uspela da probijem ovu magiju za ubrzavanje? To mi je moj carobnjak stavio da mu ne pobegnem." On je zagrlio "Ti bi da mu pobegnes?" Gala je rekla namrgodjeno "Da, samo kada me zgrabi za spajanje, onda. Ovako ne." On je milovao po kosi. "Ti si toliko cudno bice, sasvim razlicita od Agzardem.. moja vrsta je drasticno drugacija, opozit svemu sto ti predstavljas. Zato mi se toliko jako dopadas." Podigao je u narucje i poljubio, zatim se ukocio i okrenuo glavu. "Visja-Eloh?" Gala je gledala Kazdira kako probija zastitnu kupolu i mahala mu. "Kazdir! Kasnis! Mislila sam da ces me puno brze pronaci." On se smejao glasno "Moje opasno dete i pronasao sam te puno ranije, nego sam sedeo i posmatrao sta se desava. Hteo sam da mu shvatim istinske namere, da vidim da li ce moci da te zgrabi kada si mu u vlasti?" Gala ga je gledala namrsteno "Ti si gledao i ne bi reaovao.. mogao me je stvarno.. pa stvarno zgrabiti.. ali si.. ti cekao?" Kazdir je umirao od smeha. "Spasao bih te ako na to mislis. Medjutim nisam imao razloga na srecu. Ne zelim da se borim sa divnim bicima.. zelim da izbegnem sukob kada god to mogu." Vardane je rekao "Znaci dobro je da sam se suzdrzao. Ne dopada mi se da joj srce ne bude moje.. jer samo to mi treba." Gala ga je gledala prekrasno, s'ljubavlju, zagrlila ga je i rekla "Pametan covek, ili tacnije Agzardem. Ja cu ti dati ljubav.. ali ne i spajanje." Zablistala je trobojnim svetlom i ulila svetu vatru unutar njega i Kazdira. Vardane se sagnuo i ponovo je poljubio. Kazdir je rekao "Hitno vam je potrebna odeca.. tako! Jer ce i ostali stici ovamo, razbio sam ti zastitu i uzgred javio sam im upravo da si dobro i pronadjena. Ne prporucujem ljubakanja pred.. hmm.. ne bas potpuno dobrim carobnjakom, jer ce odlepiti od besa." Gala je rekla radosno "Vardane.. ja imam zahtev.. pre nego sto se pojave, hoces da me provozas.. kao zmaj?" On je gledao zacudjeno "Da.. da te provozam.. kao zmaj.. ali to ne znam da li ce biti prijatno. Ja sam morao da te umotam u silne jastuke i prekrivace, ince bih te povredio kandzama.. koje su i kada imam ovu masku prevelike i preostre.. i.." Gala je rekla "Pozuri.. na ledjima ces me voziti, hoces?" On se nasmejao glasno "Dovraga.. hmm.. eto hocu! Odmakni se. I Visja-Eloh, garderoba ce mi nestati to znas? Pocepace se u param parcad." Kazdir je povukao Galu unazad, a Vardane je postao grdosija od zmaja. Gledao je u Galu prekrasnim crvenim ocima sa zutim krugom i izduzenom zenicom. Unutar misli je cula ..Sagnucu se sto vise, popni se gore i jako se dobro drzi!" Kazdir je uzeo Galu u narucje i poleteo, zatim je smestio na Vardane i doviknuo "Nemojte da bezite i nestajete, ne bih da vas ponovo lovim. Namesticu ti remenje, dobro se drzi mala!" Kozne trake su se zavijale oko zmajevih grudi, vrata i oko Galinog struka, osim toga je drzala u rukama uzice. Cula je ..Sreca da te je obezbedio! Dzi se dobro, ja nisam ovde jos uvek bas nesto jako vest.. Odbacio se toliko snazno da bi sigurno tresnula da nije bila dobro obmotana remenjem. Bilo je uzivanje leteti na zmaju kada se konacno popeo do zeljene visine. Vardane ovo je predivo, uzivam potpuno! Kada god budes raspolozen da mi ucinis ovo zadovoljstvo ja cu se radovati jako! On se cudio. Znaci ovo ti je uzitak? Drago mi je sto mogu da te usrecim. Dakle ipak sam ti potreban.. ili ne? Odgovorila je. Uvek si mi potreban, nikada nemoj da mislis drugacije! Jako si mi potreban, ne samo da bih letela na tvojim ledjima, vec da zajedno iscelimo svetove, da donesemo ljubav i prosperitet svemu! Ostani sa nama, ja te zovem da nam se pridruzis i usrecis svojm potencijalom stvaranje.. hoces? Vardane, ti si nesto jedinstveno divno, ti si nam potreban! Jako potreban! On je bio potpuno zatecen, a srce mu je ustreptalo puno ljubavi, kakvu nije verovao da je moguce osetiti. Rekao je tlepatski. Jako bih to zeleo.. vise od svega.
Kada su se spustili cekali su ih Ariel, Azrea, El-Evjit, Meonis i Gidar pored Kazdira. Meonis je uzeo u narucje i spustio dole, a Vardane se transformisao u Agzardem sa crnom maskom i plocastom tvorevinom na rukama sve do polovine nadlaktice, na clancima nogu i levom stranom tela kao dugacki obrub svetlosnog maca, skrivenog unutar tela. Meonis je poljubio kratko i spustio pored sebe. Gala je imala priljubljenu crnu odecu, helanke i cipkanu dugu tuniku ukrasenu samo blistavim kaisem od kristala, obmotanim barem cetiri puta oko nje, kome su dugacki krajevi blistali zvezdicama, istim kao u dugoj pustenoj kosi. Kazdir je nacinio Vardane garderobu dok im je prilazio, a Gala mu trcala u zagrljaj, sto se El-Evjitu nije ni malo svidelo, zbog cega je stezao vilice i sevao ocima ljutito. Ariel ga je povukao "Smiri se carobnjace. Tako se ne osvaja zensko srce. Oteraces je od sebe, zar to zelis?" On se trgnuo i uzdahnuo, zatim pokusao da disciplinuje svoje misli i okrene ih u pozitivne, sto je bilo jako tesko dok je gledao u zagrljaju drugog. Kazdir im je prisao i rekao "Vardane, u zamku nam je kraljica Megatje.. da li si spreman na duzi razgovor sa njom?" On je rekao "Hmm.. da li je dobro da razgovaramo? Ona ce se jako uplasiti od mene, siguran sam. Moja prosla inkarnacija je bila cisto zlo po njen narod.. zato.." Kazdir ga je prekinuo "Vidi, kako god da reaguje ti ces ostati sa nama. Objasnicu joj da si se promenio i vise nisi opasan po nju i njen narod. Ne brini zato." Ariel se nasmejao "Zvanicno te zovemo, ako treba i pismeno cemo ti uruciti pozivnicu da ostanes pored nas, jer si nam potreban za mnogo toga. Malom El-Dreu ces biti od ogromne pomoci kada mu krenu transformacije. Borices se sa nama da donesemo srecu i prosperitet u oba sveta, zar ne?" Vardane je rekao suznih ociju "Hocu. To zelim vise od svega. Hvala ti. Hvala vam sto me primate medju najdivnija bica koja postoje.. silno sam zahvalan, sretniji nego ikada pre." Ariel ga je zagrlio, na njegovo ogromno zaprepatenje i Kazdir, zatim su mu redom pozeleli dobrodoslicu. Jedino je El-Evjit ostao po strani i nije sebe mogao da natera na zagrljaj dobrodoslice. Ariel je rekao "Dakle sta si odlucio? Idemo na sastanak sa Megatje, ili ne?" Vardane je gledao u Galu. "Sta ti kazes? Galijena?" Ona se osmehnula "Idemo. Bicu pored tebe i drzacu te za ruku ako to zelis. Ja cu joj objasniti sve po redu, meni veruje, jer sam im vec pomogla malo." Kazdir se nasmejao "Moje skromno dete. Malo kazes? Spasila si ceo narod od izumiranja, zvezdice to nije malo. Izmenila si misljenje zadrte kraljice i spercila silno krvoprolice, to moje milo dete nije malo." Vardane je pitao Galu telepatski. Drzaces me za ruku? Zaista? Ona je klimnula glavom i nasmesila mu se. Obecavam, ako i kada to pozelis, hocu! On se okrenuo prema Arielu i rekao "Idemo do kraljice Agzardema." Gala je uhvatila za ruku Vardane, zatim Kazdira koji joj je bio najblizi, jer je potrebno zbog teleportovanja i ugledala El-Evjitov ljutiti pogled, koji ne sluti na dobro. Cula je Meonisa kako kaze pre nego sto su nestali "Raskrcicu i odnecu nazad jastuke, prekrivace i.." El-Evjit je rekao "Ja cu poneti svoju torbu!" U jednoj od prelepih dnevnih soba zamka cekali su ih Hitje i kraljica Megatje, zagrljeni u strastvenom poljubcu. Oboje su blistali silno zaljubljeni, a Gala ih je odusevljeno osmotrila pritrcala im i zagrlila uz poljubce u obraz. Uhvatila je Vardane za ruku i predstavila ga, a Megatje je prebledela. Gala se iznenadila kada se uhvatila za fotelju uzasnutog izraza lica. Krenula je da mase rukom, zatim je stavila preko srca i vidno joj je pozlilo. Kazdir je otrcao po napitak do stola i pruzio joj casu, koju je umesto nje uzeo Hitje prdrzavajuci je u struku. "On je.. on je.. Magnetna Tama.. Zacarani Crni krvozedni kralj.. mocan izvan svega poznatog.. on.. on ce doneti propast mome narodu! Gotove smo! Sve je uzalud!" Gala je rekla "Hej! Megatje, saberi se! To nije istina! Cujes? On je divnog srca punog ljubavi! Pogledaj ga! Megatje?" Uhvatila je ponovo Vardane za ruku i rekla nezno "Megatje, mi smo ga pozvali da nam se prikljuci, on ce nadalje ziveti sa mojim Etrelom, vecinom u svetu ljudi, razumes? Radice sa nama da donesemo ljubav i prosperitet svima u oba sveta. O moja sestrice da li sam te ikada slagala?" Megatje se trgnula i podigla glavu "Ne nikada mi nisi rekla laz. Oprosti mi, ali od malena slusam strasne price o Zacaranom Crnom kralju, sa njim plase decu kada su nevaljala i jako mi je tesko da poverujem kako je sada dobar. To nije moguce! Da li je zaista tako? Ili si zacarana.. jer on moze.." Gala je rekla "Znam da dodirom i glasom moze uciniti da ga slusam, ali ja nisam pod njegovim cinima. Vardane, zacaraj me da ti budem u vlasti? Hocu da joj pokazem razliku u pogledu.. hoces?" Vardane se zacudio "Hoces.. da te drzim u vlasti.. ali.. da li si sigurna?" Gala je rekla "Samo na kratko da joj pokazem da trenutno nisam zacarana, hoces? Molim te?" On se nasmejao "Hocu sve sto trazis mali andjelu.. bas sve. Istina je da sam ja potpuno u tvojoj vlasti, ocaran sasvim tvojom dobrotom i svetom vatrom.. silno opijen. Evo.. bices mi u vlasti." Galin pogled se potpuno izmenio. Gledala je u Vardane netremice, bez radosti, skoro indeferentno. "Sta sada da uradim? Da joj naredim nesto? Sta? Da li je to potrebno? Jer ja svakako imam ovu moc, ali ne zelim da je koristim, narocito ne na njoj! Ne mogu da podnesem njene ugasene oci.. zelim da vidim radosne iskrice i silnu ljubav, njeno cisto srce!" Oslobodio je i zagrlio snazno. "Ovo je nocna mora da te gledam takvu.. bez silne ljubavi koja uvek istice iz tebe.. ne bih to preziveo, odmah zivot nema smisla." Poljubio je i stegnuo jos jace, toliko da je jedva trpela da ne zakmeci." Megatje je gledala ovu scenu zacudjeno. "On je zaljubljen u tebe.. znaci zato je to tako, zato se promenio. Sada shvatam. Ja sam se takodje izmenila i to jako pomocu snazne carolije ljubavi." Hitje je gledao sa silnim obozavanjem. "Vardane ne moze vise da bude zlo, jer ga je dotakla ljubav. To se i nama desilo. Svet je postao prekrasno mesto, a da tebe nema moja Megatje, sve bi se ugasilo. Meni ne bi bilo do zivota." On je zagrlio odano, a Gala se nasmejala "Vidis? Promene su moguce, jako lako moguce pomocu ljubavi!" Kazdir je rekao "Kraljice, pricaj nam o njegovim mocima? Sta jos znas i da li postoje zapisi o Magnetnoj Tami? Jer on je ziveo kada sam ja otisao iz mog sveta, zato ne znam puno o njemu. Takodje znam da je nestao i telo mu nije pronadjeno?" Vardane je rekao "Galijena, zaboravili smo crni kovceg kod vodopada.. javi svome bratu da.." Kazdir je rekao "Ne brini se, Meonis ga je doneo ovamo u zamak. Sve je dobro." Vardane odahnuo, zatim se zamislio pognutih ociju. "Ja ne znam sta je u kovcegu, samo znam da je vazno." Megatje je rekla "Ja prosto zazirem od onog sto cete pronaci. Reci mi da li imas svetlosni mac munje blizu srca?" Vardane je podigao maicu, zatim je skinuo, jer su trazili od njega da ga izvadi i pokaze. Uhvatio je ponovo Galinu ruku i njome izvadio prekrasni mac, koji je isijavao svetlost. Hitje je krenuo rukom ka macu da ga dodirne, medjutim on ga je pomerio u stranu i rekao "Nemoj! Ukoliko mi ne mislis iskljucivo dobro, opecice te silno, cak moguce i ugljenisati ti ruku, zato bolje nemoj da ga dotaknes. Ona sme to da ucini jer me iskreno voli." Megatje ga je gledala sa izmesanim strahopostovanjem i sumnjom. "Ti imas silne moci. Mozes glasom da zavedes i nateras na posusnost, dodirom takodje. Tvoje oci su specijalne, mozes videti mikroskopski svet i vrlo daleko, u mraku bolje nego po danu. Takodje si u stanju da hipnotises na daljinu, barem tako pise u knjizi. Magnetno privlacis dodire, sve na tebi je podeseno da zacaras i otmes zrtvi kontrolu, da sve kontrolises. Mac munje je opako oruzje koje celu vojsku moze da satre jednim zamahom kaze se. Tvoja transformacija kada je potpuna kao sada sa maskom.. ti si skoro ne unistiv i samo te jedno moze ubiti, ali niko ne zna sta? Reci mi.. odakle dolazis.. kako si pronasao Galijenu?" On joj je ispricao celu pricu o svojoj majci, detinjstvu uz zlu zmajicu prababetinu, kako je jako povredjen sreo Galu i bio vise nego neprijatan, osoran, zeleci da umre na miru negde pod otvorenim nebom. "Gospode i mili Boze.. toliko jeziva sudbina.. medjutim placao si verujem karmicki dug i sada je otplacen, zato si je sreo.. inace ne bi bilo moguce." Gala je rekla "Tacno tako. Ja sam to isto pomislila. Medjutim dug je konacno otplacen i Vardane moze slobodnom voljom da bira svoj put, a on je izabrao da bude uz nas i pomogne da ostvarimo zadatak zbog koga smo i sisli dole." Ariel je usao i pozdravio goste. "Da li ste zavrsili razgovor? Hteo bih da vidim sta je unutar ogromnog kovcega od najcudnijeg materijala.. mozda Oniksa, ili nekog nepoznatog crnog dragocenog kamena? Zaintrigiran sam priznajem i nestrpljiv." Megatje je pitala "Da li mogu prisustvovati otvaranju zaostavstine?" Vardane je pogledao Galu sa strepnjom i rekao telepatski. Hteo sam da prvo nasamo otvorimo ovaj kovceg. Sta da radim? Gala je rekla nezno "Vardane je zeleo da nasamo otvorimo kovceg, samo nas dvoje, jer strepi sta ce tu pronaci. Da li mozete sacekati, zatim cemo vam pokazati sadrzaj?" Svi su klimnuli glavama, a Ariel je rekao smejuci se "Vatrice, ako iskoci nesto strasno ko ce da te zastiti i utesi? Ja ti dakle neizsotavno trebam. Hmm.. salim se, sacekacemo. Sve sto pozelis vatrice, tvoja rec je zakon za mene." Gala se u sebi pitala od kada je to njena rec njegov zakon? I cula Arielov smeh unutar uma. Moram da budem teatralan, zar ne? Mislio sam da ce ti prijati to da cujes, zar sam se prevario? Istina je da si ti moja ljubav i da cu uciniti sve za tebe, to znas?
Ariel je poveo Galu i Vardane do prostorije u kojoj se nalazio kovceg, ali su pored njega bili i Meonis uz El-Evjita. Posto im je objasnjeno da neizostavno trebaju izaci vani i ostaviti ih same, El-Evjit je doziveo napad ljubomore, besa i namestio ceo lom. "Da li si ti pludeo? Zelis da ostanu sami? Sa njegovim mocima? Odmah ce je zgrabiti cim zatvorimo vrata! Ja sam na kraju strpljenja, mala dodji ovamo!" Zgrabio je za ruku i hteo da je izvede vani, medjutim Ariel je stao na vrata i rekao "Cuj me dobro, ne zanima me tvoja ljubomora, drami koliko god hoces ali u samoci! Vreme je da nucis potrebnu lekciju i skines to ludilo. Sta zelis? Da je mucis? Ne moze! Moraces da me uklonis da bi prosao." Gala je vrisnula "Molim vas! Preklinjam vas nemojte da se svadjate? Slomicete mi srce potpuno! Ariel.. ja cu pre dopustiti da me smrtno muce, nego da cujem svadju svoje brace! Kleknucu da molim? Ako me truncicu volite ne svadjajte se? Ne i ne zbog mene.. to.. to je najstrasnije sto postoji!" Jedva je zaustavljala suze i kidala se iznutra. Obojica su bili potpuno porazeni i gledali je pokajnicki. "Necu se svadjati. Ostani ovde.. ali posle toga dodji kod mene, ili cu umreti od bola. Razumes? Nemoj da me prevaris.. molim te nemoj?" Gala je vrtela glavom "Necu carobnjace, to znas, zar ne? Nema potrebe da mi ponavljas, ja ne zelim ljubavnike! Nikada, nikoga!" On je rekao slomljeno "Znam da ne zelis, mene najmanje od svih.. ali dovraga.. svi tebe zele, sve sto je musko ce te zgrabiti na silu.." Gala je rekla "I kada me zgrabe na silu, sta ja onda mogu da ucinim? Nista zar ne? Sta mogu da ucinim kada me ti zgrabis? Skini mi ovaj uzas sa ruke! Kako da se branim sa ovom glupavom zicom? Mozda i mogu nesto da ucinim ako nemam ovu grozotu!" On je razmisljao, zatim rekao "To je jos gore. Onda ces mi zbrisati, nestces, a ja cu umreti od bola.. to je najgore od svega!" Meonis je prisao, zgrabio je i poljubio, na ogromi El-Evjitov uzas. Skinuo joj je zlatnu zicu, okrenuo je i tresnuo o zid, ljubeci joj vrat. "Hajde mala zbrisi ako mozes? Teleportuj se? Bori se?" Gala se trudila silno da se bori, cak i teleportuje, skoro je ozbiljno poludela od muke, vristala je i besnela, skoro zaplakala, jer je napao svom snagom, uz rasirenu strast. Meonis je naglo okrenuo prema sebi i rekao "Oprosti mi?" Zatim pogledao prodorno El-Evjita i stavio mu zlatnu zicu u ruku. "Ona je potpuno ne mocna da se odbrani, ako ja to zelim, nema joj spasa. Zato je bezpotrebno da je mucis. Razumes? Ona ne zeli spajanje, ali isto tako mora da nauci lekcije. Razumi to konacno!" Izasao je napolje, a El-Evjit je ostao sa zlatnom zicom u ruci zapanjen, najezen od muke i sasvim unisten. Gali je takodje trebalo vremena da se povrati, dok se Ariel izvanredno zabavljao. Vardane je prisao Gali i pitao nezno "Hoces da ti donesem napitak, vode, bilo sta?" Ariel je rekao "Budi uz nju, ja cu brze doneti sve sto treba." Nestao je, dok je Vardane hteo da je uzme u narucje i odnese na fotelju, medjutim El-Evjit je rekao slomljeno "Nemoj, ja cu je odneti." Vardane je stavio u njegovo narucje, a El-Evjit je seo sa njom u fotelju i rekao "Ja ovo necu podneti.. umirem iznutra, ceo svet mi se rusi.. pomozi mi? Vicem u pomoc mala spasi me?" Gala je rekla slomljeno "Zajedno cemo umreti. Ja ne mogu vise da zivim.. dosta.. bilo je.. dosta.. hocu kuci. Ne mogu vise.. stvarno ne mogu.. Azrael.. hocu kuci! Gospode po.." El-Evjit se prestravio. Stisnuo je na svoje grudi. "Nemoj! Molim te nemoj? Necu te vise gnjaviti nizasta.. nemoj to da kazes! Preklinjem te ssss.. tiho.. sve ce biti dobro.. ne ljutim se.. sve cu uraditi, sve sto zelis.. ssss.. tiho. Tako.. sve ce biti dobro." Gidar je stajao pored njih i gledao ih namrsteno. "Treba vam moja pomoc, zar ne? Prenesi je ovamo na krevet. Bice vam odmah bolje. Uvukao ih je unutar sebe. Sedeli su svo cetvoro u tisini neko vreme, zatim je Vardane pitao "Objasni mi postupak toga sto radis?" Gidar je gledao specificnim nezno-ostrim smaragdno zelenim ocima uz blagi osmeh. "Uvukao sam ih unutar sebe, dacu im mir, smiricu ih i bice im puno bolje kada ih pustim vani. Ako zelis dozvolicu ti da osetis moju sustinu? Mogu i odmah ako hoces?" Vardane je po instrukcijama seo pored njega i Galu premestio u Gidarevo narucje. Kada ga je pustio vani bio je odusevljen. "Zelim da budem vecito unutar tebe! Ti si najdivnije bice.. bas kao mala princeza.. andjeo sisao medju vilovnjake i Agzardem?" Gidar se nasmejao "Da li znas koji sam ja Andjeo?" Vardane je vrteo glavom "Ne.. ne znam?" Gidar je rekao uz osmeh "Ja sam andjeo smrti Azrael i pripadam bas kao i moja sestra Etrelu Khrista. Rea-Niom je moj duhovni blizanac, on je takodje Azrael. Nikada ranije nisam silazio unutar materije, ovo su moje prve dve istovremene inkarnacije. To te je toliko zaprepastilo? Zasto?" Vardane ga je gledao u soku, skoro sa strahom. "Ja.. ja.. sam mislio da je Andjeo smrti najstrasnije bice.. da je.. da je.. nesto lose.. medjutim ti si predivan.. iznutra.. toliko lepote i mira, kao bezbedno utociste. Od kada sam dosao kod vas osecam se bezbedno, dok ranije nisam mogao da osetim taj luksuz koji se drugima verujem podrazumeva? Znaci Andjeo smrti se zove Azrael i najdivnije je sto postoji? Samo sam ja zlo cudoviste.. mozda i njen carobnjak? Ali.. ali ja ne zelim da budem monstruozna kreatura.. prokleti crni zmaj.. zelim da sam nalik vama. Da li se to moze?" Gidar se smejao glasno "Lakse od svega. Tvoja sustina je prekrasna i potpuno cista, tu nema sta da se popravlja i jako je tesko pokvariti, medjutim kada se to uspe i dugim nizom godina se blokira prirodni protok vibracije-svetla, negativnim mislima koje uslovljavaju spektar losih osecaja, proces samo treba obrnuti i za neko vreme sve ce ponovo biti dobro, puno krace od vremena destrukcije, rusenja i kvarenja. Misli pozitivno i osecaces se uvek izvanredno. Misli istine-ljubavi razgorece se ljubavlju unutar tebe. Svaka se misao vraca u obliku u kom je odaslata, to je zakon Izvora Zivota ciji sam ja vojnik.. ne bas vojnik, ali ne postoji druga rec za ono sto sam. Jer kao jedan od tri paterna volje Arhandjelskih sila, ja je nemam, jer sam svoju sustinu volje predao potpuno njemu. Izvor Zivota mi salje upute po kojima delam i za mene je ne moguce da ne poslusam. Razumes?" Vardane ga je gledao sa strahopostovanjem, zbog cega se Gidar osmehnuo. "Da li si.. da li si i ti takodje zaljubljen u nju? Jer shvatam da su svi prisutni.." Gidar ga je prekinuo "Jesam. Medjutim ne bih joj prilazio da nisam dobio upute da je potrebno. Drzim se po strani dokle god mi ne posalju zadatak i necu je dotaci, sto meni za razliku od drugih nije ni malo tesko." Vardane je zamisljeno rekao "Ja takodje mogu da se kontrolisem, bez obzira sto poludim iznutra u njenoj blizini i srce hoce da mi iskoci iz grudi.. umem da se kontrolisem. Medjutim vidim da njen carobnjak to nikako ne moze." Gidar je rekao "Ti si bice volje, bas kao i ja, zato ti je lako, hm.. uslovno receno lako da to uradis. El-Evjit je deo nje, sama sveta vatra, oni se puno teze kontrolisu od nas. Osim toga jos nije potpuno cist, zato ima destruktivne misli, koje stvaraju pogubne osecaje. On je njen zadatak koji je preuzela jos pre rodjenja. Ti si takodje deo njenog zadatka. Ona drzi kormilo drasticnih promena u narodu Agzardema i njihovog opstanka. Shvatices uskoro sta mi tacno radimo. Izvucicu je iz sebe, njoj je puno bolje, dok je carobnjaku potrebno da ostane duze unutar mene.. sto duze. Ariel ce upravo stici i zato.." Ariel se pojavio naspram njih sa punom tacnom napitaka. "Izvuci je vani. Nemam ekspreso, ali je zato dobila instant kapucino od vanile, sto takodje voli." Gala je gledala radosnim, plavo-zeleno-zutim ocima nasmejana lica i osmehnula im se. "Azrael, hvala ti.. jako puno si mi pomogao, kao i uvek. Ti si moj spas." Gidar je mazio po kosi, dok joj je Ariel bez reci dodao soljicu i gledao kako pije vreli napitak zatvorenih ociju. "Fino je. Ti si doneo instant kapucino samo zbog mene? Zaista si prekrasan." Ariel se smesio "Gidar i El-Dre su ga dopremili u vecim kolicinama po mojoj molbi, tako da ces od sada moci da ga pijes do mile volje. Vardane ti ne znas da nasa vatrica zivi od vibracije-svetla, da ne jede nista, vec samo pije napitke, narocito voli kapucino.. to je kafa sa mlekom.. ali ti ne znas sta je to, zar ne?" Gala mu je dodala svoju soljicu i rekla "Probaj!" Vardane se odusevio. "Nikada.. cak ni u proslom zivotu nisam probao nesto ovako divno. Samo vreli caj, dok sam bio dete i u ranijoj inkarnaciji." Ariel je rekao "Gidar, hajde ponesi carobnjaka, ostavicemo ih same. Vardane dobices napitak kada me pozovete da vidim sadrzaj ovoj predivnog kovcega. Kraljica i Hitje cekaju nestrpljivo, zato pozurite?" Nestali su, a Vardane je drzao soljicu ispred Gale. "Oh, podelicemo, popi jos? Ariel ce nam namestiti kasnije jos po jedan kapucino. Hoces da otvorimo kovceg?"
Vardane joj je pruzio ruku i odveo je do kovcega. Skinuo je maicu i pokusavao da skine pantalone, muceci se oko kaisa, sto je zaprepastilo Galu. Pustila mu je ruku i odmaknula se od njega par koraka."Sta.. sta to radis?" On se nasmejao glasno "Ne plasi se. Potrebno je da izvucem ponovo mac.. smeta mi odeca. Kako ovo cudo da skinem? Rastrgcu ga bolje! Cemu ovako komplikovan patent?" Gala je prisla i pokusala da otvori. Razmislila je i setila se na koji nacin da povuce. "Hvala ti puno. Nikada nisam video ovakvu kopcu. Hajde da otvorimo kovceg? Srce mi lupa prejako.. samo da ne nadjemo neki uzas?" Naglo je povukao u zagrljaj i poceo da je gladi po kosi. "Smiruje me da te milujem po kosi. Najneznije, najmekse, svileno. Mislis da sam kukavica?" Gala se prvo ukocila kada je zgrabio, zatim se opustila jer nije bilo strasti, samo silnog uzbudjenja i frke. "Ne mislim. Nisi ni malo kukavica. Samo si uzbudjen i strepis, zato sam ja tu. Opusti se, ocisticu sve tvoje strahove magnetom Raidie i zatim ti dati da osetis svetu vatru." Kada je zavrsila gledala je navise Vardane, kako drzi sklopljene oci. "Hvala ti. Ucinila si cudo. Sasvim sam miran i osecam se divno." Njenom rukom je izvadio mac iz tela i okrenuo kovceg sa strane. Nije bilo vidljive kljucaonice, kovceg je bio crn i gladak, kao od poludragog kamena, ili crnog uglacanog mermera. Vardane je naslonio ruku, zario je ogromni svetlosni mac celom duzinom sve do drske i ostavio ga unutra, zatim se odmaknuo. Poklopac se besumno otvorio. Nesto nalik srebrno-treperavoj zavesi, ili energetskoj oblozi je prekrivalo celu povrsinu kovcega. Vardane je izvadio svetlosni mac i vratio ga unutar tela, a zastita je nestala. Gledali su sadrzaj kovcega. Unutra je bila prozirna kugla velicine odbojkaske lopte, cetiri manja kovcega od zlata i srebra, uz crni kovceg od identicnog kamena kao ovaj ogromni koji su upravo otvorili. Jedna debela knjiga ukoricena koznim povezom sa zlatnim okvirom, uglovma i pecatom zmaja od Hematita na zlatu, ukrasena okolo draguljima. Pored toga bila je slozena zlatna cev, ili stap u delovima sa prozirnim, ogromnim draguljem na vrhu i prelepa kruna sa crnim poluprozirnim kamenjem, koji su iznutra varnicili srebrno-zlatnim iskrama. Vardane je prvo uzeo knjigu, koja je bila zakljucana. Zatim je izvadio zlatni stap i zavio delove, uz osmeh. "Ovo je zabavno. Ni malo strasno, zar ne?" Gala je uzela zlatni stap koji joj je pruzio i posmatrala prekrasnu izradu, uz neverovatno divni, ogromni okrugli Dijamant, ili slicno divan kamen. Svuda oko stapa su se uvijali zmajevi izliveni u zlatu izvanrednom vestinom. "Prekrasno. Ovde su izgleda tvoje dragocenosti iz proslog zivota, zar ne?" Vardane je izvadio najveci kovceg od filigranskog srebra i otvorio ga. Bio je prepun zlatnika sa utisnutim zmajem. U sledecem su pronasli prekrasni nakit i specijalno upakovan, u malecnoj crnoj kutijici od Hematita, cudesni pecatni prsten, izradjen sigurno pomocu magije, jer je bio zadivlujuce lep. Gala je rekla "Stavi svoj prsten?" On joj je stavio prsten u ruku. "Ti mi ga stavi?" Ona je uradila trazeno i zaprepastila se prvo ogromnim pretezno zlatno-crvenim bljeskom oko Vardane, zatim energetskom vrtlogu koji ih je spustio na kolena, jer je on stisnuo uz sebe iz frke. Gledala je crvene oci kako sijaju uokvirene zutim krugom i izduzenim zenicama koje su dobile jos crveniju prevlaku. Ostar pogled joj se nije ni malo dopao. "Vardane? Sta se desilo?" on je rekao namrsteno "Unutar ovog prstena je bio dodatak mojim mocima. Sada sam kompletan. Kompletno cudoviste." Gala je rekla nezno "Na maski se pojavilo udubljenje tacno na mestu treceg oka, na sestoj cakri, sto znaci da ti se otvorila vizija. To je samo jako dobro. Pored mene si i ja oscam da si divan i dobar. Nemoj da mislis lose o sebi. Neces?" On je mazio po gavi. "Nisam dobar. Daleko sam od dobrog, ali bih voleo da budem. Nisam smeo da stavljam ovaj prsten. Osecam da jedva kontrolisem moci.. plasim se da mi ne iskliznu i ne povredim nekoga.. narocito da ne povredim tebe." Gala ga je pomilovala po obrazu. "Ja se ne plasim. Neces me povrediti. Cak i da me povredis slucajno to se ne racuna. Ja cu ti oprostiti. I namerno ucinjenu povredu cu ti oprostiti, ja ne umem drugacije.. ali mozda necu vise zeleti da te vidim.. hmm.. ja mogu da izbrisem iz sebe ljude koji su mi pogubni." Vardane je gledao uplaseno "Mozes da me izbrises iz sebe.. da ne postojim, ako te povredim? Molim te nemoj to da uradis? Sve je bolje od toga, svaki bol.. sve.. sve." Zagrlio je prejako do kmecanja i brzo pustio. "Ja se plasim sebe.. razumes? Gospode, pomozi mi da ne ucinim zlo!" Gala je rekla "Vardane! Ti si pored mene, pored moje brace, neces ciniti zlo, koristices ovoga puta svoje moci za dobro, cinices najlepse i najbolje. Razumes? Ne plasi se, opusti se i oseti moju ljubav." Zasijala je ulivajuci ljubav u njega i rekla "Hajde da ovo zavrsimo? Otvori poslednja tri kovcega?" Uzeo je i otvorio prvo zlatan. Unutra su bile prekrasne flasice sa napitcima i kutijice sa prahom. "Ovo ce radovati moga carobnjaka. Zasijace mu oci kada ovo ugleda." Vardane se nasmejao, jos jedan.. i zatim crni od koga strepim. Sledeci zlatni kovceg je imao tri pregrade. Izvadili su prvu prepunu prekrasnih dragulja prekrivenih plisem. Zatim ugledali specijalno slozen nakit, izradjen pomocu magije, jer je bio neprevazidjene lepote. Vardane se osmehnuo "Ovo je kao stvoreno za tebe." Stavio joj je siroku narukvicu, sa visuljcima u obliku vecih i manjih zvezdica, uradjenu potpuno od blistavih, prozirnih dragulja. Gala se nasmesila i rekla "Ova mindjusa oko celog uha je stvorena za tebe, stajace ti prekrasno." Stavila mu je mindjusu, koja je treperila vatrenim sjajem, unutar prozitnih dragulja. "Nikada te nisam pitao.. da li ti se dopada kako izgledam? Moj potencijal.. ili sam ti jezivo strasan kao svima.. ne.. ti me volis i ne plasis se, inace ne bi mogla da izvadis moj mac.. ti se ne plasis mali Adjelcicu. Srecom.. mojom silnom srecom." Gala se nasmejala glasno "Nemam cega da se plasim, ti si toliko zanmljiv, drugaciji od svega, cak i fizicki vrlo privlacan.. medjutim mene ne zanima fizicki izgled. Dok me tvoja sustina privlaci, jer smo suprotni. Ti si volja zato. Dopadas mi se, ali to ne znaci da me trebas zgrabiti, vec te zelim za druga. Razumes?" On je zagrlio i poljubio. "Razumem. Silno sam sretan sto ti se dopadam. Hvala Bogu, strepeo sam da je drugacije, zbog ove grozne maske i moje tranformacije u crno cudoviste od zmaja." Uzdahnuo je sa olaksanjem i brzo rekao "Hajde da pogledamo dno ovog kovcega, pa zatim crni od koga najvise strepim." Dno je bilo puno urolanih pergamenata, uvezanih zlatnim zicama i zapecacenih crnim zmajevim grbom. "Nista strasno, ovo su macijski neispisani ugovori, ima ih desetak, sada jos samo poslednji kovceg!" Bojazljivo je otvorio i brzo zatvorio da ona ne vidi. "Ovo cemo unistiti! Razumes? Ovo je potrebno unistiti hitno!" Dograbio je kovceg i krenuo na terasu, a Gala je isla za njim. "Cekaj! Gde ces? Pozovi Ariela? On ce to dezintegrisati.. mogu i ja to da ucinim.. hoces?" Pogledao je prodorno, silnom voljom "Mozes? Ucini to odmah! Ne pitaj me nista, samo to ucini! Pozuri!" Gala je povukla k'sebi Arielovu moc i pogledom dezintegrisala kovceg. Culi su se jezivi zvuci, uz sivi dim uzasnog mirisa tren posto je nestao. Vardane je odahnuo. "Ovoga sam se jedino plasio. Hvala ti! Gospode, ti si malo opasno mocno stvorenje! Jos uvek ne mogu da verujem da si uspela unistiti ovaj kovceg.. to je samo zato jer si potpuno cistog srca, inace sa bilo kojom moci ne bi to uspela." Zagrlio je drhtavim rukama i pritisnuo prejako, zatim je poljubio vatreno. Strast se rasirila snazno, a Gala je vrisnula priguseno i pocela da se otima. "Nemoj! Nestacu.. pusti me!" On je uzeo u narucje. "Nemoj, molim te nemoj da nestanes? Necu ti nista. Samo poljubac, nista vise. Skroz si obucena.. trazim ti samo dugacak poljubac. Mogu da te zacaram dodirom.. glasom.. cak i pogledom, ali ne zelim.. ne tebe. Neces nestati?" Rekla je tiho "Znam da ti trebam. Necu nestati, ali nemoj da me zgrabis za spajanje, dobro?" Vardane je nosio prema sledecim otvorenim vratima terase, dok je nebo postajalo svetlije i blizila se zora. Spustio je na krevet mracne sobe i legao preko nje vrelim telom, u strastvenom poljubcu. Gala je vristala u sebi od muke, osecala je njgovu spajalicu preko vesa i svoje odece, uz silnu strast koja je zgrabila potpuno, otvrajuci njen potencijal druge cakre. Rekla je telepatski. Vardane ti ces me zgrabiti osecam to! Oziljno cu nestati ako me dograbis za spajanje! Odmaknuo se posmatrajuci njeno lice i oci pune straha, molbe. Poceo je da miluje njenu kosu "Nemoj da se plasis.. ja.. ja te volim. Volim te vise od svega sto poznajem .. sto postoji. Nikada te ne bih povredio.. zato nemoj da se plasis.. dobro? Plasi te spajanje? I kada je sasvim nezno.. i onda?" Klimnula je glavom i rekla tiho "Uvek je bol. Necu spajanje. Nestacu ako me zgrabis.. jer.." On je poljubio nezno. "Nemoj da nestanes?" Ponovo je poljubio i stavio ruku na spajalicu, a Gala je istga casa nestala i pojavila se pored kovcega. Srce je htelo da joj eksplodira od frke, telo joj se treslo i osecala je da ce dobiti groznicu. Sela je sa dignutim, podavijenim nogama, savijena na krevet. Vardane je usao kroz vrata terase i seo pored nje. Mazio je po kosi. "Toliko se jako plasis spajanja? Dodji kod mene." Uzeo je u narucje i mazio neprekidno po glavi. "Jako drhtis.. da li ti je porasla temperatura? Ja sam vreo, ne mogu da ocenim.. osecam da jeste.. ne kozom.. vec iznutra osecam. Necu ti nista, ne brini. Pogledaj me? Da li vibriram strascu? Potrudio sam se da je blokiram.. to nije lako pored tebe. Zar ne shvatas da mogu, ako pozelim na razlicite nacine da te nateram na spajanje? Medjutim ja zelim tvoj pristanak.. ali ti mi ga nikada neces dati?" Uhvatio je njenu ruku i naslonuo na svoj otvorene dlan, mereci ih. "Mala rucica, drasticno manja od moje sake obrubljene plocastom zastitom, sve do tvrdih ostrih kandzi, nacinjenih da povrede. Ne volim ono sto predstavljam. Ne volim ove kandze, niti ovu ruku. Zeleo bih da sam samo vilovnjak, ili covek.. bilo sta drugo. Ne zelim da se transformisem u monstruoznog crnog zmaja.. ne zelim da se secam proslog zivota.. ne zelim ove proklete moci. Sve su osmisljene da povrede, zavedu kontrolisu. Zasto? Zasto sam se ponovo rodio ovakav? Uzaludan, tezek zivot.. sve do sada.. sve dok te nisam upoznao. Zelim da te volim.. ali mi nije dozvoljeno? Neces mi se dati? Vidis, ja i to razumem.. silna te prekrasna bica vole.. zakasnio sam. Nikada te nisam pitao.. koliko imas godina?" Gala je rekla "Sedamnaest.. i 12 decembra cu napuniti 18." On je gledao skoro nezno krupnim, kosim cvenim ocima sa zutim prstenom. "Da sam se pojavio godinu, ili dve ranije.. da li sam mogao da te osvojim, tako da budes samo moja?" Osmehnula se i odgovorila telepatski, jer su joj zubi cvokotali. Ne.. ne bi mogao. Kasno sam izrasla u devojku i srce mi je vec bilo zauzeto. Ariel mi je oduvek bio u srcu, samo to nisam shvatala. Dugo sam verovala da mi je izgubljeni brat, krvni rod.. brat rodjeni.. jer sam ja siroce. Bila sam bez roditelja, u svetu ljudi do 10 god. tek posle me je usvojila kraljica Moak-Near. Vardane meni treba drugar za igru, neko ko me nece zgrabiti, ako hoces da mi budes drug ja cu zudeti da budem pored tebe. Ariel i Kazdir su se pojavili pored kreveta. "Doneli smo vam vrele napitke, kao i lek za groznicu, koji moja vatrice ti pijes tri puta za noc? Tebi lekcije krecu izgleda ponovo svom snagom? Kako da ti pomognem?" Kazdir je pruzio napitak "Popi sve. Zvezdice, osecam da si pred pucanjem.. hoces da odspavas malo?" Klimnula je glavom "A.. a.. ali.. ovde." Dodala je telešatski. Tu pored vas, necu negde gde sam sama i mogu da me ukradu, ili zgrabe. Dobila sam strasnu frku od toga.
Vardane je rekao "Ja bih te drage volje i dalje ovako drzao, medjutim kraljica ceka?" Ariel se osmehnuo. "Ne ceka vise. Otpratio sam ih, odnosno teleportovao nazad u zamak Vistjela. Sutra cemo se videti, ako ima potrebe. Sta ste pronasli?" Vardane se namrstio "Pronasli smo nesto od cega sam strepeo.. moj najveci strah. Toliko sam jako zeleo da to ne pronadjemo, medjutim.." Ariel ga je gledao ostro "I sta ste uradili sa tim? Ja nisam mogao da vas potpuno nadgledam jer sam bio prezaposlen, ipak znam da mi je povukla moc.. hmm.. znam dosta toga, medjutim zelim da vidim potpuno. Pokazi mi? Znam da mozes. Pocijem da verujem da si deo nasega Etrela? Medjutim za to jos uvek nemam potvrdu." Stavio mu je prste na celo i rekao "Misli o tome sto se desavalo, ja cu u trenu videti sve, bas sve tvojim ocima i dozivecu prikaz kroz tebe. Kazdir je gledao zajedno sa njim. Nasmejao se glasno "Moje opasno dragoceno dete! Kao od sale je dezintegrisala kovceg. Zvuci su licili na vesticiji vapaj, odnosno vapaj negativnog carobnjaka.. da li gresim?" Vardane je rekao potisteno "Ne gresis ni malo. Srecom da je unisten kovceg, inace bi moglo biti najstravicnijih posledica, ne samo po mene.." Kazdir je rekao nezno "Znam, sve znam. Cudim se da si odskrinuo kovceg i nista nije krenulo vani? Bilo je pod zastitnom magijom zar ne? Sve dok ne izgovoris, ili ucinis nesto odredjeno, nije moglo vani? Sreca u zvezdicu, nase dete je cudo. Vardane, ti ces se smrtno zaljubiti u nju, vec si, zar ne?" Vardane je klimnuo glavom. "Vec sam verujem dozivotno pod njenim cinima. Zelim je, ali ne smem, nije mi dozvoljeno.. to jako dobro shvatam. Mogu da se kontrolisem, medjutim tesko i sve teze. Nadam se, ali znam da me nikada nece hteti. Isto tako osecam da me voli, cak i zeli, ali i sve druge isto tako voli, mozda i vise. Vas dvojicu recimo svom snagom, prejako voli.. ja niam ni blizu tome. Azreu, carobnjaka i Gidara, uz tri Andjela takodje silno voli. Vi ste deo njenog Etrela.. zato?" Ariel je rekao nezno "Ne samo zato. Ona pripada meni, ali i trojstvu volje Arielu, Azraelu i Visja-Eloh, uz to svojim duhovnim blizancima Azrei i El-Evjitu. Meonis je Ariel, bas kao sto sam ja. Valhija je sto se jasno vidi Visja-Eloh, isto kao Kazdir. Dok su Rea-Niom i Gidar prekrasni Azrael. Ona nikada nece biti sa nekim van ovog kruga kome pripada duhom. Razumes?" Vardane je izgledao bled kao smrt, pozlilo mu je u trenu. Kazdir i Ariel su se zabrinuli. "Nisam smeo ovo da ti kazem? Dovraga. Ti ces dobiti njenu ljubav, medjutim ne i fizicku zenu. Problem je sto ona ne zeli ni sa nama da se spoji fizicki, samo duhovno. Obavezno je mucimo skoro na silu, sto je jako zamorno i ima strasnih posledica, unistava nas redom, jer tada izgleda da nas ne voli, jos manje zeli. Medjutim to nije tako, vec ima strahove unutar druge cakre, koje je potrebno da pobedi i transformise ih u ljubav. Razumes. Ne ocajavaj, njenu ljubav imas i imaces je zauvek, zar nije dosta?" Ariel je seo pored njega i pomazio ga po glavi. "Ne brini zmajcek, vise nisi sam. Ja cu ti pomoci, svako od nas ce uciniti sve da ti olaksa i usreci te. Videces, sve ce biti dobro. Nama si potreban, mi te zelimo uz sebe i volimo te." Vardane je zablistao "Vise nisam sam.. potreban sam vam? Ariel, ti si predivan.. nesto najlepse sto postoji.. andjeoski lik i dobrota uz silnu volju, zar ne?" Gala se pomerila u snu i priljubila lice uz njegovo golo telo, skrivajuci se od svetla. Kazdir je ugasio svetlo. "Mogu da ostavim tamu, ne smeta vam? Uskoro ce svanuti i bice potrebno da zamracim prostoriju, ili da je odnesemo u spavacu sobu? Ne, ne zelis to? Tebi se dopadaju njene usne na grudima i neces zeleti da je spustis u krevet, niti da te odenem, zar ne?" Ariel je rekao ustajuci "Gidar jos uvek drzi carobnjaka unutar sebe i drzace ga sve dok ne zaspi. Mozda se pojavi njihov zastitnik, prekrasni Rooa. On je nesto kao ogromna lavlja macka u duhovnom svetu, Raidiin zastitnik. Videces ga uskoro, ovde ima macije usi i rep, uz zute oci sa izduzenim zenicama. Njega vatrica voli vise od svih jer joj ispunjava svaki nagovestaj zelje i voli je bez uslova. Nista ne ocekuje, niti zahteva od nje." Vardane je rekao zamisljeno "Dakle to trazi? Zaista zeli drugove?" Kazdir je rekao nezno "Zaista zeli drugove za igru. Jer ona voli da se igra kao dete, decijih igara. I to ces uskoro videti. Nije lako biti njen ljubavnik, ustvari je skoro ne moguce i pretesko." Uzdahnuo je, dok je Ariel prilazio kovcegu i gledao sadrzaj, uredno slozen na stolu pored manjeg na kome je stajao veliki otvoreni kovceg. "Ostavili ste unutra u kovcegu ogromnu kuglu od Gorskog kristala verujem?" Kazdir je prisao i razgledao, dok su se iznad njega palila mala svetla slicna svitcima, uz ogromnu svijenu stonu lampu u obliku cveta. "Ti radis materijalizacije, bez carolija? Tacno.. zaboravio sam, ti si Visja-Eloh, svemocni stvaraoc. Gospode i vi me zovete da vam se pridruzim? To je bajka.. decija, prekrasna bajka, tek san? I Andjeo koji mi spava u narucju je tek san.. jer.." Ariel mu je prisao "Hoces da te ustinem zlobno? Cisto da vidis da nije san!" Vardane je rekao "Hocu. Da, osecam nesto nalik bolu. Nije dakle san. Dobro sta ce vam neko sa tako opasnim mocima kao sto su moje?" Ariel ga je gledao ocima u kojima su bljestale munjice i povremeno snazno svetlo duge, u koje nije bilo moguce glaedati. "Ispruzi ruku." Vardene je gledao zaprepasteno materijalizovanu zlatnu polugu. Ariel je uzeo polugu i bacio je u vis, zatim je nestala uz kratko treperenje, dezintegrisana zrakom iz njegovih ociju. "Moc moga glasa ne smes da cujes, jer bi se rastocio u komade pomocu sapata, samo da to pozelim. Moje moci su toliko jezive i opasne da bih ako poludim opasno, mogao da unistim ceo materijalni univerzum.. sto nije ni malo slatko znati. Medjutim to nikada nece biti, jer zelim iskljucivo pozitivno. Prema tome, tvoje moci su tek dodatak jezivom arsenalu nasih.. jer svaki od moje brace ima opakih mogucnosti, takodje te iste opasne, ni malo blage i drage moci sluze da iscele, usrece, donesu prosperitet svemu i svima. Razumes?" Vardane ga je gledao sa strahopostovanjem, a Ariel je vrteo glavom. "Ja sam isto sto i ti.. nista vise, niti manje od tebe. Shvatas? Tvoje moci ce nam dobro koristiti u borbi sa zlim, naopako orjentisanim ljudima, ili carobnjacima, sa negativnim entitetima. Uz to bices i vec si dodeljen zvanicno malom El-Dreu kao licni ucitelj." Vardane je blistao od srece. "Potreban sam vam. Gospode, silna sreca. Ariel, tvoje lice je ne stvarno lepo, moci su ti izvan svatljivog.. ja se ni malo ne cudim sto je tebe izabrala od svih.." Ariel ga je prekinuo "Mene je izabrala? Moja vatrica? Odakle ti to? Kako to znas?" Vardane je rekao "Tako mi je rekla. Kaze ti si joj u srcu, oduvek i zauvek. Ne bih imao sansi ni da sam je upoznao pre par gdina.. jer je tvoja." Ariel se zacudio, zatim su mu oci zasijale nadom i silnom lepotom najlepse vizije. "Voleo bih da je tako.. medjutim ona misli nesto drugo.. upoznala me je kao desetogodisnje dete i mislila da sam joj izgubljeni brat. Mene je cuvala u srcu dok je odrastala, sve do pre nepunih godinu dana, nesto manje, ustvari do pre svega sedam-osam meseci, kada smo se ponovo sastali. Od onda je krenula nasa burna veza, u kojoj ja nisam bio i malo pozitivan, vec poguban po nju. Silno sam je namucio, zato joj sada vracam dug i pomazem koliko god mogu. Stavljam njenu srecu i dobrobit ispred svoje. Shvatas? Voleo bih da je mene izabrala od sve svoje brace, medjutim to ce tesko biti." Vardane se cudio "Da sam na njenom mestu, ja bih tebe izabrao, bez razmisljanja. Milost koja tece iz tebe je opijajuca, zadivljujuca.." Ariel se zahvaljivao, kada im je prisao Kazdir noseci u ruci kovceg sa napiticima i carobnim prahom. "Dragi brate, ovde imas retkosti, cudesne i dragocene retkosti. Pomocu ovoga mozes da osvojis srce nasem.. hmm.. do pre kratkog vremena ne bas dobrom carobnjaku. El-Evjit ce vristati od srece kada vidi sadrzaj tvoga kovcega. Ince ona prelepa kristalna kugla je uredjaj za teleportovanje i gledanje na daljinu. Pored njega je i postolje koje nisi sklopio. A, ispod magijskih ugovora su naslagane dijamantske, smaragne i ploce od rubina, koje imaju takodje izvanredno siruku primenu u magiji." Pogledao mu je mindjusu oko celog uha, nacinjenu od zlata i Rubina uz manje Dijamante. Ova mindjusa je takodje rad carobnjaka, krije vise kljuceva za vrlo retku caroliju, verujem izmedju ostalog i za pronalazenje uredjaja dimenzionalnih kapija, za skrivene objekte, ili se pomocu nje mozes cak i teleportovati? Hmm.. pitam se.." Vardane je pruzio ruku i rekao "Ovaj prsten je cudo. On je dodatak mojim mocima i deluje kao pojacivac.. vrlo snazno me je zgrabio i ona je to osetila, videla je vrtlog." Kazdir je rekao "Tacno, snazan je, medjutim srecom icice za tobom, tamo kuda naginjes.. prema pozitivnom, na istom putu kuda mi idemo, zar ne? Ovde imas jos dosta nakita odradjenih magijskom vestinom za specificnu namenu i u precizno odredjene svrhe. Izvanredna kolekcija. Jako mi je interesantno da preturam po tvojoj zaostavstini." Gala se mrdnula i skoro tresnula Vardane rukom po licu. Izmaknuo se na vreme i nasmejao. "Opasni refleksi moj brate. Kako si znao gde ce te udariti? Gledao si u Kazdira. Kako onda?" Vardane je rekao zamisljeno "Znao sam. Osetio sam je. Osecam sve sto mi ide od nje, tacnije iz nje." Kazdir je rekao "On je moguce deo Grida.. ili mene licno kao Grida. Deo njegovog potencijala i njegov sblon sam koristio za Agzardem. Verujem da je Vardane tek najcistiji moguci izdanak Grida. Jako lici na njega, zar ne?" Ariel ga je osmotrio dobro. "Tacno. Ako je tako on je onda iz naseg Etrela, zar ne?" Kazdir je rekao nezno "Necemo da zurimo. Hocu da to potvrdim prvo, tek onda cemo slaviti. Dobro?" Gala se ponovo proteglila i pomerila se, a Vardane je nezno pomilovao po kosi i rekao tiho "Mogao bih zauvek da je mazim po glavi, da prevlacim rukom po najmeksoj, svilenoj kosi.. to je toliko divan osecaj.
Gala se okrenula naglo, a Vardane je ponovo izbegao udarac. Krenula je da se okrece nemirno, zatim ga je zagrlila, jako stegnula i poljubila mu grudi, kao da je u sred, najredje igre pred spajanje u kojoj uzvraca poljubce. Zaneseno ga je ljubila, a Vardane je bio pred eksplozijom strasti i da nisu bili pored njega Ariel i Kazdir, ne bi izdrzao frkovito-stimulativni Galin napad pozude u snovidjenju. Kazdir ga je gledao podozrivo "Da li je ovo tvoja magija? Vidim da to ne radis namerno, medjutim.. ovo nikada nije bilo, niti se moze desiti bez opake megije. Dakle?" Vardane je vrteo glavom i disao nesto ubrazanije nego inace, jedva se suzdrzavao i kontrolisao. "Nista ne radim. Bas nista. Ne razumem sta se desava, ali mi se silno dopada. Ovo mi se verujem ostvaruje san.. nocas.. danas mi se izgleda redom ostvaruju najsmeliji snovi. Gospode.. toliko je divno.. ovo je istinska magija.. isceljujuca.. koja siri plamen.. sveti plamen iz srca.." Ariel je sedeo na stocicu naspram njega, a Kazdir pored na krevetu. "Reci mi.. zgrabices je? Ona nije svesna, jer inace ovo ne bi smela da uradi. Ne postoji da ona zgrabi nekoga. A da bi to bilo potrebna su dugacka predavanja uz silne uslove, molbe, natezanja, plus sve i svasta sa strane. Sta ces uciniti? Vardane?" Gledao je kako se saginje da mu poljubi vrat i kako mu se blokada rusi naglo. "Ne izdrzivo je.. zelim.. silno je zelim.." Ariel je rekao namrsteno "Ako zahteva da stanes, uspeces da se zaustavis? Jer cim se probudi, to ces cuti. Predlazem da smanjis gubitke i stanes odmah.. kasnije ce boleti i bice suvise tesko.. osim da koristis svoje moci.. a to ne zelis, zar ne?" Vardane je spustao sasvim polako na krevet. "Mozda.. mi nece to reci? Ako kaze.. stacu." Ariel je vrteo glavom. "Znaci moras sam da se opeces? Kazdir.. dodji pored mene? Nestacemo na kratko. Medjutim Vardane, sve cu posmatrati, jedino me ti neces videti, razumes?" Postali su nevidljivi, nisu nestali. Kazdir ga je gledao zacudjeno dok ga je pitao telepatski ..Dobro, objasni mi, zasto ovo radis? Ti pokazujes sve vece mazohisticke tendencije. Gde je uzor i svetli primerak maco-sadistickog a+ muskog retarda koga toliko silno volim? Dovraga i sve paklene muke.. nestao mi je netragom najdrazi brat? Sta to radis? On ce je zgrabiti, ovako ne svesnu.. zar ne vidis?.. Ariel je posmatrao pazljivo sta se desava. ..Mislis da ce uspeti da je razodene i ne probudi je? Cim pokusa da joj skine pantalone, ili maicu igra je zavrsena. Hocu da shvatim bolje njegove moci i zasto joj se ovo desava. Imam razloga sto mu dozvoljavam ovako frkovitu igricu. Verujem da ce se predstavica brzo zavrsiti. Hmm.. uz sve to zelim da pogledam bolje uzrok njenog nesvesnog strastvenog ludila, a za to mi treba malo vremena." Vardane je uzivao u njenim dodirima i poljubcima, postajalo mu je ne izdrzivo. Povukao je nadole svoj ves i obmotao joj ruku oko spajalice, uz to je prevlacio rukom preko njenog tela. Kazdir je pakosno ustinuo Ariela i rekao telepatski.Ti si sveze poludeo i nije ti dobro! Zar ne vidis sta se desava, a alatka je cak i mene prestravila. Ona se izgleda nece probuditi.. bice frke i loma, zatim silne drame. Dovraga Ariel, ovo radis samo da bi meni vratio dug i napakostio, zar ne? Ariel se osmehnuo. Tesko i tesko! Tebe bi prestravila njegova alatka? Lupas gluposti. Valhija, carobnjak i ti ste u istoj, frkovito-sumanutoj kategoriji velicine sa njim. Ni malo ne zaostaju, ili tek mrvicu istinske goropadne velicine nasih krilarih rodjaka i blizanaca. Srecom sve je po dogovoru smanjeno i to drasticno, a Meonis je po njenoj zelji postao skoro evnuh, svakako se smanjio do patuljaste velicine blizu cackalice. Strpi se, kazem ti cim krene da joj skida odecu probudice je iz transa. Znam tacno kako moja vatrica dise. Bice to hladan tus nasem zmajceku. Gledaj i uzivaj. Kazdir ga je gledao namrgodjeno svojim prekrasnim zvezdanim ocima u kojima su sada besneli uragani i nije ni malo uzivao. Da uzivam kazes? Dodji da ti opipam celo? Tebi definitivno nije sasvim dobro, zastranio si u voajerizam, odkako se sunjas okolo nevidljiv? Medjutim meni su draze konkretne stvari, licne igrice i uzitci! Ti gledaj! Poceo je da joj skida pantalone, a maicu ni ne misli da dira.. dovraga! Samo ce joj malo spustiti pantalone i okrenuti.. znao sam! I sta sada moj pametni brate? Nije se probudila! Jao-jao.. davljenje duhovne brace mi je u sve jasnijoj viziji.. uz kastriranja pride! Nokautiracu te od muke! Zaustavi ovo ludilo, gotovo tek sto je ne.. Ariel mu je saljivo sakom prekrio i zatvorio oci, a Kazdir ga je umalo preturio sa stocica, gribim skidanjem ruke sa lica. Vardane je pogledao krajickom oka prema njima, zatim se ponovo okrenuo i posvetio Gali. Sustio joj je pantalone slicne helankama do butina i polako je okretao sve vise od sebe. Setio se El-Evjitove price o njihovom spajanju i da je vilovnjacko ulje neophodno, zatim razmislio kako da dodje do njega?" Okrenuo se i pruzio ruku ka stocicu, umalo dotakao Arielovo koleno i srecom dograbio otvoreni kovcezic sa carobnim napitcima. Gledao je u njega, zatim izvadio malu zelenu bocicu, puno obicniju od ostalih. Otvorio je i pomirisao, zatim probao mrvicu sa prsta. Vratio je bocicu na mesto, pogledao jos jednom i odlozio zlatni kovceg. Zatvorio je oci sa sakom ispruzenom navise, zatim krenuo da ispusta cudne zvuke nalik rezanju, krcanju i sistanju, a nad rukom mu se pojavilo iskricavo svetlo, koje je sve snaznije varnicilo zelenim iskricama. Rekao je "Makhte, makhte, makhte! Ogamje.. olgekha!" Skupio je ruku u pesnicu sa napregnutim ogromnim misicima. Gledali su kako se ulje cedi iz stegnute pesnice na njegovu spajalicu. Kazdir je vrisnuo telepatski. Moj retardirani brate, on je upravu izveo stari, zaboravljeni, jako zahtevni i komplikovani magijski ritual, u kome duh mora da bude napredan, a srce cisto, inace ga je ne moguce izvesti. Ipak on je uspeo. Uzgred, upravo ce se spojiti i ti ces to mirno posmatrati? Ponekad mislim da te ne poznajem.. a sada sam na opakim mukama da sam skocim i zaustavim ovaj lom, koji vreba zrtve.. nista dobro biti nece moj potpuno poludeli brate! Dovraga, meni ce pozliti, ne mogu ovo da gledam! Ariel? Gala je vrisnula, zatim pocela da se otima, a Vardane je ustuknuo. Zatim je stegnuo snazno i poljubio je. "Probudila si se moja prelepa Galijena? Ti si mene zgrabila.. sve vreme si me ljubila i mazila nesvesno, sto znaci da me jako zelis, zar ne?" Ona je odgovarala telepatski. Ne, ne znaci! Ja ne znam da sam to radila.. sada sam se probudlila. Ne smes da me zgrabis za spajanje! Razumes? Vardane nemoj! Boli.. me, jako me boli! Pritisak i bol su se pojacavali, a Gala je vristala ispod poljubca i telepatski trazilada je pusti. Vardane je unutar uma video sliku, kako stavlja ruku na njenu drugu cakru sa zeljom da je isceli. Kazdir je gledao u Ariela namrsteno. Nisi mi ni malo jasan! Saljes mu slike i objasnjavas sta da radi? Ne samo da cu ti dati svoju zenu za spajanje, vec ti poslati i prirucnik za upotrebu, taj je dakle rad? Jeziv sistem ti je punopravan? Nista te ne razumem, zar ne zelis da joj pomognes? Zar mislis da joj ovako pomazes? Ti si poludeo, a ja ne mogu ovo vise da gledam i nestacu! Moj ludi brate, zabrinuo si me opasno! Ariel ga je gledao ocima u kojima besne munje. Imam razloga vicem ti uporno! Obajsnicu ti sve kasnije. Idi i nestani. Desice se sta ce se desiti i tu je kraj. Pogledaj unutar mene, sta vidis? Moje licne zelje su nistavne! Dovraga.. Kazdir.. dolivas mi ulje na vatru, a korak sam da ne poslusam! Manje od koraka! Kazdir je rekao zgranuto telepatski. Imas naloge? Sumanuto! Zar je zaista potreban jos jedan ljubavnik u nizu? Izvor Zivota ima morbidni smisao za humor! Odlazim! Ti se pati gledajuci! Ovaj put si mogao i da ne poslusas? Ne? Ariel ga je stisnuo za ruku. Ti ga onda spreci. Ti nemoj da poslusas umesto mene? Dozvolicu ti da to ucinis ako zelis. Kazdir je ustao, obisao je stocic na kome su sedeli i dosao sa druge strane kreveta, gde je na naslonu, ispod Vardane virila Galina glava. Bili su u strastvenom poljubcu, ispod koga se cula prigusena vriska i kmecanje. Na Kazdirovom licu je bio bol, krenuo je rukom prema njima, zatim zastao. Galin bol je prestao potpuno, a Vardane je bio miran. "Trudim se.. da te.. ne stisnem.. prejako. Ovo je.. moje.. prvo spajanje.. osim u proslom zivotu. Osecam.. da je bol.. prestao sasvim. Pokazi mi.. uzitak? Pokazi.. mi.. svoju.. ljubav?" Gala je otvorila oci iz kojih su skliznule suze. On je fascinirano prstom sa ogromnim, tamnim kandzama dotaknuo suzu. "Prelepo. Blista.. kao drgulj.. tvoja.. suza.." Gala se trgnula i rekla zacudjeno "Grid? Kako.. kako je.. kako je.. to.. moguce? Vardane.. ti.. si Grid? Moj.. Grid?" On se nasmesio "Zelis.. da budem Grid? Medjutim.. ja ne znam.. da li sam?" Galine zenice su se naglo rasirile, a zvuci uzitka su joj se oteli sa usana. Vardane je na tren prevrnuo oci od silne lepote osecaja, dok mu je strast eksplodirala jos snaznije, uporedo sa Galinom. Gledao je i pomerao se sasvim polako navise. Za par trenutaka grcila se u orgazmicnoj eksploziji, dok je Vardane prevrnuo oci i stisnuo je snazno. Na ramenu se pojavilo par kapi krvi, na mestu gde je stegnuo rukom i probio noktima kozu. Vec sledeceg trena dobio je silikonske navlake preko ostrih kandzi, koju mu je nacinio Ariel. Vardane se umirio, imao je osecaj da ce eksplodirati svakog trena. "Ovo je.. najlepse.. sto postoji. Tvoj.. carobnjak je.. u pravu. " Pogledao je rame sa namerom da spusti usne i proba njenu krv, medjutim unutar misli mu je vikao Arielov glas. Nemoj! Ne znam kako ce na tebe uticati njena krv. Postoje sanse da ces poludeti od toga.. oba ishoda su moguca pozitivan, kao i negativan, zato nemoj! Vardane je pogledao po prostoriji. Blizu si osecam te. Kazdir mi je jos blize, zar ne?
Dok mu je Ariel odgovarao potvrdno, poceo je ponovo polako da se pomera, spustajuci se do Galinog lica, gledao je njene zatvorene oci i slusao uzbudjujuce zvuke uzitka. Poljubio je vatreno, dok se grcila i vristala priguseno ispod poljubca, mislio je da ce eksplodirati zajedno sa njom i jedva se suzdrzao, iz frke da ce ovako nesto divno biti zavrseno. Izdigao se uspravno, zagrizao i skinuo silikonski stitnik sa srednjeg prsta i zavukao ruku ispod cipkane tunike, zatim je razderao noktom, rezuci je povukao pravilan rez. Vratio je silikonsku zatitu i skinuo joj rukave. Razmisljao je kako da otkopca usku traku na ledjima, zatim ponovo skinuo zubima navlaku sa nokta, kada je video sliku unutar misli kako da to postigne i nista ne razdere. Povukao je kopcu, tako da je ne samo otvorio, vec i razderao deo sava. Izvukao je Galine ruke, pomerajuci se malo, zbog cega su ponovo krenuli zvuci uzitka, koji su prizivali njegove pokrete. Podvukao je ruku ispod njene glave i podigao nezno pridrazavajuci je za obraz navise. Gala je imala zatvorene oci, a svaki njegov najnezniji pokret bio je propracen zvukom i grimasom, koja mu se cinila snazno uzbudjujuca, kompletan utisak ga je terao da poludi od uzbudjenja, a srce mu je tuklo ubrzanim ritmom. Imao je silnu potrebu da se naglo pomeri, puno snaznije, medjutim jasno je shvatao da joj se to nece ni malo dopasti, a kroz misli mu je munjevito prosao razgovor sa El-Evjitom, kao potvrda zakljucka. Gala je bila pred eksplozijom, dok se on pitao da li ce uspeti da ne dozivi orgazam zajedno sa njom? Posle silnih uzastopnih eksplozija, Gala je krenula da kmeci "Necu! Ne valja!" Zatim nastavila telepatski. Idi u nazad! Ne valja! Prejako te osecam! To je suvise.. posle ce ici bol! Idi u nazad! Vardane je ponovo prelistao ceo razgovor sa carobnjakom i setio se da je najstrasniji bol na kraju, ako se sasvim spoje. Pogledao je dole i konstatovao da su tek pola spojeni i odgovorio telepatski. Poslusacu te.. ali smo tek pola spojeni, zar je to dovoljno za bol? Znam da ne volis jace pokrete, ali ni samo malo brze? Gala je osetila kako se pomera u nazad, sto je takodje bilo frkovito. Odgovorila je. To je onda.. konfuzno i nije lepo. Vardane je mazio po glavi, zatim je poljubio, pomerajuci se ponovo sasvim polako, osecao je kako raste tenzija, koja ce dovesti do eksplozije. Zeleo je da vecito budu spojeni i da ovo predivno iskustvo traje u nedogled, a onda je dosla Galina spora, previse snazna eksplozija, koja ga je naterala da neocekivano zavrsi prekrasni uzitak. Gledao je kako ostaje ukocena u zaledjenom vrisku, dok se njegova erupcija penjala i sirila navise, njeni su se spori talasi ponavljali i sudarali pri vrhu, u jednu ogromnu eksploziju uzitka. Cuo je Arielov glas u umu. Moras da joj namestis hitno bol! Ujedi je, ali nemoj da probijes kozu! Ili je ustini, kecni pozadi? Ujedi uho, vrat, rame, ruku? Biraj brzo! Uhvatio je ruku i zagrizao pazljivo iznad rucnog zgloba, zatim jace i ponovo jos jace, gledajuci kako kaslje i udise vazduh uz suze. Ariel i Kazdir su nestali, dok je Vardane gledao prelepo Galino lice okupano suzama. "Nemoj.. nemoj da places? Ipak.. tvoje suze.. blistaju snazno.. kao Dijamanti. To me fascinira. Suze uzitka.. i straha. Ne mozes da.. udahnes vazduh? Plasi te.. preintezivni uzitak?" Okrenuo je naglo sa strane i pogledao smeseci se. "Zelis da se polako odvojimo, jer se plasis da cu ponovo poludeti od strasti i nastaviti spajanje? Cujem ti misao.. hmm.. jos uvek nemam nameru.. ipak moguce lako da mi se to i desi kasnije. Grid ti je neprekidno u mislima. Podsecam te na njega? Ko je Grid?" Rekla je brisuci oci. "Treba mi.. maramica? Ali.. je nemamo?" Okrenuo se i ugledao iscepanu cipkanu tuniku. Uzeo je i iscepao, zatim savio tako da lici na na maramicu i dao joj, a Gala se nasmesila, uzela i izduvala bucno nos, dok se Vardane smejao prema njoj. Poljubio je u glavu, zatim poceo da joj gladi kosu, uzivajuci potpuno. "Grid je primarni potencijal volje i deo Visja-Eloh. Meni jako draga Arhandjelska sila, koja se moze samostalno izraziti unutar Valhije, ili Kazdira. Ti jako licnis na njega, ne samo fizicki, vec me tvoja vibracija podseca na njega, puno je vise izrazena unutar tebe nego kod Valhije i Kazdira.. ti si mu jako, najjace jako slican. Ipak mislila sam da se on ne inkarnira? Isto tako znam da su Agzardem nacinjeni po sablonu Grida. Vardane da li je moguce da se moj Grid probudio unutar tebe? Mozda ces kasnije kako napredujes uspeti da ga izrazis? Pokazacu ti Grida, gledaj moje misli." Vardane je gledao njihov poslednji susret znatizeljno. "Dakle to je Grid? Moj prelepi mali Andjelcicu, vidim da imamo dosta slicnosti.. medjutim koliko god da bih voleo, ne mogu ti potvrditi da sam Grid. Lako je moguce da jesam, ali isto toliko i da nisam on. Jos uvek ne razumem potpuno na koji nacin Grid moze da se izrazi unutar mene, ali takodje unutar Valhije i Kazdira? Niti recimo Raidia unutar tebe, Azree i carobnjaka? Kako su Rea-Niom i Gidar Azrael? Ili Meonis i Ariel predstavljaju istu Arhandjelsku silu? To mi je misterija. Kada dozvim licno takvo ikustvo, tek tada cu moci sa tobom da pricam o tome." Radosne iskrice su varnicile iz Galinih ociju, dok je on fascinirano posmatrao. "To je jako lako. Mi mozemo da se spojimo sa bilo kojim Andjelom, medjutim to nije isto kao biti odredjeni sklop vibracije-svetla, koji je usidren u sredisnjoj zvezdi, vezan za materijalno telo. Ovaj, kao i svet ljudi je tek iluzija, ili igrica za Andjele u kojoj menjamo percepciju, sto je zabavno, pored toga stvaramo novo i jos ne vidjeno. Mozemo stvarati nove svetove, ili doci u vec nacinjeni svet i kreirati dalje, sto mi ovde zajedno sa mnogima radimo. Da li sada jasnije razumes?" Vardane je gledao silnom ljubavlju i obozavanjem. "Sve razumem. Vidim nekako kroz tebe.." Rekla je uzbudjeno "Ja vise ni malo ne sumnjam da si iz naseg Etrela.. jedino moram da shvatim da li si moj Grid." Unutar crvenih ociju je bila strepnja. "Sta ako nisam Grid? Neces me voleti?" Gala ga je uhvatila za ruku i stavila je na svoj obraz. "Sta ako jesi Grid? Hoces ti mene voleti?" On je stegnuo jace uz sebe i rekao "Uvek cu te voleti.. bez obzira ko sam i sta sam.. uvek, najvise sto umem.. i na sve cu pristati sto god zatrazis.. uklonicu se kada to odredis i bicu pored kada sam ti potreban.. pristacu na sve tvoje uslove." Gala se smesila, uhvatila ga je za vrat i povukla, zatim poljubila. Rekla je nezno "Grid hvala ti.. Vardane, ti si sigurno moj Grid osecam to.. unutar srca osecam da si snazni potencijal Grida. Kada budes dovoljno cist, tako da te proslost ne uslovljava on ce se izraziti unutar tebe, cak i sada kada si u modu spavanja sigurno bi mogao sici. Postoji meditativna vezba u kojoj se izdizes metar i nesto iznad svoje glave, tako sto ces obratiti paznju na to mesto. Skoncentrisi se na tu preciznu tacku, koja izgleda kao obrnuti levak.. pokusaj? Tu se nalazi nulta praznina i prolaskom kroz ID tacku ucices u blistavo beli prostor, gde nema protoka misli, niti osecaja, ali ces zato doziveti iskustvo silne rasterecene slobode. Tu je zacetak misli, njihov izvor, kroz koji ti Andjeli prenose instrukcije Izvora i ako si cist, ukoliko nema dvojnosti negativnog i pozitivnog glasa koji se nadmecu i sudaraju untar tebe, uvek ces sve znati.. tako zadobijas sveznanje. Ja jos uvek imam dvojni glas u vezi musko-zenskih odnosa, narocito spajanja. Znam sta je ispravno i da je spajanje u obostranoj ljubavi uvek pozitivno, da je dobro i podrzano Bozijim zakonom, medjutim zelim samo jednog, ili ni jednog ljubavnika.. i vecito se lomim ovde. Bilo bi puno lakse da je tako." Ariel se pojavio sa tacnom i tri solje instant kapucina. "Bilo bi lakse moja vatrice, medjutim.. skoro nikada nije slucaj da je lakse ispravno, obicno je suprotno. Uzgred pucnucu teatralno prstima i.. o cuda.. obuceni ste sasvim pristojno u ogrtace" Gala se nasmejala glasno, dok se Vardane smesio prema njemu radosnim crvenim ocima. "Vardane postajes vidno blistav, ulepsan ljubavlju. Dakle vatrice sasvim si sigurna da je on cist potencijal Grida? Pozelecemo mu znaci zvancinu dobrodoslicu kao izgubljenom bratu? Fino! Sada imamo dvojicu Agzardem u svojim redovima, a Etrel nam se svakoga dana uvecava, sto je vrlo pozitivno." Gala je spustila noge dole i odmah dobila prekrasne papucice, dok je Vardane sledio njen primer. "Sigurna sam potpuno, on je Grid. Ariel jako se brinem za El-Evjita.. da li je on dobro? Jer.." Ariel se namrstio. "Zato sam i dosao. Nije dobro. Kazdir i Gidar su uz njega.. doziveo je ponovo ubilacki bes i da ga Gidar nije povukao ponovo unutar sebe verujem da bi me makar zviznuo, ili puno gore. Sada se donekle smiro, medjutim Vardane bi trebao da se pripazi i nekako ne sretne sa njim, sto ce biti tesko. Siguran sam da ce ponvo pokusati da te otme i odvede odavde. Gidar ne moze vecito da ga drzi unutar sebe, niti mogu da ga okujem lancima.. bice neophodno moja vatrice da se sto pre vidis sa njim i umiris ga, sto mi tesko pada. Dovraga, na tvoja mala pleca se spustaju silni tereti.. zao mi je moja lutkice." Gala je srkala svoj kapucino, zato je Ariel cekao da popije, zatim je podigao i zagrlio. "Molim te vatrice, zovi me ako bude frke sa carobnjakom? Ne pokusavaj sama da sredis ovaj nered, jer je van sebe i plasim se da ce te povrediti.. zato moja voljeno dete, budi dobra i pozovi me? Hoces? Znam da se neces setiti i da ti je strasno da se tvoja braca svadjaju, ali.. ovo ne sluti na dobro!"
Nije stigla da mu odgovori pojavili su se Kazdir, Gidar i namrsteni El-Evjit, kome su oci sevale ljutito prema njoj, Arielu i Vardane. Nastala je neprijatna tisina. Zatim je El-Evjit skoro pritrcao i stisnuo je u zagrljaj. Oci su mu bile pune suza, a Galu je ispunila milost. "Zao mi je carobnjace. Sve ide mimo moje volje.. kuda odredjuje i vodi nas Izvor Zivota. Nema drugog puta za mene.. za nas. Povredila sam te jako? Oprosti mi.. nisam namerno. Volela bih da bude onako kako ja zelim, ali je ne moguce ocigledno." On je pogledao sa strepnjom. "Sta ti zeis? Koga istinski zelis?" Smesila se radosno prema njemu "Nikoga ne zelim to znas, zar ne? Zelela bih da mi svi budete drugovi, nikako ljubavnici.. to bilo toliko divno, ne opterecujuce. Svi bi bili sretni i nikada ne bi bilo svadje, suza, tereta. To mi je san." On je vrteo glavom. "Ne moguc san. Zao mi je mala.. ja te silno zelim, ne mogu drugacije. Zelim te samo za sebe i pucam potpuno, umirem iznutra kada nisi pored mene.. to je ne podnosljivo. Razumes? Da li se usudjujes da pricas nasamo samnom? Obecavam da te necu muciti.." Gala je klimnula glavom "Usudjujem se naravno. Znam da ti trebam." Ariel ga je povukao za ruku. "Pre nego sto krenete na duge zmorne razgovore nasamo, hocu da ti pokazem nesto jako interesntno.. dodji carobnjace i pogledaj.. ha? Dakle?" Odveo ga je do otvorenog crnog kovcega i pokazao mu sadrzaj, noseci u ruci zatvoreni zlatan kovceg. Svi su se okupili oko zaostavstine starog kralja Agzardema, jedino je Vardane bio malo po strani, zbog cega ga je Kazdir uhvatio za ruku i povukao napred, do sebe. "Stani ovde pored mene, red je da nadzires i upravljas licnim posedom, zar ne?" Vardane se osmehnuo. "Sve ovde ima malo vrednosti za mene. Namera mi je bila da se otarasim mracne proslosti. Da unistim prokleti kovceg, koji je mogao da izazove najgore moguce katastrofe i nacini od mene cisto zlo, uslovi krvoprolice. U prosloj inkarnaciji sam sklopio ugovor sa jezivom spodobom.. jos uvek ne znam tacno zasto, ali se secam da je bilo." Kazdir ga je zviznuo po ledjema toliko snazno, da je poleteo unapred, a Ariel ga je mirno zaustavio i zagrlio ga smejuci se. "Navicices uskoro na njegove neznosti. Kazdir ima obicaj da mlati po ledjima, narocito one koje voli, toliko nezno da ih ljubavlju satre. Ja sam mu bio cimer sedam godina i jedva sam preziveo njegove izlive srece, kao i bratske kritike. Par puta sam mislio da mi je dosao kraj.. ali me je isto tako pri prvom susretu poslao u ove nezne malecne rucice. Da me nije blazeno zviznuo da poletim do vatrice, mozda me ne bi zapazila kao desetogodisnja klinka." Ariel je teatralno podigao zlatni kovceg, koji je drzao u rukama i stao ispred El-Evjita. "A sada moj carobnjace spermi se za silni nalet jezenja duz kicme iz uzitka! Verujem da osim vatrice ovo jedino moze da vrati sjaj tvome oku i izmami osmeh? Pogledaj sta se ovde krije!" Otvorio je kovceg i gledao kako su silno zablistale El-Evjitove oci i zaista se pojavio osmeh na licu, uz znatizelju i uzbudjenje. "Ne mogu da verujem.. ovo je kolekcija retkih, dragocenih napitaka i supstanci.. Gospode.. sve same retkosti i jako zahtevene formule.. koje se spravljaju dugogodisnjim radom uz silnu magijsku vestinu.. nekima treba ceo viovnjacki vek.. preko 100 godina, brzljivog muckanja. Opako! Ariel.. usrecio si me zaista! Hvala ti!" Ariel ga je zagrlio i rekao nezno "Ludi moj carobnjace, ovo nije moje da mi zahvaljujes, nego od naseg novog zmajskog brata. Hmm.. dakle?" El-Evjit se smracio i okrenuo Vardane, zatim promrljao da zahvaljuje, sa takvim izrazom koji prica suprotno. Ariel je vrteo glavom. "Sta sam trebao da uradim kada sam je pronasao kod tebe, posle otmice? Sta bi ti uradio na mome mestu?" El-Evjit ga je gledao namrgodjeno "Presudio bih ti po kratkom postupku, bez razmisljanja. Ariel, ja nisam kao ti. Nebo i ponor su razlika izmedju nas. Ja sam igrao negativnu ulogu u zivotnom komadu i drama do drame je bila svuda oko mene, jer sam samo takvo seme umeo da sadim. Sada je puno bolje, medjutim jos uvek daleko od idealnog koliko god se trudio izgleda ne dovoljno. Noces sam je gledao sa dvojicom.. to je smrt za mene.. vise od smrti, jer me vraca u negativno i ucinice da izgubim nadu.. da izgubim moje dragoceno dete. Ne smem vise da mislim o tome krece mi bes.. poludecu ponovo." Izvukao je prelepu flasicu jako usku i dugacku, izvijenu od kristala, toliko divno obradjenog da je blistao kao Dijamant. Otvorio je i pomirisao. "Ovo bi mozda i mogli da iskoristimo kada pozelite, ili odmah? Samo jedna kap stvara osecaj srece i popravlja raspolozenje. Vardane?" On je prisao i pogledao ga u oci, zatim izvukao iz sredine kovcega zlatni drzac sa tri bocice neprevazidjene lepote. "Poklanjam ti ceo kovceg, osim ove tri bocice, koje cu ti samo predati na cuvanje. Iskoristi napitke i prah u pozitivne svrhe.. jer sam ja pocinio toliko puno zla u proslome zivotu, da moja zaostavstina mora ovoga puta da sluzi dobru. Imalo bi jako teske posledice da se bilo sta moje ponovo pokrene u zle svrhe, narocito po onoga koji ga pokrece na tu stranu.. to razumes, nadam se?" El-Evjit se osmehnuo. "Jako dobro razumem. Zahvalan sam na poklonu, medjutim jos uvek ne mogu da ti oprostim sto si zgrabio moje dete! Kada me je Gidar konacno pustio iz sebe vani sve je vec bilo svrseno, medjutim ja sam uhvatio Ariela i video sam.. sve sto se desilo.. ne smem da mislim o tome, poludecu ponovo!" Gala je rekla "To je dakle uz sve i tvoja lekcija? Potrebno je da oprostis kako sebi, tako i drugima, jer dok to ne ucinis bices nesretan, a alarm tuge ce ti zvoniti ispod grla, to znas? Molim te carobnjace oprosti mu? Oprosti sebi sto se ljutis, sve greske iz proslosti i postani ponovo divan.. deo mene moja blistava Raidia? Hoces?" On je gledao netremice, a oci su mu bile skoro crne od sirokih zenica, bez obzira sto je bio dan. Uhvatio je oko struka, uz kovceg koji je stezao ispod miske i rekao kratko. "Nestacemo. Ariel, necu uciniti nista lose!" Bili su u njihovim prostorijama, gde su Azrea i mala Vehre mirno spavali na popravljenim i jos ulepsaniim krevetima. Vehre je dobila specijalan krevetic kao za male princeze, koji je bio podignut gore pored Azree. Gala se osmehnula "Azrea ce biti najbolji otac, verujem bolji od sve moje brace. Da mi nije poklonio srce, mogao bi usreciti neku divnu zenu i imati porodicu.. nekada mi je toliko krivo sto su svi.." El-Evjit je prekinuo "Molim te, nemoj to da pricas.. ne za njega. To je isto kao da mene odbijas i ne zelis. On ne moze drugacije, nego da te voli vise od sebe. Da li si ti u stanju da ga zaboravis? U stanju si da ga predas drugoj zeni? Zar?" Gala je rekla skruseno "Ali.. ali ja bih ga vecito volela svom snagom.. mogli bi duhovno da se spojimo i.. i.. mozda nekada nacinimo ekstazu i sve drugo.. bas sve osim spajanja." El-Evjit je bez reci uhvatio za ruku i poveo prema dnevnoj sobi, prolazeci kroz plakar. Zatim se predomislio i uveo je u kupatilo. "Okupacu te." Pustio je vodu u kadu, stavio zlatni kovceg na komodu i otvorio ga. Posmatrao je sadrzaj i vrteo glavom smeseci se zamisljeno "Retke dragocenenosti.. toliko" Tresak i silna buka lomljenja od vani prekinula ga je u pola recenice. "Gospode Boze, sta se to desava? Cini se kao da je nesto tresnulo kroz krosnje drveca? Carobnjace, hocemo da vidimo.." On je zaustavio vodu, uhvatio za ruku i zurno krenuo ka dnevnoj sobi i vratima terase, koja su bila odskrinuta. "Sacekaj me ovde.. ustvari budi odmah iza mene.." Culi su Arielov glas u umu. Ne izlazite vani! Iznad zamka oblece stara opaka zmajica, trazeci Vardane. Bacila je dve Agzardem ubogaljene, verovatno mrtve, ili jako povredjene kroz krosnju drveca. Nije lep prizor, zato vatrice, preklinjem te ne izlazi. Kazdir zeli da sredi ovaj nered, ja cu ici sa njim i Vardane. Mirujte! Gala je gledala El-Evjitovo namrsteno lice i strog, hladan pogled i najezila se. "Carobnjace.. nemoj tako da gledas, meni nije strasna crna zmajica, ali me tvoj pogled bez trunke ljubavi, tako jako strog i leden.. prestravljuje." Htela je da ga zagrli, medjutim on je po kratkom postupku vratio guranjem iza sebe. "Gde ces ludice? Budi iza i miruj.. sss.. tiho." Ariel im je javljao telepatski da je bezbedno, ali da ne izlaze vani, dok ne uklone nered. Gala je rekla "Hajde da provirimo?" El-Evjit se nasmejao, okrenuo i zagrlio je. "Moje ne poslusno deriste, necemo da virimo kroz tersu. Dokle god ne uklone.. hm.. povredjene Agzardem, nije dobro za tebe da izlazis vani. Jasno?" Gledala ga je namrsteno "Znaci i ti ces mi sve braniti.. uhh tacno.. zaboravljam da si gori tu od svih ostalih, cak i od Ariela, ili ste isti, ti mi tek nista ne das! Nekada mi se cini da je jako pozitivno sto nikada nisam imala oca, ali sam ga zato sada dobila.. vise njih.. to me izludjuje! Ja izlazim i tacka! Hajde da.." On je stisnuo, gurnuo uz grubi poljubac i preturio preko stola. Gala se otimala svom snagom i kmecala ispod poljuca, a pored svega na njen ogromni uzas pojavila joj se zlatna zica oko rucnog zgloba, da ne bi mogla da se teleportuje. Cula je Arielov glas u umu. Izadjite slobodno. Zmajica pluta u energetskoj sferi zatocena i uvezana pantljikama. Ako zelite docicu po vas? Gala je slusala kako mu El-Evjit javlja da dodje po njih i zacudila se takvoj odluci svog nezgodnog carobnjaka, koji je podigao gore i nasmejao se glasno njenom zbunjenom licu. "Moji neshvatljivi postupci i odluke te toliko cude? Prvo sam te smirio, zatim zelim i sam da vidim najnoviju predstavicu iz prvih redova! Razumes?"
Ariel je stigao i bez reci ih uhvatio za ruke, zatim teleportovao do Kazdira, Vardane, Meonisa, Valhije, Lesjia, Rejvana i Gidara, koji su lebdeli u zasebnoj sferi i posmatrali kako crna zmajica besni, rezi i sisti prema njima, uvezana u silne energetske pantljike. Jedino nisu bili prisutni Azrea i Rea-Niom, koji je imao duznost da cuva usnule decake. El-Evjit je rekao "Sa vama nikada nije dosadno, to je istina, ali je pola repertoara vrlo frkovito, sami horori i drame, a ja prezirem dramski program, dok mi nasilje nije strano, medjutim ukus mi se naglo, drasticno izmenio i jos uvek se menja. Hvatam sebe da bih radije uzivao u puno miroljubivijim predstavicama, narocito.. hmm.. strasvenim licnim igricama." Gala je rekla zabrinuto "Ona je povredjena i treba joj pomoc! Sva je od krvi, izujedana i u ranama. Prvo bi morali da je iscelimo, tek onda pricamo sa njom! Jer.." Vardane je rekao "Odvezite je slobodno, zelim da pricam sa njom. Bice mirna, koristicu svoje moci. Moram da saznam konacno istinu, zasto me je drzala uz sebe i mucila, zasto je sada dosla da me trazi? Zasto ubija nevine? Zasto mrzi svoju vrstu jos vise nego druge.. imam puno pitanja. Najvaznije.. zasto mi je ubila majku? Svoj licni izdanak? Zasto?" Vardane joj se obratio najcudnijim sistece-krkljajucim govorom, zatim rekao da prica Vilovnjackim jezikom. Stara, ogromna, crna zmajica zakvavljenih zutih ociju punih mrznje, sa nozdrvama koje su se blago pusile, bez tvrde, oklopne krljusti na mnogim mestima, puna rana, dubokih ogrebotina koje su delom bile zagnojene, ili krvave je pocela da prica tesko, cesto zastajkujuci da se seti reci. Bilo je ocigledno da davno nije pricala Vilovnjackim jezikom. "Tebe sam cekala.. zato nisam htela da umem.. cekala sam da dodjes, ali nisi.. nisi hteo da se pojavis ispred mene? Sumnjala sam da je tako.. ponekad.. onda bih videla kukavicluk.. i htela da te ubijem.. ali sam se zaustvljala.. jer si mi bio poslednja nada.. da ce kralj ipak stici. Nisi hteo da mi se pokazes? Zasto Vardane?" On je mirno pitao "Zasto si me cekala?" Rekla je sisteci, umorno. "Ti si snazan.. snazniji od mene.. jedino ti mozes da me nadjacas i konacno pobedis u borbi. Duznost mi je da se borim sa tobom i umrem u borbi.. tako je nareceno da ce biti! Moja unuka nije razumela, niko nije razumeo da je ova vrsta prokleta i da je nuzno istrebiti gamad!" Vardane je prikrivao tugu u glasu, koju ja Gala jasno osetila, htela je da mu pridje i uhvati ga za ruku kao podrska, medjutim El-Evjit i Ariel su je sprecili. "Da li si mi samo zato ubila majku?" Cuo se jezivi krkljajuci smeh, preglasan i toliko surovo-leden, zastrasujuci. Gala je zapusila usi uz bolnu grimasu, a El-Evjit je stegnuo u zagrljaj, preklapajuci joj sake, da joj pomogne i zastiti od strahote ovog zvuka. Konacno je progovorila sa podsmehom u sistecem glasu "Samo zato? Samo zato kazes? Ti.. ti.. njeno dete.. bio si mi nada.. a ona je htela da te upropasti.. da te spreci i postigne da nacini mlitavog, dobrocudnog vilovnjaka od tebe.. od Zacaranog Crnog kralja.. da mi ubije nadu i speci te da ucinis sto moras! Da satras prokletu gamad! Nije me uzimala ozbiljno i stedela me je u borbi.. ona mlada i jaka, mozda cak i jedina jaca od mene me je podcenjivala i rugala mi se.. zato je mrtva! Glupaca nije htela da mi da svoje dete.. a ti.. ti si me prevario! Sve ove godine si krio istinu od mene? Da si mi se otkrio.. ne bih te vise tukla i mucila.. nego nisi znao da ne bih?" Ponovo je krenuo jezivi smeh, koji je verovatno na sve sto ga je culo uticao destrutivno, a Gali je bilo fizicki lose od njega. Ponovo je naslonila glavu na carobnjakove grudi i jedva cekala da prodje sa zapusenim usima. Vardane je pitao "Kakvo je to nareceno predanje koje cekas, zbog kog sam ti toliko vazan?" Rekla je skoro svecano "Crni Zacarani kralj, Magnetna Tama ce stici i svrsice se dugo poglavlje prokletog naroda! To je predanje! Da ces biti uz mene i izrasti u njihovog dzelata! Jedva cekam.. medjutim nece mi se dati da to docekam i vidim svojim ocima, nemam jos puno vremena. Ti ces ih konacno unistiti, sve ces ih pobiti i zavrsiti davno zapoceto! Majka mi je stalno pricala o tome, a moj je zadatak bio da te docekam.. ali ti nisi dolazio.. i sada kada sam na kraju snaga konacno si se pojavio.. u mome unuku.. jer samo od moje krvi si i mogao da se zacnes.. ali ne od mene.. ne ni od moje cerke.. vec cak od unuke.. cekala sam 508 godina.. dugih.. predugih. Bori se samnom.. zelim da osetim tvoju moc.. hocu da umrem od tvoje kandze! Od maca munje.. bice mi cast da konacno krenem na pocinak!" Vardane se okrenuo prema njima i brzo prisao, cim je ugledao Galine oci pune suza. "Vardane, ona je sve pogresno shvatila. Tvoj dolazak zaista oznacava zavrsetak jednog i pocetak novog poglavlja u narodu Agzardema. Ona nije razumela da su to pozitivne promene, umesto gluposti krvoprolica." Zagrlila ga je i stegnula jako, sto mu je silno trebalo. Zablistala je trobojnim svetlom i rekla "Caronjace, hajde da mu damo ekstazu?" Vardane, kao i svi prisutni su uzivali. "Reci mi, sta da radim? Da li da joj ostvarim zelju? Osecam da ce podleci ranama.. ne znam da li mozes da vidis silne prelome i fatalnu ranu preko stomaka.. ona nece jos dugo.. cudo da je ziva.." Gidar je vrteo glavom "Uskoro joj je vreme da krene kuci, materijalna ljustura puca, ona se upravo polako odvaja." Ariel je potvrdio "Nema joj spasa. Ja se od pocetka cudim sto mirno odgovara na tvoja pitanja? Da li si joj.." Vardane je rekao "Nisam morao da joj uminem bolove, jer mi smo drugaciji od drugih.. meni.. nama bol nije strasan.. vec blazi nego ostalim Agzardem, a drasticno slabije ga osecamo od svih drugih stvorenja verujem." Ariel se osmehnuo "Ja sam isti kao ti, ja sakoro ne osecam bol. To je jako dobro. Da nije tako ona ne bi bila u stanju da bude svesna i odgovara na tvoja pitanja." Lesji je rekao tiho "Rane su fatalne. Nema isceliteljske vestine kojim bi je spasili. Zao mi je." Vardane je gledao u Galu "Sta da uradim, reci mi?" Gala je rekla tuzno "Zelela bih da joj pomognem.. da joj pokazem ljubav i iscelim je.. jer osecam da je iza svega jako potresna prica o izdajstvu.. zato je sve pogresno shvatila, medjutim njoj nema spasa.. da li je onda milosrdnije ispuniti joj zelju? Ako ce ziveti makar jedan dan, ja cu pokusati da je iscelim! Da joj pokazem svetu vatru. Koliko jos vremena ima?" Ariel je rekao "Ja bih rekao da su minuti u pitanju, ne sati.. jer je povredjena tako da su unutrasnji organi.. vatrice bolje da to ne znas! Veruj mi, cudo da je ziva.. uz sve krvari obilno.. razumes?" Vardane je gledao u Galu netremice i cekao njenu odluku. "Sta ti zelis Vardane? Da li bi mogao.. da joj ispunis zelju i boris se sa njom?" On je klimnuo glavom "Mogao bih, ali ne zelim. Ipak je ona od moje krvi.. ne zelim da postanem isti kao ona.. da ubijem.. ne zelim to.. jer cu onda prizvati zlo od koga strepim." Cuo se ponovo jezivi smeh, a Gala je sa bolnom grimasom zapusila usi. "Ko ti je tu.. Visja-Eloh to znam i koja zena? Da li si pronasao zenu za ovo kratko vreme? Koga? Ko je tu oko tebe, sta ti sapucu u uho?" Gala je uhvatila za ruku Vardane i rekla "Priblizicu joj se, da li je to dobro? Zelim da joj se predstavim." Ariel i El-Evjit su je uhvatili za ramena "Nemoj vatrice! Neces moci da je iscelis za ovo kratko vreme.. nacinices kontra efekat." Gala je rekla odlucno "Ipak cu pokusati. Dobro?" Objica su je pustili istovremeno, a Vardane je poveo sa sobom. Gala se naklonila i rekla "Zovem se princeza Galijena od Gerhida i Raidia, a Vardane je moj duhovni brat. Oko mene su moja ostala duhovna braca, Arhandjelske sile, kao i Visja-Eloh koji je takodje iz moga Etrela. Pronasli smo Vardane jako povredjenog ispred sumskog zamka Visja-Eloh, ovde blizu u podnozju. Iscelili samo ga i otkrili da je nas izgubljeni brat. Nece biti krvoprolica, vec ce zaista nastupiti novo poglavlje u istoriji Agzardema, naucice da otvore srca i upale sveti plamen moje ljubavi unutar njega. Ja necu dozvoliti da te moj brat ubije, ali ako zelis ja cu se boriti sa tobom." Ariel, Kazdir, El-Evjit, kao i sva ostala njena braca su je okruzili sa negodovanjem, koje je prsekao jezivi smeh, ovoga puta jos strasniji nego ranije. Vardane je dreknuo "Dosta!" Zatim je sistao i krkljao jezikom Agzardema prema svojoj prababi. Smeh je prestao istog trena. Vardane je gledao ponovo u Galu, zacudjeno "Zasto si joj rekla da ces se boriti sa njom? Ona vise ne moze da se transformise, umrece u obliku zmaja.. jer bi inace podlegla ranama. Ovaj oblik joj dozvoljava jos mrvu vremena koje ima. Ti ne mozes da se boris sa njom u obliku zmaja, ona je cak i sa ovim fatalinim ranama jos uvek jako snazna. Odlucio sam, boricu se sa njom po njenoj zelji. Shvatice da samnom nema borbe. To je jedini nacin da se zavrisi ova preduga drama. Medjutim osecam da nece toliko dugo ziveti. Galijena.." Ona ga je zagrlila "Vardane, ja sam zelela da joj dam ljubav i pokazem da nasilje nosi patnju, ali ona ne moze da se tranformise? Verovatno ni da oseti moju ljubav? Ipak.." Vardane je rekao odlucno "Uklonite se odavde! Ariel skloni ih na bezbednu udaljenost!" Crna zmajica je pala i lezala unutar sfere. Krkljala je i krcala, sistala na jeziku Agzardema. Vardane im je preveo "Kaze da je sve propalo, da nije ostvarila svoju namenu i da ce umreti bez svrhe, ne korisna svome rodu. Moli me da je ubijem svojom rukom." Ariel je povukao Galu, a Vardane ostao nasamo sa prababom. Cula je kako kaze "Nehre.. samnom nema nikome borbe, zar to ne razumes? Ja sam Magnetna Tama, Zacarani krlj iz starine, krvozedni zlotor. Ti si ostvrila svoj zadatak podigla si me i ubila sve dobro u meni, zato ne ocajavaj i kreni na drugi svet u miru." Gidar im je prisao "Vreme je da podjes kuci." Uhvatio je za ogromnu kandzu, koja se polako transformisala u ruku. Gledala je u Gidara netremice, zatim se mir pojavio na njenom licu, dok je sklapala polako oci. Gala je jasno videla kako se odvaja duh iz tela i Arhandjelsko oblicje svoga brata Azraela koje je izdize za ruku. Zatim su se skupili i blistave kugle svetlosti i nestali ogromnom brzinom, koju oko nije u stanju da prati. Gidar je zagrlio Vardane i rekao "Odveo sam je kuci, sve ce biti dobro."
Gidar, Ariel i Kazdir su rekli da dematerijalizacija njenog tela moze biti najbolja opcija i pitali su Vardane da li se on slaze sa tim. Posto su dobili pozitivan odgovor njeno telo je nestalo uz kratko blistanje pomocu Arielovog kaserskog zraka duge iz ociju. Gala je zagrlila Vardane, a on je rekao tiho "Tako.. i to je konacno zavrseno." Iznad njih su se pojavile tri zmajice, a u daljini su se videle jos barem njih desetak, kako kruze u sirokom luku oko sumskog zamka Visja-Eloh. Kazdir je rekao "Docekacu ih sa Arielom i Valhijom. Dosle su po tela stradalih Agzardem. Vardane, sada nema vise skrivanja, sve ce izaci na videlo. Zvezdice, ti ces mi verovatno trebati, jer tebi veruju, postala si postovani preporoditelj naroda Agzardem." Uzdahnuo je "Hajde moja mala zvezdice, obucicu te za ne bas prijatnu, popodnevnu posetu. Ne mozes ih docekati u ogrtacu. Tako, ti si spremna, a sada i ostale ceka preodevanje po mome ukusu i stilu." Ariel ga je pozurivao "Dobro, to je dovoljno! Hajde presvetli stvaraoce, kasnije ces se igrati kreativno-modnih igrica, svi su tip-top, sveze sisli sa stranica modnih casopisa. Meonis, prebaci ih u sobu za primanje, gde smo ranije docekali Megatje i Hite. Ja cu otici sa Kazdirom i Valhijom gore do zmajica." Gala se nasla sa El-Evjitom, Vardane, Meonisom, Lesjiem, Rejvanom i Gidarom u ogromnoj, izvanredno bogato uredjenoj sobi za primanje. Drzala je Vardane i El-Evjita za ruke, a ni jedan od njih dvojice nije zeleo da je pusti. Nasmejala se i zapevala vilovnjacku pesmu srece. Pocela je da plese, medjutim Vardane je pustio njenu ruku, tako da je samo El-Evjit ostao kao patrtner u ovoj igri. Cim su zavrsili ples poletela je Vardane u zagrljaj. "Tebe sam htela da oraspolozim. Da li si dobro moj brate?" El-Evjit je pitao "Gde su Gidar, Lesji i Rejvan?" Meonis im je prisao "Otisli su dole da nameste svima po instant kapucino. Nas troje cemo sacekati goste. Vardane, kako se osecas?" Odgovorio je smeseci se "Sa jedne strane mi je ogroman teret skinut sa pleca.. ali sa druge strane imam neku vrstu mozda tuge, ili nelagodnosti, mnoge stvari ne razumem potpuno. Pitam se sta je nateralo moju prababu da postane toliko zla? Znam da to nije ucinilo nareceno predanje, ono joj je samo sluzilo kasnije kao opravdanje za silna ubistva i zlodela. Osim toga strepim od susreta sa Agzardem. Isprepadace se cim me ugledaju sa ovom maskom na licu.. i kada cuju da sam Zacarani Crni Agzardem. Razmisljam takodje koliko si ludo hrabra andjelcicu. Skoro sam vrisnuo od muke kada sam cuo da izazivas staru Nehre na dvoboj.. tako malecna i mrsava. Zasto si to ucinila? Odakle ti hrabrosti? Sta bi bilo da je zivela jos samo par sati? Jer ona je bila u stanju da pored silnih rana unisti mnoge Agzardem pri izlasku iz podzemnog grada.. siguran sam da ih je bezrazlozno napala, jer je one ne diraju. Bila je u slepom besu i jedina misao joj je bila da me pronadje i vidi svojim ocima pred smrt, da li sam konacno postao Magnetna Tama. Ja sam strahovao sve ove godine da se ne transformisem pred njom.. nesvestan svojih moci. Medjutim nikada nisam dobio masku preko lica.. to mi se verujem desilo jer si mi ti prisla. Srce mi je ubrzalo ritam, tvoj dodir je uticao stimulativno, izvukao je moju pravu prirodu na povrsinu. Zanima me razlog zasto se to desilo? Jer tada me jos uvek nisi privlacila kao zena, tek kasnije posto si me dotaknula untar mene se sve jace budila zelja." Gala se osmehnula nestasno "Meonis, skini mi ovu grozotu od zlatne zice? Moj carobnjak me je ponovo sputao da se ne teleportujem i ne zbrisem mu." Zlatna zica je nestala, na El-Evjitovu nesrecu, zbog cega se mrstio. "Sada cu ti pokazati kako sam se usudila da je izazovem na borbu! Vardane napadni me, ali nemoj da koristis svoje moci, samo snagu, dobro?" On je gledao zacudjeno. "Hoces da te ozbiljno napadnem? Ne mogu to da ucinim.. jer.." Gala se smesila radosno "Oh, necemo se ozbiljno boriti, samo cemo se igrati borbe.. razumes? Kao decija igrica, ne zapravo. Hoces da ti pokazem sa Meonisom kako to izgleda?" Vardane je klimnuo glavom. "Pokazi mi?" Meonis je stao par koraka naspram Gale i rekao "Hoces da se igramo, kao sto obicno vezbas sa Arielom? Dobro. Napadni me?" Gala je ubrzala i krenula da ga smota, medjutim on se izmaknuo i dohvatio je toliko brzo da nisu mogli da mu otprate pokrete, zatim je pustio. Gala se smejala glasno "Ubrzacu onda najvise sto mogu, hajde da vidimo sada?" Krenula je borba, tako da su Vardane i El-Evjit videli brzo pokretne mrlje u prostoru, koje bi se na tren zastajale, zatim ponovo nastavljale svoj ples borbe. Zaustavili su tako sto je Gala ponovo bila zarobljena. Meonis se smejao glasno "Gotova si! Odavde ti nema spasa, to znas? Priznajes poraz?" Vikala je "Priznajem! Predajem se! Pobedio si me." Meonis se smejao "Predajes mi se na milost? Zar zaista?" Gala je namrgodjeno rekla "Predajem se na milost, ali.. ali.. ne za.. za.. pa za drugo, samo za borbu!" Meonis je drzao zavrnutu ruku iza ledja i za vrat uz sebe. Sagnuo se i poljubio je nezno, oslobadjajuci je, okrenuo prema sebi i zagrlio cvrsto. "Ti si mene zarobila i ja sam ti na mislost celozivotno i do bezkrajne vecnosti. Mala predivna, blistava Raidia.. nisi zavrsila svoju lekciju, secas se? Uskoro cu te podsetiti na to, verovatno kada se najmanje nadas.. to je obicno tako. Jedva cekam.." Ariel im je javljao da ce stici za tren. Meonis je pustio, a Vardane i sasvim ocajni El-Evjit su im prisli. Gala je gledala napeto lice svoga brata, osmehnula mu se i uhvatila ga za ruku. "Sve ce biti dobro Vardane, videces." Kazdir, Valhija i Ariel su se pojavili teleportovanjem u dnu ogromne dnevne sobe, pored vrata od terase, uz pet Agzardem, od kojih je jedna bila bivsa kraljica Zasteil-Onomje. Pored nje su stajale dve zmajice koje je Gid pobedio sest puta u borbi, Ozara-Ome i Tehto. Gala im se blago naklonila i pozdravila ih po imenima, dok je bivsu kraljicu zagrlila srdacno, sto joj je ona kruto uzvratila. Kazdir je prisao Vardane, a svih pet Agzardem su ga posmatrale sa mesavinom strahopostovanja i uzasa. Hteo je uctivo da ga predstavi "Ovo je.." Sve su skoro sapnule u glas, a bivsa kraljica je rekla nesto glasnije "Zacarani Crni krvozedni kralj iz starine, Magnetna Tama.. neka nam je Gospod na pomoci! Postovani stvaraoce.. Visja-Eloh ja ti verujem.. vrujem i tebi princezo od Gerhida i Raidia, medjutim ne mogu da suzbijem strah, koji me obuzima dok ga gledam. Sta ce biti ako izgubi kontrolu i poludi, istrebice nas do poslednje ovoga puta? Pred kraj svoga zivota, kada je nestao bez traga i glasa o njemu, nesto je zaustavilo ruku Magnetnoj Tami.. spisi mistifikuju ovaj istorijski dogadjaj i kazu da se pojavila bljestava svetlost iznad njega i zauzdala ga, prekidajuci krvoprolice na megdanu, gde mu je na milost zacarana stajala poslednja odbrana, zadnji otpor od nekih stotinjak Agzardem. Jedino su nejaki, deca uz jako stare bili skriveni u sklonistu, potpuno izvan podzemnog grada i drhtali u strahu da ih ne pronadje. Kaze se da su cetiri duge godine ziveli po raznim sklonistima, bez dodira sa ratnicama iz straha da Zacarani kralj ne sazna za njihovo prebivaliste i da su ih zato vilovnjaci premestali, pomagli im, donoseci im tajno hranu i namernice. Od tada smo se zarekle da ni jedan rob nece biti zarobljen i dopremljen od sumskog naroda u podzemni grad. Magnetna Tama nikada nije morao da ubije licno svoje zrtve, vec su se same ubijale ispred njega.. to je najgore od svega, jer im nije dozvoljavao ni da casno poginu u borbi, sto je za nas narod gore od svake smrti, a mogao je jer iz tela mu je uvek oruzje u ruci, mac munje, koji zamahom unistava citavu vojsku. Oko njega su bile robinje, izabrane iz najvisih kasti naseg naroda, koje su ga slepo slusale trajno zacarane njegovim mocima i sluzile ga robski, sve dok nije nestao i cini bile nekim cudom skinute. Gleosvjate je bila jedna od njih, koja je zatim postala kraljica Agzardema i od koje poreklom potice moja loza, kao i krv svih kraljica pre mene. Pitam se.. da li je Megatje upoznala Zacaranog Crnog kralja?" Gala je uhvatila Vardane za ruku i rekla "Da, upoznala ga jutros, posle zabave, medjutim ja sam je zamolila da jos uvek ne prica o tom susretu. Zasteil-Onomje, draga prijateljice, moj brat se zove sada Vardane, nije vise Zacarani Crni kralj iz starine. Sada je pozitivan, u srcu mu gori sveti plamen moje ljubavi i sve jace bukti, zato ne brini. On je iz naseg Etrela, duhovni brat Visja-Eloh i svih ovde prisutnih.. ne plasi se, on ce otputovati sa nama kada krenemo u svet ljudi, ovoga puta da cini dobro, da isceli i donese prosperitet u oba sveta." Vardane je rekao "Princeza Galijena me je pronasla izlomljenog u ranama, negativnog u destruktivnim, samoubilackim tendencijama i mislima samoosude, osude moje zle prababe Nehre, cak i Agzardem.. i nije mi dozvolila da odem slomljen, u mrznji, kao prokleta dusa i umrem sam pod otvorenim nebom za kojim sam ceznuo 12 godina. Silom su me sputali i iscelili mi rane, dugom operacijom i seansama. Lesji je bdeo milosrdno danonocno nadamnom i previjao mi silne rane, davao lekovite napitke. Da me nije princeza Galijena pronasla, verovatno bih i postao na kraju ponovo zlotvor, Zacarani Crni krvozedni kralj, jer sam rastao u podzemnom starom razrusenom gradu, pored zle prababe koja me je tukla skoro svakodnevno, ponekad dok se ne umori, tako da su mi trebali dani da se oporavim. Da sam rodjen kao vilovnjak, ili jedan od vas.. da nisam ovo sto sam podlegao bih odavno, ili bih se oporavljao mesecima od silnih rana i preloma. Srecom ne osecam previse bol, vec drasticno slabije od drugih, zato sam ostao zdrave pameti. Zalutale robove sam sahranjivao, posle samo mesec-dva, najvise pola godine uz zlu Nehre, dok bi svaku Agzardem rastrgala u komade ako joj se priblizi. Nisam video dnevnu svetlost, niti osetio vetar na licu predugo.. i ceznuo sam za slobodom.. medjutim bio sam kukavica i slabic, nisam imao srca da joj presudim. Cak ni kada sam otkrio da sam Agzardem, kada sam se jedne noci transformisao u crno cudoviste od zmaja, nisam mogao da unistim zlu vesticu, koja mi je ubila majku. Znao sam da bih postao isti kao ona da pocinim ubistvo.. medjutim mrznja je sve vise rasla unutar mene i ocajanje, misao da cu ostati vecito na milost zlotvoru, demonu iz pakla i postati ista prokleta dusa. A onda su pre par noci stigli ogromni demonski razjareni, izvanredno snazni gusteri, nesto mutirano kako sam saznao kasnje i upustili se u borbu prvo sa starom Nehre, zatim i samnom. Savladao sam dvojicu i krenuo prema ka podzemnom gradu, siguran da je zla babetina stradala opkoljena sa njih barem sestoro-sedmoro, kada su me napala jos trojica, koje sam jedva savladao, medjutim zadobio sam silne nove rane i prelome. Srecom Izvor Zivota me je doveo pred Andjela, milosrdnog i predivnog u liku slatke princeze od Gerhida i Raidia, cija sveta vatra zivota cini cuda, cak i za proklete duse iznikle unutar samoga pakla." Uhvatio je Galinu ruku, gledajuci je zaljubljeno "Zahvalan sam ti mali blistavi Adjelcicu. Zelim da ti uzvratim dobrotu, tako sto cu ti sluziti, sto cu slediti tvoju nameru i ostvarvati tvoje zelje."
Agzardem su ga posmatrale zgranuto, smeteno i potpuno zbunjeno. Bivsa kraljica Zasteil-Onomje je rekla zacudjeno "On ti je u vlasti? Zacarala si svetom vatrom Magnetnu Tamu, krvozednog kralja iz starine? Kako.. kako je to moguce? Njegove moci su.." Vardane je rekao zaljubljeno "Moje moci su nistavne naspram njenih. Moc svete vatre je neprikoslovena. Ja joj sa radoscu sluzim." El-Evjit je dodao "Mene je takodje iscelila, ja sam u ovome zivotu cinio silna zlodela, sve dok je nisam oteo na prevaru silom od njene brace i vec za par sati sam bio smrtno zaljubljen, a za 24h isceljen, ne potpuno, ali sam zeleo iskljucivo da cinim dobro.. jer ona to zahteva. Princeza od Gerhida i Raidia cini cuda, istinska cuda. Zar nije promenila tvoje srce kraljice Zasteil-Onomje? Kraljica Megatje se isto transformisala dotaknuta njenom svetom vatrom. U svakome ko je upozna upalice plamicak svete vatre u srcu, koja ce se postepeno razgoreti u buktinju ako se neguje, ili se provede vreme u njenoj blizini." Zasteil-Onomje je rekla u neverici "Dakle to je istinska moc i on ce ciniti iskljucivo dobro u ovoj inkarnaciji?" Kazdir se osmehnuo i zagrlio Galu. "Moja kraljica je dragulj neprevazidjene lepote i moci. Sve sto dotakne biva isceljeno i ulepsano. To joj je dar i namena sa kojom dolazi, da u oba sveta rasplamsa sveti plamen u pozar, a mi smo joj pridodata ispomoc. Mene je takodje iscelila, da me nije dotakla njena ljubav nikada ne bih ponovo krocio u svoj svet." Gidar, Lesji i Rejvan su stigli sa ogromnim srebrnim tacnama, punim raznog posluzenja. Gala je dobila svoju instant kafu i srkala je sa uzitkom, a Vardane pored nje se divio ukusu vrelog kapucina. "Neverovatno ukusan i retko divan napitak. Nikada nisam probao nesto ukusnije, medjutim ja ranije ni nisam imao prilike za to. Ipak, ovo mi je sada najdrazi od svih napitaka." Kraljica Zasteil-Onomje je posluzena vilovnjackim hladnim ukusnim picem, medjutim znatizeljno je posmatrala Vardane i Galu, zbog cega joj je ona ponudila da proba kapucino iz njene solje. Posto se propisno izodusevljala novim otkricem ukusa, Kazdir joj je galantno udelio svoju solju sa netaknutim napitkom, zatim su ostali sledili njegov primer i uskoro je svih pet Agzardem odusevljeno srkalo instant kapucino od vanile, diveci se glasno njegovom ukusu. Kraljica je trazila da vidi svoga mladog rodjaka El-Drea, medjutim morali su da je razocaraju, jer je jos uvek spavao, posle ludog nocnog provoda, uz smesne avanture sa svojim nerazdvojnim bratom. Takodje su joj obecali da ce joj dopremiti uskoro vece kolicine instant kapucina i objasnili koliko lako se spravlja. Zatim su uz dobro raspolozenje, prijateljska rukovanja i silne Galine zagrljaje ispratili svoje gosce, kojima su oci skoro radosno blistale pred polazak. Cim su ih Kazdir i Ariel teleportovali nazad u palatu podzemnog grada, Vardane je vidno odahnuo, zatim dohvatio i zavrteo Galu od ciste srece. "Moja cudesna mala carobnice, Agzardem me se vise ne plase, otisle su odavde sretne! To je zaista najbolji moguci, nenadani ishod!" Gala se smejala glasno zajedno sa njim. "Od mene ste namestili cudo nevidjeno, imala sam utisak da sam naprednija, umesto da za svima zaostajem, sto je istina. Vardane ti sigurno shvatas da su moja braca uglavnom daleko ispred mene u svemu? Njihove i moje moci su nemerljive. I sada bi konacno mogli necega zanimljivog da se igramo? Hocete? Hajde da istrazujemo dole sumu? Dan je i mogli bi u setnju? Ili jos bolje da se obucemo kao sumski vilovnjaci i inkognito posetimo njihov grad? Hocu da jurcam i radim nesto interesantno! Hajde? Hajde, necu trpeti da me odbijete! Hocu u setnju!" Vardane je rekao dobrocudno "Ja hocu sve sto ti kazes, gde god krenes praticu te." El-Evjit se nasmejao "Icices u setnju mila. Verujem da ti je potrebna. Ne brini necu te sputavati, suprotno pomocicu ti i krenucu sa tobom." Lesji je rekao "Izvanredna zamisao. Ja cu vam se pridruziti rado. Trenutno nemam pacijenata, potpuno sam slobodan i uzivacu da zajedno posetimo sumski grad. Davno sam bio, jos kao sasvim mali, pre nego sto smo se upoznali. Mogli da javimo Hitje svoju nameru.." Gala je rekla "Oh, ne! Htela sam da obucemo ogrtace i odecu sumskih vilovnjaka i da se ukolpimo.. da krisom istrazimo to mesto? Zar to ne bi bilo divno? Kao igrica? Jer inace cemo morati da slusamo zamorne govore, da odgvaramo uctivo i necemo imati slobodu, pratice nas ceta dosadnih sedobradig carobnjaka i svi zvanicnici pride! To je toliko dosadno." Ariel je upravo stigao bez Kazdira i protrljao joj glavu na deciji nacin. "Sta si sada smislila? Slusam ti misli i vristim od smeha. Ludo deriste! Hoces da se inkognito sunjas po sumskome gradu? I vidim da su svi dovoljno ludi da te prate?" Gidar se nasmesio "Cak i ja cu je pratiti u ovoj avanturi ako to zazeli?" Gala je pritrcala do njega i uhvatila ga za ruke skakucuci od srece. "Da! Da, zelim! I ti ces ici samnom? Oh, pa to je predivno.. ti me obicno nigde ne pratis.. jako se radujem!" Smesio se prema njoj, zatim joj poljubio celo. "Cak i kada sam sam, ja sam sa tobom, samo me ne vidis. Vecito sam pored tebe. Tvoja mucna iskustva mi tesko padaju i uvek se nadam da ces setiti da me pozoves.. medjutim ti sve zelis sama da resis i najredje me pozivas, samo kada se potpuno slomis, tek onda. Otvorio joj je dlan i poljubio ga, zatim i suprotnu stranu. Crni andjeo se pojavio masuci krilima, a Gidar je gledao hipnotisucim pogledom cistog srca. Zatim se osmehnuo, zaglio je cvrsto i kada je podigla glavu, gledao je uobicajnim specificnim pogledom Azraela. Pored njih El-Evjit je skrgutao zubima i nije joj prisao samo zato sto ga je Ariel drzao za ruku i gledao strogo. Meonis je dodao "Valhija i ja smo uvek spremni za akciju, narocito onu koju ti iniciras! Dakle, Galijena icicemo preodeveni u sumske vilovnjake? Medjutim bicemo visi za najmanje tri glave od svih, sto ce izazvati opstu pozornost, zar ne?" Ariel se smejao glasno "Tacno izlet bi nam se brzo zavrsio, jer bi bili otkriveni cas posla i ponovo morali da slusamo silne govore dobrodoslice. Medjutim takodje mi se ne dopada ni da se transformisemo u vilovnjake, jer bi tako morali da lazemo i varamo sve koji nam pridju. Ipak, jednu od ove dve opcije je nuzno izabrati.. dakle? Primam predloge, zbrajam glasove za i protiv?" Kazdir se pojavio sa pravom ekspreso kafom i ponosno je pruzao soljice redom svima. "Da cujem ovacije i komplimente?" Gala je srknula gutljaj sa silnim uzitkom. "Kazdir, ti si cudo! Sada bih te preturila i skocila ti u zagrljaj, ali necu da prospem ovako finu ekspreso kafu! Da li znas da te obozavam i silno ti se divim moj najvestiji carobnjace?" Kazdir se smejao glasno dok joj je prilazio. "Nezni zagrljaji zvezdice, bez prolivanja dragocene tecnosti?" Privukao je k'sebi i rekao uz smeh "Dakle ponovo ces se maskirati u pozeljnog madog vilovnjaka? Mislis da je to zdravo za ljude oko tebe? Sve ces naterati da naprasno postanu gej orjentisani, s'obzirom da su ti u vlasti, jos vise ces ih zaintrigirati kao mladjani vilovnjak! Specijalno se cuvaj od mene, ako takvu ideju relizujes!" Gala nije uspela da odrzi namrgodjeno lice i smejala se zajedno sa njim. "Ako svi budemo isto visoki vilovnjaci, nece biti bojazni, zar ne? Niko nece moci da me zgrabi, jer cete biti identicno jaki kao ja!" Kazdir je umirao od smeha "Ih, zvezdice to su silne decije gluposti! Zar ne znas da je svako musko tvoje visine jace i to dosta jace od tebe? To je prirodni zakon mila! Cuj ludice, moja snaga nece ispariti ako se smanjim, niti ce se uvecati ako se povecam! Razumes? Isto vazi i za tebe. Jao-jao cemu tuzne face? Zato ti moja lepotice posedujes drugaciji arsenal smrtonosnih oruzja po muski rod! Mislio sam da si to do sada shvatila? Ne? Zar ne znas da me ove male rucice drze u vlasti? Dakle cekam tvoju presudu, kako cemo ici u ovu, kako predosecam cudno-istorijsku setnju? Hocemo se sunjati i smucati okolo kao sumnjivi likovi, ili im uciniti zvanicnu posetu?" Gala je razmisljala "Sta kazete da pozovemo moga druga Hitje i da ga nagovorimo da nas sprovede inkognito po sumskom gradu? To je najbolje resenje, zar ne?" Kazdir se smejao "Moje prepametno dete. Tacno, to je jedino idealno resenje. Dakle idemo prvo u lov na Hitje, ko se dobromorno javlja da sprovede sirotog plemica na mislost zvezdici?" Lesji im je prisao "Ja se javljam. Oticicu da ga pronadjem i sto pre dovedem. Krenucu odmah." Valhija je rekao "Ja cu ti praviti drustvo. Hajde, umesto teleportovanja, malo letenja bi mi prijalo? Ili ipak insistirate da pozurimo? Razumem, trazi se hitno. Medjutim Galijena je u pravu, potrebne su nam setnje i vezbe, barem meni to nedostaje i to sto napornije to bolje. Hajde Lesji, krecemo!" Lesji je rekao "Idemo prvo u zamak Vistjela, tamo cemo saznati gde se Hitje trenutno nalazi." Nestali su a Kazdir je rekao "Dok cekamo, hoces da te transformisem u par razlicitih fomi likova, maski pod kojim bi mogla ici u ovu avanturu?" Gala se smesila "Hajde radije da plesemo? Ili da se igramo recimo corave bake svi zajedno?" Nije stigao niko da joj odgovori, vec je imala povez preko ociju, a Kazdir je zavrteo u krug, uz odgovarajucu deciju pesmicu. Namestaj je bio pomoren, a svi poredjani u krug, spremni da beze ako krene prema njima. Gala je krenula svoj lov. A Kazdir je vikao cas sa jedne, cas sa druge strane prostorije. "Nema gledanja zatvorenih ociju! Nema citanja misli! Nema koristenja moci! Jasno zvezdice?" Gala se derala nazad "Tacno! Plus, nema teleportovanja i moj plen mora da postuje pravila! Sto je meni zabranjeno je i vama!" Krenula je sa rukama ispred, a svi su se rasklanjali u stranu, zatim je naglo promenila smer i umalo scapila Gidara, koji se vesto i tiho izmakao. Zatim je skoro naletela manjajuci smer na Meonisa i Ariela, koji su se razbezali u razlicitim pravcima uz smeh. "Smem valjda mrvicu da ubrzam? Inace vas nikada necu zgrabiti.. oh.. evo ovde neko.. osecm ga! Ti si moj!" Gidar je bio prikljesten izmedju fotelje i zida, medjutim kada je pruzila ruku, sagnuo se i cucnuo dole, a Gala je zahvatila u prazno. Cetvoronoske je izasao oko nje, zatim se podigao i nasmejao se glasno. Posle duze jurnjave u kojoj su se svi redom vesto izmicali, konacno je uspela da ulovi El-Evjita u udubljenju nise prozora, koji je pored imao zidanu, nisku klupicu, sims sa jastucima. Drzala je rasirene ruke, a El-Evjit se sagnuo da prodje ispod, medjutim ona ga je zgrabila sa ledja i rekla radosno "Gotov si! Da vidimo ko si? Medjutim ja vec osecam i znam da si moj carobnjak.. ali hajde da potvrdimo?"
Pruzila je ruku i opipala mu kosu, zatim usi. "Niko drugi nema ovakvu kosu koja se odvaja u pramenove, niti siljate usi, ustvri ima Lesji, ali on nije tu i Vardane, ali ti nemas masku, dakle.. da cujem pobednicke ovacije?" Okrenuo se naglo bez reci, zagrlio je i poljubio dugim, sve strastvenijim poljubcem, cinilo se da nema nameru da je pusti. Naglo je podigao, stezuci je prejako u opasnoj pozi i naslonio joj ledja uz zid. Silno otimanje nije imalo puno svrhe, osim da se umori i bude ugnjecena. ..Pusti me smesta! Svi nas gledaju, umrecu od stida.. ti si potpuno poludeo? Igramo se zajedno.. sada ce stici Lesji, Valhija i Hite.. i.. El-Evjit je rekao zlobno "Frka ti je sto nas svi gledaju? Meni se to dopada, uzbudjujuce je! Da povisimo uloge, tako da ti lice dobije jos crveniju boju? Sta ti sada radim? Boze koliko se samo jako otimas! Ssss.. tiho! Sve vise me stimulises, tako je.. ovo volis.. sss.. ne vici toliko! Nema teleportovanja.. ponovo imas ukras na ruci.. tako je.. to cekam.. vrsku iz uzitka.. jos malo.. gotovo tek sto ne eksplodiras! Zgrci se uz mene.. tako.. stegni me najjace sto mozes! Oh, Boze.. ovo je nagradni poljubac.. fino.. zagrizi vrat.. tako.. jace! Probaj jace? Ovakve igrice ja volim! Vidis koliko je zabavno? Hajde da ponovimo jos jednom isto? Bez kmecanja, nemas izbora, vec sam te zgrabio! Ne brini necemo se spojiti, igramo se na deciji nacin igrica za odrasle! Tako mala.. vec ti krece frka? Jedva se suzdrzavam.. da igrica ne postane naglo ozbiljnija.. dovraga.. to nije lako.. poljubi me! Pa ti ces vec eksplodirati.. gotovo!" El-Evjit se naglo ispravio, okrenuo i nasmejao glasno "Imamo free sat! Izvanredno, mora da sam nesto dobro ucinio.. hmm.. tesko, pa ipak stize mi nagrada! Krenucemo tek za sat vremena, da li se radujes, sto ces mi biti na milost do polaska?" Gala je skrivenog lica do njegovog vrata umirala od stida i nije smela skoro ni da dise uz silne frke. Nosio je negde, sto je bilo istovremeno jako nepovoljno i za olaksanje jer je niko nece gledati. Spustio je dole na hladno, mermerno stepeniste, sto je silno zacudilo. Krenula je rukom da skine povez, zatim stala. Sta ako nisu sami? Propasce u zemlju od muke. El-Evjit je umirao od smeha. "Boze, Boze nema niceg zabavnijeg od slusanja tvojih protivrecnih misli, dok se uvijas od muke i ne znas sta bi! Da ti skinem povez?" Vrisnula je "Nemoj! Ne zelim da vidim! Umrecu ako nismo sami!" On je zlobno rekao "Da li to znaci da ces umreti od srece ako smo sami? Pa ti me to zelis, samo ne smes da mi kazes? Zar?" Cula je kako pusta vodu u kadu i istog trena provirila kroz povez, drzeci ga tek malo odignutog rukom. Bili su potpuno sami. El-Evjit se posveceno zabavljao spravljanjem mirisljave kupke i stavljao u vodu razne specije, dok je ona sedela na polukruznom srepenistu, pomocu koga se ulazilo u ogromnu kadu, oblikovanu slicno Mesecevom srpu. Razmisljala je kako da se izvuce i gledala u uzasnu zlatnu zicu oko ruke. El-Evjit joj je prisao i pogledao je strogo, tako da se osetila kriva. "Barem jednom disciplinuj misli i nemoj usplahireno smisljati da mi zbrises? Mala, mucis me, zar ne razumes? Ostale odbijaj, ali ne i mene! Razumes? Ti si moja! Moja zena i moje dragoceno dete! Ne trebaju ti drugi ucitelji, zar nisi potpisala ugovor samnom? Ja cu te nauciti sve sto treba! Dovraga, poludecu ako ti jos neko pridje! Ariel je sveze odlepio, deli te levo i desno, tome nema kraja! Medjutim ja ne mogu to da dozvolim! Shvatas? Ne brini necu te muciti, pogledaj, sta vidis?" Zadovoljno je rekla, dok su joj oci blistale radoscu "Spojen si sa Room! Hvala Bogu, sada mi je lakse." Stajao je dole, pored visoko izdignute, duboke i velike kade skoro kao omanji bazen, tako da mu je rub kade bio do pojasa, a Gala stepenik nize, bila mu je tek nesto iznad struka. Polako joj je podigao haljinu gore, gledajuci je u oci, prelazio je rukama preko unutrasnje strane butina, pomerajuci ih ka spolja. "Protivrecne misli i osecanja? Sta ce to sada biti? Jao-jao, silna frka.. nestala ti je haljina i sta sada? Sta cu sada da ti uradim?" Prevlacio je rukama preko njenog tela, zatim je naglo povukao u napred i stisnuo glavu o svoj stomak i zamotao joj ruku oko spajalice. "Da li je ovo potrebna lekcija? Pogledaj! Sta sam to spremio za tebe? Voleo bih da ti je specijalno.. ali nije, ipak ja imam nesto sto niko drugi nema, zar ne? Sta to volis? Sta ja mogu da ti pruzim sto niko drugi ne moze? Reci mi? Otvori oci i kazi mi sta je to?" Cuo je telepatski ..Ako otvorim oci, prestravicu se i necu moci da ti odgovorim! Imas Roou unutar sebe, koji mi je najdragoceniji od svih i jedino ti mozes da mi das neprekidnu ekstazu, koja se ne gubi cak ni za vreme eksplozija.. a to jako volim. Carobnjace, zasto.. nije vazno, necu da mislim o tome!.. On se nasmejao glasno "Zasto ne sprecim da te neko drugi zgrabi? To se pitas? To se i ja pitam i jedem se unutar sebe! Zasto? Zbog Ariela.. zato! Neprekidno mi vice da su to uputi Izvora.. dovraga svi uputi, to je hiljadostruko prokletstvo!" Seo je pored nje i pitao je toliko iskreno, sasvim nezno, toliko drugacije od svega na sta je navikla. "Pogledaj me slobodno, bez straha, jer.. jer zelim da te pitam.. molim te, reci mi iskreno.. hoces da te odvedem negde, gde cemo biti sami? Trudim se.. silno se trudim da ostanem pozitivan, da cinim dobro.. medjutim sve je teze. Ovo sto se desava je moja nocna mora. Svi te zele, ludi su za tobom i neprekidno neko trazi tvoju paznju, ili jos gore zgrabice te za spajanje. Dok sam ja u strahu, koji mi se razmotava pred ocima.. gubim te mala i umirem zato iznutra! Ne mogu da te delim! Razumes? Reci mi i odvescu te ov0ga trena gde god pozelis?" El-Evjit je skocio gipko dole, bas kao ogromna macka i zaustavio vodu, da se ne prelije iz preduboke, ogromne kade. Vratio se i pruzio joj ruku da ustane "Bice mi silno zao da te razodenem. Ovaj korset je specijalno divan, Kazdir je zaista cudo i ukus mu je toliko istincan, prefinjen na jedinstven nacin, sto mi se jako dopada. Hajde, dodji da te okupam. Gala je rekla odusevljeno "Pa ja ovde mogu i da plivam. Ozbiljno mogu.. vidi!" El-Evjit je sedeo na jednom od oblih sedista, koja su strcala ispod vode svuda u polukrug iz sredisnjeg dela duboke kade. Zaronila je i izbila ravno do njegovih prekrstenih nogu. Izraz lica mu je bio zamisljen i sasvim drugaciji od uobicajnog. "Carobnjace, tebe nesto jako muci? Znam sta je.. to isto i mene silno unistava iznutra. Medjutim nema resenja, barem ga ja ne vidim, jer to su moji najdragoceniji ljudi, moja duhovna braca i ja ih zaista svom snagom volim. Ti ih volis isto, sve vise.. zar ne?" On je podigao za ruku iz vode. "Da, istina je da mi se dopadaju, vise nego sto zelim da priznam. Ipak, ja nisam kao ti.. niti kao Azrea. Ti samo ne mozes da shvatis, niti vidis moju tamu, a ja bih sve vise na svetlo za tobom, ali mi se cini da cu oslepeti od iznenadnog bljeska. Znam da ne razumes o cemu pricam, nema potrebe da se zamaras, jedino sto zelim si ti! Necu i odbijam da te delim milosrdno! Zato moram konacno da znam, da li si moja? " Gala je sela na sediste pored i osmehnula se. "Da li sam tvoja? Ti si deo mene, deo moje sutine.. medjutim da li si ti moj? Ti si bio sa jako puno zena i muskih isto tako, zar ne? Da li si bio njihov? Ne znam da li je moguce odgovoriti na to pitanje onako kako ga ti postavljas. Jer ja istinski jesam deo tvog potencijala.. ipak nisam samo tvoja.. niti si ti samo moj. Ja ne zelim ljubavnike! Ali bih volela da imam drugove za igru.. koji me nece zgrabiti cim me vide. To istinski zelim. Kada konacno zavrsim svoje lekcije, nece vise biti razloga da me neko zgrabi i mocicu da zivim bez strastvene ljubavi. Ja tako dozivljavam stvarnost, kroz lekcije koje ucim, ili su mu zadati zadatci. Ti si moj zadatak, Vardane isto tako. Ipak, za tebe sam samo ja bitna, dok Vardane mogu pomoci i drugi, ja mu nisam neophodna, ali tebi jesam, zar ne? Zato ti toliko jako trebam." El-Evjit je ozbiljnog lica i ociju gledao u nju. "To je znaci za tebe stvarnost. Ja je drugacije dozivljavam, skroz drugacije. Upravo si mi odgovorila da nisi samo moja, zar ne?" Znala je da ce doziveti krah, ipak je rekla "Ne mogu da te lazem, istina je da nisam samo tvoja. Ti i Azrea ste deo mene, mozda sam prvenstveno vasa, ali nas troje smo zdruzeni svojevoljno sa Arielom, takodje svo cetvoro pripadamo svome Etrelu. Za mene je to jedina apsolutna istina. Kao Raidia mi smo centar kruga moci i kroz nas idu svi prenosi, kroz nas troje ce biti isceljen svet.. zar ne razumes? To je ogrmna odgovornost. Zato je potrebno da sto brze napredujemo. Tu nema puno mesta za licne drame. Treba nauciti sto pre zadato gradivo, medjutim to nije lako. Ja prezirem sto su moje licne lekcije skopcane sa drugom cakrom. Volela bih da je bilo sta drugo sem toga, jer bih ostalo mogla i uciti sama, ne u interakciji sa drugima.. narocito ne muskima." On se osmehnuo prema njoj, ipak to je bio vise podsmeh. "Ti znaci vidis cisto stvrnost, bas kao sto je dozivljava Raidia. Zato smo toliko drugaciji. Azrea, Ariel.. svi ostali ovde tako dozivljavaju realnost, isto kao ti kroz zadatke i lekcije. Razumem. Primate upute i to se poslusno ostvaruje, koga se ticu vase licne zelje.. svi su poslusni osim mene. Ja sam gospodar svoje sudbine! Dovraga Izvor Zivota i njegove smicalice! Ja necu da budem njegova marioneta!" Gala je rekla zacudjeno "Da budes marioneta? Ali ti imas slobodnu volju i nikada ti nije receno da se mora.." On se nasmejao sarkasticno. "Zar nije? Kada cujes da je potrebno i ne ucinis tako sta ce biti? Reci mi?" Gala je rekla tiho "Doziveces silan bol. Upalice se alarm tuge i ti ces poludeti od silnog bola, koji ne prestaje, sve dok ne ucinis ispravno!" On je rekao zlobno "Ispravno? Ko odlucuje sta je ispravno? Ti ili Izvor Zivota?" Rekla je vatreno "On samo cita moje srce i zna da cu ako odem izvan istine i ljubavi umreti od bola.. zato nam daje upute, jer nas silno voli i ne zeli da pogresimo.. zar ne shvatas? Ti ako ne poslusas izdajes sebe, jer si ti sam Izvor Zivota! Sve si pogresno shvatio.. zar ne razumes konacno?"
On je ustao i stao naspram nje, sa vodom nesto preko struka. Uhvatio je za ramena, saginjuci se do njenog lica i rekao zlobno "Zar ne znas moj nezni leptiricu, ja sam demon iz pakla, nisam deo tvoje ekipe! Za ovako cistog Andjela je pogubno da bude u mojoj blizini. Dopala si u moje kandze mila, koje krijem ovim zlatnim stitnicima da te ne povredim.. jer sam smrtno zaljubljen u tebe. Lud sam za tobom, fanaticno opcinjen svetlom sopstvene ciste duse, koje sam ne mogu da dosegnem. Zato toliko silno volim Azreu. Zar ne razumes konacno, ja nisam kao ti i ne pripadam medju vas, je sam ovde ono sto ce donti nesklad, razdor i pometnju. Jedino sto me zuzdava je tvoje obecanje da ces biti uz mene, sve dok zastupam istinu i cinim dobro. Ako krenem odavde, bices dakle primorana da ides samnom? Da li gresim?" Vrtela je glavom. "Ne gresis. Icicu sa tobom. Obecala sam ti. Ti si moj zadatak. Ipak, jako bih volela da pozelis i ostanes medju svojom bracom. Zar jos uvek nisu u stanju da vidis njihovo cisto srce? Koliko te silno vole? Da ce te uvek radije zastiti od sebe samih, da ce se boriti za tebe uvek.. i.." On je frknuo "Gluposti! Trivijalne gluposti! Svaki jedan od njih te zeli za sebe, samo sto ne smeju to da priznaju sebi, jer slede upute Izvora, glupi jadnici! Pate sto nisi njihova. Sve bi dali da vecno budes pored njih i ne gledas druge. To je toliko ocigledno. Ariel barem priznaje i glupo ceka sledeci zivot da budes samo njegova. Na tebi je da izaberes! Ali ti ne mozes? Volis sve isto? Zar? To je laz! Izaberi, odmah sada!" Gala je drzala ruku preko ociju. "Ne mogu da izaberem. Da sam u stanju, vec bih odavno to ucinila. Za mene ne postoji izbor. Izbor je samo da li cu biti dovoljno jaka da odradim sto mi je zadato, ili cu propasti i odustati, kukavicki pobeci kuci. Nema drugog izbora. Ali, ako odustanem i napustim ovo telo, moracu sve iz pocetka, svu muku cu ponovo preziveti u sledecoj inkarnaciji, jer sam vec preuzela zadatak, zato je bolje da se ne predajem." On je spustio oci i rekao "Znaci to je za tebe izbor? I neces prekrsiti zadatu rec, sve dok sledim istinu i cinim dobro? Onda je izbor na meni, to mi olaksava. Dodji, okupacu te." Nisu progovorili ni rec dok joj je prao kosu i trljao odsutno sundjerom. Konacno je bila gotova i zaronila, zatim krenula da pliva i igra se po bazenu, dok je El-Evjit jos uvek odsutno razmisljao, gledajuci u nju. Gala je znala da on groznicavo razmilja i razmotava planove, kako da bude samo njegova, medjutim nije mogla tu nista da ucini, osim da ga spreci time sto ostaje pored njega da cini negativno. Za sada je to bilo sve sto moze, medjutim cekala je priliku da ga trajno isceli. Gala je izronila pored njega i pogledala ga sklanjajuci kosu sa lica i brisuci vodu sa ociju rukama. On se nasmejao glasno, zatim dohvatio peskir i obrisao joj lice. "Polovinu vremena sa tobom imam osecaj kao da mi je driste dato na brigu, nikako da imam zenu.. hmm.. nisam siguran da mi se to potpuno dopada. Hajde moje nezno dete, okupaj me? Hoces da sednem nize, vidis da su sedista poredjena nejednakih visina i penju se, bas kao stepeniste. Imas ovde uzvisenje na koje mozes stati da bi me dohvatila i oprala mi kosu. Evo sve ti je na dohvat ruke, sampon sa mirisom cimeta i morskog bilja.. vidis?" Gala je stala na uzvisenje i krenula da mu trlja kosu sto je bilo zabavno. Namestila mu je kupu na glavi u obliku slaga i smejala se zlocesto, zatim je oblikovala u razlicite cudne frizure i gledala ih procenjujuci kroz smeh koja mu bolje stoji. Produzila mu je spicaste usi i htela da mu doda spicast nos, kada je primetila strogi pogled i pokunjeno uzela sundjer da mu istrlja ledja. Trebala je da predje napred, medjutim nije mogla da odoli i ne namesti mu penaste rogove na glavi. Umirala je u sebi od smeha, dok se premestala napred. El-Evjit je drzao u ruci ogledalo i gledao je strogo. "Znaci ovako me vidis? Izgledam ti kao djavo sa rogovima? Nisi pogresila. Zaista sam sam djavo zauzdan tvojim obecanjem. Izneveri me i pojavice mi se pravi rogovi, ne ovakvi nacinjeni od kose sa penom." Gledala ga je zacudjeno "Ja se samo igram. Nisam mislila nista lose. To nije zato jer te tako vidim.. samo jer mi je bilo smesno i jer si me strogo gledao, kao sada.. to je tek igrica.. nemoj da se ljutis.." Gledala je kako mu se vilica steze i osecala da je ljut. "Okupaj me! Evo, tamo je tus, cim me istrljas isperi mi kosu i telo. Pozuri!" Istrljala ga je napred i uzela tus, zatim ga isprala. Stavila mu balsam na kosu i ponovo je isprala. "Sada noge.. daj mi jednu nogu, pa cu.." On je gledao i dalje strogo. "Ne trebas da mi peres noge, to sam vec uradio sam. Ima nesto sto bi mogla oprati, detaljno i brizljivo. Evo sescu van vode. Vec si se ukocila i prestravila. Neverovatno. Toliko ljubavnika imas i jos uvek se plasis da dotaknes, kako samo ti to zoves, spajalicu. Bolje da ne cujem kmecanje i izvlacenje. Mali je, nisam uzbudjen, hajde operi me. To je deo mene, nije zasebna tvorevina prilepljena za mene uz put. Razumes konacno?" Gledala je namrsteno dva razlicita oka kako je gledaju strogo i pitala se kako je moguce da je Rooa pomesan sa njim, kada je ovako negativan. Cuo se glasan smegh, od koga se trgnula. "Nisam negativan, ili bi Rooa podvio rep i nestao odavno. Istina, na granici sam da budem, ali se cuvam da ne predjem ovu tananu crtu, je zelim nejgove moci koristoljubivo. Zato mogu da radim materijalizacije, kao malo pre sa ogledalom. Hajde, moj nezni leptiricu, dosta je bilo price! Vreme je za lekciju!" Savio je srednji prst i stavio joj usta. "Shvatila si sistem, zar ne? Pozuri jer naglo raste, koliko god da ne zelim, misli mi idu ka stimulativnim i sve zescem ludilu, dok gledam tvoja preslatka ustasca, koja ces upravo otvoriti sto vise mozes! Zamenicemo prst, spajalicom. Tako.. to je jako lepo.. sta ti to radim? Neces priznati da ti se dopada, zar ne? Ipak ja osecam koliko te jako uzbudjuje, dok cu ja poludeti sasvim i izgubicu kontrolu! Sto ne valja, dovraga.. povredices me ostrim zubicima.. moram da smanjim.. hitno! Meni djavo ne da mira. Sreca u Roou.. ince bih naprasno postao iskljucivo drug ubuduce. Otvori oci! Pogledaj, hocu da ti pokazem ogrebotinicu.. vidi." Gala je bila u skoro soku, jos uvek nije mogla da dodje k'sebi od ovako naglog obrta situacije. Srce joj je ubrzalo nemoguce, kolena su joj klecala, a u licu je bila skroz crvena i umirala od stida. Jedva je uspela da natera sebe da pogleda spajalicu, koja je bila jezive velicine. "Zasto ne smanjis? Znam da mozes. Tako bi mi bilo lakse.. da gledam." On je vrteo glavom i pokazivao dve ogrebotinice. "Pogledaj. Da li me mozes iceliti? Pokusaj." Zatvorila je oci i zabistala trobojnim svetlom, zatim stavila ruku iznad povredjenog mesta. "Uli svetu vatru unutar mene, namesticemo ekstazu. Mmm.. vec mi je bolje" Stavio je ruku preko njene i izgovorio caroliju. Zaslepljujuce belo svetlo je zablistalo na tren, a ogrebotinice su nestale. "Zajedno mozemo da ucinimo cuda. Ovo je bilo bolno iskustvo, izmastano nije nuzno pozitivno u stvarnosti. Reci.. bez prenemaganja i decijih gluposti, bez stida.. da li me zelis?" Gledao je strogo. "Kako mozes da me gledas tako strogo, kao da me ne volis i blistas svetom vatrom? Ne znam da li te zelim.. jer jesam uzbudjena.. ali i ne zelim ljubavnike.. zato ne znam sta je istina?" Podigao je naglo za miske iz vode, do svog lica i rekao dok su mu oci sevale opasno, ljutito i strascu "Ti me silno zelis! Priznaj to sebi! Izgovori glasno!" Rekla je tiho "Zelim te, ali.." On je prekinuo "Ssss.. tiho! To je dovoljno. Zelis me. To je jedino vazno." Spustio je u svoje krilo i nastavio da prica, uz nesto blazi izraz lica i ociju. "Zelis da budes pored mene? Moram da znam.. da li bi i bez zadatka zelela da provodis vreme samnom?" Gala ga je gledala zacudjeno "Naravno da bih zelela da provodim vreme sa tobom, pa ti si deo mene.. to se podrazumeva. Ja ne mogu da pozelim drugacije. Urodjena mi je ljubav prema tebi, to je za nas tako. Mislis da bi ti mogao drugacije?" On je rekao strogo "Ne! Ja biram da te volim! Ne mogu da podnesem misao da nesto drugo upravlja mojim zivotom.. dovraga, to nije istina! Ti si moj izbor!" Ona se smesila i vrtela glavom "Zar zaista? Ti ne mozes drugacije. Da nije tako ne bi bio ovako jako lud zamnom. Ne postoji izbor u ljubavi. Kada sretnes nekoga i odmah poludis od ljubavi za njim, to znaci da ti je urodjena ljubav prema njemu. Da te magnetno privlaci sebi i nije vazan izgled, niti da li je dobar.. nista nije vazno jer ti ne mozes drugacije, osim da patis ako se boris protiv toga. Zar to ne znas?" On se osmenuo "Pocinjem da shvatam. Nikada me nisu privlacile ovako mrsave zene, a od dece bezim kao djavo od krsta, nista mlado nije moglo da me zainteresuje. Medjutim pored svog tvog kukanja i prenemaganja, svih ne shvatljivih decijih gluposti od strahova, ti me magnetno privlacis. Sreca da si toliko divno oblikovana, inace bi poludeo i ne bih razumeo samog sebe, pa i ovako je to ponekad tesko. Jedva sam se pomirio sa cinjenicom da me seksualno privlaci deriste, o kome treba brinuti i koje zeli da se igra sa drugarima i to sam pregrmeo kada sam shvatio da ces ti ostati do kraja zivota takva. Ti si u pravu, srce bira i ugravirano je unutar duse kome pripadamo i ko nas privlaci. A ti moj nezni leptiricu, ti si smrt za mene! Ti si izvor mog uzitka, moj spas i moj mali mucitelj.. a ja sam mila sadisticki bednik i ne volim da me muce, ja volim druge da mucim.. uzivam u tome. Ohladila nam se voda. Iznecu te vani i obrisati dobro." Posle uredjivanja, cesljanja i mazanja kremama, stajala je ispred ogromnog ogledala u zlatnom ramu, a El-Evjit je gledao kriticki, isprobavajuci joj vec cetvrtu postavku vesa, sa korsetom i cipkanim carapicama, uz podvezice i haltere sa korseta. Konacno je obisao oko nje i zadovoljno klimnuo glavom. Povukao je naglo za ruku i krenuo prema spavacoj sobi, zatim zastao i vratio se nazad kroz plakar do dnevne sobe. "Zaboravio sam da Azrea i Vehre spavaju." Pokazao je prstom "Sta ces izabrati? Dnevnu sobu, ili trpezariju?"
Gala ga je gledala bledo "Za sta? Nista te ne razumem? Hoces da sedimo i cekamo u dnevnoj sobi, ili trpezariji? Ali nisi mi dovrsio odevanje, a Lesji i Vahija ce uskoro dovesti Hitje, zatim idemo u inkognito-sunjajucu setnju." Gledao je strogo "Nigde ne ides pre nego sto mene zadovljis. Razumes?" Video je da ona nista ne shvata "Pre nego sto se spojimo, ne ides nigde! Da li sada shvatas?" Krenula je bura Galinog negodovanja i izvlacenja, zbog cega je pozalio sto joj je unapred rekao bilo sta o tome, dok je vukao za ruku prema trpezariji. Pomerio je i odbacio dve stolice, zatim joj je stavio ruku na pojas svog ogrtaca. "Skini me!" Gala je groznicavo razmisljala kako da se izvuce. Osecaj da je u klopci je mucio, pocinjala je da panici. "Ti si ne popravljiv slucaj. Sto mi se vise opires, vise cu uzivati, jer mi dajes razlog da te mucim. Savetujem ti da me slusas i radis sve sto kazem. Hoces me slusati?" Gala je brzo rekla "Hocu, ali necu da se spojimo!" Nasmejao se glasno. "Dobro, onda cemo ovako.. igracemo se zanimljive igrice, prvi put kada mi odbijes poslusnost, spojicemo se! Razumes? Skini mi ogrtac, zatim mi namesti haos poljubcima i dodirima." Poslusala je i skinula mu ogrtac, zatim mu uhvatila ruku i poljubila dlan i pulsnu tacku, tako da bude uzbudjuuce. El-Evjit je zgranuto konstatovao da mu krecu zmarci duz kicme, a srce ubrzava ritam. Vec je zeleo da je zgrabi za spajanje, medjutim sam je postavio igricu i zato je bio primoran da ceka. Zaneseno ga je ljubila po grudima i stomaku, uz dodire koji silno prijaju i prave strastveni haos. "Ako neces da se spojimo nateraj me da dozivim vrhunac bez toga! Da vidim kako ces to da uradis?" Preturala je po svome secanju i konacno pronasla da je jednom tako Azrei namestila haos. El-Evjit je gurnuo da sedne u stolicu i stisnuo ruku preko svog vesa, prevlaceci preko spajalice. "Hoces da me skines, ili da nestane ves?" Pocinjala je da panici i jedina je misao ponovo bila kako da se izvuce i pobegne. Cekao je, zatim rekao strogo, tako da se trgnula. "Sta ce biti ako me ne poslusas?" Ves je nestao, a on je zavio ruku oko spajalice i gledao kako umire od strahova, koji su joj krenuli svom snagom. Osetila je u ruci ulje. "Namazi me?" Vrtela je glavom i htela da povuce ruku unazad. "Necu! Ne mogu! Ti hoces.." Poljubio je jezikom, sto je bilo neprijatno i podigao je gore da ustane. Gali su klecala kolena i drhtala je od silnog panicnog straha. Okrenuo je i gurnuo svojim telom na sto i odmah zatim je osetila bolni pritisak spajanja. "Ssss.. nema vise bola.. sss.. gotovo. Nemoj da places, nema vise bola.. upali svetu vatru.." Sagnuo se do njenog lica i rekao strogo "Vidim ti misli.. ti ne places samo zbog bola? Vec me ne zelis? Drhtis i vrela si.. dovraga! Zelis drugog ljubavnika? Reci mi? Sta ce biti ako se ovako pomerim?" Gala se tresla u groznici i nije mogla da zaustavi plac. Cinilo joj s da je ne voli ni malo, da je muci na silu spajanjem. Osecala se bedno i nemocno, sto je unistavalo iznutra. Nezni pokreti su joj izazivali silnu frku i vodili ka orgazmu, koji nije zelela. Spajanje bez ljubavi joj se cinilo kao zlocin. Eksplodirala je i zgrcila se, zatim ponovo i ponovo. El-Evjit se umirio na kratko i rekao puno neznijim glasom. "Mislis da te ne volim? Ovo je tek uzbudjujuca igrica, medjutim ti mi ne dozvoljavas da uzivam u svom sadistickom ludilu, unistis me potpuno, tako da nisam u stanju da ostvrim sto sam naumio. To je zato sto te silno volim i nemam srca da te povredim, cak ni da te uplasim.. obozavam te, zar ne shvatas to?" Galine misli su bile vodjene strahom, pogled bez ljubavi je budio najveci uzas. Znala je da ne zeli da je vise nikada niko dotakne. "Ti ne cujes sta ti pricam? Pogled bez ljubavi? Zar ne osecas koliko te volim? Pogledaj me! Cujes? Molim te.. pogledaj u mene, samo na tren?" Oci razlicitih boja su je gledale prekrasnim pogledom cistog srca. Bez svoje volje je eksplodirla trobojnim svetlom i pored toga joj se sirilo predorgazmicno stanje, bez pomeranja, dovoljno je bilo da stegne misice i eksplodira orgazmom. Dragoceni osecaj ekstaze je ispunio i spajanje je konacno postalo prekrasno. Posle silnih eksplozija lezali su na udobnom, ogromnom lezaju, izradjenom na strinski nacin u duborezu od ruzinog drveta, sa silnim jastucicima, od kojih je trenutno polovina lezala razbacana po podu. El-Evjitova torba sa napitcima je bila otvorena na stocicu pored, iz koje je Gala poslusno popila lek za skidanje temperature i odmarala se zatvorenih ociju, sa glavom na njegovom ramenu, dok je on drzao casu sa svojim omiljenim napitkom i pijuckao ga gledajuci je zabrinuto. Ususkao je i zavio bolje prekrivac iza nje. "Spava ti se? Ako si umorna, javicu Arielu da cemo ici malo kasnije u setnju?" Promrljala je "Da.. samo malo kasnije." El-Evjit je ostavio casu na stocic i spustio se do njenog lica. "Poljubi me pre nego zaspis? Ili hajde da te uspavam dugim poljubcem?" Za kratko vreme oboje su zaspali. El-Evjita su probudili Galini strastveni poljubci i dodiri. U prvo vreme dok se jos nije rasanio cinilo mu se da sanja i jedva je logickim umom uspeo da shvati da se to zaista desava, sto ga je zacudilo, obradovalo, zatim i odusevilo. "Mala ljubis me tako da poludim sasvim. Nikada me nisi ovako ljubila bez da te nateram carobnim napitcima.. ne dvosmisleno me zelis za spajanje. Pogledaj me? Um ti je prazan, osecam da nisi prisebna. Pogledaj me cujes?" Okrenuo je ispod sebe sa zarobljenim rukama iznad glave. "Dovraga, ti si pod magijom, ali ne mojom magojom. To jako ne valja. Neko te pokrece, pitam se ko? Ovo nece biti prijatno, ali moram da saznam ko je iza tvog nesvesnog strastvenog napada!" Stavio je ruku na Galin stomak i poceo da mrmlja reci, zatim stisnuo pesnicu iznad, dok ga ona prvo kmecala, zatim vristala iz glasa. Ariel se pojavio pord njih sa namerom da im pridje, ali je bio odbacen par metara unazad i jedva se zadrzao na nogama. Gledao je kako El-Evjit drzi Pesnicu iznad glave, sa prevrnutim ocima i drugom rukom polozenom na Galin stomak, dok ona vristi. Seo je na stocic pored torbe sa napitcima i zatvorio oci. ..Ludi carobnjace, to ne mora da se radi na ovako bolan nacin. Pusti mene da saznam? Mucis je!.. El-Evjit se nasmejao glasno i spustio do Galinog lica "Nema vise bola, gotovo je! Otkacio sam vezice izmedju tebe i Vardane! Izvadio sam i upravo cu unistiti, ili radije uskladistiti i ispitati ovu kapljicu otrova.. ili vec neceg sto ti izaziva nesvene radnje. Ariel, izvadi iz moje torbe praznu bocicu sa sirokim otvorom i staklenim cepom na zavrtanj.. vidis.. da, to trazim!" Iz stisnute pesnice je kanula neznatna kap u flasicu, obmotana trobojnim svetlom Raidie. "Dakle ipak je Vardane bio uzrocnik njenog ne svesnog strstvenog ludila? Jedino ne znam kako si uspeo da izvuces supstancu i odvojis je iz njenog tela?" El-Evjit se osmehnuo "Verujem da Kazdir zna tacno kako sam to uradio, pomocu magije naravno. Hoces da mi segrtujes za carobnjaka? Zar hiper-svesnost ne podrazumeva i svemoc?" Ariel se nasmejao glasno. "Vecito neprijateljstvo? Ne mozes da odolis da ne koristis zajedljiv ton? Da, hiper-svest podrazumeva svemoc i ja bih to uradio sasvim bezbolno. Ne bih dozvolio da pati. Ona ponovo spava, neverovatno! Posle bolnog iskustva u stanju je da ostane unutar zvezde, kako to?" El-Evjit je rekao ozbilnog izraza lica "Ja sam joj blokirao izlaz na kratko, da ne bi svesno osetila bol." Skocio je dole sa krevet, lako i gipko kao macka, zatim dobro pokrio Galu i dohvatio sa fotelje svoj ogrtac. Dok se oblacio i vezivao pojas, gledao je ispod oka kako se Ariel savija sa rukom na Galinom celu. "Ima temperaturu, obrazi su joj rumeni. Dovraga i dovraga! Lekcije joj ponovo postaju intezivne i pitam se koliko je pozitivno da ti u ovom peiodu budes pored nje? Ti neces biti u stanju da razumes, niti budes blag prema njenim strahovima. Znam da me neces poslusati, ali bilo bi dobro da odes odavde na par dana, sam, bez nje." El-Evjit je rekao pakosno "Bilo bi dobro da je odvedem zauvek i odvojim od vas. To bi joj dobro cinilo. Ovde ce puci od silnih ljubavnika, koji je vrebaju na svakom koraku, ili to nisi u stanju da vidis?" El-Evjit je izvadio prekrasnu tabakeru i upaljac iz torbe i zapalio cigaretu, zatim sipao dve case svog omiljenog napitka i dodao jednu Arielu. Seo je u fotelju i prekrstio noge. "Rekao si mi da ti se obratim za pomoc, a ne da je zgrabim i nestanem.. evo obracam ti se! Hoces mi pomoci? Zelim da budem nasamo sa njom! Dakle?" Ariel ga je gledao namrstenog lica. "Pomocicu ti. Bolje, nego da je otimas. Gde hoces da je odvedes?" El-Evjit je razmisljao "Imam jako puno opcija, upravo razmisljam gde bi ona najvise volela da odemo? Hteo sam da joj pokazem vilu na plazi koju sam sazidao za nju.. u blizini je i moj hotel, gde postoji diskoteka.. to bi volela, zar ne? Ili da ostanemo u svetu vilovnjaka? Ne, nikako.. to nije dobra ideja.. jer.." Ariel je rekao zlobno "Jer sam ja blizu? Ja sam ti jos uvek smrtna frka, zar ne carobnjace?" Seo je na rukohvat fotelje i stavio mu saku na lice. "Plasis se da mene na kraju ne izabere? Zar? Ne shvatas da ovo nije nadmetanje? Ne shvatas da njeno srce iskreno voli sve ljubavnike koje ima? Moj cilj da iz ovog najsavrsenije trobojnog dragulja sto bezbolinije izvadim tu truncicu strahova, zbog kojih nije sasvim cist. Razumes? Medjutim ona je prihvatila jako tezak zadatak i pored toga se vezala za tebe obecanjem. Ponekad pozelim da prekrsis vas dogovor, tako da te sklonim od nje. Reci mi.. zasto zelis da budete sami? Ustvari, ne moras, vidim ti misao.. zalis je za sebe, kao i uvek samozivo, zar ne? Ipak ako hoces moju pomoc povesces Azreu sa vama. Razumes?" El-Evjit je klimnuo glavom, dok su mu oci ljutito sevale prema Arielu. "Povescu ga rado. Jedino ne znam sta cemo sa pink-pufnom? Ona ne moze da prodje kao zivotinja sa Zamlje, cak ni najredja vrsta. Da joj ofrbamo prekrasno bledo-roza krzno sa tamnijim flekicama, ni tada ne bi prosla.. potpuni je vanzemaljac. On se nece odvojiti od nje. Mala lepotica mu je zarobila srce potpuno."
Ariel je ustao i rekao nezno "Tacno. Zarobljen je sasvim, medjutim mozda bi mogao da je ostavi Hitje na brzi, ili da je onesemo do Galine porodice, Gerhida? Jer, mi cesto putujemo, Vehre bi morala sa nama na zadatke, medjutim, sve i da je transrformisemo u tigrica, pitam se da li bi podnela seljakanja? Osim toga vatrica ce biti veci problem od Azree, ona nece prihvatiti razumna resenja." El-Evjit je ugasio cigaretu i popio naiskap napitak, zatim ustao da dospe jos. "Dakle pomocices mi? Ja cu odmah namstiti pripreme i otici po Azreu. Bolje je da ona spava i ne shvati sta se desava." Ariel ga je gledao namrgodjeno, dok su mu munjice iz zenica sve jace sevale. "Neces dozvoliti da vidi prekrasni sumski grad, sa jedinstvenm arhitekturom? Zasto je ne odvedes odmah posle toga?" El-Evjit je rekao zlobno "Zasto? Zato sto rizikujem da je neko zgrabi i otme pre mene. Dovraga Ariel, zar ne vidis sta se desava? Ako je Vardane ponovo dotakne bice mu u vlasti! Ustvari, cak ne mora ni da je dotakne, moze da je zcara pogledom, glasom.. on je opasan po nju. Osim toga Meonis ce je zgrabiti da dovrse lekciju, sto necu podneti.. ti ne razumes koliko me to silno boli? Kako mozes tako nesto mirno da posmatras? Kako?" Ariel ga je gledao sa sve jacom burom unutar sirokih zenica. "Kako? Tako sto nemam izbora, bas kao sada sa tobom! I dragi moj carobnjace niko nije pogubniji za nju od tebe. Ti si najopasniji za moju vatricu i ipak ti je dajem. Mislis da mi je lako? Jedino sto mogu je da ti ugradim kocnicu, tako sto saljem Azreu sa tobom. Neces mi dozvoliti da podjem sa vama?" El-Evjit je popio naiskap omiljeni napitak, ostavio casu na sto i spakovao tobu, zakopcavajucu remenje izgovorio je caroliju. "Necu ti dozvoliti, ipak ti ces doci za nama i posmatraces sve sto se desava, to znam dobro! Pogledaj me, sta vidis?" Ariel mu se priblizio i povukao ga u zagrljaj. "Spojen si sa Room. To je dobro." Pogledao ga je izbliza u oci, zatim ga poljubio, prvo nezno, zatim sve strastvenije, prevlaceci rukom preko spajalice. "Osecam da te privlacim, osim toga ne valja da ovako uzbudjen krenes na put.. zar ne?" El-Evjit mu je uhvatio ruku i odgurnuo ga malo "Dovraga, zasto ovo radis? Osecam da me iskreno ne volis, da se igras morbidnih igara samnom.. zasto? Reci mi konacno zasto to radis?" Ariel ga je gledao zloscesto. "Rekao sam ti zasto. Magnetno me privlacis, pored toga tako pomazem mojoj vatrici i dobro se zabavljam uz sve to. Zar ne volis igrice za odrasle?" El-Evjit se osmehnuo "Volim, ali ne sa sadistickim manijacima, u koje pored mene i ti spadas. Ti i ja smo ovde pogubna kombinacija! Dovraga, mislio sam da to shvatas? Nije ti jasno cak ni posle mog pokusaja da te ubijem? Ariel, igras se sa vatrom, ja sam daleko od dobrog, a ti si mi kost u grlu!" Sledeceg trena bio je u vazduhu, uvezan energetskim patljikama za kosu platformu, a naspram njaga je stajala prelepa Agzardem. "Ariel.. ne smes da me vezujes! Oslobodi me smesta! Imam traume iz detinjstva.. ne smes to da mi radis, poludecu potpuno! Prokletstvo.. zar me ne cujes?" Agzardem je zlobno rekla "Moja vatrica ima traume od tebe.. i od mene takodje, medjutim ja je vise ne mucim.. jedino si joj ti zlotvor! Zato trpi!" El-Evjit je poceo da mrmlja reci carolije, a enrgetske pantljike da pucaju. Ariel se smejao glasno ponovo u svom obliku, jer su se pantljike ponovo materijalizovale u jos vecem broju i obmotavale oko El-Evjita, koji je pocinjao da upada u sve ozbiljniju frku. "Pokazacu ti nesto, sto cete izbezumiti potpuno! Sta bi bilo da ti nestanem sa vatricom? I pored toga da je hipnotisem, tako da se svojevoljno spoji samnom? Hoces da ti pokazem na delu?" El-Evjit je rekao slomljeno "Molim te nemoj. Urdi mi sve sto zelis, pristacu na sve.. bas sve. Samo nemoj nju da dotaknes.. nemoj da mi pokazes da ti je u vlasti, jer ces mi slomiti srce. Trpecu najgora mucenja koja mozes da smislis.. obecavam." Vec sledeceg trena je bio dole, obucen u svoj ogrtac, a Ariel je stajao potpuno odeven pored njega, drzao ga je za ramena sa pognutom glavom. "Oprosti mi, moje sale su morbidne i ponekad idu predaleko. Rooa je nestao iz tebe, jako sam te uplasio, zar ne? Zao mi je.." Gledao ga je neznim pogledom punim milosti, dok je El-Evjit bio potpuno slomljen iznutra, mislici su mu podrhtavali, a suze je jedva zaustavljao, jer mu se stezlo grlo prstima tuge. Ariel ga je zagrlio i nezno rekao "Ti si potpuno u pravu, ti i ja smo pogubna kombinacija, a ja sam upravo ucinio zlo. Dodji sedi ovde. Tako. Slusaj me! Rasiricu te, odvescu te do neslucenih daljina i namesticu ti hiper-ekstazu, hoces? Zatvori oci i samo mi se prepusti. Dobro?" Seo je na rukohvat fotelje i uhvatio ga za ruku, zagrabio mu je duh i poveo ga sireci se izvan oblika, izvan ogranicenja vremena, prostora i misaonih sablona. Kada su se vratili, posle svega par minuta, El-Evjitu se cinilo da su bili odsutni citavu vecnost, osim toga bio je sretan i ponovo spojen sa Room. "Ovo je prekrasno, zao mi je sto smo se vratili nazad u ovaj nesavrseni oblik materijalnog odela. Da li si nju vodio na ovakva putovanja?" Ariel je klimnuo glavom. "Svega par puta. Ona vristi kada je vratim u telo i hoce da me unisti potpuno, zato to nisam smeo cesto to da radim." El-Evjit ga je gledao zacudjeno "Vristi? Zasto?" Ariel se smesio "Jer zeli da vecno ostane gore, rasirena samnom i ima ubilackih tendencija jer sam je vratio u uzas fizickog postojanja. Vristi i place kao razmazeno deriste. Uvek opasno stradam posle vracanja u telo, jer zeli da me povredi. Medjutim to je bilo pre mozda cetiri meseca poslednji put, ili vise. Ja je vec jako dugo nisam dotaknuo, niti ostao nasamo sa njom. Dok me sama iskreno ne pozeli necu je dotaci, sto izgleda nikada nece biti." El-Evjit je rekao "Dodaj mi torbu i case? Ili evo ja cu ustati da.." Ariel ga je nezno gurnuo nazad vrhovima prstiju, a case i torba su lebrele pored njega. El-Evjit je iz pregradnog dzepa izvadio srebrnu bocu i sipao u obe case napitak, zatim zapalio cigaretu. "Ariel, ako zelis, zovem te da krenes sa nama? Ako mi govoris istinu i neces je dotaci dok sama ne pozeli, onda ces joj samo koristiti, bez obzira koliko si poguban za mene licno." Ariel je otpio par gutljaja i pogledao ga ostro. "Ozbiljan si? Zoves me posle ovoga gde sam ti zlim postupkom otvorio traumu? Zar je stvarno toliko jako volis? Vise od sebe? Jer.. ja sam cit otrov za tebe moj dragi carobnjace, poguban sam ti, to dobro vidis." El-Evjit se osmehnuo "Volim je puno vise od sebe i zelim je sebicno samo za sebe. Ne bih se bunio da ima drugare, medjutim tako nesto ne postoji, to je njena decija iluzija. Osim Azree, ne zelim da je bilo ko dotakne. Ti joj neces prilaziti kao ljubavnik, to sam shvatio i samo zato te zovem." Ariel je rekao pakosno "Sta ako joj pridjem i zgrabim je.. sta bi uradio?" El-Evjit ga je gledao sa molbom u ocima, namrstenog lica "Preklinjem te nemoj ponovo da pocinjes zle predstave, ja razumem da stitis svoje dragoceno dete od mene.. ali, pucicu.. a ja sam cudoviste bez premca kada ozbiljno puknem. Ne bih zeleo da se ozbiljno borim sa tobom, jer bih je izgubio." Ariel se nasmejao glasno "Samnom nema borbe moj carobnjace. Ti jos ne shvatas k0 sam? Gospode.. moje moci su jezivije od svega sto postoji. Ja ih drzim brzljivo zakljucane u sebi i igram se bez njihove pomoci.. pa i tako ne bi mogao da me dotaknes. Hoces da pokusas? Hajde, to ce biti zanimljivo?" El-Evjit ga je gledao strogo, kao nevaljalo dete. "Tebi djavo ne da mira, zar ne? Necu da se borim sa tobom, zar me nisi cuo? Znam ko si i znam tvoje moci, medjutim svaku jednu mogu i sam da koristim, bez obzira sto nisam na tvom nivou imam Roou unutar sebe, osim toga ona mi je poklonila svemoc. Ariel, ti nisi kao ja.. srecom, ne shvatas moje podle nacine, ne vidis zlo.. znam da nisi u stanju da pogledas gde ja jos uvek mogu da krocim. Ali ako to ucinim izgubicu je. To sam hteo da ti kazem. Vidi.. ja sam na granici.. nemoj da me gurnes ponovo u mrak? Znam da si u stanju to da ucinis, ako samo pomislis da joj tako cinis dobro." Ariel se nasmejao glasno "Ne vidis dobro moj carobnjace. Vec bih te davno unistio da je to tako. Bez uputa necu uciniti sta bilo, nista na svoju ruku. Ja sam sila volje Izvora Zivota i sluzim stvaranju uz Raidiu, mi smo tim. Dosli smo da pokrenemo drasticne pozitivne promene unutar svesti mnostva. Ja cekam da moja vatrica zavrsi svoje lekcije i da tebe isceli potpuno, pa da se igramo zajedno, da konacno ucinimo zbog cega smo dosli i idemo kuci. Rekao sam ti u sledecoj inkarnciji ce biti samo moja. Postaracu se i vec sam preduzeo mere da to sigurno bude tako." Culi su Meonisov glas u umu ..Pronasli smo Rejvana u sumskom gradu. Da li da ga dovedemo, ili ostavimo sa velikim drustvom vilovnjaka u gostionici?.. Ariel se smejao ..Ostavite ga, ako to zeli. Samo neka te pozove kada misli da se vraca nazad, ili neka se javi ako promeni lokaciju. Pitam se kako je tu zavrsio? Nije ni vazno. Meonis, ja mozda nestanem sa carobnjakom, vatricom i Azreom. Ili ce samo njih troje na put, videcemo.. Meonis je odgovorio mirno. ..Razumem. Javi mi kada krenete.. El-Evjit se nasmejo glasno. "On nista ne pita, niti zahteva odgovore i objasnjenja, bas kao i Rooa. Pitam se zasto ga moje ludo dete ne obozava? Zasto nije luda potpuno za trojicom prekrasnih, svemocnih Andjela?" Ariel se osmehnuo "Zar stvarno ne shvatas? Zato sto su je namucili sa vecitim spajanjem, bez njene volje. Samo zato. Rea-Niom ne toliko, ni Meonis nije dobro prosao zbog mene, zato je Valhija sasvim odlepio za njom i hteo je samo za sebe.. odvukao je u proslost, gde su naisli na Visja-Eloh kome je bilo neophodno pomoci.. ona je vec bila resena da bude samo sa njim i ostavi sve ostale." El-Evjit se uhvatio za grudi "Pozlice mi! Nemoj vise da mi pricas. Ljubomora ce me unistiti.. dobijem ubilacki bes kada pomislim da voli drugoga vise od mene. Ne zelim da vidim istinu, draza mi je iluzija da sam joj najdrazi.. nemoj da mi kazes da to nije tako, sam zanam da nije. Dodaj mi torbu.. popicu jos jednu casu i krecemo. Hoces ti da odes po Azreu? Ili da ga ostavimo ovde zbog Vehre? Ti ces mi biti dovoljna kocnica. Kada se probudi neka dodje za nama?"
Ariel ga je gledao zacudjeno "Ti me ozbiljno zoves da podjem sa tobom? Nisi mi jasan. Ja sam smrt za tvoje planove. Narocito sve vrste sadistickih igrica koje ces smisljati u buduce i ipak me zoves da krenem sa vama?" El-Evjit je uzdahnuo i rekao strpljivo "Znam, ipak te zovem u goste. Hajde Ariel, krecemo!" Popio je naiskap casu i odenuo se, prebacio ogromnu koznu torbu preko ramena i pogledao u Galu. "Uzecu je u narucje cim otvorim portal. Moracemo da dodjemo kolima do moje vile, jer je posluga odrzava i zivi u jednom krilu, tako da bi bilo sumnjivo da se pojavim iz svoje sobe i to sa gostima. Zato cemo materijalizovati kola i dovesti se do vile." Ariel se nasmejao glasno "Ovakvu avanturu ne mogu da propustim. Taman sam mislio da odustanem, jer ovde imam puno posla, medjutim.. sada si me povukao kukicama, zakacen sam udicom i ne mogu da se otrgnem, ili tacnije ni ne zelim. Idem sa vama dok se ne smestite, zatim cu menjati sa Azreom mesta. Hajde, otvori portal! Hoces da ja ponesem vatricu? Evo, obukao sam joj haljinucu, kikice i sandalice za toplo vreme." El-Evjit je rekao "Nemoj kikice i onako lici na dete. Predstavicu je kao verenicu, pa zato.." Portal je bio otvoren, a sa druge strane se video zalazak sunca. Ariel se smejao glasno dok je El-Evjit uzimao Galu u narucje, a ona mrmljala i trljala oci pospano. "Moju zenu ces predstaviti kao svoju verenicu, interesantno. Sve vise mislim da ovu avanturu ne mogu da propustim. Javicu se redom svima da bezimo u trope sveta ljudi, uh.. koliko slatkih opaski cujem.. jao-jao pojesce me zivog kada se vratim." Zakoracio je kroz portal, a sa druge strane ih je docekala divna, topla, skoro prolecna klima i svez morski vazduh. Ariel je bio zaposlen matrijalizacijom sto prestiznijih kola i odgovaranjem na silna pitanja svoje nezadovoljne brace, dok je El-Evjit zaljubljeno gledao kako Gala otvara svoje prekrasne trobojne oci, uokvirene dugim crnim trepavicama. Sapnuo je. "Nevino, cisto srce Raidie.. Galijena, ja sam smrtno zaljubljen u tebe." Ariel je otvorio zadnja vrata i seo na mesto vozaca. "Dragi plemicu, da li zelite da odenem uniformu sofera i klanjam vam se pri otvaranju i zatvaranju vrata?" El-Evjit se smestio sa Galom u svome krilu i ulovio zlocesti pogled Ariela u ogledalu. "Kuda zelite da vozim ropski?" El-Evjit se nasmejao glasno "Svakom moze da stoji uloga sluge, osim tebi. Niko ne bi poverovao da se tako predstavis. Bices moj dragi prijatelj i dalji rodjak, nikako sluga. Evo, tu odmah nadesno je skretanje za moju vilu.. vidis ga? Imacemo i svoju licnu plazu, to ce ti se dopasti moj nezni leptiricu, zar ne?" Gala ga je gledala radosno, ne shvatajuci jos uvek nista, um joj je bio prazan. Ariel joj je mahnuo iz ogledala. "Vatrice, uzivas u voznji kabrioletom? U zalasku sunca nad morem i vetrom na svom prelepom licu?" Ona mu se smesila. "Ti ne znas gde si, zar ne? Um ti je prazan, sve si zaboravila? Uzivaj moja vatrice, pusticu ti muziku kakvu volis." El-Evjit je gledao ocarano njeno lice i oci, sagnuo se i poljubio je nezno. "Dobrodosla u vilu Sweet Angels Shell, koju sam sagradio specijalno za tebe. Zavrsena je pre samo tri meseca.." Gali je zastao dah. Iza prekrasne srebrne ograde od kovanog gvozdja i puta polocanog ruzicastim mermerom, dizala se najlepsa, bajkovita gradjevina, puna kulica i izbacenih zastakljenih delova, u ruzicastoj, narandzastoj i ljubicasto-purpurnoj boji, kao dragulj moderno-starinskog stila, ogromna kao i sve El-Evjitove vile, zamkovi i stanovi u kojima je do sada bila. "Cudesno! Ovo je zamak iz bajke, bas kakav bih ja sagradila.. ti si to nacinio za mene? Bez magije? Ne mogu da verujem.. da je sagradjena.. toliko jako divno.. carobnjace.. ti se dugo bavio ovim.. zar ne?" On je spustio pored sebe, stavio ruku preko svoga lica, promrljao reci i izasao iz kola. Pozvonio je i ostro izdao nardbe mladoj sluzavki, cije sve usplahirenije lice se videlo na ekranu, dok je odgovarala bojazljivo. Vrata su se otvorila, zatim se na ekranu pojavio srednjovecni nadzornik imanja i pozeleo dobrodoslicu svome gospodaru. El-Evjit se vratio u kola pracen zajedljivim Arielovim pogledom. "Dragi gospodaru, mogu li izvoleti da vas odvozam snishodljivo do vase vile?" On je odgovorio nezno, a Ariel se trgnuo, jer to nije licio na njega. "Dragi rodjace, ne moras nista sto ne zelis. Zaista. Voleo bih da uzivas i budes sretan kod mene u gostima. Mozda je to navika, ali ja se ne osecam dobro u gostima, cak ni kod toliko divnog coveka kao sto je Kazdir.. znam da je to takodje egoisticno, ali puno vise volim da ste kod mene u gostima.. da je ceo Etrel kod mene.. mozda je i to deo frke za skidanje?" Ariel ga je gledao zacudjeno, a izraz lica i ociju su mu naglo postali blazi. Tek sada je pokrenuo auto. "Kada si majstor materijalizacije, nekako je sve jedno da li je tvoja vila, ili tvoga brata.. jer jednim pokretom nestaje i stvara se. Ipak kada nadzires gradnju vise meseci i nacinis ovako divan poklon.. onda je sigurno drugaciji osecaj. Ja te razumem. Ti imas potrebu da nesto bude potpuno tvoje i nisi u stanju da se odlepis od te iluzije.. cak i meni je ponekad tesko.. ne u vezi stvari, vec.. hmm.. stigli smo." Gala je imala kikice sa velikim purpurnim satenskim masnama i predivnu haljinicu, kao i sandalice iste boje. Izgledala je kao prelepo, radosno dete, samo su izbacene, nuobicajno velike grudi za ovako mrsavo telo odavale da je ipak devojka. Nadzornik ih je docekao na velikoj polukruznoj terasi sa stubovima od ruzicatog mermera, klanjajuci se uz uctive izraze dobrodoslice ispratio ih je do prednjeg hola. El-Evjit u svom tamnokosom izdanju coveka je drzao Galinu ruku i gledao je zaljubljeno dok je predstavljao. "Ovo je moja prelepa verenica princeza od Gerhida i Raidia i moj dalji rodjak Ariel." Poredjana posluga u dva reda od cetiri sluavke, dva batlera, vrtlarem i dva kuvara, uz dva decaka ih je docekala u ogromnom holu sa dvorednim stepenistem, koje je odvajalo dva krila zgrade. Posle silnih uctivih naklona i dobrodoslice, El-Evjit je izdao naredjenja posluzi, objasnjavajuci gde ce boraviti, gde spavati, koje sve prostorije moraju biti spremne i da im seviraju ekspreso na terasi pozadi, gde je poveo Galu i Ariela, pracen nadzornikom, dok su batleri i jedna od sluzavki trcali ispred njih otvarajuci vrata. Prosli su kroz bogato i ukusno uredjenu ogromnu sobu za primanja, zatim kroz zastakljeni deo kuce i izasli na prekrasnu mermernu, polukruznu terasu. Filigranski izradjen od srebrnog metala spustao se neravnomerno nacinjen ukrasni deo, iznad natkrovljenog dela, kao cipka sa zenskog sesira u polukrug, dok su u srebrnim, ogromnim saksijama rasle i ponosno se dizale cetiri palme. Terasa je bila prazna, osim dva udobna kompleta pletene garniture oko stolova, na suprotnim krajevima ogromnih izlaznih vrata. Gala je otrcala do visoke ograde od mermera i odusevljeno gledala kako se nalaze na niskoj litici, dok se sa dve strane spustalo stepeniste prema pescanoj plazi. "Nama je jako blizu plaza! Hocemo na kupanje? Jos nije zaslo sunce, ako pozurimo mozemo stici dok se jos vidi? Caro.." On je uhvatio oko struka i poljubio. ..Ne smes da me zoves.. carobnjace pred poslugom! Radije dragi verenice? Salim se, ali evo zovi me po imenu?.. Gala ga je gledala zlocesto ..Bas cu te zvati carobnjace i ko mi sta moze? Navicice se da te tako zovem! Kasnije ce svi to usvojiti, takvi su ljudi, ako im nesto ponavljas usvoje ga brzo.. Dodala je glasno "Ne brini se moj voljeni carobnjace!" Ariel je sedeo za stolom i posmatrao ih kako dolaze prema njemu. Jedan batler je ostao pored stola i cekao da im primakne stolice. El-Evjit je odmahnuo rukom da ne prilazi i seo, povlaceci Galu u svoje krilo, poljubio je zaneseno, neuobicajno jako sretan. Ona je osecala njegovu silnu radost i smesila mu se neprekidno. Ariela je takodje ponela El-Evjitova zaraza dobrog raspolozenja. "Reci mi dragi rodjace, da li imas u garazi dole nesto sto bi mene zanimalo, ili da dopremim svoje motore?" El-Evjit se nasmejao glasno. "Imam samo jedan-jedini motor, ali zato vredan tvoje paznje, opaki primerak monstera! Dragi rodjace uzivaces da se provozas njime duz obale. Dok pored njega imam cudo od voznog parka, cak verujem da mi je tu i jedno oklopno vozilo.. hoces u razgledanje cim popijemo ekspreso?" Prelepa mlada crnokosa sluzavka im je donela kafu, sokove i kolace, a batler specijalno i ponosno spustio je izvezbano dve razlicite prekrasne posude, sa Sampanjcem i El-Evjitovim omiljenim napitkom u uvek srebrnoj flasi, ovoga puta i u dekorisanoj korpici belim cvetovima Ljiljana. Posto ih je zadovoljno otpustio El-Evjit se okrenuo Gali, koja je srkala svoj kapucino sa uzitkom. "Reci mi.. da li bi popila mrvicu ovog jako finog sampanjca? Ili ces radiije sa mojim napitkom nazdraviti?" Gali se digla kosa na glavi pri pomisli na Sampanjac i odmah se namrstila "Tvoj napitak cu izabrati, ali zasto, odnosno cemu cemo nazdraviti?" On im je sipao napitak u tri case i rekao "Nazdravicemo mojoj sreci, tome sto me tvoj osmeh isceljuje i sto sam svakim sledecim pogledom u tvoje oci sve jace zaljubljen?" Gala je podigla casu i rekla "Za ljubav! Za volju Izvora Zivota koja je usmerava! Neka svi ljudi budu sretni vecito!" Ispila je svoj napitak, skocila sa El-Evjitovog krila i krenula da trci prema ogradi, zatim nazad do stola. "Idemo? Na kupanje? Hajde? Hajde idemo.. ima jos vremena.. pozurite!" Obojica su ustala, a El-Evjit je stavio kolac Arielu i sebi u usta. "Pojescemo uz put!" Izdiktirao je batleru sta sve da im spusti na plazu i gde ce to pronaci, zatim pozurio da stigne Galu i Ariel koji je pratio u stopu. "Vatrice, ako mu zbrises unistices mu ovako dobro raspolozenje, to znas?"
Gala je uzbudjeno istrcala kroz ulazna vrata, zatim stala. "Uh.. kuda dalje? Ne znam put?" El-Evjit ih je stigao zadihano i povukao je za ruku, zatim kroz dugacki hodnik i prostoriju koju nisu videli i koja je vodila u drugo krilo zgrade, pa kroz jos jedan hodnik, zatim su izasli ravno na izlaz terase iz prekrasne sobe za primanje, koji vodi prema stepenistu ka plazi. "Wow! Ovo je bilo silno kompikovano za izaci ka plazi. Ja to necu zapamtiti. Zar ne moze i oko kuce?" El-Evjit se smejao "Moze naravno, ali je puno duzi put. Inace moja lepotice kupacemo se nocu, medjutim ja ne marim. Da li ti je frka od nocnog kupanja?" Gala je skoro trcala, a Ariel je pogledao okolo i rekao "Moramo pesice, nema teleportovanja, verujem da nas sva posluga zainteresovano posmatra iz razlicitih delova kuce, cak i klinci sa terase na spratu.. neverovatno. Izgleda smo atrakcija, koja se neprekidno nadzire, zato budite pazljivi. Ovo je uredjena plaza sa kabinama i lezaljkama, fino. Vatrice, zamenicu ti haljinicu kupacim.." El-Evjit ga je prekinuo "Naka skine haljinicu, jer ce je posluga kasnije uneti u kucu, ovde zaista sve moramo na kovencionalno uobicajni nacin, to razumete? Hajde mala pomocicu ti da se skines? Ariel ti udji u kabinu pored, pa se teleportuj do nas?" El-Evjit je otkopcao Galin cibzar na ledjima i ljubio joj ramena, vrat, tako da se najezila, a srce krenulo da joj ubrzava ritam, osecala je koliko je jako uzbudjen i da moze eksplodirati strascu svakog trena. "Nemoj! Necemo ni krenuti na kupanje.. carobnjace?" Ariel se pojavio ispred nje, a Gala je odhnula. "Evo stigao je Ariel.. idemo?" El-Evjit je i dalje bio zaposlen skidanjem haljine, uz sve opasnije poljubce. Nije obracao paznju sto je Ariel prisutan, dok je ona upadala sve vecu frku. Konacno joj je skinuo haljinu i na njenu nesrecu okrenuo je prema velikom ogledalu, tako da je Ariel sada stajao sa strane. "Predivno izgledas u ovim carapicama, podvezicama i vesu.. toliko divno da mi je zao da ga skinem.. pre nego sto te pojedem celu! Sagnuo se i zagrizao je pozadi, tako jako da je vrisnula preglasno, a Ariel se sagnuo i poljubio je. Vec je bio u kupacem, sto je Galu dodatno uplasilo. Pocela je da se otima svom snagom. "Sta zelis vatrice? Da ga zaustavim na silu? Ili da mu se pridruzim? Hoces da nestanem.. sta zelis?" Za nju nista od navedenog nije valjalo. Vristala je od bola i nije mogla da smisli nista pametno. El-Evjit se ispravio i uhvatio je za vrat, zatim je poljubio, stiskajuci je uz sebe, tako da iza oseti spajalicu. Ariel je rekao tiho "Posluga je stigla, cujem ih kako rade okolo. Sta nameravate?" El-Evjit je zapusio Gali usta i rekao vatreno "Nista stimulativnije od publike. Ariel hoces mi se pridruziti, ili cemo se pobiti? Biraj brzo?" Ariel je gledao u Galu "Sta zelis vatrice?" El-Evjit joj je skinuo ruku sa usta i pitao "Sta ce biti mala?" Glas joj je podrhtavao dok je govorila "Necu.. necu da se tucete. Necu da me zgrabite. Hocu na kupanje." Ariel je gledao tako da joj zastane dah. Nije mogla da skine pogled sa njegovih ociju. "Dodji vatrice, sedi mi u krilo." Anatomska siroka fotelja se pojavila u kabini, Ariel je seo i nezno povukao Galu u svoje krilo, poljubio je toliko lepo da je bljesnula trobojnom vatrom, zbog cega je morao da nacini zastitu unutrasnjim delom kabine. Poceo je da joj pomera kukove, dok je El-Evjit stajao, prvo u soku, zatim uzbudjen preko svake granice. Umesto ljubomore doziveo je strastveno ludilo maksimalnog inteziteta. Gala se zgrcila u esploziji, sa priljubljenim ustima uz Arieov vrat, a El-Evjit je kleknuo na fotelju iza nje, pogledao Ariela u oci i priblizio mu usne za poljubac, dok je Ariel jos jace stiskao Galinu glavu uz svoj vrat, a drugom rukom El-Evjita za strasveni poljubac. Gala je pocinjala da panici i drhti, jer pored svega oseca dva ljubavnika uz sebe. ..Necu ovo! To je najgore sto moze! Vas dvojica ste poludeli sasvim! Jako cu se naljutiti i.. i.. i pobecicu prvom prilikom! Necu i necu! Pustite me odmah!.. El-Evjit se uspravio, nije slusao Galinu dreku u umu, bio je potpuno lud od strasti i dok je Ariel mogao da kontrolise svoje strastveno ludilo, njemu je to upravo bilo ne moguce. Drzao je u ruci bocicu vilovnjackog ulja i spremao za spajanje. Ariel je bezuspesno smirivao Galu i stiskao je uz sebe dok se otimala svom snagom. Na kraju je podigao za ramena i rekao nezno "Pogledaj me vatrice? Molim te?" Cim je otvorila oci potpuno se smirila, hipnotisana lepotom cistog srca Ariela, toliko divnog koji odmotava unutar njenog srca viziju najlepse, najzanimljivije buducnosti. Eksplodirala je ponovo trobojnom vatrom dok ga je gledala netremice ocarano. Ariel je pricao nezno. "Vatrice, gledaj me! Ne zatvaraj oci!" El-Evjit joj je sapnuo u uho, dok su je njegove oci gledale iz ogledala. "Sta ce sada biti moj nezni leptiricu? Sta zelis prvo da ti namestim? Ekstazu? Kako ces to dobiti od mene?" Reflektovani ogledalom pogledi su im se sreli, El-Evjit je gledao kako joj se izraz naglo menja, od blazenstva silne ljubavi i ciste, nevine duse, do panicnog straha. Srce mu se slomilo u trenu, doziveo je silan bol tuge, toliko jeziv, od kog je tesko udahnuti vazduh i koji se vec sledeeg trena pretvorio u bes i zelju da je povredi i rastrgne u komade. Ariel je zabrinuto gledao sve sto se desava, znao je tacno sta mora da uradi. Dok su se silne pretnje i pogubne misli rojile u carobnjakovom umu i krenule da se cuju glasno sa njegovih usana, trazeci da se realizuju, zgrabio je Galinu glavu i prislonio na svoj vrat zatvorajuci joj oci, zatim povukao El-Evjita k'sebi. Stisnuo ga je celom rukom oko glave, sa sakom na celu i rekao nezno "Zaboravi!" Zatim ga je odgurnuo bez pokreta, energetskom manipulacijom i smestio da pluta unutar plavicaste sfere, odmah pored sebe. Ispruzio je ruku i sa dva prsta mu dotaknuo mesto sredisnje zvezde iznad pupka. "Spavaj! Sve dok te ne pustim vani bices zakljucan mojom voljom! Ludi carobnjace niko ne sme da povredi moju vatricu! Suvise toga sam ti dozvolio!" Gala je ipak videla sve sto se desilo, vireci kroz prorez njegovih prstiju, bez obzira sto joj je preklopio oci sakom. "Ariel? Uspavao si ga? Izbrisao si mu secanje na proteklih desetak minuta, od kada smo usli u ovu kabinu, zar ne?" On je uzdahnuo gledajuci u nju nezno "Da, sve si dakle videla? Sigurno i moje razloge? Zao mi je vatrice, pokusavam.. vecito pokusavam da sve prodje sto bezbolnije i da svi budu najmanje moguce povredjeni, medjutim ne uspeva mi, zar ne? Ponekad mi se cini da ne pomazem ni malo i da bol koji im je namenjen ne mogu da ublazim.. narocito tvoj. Voleo bih da mogu da te zaklonim, da te odvedem izvan vremena i prostora i smestim unutar sebe, da te drzim bezbednu od svakog nagovestaja patnje, bola koji tako preintezivno osecas. Ja takodje zudim da zajedno odemo kuci.. medjutim ceka nas zadatak i nema uzmicanja. Zato vatrice, preklinjem te zavrsi svoje licne lekcije, jer ja pocinjem polako da pucam.. a ja mila ne smem da puknem.. razumes? Ako ja puknem sve puca samnom zajedno. Ceo nas Etrel, sve.. ce otici dovraga.. materijalna ravan.. ovaj univerzum. Ja sam jezivo pogubno bice ako puknem u negativno povucicu silan izrazeni zivot iz materije. A ti si jedino zbog cega mogu da odlepim opasno. Silno se cuvam i toliko sebe zauzdavam.. ali u poslednje vreme su mi nalozi toliko frkoviti.. delim te levo i desno.. carobnjak je u pravu. Reci mi kako da ti pomognem? Hoces da zavrsimo zajedno tvoje lekcije? Znam da hvata uzas na samu pomisao, ali ja sam na kraju snaga.. razumes? Zelim da se sve sto pre svrsi! Budi hrabra vatrice! Hajde, iskoristi me po zelji? Bicu silno strpljiv, dozvolicu tvojim strahovima da ostre zube na meni.. hajde moja lutkice, hajde da zajedno zavrsimo nocnu moru? Uzmi truncicu moje volje? Zatim cu ti pomoci da ucis puno zanimljivije lekcije? Hoces?" Klimnula je glavom. "Hocu. Ariel.. da li.. da li.." On se smesio prema njoj "Nista ti ne zameram. Sve si uradila najbolje sto umes. Ne zanima me proslost, vec da ovoga trena zavrsimo tvoje lekcije." Galin pogled deteta koje je zgresilo izazivao mu je milost. "Ludice, ja znam koliko me volis, znam da me volis vise od svih i svega.. bez obzira sto sam te namucio, ja sam iznad svih unutar tvoga srca. To ne znaci da druge ne volis, samo znaci da ces mene izabrati na kraju. Ti samo jos uvek nisi svesna da ce tako biti, zar ne?" Gala je rekla suznih ociju "Ariel.. zasto se onda sve ovo desava? Ako cu tebe izabrati? Jer ja sam te izabrala jos kao dete.. i posto sam odrasla tebe sam ponovo izabrala.. nikoga drugog ni nisam licno ja izabrala. Ti si mi uvek bio u srcu. Ali sada su tu mnogi i ja ih jako volim, svom snagom.. zaista. Kako onda znas da cu tebe izabrati na kraju? I sta to znaci? Zasto se sve ovo onda desava? Zasto nismo ostali samo ti i ja, bez drugih? Zasto?" On je mazio po glavi. "Zasto? Zbog moje gluposti i tvojih materijalizovanih strahova. Sve cega se najvise plasis si iskusila, kao i sve sto silno volis, zar ne? To je zakon karme mila! Hajde da zavrsimo sa gluposcu strahova odmah sada!" Uhvatila mu je ruku kojom je mazio po kosi i umiljavala se o njegov otvoreni dlan. "Gledaj me cistim srcem.. i tek onda me zgrabi.. jer.." Ariel je gledao sa silnom miloscu. "Ne mogu vatrice, tako ces imati samnom spajanje iz bajke, kakvo zelis unutar vizije. Tako ti necu otvoriti strahove. Potrebno je da te uplasim i da ti prepoznas svoj strah kao svoga neprijatelja, a ne mene. Potrebno je da budes svesna pod smrtnim strahom koliko jako te volim. Da unutar srca znas da cu ti pomoci. Tu sam da zajedno sa tobom pobedim tvoje strahove i da nisam neprijatelj! Strah ti je neprijatelj! Razumes? Bice ti tesko da me prepoznas kao pomoc, jer cu ti liciti na zlotvora. Ja isto zelim spajanje u vatrometu vrele ljubavi.. zelim isto sto ti zelis. Cim zavrsimo sa strahovima, dacu ti najlepse moguce spajanje iz tvoje vizije.. dobro? Hteo sam da iskoristim carobnjaka kao zlikovca, tako da ti budem ocigledna pomoc, medjutim on je nameravao ozbiljno da te povredi, bez sale.. a to nisam mogao da mu dozvolim. Vatrice.. pristaces da ti odglumim zlotvora?" Gala klimnula glavom. "Pristacu. Ariel.. ali ja sada znam da ces samo glumiti i necu se uplasiti." On je zagrlio i stisnuo prejako. "Nazalost, premreces od straha."
Skocio je dole i povukao je za sobom, dok je fotelja nestala. "Rooa, trebas mi! Gde si i zasto.." Rooa je otvorio oci i proteglio se unutar plavicaste, blistave sfere. Ostrim noktom je nehajano kucnuo energetski zid i sfera je nestala. Gala je blistala od srece. Skocila mu je u zagrljaj i stisnula ga najjace sto moze. "Rooa! Boze koliko si mi nedostajao! Trebas mi! Jako mi trebas!" On je drzao nezno i tiho, umirujuce krcao. "Sve ce biti dobro, moja nezna, malecna Raidia. Cujem ti misli i tebi Ariel, znam sta ce biti i sta je potrebno. Pomocicu sve sto mogu. Hoces da se transformisem u carobnjakov kovencionalno koristen oblik sa tamnom kosom i ocima? Nista lakse. Pred poslugom cu ga perfektno odglumeti, zatocen sam ugovorom unutar zlotvora. Ariel, on ce mirno spavati, sve dok ga ne pustis vani, ne brini ja ga necu otkljucavati, osim ako ga zaboravis potpuno. Hajde, idemo na nocno kupanje? Posluga nas strpljivo ceka i prisluskuje nase razgovore. Izasli su i zatekli postavljen veliki sator sa otvorenim delom prema pucini. Unutra je bio montiran sank, sa svim mogucim aparatima, zatim pletena garnitura za sedenje, tri velike udobne anatomske lezaljke i pored svake stocic. Veliki reflektori su stepenista osvetljavali plazu i plicak, dok su u satoru bile postavljene dve stone, visoke lampe u obliku buketa sicusnog, kristalnog cveca. Posluga od dve sluzavke i dva batlera je cekala pored sanka i posle naklona, uz izdate Rooine instrukcije i ostre naredbe, zaposlili su se marljivo. Ariel se smejao glasno i gledao pored satora "Vatrice, dodji da vidis.. specijalno iznenadjenje za tebe, miloscu naseg carobnjaka!" Rooa je drzao za ruku i pratio svaki njen pokret, svaku misao na zacetku. Posto su dotrcali do Ariela i pogledali u pravcu kom pokazuje, zadovoljno su posmatrali Galino odusevljenje. "Velika ljuljaska i pored nje lezaljka za ljljanje! Ro.. El-Evjit, ti si cudo!" Zagrlila je Roou u obliku carobnjaka i sapnula mu na uho "Tebi cu se zahvaliti umesto njega.. medjutim sada mi je silno zao sto ne mogu da mu pokazem koliko je divan sto misli na mene.. sto mi je namestio najdraze.. sve sto najvise volim." Viknula je glasno "Ja cu se zaljuljati najjace sto mogu! Sacekajte me malo, pa cemo na kupanje! Dobro?" Ariel je otisao i seo na jednuo do lezaljki u satoru, pojeo je parce finog kolaca i popio casu soka. Dok je Rooa ostao i trudio se da zaljulja Galu sto vislje. Kada se Ariel razderao gromoglasno da je gotov kapucino, bilo je vreme da skoci sa ljuljaske. Gala je naravno skocila sa ogromne visine i umalo zavrsila prerano u vodi, da je Rooa nije uhvatio u narucje iz plicaka. Popili su kapucino i naterali Galu da pojede zalogaj kolaca, zatim krenuli na kupanje. Voda nije bila prijatna, vec neocekivano hladna, medjutim njih troje su junacki izdrzali prvi napad jezenja i uskoro se naviknuli plivajuci, na nisku temperaturu vode. Culi su poske nekog vremena plivanja u tisini Arielov glas unutar uma ..Vreme je da izadjemo iz vode. Mozemo se radije igrati necega na obali? Recimo loptom?.. Gala je odusevljeno pristala. Poslednja je izasla iz vode, dok su Ariel i Rooa bili vec u frotirskim ogrtacima, njoj je sluzavka drzala veliki peskir, kojim je ogrnula po izlasku iz vode, dok je cvokotala zubima. Doviknula je "Idem da skinem mokar kupaci! Da li imam presvlaku?" Prelepa smedjokosa sluzavka joj je objasnila da je presvlaka ceka spremna i povela je do njene kabine. Cetiri razlicita kompleta i jedna haljinica su visile spremne da izabere sta zeli, a sluzvka je cekala ispred u slucaju da joj zatreba pomoc. Gala se osetila kao dete u zamku Zlatne Sunceve Svetlosti, gde je vecito bezala i mucila svoje sluzavke, koje su neprekidno bile u poteri za njom, jer se iskradala da je ne opaze. Pomislila je koliko bi sada izazvala problema nestankom i namrstila se. "Sve se promenilo. Ne volim sto je tako." Pogledala se u ogledalo i konstatovala kako su joj kikice do pola mokre i ne stoje najbolje, zato ih je skinula. Potrazila je pogledom i ugledala pleteni kvcezic, u kom je pronasla cesalj. Konacno je bila spremna u dugoj, uskoj suknji na preklop od najtanjeg drap lana i istoj bluzici, koja se vezivala preklapajuci se u struku, slicno decijoj benkici. Komplet je bio strog i dobro skrojen, nije ni malo licio na njen stil, ali joj se sada to dopadalo bas zato, sto je daleko od zavodljivog. Izasla je vani i pracena sluzavkom usla u sator, a Ariel i Rooa su je gledali zacudjeno. Rooa je frknuo prezrivo "Ovo ti ne pristaje! Hitno cu te preobuci, dodji samnom!" Ariel se slozio "Vatrice on je u pravu. Ovo ne lici na tebe, jednostavno ne ide uz tvoj prekrasni duh.. neka ti izabere nesto prikladnije." Vratili su jako brzo, a Gala je igledala prekrasnu u kratkoj tamno sivoj suknjici od tila i pripijenoj mekoj, cipkanoj maici iste boje, sa kikicama i masnama. Rooa je pogledao zaverenicki Ariela i odpustio poslugu, sto Gala naravno nije ni primetila, srcuci svoj upravo pristigli kapucino zatvorenih ociju. Imali su izvanrednu muziku i razmisljala je da pojacaju i plesu? Ariel joj je uzeo solju iz ruke, ostavio na sto i okrenuo je prema sebi, dok ga je ona zacudjeno posmatrala. "Sta se desava? Hoces da.." Ariel je gledao strogo "Igracemo se najzanimljivije igrice.. dodji!" Povukao je za ruku, medjutim ona se drzala drugom rukom za pleteni naslon, tako da je povukao zajedno sa foteljom i umalo preturio sve sa stola. "Necu, jer me gledas tako zlobno! Sta hoces da se igramo? Ariel.. da li ti sada.." On je prislonio ruku na ves, poreko spajalice i rekao "Vreme je da zavrsimo tvoje lekcije." Prevlacio je njenom rukom preko spajalice i gledao je toliko hladno i strogo, da je pretrnula. "Cekaj! Tu je posluga.. i.. i ja nisam spremna! Sacekaj.. ozbiljno.. znam da hoces da me uplasis.. i.. i vec si me uplasio.. ali.. cekaj.. necemo odmah da.." On je rekao zlobno "Hocemo odmah!" Ves mu je nestao, a ogrtac pao na pod, tako da je spajalica bila skoro do njenog lica. Gala se pomerala unazad, podigla je noge gore i prekrila savijenom rukom lice. Ostila je kako je pustio ruku, medjutim nije smela da pogleda, niti da se pomeri. Drhtala je od same pomisli na uzase koje moze da joj priredi. Ubeudjivala je sebe da je to samo lekcija i da je Ariel sada najdivniji od svih, medjutim strah nije hteo da nestane. Secala se zlog Ariela i pokusavala da skloni tu sliku od sebe. Provirila je ispod lakta i konstatovala da ispred nje nema nikoga. Osmelila se i spustila ruku, nije bilo nikoga u satoru. Odahnula je i spustila noge dole, zatim ustala. Pozurila je da pobegne odavde i naletela na nevidljivog Ariela ispred ulaza u sator, koji je sada bio potpuno dovrsen i imao tek uski polukruzni otvor, zastrt duplim, zakopcanim izlazom. Ariel je stiskao glavu na svojim grudima i mazio je po glavi. "Vatrice, sta cu ja sa tobom da radim? Identicni scenario se ponavlja bezbroj puta? Misli ti postaju zbrkane, upadas u paniku i jedino sto mozes jasno da smislis, jeste kako da pobegnes? Sada me ne vidis, ali me osecas. Da li ce ti biti ovako lakse?" Gala je gledala navise, gde bi trebalo da mu bude lice. "Ariel.. hajde samo malo kasnije da ucim lekcije.. ne sada? Za pola sata? Pripremicu se za to vreme i bice mi lakse. Molim te?" Ariel je postao vidljiv, lice mu je bilo namrsteno, dok je mazio po glavi. "Moje ludo dete, sve jedno kada ces krenuti sa lekcijama sada, ili za pola sata, tvoji strahovi nece pobeci, nece nestati magicno za to vreme. Razumes? Kako ces se pripremiti? Zar ti nije draze da to odmah zavrsimo? Da sto pre nestanu strahovi i teret se ukloni? Ne?" Rekla je slomljeno "Pogled bez ljubavi me uzasava.. zaledim se i iznutra umirem od straha, to znas. Kada me gledas tako ledeno-strogo ja samo zelim da pobegnem i nestanem. Kako onda mogu da pomislim na spajanje? To ne moze niko, zar ne? Ariel.. da li bi ti mogao da mislis o spajanju da ja tebe tako gledam?" On se nasmejao glasno "Ti mene gledas obicno vrlo zavodljivo, uzasnuto sa strahom, sto obicno silno stimulise muski potencijal." Stisnuo je naglo glavu uz sebe, zatim se sagnuo i pogledao je najdivnijim pogledom cistog srca, tako da joj zastane dah. Gledala ga je hipnotisano, spremna da ostvari sve sto zatrazi. Podigao je u narucje i poljubio, zatim seo sa njom u lezaljku, pored Rooe, koji se ispravio i pogledao ga, zatim se osmehnuo. "U skripcu si? Ne znas sta da radis? Ni jedan pristup ne valja? Ako je hipnotises to ne sluzi nicemu. Na sve drugo osim toga je prestravljena? Hmm, hoces da ti ja kazem sta da uradis? Probudi mog carobnjaka, on ce je prestraviti posteno, bez glume. Bice suza i kmecanja, zato si ti tu. Ti joj budi saveznik, ostavi njega neka igra zlotvora, kao i do sada. Moj siroti carobnjak je predplacen na zle uloge.. i nije mu lako. Njemu je ona spas.. zato mu objasni sta je potrebno, ili ce puci svom snagom. Hmm.. gde si nju poslao? Ona nas ne cuje? Um joj je prazan, gleda te opcinjeno.. sasvim ti je u vlasti? Moj carobnjak bi uzivao da ume ovo sto si napravio. Ariel, ako zelis ulogu zlotvora, ja ti mogu pomoci i biti joj saveznik, ali obratno nisam u stanju, to znas? I uzgred, ukoliko zatrazi da ti zbrise, ja cu je odvesti! Sve sto zatrazi ostvaricu bez razmisljanja, ona mi je gospodarica, samo to jos uvek ne shvata. Ni moj carobnjak to ne shvata sasvim jasno, srecom. Ja sluzim Raidii, njen sam zastitnik, kao sto ti je ona sada u vlasti, ja sam tako u njenoj vecito. Dakle sta ce biti?" Ariel se osmehnuo. "Probudicu ga i objasnicu mu sve sto je potrebno uciniti. Vatricu cemo poslati da se igra napolju, neka se ljulja na ljuljasci recimo? Dodji, otpraticmo je!" Rooa je gledao Galino slatko lice sa zatvorenim ocima, koje se cinilo usnulo. Ariel je materijalizovao dve fotelje vani, okrenute prema ljuljaskama. Smestio je Galu u ljuljasku i prenuo poljubcem iz transa. Ona se nije bunila, vec se ljuljala sa uzivanjem i dobro zabavljala. Rooa je seo pored Ariela i gledao ga blago, sa razumevanjem. Ariel ga je pomazio po glavi, zatim stavio dva prsta iznad pupka i otkljucao sredisnju zvezdu naredbom volje, zatim se naslonio i uzdahnuo. Rooa se nagnuo iznad njega "Tebi treba moj zagrljaj, zar ne? Sve je na tebi? Nije lako biti vodja? To te ne bi brinulo da nije silne zelje da je samo tvoja? Zelis da pobegnes sa njom daleko.. medjutim previse volis svoju bracu i nisi u stanju da im slomis srca.. razumem. Moj carobnjak sa tim nema problema, ali si mu zato ti smrtni uzas. Cudim se sto te je poveo umesto Azree.. hmm.. i cudim se da jos spava, a on ce se cuditi kako je zaspao u sred zabave i svoje retko-silne srece. Hoces da ga probudim?" Ariel je rekao zabrinuto "Tacno, na to sam potpuno zaboravio, moram da smislim laz.. a to prezirem. Ne! Ne mogu da slazem. Recicu mu istinu i objasniti sta je potrebno uciniti. Probudi ga slobodno, ako mislis da se dovoljno odmorio?"
El-Evjit je otvorio sanjivo oci razlicitih boja. Pogledao je Ariela, zatim Galu koja je dostigla najvisu mogucu visinu ljuljajuci se, pogledao je sator i vilu osvetljenu bljestavim svetlom i nasmejao se glasno. "Mi smo u mojoj vili! Tacno.. samo nas troje smo doputovali kroz portal iz Kazdirovog sumskog zamka." Ariel se ispravio i spustio noge dole. "Ja sam te uspavao i izbrisao ti delic secanja. Dobro me slusaj.. potrebno je da joj pomognemo da skineme strahove i da konacno zavrsi lekcije.. medjutim ti si hteo opasno i sasvim ozbiljno da je povredis, zato sam morao da te uspavam, tako da cemo ponoviti slican scenario. Pomocices mi da joj izbijemo strahove? Tebi je dodeljena uloga sadistickog zlotvora koju tako dobro igras, dok cu ja biti pouzdani brat i dobri saveznik.. dragi Boze, to mi se ni malo ne dopada! Dodelio sam sebi oprecnu od uloge u kojoj cu istinski uzivati. Dovraga! Potrebno je da prestravis nase dete, tako da zavibrira strahom, koji cemo nakon toga resiti, tako sto ce shvatiti logickim umom da je ne osnovan, da je neces istinski povrediti. Pokazaces joj zatim ljubav u ocima i cisto srce Raidie.. od koga nema niceg lepseg. Carobnjace, da li si u stanju ovo da odradis, bez istinkih emotivnih pucanja? Pre par sati si mi pukao potpuno, kada si video da joj se na licu pojavljuje uzas, posto te je ugledala. Pre toga sam je hipnotisao.. medjutim ti nisi to shvatio. Zato cemo sada raditi zajedno, dobro?" El-Evjit ga je gledao zacudjeno "Postavio si mi scenario iz moje pervezne maste i pitas me da li zelim da ucestvujem? Ja sam ego manijak, sadisticki zlotvor, istinski i bez pretvaranja uzivam da mucim.. sve sem nje. Ona me Bog sam zna kako unisti, tako da sam nemocan da ostvarim naum. Dovraga! Sigurno shvatas da cu silno uzivati u ovoj igri, postavicu je da bude toliko prividno opasna, da se prestravi potpuno i lako cu joj odmah zatim pokazati silnu ljubav, jer je obozavam. Cak cu se skoncentrisati i dati joj da vidi cisto srce Raidie, jer sam vezbao uporno, tako da mogu cak i to, bez obzira sto nisam potpuno cist. Necu puci i razbiti se u komada, ne brini." Ariel ga je ocenjivao i skenirao na svim nivoima. "Verujem ti. Medjutim puknes li mi ponovo, opet ces na spavanje! Razumi, ja mogu da je hipnotisem, tako da radi bez razmisljanja, sve sto pozelim. Nisu mi potrebni napitci. Verujem da tvoj brat ume isto to, kao i Gidar, uz Rea. Cuj.. ovo mora da se izvede perfekto i nece biti ni malo lako. Ceka nas vatricina drama, kukanje i izvlacenje, zbrkane misli i zelja da nam zbrise. Mozda cak i njene uvrede i jeziva zelja da nas povredi. Bol ce biti na repertoaru kada se rasire njeni strahovi. Nece prepoznati da smo joj prijatelji i saveznici, dok je strah njen neprijatelj, vec ce igrati u protivnickom timu, protiv nas.. razumes? A to jako boli. Strah ce je vesto naterati da vidi njegov privid, cistu laz, iluziju, bice izbacena iz realnosti istine ljubavi. Nasa je uloga da joj na kraju pokazemo ko je istinski neprijatelj i okrenemo je da se bori uz nas protiv njega, medjutim dok sama ne prepozna strah kao neprijatelja, bicemo primorani da cekamo, jer je inace sve uzalud! Razumes?" El-Evjit se nasmesio "To i mene ceka.. ja cu takodje biti primoran da se suocim sa svojim strahovima.. da ih prepoznam kao neprijatelja, a ne da kroz njihovu zlu masku lazi gledam lica prekrasih ljudi kao nepijateljska. To sada jasno shvatam. Medjutim kada mi se rasiri strah, nista necu razumeti, bicu retardirani zlotvor. Dovraga.. to nije lako! Mislis da ce ona uspeti da shvati da joj strah boji svojom iluzijom realnost? Hmm.. sumnjam! Medjutim ujedno se i nadam uspehu! Probacemo. Ja vec imam spremnu sobu za tako nesto.. sramno je priznati.. ali sam planirao ranije.. vise nego zlo.. da joj ljubazno priredim mnoge uzase. Srce mi je bilo skoro sasvim mrtvo, zakucalo bi tek neznatno iskljucivo kada pomislim na nju.. tako sam smisljao perverzije i razna sadisticka mucenja, njoj na radost. Nisam mogao da zamislim ovo sto mi se upravo desava. Zaljubio sam se svom snagom u dete.. to je moj sledeci uzas, jer jedino sto nikada nisam, to je povredio dete, ili zivotinju. Nevino stvorenje je silnan greh povrediti. Ariel.. ja sada mucim dete u koje sam smrtno zaljubljen i ona me zauzvrat unistava nazad. Potpuno si u pravu, ovo mora da se zavrsi, zato cu sve dati od sebe da joj pomognem! Nocas cemo zavrsiti dugacku nocnu moru!" Ariel se smesio prema njemu "Ne zaboravi da se samo igramo i da imamo zadatak. Ako krene ostrim kandzicama na nas, sta ces uciniti? Jer zelece da ti pobegne, gledacete sa strahom.. sta onda? Ako te bude verbalno uvredila? Ako mene gleda blagonaklono, a tebe sa strahom? Pucices u ljubomoru? Ovo ni za tebe nece biti lako, to znas? Dok ja jos nisam nacisto da li je bolje da budem saveznik, ili zlotvor br. 2? Sta ti mislis?" El-Evjit se nasmejao glasno, posmatrajuci kako Gala prosto leti, ljuljajuci se predano. "Videces kada zapocnem predstavicu, ocenices sta je bolje. I pazi i oceni dobro, jer mozes previse da je prestravis. Osim toga da ne zaboravimo hektolitre sirupa za skidanje temperature i svih napitaka u tu svhu. Nase dete ce se tresti u groznici i smrtnom strahu. Polako me napusta zelja da je mucim. Ariel, kazem ti.. ona mi ubije volju za sadistickim zlodelima. Dovraga.. pokusacu, ali vec zelim da joj pokazem silnu ljubav, da se spojimo u maksimalnoj ekstazi, najsnaznijoj sreci.. da je eksplozivni uzitak, specijalni spektakl i najlepse moguce." Ariel ga je gledao namrgodjeno "Stvarno? Dovraga carobnjace, sta mislis da ja iskreno zelim? Pogledaj, na stepenistu stoji.. nadzornik? I mase zastvicom? Da li je moguce? Nosi tacnu sa nekom spravicom.. ne to je mob? Carobnjace?" El-Evjit se nasmejao glasno i pokazao rukom da im pridje. "Mahao je zastavicom? Ne mogu da verujem!" Nadzornik im je prisao i uz silna izvinjenja i naklone pruzio El-Evjitu kucni mob, ili vec spravicu za video nadzor, koja obicno radi sve moguce radnje, slicno kao mini super-comp + truncica vanzemaljske tehnologije u jednom. Ariel je rekao "Neka nam spreme vreli kapucino da popijemo u svojim odajama. Mogli bi i u ludi nocni provod, ako nam igrica koju nameravamo odigrati to dozvoli?" El-Evjit je zlocesto rekao kroz smeh "Slazem se potpuno dragi rodjace!" Posto je izdiktirao silna uputstva, porudzbine i podelio zadatke posluzi, siroti nadzornik, koji ce verovatno zaboraviti bar polovinu izrecenog, otrcao je prema vili, dok su Ariel i El-Evjit pozvali Galu da sidje sa ljuljaske. "Dragi Boze, kao da imam dete.. takav osecaj imam vecinu vremena pored nje. To mi se nista ne dopada." Ariel ga je zviznuo po ledjima na umilni Kazdirov nacin i ubrzao da uhvati Galu u plicaku, jer se torpedirala sa ljuljske ravno u more. Posto je uhvatio u narucje u poslednjem trenu, skacuci u vis teatralno, vteo je glavom i grdio je. "Dobro vatrice, da li me namerno mucis? Umalo da trsnes u plicak! Bila bi mokra i ugruvana, a nas dvojica smisljamo da te malo kasnije odvedemo u nocni provod i u diskoteku.. a ti.." Gala je vristala od srece "Hocu u provod! Vi ste divni! Najdivnije divni! Kada krecemo? Mozemo se spremiti na brzinu, istusirali smo se vec vani posle plivanja.. tu.. pa ne moramo.." El-Evjit je pogledao ostro, a ona je zastala i pokunjeno pitala "Ljut si? Kada si se probudio? Ali.." El-Evjit se sagnuo i rekao ostro "Poljubi me?" Posto ga je poslusno poljubila, preuzeo je iz Arielovog narucja i namrgodjeno se penjao stepenistem ka vili. Gala je drhtala unutar sebe od nesrece i gledala u Arielova uspravna, siroka ledja, predivnu skladnu figuru i kako hoda gipko i ritmicki ispred njih. "Carobnjace.. zasto si ljut na mene?" On je cutao i nosio je u tisini sve do treceg sprata vile, do krila koje je celo bilo jedan ogroman stan, toliko komplikovano sagradjen, kao lavirint iz koga se tesko izlazi kada se jednom udje. "Ja ne bih nikada znala da izadjem odavde! Gospode! Kako ces naci put i kako ce posluga doneti posluzenje? Ja i posle par meseci ne bih znala put do izlaznih vrata!" El-Evjit je rekao zlobno "Srecom! Ovaj lavirint je nacinjen specijalno tebi na radost, da mi ne zbrises! Razumes? Zato nosis i ovu lepu zlatnu narukvicu! Evidentno je da kako te dotaknem odmah drhtis, dobijas groznice, zelis da mi pobegnes i ostavis me. To prerasta u moju nocnu moru! Ne mogu vise! Nocas cemo da zvrsimo ovaj uzas! Da cujem? Sta ce biti? Hoces mi biti vatrena ljubavnica i za nagradu ici samnom na zur, ili ces da lezis u groznici i drhtis da te ne dotaknem? Jer ako to bude, unisticu te! Ne gledaj u Ariela! Ovo je moja vila, ja sam gazda i ovde vaze moja pravila, razumes?" Ocajno je rekla "Ja ne znam kako da ti budem vatrena ljubavnica? Poznajes me i valjda shvatas da imam strahove koje moram da resim.. dok to ne zavrsim necu biti ono sto zelis. Carobnjace, zasto si toliko jako ljut na mene? Ti me ne volis ni malo? Zasto si onda samnom? Zelis da me mucis?" On se nasmejao i stao ispred dvoje vrata. Desno su bila ogromna crna vrata visokog sjaja, kao od dobro uglacanog mermera, dok su levo bila dvokrilna niza belo-zlatna vrata puna mesinganih ukrasa i izvijenih okova. "Gde da te unesem? Jedno su vrata rajskog vrta, tamo gde me silno zelis i volis, a druga te vode ravno u pakao koji cu ti prirediti, ako me odbijes! Biraj brzo?" Prekrila je lice sakama i rekla "Necu da biram! Ti si poludeo potpuno! Ja te silno volim.. ali.. ali ne zelim ljubavnike! Zasto ne razumes?" On joj je pomerio sa ociju ruku na usta i stisnuo je. "Tiho! Ni rec vise! Nemas pravo da izgovoris ni rec. Osim reci ljubavi i uzbudjujucih zvukova zabranjena ti je prica! Jasno?" Poljubio je u celo i rekao mirno "Dakle, izabrala si pakao? Znao sam da ce tako biti, ali se uvek nadam, medjutim uzalud?" Cuo je telepatski. ..Nisam! Suprotno! Necu tamo! Ne smes da me mucis! Hocu kuci! Hocu da.."
El-Evjit je dreknuo toliko glasno da se prestravila i ujedno lupio nogom crna vrata, koja su se besumno otvorila, posle strahovitog treska. "Reci mi da zelis smrt i tako mi svega ja cu te unistiti! Hoces kuci? Ja cu te poslati! Dovraga, budes li me odbila, ako mi nisi potpuno poslusna, bice strasno! Razumes?" Usli su u potpuno mracnu prostoriju u kojoj se posle El-Evjitovog mrmljanja carolije upalila ogromna vatra na sredini prostorije, kruznog oblika, dizala se kao u prozirnoj, sirokoj, valjkastoj cevi do plafona. Viknuo je "Etle!" Sicusna crvena svetla su se popalila svuda iznad njih i uz to je blistao ogromni crveni baldhin sopstvenim blagim svetlom, uz izvijene ukrasne svetlece trake, sa sicusnim cveticima, koje su se spustale od vrha baldahina nejednako uvijajuci se spiralno sve do poda. Iznad baldahina trostruka glava zmaja je svetlucala pretece. Dve visoke crvene stone lampe u obliku svijenih ljiljana oko kojih se uvijaju zlatne zmije, bile su postavljene na metar od kreveta sa obe strane i osvetljavale su uzglavlje, sa visoko postavljenim zlatnim jastucima i posteljinom, blistavo crvenu zavesu i zid od ogledala. Iza ogromnog plamena na sredini sobe nije se nista videlo, osim da sicusna proredjena svetla blistaju daleko u svim pravcima, pokazujuci da se radi o ogromnoj prostoriji. Gala nikada nije volela crvenu boju, dok je ruzicastu obozavala i razmisljala je koliko bi bilo lepse da je sve ovo u jednoj, ili sve tri boje Raidie. El-Evjit se nasmejao glasno i pritisnuo joj glavu uz sebe. "Volim te mala, silno te volim! Neces se ni potruditi da razumes moju strastvenu ljubav, jer je za tebe to mucenje.. medjutim ja te ludacki, necitavo i sumanuto zeim i volim! Zaljubljen sam u tebe potpuno, preterano zaljubljen! Zato.. konacno pokazi da me volis, da barem jednom zelis i precicemo u drugu prekrasnu sobu.. pokazi mi?" Povukla ga je za vrat i poljubila. "Carobnjace ja ti stalno pokazujem koliko te jako volim. Da nije tako sada bi se borili.. ja ne bih odustala do smrti! Nikada ti ne bih dozvolila da me toliko mucis spajanjem.. zar ne razumes? Ja stvarno ne zelim ljubavnike! A da bih te pozelela moras da me zavedes, da vidim silnu ljubav u tvojim ocima i najlepsu viziju buducnosti. Ja zamisljam romanticnu, neznu ljubav.. uvek ples i duge setnje, razgovor, slatke reci.. izjave ljubavi.. to je moja vizija. Ali me ti samo zgrabis.. a to ne moze tako.. jer.." On je rekao zlobno i zajedljivo "Zar ne moze? Hoces da ti pokazem? Ti zelis specijalne uslove, samo zato sto me ne volis iskreno i ne zelis me? Dok Ariela obozavas i gledas kao Boga, mene neces? Reci da me volis vise od svih? Obecaj da ces biti samo moja?" Gala je cutala, potpuno ocajna i na kraju rekla porazeno. "Ja te jako volim.. ali ne mogu da ti obecam vernost, jedino da ja necu nikada inicirati spajanje." On je bacio na krevet i rekao strogo "To mi nista ne znaci! Kako neces druge, tako isto ne zelis ni mene! Zar ne? Za tebe ja nisam specijalan, niti me volis truncicu vise od drugih ljubavnika! To me ubija, kida me iznutra! Da li bi volela da pored tebe imam jos desetak ljubavnica? Koje kada me zgrabe ja im se na kraju ipak predam i isto ih volim kao tebe? Dosta price mala, sada cemo da se igramo na moj nacin! Secas se? Koji je moj nacin igre?" Gala je bila u panici, podigla se brzo na kolena, gledajuci oko sebe i jedina kristalno cista misao joj je bila da pobegne iz klopke. Morala je da pronadje nacin. Gledala je oko sebe i razmisljala da li ce moci da ubrza sa grozotom od zlatne zice toliko da je ne stigne pre vrata?" El-Evjit se nasmejao ledeno i zgrabio je za ruke i podigao ih iznad njene glave, dok su se energetske pantljike obmotavale i sasvim je zarobile. "Bezaces? Draze su ti energetske vrpce, ili lanci? Jer pogledaj sta sam ti spremio! Ili zelis oba ukrasa? Sta ces sada? Hoces da se boris samnom? Jos uvek smisljas kako da pobegnes od mene? Ne mogu da verujem! Ludo dete, odavde nema bezanja! Zar ti je toliko mrska pomisao da budes samnom? Ti me ne volis i ne zelis me, to sada konacno jasno shvatam! Secas se sistema nagrade i kazne?" Umesto straha u Galinim ocima se pojavio opasno borbeni sjaj, gledala ga je ljutito, da je El-Evjit ustuknuo na tren, zatim je pogledao toliko strogo, medjutim, ona ga je gledala jednako, spremna unutar sebe na borbu. "Necemo se ovako spojiti! Ovo je sve sto ne zelim! Nikada te necu slusati, osim kada vidim ljubav u tvojim ocima, kada cujem nezne reci.. ovako me neces naterati na poslusnost!" Povukla je mrvicu Arielove moci, a u sirokim zenicama su joj zablistale munjice. "Pusti me, ukloni pantljike, skini mi okove! Cujes me? Ne zelim da te povredim.. cujes!" El-Evjit se nasmejao "Zrak moci.. dovraga, ti ces se ozbiljno boriti samnom? Znaci.. zaista.. me ne volis?" Gala je rekla nezno "Jako te volim.. medjutim ako me ne oslobodis boricemo se na smrt! Zar to zelis? Ne dam ti da me mucis! Ako me volis, promeni se! Nauci da mi nezno pridjes, da me zavedes! Molim te, preklinjem te.. ne zelim da se borim sa tobom! Oslobodi me, evo vec klecim.. hoces da sklopim ruke i da molim? Jer sam prepukla.. boricemo se ozbiljno.. ne salim se!" Rekao je slomljeno, sasvim tiho "Pogledaj.. sta vidis? Sve sto mozes, mogu i ja.. jer cak i da nije Rooa unutar mene, a upravo preti i vristi da ce otici, ti si mi poklonila svemoc! Necu te osloboditi, ja sam zadrti manijak, puno uporniji od tebe! Ti zaista ne razumes ko sam, zar ne?" Ona je viknula vatreno "Ti ne razumes ko si! Ti si deo mene, ti si Raidia! Znam da zudis za carolijom, ovo.. ovako nasilno nesto ti ne mozes iskreno da pozelis! Molim te carobnjace, oslobodi me? Necu da se spojimo uz mucenje, na silu! Necu i necu! Razbicu lance.. uklonicu pantljike silom.. preklinjem te oslobodi me?" El-Evjit je munjevito bacio na krevet i pokrio joj rukom oci, a energetske pantljike su se zamotale skroz oko nje i potpuno je zarobile da ne mrdne. Osetila je njegove suze na licu i kako drhti. "Volim te! Ja te ludacki volim vise od svega, vise od sebe! Ne bih mogao da budem sa drugom zenom! Ali ti.. ti me stvarno ne volis? Zar mozes da se boris samnom? Sve je znaci uzalud? Ti me ne volis ni malo? Ne zelis me, cak ni koliko druge ljubavnike? Da li si se sa jos nekim ovako borila? Da li si povukla zrak moci sa namerom da unistis svoje ljubavnike? Ti nisi moja? Nikada nisi bila moja? Da li uzivas u bolu koji mi stvaras? Evo.. otvoricu ti oci.. cak cu ti dozvoliti da me unistis, necu se braniti.. jer me toliko boli.. da je ne izdrzivo!" Energetske pantljike su se odmotale, dok je sklanjao saku sa njenih ociju i ustao, zatim stao ispred nje. Gala se podigla cutke i pogledala ga sa silnom tugom. "Necu se boriti, niti cu te povrediti. Sta zelis carobnjace? Jos uvek sam vezana lancem za nogu. Treba ti potvrda moje ljubavi? Ja te zaista silno volim. Vise od sebe. Volim te toliko jako da si mi dragocen i da cu vecito biti pored tebe. Boricu se za tebe, ne protiv tebe. Toliko jako zelim da ti pomognem, da budes uvek samo sretan. Ali.. to nije dovoljno? Sta zelis? Da ti pokazem da te volim vise od ostalih? Ako ti dozvolim mucenje, da li ce to znaciti da te vise volim? Ako ti budem sasvim poslusna?" Ustala je sa kreveta uz zveckanje lanca i zagrlila ga snazno oko struka. "Volim te carobnjace, jako.. prejako te volim. Zelim da te iscelim.. dozvoli mi?" Njegove ruke su jos uvek bile pored tela, a glava spustena dole. Osecala je kako mu misici podrhtavaju i kako je napregnut do pucanja. "Zar.. zar ne mozes samo da me volis? Ako ti ne trebam.. ostavi me? Ako me zaista volis, nemoj da me mucis? To mi je jako strasno.. uplasis me toliko da ne mogu jasno da mislim.. i onda.." On se sagnuo do njenog lica i uhvatio iza vrata. "I onda? Sta onda mala? Vise nisi u stanju da me volis? Kada te uplasim, radim to da bi me slusala. Zelim da se spojimo odmah.. sada. Hoces se boriti samnom?" Gledala je dva razlicita oka kako blistaju resena, puna strastvene ljubavi, dok se sve jaca strast sirila iz njega. "Ti.. ti neces odustati? Zar i dalje mislis samo o spajanju? Moje telo ti je toliko vazno?" Stegnuo je za vrat i oko struka i skoro je podigao gore uz sebe, tako da je jedva dodirilala vrhovima prstiju pod. "Tvoje premrsavo telo me ni malo ne zanima. Telo mogu da pronadjem gde god zelim, razna pakovanja, koja su mi vise po ukusu. Treba mi tvoj prekrasni duh, ne zanima me pakovanje, vec trobojna crvena vatra, sveta vatra koja blista toliko zanosno i divno.. ti si mi magnet.. lud sam za tobom, zar ne razumes konacno?" Poceo je da prevlaci grubo rukama preko njenog tela. "Zvuci koje ispustas, tvoja vriska.. ekastaza i eksplozije koje mi dajes.. to je ono cemu ne mogu da odolim.. to me isceljuje. Dovraga, ti mi se ne das? Jos uvek mi se opires? Odluci konacno da li cemo se boriti, ili se spojiti u ljubavi? Sta ce biti? Biraj brzo, jer ja necu vise da cekam!" Rekla je porazeno "Necemo se boriti, ali.." On se osmehnuo i poljubio je kratko. "Ssss.. nema vise price! Tiho. Dobro si izabrala." Podigao je malo, zatim spustio na krevet da sedne. "Vidis sta imam spremno za tebe? Gledaj! Ne zatvaraj oci! Hoces da ti nestane garderoba, ili da te polako skinem? Otvori usta." Gala je vrtela glavom, namrstena. "Necu. Ne mogu tako, zar ne cujes?" Uhvatio je iza vrata i kleknuo jednim kolenom na krevet, zatim je poljubio vatreno. Garderoba joj je nestala, ostala je samo u prekrasnom vesu. El-Evjit je upao u strastveno ludilo, prevrtao je grizao svuda po telu, ljubio je sa takvim zarom, da joj se cinilo kako vulkanska erupcija strasti eksplodira i preplavljuje ga iz druge cakre, pre nego sto se predhodna potpuno rasirila. Bilo je ocigledno da uziva u njenoj bolnoj vrisci. Podigao je na kolena i uhvatio za vrat, okrenuo joj glavu unazad, pritiskajuci je uz sebe sa ledja. "Pogledaj me! Tako.. to zelim! Strast ti se mesa sa ljubavlju u ocima.. sada vidim da me volis i zelis. Mala, dacu ti najlepse sto mogu, silne eksplozije i ekstazu.. zato otvori svetu vatru za mene? Ne zatvaraj oci, gledaj me.. ne zelm da pobegnes ni na tren.. cak ni unutar svojih misli.. razumes? Jako je lepo? Znam koliko uzivas u ekstazi, volim sto jedino ja mogu da ti dam trajnu ekstazu.. mmm.. fino.. tako stavi ruke. Osecas sta imam za tebe? Specijalno ogromnu radost. Hocu da vidis koliko je porastao od moje silne ljubavi! Ne plasi se, mogu da smanjim kada god pozelim.. hej-hej ne upadaj u paniku, to samo znaci da te obozavam, shvatas? Lud sam za tobom mala, zato je ovoliko jako velik.. prirodno, bez menjanja, ovoliko te silno volim.. ali ako je frka smanjicu.. i onako to radim kada zapocinjemo spajanje inace je suvise bolno za oboje. Ako zelis da me poljubis, smanjicu odmah?" Klimnula je glavom. "Zelim.. ali samo ako jako umanjis, bar do pola manje?"
Gurnuo je na visoko postavljene jastuke i kleknuo iznad nje. Poljubio je, zatim joj stavio siroku ogrlicu i kliknuo je oko vrata, zakacenu za dugacki zlatni lanac. "Sta.. sta to radis?" On je zapusio rukom usta i rekao nezno "Ne plasi se, to je samo ukras, za predstavicu. Igramo se, zar ne? Ja uzivam u ovakvoj igri, to me ludacki uzbudjuje, volim da si mi podredjena i da me slusas. Hoces me slusati? Tako je moje milo dete, bices mi poslusna. Otvori svoja slatka ustasca.. sta to imam za tebe.. o, Boze.. koliko je jako lepo.. eksplodiracu ako ne pazim.. i ovi ostri zubici moraju da dobiju silikonske navlake. Ovo je sada vec opasno.. suvise je dobro.. preko svake mere uzbudjujuce. Dovraga.. ne valja.. moram da stanem.. inace cu eksplodirati.. jao-jao namestila si mi lom i haos.. tek sto ne zavrsim igricu iz mojih vrelih snova i preterano pervrzne maste. Dodji ovamo, zagrizi me sto jace! To je tek milovanje, svom snagom i ne moras da pazis, bol ce mi sada koristiti.. i sto morbidnije misli. Obrnuo je, povukao je za vrat da klekne i poljubio je vatreno. "Pogledaj, sta vidis u ogledalu? Skroz si mi u vlasti, ali mi se neces predati na milost? Neces pozeleti da me usrecis? Nikada neces biti istinski moja?" Gala je vrisnula od bola i srusila se unapred na jastuke, trobojna svetlost je naglo nestala, dok je El-Evjit pricao blizu njenog lica. "Ovaj bol mi sada treba.. tako.. jos malo.. dovraga.. boli vise nego obicno.. sss.. evo jos samo malo.. ssss.. gotovo je.. nece biti vise bola. Hej-hej nemoj da places? Pogledaj me? Molim te, samo na tren otvori oci i pogledaj me?" Dva razlicita oka su blistala najlepsim sjajem cistog srca, od koga zastaje dah. "Vidis koliko te volim? Mogu uvek ovako da te gledam.. ali necu.. hocu da me pozelis bez toga.. zablistaj mala.. dacu ti estazu. Sta ce biti ako se ovako pomerim? To hocu.. takve opasno uzbudjujuce zvuke koje ispustas.. ekstazu koja nas stapa u jedno.. tvoj prekrasni miris i ukus.. mmm.. toliko je lepo. Gotovo.. eksplodiraces mi? Ne smes! Suzdrzi se.. ja sam sasvim miran.. ne! Ne! Ne smes da imas orgazam.. suzdrzi se!" Gala se zgrcila i eksplodirala snazno, dok se on podigao i ostao uspravno, ponavljajuci glasno "Dovraga.. dovraga!" Osetio je iza sebe na tren Ariela i jako bolni ujed za vrat, zatim ponovo nikoga nije bilo. ..Spasao si me preranog svrsetka najzanimljivije igre. Zahvalan sam na ne ocekivanoj milosti. Cudim se da ostajes skriven, cak te ni ne osecam.. Ariel mu je odgovorio ..Jos nije vreme, znam da silno uzivas, medjutim ovo nije bio cilj igrice.. ali.. sada je gotovo. Bicu tu, nevidljiv i necujan.. El-Evjit je sasvim nezno povlacio zlatni lanac ka sebi i primorao Galu da se dize postepeno sve dok joj ruke nisu bile potpuno ispruzene iznad jastuka, na cudnom svetlecem uzglavlju u obliku kruzno svijenih sipki. On je i dalje povlacio lanac i sa silnim interesovanjem posmatrao kako ce da se snadje bez pomoci, zatim se skoro glasno nasmejao kada se odbacila rukama unazad i uz udarac se nasla uspravno uz njega. "Moje sasvim ludo deriste, izvela si opasan, ni malo sexy podvig.. mozda je i bolje tako, jer sam previse uzbudjen.. a tebi kreci nov nalet frke? Ponovo ces eksplodirati bez mojih pokreta? Da vidimo.. sta ce biti ako se jace pomerim i brze? Dovraga.. meni djavo ne da mira.. jao-jao.. ne mrdaj se ni malo.. budi mirna! Gala je pocela da kmeci ..Idi nazad! Previse je! Jako te osecam! Ne valja!.. Zacudjeno je rekao "Vec me jako osecas? Cini ti se moj nezni leptiricu.. to ti se samo cini. Mala, tek ti je privid ovog polozaja verujem. Opusti se sasvim, pazicu.. neces imati truncicu bola." Povukao je naglo lanac i poljubio je vatreno. "Dovraga.. hteo sam da se igramo dok ne padnes od umora.. medjutim toliko mi je frka.. da cemo izgleda uskoro vristati zajedno. Hmm.. zatim cemo iz pocetka i bez kmecanja, dobro? Dodji.. namesticu ti eksploziju.. i meni opasnu frku.. kakvu ti ne bi izdrzala. Jao-jao.. dovraga.. ni ja necu izdrzati.. vristacmo zajedno za tri sekunde!" Savijao se unapred uz staticni pritisak, koji je za Galu znacio najbrzu mogucu eksploziju. Dok se grcila u eksploziji, El-Evjit je jedva izdrzao da ne eksplodira sa njom zajedno, namerno je mislio sto jezivije i morbidnije misli. Kada je poceo ponovo da se pomera, Gala je vikala panicno telepatski ..Ne vise! Jao.. ne vise! Daces mi bol.. stani!.. Odgovorio joj je zlobno "Stacu.. ako mi obecas.. da ces biti samo moja.. da ces mi biti verna? Obecaj mi! To je jedno.. sto moze da me natera da stanem.. jer od ovog nema nicega lepseg. Gotovo.. ponovo ces eksplodirati.. vidis da ti se dopada. Volim te mala.. lud sam za tobom.. tako.. zgrci se i unisti me sasvim! Posle eksplozije El-Evjit nije imao nameru da stane, dok je Gala upadala u sve veci uzas, drhtala je i bila vrela, strah joj se rasirio svom snagom u ocekivanju najstrasnijeg bola. Na kraju je vikala "Obecavam! Ne.. ne vise!" Umirio se i rekao zlobno "Usudjujes se da mi obecas vernost? Ako me slazes.. bice gadno! Sigurna si da mi obecavas? Bices samo moja?" Vikala je "Da! Da! Ne vise!" Polako se pomerio unazad, a Gala je odahnula. "Toliko se jako plasis, da ces me svesno slagati samo da ne iskusis bol? Sta bi bilo da se samo jednom jace pomerim? Potpuno zavisis od moje dobre volje, a to je jako dobar osecaj. Vise nisi u stanju da se boris samnom? Drhtis i vrela si, potpuno svesna da zavisis od moje milosti. Sta da uradim? Da se pretvaram kako ti verujem i budem nezan.. ili da te kaznim jer znam da me lazes?" Gala je sakrila lice u jastuke i rekla telepatski ..Ti me ne volis. Nista me ne volis.. ovo nije ljubav.. Naglo je podigao gore uz sebe, skroz uspravno, sto je ocekivano izazvalo silnu vrisku. Sapnuo je u uho "Ovo nije ljubav? To je moja ljubav. Ssss.. tiho! U ovom polozaju me najjace osecas? To mi se svidja. Nema bola. Cemu onda silna dreka? Da vidimo.. ovo ti se dopada.. tako je moj nezni leptiricu.. takve zvuke volim. Gala je ostala u zaledjenom vrisku, prespore eksplozije, dok je on skinuo i bacio ogrlicu, prislonio nokat na vrat i zagrizao ga snazno, zatim se pomerio jace i urliknuo preglasno. El-Evjit se skoro ozbiljno srusio preko nje i nije se cinilo da ima nameru skoro da se pomeri, niti primecuje da je potpuno spljeskao i da je neizdrzivo tezak. ..Sta bi bilo da se potpuno opustim? Tezak sam ti? Pitam se.. hoces da vidimo sta ce se desiti ako legnem preko tebe svom tezinom?.. Odgovorila je telepatski ..Necu moci da udahnem vazduh i sasvim bi me ugnjavio i spljeskao tezinom. Ja ne mogu da trpim trete preko sebe. Ti uzivas da me mucis.. za bas-bas silno uzivas u tome?.. Sapnuo je zadihano "Jako uzivam.. da te ugnjavim potpuno.. da si mi poslusna.. i da mi pripadas. Zelim da me vise volis od svih.. da me obozavas. Da sam ti sve na svetu.. kao sto si ti meni. Obecala si mi vernost.. nemoj to da zaboravis." Razmisljala je sta da radi? Kako da odrzi ne ostvarivo obecanje? Umesto drugova za kojima zudim imam ljubavnike, to je toliko glupavo. Vernost? Jedino da se zatvorim unutar ne salomive barijere, ako tako nesto postoji i ne izlazim do kraja veka vani. Da li bih stvarno mogla da povredim i borim se sa onima koje silno volim? Tesko. Cak i da pokusam, svi su puno jaci od mene. Kako onda da odrzim obecanje? To je ne moguce obecanje. On je u pravu, ja sam najgora na svetu, bedna kukavica.. rekla sam to samo da se spasim bola.. jezivog bola. Ipak, volela bih da je ostvarivo i nekako moguce da imam samo jednog ljubavnika do kraja zivota. Bolje ni jednog.. da nema vecitih musko-zenskih frka.. to bi bilo toliko lepo.. imala bih konacno mir i slobodu. Uzdahnula je glasno, a El-Evjit je prevrnuo sa strane, zatim naspram sebe. "Ti stvarno zelis samo jednog ljubavnika? Zasto ne mene? Meni pripadas, pre nego bilo kome drugom. Ti si deo mene, znaci da si prvenstvano moja, zar ne? Onda sam ja uz Azreu najlogiciji prvi izbor. Vec si mi obecala da ces uvek biti uz mene, sve dok sledim istinu i cinim dobro, a ja te necu izneveriti, jer ne bih podneo da te izgubim. Upravo si mi obecala vernost, istina pod prinudom, ali ipak si obecala. Reci mi.. da zelis samo mene? Da li sam ja to sto zelis?" Gledala je kako mu bolni grc prelece preko lica, zatim strogi, ljutiti pogled, jer je pomislila sto ce ga povrediti. "Ja sam najdalje moguce od onoga sto zelis? To si pomislila, znaci.. sve je uzalud?" Rekla je sasvim nezno "Ja zelim romanticnu ljubav, neznog ljubavnika.. ne volim mucenje i ovako strasno spajanje, bez ljubavi. Ti kazes da me volis, ali to nije ljubav. Mozes da me gledas tako da mi zastane dah, ali neces, zasto? Zasto imas potrebu da me mucis? To nije put do moga srca. Ako hoces da te volim iznad svih promeni se drasticno. Niko ne moze silom da voli i da se preda. Ipak ti zelis silom da me nateras na poslusnost, sto nije ljubav.. sta ustvari zelis? Nekoga ko ce te slepo slusati, kada strogo govoris i ljutito gledas? Ja te necu slusati na taj nacin, nikada.. zar ne razumes to? Slusacu jedino kada mi nezno pricas s'ljubavlju u ocima i ne zahtevas, vec mi dozvoljavas izbor. Tebi ne trebam ja. Treba ti zena koja moze da obozava ljutit glas i pogled i slusa stroge naredbe.. ako to postoji? Ne verujem da postoji. Potrebno je da se izmenis, da pogledas unutar svoga srca i shvatis da zelis isto sto ja zelim.. iskrenu neznu, romanticnu ljubav."
On se nasmejao glasno "Slusaces me ako ti nezno pricam? Zar zaista? Da te ne zgrabim silom, nikada se ne bi spojili, apsolutno nikada! Sta ima Azrea od toga sto je toliko popustljiv i milosrdan, sto te zaklanja i brani od svih, sto ti podilazi? Lud je za tobom, umire od zelje, ali ga ti potpuno ignorises. Dakle sta mu vredi sto je toliko divan? Sta? Ti ga vecito odbijas! Ariel radi to isto, da li mu vredi? Tesko! Ako te silom ne nateram ti neces biti moja! Ja nisam slep, hoces da me pretvoris u jos jednog poslusnog svog roba? Ne moze mila, ja nisam od takve vrste. Ja sam prokleta dusa, samozivi bednik i uzimam sto zelim i sto mi pripada bez pitanja. I uzgred postoje silne zene koje jedva cekaju to sto nudim, medjutim mene zanimas iskljucivo ti. Ja sam puno stariji od tebe, vise nego duplo stariji i imam silnog iskustva, mozda i previse.. hmm.. uzgred, istina imao sam bezbroj ljubavnica, medjutim nisam pronasao sto mi treba, sve dok tebe nisam ugledao i konacno silom zgrabio.. dovraga zar stvarno mislis da cu te pustiti da odes od mene? Meni treba druga zena, poslusna i krotka? Mislis da mi to treba? To sto zelim, sto sanjam je da me volis iznad svih! Da mi pokazes kako sam ti specijalan, da me pozelis bez prinude, jer me volis! Slamas mi srce koje si mi dala! Surovija si od mene, samo to nisu u stanju da vidis, jer ne svesno povredjujes. Obecala si mi vernost, potpisala ugovor da sam ti ucitelj i da cu zauzvrat ja uciti od tebe, ako pomislis da pobegnes i ostavis me, neces moci i tu samo nacinili ugovor, secas se? Pored svega si mi obecala da ces ostati uz mene! U klopci si, ti si moja, samo to jos ne shvatas. Prinudno si moja, bez svoje volje! Zatvorio sam i blokirao sve izlaze, ako ugledas novi i njega cu ukloniti! Sve bih dao da je drugacije, da me iskreno volis vise od svih. Ako se promenim i dam ti sto zelis, sta ce biti? Pogledaj me! Ovakav pogled zelis?" Potpuno crvene oci su je gledale neverovatnom lepotom cistog srca, blistale su nevino i nezno prekrasnom vizijom buducnosti. "Sada.. sada nista ne razumem.. kako mozes po potrebi da prizoves ovakvu lepotu cistog srca.. koja zavodi i prica o bajkovitoj ljubavi.. ali.. ti to ne zelis? Vec da ti budem poslusna i da ti budem u vlasti.. da me silom zatocis i mucis.. zaista ne razumem? Iskrena ljubav je drugacija, kao sto ja tebe volim.. takva, ti si mi specijalan, volim te bez zelje da te mucim, nemocna sam da te povredim, da te zarobim.. ipak namecem ti uslove, sto nije dobro i sto ne zelim.. a opet ti.. ti me sada gledas kao da me istinski volis.. kako? Kako je to moguce?" Zagrlio je i stegnuo prejako "Ponovi mi, rekla si da sam ti specijalan? Reci to opet!" Gala je rekla zacudjeno "Ti.. ti si mi specijalan? Zelis to da kazem ponovo? Ja te istinski silno volim i zaista si mi specijalan." Cinilo se da je presretan, bez obzira sto nije mogla da mu vidi lice, jer je drzao u zagrljaju, osecala je da se iz njega sire koncentricni krugovi radosti i snazne ljubavi. Sledeceg trena nasla se u vazduhu unutar spiralne svete vatre koja se izlivala iz oboje i stvarala neverovatno snazni energetski potencijal svuda oko njih, dok su njih dvoje bili epicentar ovog silovitog uragana svetog trojstva ljubavi. Ekstaza je dostigla sireci se razmere njihovog istinskog postojanja, sto je bilo ocaravajuce lepo. "Potpuno smo se spojili duhom u jedno. Da li sada konacno razumes? Ti si deo koji mi nedostaje da postanem celovit, moja si.. meni pripadas oduvek i zauvek. To je cinjenica koju niko ne moze da ospori. Nase spajanje proizvodi ovakav uragan ekstaze koji darujemo potojanju.. kao zivotnu spupstancu.. vibracije-svetla. Dok smo u ovome modu rane nestaju, telo se regenerise cak i oziljci nestaju u trenu, dok sve oko nas buja i postaje radosno. Jedna jedina tvoja rec je dovoljna da unutar mene proizvede ovakav ucinak. Ne trazim zakletve, samo tvoje priznanje.. reci, da li konacno shvatas da si moja? Da li razumes da meni pripadas pre svih i svega? Ti si moj dragoceni neotudjivi deo!" Gala je blistala snazno i gledala ga cistim srcem. "Razumem. Znam da sam deo tebe i da si ti neotudjivi deo moje sustine. Znam da ti pripadam oduvek i zauvek. Ja to ne mogu da osporim, znam da sam tvoja, kao sto si ti moj." Gledala je kako njegova materijalna forma pocinje da isijava belim svetlom, zatim se odvojio na dva dela. Pored njega je stajao Rooa u svom duhovnom obliku, slican kao kada se ispolji unutar njega. Izmenjenim glasom koji tutnji i odzvanja odjekujuci prostorijom je rekao "Ja sam Vihjast-Eloh od Raidia, do mene je moj zastitnik Rooa od Raidia ugovorom vezan za moju inkarnaciju, u kojoj se zovem El-Evjit-Lihjon od Raidia, da li me prepoznajes kao deo sebe? Adijala Raidia Galijena od Gerhida, da li konacno razumes da si moja?" Rekla je "Razumem. Znam da sam tvoja. Jedino sto ne znam da li ce mi Izvor Zivota dozvoliti da budem samo tvoja?" Bela svetlost je nacinila sferu oko vrtloga svete vatre u cijem sredistu su se nalazili, a pored njih se pojavio Ariel, blistav i predivan, nestvarno lep. Rekao je odzvanjajucim prodornim glasom "Istina je da ti ona prvenstveno pripada, kao sto je istina da svo troje, uz Roou pripadate meni! Pokazacu vam zasto je neophodno da bude tako." Bela energetska Sfera je svuda u krug pruzala krake i uzimala male kugle trobojne svetlosti, zatim se obmotavala oko njih i krenula da izlazi kroz zidove prostorije u svim pravcima. Ariel je rekao "Moja volja salje na potrebna odredista sveti plamen! Bez nardbe volje sveta vatra je izvan kontrole i ne produktivna. Vas uragan ekstaze koji moze da doprinese stvaranju se rasipa bezpotrebno! Davno, na pocetku stvaranja izabrali ste da se svojevoljno vezete za mene. Sada smo udruzeni i uz svoj Etrel sluzimo volji Stvaraoca, koja se prenosi kroz Izvor Zivota, zatim glasicima u obliku Arhandjela, Andjela i sveto-duhovnih bica. Nas Etrel kada je celovit jeste sam Izvor Zivota, a vi ste srce naseg Etrela i delate u skladu sa mojom voljom!" Dok je govorio bela energija sfere je sve vreme prenosila svetu vatru do zeljenih tacaka odredista. Gala je uzivala da posmatra i oseca sve sto se desava. Videla je unutar viseslojne vizije gde svaka pojedina energetska kugla putuje, kao i celu sliku svega cemu je namenjena. "Ovo bi trebali puno cesce da radimo, svakodnevno ako je moguce. Jer vidim viseslojnim opazanjem koliko dobra upravo cinimo svemu sto dotaknemo. To mi stvara osecaj ispunjene svrhe, koji struji ovom predivnom ekstazom primarnog postojanja. Hajde da se ovako igramo stalno?" Obojica su istovremeno krenuli da je zagrle, zatim istovremeno zastali. Rooa se spojio sa El-Evjitom, dok ja Gala osecala da ce svakog trena razbiti vrtlog svete vatre, jer mu krecu negativne misli. Povukla ga je za ruke i zagrlila snazno. "Misli samo pozitivno? Posto smo spojeni kroz mene proticu sve tvoje misli. Ostani u nultoj praznini, hajde da radimo svoj istinski posao? Makar samo na kratko zelim da iscelimo i usrecimo sve sto mozemo. Hoces? Ja te silno volim i znam da ti pripadam. Pokusaj da osetis moju ljubav?" Osmehnuo se zadovoljno. "Mene si povukla u zagrljaj. Da li to znaci da me volis vise od svih? Vise cak i od Ariela? Konacno si svesna cinjenice da si samo moja?" Srela je Arielov pogled pun razumevanja. Klimnuo joj je glavom, medjutim ona nije bila u stanju da slaze, ali je mogla pazljivo da izabere raci i izbegne katastrofu. Znala je da joj je izriciti i trenutno primarni zadatak isceljenje El-Evjita. "Jako te volim i svesna sam da ti pripadam potpuno. Znam da sam prvenstveno tvoja. Ali.. ali jedino ne znam da li sam u stanju da volim vise, ili manje, jer ja sve volim maksimalnom snagom, cak i najgore ljude, zlice.. sve volim svom snagom. Medjutim bitno je jedino kome cu odluciti da dam svoju paznju, a ti si ono cemu sam usmerena. Tebi cu se posvetiti. To je istina. Molim te nemoj da se ljutis sto je tako.. neces?"
On je blistao belim svetom i gledao je pogledom cistog srca, smeseci se "Meni ces se posvetiti? Boze, koliko si samo slatka. Ne brini moje milo dete, necu se naljutiti, volim i uzivam sto si meni posvaecena. Ja sam takodje potpuno, opsesivno i fanaticno posvecen tebi. Sve sam napustio zbog tebe, posao, sve svoje organizacije, celu ogromnu imperiju koja pravi pare na nacin ljudi, prepustio sam razno-raznim pohlepnim, ambicioznim ulizickim zlotvorima zeljnim moci novca. Od prokletog demona sam postao ponovo Vihjast-Eloh od Raidia. Bilo je sramno da nosim majcino prezime i ime svog istinskog postojanja dok sam bio bez srca i duse, odeljen od svoje sustine. Do sada sam varirao na granici izmedju dobra i zla. Trebala mi je potvrda tvoje ljubavi, koju nisam mogao da dobijem, niti vidim. Zeleo sam da shvatis da si moja, da mi pripadas, medjutim ti to nisi htela. Zato sam te na silu primoravao.. sto mi nije donosilo mir duse. Vecito sam bio na granici da prevagnem i ponovo postanem cisto zlo. Moja inkarnacija je jako teska. Cak i sada se cudim se da je bilo potrebe za dve generacije toliko bolnih inkarnacija. Moja sirota majka je prezivela svoj teski, strahovito bolni zivot, a ja licni slicno uzasan pakao. Vaspitan sam da budem bezdusni zlotvor. Da nosim hladne maske dobro vaspitanog dzentlmena, dok sa druge strane radim najprljavije poslove. Sistematski mi je unistino sve milosrdno i dobro. Posle zavrsenih fakulteta, kao genijalni mladi covek, proveo sam vise godina medju vilovnjacima segrtujuci za carobnjaka i stekao najvisi rang. Medjutim nista me nije ispunilo, niti zadovoljilo. Puki sex je jedino u cemu sam uzivao, kao i strast prema muckanju napitaka. Do sada sam krio od tebe svoje prave godine, ali evo.. ovoga Decembra cu napuniti ne 37, vec 47 godina. Ti si 12-12, Azrea 10-12, a ja 14-12, svo troje cemo zajedno slaviti rodjendan, osim sto sam ja zaista puno stariji od vas, narocito od tebe moja princezice. Zao mi je sto sam te slagao, ali sam verovao da bi se uplasila da shvatis moje prave godine, jer izmedju 17 i 37 godina je vec prevelika razlika. Tacno 20 godina sam stariji od Azree, dok sam od tebe stariji ravno 29 godina. Na meni se to ne vidi srecom, jer sam osim majcinog lika nasledio i dugovecnost, bas kao i Azrea. Predugo sam te cekao moja Raidia.. suvise dugo sam cinio zlo. Kada sam te ugledao na balu povodom tvog sedamnaestog rodjendana unutar mene je eksplodirala zudnja da budes moja. Postao sam opsednut tobom. Lud od zelje i ucinio sam silna zlodela pokusavajuci silom da te otmem. Osim nasilnog odsecanja od svega sto volis, nisam shvatao kako da te zgrabim za sebe, niti sam bio u stanju da zamislim drugi nacin da doprem do tebe. Cak i sada, posto sam upoznao i posto sam prihvacen od prekrasnih ljudi naseg Etrela.. jos uvek me silno boli pomisao da imas druge ljubavnike, da volis strastvenom ljubavlju bilo koga osim mene. Zamisli sebe u mojoj situaciji, da li bi to podnela?" Gala je iskreno odgovorila. "Ne bih. Ne bih mogla zamisliti da delim sa drugim zenama onog koga iskreno volim. Ja bih te istog trena bacila od sebe, nikada ti ne bih prisla da imas druge prekrasne ljubavnice. Da je obrnuta situacija, ti i ja nikada, ali bas nikada ne bi bili zajedno. Bezala bih od tebe kao djavo do krsta, sve i da te obozavam i da sam smrtno zaljubljena.. pa cak i da dobijem upute.. mozda i tada. Meni je jako tesko sto imam toliko puno ljubanika, to me kida iznutra.. izlomilo me je i jos uvek me pece jako.. i boli.. previse boli. Da sam musko nikada ne bih prisla zeni koja vec ima ljubavika. Ovako.. ja nisam u stanju da se odbranim, cak ni da se borim na smrt, ne bih mogla da pobedim i opet bi me zgrabili.. bas kao ti malopre. Dok.. dok zaista ni ne mogu da povredim ljude svoga Etrela, osim da ih izbrisem potpuno ako ucine meni zlo, ili sto smatram zlim.. mozda je to.." El-Evjit je naglo privukao i poljubio strastveno. Podigao je u narucje i rekao nezno "Vise ne moras da brines o tome. Samo si moja, meni pripadas, a ja necu dozvoliti da ti bilo ko pridje. Moja je obaveza da te zastitim. Budi u miru, sada kada znam da zelis samo mene i da si pristala da budes samo moja, sve cu uciniti da te zastitim. Da li sam ti dovoljan? Da li ti treba drugi ljubavnik? Da li zelis jos nekoga pored mene?" Strastveno je rekla "Ne! Ne treba mi niko! Necu nikoga! Ti si suvise.. bas suvise.. gori od svih mojih ljubavnika zajedno. Ali.. znas.. to ne moze tako.. ja nisam u stanju to da podnesem. Ako me.." On je poljubio nezno i polako, bliastao je od srece. "Samo to hocu da znam. Ariel, prati nas.. ili se uhvati za moju ruku?" Ariel se nasao naspram njih, zgrabio je El-Evjita za vrat i poljubio ga toliko uzbudjujuce, da je Gali zastao dah, a srce ubrzalo i strast se rasirila snazno. Obojica su se okrenula prema njoj i gledali je najlepsim pogledom cistog srca, smeseci se. "Mala tebe ovo toliko jako uzbudjuje?" Ariel je rekao zlocesto "Zar on jos uvek ne zna koliko te silno uzbudjuju gej varijante? Moja vatrica se izgubi od silnog uzbudjenja dok posmatra dva muskrca na delu, zar ne? Hajde, reci mu istinu!" Bila je u neprilici i potpuno crvena u licu. "Ja.. ja.. pa.. da.. to me ponese.. i uzbudjuje.. ne mogu.. da.. da zaustavim.. strast.. koja.. koja.. se rasiri.. ja.. se izgubim sasvim.. i.. i.. i.. molim vas.. nemojte.. to da me pitate. Necu vise da gledam. Ako bilo sta radite drzacu zatvorene oci sve vreme. Zato.." El-Evjit je rekao zlocesto "Znaci to si krila od mene? Sada ces uzivati u predstavici koju cemo ti prirediti! Upravo sam promenio planove i vraticemo se u krevet. Ariel, ti se slazes sa mojom odlukom?" On se nasmejao glasno i rekao "Odvedi nas u plakar, kako si i hteo prvobitno, ja imam jos bolju zamisao. Veruj mi, uzivaces u onome sto planiram." Gala je drhtala u sebi od muke. Nasli su se u plakaru, a El-Evjit je spustio na prekrasnu klupicu ispred najlepseg moguceg ogledala za sminkanje i otisao par koraka dalje sa Arielom, dosaptavajuci se i raspravljajuci o verovatno najgorem scenariju koji postoji po nju. Razmisljala je kako pored njih dvojice nema sansi za beg, ne bi stigla do prvih vrata, a glupava zlatna zica oko ruke joj nije dozvoljavala da se teleportuje. Mucila se da je skine bezuspesno. El-Evjit je gledao strogo, dok se Ariel smejao glasno. "Tebi djavo ne da mira? Jos uvek mislis da mi bezis? Hteli smo da te odvedemo da pleses celu noc, medjutim sada se predomisljam. Zar mi tako docekujes i zahvaljujes?" Gala se osetila kriva. Skocila je i zagrlila ga snazno. "Zao mi je.. necu vse smisljati da bezim. Jako.. najjace jako zelim da izadjemo veceras i plesemo celu noc. Molim te.. vodi me da igram? Bicu jako dobra, obecavam.. necu vise pomisliti da bezim i.. i evo.. sve cu te slusati. Dobro?" El-Evjit se osmehnuo i rekao nezno "Vodicu te gde god pozelis. Kada si ovako dobra nista ne mogu da ti odreknem. Sve zelje cu ti ispuniti, sve zahteve ako mi budes poslusna." Stisnuo je prejako i poljubio strastveno, dok mu je uzbudjenje raslo i pretilo da eksplodira silnom strascu. Jedva je pustio iz zagrljaja i jos teze se smiro. Povukao je za ruku i pokazao deo plakara u kom su bile najlepse moguce haljinice i ispod njih odgovarajuce cipelice. "Pregledaj i izaberi sta ti se dopada, zatim cu ja odbriti, ili osporiti tvoj izbor. Idem da nam sipam po casu svog omiljenog napitka. Pitala se kada je dobila ogrtac i papucice? Pogledala je u njih dvojicu i oni su takodje nosili ogrtace. Srela je Arielov pogled, zbog cega je smesta krenuo ka njoj. "Reci vatrice? Zvala si me?" Ona je brzo rekla "Ne.. nisam. Zaista nisam. Ali kada si vec tu, pogledaj zajedno samnom haljinice.. ali zelis?" On je letimicno pogledao i rekao "Da, to je sve divno, medjutim spremanje oduzima puno vremena. Zasto ne ovako?" Pucnuo je teatralno prstima, a Gala je bila potpuno odevena i spremna za izlazak. "Evo.. ja bih mogao da izgledam.. recimo ovako? Dopada ti se kako izgledam." Odusevljenje na njenom licu i ocima mu je govorilo da je namestio pravi izbor, po njenom ukusu. "Dodji da te pokazemo nasem ekstremnom i preterano frkovitom carobnjaku." El-Evjit se smejao glasno sa casom i zapaljenom cigaretom u ruci. "Opasno izgledas mala! Crna cipka i vamp sminka uz ovu dugu, trobojnu svetlu kosu.. dovraga, opet cemo imati problema u diskoteci i tuci se sa raznim mangupima zbog tebe? To je izgleda ne zaobilazn program izlaska sa tobom, zar ne? Medjutim, meni se to dopada, tako i treba da bude. Svi zude za unikatnim draguljima neprevazidjene leote, a ti si jedan od njih mila.. najlepsi i najredji od svih." Drzao je u ruci kucnu spravicu, koja je vibrirala neprekidno dok je pricao. Pogledao je i rekao "Kola ce biti ispred ulaza za pet minuta. Ariel, prepustam ti da i mene obuces i spremis po svome nahodjenju, tako da krenemo odmah." Pogledao je Galu i pitao "Da li ti se dopadam? Hoces nesto da izmenim?" Odmahnula je glavom. "Savrseno izgledas. Cak ti je stavio jos lepsu vilovnjacku mindjusicu oko celoga uha.. nego ti si jos uvek trobojna Raidia, sa potpuno crvenim ocima. Moras da.." Nije zavrsila recenicu, on je vec imao tamnu kosu i oci, uz normalne ljudske usi. "Dakle, krecemo u ludi nocni provod? Hmm.. sacekajte me tren, stizem odmah!" Nestao je i pojavio se za manje od minuta.
Na ualzu ih je sacekala posluga uz preterana klanjanja. Saslusali su El-Evjitove silne naredbe, koje je brzo i strogo delio levo i desno, dok je Gala mislila u sebi kako je on jako zahtevni poslodavac, zatim usli u ogromnu crnu limnuzinu. Ariel je sedeo daleko od njih, cak na drugom kraju prostranih kola sa velikim ugradjenim ekranima, friziderom i mini barom, tako da se limuzina cinila veca nego sto je obicno pravilo, jer su sedista bila postavljena u polukrug, slicno kockastom separeu. El-Evjit je izvadio case i pitao "Sampanjac, Martini, ili moj omiljeni napitak?" Gala je izabrala njegov napitak, dok su njih dvojica popili Martini. Ariel se smejao "Ti lose utices na mene, jer mi je alkohol frkovit i nekako odbija da se slozi samnom.. na njemu znam da poludim opasno i ucinim ne predvidjene gluposti. Zato ga jako retko doticem, dok je za vatricu bas poguban, ali na drugaciji nacin, verujem da je alergicna na njega. Pitam se kakav si ti kada popijes vise?" El-Evjit je zapalio cigaretu i rekao "Ne zelis da znas, jos manje da me vidis takvog. Moguce da bi sada bio nesto drugaciji, jer sam se drasticno izmenio, medjutim ranije sam bio gori od najgoreg zlotvora.. ne volim da se secam toga. Izaberi neku drugu temu, ova je daleko od prijatnog. Odvescu vas do mog hotela i diskoteke. Ako vam ne bude po volji krenucemo dalje. Ukoliko zelite mozemo i u drugi grad mojim avionom? U drugu drzavu, ili kontinent?" Ariel se smejao glasno "Carobnjace, mozmo odmh i do druge dimenzije ako zelis i to bez aviona, helihoptera i bez pasosa, puno brze i jednostavnije teleportovanjem. Ti si izgleda jos uvek previse naviknut na ovozemaljska kovencionalana sredstva transporta?" On se osmehnuo "Ne, nego sam mislio da bi vam takvo putovanje bilo zabavnije? Verujem da jako dugo niste putavali drugacije osim teleportovanjem?" Ariel je rekao zamisljeno "Ja sam skoro izludeo vecito sedeci po avionima, helikopterima na raznim zadatcima proteklih sedam godina. Vecito smo bili u putu i slavili bi kada bi se negde zadrzali duze od dve nedelje. Obisli smo planetu uzduz i popreko, jurcajuci gde je neophodno, ponekad na dva silno udaljena mesta za noc. Veruj mi, teleportovanje mi je naglo usrecilo zivot. Meni su preterano dosadna sedenja od po deset sati u avionu, jer jako malo spavam.. meditacija me je spasavala, ma da bih umesto toga radije jurcao i radio vratolomije. Kazdir me je uvek izvlacio.. dugi razgovori sa njim su mi bili spas." Pogledao je oboje prodorno "Ja silno volim svoju bracu, Kazdira narocito." Gala je spustila oci dole, a bolna zaoka se sirila i punila joj oci suzama. Rekla je tiho, trudeci se da joj glas zvuci sretno "Ja ga takodje silno volim. On je najkreativniji i izuzetan u svemu. Nedostaje mi.. jako mi nedostaje." El-Evjit je ustao i sipao sebi i Arielu po jos jedan Martini. "Ne valja da puno pijete.. zar niste malo pre rekli da ste losi kada popijete vise alkohola? Carobnjace pite tvoj divni napitak?" Uzeo joj je casu iz ruke i ostavio uz svoju na stocic pored, zatim je podigao u svoje krilo. "Da vidimo koliko si mi posluna? Otvori usta i sacekaj moj poljubac?" Gala je prekrila rukom oci i otvorila usta, bez pogovora i kmecanja, sto je bilo iznenadjujuce. El-Evjit se nasmesio i poljubio je predivno, sasvim nezno i zaneseno. "Da mi nisi bila poslusna uradio bih sve sto ne volis, ovako cu ti ostariti zelje, bice sve kako trazis, sve dok mi se ne suprodstavis. Razumes? I evo stigli smo.. hmm dosta brzo, jer je ovaj hotel u centru grada, dok je manji i meni drazi sasvim blizu moje vile. Bas me zanima kako ce vam se dopasti? Misljenje drugih mi je uvek bilo trivijalno i sasvim ne vazno.. ali sada mi je silno stalo do vaseg suda.. pitam se da li ce vam biti po ukusu? Ariel, ti me neces uctivo stedeti? Iskreno mi reci sta mislis, dobro?" Stigli su ispred ogromnog hotela u centru prilicno velikog, zivog i bucnog grada. Sofer im je otvorio vrata, a ispred poprilicne guzve na prilazu hotela ih je docekao uniformisani portir, debeljuskati mendzer, sav zadihan i sa maramicom na celu i crvenokosa, preterano nasminkana lepuskasta i jako zgodna devojka, pozamasnih oblina, obucena u strogu hotelsku uniformu, sa velikim zapisnikom i hemijskom u rukama. Posle silnih komplimenata upucenih El-Evjitu, crvenokosa devojka ga je zgrabila ispod ruke i povukla da krenu, cvrkucuci umilnim glasicem, pricala je neprekidno o ljudima koje Ariel i Gala nisu poznavali. Ariel se nasmejao glasno i uhvatio Galu za ruku, zatim krenuo za El-Evjitom, kome su pritrcale jos tri devojke vristeci glasno, poljubile su ga u obraz i pocele da pricaju u glas, zaustavljajuci ih na stepenistu skoro ispred samih vrata hotela. Ariel mu je rekao telepatski. ..Povescu vatricu do diskoteke, ne brini snacicu se. Kada zavrsis razgovore o starim, dobrim vremenima, javi mi se da ti pokazem gde smo. El-Evjit je lovio Galin pogled i posmatrao joj misli, medjutim ona nije mislila o njemu, niti je bila ljubomorna kako je ocekivao, sto ga je jako zabolelo. Gledala je okolo zainteresovano i smesila se. Divila se arhitekturi centra, okrenuta unazad. Konacno kada se okrenula i pogledala ga na tren, Ariel je povukao za ruku da krenu. El-Evjit je vrio od besa. Zgrabio je Galinu ruku dok su se provlacili pored njih, tako da se nasla razapeta izmedju Ariela i njega, skoro placuci od iznenadnog bola. Milila je da ce joj istrgnuti obe ruke u ramenima. Konacno Ariel je shvatio sta se desava i vratio se nazad. "Da li si poludeo? Mogao si da je ozbiljno povredis. Zasto mene nisi pozvao? Dovraga i dovraga! El-Evjit moj ludi brate, tvoji postupci su ne retko van pameti!" Devojke su odmeravale Ariela i gledale ga sa ne skrivenim divljenjem i zanimanjem, dok je on pregledao pipkajuci i skenirajuci Galina ramena namrsteno. El-Evjit je predstavio Galu kao svoju verenicu, a Ariela kao svoga rodjaka, sto je uticalo na njih kao znak da je otvorena sezona lova na retko privlacnog, ultra zgodnog, prelepog i zanimljivog, sigurno takodje vrlo bogatog El-Evjitovog rodjaka. Ariel je odahnuo jer je Gala ostala bez povreda, zatim namrgodjeno pogledao El-Evjita, kome se naglo popravilo raspolozenje. Rekao je zlobno "Ariel je devojke ekstra-ulov veka! Verujem da mu je racun u banci moguce cak veci od moga.. a to znaci pored savrsenog izgleda.." Nije dovrsio recenicu jer ga je prekinula odusevljena vriska i prilazak jos dve nove njihove prijateljice, koje El-Evjit nije licno poznavao, a koje su slucajno cule njegovu zajedljivu opasku. Ariel je sada vrio unutar sebe i streljao ocima carobnjaka. ..Tesko tebi! Vraticu ti ovu milost prvom prilikom! Dovraga, sta ti bi da me ovako stavis pod reflektore? Namerno im bacas kosku, da bi spasao svoju kozu? Podlo, vise nego podlo! I sta sada? Da ih nokautiram redom? Moracu da se teleportujem iz toaleta! Prokletstvo i svi uzasi ljudske gluposti! Nadao sam se sto mirnijem izlasku.. ali ti si ovde ocigledno preterano ludovao i previse se zblizio sa doticnim dezurnim gradskim smizlama?.. El-Evjit se nasmejao glasno, stiskajuci Galu uz sebe. ..Ako je dvodnevna zabava preterano zblizavanje, onda eto jesam. Ja ih se ni ne secam jasno, osim crvenokose vestice, koja je zaposlena nazalost kod mene. Hteo sam da je otpustim zbog jedne vrlo nezgodne frke koju mi je zlobno orgnizovala i namestila mi prilacan lom, medjutim otputvao sam iznenada, a moj debeli menadzer hotela joj ocigledno nije dorastao, obrlatila ga je i pojela za dorucak. Siguran sam da me krade sto je moguce vise, vodeci dvostruke knjige. To je opasna sorta, koju je potrebno iskoreniti sto pre. Vestica sumnja da sam je provalio, zato je toliko izvestaceno slatka. Nju takodje ne poznajem dugo, vidjali smo se par nedelja svakodnevno strogo zbog posla.. hmm.. to cu urediti sto pre. Hajde Ariel, da te vidim kako ces se izvaditi iz ove situacije?" Ariel se uctivo naklonio devojkama koje su ga okruzile i rekao "Zao mi je, ali mene ne zanimaju zene. Ja sam drugacijeg sexualnog opredeljenja. Smrtno sam zaljubljen u svoga rodjaka, koji me najcesce odbija. Ipak iskustva sa njim su mi u najdrazoj uspomeni" Prisao je El-Evjitu i zgrabio ga u zagrljaj snazno, zatim ga poljubio tako da su krenuli zmarci svima okolo ukljucujuci i Galu, a menadzeru, portirima i starijim gostima je vidno pozlio, ili su ostali otvorenih usta od soka. El-Evjit je vristao od smeha kada ga je konacno pustio iz zagrljaja. Povukao ih je da krenu, vukuci oboje za ruke. "Moj opasni brate, izvesces me na jos gori glas.. i onako mi malo fali da me spale na lomaci u ovome gradu, jer sam se preterano zabavljao pri gradnji vile. Sada cemo morati da bezimo pred pravednim gnevom Bogobojazljivih starosedeoca. Ovo nije metropola, vec osrednje velik gradic po svedskim standardima, bez obzira sto ima titulu glavnog grada, tek je selendra. Namestio si mi upravo opaku frku, mozda cu morati da prodajem nekretnine, a Sweet Angels Shall mi je zaista draga vila, koju sam sagradio misleci na moje voljeno dete. Sada sta je tu je! Hajde, svakako cemo na ples, ne bih da menjam planove jer nas cudno gledaju i beze od nas kao od kuge! Mozda je tako i bolje." Ariel ga je zviznuo po ledjima snazno, da je poleteo i povukao ga nazad, jer se i Gala zanela zajedno sa njim. "Ovo sam ti vratio milost i veruj mi prosao si jako jeftino! Mislio sam da ti organizujem takvu strasnu frku i lom da se ne bi pokupio.. medjutim eto, ovo je dokaz koliko si mi drag, Bog sam zna zasto, s'obzirom da si ne prevazidjeni zlotvor." El-Evjit je umirao od smeha, zatim se naglo zaustavio, gurnuo grubo Ariela uz strub na ulasku u diskoteku, dok je strogo gledao u Galu "Mala, ne mrdaj odavde! Jasno?"
Okrenuo se Arielu i sa strastvenim ludilom u ocima mu se priblizio drzeci ga za kukove, odigao mu je malo maicu i na kratko prevukao rukama preko stomaka, zatim stavio ruku na mesto spajalice preko pantalona, dok je prilazio vratu, zagrizao ga i poljubio, tako da mu namesti vidnu frku. Gali je srce ubrzalo u trenu, a strast se rasirila naglo uz klecanje kolena, sto nije valjalo, jer je mogla da se srusi dole svakog casa. Veca grupa ljudi se pojavila na ulazu u diskoteku, prolazili su iza njenih ledja, skoro sasvim uz nju, a ona se molila u sebi da je neko od njih ne dotakne ili jos gore gurne samo malo jer bi se istog trena srusila. Ariel je refleksno krenuo da joj pomogne, ali ga je El-Evjit gurnuo nazad zlobno, gledajuci u Galino namrsteno lice, sa zatvorenim ocima i kolenima koja klecaju, uzivao je da slusa njenu molitvu i posmatra kako ce se snaci u frci? Najvise od svega ga je zanimalo da li ce ga pozvati, ili se radije obratiti Arielu za pomoc? ..Ludi carobnjace, ti jos nista ne shvatas u vezi nje? Nikada te nece pozvati, cak ni pod pretnjom smrcu. Nece se setiti. Ona misli da sve moze i treba sama, najdalje je moguce od timskog igraca, ali ce isto tako rado pomoci kada se to od nje trazi. Pre ce tresnuti na korak do nas dvojice, ili izvesti neki ne shvatljiv podvig, koji ne retko podbaci. Dovraga, tek sto ne tresne na kolena, povetarac ce je srusiti. Moram da joj pomognem!.. El-Evjit ga je zaustavio "Ja cu!" Zgrabio je u narucje, posmatrajuci sa osmehom promenu na njenom licu, od namrstenog i u frci, do olaksanja. Osecao je koliko jako je uzbudjena. "Mala, tebe je ovo istinski oborilo s'nogu? Trebala si ranije da mi pokazes i nagovestis da te silno uzbudjuju gej varijante." Opipao je pulsnu tacku i nasmejao se glasno, zatim joj poljubio to mesto, sto joj je izazvalo nov talas uzbudjenja. "Mozes li da stojis sama bez moje pomoci? Ne? Dakle potrebno je da se negde sklonimo na kratko dok ne prodje frka? Znam tacno i gde. Dopasece ti se moje specijalno, tajno, skrovito mesto, sa prekrasnim pogledom, na koje sam planirao da odemo kasnije.. medjutim mozda je i bolje da ti ga odmah pokazem?" Gala je rekla odusevljeno "Da! Pokazi mi odmah, ja volim tajna i skrovita mesta, narocito ako su visoko i treba ih istraziti, jos se i verati do njih! Brzo ce me proci ovo, kanalisacu strast.. samo mi treba par trenutaka na miru i.." Dosili su do lifta, usli unutra i krenuli na poslednji peti sprat hotela. Ariel je naglo zgrabio Galu iz El-Evjitovog narucja. Gledao je silnom miloscu, dok je stiskao uz sebe. "Moje naivno jagnje. Voleo bih da te zakonim od svega loseg, cak i od sebe.. tako da se bezbrizno igras, ne opterecena i slobodna." Stigli su i izasli za El-Evjitom u siroki hodnik, koji je vodio do dvoje vrata na suprotnim stranama. "Ovo je moj sprat, na kome se nalaze svega dva stana, ovaj gde vas vodim je puno lepsi i specijalno uredjen. Prvi put cu krociti ovde od renoviranja, ni sam ne znam sta cu tacno zateci. Znam sta sam planirao da se uradi i sada cemo zajedno konstatovati da li je dobro odradjen posao?" Gala je veselo rekla "To je jako zabavno. Onda to moze biti igrica? Ja cu biti zahtevni kriticar, dok ces ti Ariel biti preduzimac, a ti carobnjace.. budi recimo dizajner enterijera? Moze?" Ariel je rekao zlocesto "Ne moze! Necu da budem preduzimac! Ne dopada mi se uloga, smisli nesto zabavnije?" Gala je razmiljala "Arhitekta? Mozda trgovac nekretninama? Ili mozes biti recimo.." El-Evjit je prekinuo dok je palio silna blistava svetla u neverovatno divno uredjenom prostoru, ogromne dnevne sobe u vise nivoa, uz dobro osmisljene pregradne zidove tako da igleda puno zabavnije. Tematika je bila metal, staklo, uz kristal gde god se moglo i stroge, futuristicke garniture od crne koze. El-Evjit ih je odmah izveo na terasu, direkno iznad dela diskoteke u dvorisnom prostoru, iz koje su upravo stigli. Gala je htela da iskoci iz Arielovog narucja kada je ugledala bazen sa toboganom na visljoj terasi, koji se spustao skoro spiralno krivudajuci sve do sredine bazena. Ogromna terasa imala je stolove uz bar i prosto pozivala da se na njoj namesti vrhunski zur. "Ovo je terasa za najludji zur, koji pravi nas Etrel i gde Azrea pusta najbolju muziku! Volela bih.." Gala je naglo zacutala, zatim rekla "Mi sada isto imamo muziku i mogli bi igrati samo nas troje?" El-Evjit je rekao odlucno "Ne! Ocigledno sam pozurio, nije vreme da budemo ovde. Vraticemo se dole. Da li ti se dopada muzika? Ako zelis izmene.." Gala je vrtela glavom "Ne, ne zelim, sasvim je u redu. Dopada mi se i volela bih da plesemo?" Sisli su dole, a El-Evjit ih je odvukao cak skoro do samog dj pulta u dnu dvorista, ispod lepezaste, srebrne nadstresnice, koja je zaklanjala i veci deo podijuma, gde je bila najveca guzva. Gala se nije bunila, vec je automatski krenula zaneseno da igra zatvorenih ociju, kao i obicno. Proslo je dosta vremena, El-Evjit je narucio pice i posmatrao Galin neverovatno zavodljiv, toliko uzviseno divan ples. Cinilo se da je unutar duboke meditacije, stopljena sa zvukom, da potpuno uziva i da sve oko nje uziva dok je posmatra. Oko njih se ponovo namestila guzva, dok su ostali delovi diskoteke bili poluprazni, cak je i suprotni deo podijuma imao puno manje ljudi, koji su bili okrenuti prema njima. "Ariel, da li da predjemo na drugo mesto? Ja vise ne mogu da zaustavim gomilu, nerviram se sto me svaki cas neko gura. Ti i ja nismo dovoljni da im zaprecimo prolaz do nje, sreca sto igra pored zida. Dakle?" Ariel je uzimao svoje pice sa tacne. Ispio je naiskap i vratio casu na tacnu, a El-Evjit je sledio njegov primer. Posto je i Gala popila par gutljaja soka, rekao je "Prokrcicu vam put, uhvati je za ruku i kreni zamnom. Posto su se premestili skoro pored sammog ulaza, gde je bilo najmanje guzve, Gala je pocela odmah da igra, dok su njih dvojica pricali telepatski, raspravljajuci kada da krenu i gde? "Da li je dovoljno da plese jos pola sata, zatim da odemo gore? Mogli bi na nocno kupanje? Svideo joj se tobogan. Nije bas topla noc, zato se predomisljam? Ili bi radije da se vratimo u Sweet Angels Shall?" Ariel se smesio odgovarajuci telepatski "Znam tacno sta planiras i nije da mi se ne dopada, ali racunaj da ces ponovo izazvati njene strahove na dvoboj, a ona ce biti na njihovoj strani! Osim toga ti si joj najlosiji moguc ucitelj, povodis se i povrediv si, znam da ce te unistiti odbijanjem. Potrebno je detaljno joj objasniti sta radimo i zbog cega to radimo, inace ce ponovo biti drame, silne drame!" Ariel ga je zgrabio za ramena i okranuo prema sebi. "Ludi carobnjace, toliko su ti perverzne misli, da cak i mene prolaze zmarci! Sa njom to neces moci da izvedes, zato nemoj ni da planiras, jos manje pokusas! Dosta je bilo brisanja secanja, posle najstrasnijih emotivnih krahova. Treba joj predah! Hocu da svedem stetu na minimum! Razumes?" El-Evjit se naglo ukocio, a oci su mu postale jezive, ostre kao zilet i ni malo slatke za gledati. "Ariel, imacemo opasnu frku! U susret nam ide moj zakleti neprijatelj i suparnik, sa svojom bagrom.. ima ih petnaestak, ili cak vise. Niska, prokleta dusa, koja se bavi kriminalom i najprljavijim poslovima. Dovraga, crvenokosa vestica ga vodi ka nama, ocigledno je uredila ovaj nemili susret. Uhvati Galijenu i nestani odavde! Cujes?" Ariel se okrenuo prema Gali, iza koje su vec stajala trojica jezivih likova u odelima, zato je odgovorio telepatski. "Zakasnili smo i nema povlacenja. Skini joj zlatnu zicu sa ruke, mozda mi zatreba njena saradnja! Ja cu ih lako srediti, medjutim na javnom smo mestu.. ipak ako budem morao priredicu im nezaboravan sou! Videcemo prvo sta tvoj cenjeni neprijatelj zeli od nas, pa cu odrediti smer akcije. Nista ne brini carobnjace, oni nam nisu dorasli, jedino bih voleo da vatrica nije ovde, ali sada sta je tu je! Vazno je da sledis moje upute bez razmisljanja, ako bude potrebno." Ariel se obratio Gali i objasnio joj sta se desava. Nasmejao se glasno kada mu je odgovorila telepatski. "Koga se ticu glupavi ljudi. Vas dvojica to sredite, ja cu da igram, to me ne zanima. Ako moram recices mi sta da radim i uradicu. Dobro? Vecito nam nesto kvari izlazak. Zato me niko nece spreciti da igram i tacka." El-Evjit je takodje morao kratko da se nasmeje, dok mu je niski, mrsavi, tamnoputi covek srednjih godina sa bradicom i prosedom kosom prilazio, okruzen visokim nabildovanim placenicima u identicnim, tamnim odelima. Njegova crvenokosa sluzbenica mu se klanjala i izvinjavala, izjavljujuci da je bila primorana da sprovede do njih gospodina Hanane Khali, koji se nagnuo i sapnuo joj nesto, a ona mu je odgovorila takodje dosaptavanjem. El-evjitov jezivi pogled uz sarkasticne reci je izazvao skoro drhtavicu kod crvenokose sluzbenice hotela. "Posto si bila primorana da ga dovedes, pokupices svoje stvari i za manje od cetvrt sata izleteti iz mog hotela, tako da gospodin Hanane moze da te zaposli kod sebe, ukoliko zeli da ga neko krade i druka!" Crvenokosa sluzbenica je krenula da se pravda i dokazuje svoju navodnu nevnost uzrujanim izvestacenim glasom, ubacujuci ni malo privlacne izraze povredjenog ponosa, tako da su El-Evjit i Hnane izgovorili istovremeno "Dosta!" Hanane se nagnuo i sapnuo joj nesto, zbog cega se pomerila sa strane i zacutala, zatim se okrenuo El-Evjitu. "Konacno sam te pronasao! Izlomio sam se da stignem na vreme, da mi ne pobegnes kao obicno. Vreme je da se raskusuramo, zar ne?" El-Evjit mu je odgovorio deruci se, zbog preglasne muzike. "Ti vecito umisljas da imas poslove samnom? Nikada nismo poslovali, niti sam ti duzan. Znam da me vec dugo trazis i da mi osujecujes i preuzimas poslove gde god stignes, medjutim ja sa tobom nemam nista. Ti si moj suparnik, nista vise od toga. Dakle sta zelis od mene?" Hanane se nasmejao glasno. "Ti mislis da nemamo nista, medjutim, ti si mi prepreka! Treba mi dosta toga od tebe, cuces uskoro na mirnijem mestu sta zelim! Ovo ti je verenica? Ako imam tacne informacije, ulovio si ni vise, ni manje nego princezu? A ovaj lepotan ti je rodjak? Oni ce sa nama! Idemo unutra za sada, pa cu odluciti sta dalje! Inace, da ne bi izvodio svoje opake trikove i pokusao beg.. okruzeni ste snajperima, unutra sam takodje postavio ljude sa vatrenim oruzjem, koje necete prepoznati kao deo moje ekipe! I kao finis, hotel ti je miniran i to potpuno! Ako dam znak slini ljudi ce stradati, a hotel ce ti biti u pepelu! Zato sardjuj!" Gala je i dalje igrala, a trojica naoruzanih ljudi u odelima su slegali ramenima prema svome sefu gledajuci u nju. Hanane je prisao Gali i osmotiro je, zatim pruzio ruku prema njoj, dok su El-Evjit i Ariel stali munjevitom brzinom ispred njega, zaklanjajuci je. "Ti nisi dostojan da dotaknes princezu od Gerhida i Raidia! Ona ce ici uz mene! Razumes?" Hanane se nasmejao glasno. "Nisam dostojan? Da ne pravimo scenu ovde medju gomilom.. vodi je za rucicu i kreni zamnom! To vazi i za lepotana koji joj takodje skace u zastitu! Pitam se zasto? Krenite!"
El-Evjit je uhvatio Galu za ruku, zatim su posli okruzeni sa svih strana naoruzanim ljudima, koji su drzali oruzje ispod sakoa. Usli su u hotel, zatim ih je crvenkosa sluzbenica povela do jedne od praznih sala za rucavanje. Ariel se telepatski obratio Gali i El-Evjitu. Ako je zaista miniran hotel, ovo necemo moci sami da sredimo. Sada je tek oko ponoci.. hm.. sve i da nije tako, opet je hotel pun nevinih ljudi, koji ce stradati ako izvedem akciju bega, koju uzgred mogu izvesti sasvim lako, kao od sale. Mogli bi samo nestati teleportovanjem kada god nam se prohte, medjutim ne smem da rizikujem da ovaj poremeceni tip digne hotel u vazduh. Potrebna mi je saradnja naseg Etrela, s'obzirom da ja moram da budem zarobljen, necu moci da pronadjem eksploziv. Ako koristim zrak moci to ce neminovno primetiti i uzgred, morao bih detaljno da istrazim zgradu, sto ne mogu iz zarobljenistva. Dovraga! Odugovlaci sto vise, dok ne stignu nasa braca. Cim uklone eksploziv, pokazacemo tvom suparniku njegovo mesto. Jedva cekam da nadmenom krimosu pokazem koliko je nistavan. Gala se nasmesila odgovarajuci telepatski "Muski ego je jeziva stvar. Cujte, ne reagujte na provokacije, ja se nista ne plasim. Ako prica kojesta, ili mi se udvara, nemojte da poludite? Uzgred, nemojte da me izostvaite iz ove zabave, hocu i ja sa vama da se igram i borim sa zlicama, dobro?" El-Evjit se osmehnuo i pomilovao je po glavi. "Ako previse poludim, potseti me na minirani hotel, jer zbog tebe sam u stanju da izgubim razum, to znas?" Gala je klimnula glavom i nasmesila mu se, dok su sedali za ogroman, postavljen sto. El-Evjit je povukao u svoje krilo, medjutim Hanane je rekao "Ne, nikako! Neka sedne ovamo! A ti lepotane.. ti ces se smestiti ovde." Gala je smestena prekoputa El-Evjita, dok su Ariela smestili tri mesta nadole od nje. Hanane je seo u celo stola, sa jedne strane mu je bio El-Evjit, a sa druge Gala, zatim su sedeli njegovi ljudi, pa Ariel, dok su po trojica stajali iza svakog zarobljenika. Konobar je zabelezio porudzbine i otisao, dok su tri konobara i dvojica uniformisanih ljudi hotela stajali blizu ulaza u salu. Ariel je rekao telepatski. "On se ne sali, u otvoru za ventilaciju je zaista postavljen eksploziv, a trojica konobara su naoruzana. Jedan snajper je na balkonu iznad nas. Gde se nalazi stepeniste za taj balkon? Pozvao sam Kazdira i ekipu, sticice uskoro. Odugovlaci carobnjace sto vise mozes." El-Evjit je odgovorio. "Stepeniste je ispred ulaza, dok postoji jos dva izlaza iz ove sale, suprotni za sledecu salu i za kuhinju. Uh.. matori jarac te odmerava kao ukusni zalogaj, a to me dovodi do besa!" Hanane je rekao zlobno. "Ovako stoje stvari: Sacinicemo ugovor u kome ces mi prepustiti celu teritoriju srednjeg istoka! Srednja Azija mi je meta, narocito zaracena podrucja i zarisne tacke! Tamo si se razgranao previse i jako mi smetas. Uklonices se odatle i prepustiti mi teritoriju, sve svoje fabrike i busotine! Jasno?" Nije cekao odgovor, vec je ustao i stao pored Gale, naklonio se i pitao je da plesu, sto je bilo iznenadjujuce za sve prisutne. Gala je gledala u El-Evjita. "Moj verenik ce odluciti da li mogu da plesem?" Hanane se okrenuo i pitao zlobno "Dakle verenice, da li joj dozvoljavas ples samnom?" El-Evjitov pogled je bio toliko jeziv da je Gala zadrhtala. "Zar nisi dosao da pregovaras samnom? Nju ne mesaj u nase poslove, ona ne bi trebala da zna bilo sta o tome! Zasto zelis da pleses sa mojom verenicom?" Hanane se osmehnuo zlobno, govoreci sarkasticno. "Ovo te dakle ljuti? Ona ti je slaba tacka? To je dobro znati. Zasto? Nikada nisam plesao sa princezom, mozda zato? Ili da mi prodje vreme dok ne stigne moj advokat? Video sam da uziva u plesu, a verovao ili ne, ja prilicno dobro plesem. Dakle? Daces mi pristanak, ili da je silom nateram?" El-Evjit je rekao ozbiljno "Dacu ti pristanak, ne bih podneo da je prisilis, pobili bi se bez obzira na minirani hotel. Nemoj da je nezgodno dotaknes, ili pogledas! Razumes?" Hanane je rekao zajedljivo. "Nisi u poziciji da zahtevas, zar jos uvek ne razumes? Za sada samo ispitujem teren, zato ne brini. Medjutim kasnije moguce necu biti ovako dzenlmenski raspolozen. Dakle princezo.. kako ti je ono ime?" Gala je ustala, prihvatajuci njegovu ruku i odgovorila. "Galijena od Gerhida i Raidia." Pitao je dzentlmenski. "Koji ples ti je po volji?" Gala se osmehnula. "Vi odlucite, ja uzivam u svakom plesu." On je sapnuo nesto jednom od svojih ljudi, koji je trkom izasao vani iz sale. Dok je vodio prema praznom podijumu, pratili su ih naoruzani ljudi u stopui zatim se rasporedili svuda okolo. "Ne moras da mi persiras, ja sam slicnih godina kao tvoj verenik, samo nisam imao silne plasticne operacije kao on. Sacekacemo malo da promene muziku, a za to vreme bi se mogli upoznati, zar ne?" Gala ga je posmatrala. Jako tamne oci su bljestale zlobno, sto znaci da nije skrivao svoje negativne misli. Sa druge strane bio je jako uctiv i osecala je da se zauzdava. Visok koliko i ona, mrsav i sa urednom bradicom, tamnije puti kao da je sa istoka. "Koliko imas godina? Odakle znas moga suparnika?" Gala je rekla "On mi je dalji rodjak. Imam sedamnaest godina. Zasto zelis da na silu ostvaris svoje ciljeve? Zasto ga nisi prijateljski pitao da ti ustupi sto te zanima? Zar zaista mozes da dozvolis da nevini ljudi stradaju?" On se tragao, nije ocekivao ovakva pitanja. Krenuo je valcer i on je naglo povukao da plesu. Zaista je dobro igrao. Gala se osmehnula. "Jako dobro pleses." On je naglo stisnuo u struku i sapnuo takvim tonom da se najezila. "Ti me se zaista neplasis? Mogao bih da ti pokazem da je drugacije, da ti uteram strah u kosti. Ako me tvoj verenik ne bude poslusao stradaces." Odmaknuo se i pogledao Galine radosne oci. "Jos uvek se neplasis?" Osmehnula se. "Cega trebam da se plasim? Smrti? Ja zudim da odem vecnoj kuci, jedva bih to docekala. Smrt je tek prelazak u moj istinski oblik. Ja nisam kao drugi.. niti je to moj brat Ariel, kao ni moj verenik El-Evjit, znam da jos uvek ne bi bio u stanju da razumes, medjutim ja nemam strahova.. sem jednog. Ne plasim se smrti, cak ni bola i volim iskreno sve ljude i najgore zlice volim svom snagom. Zelela bih da se ljudi razumeju i da uvek preovlada dobro unutar njih. Zaista bih zelela da ti i moj carobnjak nacinite miran dogovor, da postanete prijatelji. Zar to ne bi moglo? Cemu bombe i naoruzani ljudi? Novac je nevazan, on dodje-prodje, dok ljubav stvara istinsku realnost, ljubav je prirodna spona izmedju ljudi. Vas dvojica bi mogli da saradjujete umesto ratujete? Pridji mu prijateljski i ja ti garantujem uspeh. Pokusaj? Jer svako delo se vraca, svaka misao po zakonu karme se vraca u obliku u kome je odaslata. Zasto da ne stvaramo dobro, da cinimo iskljucivo ono sto ce usreciti?" On se zaustavio. Pogled mu je bio sasvim drugaciji i zagonetan. "Kazes novac nije vazan? Jako je vazan onima koji ga nemaju!" Gala je rekla "Ali ti ga imas? Moj carobnjak je takodje jako bogat, a ja sam uvek imala sve sto pozelim i nikada nisam razmisljala o novcu, niti ga drzala u ruci. Materijalne stvari su nistavne, ali su zato ljudske duse ono za sta se vredi boriti. Borba za materijalna dobra mi izmice potpuno. Treba se boriti da ljudi budu sretni." On je gledao zainteresovano. "Kazes da nemas strahova sem jednog? Koji je to strah?" Odgovorila je tiho. "To nemogu da ti kazem, zato sto bi mogao sada da ga iskoristis, a to ne bi valjalo. Ja se trudim da prevazidjem svoj dosadni, uporni strah i konacno postanem potpuno cista, onda cu moci sve sto mogu moja braca i ucicu zanimljive lekcije. Ti ne bi razumeo.. moj svet je potpuno drugaciji." On je gledao ponovo zlobno. "Svog verenika zoves carobnjace? Zasto? Njega inace zovu raznim krasnim imenima: El-Evjit ili Akonak, gospodar sumraka, srebrna ostrica, paklena kandza, crni carobnjak, gospodar ukletih, kralj demona.. to su sve sama umilna imena kojima ga zovu na raznim mestima duz planete. Ja sam tek senka ovog zlotvora. Ne mogu da verujem o cemu mi pricas? Zar ne znas kome si dopala kandzi? On je ubica, kriminalac, beskurpulozni sadisticki zlotvor, neprevazidjen u zlodelima. Suvise si mlada da budes toliko namazna i da tako dobro glumis! Zar zaista mislis ono sto mi pricas? Ne mogu da verujem! Ako je istina.. siroto dete on ce te unistiti, satrce te sasvim nemilosrdno. Razika je kao izmedju Andjela i djavola. Do kraja ove noci znacu da li me lazes?" Smesila se bezbrizno. "Ja ne mogu da slazem, nije mi dozvoljeno. Ako slazem umrecu od bola, neizdrzivog bola. Nepostoji potreba da slazemo. Ja ne vidim potrebu, zasto bih to radila? Jedino smem da precutim ako ne zelim nesto da kazem, ali da slazem nikada." On je vrteo glavom namrsteno. "Kao da pricam sa svestenikom, ne, dovraga puno gore od toga. Ko si ti? Da li me zmajavs, ili mislis ozbiljno? Nemoguce da ne smes da slazes? Ko ti ne da? Dosta gluposti reci mi istinu, vozas me namerno? On ti je rekao da me izradis? Reci mi?" Smireno, neznim glasom, sa radosnim ocima je odgovorila. "Ja znam da je moj carobnjak bio zli, verujem slican tebi? Znam da je radio lose stvari, ali se sasvim promenio, postao je dobar. Ja imam zadatak da mu pomognem i iscelim ga. Rekla sam ti, ja nisam iz vaseg sveta. Istina je.. ne mogu da lazem kao drugi ljudi i nikada nisam ucinila zlo, niti cu, jer bih dozivela silan bol tuge, ali umem dobro da se borim ako sam primorana. Vidi.. pokusaj da na miran nacin resite spor? Mog carobnjaka vise ne znima novac, vec ga ima jako puno, sigurna sam da ce ti prepustiti teritoriju ako mu to predlozis prijateljski. Hoces?" Primetila je nesigurnost u njegovim ocima, zatim su ponovo postale zlobne. "Kazes da umes dobro da se boris? Hoces da mi pokazes?" Uzdahnula je. "Nerado, jako nerado cu ti pokazati. Zasto ne recimo salto? Neku gimnasticku vezbu radije?" On se osmehnuo "Trenirala si gimnastiku? I nesto od borilackih vestina? Pokazaces mi kako se boris? Nacicu ti partnera. Sacekaj.. samo da razmislim.. hmm.."
Pozvao je rukom jednog od svojih ljudi, koji je otisao za sto po krupnog momka koji je sedeo pored Ariela. Gala je objasnila telepatski sta se desava, a obojica su joj odgovorila da znaju, jer prate ceo njihov razgovor slusajuci njene misli. "Budi pazljiva mala, oni se ne sale!" Ariel je dodao. "Nemoj da me primoras da reagujem pre vremena. Kazdir je stigao sa nasom bracom i upravo ce demontirati eksploziv. Azrea ce dezintegrisati sve sto pronadju. Zato odugovlaci razgovor, radije nego borbu. Budi pazljiva da ne ubrzas previse." Gala se smesila, dok je Hanane gledao podozrivo. Nabildovan, visok i previse misicav, crnokosi mladic u beloj kosulji, kojoj je upravo zavrtao rukave je stao ispred nje. Gala ga je pogledala u oci i zgrozila se od ledenog, praznog pogleda, govoreci vise za sebe. "Boze, koliko jako nesretan covek. To nista nevalja." El-Evjit je ustao pracen cuvarima, koji su poskakali za njim i viknuo strogo. "Ja nisam dao dozvolu da se bori! Galijena! Cujes me mala?" Ona je klimnula glavom i izvinula se. "Zao mi je, moj carobnjak ne dozvoljava borbu." Naklnonila se na nacin koji se koristi pre i posle borebe, a Hanane se cinicno glasno nasmejao. "Steta, nadao sam se dobroj zabavi. Pre nego krenemo za sto.. zanima me jako da li te je vec obrlatio? Da li si spavala sa njim, ili si devica? Moram to da znam?" Gala je pocrvenela i pocela da muca. " Ja.. ja.. sam.. ja sam.." El-Evjit je viknuo srogo. "Dodji ovamo! Nemoj da mu odgovoris! Galijena?" Istog trena je krenula prema njemu, a Hanane je uhvatio za ruku i povukao nazad. "Odgovori mi?" Gala ga je gledala suznih ociju i crvenog lica. "Zao mi je.. ne mogu da odgovorim. Ne zelim nista da krijem, ali moj carobnjak trazi da ne odgovorim.. a i tesko bih pronasla reci.. zato je mozda bolje tako." Rekao je dok je kretao prema stolu uz nju. "Ti si najcudnije stvorenje koje sam ikada sreo. Ako je sve istina sto mi pricas, onda si kao svetica i pitam se sta ces pored ovog zlotvora? Jer vuk dlaku menja, ali cud nikada, kaze poslovica. Ti ga neces promeniti. On ima toliko puno krvi na rukama, a dusa mu je sasvim crna, kao i moja.. neces ga izmeniti, on ce te upropastiti. Da ne bi radije probala mene da promenis? Ja nisam radio plasticne operacije i znam da nisam toliko privlacan, ali bih bio voljan da te slusam i ne bih te dotakao, bila bi mi kao cerka." El-Evjit je dodao pakosno. "Zatvorio bi te u svoj harem. Ne bi te dotakao jer nije sposoban, zar ne?" Hanane ga je gledao ljutito. "Sta ti znas da li sam sposoban ili ne? Hoces da ti pokazem odmah da li jesam? Usrecice se sa tobom koji si sadisticki manijak i ne biras da li ces musko, ili zensko! Ja bar ne pipam momke! Gde je dovraga moj advokat? Ne mogu vise da cekam!" Uhvatio je iskapio punu casu alkoholnog pica, zatim trazio da mu ponovo dospu. "Hoces ti neki alkohol?" Gala je rekla da ne pije, zatim posle pauze dodala. "Ja bih da sednem i popijem malo svog kapucina?" On je klimnuo glavom, a ona je sela i zatvorenih ociju probala kapucino, dok Hanane nije skidao pogled sa nje. "Pronasao si izgleda najcistije nevino dete da upropastis? Stvarno ces je ozeniti? Da nije princeza, da li bi joj predlozio brak? I ne razumem, da li si i ti plemic? To nisam znao." El-Evjit je odgovorio smeseci se. "Ozenio bih je cak i da je sa ulice i bez icega, ona mi je dragocena. Da, plemic sam po majci, ali to krijem. Otac mi je ostavio jezivu reputaciju i najprljavije poslove, nikada me ne bi primili u svoje krugove, ne mene odpadnika, dok me ovo dete prima u svoje srce bez pitanja. Bez nje bih bio isti kao ti. Znam da neces razumeti, ali ona me je stvarno promenila, ozivela je moje mrtvo srce i smestila me na suprotan put od dosadasnjeg. Uhvatila me je za ruku i povela u drugm smeru, razumes? Ona nije sposobna za laz, niti da vidi zlo, u prvu si da je najcistije malo bice, koje drzi moje srce. Ne bih ti oprostio da je povredis, razumes?" Hanane ga je gledao sa silnim zanimanjem. "Nisam ocekivao ovo na sta sam naisao. Ja sam isto prljavih ruku kao ti, ali nisam glup, niti slep.. vidim da je skroz drugacija, vidim da si se promenio. Tvoj pogled je drugaciji, bez obzira sto me gledas ljutito, to nije isto kao pre. Ranije bi se cak i ja sledio od tvog zlocudnog pogleda, bez srca i duse. Hmm.. reci mi.. da sam ti prisao kao prijatelj, da li bi me saslusao? Da li bi mi ustupio sto trazim?" El-Evjit se osmehnuo, a oci su mu postale zacudjujuce blage. "To ti je ona rekla? Da. Morao bih tako da ucinim. Prepustio bih ti sto trazis, uz klauzule, koje bi ti izdiktirala moja princeza. Ako se usudjujes udalji se par koraka od svojih ljudi sa Arielom. On ce ti pokazati zasto bih ti sve prpustio i zasto me vise ne zanimaju poslovi, sve sam prepustio pohlepnim direktorcicima, vise ne radim, to si sigurno cuo?" Hanane ga je gledao podozrivo, zatim se okrenuo Gali. "Da li da odem sa Arielom? Hoce pokusati nesto lose?" Osmehnula se. "Nece pokusati nista lose. Pokazace ti samo nesto u sta neces iz pocetka poverovati i sto ce ti izmeniti moguce citav buduci zivot. Bice posten i dobar. Slobodno kreni sa njim." Okrenula se ka Arielu. "Pokazi mu to vise puta, da bi shvatio da nije trik.. dobro?" Hanane je ustao i pozvao Ariela. "Kockacu se. Dodji samnom. Ako nesto pokusas, mala princeza ce stradati istog trena. Razumes?" Ariel je otisao sa njim tako da ih njegovi ljudi ne vide jasno, cak u drugi deo sale. Ariel se smesio "Pokazacu ti deo mojih moci. Moja sestrica moze slicne stvari, oboje imamo sveznanje i svemoc. Ovo je materijalizacija.. vidis? Sta zelis da ti jos materijalizujem? Samo da ne bude ogromno, jer ce to tvoji ljudi primetiti. Dakle?" Hanane je drzao zlatnu polugu u ruci i opipavao je. "Znam da je trik, to ne moze da bude stvarno." Ariel je rekao nezno. "Nije trik, zaista je stvarno. Reci sta da materijalizujem?" Odgovorio je. "Zlatnu ogrlicu sa priveskom recimo.. krune?" Ariel mu je predao ogrlicu. "Sta jos zelis? Hoces da nacinim nesto na obliznjem stolu, ne u ruci? Recimo.. hmm.. evo pogledaj.. tamo ce biti dve kristalne case." Hanane se nasmejao glasno. "Dobro, materijalizuj deset hiljadarki?" Ariel ih je drazo u ruci, zatim pitao smeseci se bezbrizno. "Sta jos? Sve sto ti padne na pamet i uzgred sve mozes zadrzati, neka te podseca na susret samnom." Nasmejao se i predlozio. "Vidi.. recimo ovakav sat od zlata i platine sa draguljima i posvetom.. moze? Procitaj sta pise?" Hanane je citao ."Misao stvara osecaj. Pozitivne misli donose ljubav i srecu. Tvoja uverenja uslovljavaju realnost koju zivis. Nema neprijatelja spolja, strahovi su tvoji jedini neprijatelji. Princeza Galijena od Gerhida i Raidia." Procitao je jos jednom sasvim polako. "Vi ste neverovatni. Da li imate krila, samo ih ja ne vidim?" Ariel je rekao melodicnim glasom smeseci se samouvereno. "Ja mogu da se teleportujem sa mesta na mesto, da letim, mogu sve sto god pozelim. Imam toliko jezivih, opasnih moci koje bi te prestravile. Veruj mi, ovo sto se desava je tek zabavna igrica za mene. Moja sestra takodje tako sve vidi i dozivljava. Mi nismo u stvarnoj opasnosti, ipak ne bih zeleo da niko strada od nevinih ljudi, zato smo ostali i pricamo sa tobom, inace bi nestali istog trena jos dok si prilazio. Razumes?" Hanane ga je gledao zacudjeno, bio je u nedoumici. Ariel je zracio silnom snagom i samouverenoscu. "Uskoro cu ti pokazati svoju istinsku moc. Hajde da saradjujemo? Ne zelim nikoga da povredim. Pogledaj, pokazacu ti jos nesto. Gledaj u one dve kristalne case." Ariel je zrakom iz ociju dezintegrisao case, a Hanane je ustuknuo. "Ti si opasnost po zivot? To nije sala? Znaci sedite ovde samnom zbog miniranog hotela? Dovraga.. znaci jedino ne znas sta mi je signal za akciju, za ne?" Ariel je ozbiljno odgovorio. "Tako je. Medjutim znam da je u ventilacionom otvoru bio eksploziv, koji sam malo pre dezintegrisao. Znam da je snajper na balkonu, on mi nije problem i znam da su tri konobara naoruzani i rade za tebe. Njih mogu u trenu da izolujem unutar energetske sfere. Jedino ne znam gde je sve postavljen eksploziv? Niti da li ima drugih zamki? Mogu da skeniram hotel, ali ce mi to oduzeti vremena, dok bi ti mogao da reagujes i unistis ga u trenu, zar ne?" Hanane je bio namrseten. "Tacno. Gde vas je pronasao? Kako je takav zlotvor pronasao Andjele da rade za njega? Kako?" Ariel se nasmejao glasno. "Sasvim si u pravu. Zlotvor je nazalost iz naseg Etrela, moj duhovni brat.. i zlotvor moze sve sto ja mogu, ili ce moci.. ustvari vec sada moze skoro sve.. zahvaljujuci mojoj sestrici, ili bi jos uvek bio tek nemocni zli covek. Predlazem da zamolis carobnjaka za zeljenu teritoriju i da ti prepusti poslove? Predlazem da se slozis sa svim klauzulama koje ti moja sestra obznani. Ako tako ucinis ostvarices cilj i sve ce proci glatko. Inace cu reagovati i sredicu tvoje ljude za teren, zatim cemo se takmiciti ko pre okine, ili dezintegrise eksploziv? Razumes?" Hanane se nasmejao "Dao si mi sah.. moguce i mat? Hajde, idemo za sto. Nestalo mi je svo oruzje.. ti si ga dezintegrisao?" Ariel je klimnuo glavom dok su hodali prema stolu. Cim su prisli Ariel je mirno seo na svoje mesto, a Hanane je ispio ogromnu casu punu zestokog pica. Dao je znak svome coveku da ustane i pozvao Ariela da sedne pored Gale. "Reci mi prinecezo Galijena sta su klauzule? Sta zahtevas da mi tvoj verenik prepusti teritoriju?" Gala je rekla uz osmeh "Zahtevam da budes posten, da ne vodis prljave poslove. Zahtevam da deo novca ulozis u izgradnju domova za bezkucnike i pomognes sirocicima. Da dajes postene plate i zaposlis sto vise ljudi. To trazim." Hanane je stavio ruku na celo. "Ali.. ali.. ti onda stvrno ne razumes cime se mi bavimo? Pa to su ne moguci uslovi. To ni tvoj verenik ne moze da ostvari!" Gala je pogledala El-Evjita "Carobnjace? Ti ces ostvariti moje uslove, zar ne? Zar ih jos nisi realizovao? Ostvarices i to vec sutra? To ne moze da ceka!"
El-Evjit je vrteo glavom "Moje milo dete, to ne moze preko noci. Ti zaista ne razumes.. ali eto nije moguce preinaciti imperiju da dela u suprotnom smeru za kratrko vreme. Trudicu se svakako.. ali to ide postepeno." Hanane je dodao. "Slazem se sa njim. Ja ne mogu da ti obecam sto trazis. Mogu da dajem deo novca za beskucnike i sirocad, to mogu. Medjutim ja se bavim prljavim poslovima.. tu nema niceg postenog. Ja licno nisam ne posten covek i drzim zadatu rec.. ipak moji poslovi su cesto van zakona." Gala je rekla "Neka budu u skladu sa Bozijim, a ne ljudskim zakonima! Boziji zakon je jednostavan.. sve sto ce usreciti i izazvati ljubav je dozvoljeno, a sve sto ce unesreciti je zabranjeno. Da li to mozes da postujes? Da sledis i zastupas istinu i ljubav? Jer istina stvara osecaj ljubavi, kao i pozitivne misli." Hanane je skinuo zlatan sat koji mu je malopre nacinio Ariel i procitao posvetu, a Gala je rekla "Eto.. tu ces uvek moci da procitas ako zaboravis sta trebas uciniti." Hanane se nasmesio "Ovo nisam ocekivao. Osecam se kao u ispovedaonici. Kao da mi svevisnji Alah prerano sudi.. da li je tako? Jer sve mi se pomesalo.. vise ne znam zasto sam stigao, sta zelim.. i da li sam zamadjijan, ili pred Bozijim sudom.. Ariel.. to si mi ti ozbiljno nacinio sve ovo sto drzim po dzepovima? Nisam pod hipnozom?" Pozvao je svoga coveka, koji je stajao iza njega "Sta drzim u ruci? Procitaj sta pise iza!" Krupan prosedi covek je rekao dubokim glasom "Gazda, drzim jako otmen zlatan i srebrni sat sa draguljima mislim? A pise iza: Misao stvara osecaj. Pozitivne misli donose ljubav i srecu. Tvoja uverenja uslovljavaju realnost koju zivis! Nema neprijatelja spolja, strahovi su tvoji jedini neprijatelji. U potpisu: Princeza Galijena od Gerhida i Raidia. Gazda ovo je fency sat.. a udrugoj ruci ti je zatna poluga? Odakle je stigla.. trgujete nesto.. nisam primetio pa.." Hanane je rekao "To je dovoljno. Stavi ovu polugu u svoj dzep, kasnije ces mi je vratiti. Preteska mi je i smeta mi, puni su mi dzepovi." Gala je telepatski zatrazila od Ariela da nacini privezak u obliku prirodnog Gorskog kristala, stopljenog sa Ametistom, koji je optocen zlatom na vrhu. Uzela ga je u ruku i programirala, zatim ga pruzila Hanane. "Ovaj privezak ce ti pomoci i vribrirace pozitivno, cak i u najtezim situacijama gde je negativna energija, on ce emitovati strogo pozitivnu vibraciju-svetla. Nosi ga ako zelis." Hanane je ustao i naklonio joj se, zatim zahvalio. "Zahvalan sam na poklonu i uzvraticu istom merom, cim budem mogao." Gala se smesila prema njemu "Oh, ne trebaju mi materijalne stvri.. samo trazim ljubav.. da sve volis. To je moj posao.. pokazacu ti.. ali ne mogu ovde.. tu je previse ljudi.. mozda kasnije? Hajde da zavrsimo ovaj ne zanimljivi zapoceti posao? Onda ti moj carobnjak i ja mozemo namestiti silni osecaj ljubavi i ekstazu, ako zelis?" On je gledao sa nevericom "On.. on mi moze naciniti ljubav? Bez dodira?" Gala je klimala glavom "Da bez mrve dodira." On je uzdahnuo i ustao, zatim pozvao El-Evjita i nju, dok je izdavao upute svojim ljudima da ih ne prate. "Hocu i to da vidim.. odnosno osetim! I bez gluposti dobro?" Krenuli su i usli u susednu praznu salu, gde je stajao jedan njegov covek na ulazu, koga je poslao iza vrata. Gala je rekla "Sedi za ovaj sto. Tako. Hajde carobnjace uli svetu vatru unutar mene?" Oboje su zablistali trobojnim svetlom, a Hanane se skoro prestravio, odlucan da hrabro izdrzi sto sledi. Osetio je ekstazu i uzitak za koji nije znao da postoji. Posle par minuta Gala je rekla "Idemo nazad?" Hanane je povikao "Ne! Nikako! Molim vas, jos jednom! Sto duze.. ovo je ne stvarno lepo. Sada sve razumem. Znam sto ti je dragocena. Vas dvoje isto osecate dok mi dajete.. kako to zovete?" El-Evjit je rekao smeseci se "To sto osecas je ekstaza, koju mogu da proizvedu samo muska i zanska Raidia po zelji i daruju stvaranju. Ekstaza je inace nase duhovno normalno stanje bica. Razumes?" Hanane je uzivao "Kako samo divno blistate.. ti si dakle isto Andjeo bas kao i oni? Mislio sam da Ariel prica gluposti da si mu brat.. ali sada shvatam da je govorio istinu. Zanima me silno odakle da ste zajedno? Kako si nju pronasao?" El-Evjit je rekao "Ugledao sam je na balu u cast njenog sedamnaestog rodjendana i zakleo se da ce biti moja.. zatim sam ratovao sa njenom bracom i jedva je oteo.. lagao sam i pretvarao se da sam neko drugi, medjutim ona mi je rasklinkala masku brzo i rekla da sam joj duhovni brat, zaklela mi se da ce ostati uz mene sve dok zastupam istinu i cinim dobro. Sada okvirno znas celu pricu." Hanane ih je gledao blazeno "Toliko mi je lepo, da ne zelim nista drugo sem ovoga. Znao sam da si je silom oteo.. kako drugacije? Ti si kao i ja cisto zlo.. ali nisi vise? Ja bih voleo da sam na tvome mestu. Zavidim ti, jako ti zavidim. Uvek sam ti zavideo na svemu.. ali sada bez zlobe.. zeleo bih da mogu sto ti mozes. Da mi je neko pricao ne bih mu verovao.. ni meni nece niko verovati, zato bolje da nikome ne pricam.. steta." Gala je rekla "Postoje ljudi koje nazivamo Light Workers i koji rade zajedno sa nama. Sve vise ih je po celome svetu. Samouki prekrasni, specijalni ljudi, koji se radjaju da pomognu covecanstvu, oni ce ti verovati. Lako ces ih pronaci na netu. Povezi se sa njima i uci. Bices sretan, izmenice ti se zivot nabolje u svakom smislu. Ako zelis pokusaj tako?" Hanane je rekao "Zaista cu pokusati i pronacicu Light Workers.. znaci ovo je vasa stvarnost.. drugacija i zanosna. Nazalost.. vibrira mi telefon u dzepu. Hajde idemo.. evo stigao je advokat.. dovraga! Sta cemo? Prepustices mi srednju Aziju? Sta ces traziti za uzvrat?" El-Evjit je rekao uz smeh "Nista. Video si sta moze Ariel? Ja mogu isto! Prema tome sta ce mi poslovi, narocito sumnjivi? Preuzmi sve, ali ne otpustaj moje radnike! Sve neka ostane isto, samo ce se promeniti gazda! To mi je inace bio mrtav teret. Uzmi sve slobodno. Medjutim sto ti moje dete naznaci bolje postuj zarad spasa svoje duse i svoje licne srece." Gala je rekla "Postuj Boziji zakon i stvaraj ljubav kuda god krenes. Deo novca daj sirotima i unesrecenim. Radi najbolje sto umes. Usreci sebe, zatim druge. Ostalo nije vazno." Hanane se osecao preporodjen kada su se vratili nazad. Brzo su sacinili ugovor i podpisali. Ariel je rekao "Nasa braca su pronasla i dezintegrisala sav eksploziv. Hanane, povuci snajpere sa krovova okolo, nece biti bitke, zar ne? Ako zelis upoznaces nasu bracu? Deo naseg Etrela, prekrasne svemocne ljude." Hanane je bio potresen do suza. "Potpisao si ugovor bez prinude? Zar zaista? Nisi morao.. ali si mi dao.. srednju Aziju iz puke dobrote srca? Cime da ti uzvratim?" El-Evjit je rekao vrteci glavom "Moj ludi prjatelju, ja sam se drasticno promenio i ti ces osecam uskoro biti drugi covek, zar ne? Tako ces mi vratiti dug. Misli i cini pozitivno to je sve sto trazim. Razumes?" Hanane je klimao glavom i gledao kako ulaze visoki i krupni uniformisani ljudi u salu. Skocio je da smri svoje ljudstvo, vikao je "Oni imaju moju dozvolu i pozvani su kao moji gosti!" Gala je skocila i potrcala im u susret. Kazdir i Azrea su isli prvi. Kazdir je zagrlio snazno. Odigao je potpuno od poda i zavrteo, zatim poljubio u glavu. Sapnuo je "Znam da ne smem da te stvarno poljubim.. ali se jedva suzdrzavam. Ne zaboravi da mi dugujes poljubac, dugacki, strastveni poljubac!" Azrea je takodje posle neznog zagrljaja poljubio u glavu. Zatim Gidar i Rea, pa Meonis i Valhija. Gala ih je redom predstavila blistajuci od srece. Ariel je pitao "Kada ste zavrsili posao? I gde ste smestili klince? Niste ih valjda ostavili same sa Rejvanom i Vardane u sumskom zamku?" Kazdir se smejao "Pre mozda par minuta smo pronasli poslednji eksploziv. A klinci su uz silne proteste i dreku jedva ostali u Omo-Nizjat centru sa ostatkom Etrela. Mali Avalon mi je rekao zlobno da prezire tu da bude jer je najdosadnije mesto. Obecao sam im da cu ih brzo pokupiti i prebaciti bilo gde drugo. Mi necemo sklopiti tri mirna dana cini mi se? Dakle, sve je proslo bez frke, cak vam nismo bili potrebni na kraju, zar ne?" Hanane ih je gledao sa divljenjem, narocito Kazdira i Valhiju. "Sistematski su me preobratili cudesima. Kako ti je ono ime?" Kazdir se ponovo predstavio. "Kazdir, nikada nisam video oci kao kod tebe i ovog momka koji ti je brat rodjeni?" Kazdir je klimnuo glavom, smejuci se glasno. "Svetlucave kao cisto zvezdano nebo.. svi do jednog ste prelepi.. a ti licis na malu princezu.. ti si joj rod?" El-Evjit je rekao "To mi je brat rodjeni po majci, moj krvni rod i duhovni blizanac Azrea, na koga sam silno ponosan. Princeza od Gerhida i Raidia nam srecom nije blizak krvni rod. Njih dvoje izgledaju kao brat i sestra rodjeni, samo zato sto su duhovni blizanci. Razumes? Ja cu te nocas potpuno zbuniti?" Gala je rekla "Hajde da igramo? Hocete? Mogli bi da namestimo interni zur carobnjace gore na tvojoj terasi? Hocete?" Hanane joj se naklonio i zahvalio na pozivu. "Bio bih jako pocastvovan i sretan da vam ucinim posetu." Sapnuo je nesto prosedom coveku, koji je odmah zatim izjurio iz sale. El-Evjit je rekao "Dakle, krenucemo gore liftom. Sledite me. Usput porucite sve sto zelite da nam donesu gore." Dva konobara su popisala silnu narudbu, zatim su krenuli gore. Mnogi su ostali da sacekaju sledeci lift. El-Evjit je drzao Galu za ruku i gledao je strogo. Sapnuo je "Mala, poludecu ako te neko zgrabi. Obecala si mi vernost, zar ne? Budi uz mene? Zelim da te sacuvam i zaklonim." Ona je klimnula glavom. Gledala je svoju bracu i kako Hanane prica sa Arielom, gledajuci ga sa strahopostovanjem. El-Evjit se nasmejao "Galijena, moja lepotice, preobratila si dvojicu zadrtih, matorih zlotvora. Sta god dotaknes pretvara se iz rugobno-ruznog u najlepse i plodno tle. Zaista si mali cudotvorac."
Usli su u stan, Arieli Hanane su se vratili do lifta da sacekaju njegove ljude, sa kojima su stigli i konobari sa tacnama punim pica. El-Evjit je pokazao Azrei dj pult na trasi i jedan jos opremljeniji unutra u dvorani za primanje, ili ogromnoj, bogato uredjenoj dnevnoj sobi sa silnim pregradnim zidovima u vise nivoa. Cim su odlucili da zur bude unutra, Azrea je pustio muziku, dok je Gala stajla sa El-Evjitom unutar pulta sa njim. Konobar joj je dao pice, a ona ga je ne gledajuci iskapila, misleci da pije sok. "Gospode.. sta sam ovo popila? Ovo je pitko i cudnog ukusa, da li je to bio sok.. carobnjace?" On je uzeo casu pomirisao i probao mrvicu koja je ostala na dnu "Ludo dete, popila si naiskap takozvani bambus, to je pomesano vino sa koka-kolom. Dovraga i dovraga, sa tobom nema mira i predaha?" Gala je zapanjeno rekla placnim glasom "Zasto mi je to dao? Ja sam trazila sok od visnje, ili od ananasa! Jao-jao sta cu sada? Pozilice mi u sred plesa!" Azrea je zagrlio i rekao umirujucim glasom "Ne brini nista, ako ti pozli prenecemo te u sobu da odspavas, kada ustanes nastavices da ludujes, bice i dalje zur, dobro?" Ona je klimnula, ali je u sebi drhtala od frke koja joj sledi. Ariel joj je prisao pracen u stopu sa Hanane. "Nisi valjda iskapila casu alkoholnog pica? Ludo deriste!" Posto mu je El-Evjit ispricao sta se desilo on je rekao "Ne brini vatrice, to je slabo pice, mozda ti i ne pozli? Igraj slobodno, posmatrcu te, ako budes pala uhvaticu te u letu." Hanane je rekao zacudjeno "Znaci ti stvarno ne lazes, ne pijes alkohol? Vi govorite samo istinu? Mislio sam da to ne postoji, u danasnje vreme svi redom lazu, vise ili malo manje. Svi nose maske i pretvaraju se. Voleo bih da zivim u vasem svetu.. zabavnom i toliko drugacijem." Gala se nasmesila i pocela da igra zatvorenih ociju pored El-Evjita, dok su sve oci bile uprte u nju. Hanane je uhvatio El-Evjita za ruku i rekao "Zavidim ti, silno ti zavidim." On se nasmejao i potapsao ga po ledjima. Konobari su unosili silne tacne sa hranom i posluzenjem u trpezariju, gde je postavljen veliki stakleni sto za kasnu veceru po sistemu Svedskog stola. El-Evjit je povukao Azreu i rekao mu "Cuvaj je i ne odvajaj se od nje! Docicu za minut i manje!" Otisao je izdao konobarima naredbe, proverio da je sve u redu, zgrabio uz put svoj Martini i uzurbano se vratio nazad. Azrea se smejao "Moj brate, ti imas istinski strah da ti je neko ne preotme? To ces morati da skines i potrudis se da iscistis ljubomoru koja ti nece doneti nista dobro." Nije cekao odgovor vec je usao u pult i stavio slusalice, zatim se zaposliio pustanjem muzike. Posle desetak minuta Gala je uhvatila iznenada El-Evjita oko struka i naslonila glavu na njega. "Vrti mi se.. i mozda cu pasti?" On je podigao u narucije i krenuo kroz ogromni stan, objasnjavajuci svima redom sto telepetski, sto deruci se zbog glasne muzike, da joj se vrti u glavi. Na pola puta Gala je pocela da ga ljubi po vratu, sto je izazvalo opsti haos i lom od uzbudjenja unutar njega. Cim je zatvorio, zakljucao magijm vrata i izvadio bocice, spravice i telefone iz dzepova, garderoba mu je nestala. "Tebe cu ostaviti samo u super-sexy vesu po Arielovom izboru. Konacno igra po mome ukusu. Mala.. zelim da bude specijalno divno, bez straha i sputavanja. Konacno me zelis? Reci mi? Da li me zelis?" Ona ga je zneseno ljubila dok je spustao na krevet. Prevlacila je rukama i mazila, ljubeci ga svud po telu sa uzvanjem. "Dodji ovamo! Pogledaj me! Koga ljubis? Da li znas? Izgovori moje ime! Koga zelis?" Rekla je tiho "Tebe." On se osmehnuo "Znam, ali ko sam ja? Hocu da izgovoris moje ime! Cujes?" Poludeo je od silne srece kada je rekla konacno "Vihjast-Eloh El-Evjit-Lihjon od Raidia.. moj brat.. deo mene.. ti si moje drugo ja. Tebe volim.. tebe zelim." Stisnuo je toliko jako da je kmecala "Ti.. ti me zaista volis? Zelis me? Mene si izabrala.. zar zaista? Od svih koji te silno vole.. toliko vrednijih i boljih, zaista si mene izabrala? Reci mi? Moram da znam!" Jedva je cuo najtise izgovoreno "Da. Tebe." Bez svoje volje je eksplodirao trobojnim svetlom. "Pogledaj me! Nemoj da odes.. otvori svetu vatru.. uli je unutar mene! Cujes? Gde mi bezis? Ne! Vrati se! Dovraga, zar cu morati da te jurcam odeljen od tela? Vrati se nazad! Ne mogu da verujem.. sama si usla unutar ekstaze.. ali kako? Dodji nazad! Dovraga.. moje ne poslusno dete." Poljubio joj je vrat, zatim ga zagrizao snazno, toliko da je probio kozu na jednom mestu, ulezeci unutar lepote blazenstva. Odmaknuo se i pogledao je zadovoljno, stiskajuci palcem ranicu. "Vratila si se. Sreca." Hteo je da je poljubi, zaim zastao i okrnuo se. Na krevetu je sedeo Azrea, smeseci se, stavio je prst na usta. ..Tiho. Pricaj samnom telepatski. Hteo sam da vidim da li je dobro. Idem nazad.. El-Evjit ga je uhvatio za ruku rekao tiho. "Ostani." Azrea je vrteo glavom. ..Ne mogu.. zaista.. ja nisam toliko snazan kao ti.. i miris njene krvi me izludjuje. Divim ti se, sto mozes da stanes posle malog gutljaja.. ja to ne mogu.. jedva uspem da se kontrolisem. Moguce zbog divljeg srebrnog zraka, kojim se toliko tesko upravlja?.. El-Evjit je rekao povlaceci ga za ruku prema sebi. ..Dodji. Ostani sa nama? Zelim da ostanes.. hoces?.. Azreina garderoba je nestala i skoro se srusio preko Gale. ..Nemoj! Slusaj me.. ona me ne zeli! Ne mogu ovako.. osim toga poludecu.. ne izdrzivo mi je.. pogledaj pocinjem da se tresem od frke! Ne mogu.. ovako.. dovraga.. izgubicu se sasvim.. ti nista ne razumes?.. El-Evjit je gledao kako ne odvaja pogled sa Galinog lica i trese se sve vise. Sklonio je ruku sa njenog vrata, gledajuci kako se pojavljuje postepeno kapljica krvi i kako Azrea upada u vidnu frku. Povukao je blize sebi i spustio usne na vrat, stiskajuci je sve jace, dok je ona kmecala. Posle par trenutaka El-Evjit je polako rukom prekrio ranicu, povlaceci je ispod njegovih usana. Poljubio ga je u celo i na njegovo zaprepastenje nestao. Azrea je bio u savrsenom osecaju blazenstva, ne opisivoj lepoti iznad svega sto je osetio do sada, medjutim koliko god je zeleo silno, nije mogao da bude sa njom na ovaj nacin. Stiskao je sto neznije moze uz sebe i skoro popustio kada je pocela da ga ljubi po vratu. Podigao je gore uz sebe i seo, naslanjajuci se na visoko postavljene jastuke i odmah poceo da joj pomera kukove. "Spustacemo se toboganom." Uzivao je silno u njenim eksplozijama i poljubcima po vratu, u vrisci, zvucima koje ispusta, mirisu koji ga izludjuje i magnetno ga privlaci k'sebi. El-Evjit se iznenada pojavio na krevetu, bez odece, sa pogledom silne ljubavi. Kleknuo je na jedno koleno iza Gale i negnuo se cak do Azreinog lica ..Zaista neces biti sa njom? Neces se.. Azrea je imao namrsteno lice. ..Necu! Ona ne moze da podnese moj orgazam. Srebrni zrak pojacava do maksimuma sve senzacije, svaki osecaj je preuvelican i jedva se izdrzi. Ne zelim da je ubijem.. jer ja jedva prezivim sopstveni orgazam.. narocito sa njom. Poslednji put mi se cinilo da cu je unistiti potpuno.. to nije prijatno saznanje. Ne mogu da budm toliko samoziv.. zar ne razumes? Ja ne bi smeo da je dotaknem. Po nju sam poguban. Da me ti nisi zaustavio.. ja bih je.. El-Evjit je odgovorio strogo. ..Ne bi! Ti si iznad mene, iznad svih i svega! Ono cemu stremim. Jedini kome dajem sto mi je najdragocenije!.. Gala je otvorila oci, a Azrei je zastao dah od lepote. Umesto da izgovori reci koje zeli, vrisnula je od bola i srusila se na njega. Azrea se osecao nemocno, stiskao joj je glavu o svoj vrat i gledao kako se El-Evjit silno trudi da pocetak spajanja bude sto bezbolniji. Zeleo je da nestane, ali nije imao srca jer je drzala priljubljene usne o koren njegovog vrata. Odahnuo je kada je konacno bol nestao i rekao telepatski. ..Nestacu! Nisam u stanju da budem pored vas sada.. razumes? Drzi je dobro.. inace ce tresnuti na jastuke.. El-Evjit je drzao cep bocice u ustima, zatim uzeo gutljaj napitaka i odlozio bocicu, trazeci od Gale da otvori usta. ..Daces joj napitak? Zasto? Ja cu nestati, nemas potrebe!.. Azrea je sacekao da joj uz predhodno njeno negodovanje, konacno da napitak i odmah zatim nestao. El-Evjit je rekao tiho "Pogresio sam.. namestio sam jezivu gresku. Znam da mi zameras.. dovraga.. ja sebi zameram jos vise. Da li ces mi oprostiti? Ja bih vratio najmanje istom merom, obicno duplo gore. Medjutim ti si drugacija.." Namestio je pritisak i uporedo je okrenuo sa strane. Uzivao je u zvucima uzitka i strasti koja je eksplodirala iz nje snazno. "Tako je moj nezni leptiricu, tek sto nisi eksplodirala.." Dok se grcila pomerio se snazno i okrenuo je potpuno prema sebi. "Pogledaj me! Trostruki crveni plamen je oko mene.. dacu ti ekstazu.. ako zelis?" Otvorila je oci, od kojih mu je zastao dah, dok se trobojni plamen sirio ekstazom, Gala je rekla "Volim te.. jako.. najjace jako te volim. Nemoj.. vise.. da me das?" On je poludeo do silne srece i jos snaznije strasti koja se sirila ne zadrzivo iz njega. Imao je potrebu da je zagrize, stisne svom snagom i pomeri se silovito, ali nista od toga nje smeo da uradi. "Gospode! Kako da se zauzdam? Necu te dati! Nikada vise, nikome! Jedva se kontrolisem.. imam ne izdrzivu potrebu da ti pokazem svoju strastvenu ljubav.. ali ne smem. Samo delic onoga sto zelm bi te prestravio. Krece ti opasna frka.. tako je zgrci se uz mene.. vristi mala.." Pomerio se par puta jace, stisnuo je i jedva se zauzdao, jer je Gala vristala da ne valja i da je previse. ..Ne valja.. vrti mi se i.. i.. ne valja.. previse je! Ne smes to! Jako ne valja!.. Pomerio se u nazad i podigao je gore uz strastveni poljubac i ubrzo je bacio dole, zatim ponovo. El-Evjita je ponelo strastveno ludilo, bacao je i prevrtao, grizao prejako i jedva se suzdrzavao da ne pretera i da se pomera polako. Posle njegove eksplozije Gala je gorela i tresla se u groznici. "Toliko jako sam te uplasio? Zao mi je. Previse te volim.. lud sam od silne ljubavi.. strast me ponese sasvim.. o, mala.. jedva sam se zauzdao.. ti ne razumes.. ovo je tek delic.. nagovestaj onoga sto bih.. sto zelim." Dohvatio je svoju torbu i pronasao napitak za povisenu temperaturu, zatim joj pomogao da sedne i dao da ga popije. "Sve, ispi sve do kraja. Jos ovo malo.. tako." Gala je rekla cvokocuci zubima. "Hla..hladno mi je." El-Evjit se spustio, prekrio ih i zagrlio je, zatim je sto vise moze obmotao svojim telom. Gledao je sa silnim obozavanjem i pitao se da li je moguce snaznije i vise voleti?
Gala je istog trena zaspala, a El-Evjit se javio Arielu, koji ga je pozvao da dodje i posavetuje se sa njim. Nasli su se na terasi, zatim mu je El-Evjit ispricao sve sto se desavalo. Ariel se smejao "Sve vec znam. Znas da vas potpuno nadzirem, osim u retkim situacijama vecito joj posmatram misli, a u poslednje vreme sve cesce gledam i tvoje, tako da sam u toku svega sto se desava. To na stranu, imamo finu situaciju sa vrlo pijanim krimosima, koji luduju po tvom stanu, sto ne bi bilo toliko frkovito, da nisu dosli na vrlo krasnu ideju da pozovu devojke za zabavu, koje cini mi se vec jurcaju na ovamo! Dovraga.. ja nisam shvatio na vreme sta se desava jer sam pricao sa tvojim dosadasnjim suparnikom, koji ce ti na ubuduce slati razglednice s'letovanja i poklone za Novu godinu!" El-Evjit je vristao od smeha. "Ne zamislivo! I evo moj bivsi suparnik, hita i stize k'nama! Pricacu sa njim i srediti frku!" Hanane im je prilazio sa sirokim osmehom. El-Evjit ga je docekao tapsanjem po ledjima. "Tebe trazim! Imamo opaku frku, jer su tvoji momci narucili pratnju za veceras, tacnije nocas. Vidi.. to ne bi bilo strasno da nase dete prespava noc, za sta su jako slabe sanse. Ona je dobia groznicu i povisenu temperaturu, zaspala je i verujem da ce se probuditi cim lek krene da deluje.. najdalje za sat-dva i najranije vec za mozda i manje od pola sata. Nego ja imam resenje.. neka ih odvedu u stan pored, koji je takodje izvanredan i identicno velik kao ovaj. Mocice svi da se smeste bez problema. Dogovoreno?" Hanane se smesio. "Sve cu urediti i to odmah. Da li im je potreban kljuc? Daces mi ga?" Pozvao je mobom svoga coveka, koji je dotrcao i odslusao njegove naredbe. "Cuj, ja cu otkljucati stan, oni se posle toga mogu seckati i jurcati tamo-amo po volji." El-Evjit je krenuo, dok su ga svi pratili u stopu. Ariel mu je rekao slezuci ramenima "Mi cemo sa tobom. Hajde, teatralno nam prikazi kako otkljucavas stan?" Hanane je gledao zacudjeno kako El-Evjit mrmlja reci sa rukom blizu vrata. "Evo gotovo je. Hoces da im upalimo svetla i pustimo muziku?" Viknuo je "Etle!" Svetla su se svuda istovremeno upalila, dok je Ariel pustio muziku bez i jednog pokreta. Hanane je konstatovao "Carolija! Uzivam da budem pored vas. Sve ce mi se ciniti nestvarno kada odspavam.. zar ne?" Ariel je rekao "Tacno. Pokusaces racionalno da objasnis sve sto si video i doziveo. Po desetak puta dnevno ces misliti da je bio san, medjutim ugovor ce te uveriti drugacije, zato ces potraziti ljude koji veruju u ovo sto sada dozivljavas. Imaces potrebu da nas ponovo vidis." Hanane ga je gledao ozbiljno. "Sve sto mi pricas i sto vidim.. duboko unutar sebe osecam kao istinu, pa ipak mi je tesko da poverujem. Cas mislim da su trikovi, cas da je istina. Ariel.. nacini ovde udobnu fotelju.. srednje plave boje od plisa!" Areiel se nasmejao "Evo! Pored nje neka bude identicna u ljubicastoj boji, pucnucu teatralno prstima dok je materijalizujem, cisto iz fazona!" Hanane je gledao, zatim opipavao i na kraju seo u fotelju, a Ariel se smestio pored njega. "Evo i jedna u purpuru za carobnjaka! Trebace nam i stocic? Kakav zelis?" Hanane je rekao "Od cistog zlata, sa srebrnim detaljima!" Ariel je rekao zlocesto "Evo! Mozemo ti zapakovati stocic da poneses? Ili zelis radije jos par zlatnih polugica? Mozda gomilu?" Stavio mu je u krilo tri zlatne poluge, dok su se pored njih pojavile zlatne poluge naslagane u piramidu. El-Evjit je rekao prekorno "Sta to radis moj ludi brate? Njegovi ljudi i njihove.. hmm.. pratilje ce poludeti i poceti da se ubijaju oko ovog ztlata! Ozbiljno.. to ne mozes ostaviti ovde! I uzgred fotelje mi se ne slazu uz ostatak enterijera! Dovraga tebi bas djavo ne da mira?" Ariel je rekao "Tvoji ljudi bi ove poluge mogli preneti do tvojih kola? Zatim ces polovinu dati za sirocad? Medjutim jadna deca nece videti ni centa.. to ce razgrabiti ambiciozni uvlakaci, koji su sumnjivim putevima uspentrani do sadasnjih polazaja! Voleo bih da im neko udeli u ruke deo novca koji mogu stancati i naciniti u trenu." Culo se kucanje na vratima, a Ariel je gledao Hanane. "Dakle? Sta ce biti? Da dematerijalizujem, ili ostavim poluge?" Hanane je rekao "Ostavi ih. Obecavam da cu ih razdeliti licno onima manje srtnim. Nateracu svoje ljude da ih odnesu bezkucnicima!" Ariel je nacinio jos tri identicne gomile. "Evo! Ako ces zaista to uraditi, razdeli na sto vise ljudi. Ovo je nas prilog." Hanane je vrteo glavom. "Cudesno!" Ariel i El-Evjit su se trgnuli istovremeno "Nase dete se probudilo! Nestacu! Ariel, ti sredi ovde sve sto je potrebno, ja moram da odrzim zadato obecanje." El-Evjit je nestao, a Hanane ostao otvorenih usta. Ariel je ustao i pruzio ruku Hanane da se podigne, zatim su fotelje nestale. "Hajde, uz put cemo pustiti tvoje ljude i objasniti im sta je potrebno uciniti. Nece se poubijati oko ovog zlata?" Hanane je rekao ozbiljno "Ako im damo po pulugu i povisice, onda nece. Hmm.. moram da svom poverljivom gardu detaljno objasnim sta se treba uciniti." Pozvao je svog prvog coveka po imenu Mo i izdiktirao mu odsecno plan. Ljude je zadrzao na vratima, zatim i njima izdao naredbe, cekajuci prosedog, jako sirokog i misicavog coveka, visokog skoro kao Ariel. Posle poverljivog razgovora, Mo se uposlio sa ostatkom njegove ekipe, dok su se Ariel i Hanane vratili u stan pored, gde ih je docekao potpuno prazna dnevna soba, u kojoj je do malo pre bila guzva i graja. Cak ni Azrea nije bio iza pulta, tako da ga je Ariel pozvao telepatski i nasmejao se vodeci Hanane na terasu. Za velikim stolom su svi bili okupljeni i sedeli ukljucujuci carobnjaka pored Gale, koja je drzala casu sa prozirnim napitkom i gledala okolo najlepsim nevinim pogledom cistog srca, ne shvatajuci gde se nalazi. Ariel joj je prisao i zgrabio je u narucje, zatim je zavrteo. "Vatrice? Boze koliko si samo slatka.. ne znas gde se nalazis i jos uvek se ne secas nicega, zar ne?" Poljubio je u glavu sa namerom da je spusti na mesto. "Zavrti me ponovo? Ili.." On je bacio u vazduh snazno i docekao je u vazduhu, zatim ponovo i ponovo, dok je Gala vriskala od srece. "Jos! Jos samo malo?" Valhija, Meonis i Rea-Niom su se nasli u vazduhu, zatim je krenulo dodavanje i bacanje Gale, toliko brzo da ga je Hanane jedva pratio pogledom. Kazdir se nasmejao i rekao "Pridruzicu se zabavi! Pazite da niko ne udje na terasu i ne zabezekne se, uz nesvesticu odmah za tim." Azrea je rekao pomirljivo "Dakle meni je zapala duznost cuvara? Bicu u pultu i javicu vam telepatski ako neko kroci u stan. Brate.. ti zabavljaj naseg gosta." Hanane je gledao odusevljeno sa strahopostovanjem sve sto se desava. "Neverovatno.. kao da sam na drugoj planeti supermena.. ovo je dakle tvoj zivot.. tvoja stvarnost? Svakodnevni zivot provodis u drustvu ovakvih.. nadarenih.. kako da se izrazim? Sa ovako specijalnim i drugacijim ljudima od svega sto postoji, sto se smatra normalnim? Oni su.. ti si.. vi ste toliko izuzetni, neverovatni, prelepi i superiorni. Ti onda nisi imao plasticne operacije?" El-Evjit se nasmejao glasno "Nisam. Prirodno izgledam ovako.. malo drugacije do duse. Necu ti pokazati kako zaista izgledam, jer bim morao naknadno da ti objasnjavam jos sto-sta. Tacno je da sam tvojih godina, mozda neznatno mladji, ili cak stariji?" Hanane je rekao "Ja imam 52 godine. Ti si par godina mladji, imas oko 48?" El-Evjit se nasmejao "Uskoro cu 47 i od mog dragocenog deteta sam stariji ravno 29 godina, sto nije ne zanemarljivo i bilo bi jako frkovito da nemam krvi jedne dugovecne rase. Ne pitaj me molim te koje, jer ce ti liciti na bajku ako krenem da ti objasnjavam i moracu da otvaram portal da bih ti dokazao istinitost svojih reci! Zato shvati samo da sam s'majcine strane zapatio dugvecnost i da cu jos vrlo dugo izgledati jako lep i mlad.. srecom, jer moja princeza nije od moje fele, ona ce puno ranije zavrsiti svoj vek trajanja. Medjutim kada krene kuci ja cu je pratiti, ne mislim da ostajem ovde bez nje ni za tren." Ariel se nasao pored njih i spustio Galu iz narucja, zatim je naglo ponovo nastala guzva i graja za stolom. El-Evjit je zgrabio i smestio je u svoje krilo, a Gala ga je zagrlila i poljubila, sto je izazvalo carobnjakovo silno odusevljenje, blistao je od srece. Hanane ga je posmatrao zainteresovano. "Ti si smrtno zaljubljen u nju? Ovde su joj svi odani i drze je kao malo vode na dlanu. Cudim se da si je dobio, pored ovako vestih, preleph ljudi. Pitam se kako si to izveo, s'obzirom da kazes kako si je oteo od njih?" Ariel je rekao namrgodjeno "Tako.. sto mu je obecala da ce ostati pored njega dokle god zastupa istinu i cini iskljucivo dobro. Ona nece odstupiti od svoje zakletve, tako da su nase sanse potpuno nistavne. Carobnjak nam je dao sah, moguce i mat ovde." Ariel je kaziprstom podigao Galino lice prema sebi "Izbrala je, a ja cu koliko god da ne zelim, postovati njen izbor. I ukoliko on ne pogresi i ne zgrsi opasno, uzgred i to ne licno njoj, vec drugima.. ona ce ostati pored njega, zar ne vatrice?" Gala je klimnula glavom i rekla nezno "Zao mi je.. on je moj zadatak.. ja ne mogu drugacije, to znas?" Ariel je pomilovao po glavi i nasmesio se sedajuci na stolicu pored. "Znam vatrice, sve znam. Hajde.. stize nam tvoj vreli kapucino, koji ce te razbuditi, zatim mozemo plesati?" Konobari su im doneli uglavnom ekspreso, dok su dvojica sa punim tacnama alkohlnog pica i tu mahom flasiranog, bili upuceni na stan pored. Gala je rekla iznenadjeno "Odvojili ste njegove ljude u drugi stan.. ali zasto?" Ariel je brzo rekao "Zato sto su jako puno popili izmedju ostalog.. tako da je bilo neophodno iz vise razloga da predju tamo. Ne brini se i ne razmisljaj o tome vatrice, probaj svoj kapucino?" Hanane se smajao i vrteo glavom. "Ariel ti si opasan strateg, zar ne?"
Gidar koji do sada nije bio sa njima je usao unutra i posto je poljubio Galu u glavu, sapnuo je Arielu par reci, zbog kojih je on skocio kao oparen i povukao Hanane sa njim u pratnji Gidara, koji je krenuo dalje svojim putem. Otisli su u dnevnu sobu, zatim razgovarali, dok je Gala gledala uputno El-Evjita, koji je slegao ramenima. Kazdir je rekao "Idem da vidim sta se desava. Ne brini zvezdice, sve cemo srediti cas posla." Pridruzio Arielu i Hanane i ukljucio u razgovor. "Gidar nam je telepatski sve objasnio. Dakle bilo je frke zbog zlata, a jedna od lakih zenskih je zgrabila polugu i zbrisala im? Predlazem da je puste na miru?" Hanane je citao poruku koja mu je stigla. "Kasno je za to. Vec su dvojica odjurili za njom. Vraticu ih, nadam se da nisam zakasnio? Evo.. stize mi poruka! Srecom.. nisu je pronasli i vratice se po mojoj naredbi." Ariel je rekao "Vidi.. ovako cemo: Platicemo usluge svakoj po jednom polugom, tako ce sve devojke biti na istom, dok cemo tvojim momcima dati duplo? Da li ce ih to zadovoljiti? Ne bih da bude krvoprolica i zle krvi? Jer cu morati da reagujem i smirim ih drugacije. Ako bude dalje problema izolovacu ih u sfere i izbrisati im pamcenje na poslednjih pola sata-sat.. tako da zaborave na zlatne poluge. Recices mi da li je to nepohodno?" Hanane je razmisljao. "Voleo bih da sam u stanju da ti kazem kako ce sve biti u redu, medjutim lako moguce bude jezive frke. Moj suparnik.. bivsi suparnik je u pravu, zlato ce jako lose uticati na njih.. to su vrlo bezkurpulozni, vecinom negaivni momci, skloni nasilju i pohlepni.. narocito kada popiju koju vise, sto je upravo slucaj. Moracu licno da se pojavim i smirim sta se da smiriti. Trebao sam ti reci da dematerijalizujes zlato, medjutim hteo sam da pomognem i barem malo vratim dug.. da postupim ispravno i ucinim dobro delo. Trudicu se, jako cu se truditi da ispunim obecanje.. mislio sam da prilozim i deo svoga novca.. jer konacno shvatam sta je potrebno i ispravno ciniti. Ne mogu odjednom da izmenim poslove, niti da preko noci postanem potpuno ispravan.. ali mogu da krenem polako u tom smeru. Ova noc mi je promenila ceo zivot, a tek ce ga izmeniti. Ariel ja zelim svom snagom sto vi imate! Takav prisan odnos, telepatske poruke, da materijalizujem stvari i cinim cuda. Taj nivo moci.. jer sam shvatio da je moja moc nistavna, a vec mi je proslo uzaludno vise od pola zivota. Sta mi vredi prividna moc koju imam? Sto me moji ljudi zovu gazda.. istinski im ne pripadam, sve je zbog novca, slusaju me iskljucivo zbog novca, cak i Mo, koji mi je odan, bojim se da je takav uglanom zbog moga bogatstva. Sa svojom zenom ni ne pricam vise, osim ako joj treba veca suma od one koju mesecno prima, dok moja deca vode svoje zivote. Ne samo moc.. vec takvo divno prijateljstvo i medjusobno poverenje.. kao da ste jedno.. jedan duh razdeljen u mnoga tela.. cak i sa princezom od Gerhida i Raidia imate obostranu duboku ljubav i povezani ste, kako ja nikada sa nikim necu biti. Dovraga.. Ariel sa tobom osecam vecu bliskost nego sa bilo kim ikada ranije.. sramota da priznam da cak ni sa rodjenom decom nisam osetio vecu prisnost.. uvek je zid, silna barijera izmedju nas. Voleo bih da je drugacije, puno drugacije. Konacno shvatam sta trebam izmeniti i zasto sam duboko nesretan! Hocete samnom?" Ariel se smesio, dok su mu ogromne zenice varnicile munjicama "Ja sam tamo gde je akcija." Kazdir je rekao "Pridruzicu vam se." Krenuli su zurno. Hanane je pitao "Ariel.. ti si nesto kao vodja vaseg tima, zar ne?" Kazdir je odgovorio "Tacno tako. On je vodja i upravlja akcijama, donosi, ali i zajedno sa nama sprovodi odluke." Ariel je dodao "Da, pa ipak to nije kao u recimo tvojoj organizaciji, jer su kod nas svi potpuno ravnopravni i to sto sam ja vodja nije strogo pravilo. Vodja sam samo zato sto zastupam i predstavljam princip volje koji odredjuje smer akcije. Medjutim i Meonis je identicno sto sam ja, tako da moze preuzeti moje mesto ako je potrebno. Razumes? Moze i bilo ko drugi, narocito recimo Gidar, ili Kazdir jer su takodje principi volje koji delaju na nesto drugaciji nacin od mene. Hmm.. znam da to neces jos uvek razumeti. Objasnicu ti jednom detaljno kako je i sta je." U stanu do njih su zatekli citav haos. Dvojica njegovih ljudi su postrojili devojke i mahali pistoljima deruci se na sav glas, dok su cetvorica prenosili poslednji deo zlatnih poluga do kola. Ostali su sedeli i posmatrali sou, pijuckajuci svoja pica. Ariel je dreknuo "Dosta! Sklnite oruzje! Ti momak daj mi osam zlatnih poluga sa gomile! Sad ih podeli damama! Upravo smo ih platili za sve muke koje su bezpotrebno pretrpele! Devojke da li cete ostati, s'obzirom da vam je vec placeno?" Krenulo je dosaptavanje izmedju njih, posle dosta rasprave odlucile su da ostanu. Jedna od njih je rekla "U Agenciji ne bi bili zadovaoljni da ne dovrsimo zapocet posao.. ali.. ako bude nasilja bicemo prinudjene da odemo! Ili pozovemo naseg garda." Ariel je uzdahnuo "Dobro dakle, medjusobno cete se dogovoriti sta i kako. Momci vama ce za nagradu biti podeljena po jos jedna zlatna poluga, da li je to onda u redu? Da li ste zadovoljni sa tom kolicinom novca?" Svi su zadovoljno klimali galavama i zahvaljivali se silno. "Vise ne sme da bude ni najmanje frke, to razumete? U protivnom cu onom ko remeti moje odredbe ne samo oduzeti zlato, vec cu ga posteno prebiti za nauk drugima. Verujte mi, samnom nema sale, koliko sam dobar, toliko znam da budem i nezgodan, ako moram! Jasno momci?" Dvojica su podsmesljivo progundjala i nasmejala se, sto je Ariel jedva docekao. Rekao je zlobno "Sada cemo imati malu demonstraciju moje moci! Vas dvojica ste dobrovljci i upravo ste doblili titulu mojih ne sretnih izazivaca! Dakle, krenucemo na terasu! Polazite! Usput ocitajte molitve u sebi, jer vas necu stedeti, sto ni od vas ne ocekujem!" Hanane je rekao da ukone vatreno oruzje, dok ga je Ariel smejuci se potapsao po ledjima i rekao "Ne smeta mi bilo koja vrsta oruzja! Napadnite me slobodno, pucajte, vadite nozeve, sve je jedno. Hajde, stacemo ovamo.. tako da niko od posmatraca ne strada." Jedan od momaka je izvadio pistolj jos dok su hodali i hteo da nacilja Ariela sa ledja, a Kazdir je zapusio usta Hanane koji je zeleo da ga upozori i sapnuo "Samo gledaj! Ne vici i ne pricaj nista, uzivaj u predstavici!" Ariel se okrenuo sa osmehom na licu, dok su mu unutar zenica sevale munjice. Rekao je ostro "Sta cekas? Pucaj! Izazivam te! Ako ne pritisnes okidac, unisticu te potpuno!" Momak je gledao nesigurno, cas u svog gazdu, cas u Ariela i na kraju spustio pistolj dole. "Ne.. ne mogu.. da te ubijem iz cista mira!" Ariel se osmehnuo puno milosrdnije i rekao neznijim glasom "Ispravna odluka. Dakle za tebe jos ima nade. Medjutim i da si okinuo ne bi me povredio. Pokusaj slobodno, to ce biti tek zabavna igrica.. okini i gadjaj dobro! Pokazacu ti svoju vestinu." Momak pored je izvadio svoje oruzje i naciljao u Ariela. "Ja cu pucati, nemoj da te nosimo u bolnicu?" Ariel se nasmejao "Ne brini se.. ne razmisljaj, samo pucaj!" Momak je okinuo, dok se Ariel u trenu nasao pored njega, zavrnuo mu ruku i oteo pistolj, koji mu je prislonio ispod brade, zatim ga zakocio, obrnuo u ruci vesto i vratio ga momku ispod sakoa u futrolu. Svi su gledali zaprepasteno otvorenih usta, dok su devojke sekund pre vristale, a sada tapsale. Ariel se smesio tapkajuci momke po ledjima. "Hocete da pokusate nesto drugo, ili se vise necete smejati mojoj moci? Ovde na terasi ne postoji niko ko mi moze parirati, osim moga brata Kazdira. Moja vestina prevazilazi sve sto ste do sada videli, niko od vas mi ni izdaleka nije dorastao! Ako mislite suprotno, naucicu vas drugacije! Da li se neko usudjuje da se bori samnom? Obecavam da cu biti sto blazi i necu vas povrediti! Slobodno me mozete napasti svi zajedno! Dakle?" Svi su cutali i gledali u pod, ili se ceskali po glavi. Ariel je nastavio "Ako priznajete moju neprikoslovenu moc, ocekujem da me doslovno slusate! Moje naredbe su ovde zakon! Jasno?" Svi su klimali glavom potvrdno, dok su ga devojke posmatrale sa obozavanjem, ili kao ukusan zalogaj. U prolazu je dobio nekoliko ponuda za postelju. Hanane ga je gledao sa strahopostovanjem, kao i vise od polovine njegovih ljudi, dok su ostali gledali u njega sa zaviscu. "Ariel.. sta planiras sledece?" Odgovorio je "Bas nista. Vraticemo se i plesati sa vatricom, ili pricati, dok se tvoji ljudi zabavljaju. Ako bude problema pokazacu im svoju nezgodnu stranu. Medjutim verujem da ce biti mirni kao bubice i naprasno vrlo fini." Kazdir se glasno smejao "Moj ludi teatralni brate, zaista volis ovakvu vrstu zabave, zar ne? Uloga zverke medju mafijasima bi ti pristajala, jedino je u ne skladu sa tvojim andjeoskim likom.. morao bi vecito da nosis maske, ili te ne bi cesto shvatali kao autoritativnog zlotvora!" Hanane se smejao glasno "Tacno tako." Arile je izrekao svoju cesto ponavljanu primedbu "Moj lik je varka, tek dobro osimsljena strateska varka. Ja i gore izgledam skoro identicno, medjutim kao princip vatrene volje sam daleko od slatkog, sreca u milosrdje koje nosim uz nju. Hajde idemo nazad."
Zatekli su sve sem Gidara kako igraju sa Galom na terasi. Azrea je upravo kretao prema dj pultu i sreo ih je na ulazu terase. "Otpratio sam sve sto se desavalo! Zaista si teatralan, moj ludi brate, to te uveseljava zar ne?" Ariel se smejao zajedno sa svima. "Tacno tako! Uzivam u ovakvim predstavicama, jedino mi je zao sto se demonstracija moje moci zavrsila toliko brzo. Ne bih koristio svemoc, tek nesto brze pokrete pri zahvatima." Gala je cula njegovu i pricu i dotrcala "Hocu ja da se borim sa tobom! Vazi? Hoces?" Ariel se smejao i mazio je po glavi. "Hajde, dodji! Igracemo se na uobicajeni nacin. Napadni me vatrice!" Pocela je njihova borba, slicna izvanredno uigranom, ubrzanom plesu. Gala je uzivala, kao i publika. Kada su ubrzali maksimalno, Hanane nije bio u stanju da ih prati. Video je brzo pokretne mrlje, koje se razlivaju cas levo, cas desno. Kao finis, Ariel je ponovo zavitlao Galu u vazduh i docekao je visoko, leteci, igrao se sa njom, dok je ona vristala od srece i smeha. Hanane je promrljao sedajuci pored El-Evjita, koji je palio cigaretu i pio svoj omiljeni napitak. "Ona je zaista tek dete.. jako lepo, previse zgodno i pozeljno dete, koje zraci opasnom magnetnom privlacnoscu. Magijom kojoj je tesko odoleti." El-Evjit je uzdahnuo "Tacno tako, moj prijatelju. Moja slatka kletva.. sasvim sam tu nemocan i nenoj vlasti.. radi mi silnu muku i lom." Hanane je gledao Ariela i Galu kako se igraju u vazduhu. "Koji joj je jedini strah? Slobodno mi reci, ja vam necu nauditi. Sve i da hocu, nisam vam dorastao.. pojeli bi me za dorucak u jednom zalogaju, priznajem!" El-Evjit ga je gledao podozrivo, zatim se nasmejao "Pogadjaj! Imas fore iz tri puta! Dakle, sta mislis od cega se plasi?" Hanane je razmisljao glasno "Ne od visine, to vidim.. ne ni od borbe.. ni od ljudi.. hmm.. stvarno mi ne pada na pamet.. od cega?" El-Evjit je cutao, zato je Hanane morao dobro da razmisli. "Od paukova, ili zmija? Ne? Uh.. od cega drugog? Klaustofobija? Ne, ni to? Zaista ne znam!" Gala je dotrcala i uzela El-Evjitu casu iz ruke, zatim je iskapila. "Uh! Bila sam zedna.. a ne bih da ponovo spavam, jer sam slucajno popila alkohol! Zato sam ti ukrala napitak!" On je povukao u svoje krilo i uhvatio je iza vrata, zatim skoro dotakao njene usne, namerno ih gledajuci, dok se strast sirla iz njega silovito. Gala je pocela da muca. "Ca.. carobnjace.. ti.. ti.. ti si.. ti si u.. u.. ti zelis.. hoces.. ali.. ali.." On je naglo zagrlio i rekao "Oprosti mi. Namerno sam te uplasio. Ne boj se necu ti nista, bas nista." Ona je vidno odahnula, a Hanane je rekao "Znaci.. to joj je strah? Zacudjujuce i jako retko u danasnje vreme. Nikada ne bih pogodio, jer je toliko otvorena i neposredna u odnosu sa muskima koje ne poznaje, cak i samnom, koji pripadam najnizoj vrsti istih. Ipak.. odlucio sam da ne budem vise na dnu. Promenicu se korenski, postepeno cu izmeniti sebe i sve oko sebe! Pokusacu ponovo da jurcam za tobom i stignem te.. sto mi se cini kao ne moguc izazov, pa ipak.. voljan sam da pokusam. Uzivam u izazovima, a ti si mi najveci, ne dostizni izazov. Sigurno ne znas, ili si ipak primetio da sam vecito pokusavao da te pobedim u nasoj igri i budem superiorniji, medjutim nije mi polazilo za rukom, sto me je dovodilo do ludila! Dovraga, uvek si bio barem korak, a obicno desetak koraka ispred mene. Dok si sada cini mi se odleteo toliko visoko da te nikada necu dostci! To mi stvara mucninu, ozbiljno i bez sale, sama pomisao me izludjuje." El-Evjit se osmehnuo i rekao "Ja sam tvoj izazov i frka, a Ariel moj. Izgleda svako ima svog nedostiznog i frkovitog suparnika, zar ne?" Gala je naivno rekla "Ali.. ja nemam. Ipak imam drugih frka.. da.. da se odbranim od.. pa.. od udvaraca.. narocito od tebe. Uh.. necu sada da mislim o tome, radije, hocemo igrati?" Hanane se nasmejao glasno, dok je El-Evjit stisnuo sa silnim obozavanjem u zagrljaj. "Bolje mi se prepusti? Predaj mi se sasvim? Jedva se suzdrzavam da te ne ugnjavim potpuno iz silne ljubavi. U meni pravis buru, silan haos.. mala organizujes mi lom iznutra! Gubim prisebnost kada si pored mene kao sada." Osecala je kako mu uzbudjenje raste, dok se strast sve jace siri, zato je brzo rekla "Hajde da igramo? Hoces da nam Azrea pusti pesmu srece, koju je pravio i gde ja pevam, pa da zajedno plesemo? Hoces?" On je stisnuo prejako i uzdahnuo. "Hocu, sve hocu.. sta god trazis. Hoces ti pristati na ono sto ja trazim?" Gala se smesila "Naravno. Idemo da igramo?" El-Evjit je vrteo glavom dok ga je ona vukla za ruku da ustane. Hanane je rekao zamisljeno "Znaci to je tvoja frka? Slatka frka.. blago tebi. Zaista ti zavidim na svemu.. bas na svemu sto predstavljas i sto imas. Nisam mogao da zamislim, da predpostavim ovo sto je usledilo i kako se sve zavrsilo.. koliko toga.. koliko sam cudesa video i poverovao u njih potpuno. Rodjen si pod sretnom zvezdom." El-Evjit je vrteo glavom. "Suprotno. Potpuno suprotno. Dok nju nisam dograbio zivot mi je bio pakao, a ja gori od djavola.. cudoviste bez skrupula, bez srca i duse. Jedino sam imao vrstu inteligencije pozeljnu u ovom suludom svetu i nasem poslu. Los uzor si sebi postavio, srecom ne vise. Drago mi je da sada zelis kuda ja, medjutim do skoro je to bilo ravno trcanju i bezglavom juracanju zamnom u provaliju bezdana." Hanane je zadivljeno posmatrao Galin ples uz Ariela i ostale, a El-Evjit se nasmejao. "Da ti zavrti pamet i srce pocne da ubrzava ritam i preskace, dok te obuzima strastveno ludilo?" Hanane je klimnuo glavom "Nesto tako, ma da moze da mi bude ne cerka, nego cak i unuka, da sam jako rano dobio decu.. hmm.. to ne valja. Dovraga.. to nije prijatna misao. Moja cerka je skoro duplo starija od nje i ima svoje dete. Ali si ti zato potpuno pod cinima ovog deteta? Vidim da te je lansirala do zvezda i da si smrtno zaljubljen obuzet silnom strascu i van upotrebe za bilo sta drugo?" El-Evjit se smejao glasno. "Tacno tako. Nista osim nje mi nije vazno, niti sam u stanju da pozelim. Proveo bih zivot sa njom u postelji, da mi dozvoli. Hajde, plesacemo pored nje!" El-Evjit je stao naspram Gale i stegnuo je u zagrljaj, zatim je poljubio strastveno i sapnuo "Hajde da nestanemo odavde? Hoces da te okupam i izmasiram?" Gala je rekla "Ne.. necu! Zasto ne nocno kupanje i voznja tobganom?" On je razmisljao "Cini mi se malo hladnije.. prohladno? Dodji da pipnes vodu pa ces odluciti?" Gala je trckala pored njega dok je vodio za ruku ka bazenu. Sagnula se pipnula vodu. "Nije topla.. ustvari je hladna.. mozda si u pravu? Sta cemo?" On je stajao ledjima okrenut svima, sto je iskoristio da je zgrane i postidi. Stegnuo je oko struka i stavio joj ruku na mesto spajalice, drzeci je povlacio, gledajuci je u oci, kako crveni i pocinje da upada u frku. "Sta ovde imam spremno za tebe? Zar ces me ponovo odbiti?" Silna strast se sirila iz njega dok se saginjao za poljubc, dok je ona mislila kako da se izvuce i da li je ozbiljan, ili je samo zadirkuje? Kada je otvorila oci posle poljubca, iznenadila se promenom okruzenja. Nalazila se u najcudnijoj prostoriji, oblika slova x, u cijem je sredistu bio plitak bazen ne pravlilnog oblika. El-Evjit je promrljao reci i dunuo prah iz ruke navise, zatim se pojavila prekrasna sporo padajuca svetleca kisa, slicna vatrometu koji se neprekidno usporeno ponavlja. Bazen je oslikavao blistava plava svetla u svim nijansama, sve do skoro ljubicaste i tirkizne boje, sto je bilo ocaravajuce lepo. Gromade mineralnih stena i poludragog kamenja iz kojih je tekla voda strcale su iz bazena, dajuci prirodno prekrasan izgled ovom mestu, dok su udobne siroke fotelje bile smestene u krst do cetiri zida uz mermerne stocice, kao iznikle iz poda, dok su iznad njih na zidu visili stitovi sa grbovima u potpuno zlatnoj, ili srebrnoj boji. "Dodji, pokazacu ti gde se nalazis." Gala ga je pratila "Cujem muziku za ples po svome ukusu koju Azrea pusta, dakle jos uvek smo u stanu hotela, zar ne?" Jedan od siroki hodnika kojim su krenuli vodio je do svodastih vrata, koja je El-Evjit naglo otvorio. "Wow.. pa mi smo iznad mesta na kom smo malo pre stajali! Tu je pocetak tobogana.. ovo je vislja terasa iznad stana, sa posebnom sestougaonom kucicom.. koja ima puno ulaza. Prekrasno izgleda, jedino sto je u potpunom mraku, dok samo priguseno svetlo dopire sa donje terase. Oh.. pa odavde vidim Ariela, Valhiju i Gidara.. evo i Azrea im se pridruzio. Kuda se silazi? Ne vidim stepeniste.. da li se ovuda ide na dole? Nije valjda da se silazi strogo toboganom.. ali to nije moguce, jer se mora nekako i penjati gore do njega! Hajde da.." El-Evjit je stajo iza nje, vesto joj odsecajuci beg, ogradio je rukama i nasmejao se glasno. "Dovolices mi da te zavedem? To trazis da bi mi se voljno predala? Jer ja sam vec zaveden, trajno zaljubljen i pod tvojim cinima. Da li te ovako nesto zavodi?" Uhvatio joj je ruku i poljubio zaneseno, okrecuci spustio je usne na srediste dlana, zatim na pulsnu tacku, sto je izazvalo zmarce i uzbudjujuce senzacije, zatim je pogledao u oci, najlepsim pogledom cistog srca, uz strastvenu viziju. Drzao je ruku na njenom stomaku i promrljao reci, koje su joj otvorile sirom strastveni potencijal, tako da je ne izdrzivo. Gala se uhvatila za ogradu ispred sebe, jer su joj kolena klecala i cinilo joj se da ce tresnuti svakog casa, dok joj je um bio prazan i osim silne zelje nije postojalo nista drugo. El-Evjit je podigao u narucje i sapnuo "Zaveo sam te. Reci mi sta sada zelis? Da li konacno zelis isto sto i ja?" Klimala je glavom. "Da.. zelim te. Jako."
El-Evjit je nameravao da udje u bazen sa toplom, lekovitom vodom, iznad koga su jos uvek blistali i polako se spustali tragovi plavih, carobnih svetlucavih kisnih kapi, iznad kojih se formirala izmaglica. Spustio je nogu unutar bazena, kada je opazio kretanje. Magicna svetla su pruzala jako slabu vidljivost, koliko god carobnu atmosferu stvarala, tako da je pomislio kako mu se ucinilo. Pogledao je Galino prelepo lice sa zagtvorenim ocima i stisnuo je jos jace uz sebe, uzivajuci u dodiru gole koze, njenom predivnom mirisu i silnoj strasti koja istice iz nje, uz magnetno privlacni sveti plamen. Usao je u bazen sa namerom da sedne na predvidjena mesta, zatim ustuknuo. Ponovo mu se ucinilo da je neko u bazenu, medjutim nije bio siguran, zato je odlucio da upali svetla, izgovarajuci prvo slovo naredbe, kada mu je neko zapusio rukom usta. Golo musko telo je bilo priljubljeno iza njega, sa velikom sakom oko vrata i drugom na ustima. Cuo je sapat blizu uha. "Da li sam te prestravio?" El-Evjit je skoro viknuo "Ariel? Ludi covece! Umalo da je ispustim iz ruku! Dovraga.. skoro mi nisi organizovao srcani udar! Propisno si me prepao! Znas ko nam je nocas u gostima! Dovraga i sve ljudske gluposti, kako ti je ovo palo na pramet?" Ariel je umirao od smeha, dok je Gala otvorila oci u kojima je besnela strastvena oluja. Sagnuo se i pogledao je izbliza. "Vatrice, pa tebi je silna frka?" Gledao je zlobno El-Evjita "Nista bez magije? Istina da ce uskoro svanuti, medjutim.. zar svakih par sati moras da je zgrabis? Hmm.. da li cu ti dozvoliti, ili ti je radije oduzeti?" El-Evjit nije stigao da odgovori, Ariel je vec zgrabio munjevitom brzinom i ulazio sa Galom u narucju u dublju vodu, iduci prema sredini bazena, gde je voda bila njima nesto dublja od pojasa. El-Evjit je zaurlao i skoro se srusio od bola. "Nemoj! Preklinjem te nemoj! Poludecu od bola.. zar ne razumes?" Krenuo je za njim i konacno ga stigao na sredini bazena, kod glatke poluprozirne stene, oko koje su bila u krug, uglasto postavljena kamena sedista, koja su se stepenasto podizala u sve uzem krugu oko prekrasne, visoke stene. Ariel je spustio Galu na prvi nivo sedista, sasvim ispod vode, zatim se predomislio, jer joj nije odgovarala dubina i podigao je za jedan nivo vislje, gde joj je voda dopirala skoro do vrata. Kleknuo je naspram nje i gledao kako joj se po malo vraca prisebnost. "Voda te je povratila donekle? Jos uvek strast silovito istice, vibriras neodoljivim pozivom, kao magnet namenjen meni! Suvise dugo te nisam zgrabio. Predivno ti stoji ovako visko podignuta kosa, ukrasena kristalnim leptiricima.. izgledas kao prava mala princeza vilinskog sveta." El-Evjit je kleknuo pored njih i pokusao da uhvati Galinu ruku, medjutim Ariel ga je odgurnuo grubo, gledajuci ga strogo. "Ariel.. sta se desava? Zasto ovo radis? Ubices me potpuno bolom.. preklijem te.." Ariel se okrenuo, a El-Evjit skoro ustuknuo od pogleda ostrog kao zlet, sa zenicama iz kojih su sevale munjice i povremeno se videlo bljestavo svetlo duge. "Zasto? Zasto ovo radim? Zar se usudjujes da me pitas? Prisvojio si moju zenu! Potpuno ignorises nas dogovor i nisi u stanju da joj pomognes da savlada svoje lekcije. Za nju je ne produktivno da ostane uz tebe." Gala je okrenula Arielovo lice i sledila se od njegovog pogleda. "Ariel.. sta.. sta se desava? Zasto toliko ljutito gledas? Ovo je najstrasnije od svega.. svadjate se oko mene? Zar ne znas da cu umreti od bola.. ako sam uzrok razdora medju svojom bracom. Molim te.." On je uzdahnuo i spustio glavu, dok je El-Evjit uhvatio Galinu ruku i sasvim joj se priblizio. "Mala, dodji kod mene?" Ariel je rekao strogo "Ne usudi se! Tu ostani! Vatrice, da se nisi pomerila sa mesta!" Rekla je ocajno "Ne mogu ovo! Ariel.. sta se desava, zasto si toliko drugaciji? Slomices mi srce sasvim! Sta zelis? Ovako ce biti samo zrtava i nicega dobrog. Zar ne znas moj zadatak? Ja ne mogu da ga ostavim, cak ni zbog tebe, niti bilo koga drugog, ni zbog svojih lekcija.. on mi je prioritet sada.." Ariel je rekao hladno "Prioritet? Dakle izabrala si njega? Da li je to odluka tvoga srca vatrice?" Gala se izdignula na vislje sediste, zatim zatvorila oci i okrenula dlanove navise, na kojima je zablistao sveti plamen, sireci se sve snaznije i vislje, skupljao je unutar sebe magnetom Raidie sve negativno iz njih dvojice, sve frustracije, svaki bol. Obojica su instiktivno zatvorila oci i okrenuli dlanove navise. Konacno kada je i poslednja truncica tereta uklonjena i dok su ispunjenih srca svetom vatrom otvarali oci, rekla je "Da li je sada bolje? Jasnije? Pogledaj me Ariel?" On se osmehnuo "Niko me osim tebe i Kazdira ne poznaje toliko dobro. Srecom. Alkohol vrlo negativno utice na mene i uklanja milosrdje, otkrivajuci potisnuto, zaostrava vec preostro unutar mene. Sprecite me sledeci put da ga dotaknem. Vatrice ti si mi oprostila i ti ces mi carobnjace oprostiti lakse nego sto cu sebi. Ljudska glupost nema granice i prosto se sablaznjavam sopstvenom. Dovraga! Verovao sam pogresno kako ovako niske pobude ne postoje unutar mene, medjutim potisnuto uvek pravi najvecu stetu i naposletku se mora sagledati, koliko god bilo tesko i rasciniti!" El-Evjit je vidno odahnuo i gledao ga zlocesto. Priblizio mu je usne za poljubac, dok su mu ruke bile na njegovim kukovima. Usledio je silni uzbudjujuci lom za Galu, predstavica koja joj ubrzala drasticno puls i organzovala zmarce, uz klecanje kolena. Pitala se zbog cega joj ovo deluje toliko jako uzbudjujuce, kada su se obojica okrenula prema njoj, sa snaznom strastvenom burom u ocima, da se prestravila i bez razmisljanja se teleportovala u spavacu sobu u kojoj je nesto ranije boravila. Pridrzala se za krevet i uzdahnula cedeci se po podu, resena da nestane makar na kratko, tako da je ne pronadju sve dok se potpuno ne smire. Prva vrata su vodila u kupatilo, gde je zgrabila veliki peskir i umotola se, zatim krenula do sledecih vrata, koja su vodila u ogromni plakar. Osim 3-4 prekrasne haljinice nije bilo niceg izlozenog sem muskih kosulja i odela, zato je zgrabila najmanji ogrtac i zurno izasla na suprotna vrata u mali mracni hodnik, jedva prosla kroz dnevnu sobu sudarajuci se sa namestajem u polu mraku i izasla u veci hodnik, drzeci upaljeni trobojni plamen iznad ruke. Otvarala je redom vrata, pregledala prostorije i konacno odlucila da se smeseti u maloj radnoj sobici, tesko primetnoj, skoro skrivenoj iza pozamasne biblioteke. Sela je na udobnu radnu fotelju, podigla noge gore, zavrtela se jednom, smirujuci i ogranicavajuci sebe, resila je da odmeditira. Medjutim umesto da uradi jednu od spektra meditativnih vezbi razmisljala je o majci i zamku Zlatne Sunceve Svetlosti sa nostalgijom. Silno je pozelela da ode kuci, zatim da se moze odgurnuti energetski od zidove, tako da se stolica pokrene u brzoj voznji tamo-amo i instiktivno je pokusala, odusevljeno konstatujuci da je uspela u svom naumu. Vozala se celom sirinom prostorije iza radnog stola sa odusevljenjem, sve brze i odvaznije, sve dok joj nije osetila Ariela i carobnjaka. Otvorila je oci, medjutim u maloj radnoj sobici nije bilo nikoga. Dakle blizu su i traze je. Razmisljala je da li da se teleportuje negde dalje, ili ostane u ovom stanu? Skoro je tresnula sa stolice kada je ponovo otvorila oci i nasla se licem u lice sa Arielom i El-Evjitom, koji su sedeli prekrstenih nogu na radnom stolu, bez icega na sebi osim obmotanih peskira oko kukova. Obojica su je gledali zlocesto, sto nije slutilo na dobro. Istovremeno su je uhvatili za ruke. "Slobodno se teleportuj gde god te volja, praticemo te! Vatrice nemas potrebe da bezis, upravo sam primio nove upute, koji ce te silno obradovati, bas kao sto ce rastuziti sve ostale, osim Azree, Lesjia i klinaca!" Azrea se pojavio pored njene stolice. "Gospode, sedite u mrklom mraku? Zbog cega pitam se? Hmm.. ovako je mnogo bolje, sada je ugodnija atmosfera. Dobio sam ne ocekivane upute.." Ariel ga je prekinuo. "Pazljivo ih saopsti i gledaj da ucinis sto manje stete. Carobnjace, nemoj da mi odlepis kada cujes sta je potrebno, dobro?" El-Evjitov pogled se potpuno smracio, dok je Gala pocela da vristi od radosti i vrti se u fotelji. "Videcu majku! Konacno idem kuci! Azrea, ti ces me voditi? Avalon, El-Dre, Lesji i Vehre su vec tamo i cekaju nas! Jako sam sretna.. naj-najsretnija!" El-Evjit je rekao tiho "Dakle, ostavices me? Ipak ces prekrsiti obecanje i oticices od mene?" Ona ga je zagrlila i rekla razdragano "Hajde samnom? Hoces? Jer, ja imam upute da trebam otici, medjutim mogu te povesti sa sobom ako zelis, zar ne?" Ariel je rekao namrgodjeno "Ne! Ne mozes ga povesti! Cilj tvoje posete je upravo apscinencija i odmor od napaljenih muskih idiota, u koje sadamo nas dvojica moja lutkice! On je upravo lisen zene na neodredjeno vreme. Izvor Zivota ne precizira koliko dugo ces biti iskljucivo medju porodicom i drugovima, odvojena od svojih ljubavnika.. nadam se ne predugo.. hmm.. ili cu imati pune ruke posla isceljujuci depresije i kmecanja. Meni ostaje kao i uvek najtezi deo posla da zongliram tudjim teretima kako najbolje umem i znam.. srecom ja mogu sve da izdrzim.. najgore, najteze i najmracnije jezivo ako treba. Ne brini vatrice, sve ce biti dobro, idi i igraj se u miru. Prijace ti odmor od suludih, prezahtevnih muskih tripova. Ja sam disciplinovao sebe, pokusacu da poducim druge svom sistemu, narocito tebe, moj ludi carobnjace! Preporucujem ti da krotko upijes znanje i vezbe kojima cu te poduciti."
El-Evjit je izgledao potpuno slomljen. "Ostani samnom samo jos sat-dva? Molim te? Obecavam da cu te pustiti da odes bez kmecanja i frke.. necu ti praviti problema.. ako mi ispunis ovu zelju? Dva sata nasamo pre nego odes od mene je sve sto trazim. Hoces mi ispuniti zahtev?" Gala je gledala u Azreu, zatim u Ariela i na kraju rekla diplomatski "Ako mi je dozvoljeno ostacu jos dva sata sa tobom, kako zahtevas.. da li smem? Ariel? Azrea?" Ariel je rekao strogo "Carobnjace, ona je tek naivno deriste, dok si ti prepreden, preterano iskusan, sveze preobraceni zlotvor sumnjivog postenja.. kako ces mi garantovati svoju iskrenost? Da li imas nameru da je ponovo kidnapujes? Ili ces biti toliko ljubazan da odrzis svoju rec? Kako ces mi garantovati da ces je posle dva sata predati Azrei u ruke i ispratiti ih na put sa osmehom? Dakle?" El-Evjit je zatvorio oci, zablistao suptilnom belom svetloscu, mrmljajuci reci carolije ispruzio je ruku navise, iznad koje se pojavio blistavi svitak i polako se razmotavao u ispisani pergament. "Secas se ovog ugovora mala? Ovde je tvoj podpis i otisak, koji potvrdjuje da neces moci da me ostavis. Znam da tvoj odlazak ne znaci da me ostavljas, vidim ti misli.. medjutim, da si kojim slucajem pozelela da me ostavis sledila bi se i ostala zatocena u nekoj vrsti zlatnog energetskog kaveza. Ponisticu ga i naciniti novi ugovor u kome stoji da cu biti primoran da te pustim da odes posle dva sata provedenih samnom. Ariel, da li ce te ovakav ugovor zadovoljiti?" Ariel se nasmejao i klimnuo glavom. "Bas bih voleo da te vidim zatocenog u sopstvenoj zamci! Vatrice ti pristajes na njegov zahtev? Ako je tako, nacini ugovor koji ce mi garantovati da je neces oteti! I pozuri, hteo sam da odgledam izlazak sunca sa terase!" El-Evjit je skinuo zlatni stitnik sa kaziprsta i prislonio ga blizu pulsne tacke, tako da se pojavi kapljica krvi, zatim zgrabio Galinu ruku, koju se trudila da sakrije iza ledja. "Necu mene da ubodes noktom! Nikada necu shvatiti ugovore gde su potrebni krvavi otisci i sujeverne gluposti slicne vrste! Uzas! Ja ti verujem.. ne moras.. uh-jao!" Namrsteno je gledala svoju ruku na koj se polako pojavljivala kapljica krvi. "Uradices isto sto i ja. Nacini otisak svih pet prstiju!" Posto je nacinio svoj otisak, El-Evjit je posmatrao kako Gala gadljivo dotice kapljicu krvi, zatim joj nestrpljivo dograbio ruku, ponovo je uboo noktom i nacinio zurno otisak svih pet prstiju na blistavom pergamentu, iznad koga se pojavilo njeno puno ime ispisano Vilovnjackim pismom. Ugovor se smotao i ostao da lebdi znad Arielove ruke, uvezan blistavom crvenom trakom i zlatnim pecatom, unutar koga je bio smesten besumni sat. "Tebi sam poverio ovaj pergament na cuvanje. Dvosatni vremenski okvir ce zapoceti odbrojavanje cim nas dvoje ostanemo nasamo. Sto znaci da ce tvoje vidljivo, kao i nevidljivo prisustvo odloziti da moj ugovor odbrojava nadalje.. razumes? Dvosatni limit podrazumeva da budemo potpuno sami u prostoriji, specificno tako sam naznacio." Gala se nasla u carobnjakovom narucju, dok je Azrea je govorio "Docicu po nju po isteku dva sata. Sta ce ti se desiti ukoliko ne ispostujes ugovor?" El-Evjit se nasmejao glasno "Ostacu sledjen i zatocen unutar zlatnog kaveza, narednih dva sata, za kaznu. Vrlo slatko priznaces. Nece me fizicki niko muciti, niti cu trpeti verbalne uvrede, nego cu imati vremena da odtugujem i odkmecim sam u izolaciji zbog njenog odlaska. Nestacemo!" Pojavili su se u potpuno mracnoj prostoriji. El-Evjit joj je sapnuo blizu uha "Doveo sam te u najlepsu Rajsku dvoranu, specijalno osmiljenu kao poklon tebi. Izgovori komandu da se upale svetla." Gala je povikala "Etle!" Zatim ostala otvorenih usta, zatecena nevidjenom lepotom prostora, kao iz najlepse bajke. Ogromna pretezno zlatno-bela, blistava dvorana imala je tunel filigranski izbuskanog zida, ukrasen poludragim kamenjem, koji je misticno blistao u polukrug, oko bazena u obliku polumeseca, preko koga su se lucno izdizala dva zlatna mostica, vodeci unutar filigranskog tunela. Ceo plafon bio je ukrasen kristalom i svetlima koja se se prelamla dugom reflektujuci je po prostoru. Filigranski tunel se zavrsavao sa obe strane od visokih prozora i skoro celog jednog zatakljenog zida koji je izlazio na ogromnu terasu, takodje izvanredno zanimljivo uredjenu. "Jedva cekam da istrazim tunel! Hajde da.." El-Evjit se osmehnuo "Znam mala, medjutim to ces uciniti sledeci put, sada imamo manje od dva sata da se oprostimo.. necemo se moguce vrlo dugo videti, zar ne? Oticices od mene? Neces se usuditi da prekrsis nalog i opovrgnes upute?" Odmahnula je glavom "Ucinicu uvek kako Izvor Zivota nalaze. Bez razmisljanja cu slediti njegovo volju. Ukoliko ne bih poslusala, umrla bih od bola patnje. To sigurno znas? Ali i da nije tako, ja cu uvek automatski ostvariti sve sto se trazi od mene. Bez razmisljanja cu poslusati." On se osmehnuo, dok su mu oci blistale misterioznim sjajem, kakav ona do sada nije zapazila. Usao je u filigranski tunel i odmah skrenuo unutar zida, gde je bio postavljen u skoro kruznom udubljenju krevet sa raskosnom svilenom, izvezenom posleljinom i silnim jastucima, sa zidovima od ogledala i jos dva otvora, ili prolaza koji vode u nepoznatom pravcu. Blistavi raznobojni leptirici su plutali iznad njih dajuci slabo osvetljenje i prekrasan bajkovit igled mestu, dok su sa stropa visile trake prepune blistavih cvetica, zakacene svuda u polukrug, kao svetlece uzglavlje, ili cisto ukras. "Wow! Krevet kucica, sa zidom od ogledala i prolazima? Ovo bi bilo moje omiljeno igraliste! Zao mi je sto u zamku Zlatne Sunceve Svetlosti nemam ovako interesantno mesto za igru." El-Evjitje spustio na krevet i otvorio klizni zid od ogledala, vadeci dve case i svoj omiljeni napitak. Podigao je punu casu i rekao "Necemo nazdraviti, vec ces mi reci svju zelju. Iznecemo zelje, kao molitvu.. tako da se ostvare i usrece nas. Dobro?" Gala je klimnula glavom. "Dobro. Ali.. ja nemam licnih zelja. Zelim da svi ljudi budu sretni i u miru, zadovoljni svojim zivotima. Zelim da ne budes tuzan sto smo odvojeni i da se radujes nasem ponovnom susretu." Slusao je pognute glave, zatim tiho rekao "Nemoj me prevariti.. obecaj mi vernost! Pristacu da budemo odvojeni, samo ako mi gantujes da ces biti samo moja i da te niko nece dotaci dok mi se ne vratis! Obecaj mi!" Rekla je sa olaksanjem. "To je barem lako.. obecavam naravno. Ni jedan moj ljubavnik me nece pratiti, osim Azree, a on me nece napasti, jer je najdivniji i najcasniji od svih.." On se osmehnuo "Zapamti sta si mi obecala! Azrea je izuzetak kome je sve dozvoljeno, cak i da ti bude ljubavnik, ako to zeli. Medjutim niko drugi ti ne sme prici. Razumes? Nazdravicemo tvome obecanju!" Posto su ispuli napitak, El-Evjit je rekao "Dodji kod mene. Tako, samo lezi tu kod mene. Dovraga, zaista je ironija sto trenutno nisam u stanju da mislim o spajanju. Medjutim ti bi mi se konacno rado prepustila, zar ne? Ne bi se borili kao obicno?" Klimnula je glavom. "Ne bi se borili. Spremila sam se da krotko sledim tvoje zelje.. kao oprostajni poklon, ili tako nekako mislim. Zar zaista ne zelis da se spojimo? Istina vibriras potpuno drugacije. Cini mi se puno tise i mirnije.. ti si jako tuzan, zar ne? Pokusavas da potisnes bol tako da ga ja ne osetim? Ne trebas to da radis! Jer jako zelim da ti pomognem. Namesticu magnet.." On je prekinuo "Nemoj! Necu tvoju pomoc, dovoljno sam snazan da se borim sam. Dosta je bilo kmecanja! Znam da mozes da mi pomognes na vise nacina.. dovraga, cela ti si nacinjena meni za pomoc! Dovoljno je da pogledam tvoj mili lik i vec mi je lakse, da te uhvatim za meku, toplu ruku i odmah je nesto bolje. Cistis me magnetom Raidie, tvoja krv me izdize u blazenstvo i daje mi svemoc.. dok je nase spajanje neprevazidjena magija. Ekstaza i eksplozije.. nema niceg lepseg za mene. Medjutim oticices uskoro i ponovo cu ostati sam. Lisen ne samo tebe, vec i Azree.. plasim se propascu dok mi se ne vratite!" Gala je rekla veselo "Neces propasti! Ariel ce biti pored tebe i moja ostala braca, oni ce ti pomoci! Ne odvajaj se od njih! Cuj.. ja mozda ostanem samo par dana.. ipak i ako ostanem duze iskoristi to vreme da skines svoje strahove! Izdigni se iznad svakog bola i budi potpuno sretan. Gledaj daleko ocima Andjela, gledaj u nas ponovni susret i silnu ljubav koja ce se produbiti ponovnim vidjenjem. Ne misli na mene, vec budi posvecen onima koji su trenutno pored tebe. Ja samo tako mogu da funkcionisem u sada trenutku, posvecena onome i onima koji su trenutno pored mene. Budi uveren da te silno volim.. dobro?" Uhvatila mu je ruku i naslonila na svoj obraz, umiljavajuci se, zatim je poljubila i naslonila glavu na njegove grudi. "Nikada se nisam oprastala pre odlaska.. uvek samo nestanemo.. ili me neko ne predvidjeno zgrabi.. zato.." On je prevrnuo i nasao se iznad nje, gledajuci je zazarenim pogledom strastvenog ludila.
Posle hiljadu ujeda i najstrasvenijeg spajanja, Gala je drhtala u groznici, dok je El-Evjit stiskao pored sebe. "Ponovo sam te prestravio? Ovde nemam lek za povisenu temperaturu.. sacekaj me par trenutaka?" Pogledao je na raskosno uradjen zlatni, rucni sat i dodao "Imamo jos manje od sat vremena.. dovraga.. ne smem da mislim o tvom odlasku.. docicu brzo!" Nestao je i pojavio se vec za par trenutaka sa velikom crnom, koznom torbom u ruci. "Dodji, podigni se.. tako.. popi ovaj napitak.. sve naiskap! Tako." Zagrlio je i pokrio ih. Razmisljao je sta da radi? Imaju jos manje od sata i onda ce biti primoran da je pusti i dozvoli joj da ode na neodredjeno dugo od njega. "Nemoj da zaspis! Narucio sam kapucino i propisno prestravio svoju poslugu, saznanjem da sam neprimeceno usao u kucu. Mozda je bolje da ih naviknem na ovakva zbivanja, jer mi se sve vise dopada da koristim svemoc i sve me vise zamaraju konvencionalni pristupi. Ariel je potpuno u pravu, previse vremena mi oduzimaju ovakve gluposti.. moj zivot se drasticno izmenio. Uvek sam bio drugaciji, a sada sam kao sveze stigao iz paralelnog sveta, iz tvoga sveta mala.. i silno zelim da ostanem u njemu, medjutim kada odes plasim se da cu se vratiti svome paklu.. ne zelim nazad! Ne spavas?" Otvorila je oci, blistave od silne lepote cistog srca "Ostani uz nas Etrel i ne mici se od nase brace! Obecaj mi da ces ostati pored njih? Ja sam tebi obecala vernost, sada je tvoj red da obecas meni sto trazim!" Stisnuo je do kmecanja i rekao "Ostacu uz svoj Etrel. Ukoliko budem morao da putujem, vodicu Ariela, ili Kazdira, bilo koga od nase brace sa sobom." Gala je vidno odahnula "Sada sam potpuno sretna, to me je brinulo." Osetila je vibraciju pored sebe, a El-Evjit se nasmejao glasno i prevukao kucni mob preko njenog tela, zatim pogledao poruku, skacuci zurno, doviknuo je trceci ka vratima "Odluci gde cemo popiti kapucino? U krevetu, ili negde u dvorani? Pored bazena.. ili mozda na terasi?" Vratio se jako brzo i zatekao Galu kako ga ceka ogrnuta svilenim carsavom u filigranskom prolazu, gledajuci okolo zainteresovano. "Dodji, sescemo pored bazena." Vrisnula je odusevljeno "Ljuljaska od cvetica? Da li mogu.." Spustio je tacnu na sto i povukao je za ruku "Ne mozes! Ne sada! Imamo suvise malo vremena, necu da te delim, cak ni sa ljuljaskom.. razumes? Dodji, sedi kod mene, popicemo kapucino. Uzgred, dobices ogrtac, da ne jurcas i saplices se u carsavu.. tako!" Posle par gutljaja kafe, Gala je jos uvek ceznjivo gledala u ljuljasku, zbog cega je El-Evjit naglo ustao, povukao je za ruku i odveo na terasu. "Pogledaj, mozemo se zajedno ljuljati na ovakvoj ljuljasci? Ovde postoji mehanizam, koji ce nas ravnomerno ljuljati, sve dok ga ne iskljucim.. potrebno je samo pritisnuti ovo dugme.. vidis? Ovako ces mi lezati u narucju.. da li ti se dopada?" Klimnula je glavom, zatim pocrvenela, kada ga je slucajno dotakla po spajalici. "Sta je to? Jao-jao, silna frka? Ostavi tu ruku. Ne sklanjaj je, cujes? Zgrabicu te svakako, to mi je namera.. imamo sve manje vremena.. do poslednjeg trenutka zelim da vristis od uzitka i grcis se uz mene. Sta ce sada biti? Ssss.. nemoj da me odbijes!" Viknula je "Stani! Cekaj!" Zacudjeno je gledao "Cekam! Reci mi, sta to cekam?" Rekla je odlucno "Hocu da me naucis magiji ugovora! Sta trebam da izgovorim i sta da uradim da bi se pojavio ugovor?" El-Evjit se nasmejao glasno "Vidim da si ozbiljna i da ova zelja ne sluzi cisto izvlacenju.. hmm.. naucicu te. Medjutim obicno su potrebne godine da bi se pravilno uradio ovaj stepen magijske vestine. Izgovorices "Rec istice iz Izvora Zivota kroz mene stvarajuci, prizivima utisnutim u svetoj knjizi zakona, zelja se materijalizuje. Dozvolicu delu svoje sustine da se transformise u ugovor Readme, koji zahteva transakciju! Zatim ces precizirati sta zahtevas i sta dajes zauzvrat. Ukoliko je transakcija povoljna, ugovor ce se zapecatiti posle prilozenih otisaka, iznad kojih ce se pojaviti imena ucesnika. Ponovi mi reci koje ces izrecitovati?" Posto je pravilno izrecitovala reci, nastavio je "Skoncentrisi se i nacini belu energetsku kuglu iznad ruke, zatim neprekidno ponovljaj reci sve dok ne materijalizujes ugovor. Hajde, bas me zanima da li ces uspeti iz prvog pokusaja!" Posle izgovorenih reci iznad ruke joj se pojavio ugovor, sto je izazvalo njeno silno odusevljenje. "Sta ces dalje mala? Za sta ce ti ugovor?" Galine oci su blistale nestasnim iskrama "Hocu da ponistim predhodni i sacinim novi ugovor. Nacinicemo ugovor da me mozes vidjati po potrebi dok sam u poseti kod majke, ali da me neces zgrabiti.. jer jako zelim da ti pomognem ako budes tuzan, ili mislis negativne misli.. pa.." On je bacio dole, prejako je stiskajuci, dok je ugovor na njenu nesrecu nestao. "Gotovo je, potpuno cu izgubiti prisebnost! Ti ne shvatas koliko te silno volim? Ti si sve sto zelim i jedino sto mi je neophodno! Ti si moja opsesija, dragocenost koju obozavam! Kako da te pustim da odes? Upadam u ozbiljnu frku.. jer imamo svega 35 min. do rastanka. Reci mi, ti si potpuno ozbiljna u vezi ugovora i zelis da ga preinacis? Ako je tako, potreban nam je Ariel, jer je on cuvar naseg ugovora Readme! Medjutim ne verujem da ce se on sloziti sa tvojom zeljom." Ariel se pojavio pored ljuljaske sa ugovorom iznad ruke. "Necu se sloziti, potpuno si u pravu. Ovako cemo.. pristacu, ako naznacis unutar ugovora da mu budem cuvar pri posetama, od ovog trena pa nadalje, sve dok se ne vratis svome Etrelu. Osim toga posle 35min. ces nestati zajedno sa Azreom kroz otvoreni portal, tu nema odugovlacenja, jasno?" Gala je klimala glavom, dok ga je El-Evjit gledao namrgodjeno. "Znaci ostaces sa nama do njenog odlaska? Blago meni! To je tacno ono sto mi je nedostajalo! Jezim se od same pomisli da me nadzires! Tvoje umilno prisustvo ce mi automatski unistiti dobro raspolozenje!" Ariel se smejao, dok je pecat ugovora pucao, a blistavi pergament se odmotavao. "Hajde carobnjace sastavi novi ugovor!" Gala je brzo rekla "Ne! Ja cu sastaviti novi ugovor. Da li trebam da izgovorim iste reci?" El-Evjit je uzdahnuo i rekao namrgodjeno "Ne trebas. Energetskom kukicom zgrabi ugovor i dobro slusaj sta ces reci: Utisnuta rec ce postati zakon ugovorom Readme! Moja je volja da.. zatim naglasi sta tacno zelis! Hajde da vidim kako ces zapecatiti svoj prvi ugovor Readme?" Posto je glasno i jasno navela svoju zelju, kao i to da ce mu pri svakom njihovom susretu Ariel biti obavezna pratnja, dograbila je njegovu ruku i skinula mu zlatni stitnik sa nokta, silno se muceci da organizuje dovoljno krvi za otisak svih pet prstiju. "Ne mogu vise da gledam kako pravis ogrebotinice! Evo, gotovo, nacini svoje otiske i zapecati ugovor! Pozuri, nemamo vremena." Cim je ugovor nestao, zgrabio je svom snagom, ne obaziruci se na Ariela, koji je nacinio udobnu fotelju pored ljuljaske u koju se smestio, posmatrajuci ih, sto je doprinelo Galinom maksimalnom otimanju i silnom otporu negodovanja. "Cekaj! Jao.. ozbiljno.. uh.. sacekaj.. stani!" Nestali su i pojavili se ponovo na kruznom krevetu unutar filigranskog zida. "Necu da cekam! Evo, ponovo smo sami! Da li je samo to bilo sporno? Prepustices mi se?" Ariel se pojavio na krevetu pored njih. "Niste sami. Uzgred carobnjace, u ugovoru je strogo naglaseno da vas gardiram neprekidno, pocev od pre par minuta, pa nadalje, sve dok nam se zvanicno ne vrati iz posete. Dakle, navikni se da ti budem senka. Ti jos uvek ne shvatas da nemas potpuni monopol nad njom? Potrebno je da se pozdravi i samnom, znaci vreme ti je upravo isteklo! Dodji vatrice!" Munjevitom brzinom je povukao k'sebi i nacinio energetsku sferu oko njih. Na njegovo ogromno iznenadjenje El-Evjit je nestao. "Ariel, ponovo pravis ogromnu gresku i stvaras bol.. ne samo meni.." On se osmehnuo "Znam vatrice, svestan sam svega sto cu prouzrokovati. Sedi ovde. Ti razumes razloge iznenadnih uputa? Verujem da ce konacno biti potrebno da izaberes kome ces primarno posvetiti svoju paznju. Odvojena od nas imaces potpuni uvid u svoje srce i shvatices za kim najsnaznije zudi. Istina je da sve volis i da nisi u stanju da povredis svoju dragocenu bracu, ipak ces morti na kraju bas to da uradis, a kako sada stoje stvari izabraces carobnjaka, samo zato jer si mu vitalna za opstanak. Potrebna si mu i obecala si da ces ostati pored njega.. cak si mu obecala i vernost, zar ne? Ludo deriste.. jos uvek padas na pateticno-romanticne gluposti.. to jako ne valja. On je nestao.. hmm.. nadam se da ne sprema lom i haos. Neverovatno, ogradio se tako da mu ne vidim misli. To ne sluti na dobro. Hajde, krenucemo do Azree. Tamo cu te spremiti za put."
Galina poseta majci se oduzila. Proslo je skoro dva meseca, a Azrea, Lesji, Avalon i El-Dre jos uvek nisu dobijali upute da se vrate svome Etrelu. U dvorcu Zlatne Sunceve Svetlosti vladala je opsta pometnja i uzurbano spremanje za vecerasnji bal povodom Azreinog i Galinog rodjendana, za koji je odluceno posle duze rasprave da se odrzi 10 Decembra. Ispred ulaza su neprekidno pristizale kocije sa raznim potrebstinama i unapred poslatim poklonima, koje je posluga zurno unosila, suderajuci se sa zvanicnicima i predstavnicima viskokih magijskih veca, kojima su poslovi bili dozvoljeni samo do 11 prepodne. Kraljica Moak-Near i princevi bice van domasaja naredna tri dana, zato je ovoga jutra bila nevidjena guzva, sto su mali Avalon i El-Dre iskoristili da nameste opsti haos. Namerno su upucivali pristigle poklone u kuhinju, a namernice u sekundarnu balsku dvoranu, silno se zabavljajuci. Uspeli su da eskiviraju strazu i izaslanike poslate da ih sprece, sve dok licno princ Arion nije sisao ispred glavnog ulaza i izvukao im usi. "Opasni mali mangupi, nemate drugog posla nego da namerno pravite jos vecu zbrku, nego sto ince jeste? Morao sam da se izvinjavam i odlazem sastanak samo da vas dvojicu ulovm i izlemam! Hmm.. da vidim kako da vas kaznim? Do 11 bicete samnom po dosadnim sastancima i primati ustogljene zvanicnike!" Obojica su povikala u glas "Milost, samo to ne!" Avalon je cijukao "Smrc-smrc-pokunj! Bicu manji od makovog zrna ako nam dozvolis makar delimicnu slobodu? Ustvari bolje i zatvor pored gladovanja od dosadnog sastancenja! Milost! Gala.. Galijena.. uh.. hocu reci najdraza princezice od Gerhida.. upomoc! Osudio nas je na smrt sastancenjem.. a to je gore od paklenih muka! Pomagaj.. nismo nista krivi, pogresno su nas razumeli i zalutali noseci poklone.. he-he! Samo smo se malo zabavljali, ali smo uhvaceni pre nego sto smo odmaglili.. i tako nas je tiranin.. hocu reci mili i slatki princ Arion osudio na jezivu muku smrti dosadom!" El-Dre je vikao "Demonstrativno cu se baciti kroz prozor tvoje kancelarije i visicu naglavacke zapomazuci, samo ako ostvaris pretnju! Evo.. izvuci nam usi jos tri put, samo nas pusti na uslovnu? Daj nam da radimo najteze manualne poslove.. na sve pristajemo osim sastancenja! A ni za tebe nece valjati, namesticemo ti slucajno skandal.. onda ces nas proterati zauvek odavde?" Gala je umirala od smeha, a princ Arion je rekao strogo. "Jao-jao sta cu da radim sa vama? Previse vas volim i potpuno padam na vasa snishodljiva kukanja i slabasno izvlacenje. Dobro.. dakle.. uradicete po 20 sklekova i optrcati 10 krugova vrtom! Jasno momci? Sklekovi iz momenta, hajde-hajde da ih vidim!" Gala je rekla tajnovito, dok su decaci poslusno radili sklekove. "Po Azreu i mene uskoro dolazi Grimid od Raidia, zatim idemo u avanturu do Hrama Visja-Eloh u cijem se krugu nalazi i hram Raidia, gde cu uloviti blago kao poklon svome bratu za rodjendan. Hocete samnom?" Obojica su odusevljeno skocila na noge i vristala od srece. "Hocemo! Znas da ne propustamo avanture!" Rekao je Avalon, a El-Dre je zacudjeno dodao "Ides ovako obucena u avanturu? Prekrasni drap kaputic sa krznenim obrubom i okovratnikom, uz drap rukavice i cizme na stiklicu? Hmm.. izlomices se uz put? Uz ovu kapicu sa velikom masnom izgledas kao uzvisena princeza spremna za posete, ali ne i avanturu. Uzgred.. kada krecemo?" Gala se smesila "Arion, ostavi ih meni, ti slobodno zavrsavaj zapocete poslove. Mi idemo do najvislje kulice, gde ce nas sacekati Azrea i Grimid od Raidia, ja sam sisla strogo da vas pokupim i povedem u avanturu!" Princ Arion je rekao "Pravicu vam drustvo do prvog sprata. Pitam se hoce li mi se Ariel uskoro javiti i da li ce nas Etrel stici veceras na proslavu vaseg rodjendana? Sinoc mi je rekao da ceka upute, a jutros mi je sve ponovio i identicno odgovorio. Cak i da ostajes na ne odredjeno dugo, veceras bi trebali najdrazi biti uz nas. Ti nisi bila na Kazdirovom i Valhijinom rodjendanu, proslog meseca.. hmm.. to je bilo iznenadjujuce za sve.. kada su stigli uputi da jos nije vreme okupljanja i da ostanes ovde.. nadam se da danas nece biti repriza ovako nepovoljnih uputa?" Gala je zastla na prvom spratu, gde su se trebali odvojiti od princa Ariona i rekla zamisljeno "Ovih dva meseca sam bila u miru, potpuno sretna.. i nisam sigurna da zelim nazad. Meni se jako dopada zivot bez ljubavnika, bez silnih kmecanja i otimanja o mene. Prekrasan mir i bezbrizan zivot, igra sa drugovima, umesto nemira i patnje.. zelela bih celoga zivota da zivim ovako, pored tebe i majke, pored Azree, Lesjia i vas dvojice. Stvarno ne bih nazad." Princ Arion je gledao ozbiljno i pomalo strogo. "Razumem te, ali isto tako razumem i njih. Kada bi morala da izaberes jednog ljubavnika, koga bi izabrala?" Razmisljala je namrstenog lica "Azreu, jer bih mogla biti u miru.. on me nikada ne bi zgrabio. Da je moj zastitnik Rooa uvek izrazen njega bih izabrala bez razmisljanja.. jer takvu ne opterecenu vezu zelim. Ali ljubavnika.. sigurno Kazdira.. jer sam u njega bila silno zaljubljena.. i ponovo bih mogla biti, to znam sigurno. Gidar je moje drugo po redu zaljubljivanje, on mi takodje jako odgovara i lako bih se ponovo zaljubila u njega. Medjutim carobnjaku sam dala obecanje, zato cu ostati sa njim do kraja." Princ Arion je gledao zacudjeno "Nisam ocekivao ovakav odgovor. Od desete godine volis Ariela, vecito si mi iskljucivo o njemu pricala, zato sam ocekivao da nikoga osim njega ne spomenes." Gala je rekla tuzno. "Da.. njega silno volim. Medjutim nasa veza je bila jako losa. Iskreno jos uvek imam strah od njega i mog carobnjaka.. obojica su me posteno isfrustrirali. Kada bi Ariel hteo da se samo malo potrudi, ja ne bih videla nikoga osim njega, bila bih potpuno opcinjena.. medjutim njemu nije stalo, ili sledi upute ne retko sasvim nepovoljne po nas dvoje. Kaze da cu u sledecem zivotu biti samo njegova.. on to ceka i vecito me nadzire iz senke. Arion.. da si na mome mestu koga bi izabrao?" Azrea je sisao niz stepenice i isao prema njima. "Izabrao bih Ariela. Jer on odise sigurnoscu da si njegova. Nekako je ne moguce da vas dvoje niste zajedno, jer unutar oboje stoji odredba da pripadate jedan drugome. Razumes?" Gala se osmehnula i rekla. "Da.. ali pre nego njemu ja istinski pripadam Azrei i mome carobnjaku, zar ne?" Princ Arion je poljubio u celo, zatim rekao sa osmehom. "Dakle, ukoliko je cilj tvog odeljenog zivota bio da unutar sebe pronadjes odgovor, ko je ispred svih unutar tvoga srca, bilo je uzalud, zar ne? Idem.. sigurno se namestio red ispred mog kabineta. Jedva cekam 11h i zatim trodnevnu pauzu." Azrea se sagnuo i pogledao je u oci. "Ozbiljni razgovori? Znaci ipak sam ti uz Roou najpozeljniji? Narvno isljucivo jer bi uz mene bila potpuno bezbedna i u miru. Hajde, idemo u zimsku avanturu na Svetu planinu do hrama Visja-Eloh. Na jednom od kamenih ukrasa ispod prozora kulice cekao ih je sedeci Grimid Raidia i izgledao kao ogromni, blistavi trobojni kip, prelep i zastrasujuc neprijateljima. "Dakle deco kako cemo do svoga odredista? Da nas teleportujem uz Grimida, ili da letimo smrzavajuci se na njegovim ledjima? Jer idemo visoko na planinu iznad dvorca Zlatne Sunceve Svetlosti i hladan zimski vetar nece biti prijatno iskustvo. Dakle sta ste odlucili?" El-Dre je rekao "Teleportuj nas, jer cemo inace stici kao sante leda, ne upotrebljivi za avanturu. Voznja na Grimidu ce sacekati prolece. Hajde, prebaci nas i obuci toplije ako je potrebno?" Pojavili su se u dvoristu ispred ulaza u hram Visja-Eloh, koji se ponosno dizao u svojoj blistavoj zvezdanoj lepoti, prekrivenih krovova kulica tankim sneznim pokrivacem, izgledao je kao zvezdana tama u zagrljaju belih oblaka. Dvoriste su cistili ucenici magije, obuceni u identicne bele odore ukrasene i obrubljene tamno plavom tkaninom poprskanom zlatnim svetlucavim prahom i dugim zlatnim pojasevima, preko kojih su imali duge, bele krznene prsluke i iste prekrasno nacinjene kape, sa grbovima skole magije i oznakama odabranog strucnog opredeljenja. Iz hrama je dopirala prekrasna muzika, mahom vilovnjackih duvackih instrumenata, koji stvaraju cudesno divne zvukove. Svi su uzivali slusajuci opcinjeni melodijom. Jedan od decaka im je prisao i duboko se naklonio prepoznajuci Galu. "Javicu uciteljima da nam je princeza od Gerhida stigla u iznenadnu posetu.. sacekajte, odmah se vracam! Nego.. uh.. prisao sam da pitam.. da li ste se pojavili kroz otvoreni portal? Jer ga nismo videli.. pa.." Gala se nasmejala "Nismo stigli portalom, vec smo se teleportovali. Grimid Raidia nas vodi ispod hrama Raidia u lov na blago! Krenuli smo u rodjendansku avanturu." Mladi vilovnjak, verovatno El-Dreovih godina, ali za glavu nizi od njega ih je gledao sa strahopostovanjem i silnom radoscu, rekao je odusvljeno "Lov na blago? Voleo bih da ucestvujem u vasem poduhvatu, pitacu ucitelja da vas pratim.. ako dozvoljavate?" Azrea je rekao "Naravno, trebace nam pratnja, cisto da ne zastajkujemo i objasnjavamo redom svima zasto lutamo dvoristima i hramovima. Ti ces dobiti ulogu tumaca nasih poslova, ali pre toga nas najavi svojim uciteljima. Hej-hej, stani! Reci mi kako se zoves?" Decak, koji je vec potrcao par koraka se zaustavio i doviknuo "Nastje od kuce Vistjela!"
Vratio se brzo, trceci ka njima, sa sirokim osmehom. "Staresina reda ce vas docekati zajedno sa uciteljima u velikoj zimskoj sobi za primanja, jer dvorane koristimo samo leti. Sledite me, povescu vas." Zaobisli su glavni ulaz hrama i popeli se stepenistem i celom duzinom obisli ogromno zdanje, prolazeci zasvodnjenim prolazom dosli su do ogromne zasebne zgrade unutar izvanredno uredjenog dvorista, koja je ocigledno bila internat, jer su decaci veselo jurcali okolo, ili isli uzurbano za svojim poslovima. "Ovo je skola viskoke magije Visja-Eloh, pod pokroviteljstvom krune. Sretacete mlade segrte, moje drugove i poznanike. Trenutno imamo blizu 200 polaznika sestogodisnje skole, posle koje cemo steci titulu carobnjaka, ili cak dostici najvisi stepen obuke i biti predstavnici visokih magijskih veca, predavati po skolama i slicno, zavisi od talenta i licne upornosti. Osim opste magije, mozemo specijalizirati magiju zvuka, vizualizacije, transformaciju, napitke, odnosnu ili medjuzavisnu magiju, zatim dimenzionalnu i na kraju magiju isceljenja." Gala je pitala zainteresovano "Sta si ti izabrao? I htela sam da te pitam da li ti je Hitvjerion Anatari od kuce Vistjela rod?" Nastje je zastao gledajuci je iznenadjeno i ljubopitljivo. "Hitje mi je stariji brat. Inace sam izabrao magiju zvuka kao svoj glavni predmet, jer mi najbolje ide. Upoznali ste moga brata?" Gala mu je ukratko objasnila i ispricala sta se desavalo u sumskom zamku Visja-Eloh i kako su Agzardem promenile ne samo kraljicu, vec i korenski menjaju stavove, shvatanja i svoju politiku. Nastje se osmehnuo vrteci glavom. "Samo moj ludi brat moze da bude smrtno zaljubljen u opaku Agzardem.. hmm.. pitam se.. tu sigurno nema romanticne i nezne ljubavi o kojoj ja mastam?" Azrea je filozofski rekao "Svako ima svoje preferencije i romanticna ljubav nije ista za sve. Meni se cinilo da se njih dvoje silno vole i imaju vrlo romaticnu vezu. Kraljica Megatje je prilicno suptilnija i dosta drugacija od ostalih Agzardem, verujem da ce Hitje biti vrlo sretan uz nju." Skola magije je bila jos zanimljivija i lepsa iznutra, izvanredno kreativno osmiljena. Svaki deo je savrseno oslikavao magijski zanat, bio funkcionalan i cinio se vrlo udoban. Usli su u raskosno uredjenu veliku sobu za primanja u cijem kaminu je pucketala vatra, a sicusna vilovnjacka svetla doprinosila prisnoj atmosferi, bez obzira sto je tek jutro. Staresina skole viskoke magije bio je neuobicajno mlad i izvanredno lep vilovnjak, duge tamne kose sa silnim srebrnim ukrasima i skoro crnih ociju, koje su plamtele vatrenim sjajem. Suprotno njemu, dvojica ucitelja su odgovarali opisu carobnjaka iz decijih slikovnica sa dugim belim bradama i kosom. Posle naklona i uctivih pozdrava objasnili su svoju nameru i dobili odobrenje da ih mali Nastje prati u ovoj avanturi. Uctivo su odbili poziv za caj, sa molbom da ga popiju u povratku ako bude bilo vremena i zurno krenuli u avanturu. Hram Raidie nije bio blizu kako su ocekivali, vec su posle prolaska kroz nekoliko dvorisnih kapija, zatim vrtom, pa zasvodnjenim prolazom pored zida usli u kulicu i pentranjem zavojitim stepenistem stigli na visoki zid, sa koga se video ceo kompleks hramova, skola i silna ogradjena dvorista, uz dobro uredjene vrtove pod snegom. Nastje im je pokazao rukom prekrasni ruzicasti zamak. "Ovo je hram Raidia, medjutim ako zelite ispod njega, ucicemo sa juzne strane i sici stepenistem u podrum. Kazu da se ispod svakog hrama nalaze silni tuneli, skoro lavirint prolaza koji ide celom duzinom planine sve do zamka Zlatne Sunceve Svetlosti." Azrea je uhvatio Galinu ruku, dok su decaci bili zacudjujuce mirni i cutljivi. Grimid je kruzio leteci oko njih, zatim se vesto spustio i docekao ih na juznom ulazu u hram, bas kada su sisli sa zida. Nisu ulazili u hram, vec su skrenuli prvim hodnikom i sisli u zamrsene prolaze. Grimid ih je vodio, noseci Avalona i El-Drea na svojim ledjima po Azreinom uputu. Konacno su stigli do velikih, dvokrilnih metalnih vrata ukrasenih zlatnim grbovima Raidia. Azrea je rekao "Decaci, sacekacete nas ovde. Zao mi je, medjutim osim Raidie, nikome nije dozvoljen prolaz. Grimid se spustio da decaci sidju, zatim gurnuo sapom vrata, iza kojih je trobojna sveta vatra stvarala neku vrstu neprozirnog zastitnog zida, koji je Avalon zlocesto dotaknuo i zacudjeno rekao "Ovo je potpuno tvrdo.. kao svetlosni zid.. pravi zid! Uh.. mislio sam da ce me opeci, ili odgurnuti, medjutim ovde nema prolaza i ovo ne prozirno svetlo se ponasa kao ne propusna prepreka. I sta sada mi da radimo ovde? Cista dosada!" Nastje je rekao "Ako zelite mozemo se vratiti nazad? Lako mozemo i da omasimo put, jer smo toliko puta bili na raskrscu i skretali u previse prolaza.. pa zato ne znam.." Azrea je uzdahnuo. "Hajde decaci, teleportovacu vas nazad do skolske zgrade, ili zelite da se klizate i gacate po snegu donde? Dakle, gde da vas ostavim? Izaberite mesto!" El-Dre je rekao saljivo "Prebaci nas u dvoriste skole magije, medjutim ako zaborivis da nas pokupis posle vaseg lova na blago, vikacu ti telepatski u uvo 24h i pevacu ti u falsu za kaznu!" Svi su se smejali, mali Avalon je rekao "Nastje uhvati se za mene, ili Azreu. Pravilo je da se nacini fizicki kontakt pri teleportovanju. Pokazaces nam skolu?" Azrea se okrenuo ka Gali koja je uvlacila i izvlacila ruku iz trobojnog svetla. "Sacekaj me, zajedno cemo proci kroz barijeru, vraticu se za tren!" Nestali su, zatim se Azrea pojavio pored nje skoro trenutno. Zajedno su usli unutar trobojne svetlosti, a za njima je isao Grimid. Hodali su unaokolo, medjutim nicega nije bilo osim izvanredno snaznog potencijala svete vatre, cak ni zidova, poda i plafona. Grimid ih je zaustavio telepatski. "Mozete da hodate, ili letite danima u bilo kom pravcu necete stici do kraja. Ovo je beskrajna sveta vatra, nesto nalik izvoru oko koga je sagradjen hram. Verujem da na Svetoj planini postoji identican izvor svakog zraka i da su iskljucivo iz toga razloga hramovi nacinjeni na tim preciznim tackama. Skola magije koristi ove izvore kao pojacivace duhovnih moci i brzeg napredka ucenika. Ovde ste na izvoru svoje moci, koji ce vas procistiti, takodje ce ostvariti vasu pozitivnu nameru. Ovde je sve moguce i moje omiljeno mesto samiceljenja, meditacije. Ovde se mozete spojiti sa svojim duhovnim bicem, ali i dobiti uvid u trenutne inkarniceje rasute po multiverzumu. Gala je odusevljeno odgovorila Azrea, hajde da pogledamo gde sve trenutno postoji Raidia? Zanima me da li u ovom univerzumu imamo 10, 20 ili vise inkarnacija? Grimid.. kako da zatrazimo mapu? Grimid je frknuo. Bas tako. Samo zatrazite. Istoga trena pojavila se svetleca sfera, koja se polako menjala, prikazujuci 3D prikaz univerzuma, sa ruzicastim tackicama rasutim po njemu. Azrea je rekao "Neverovatno, ove tri tackice smo sigurno mi, dok pored nas postoji jos svega cetiri trobojne tacke, razbacanih i vrlo udaljenih inkarnacija, ne.. ne ipak ih je pet.. jer vidi.. ovde su dve zajedno. Hmm.. dakle svega osam inkarncija imamo u ovom univerzumu, interesantno." Gala je rekla "Tako se cini. Da li je to malo? Sigurno je premalo. Verovala sam da je Raidia potrebna svakome svetu, da je neophodna za pravilno funkcionisanje. Moguce da nema puno nastanjenih planeta u ovome univerzumu? Hmm.. jednom cu i to saznati. Azrea, da li zelis.." Nije dovrsila recenicu kada se na njihovo ogromno iznenadjenje staresina skole pojavio u blizini, unutar izvora svete vatre, dok je Grimid rezao nakostreseno. Azrea je zaklonio Galu, koja je virila iza njega i pokusavala da shvati kako je moguce da bilo ko osim Raidie stupi unutar njihovog izvora moci? Situacija je bila jako zategnuta, Grimid je bio spreman za napad, Azrea potpuno namrsten jer ne dobija odgovre na pitanja, ponovio je glasnije. "Odgovori mi, kako.. na koji nacin staresina skole moze da udje unutar svete vatre? Mapa je jos uvek rasirena, dakle osim nas dvoje i moga brata nema vise inkarniranih.. uz Grimida koji je cuvar svete vatre, koji uzgred ne odlazi i dolazi inkarnirajuci se, zar ne Grimid?" Staresina je nestao, a unutar trobojnog beskrajnog svetla je nastala potpuna tisina, napregnuta do pucanja. Gala je drzala Azrein kaput iza ledja i sapnula. "Teleportuj nas odavde?" Azrea je odgovorio telepatski. Ne mogu.. pokusavam ali ne da mi se. Izgleda cemo morati da izadjemo ispred. Grimid ga je prekinuo. Ja cu vas izneti na ledjima, popnite se! Azrea se popeo na njegova ledja, zatim pruzio ruku Gali, koja je osetila da joj se nesto zakacilo za cizmu. "Jao.. imam nevidljiv teg na nozi.. ili mi se samo cini.. jer ne vidim nista, cak ni energetski. Hajde idemo? Vani cemo pogledati sta mi je to okaceno o cizmicu?" Sela iza Azree i dobro se uhvatila, obmotavajuci ga rukama oko struka. Cim su izasli u polumracni podzemni prolaz, Azrea ih je telportovao vani i vrisnuo kada se nasao u skolskom dvoristu na Grimidovim ledjima bez Gale. Ponovo se teleportovao sa Grimidom ispred ulaza u beskrajni izvor Raidie, zatim usao unutra i ponovo izasao vani, ali nigde nikoga nije bilo, niti bilo kakvih tragova. Odlucio je da hitno pronadje decake i sazna od Nastje i ucitelja magije sve sto moze o staresini, jer je bio siguran da ga nece pronaci u kancelariji, ili unutar skole, niti po okolnim hramovima.
Gala je umesto da se teleportuje zajedno sa Azreom na Grimidovim ledjima u skolsko dvoriste, povucena snazno za nogu, tako da se nasla na podu zastrtim debelim tepihom u prijatnoj dnevnoj sobi, u cijem je kaminu pucketala vatra. Okolo nigde nije videla nikoga, zato je pogledala po bogato uredjenoj prostoriji, sa prekrasnim detaljima, vrlo ukusno postavljenim i prisla prozoru. Napolju je besnela mecava i sneg zasipao sledjene prozore, tako da je bila uverena kako se jos uvek nalazi na Svetoj planini. Osetila je iza sebe prisustvo i htela da se okrene, kada je velika ruka poklopila oci i njen otmicar je stisnuo oko spustenih ruku i tela snazno. Sagnuo se i sapnuo. "Ssss.." Spremala se na borbu, zatim zastala. Ovo je jako poznata, bliska vrsta energije i dobro poznat miris. "Carobnjace? Znam da si me ti oteo! Moram da javim Azrei.. on ce poludeti od brige." Pre odgovora je poljubio, prvo polako, zatim sve strastvenije, dok se eksplozija strasti pojacavala, ne samo iz njega, vec i iz nje, sto je bilo zacudjujuce. Konacno posle dugog poljubca je okrenuo i pogledao smeseci se, kao ugalj crnim ocima u kojima je besnela strastvena vatra, pored obozavanja. Galin osmeh se sledio, zatim je ustuknula unazad i sudarila se sa simsom prozora. "Ti si.. ti si.. ali.. ali.. ja osecam moga carobnjaka.. i znam da si moj brat.. ili gresim? Ne moguce! Isti miris.. i ista vibracija.. ipak ti si staresina skole magije.. kako?" On je povikao "Stani! Nemoj da bezis! Znam da hoces da se teleportujes.. dovraga nemoj! Zar moram ponovo da ti stavim zlatnu narukvicu? Uzivam sto si me prepoznala i sto me zelis.. jedva sam preziveo odvojen od tebe. Moj predivni nezni leptiricu, skoro sam se onesvestio kada si dosla u moju skolu, nisam to ocekivao. Jedva sam ostao makar prividno smiren u razgovoru sa vama. Da ste seli i popili caj samnom poludeo bih i vervatno uradio neku glupost, pogresio bih sigurno u glumi. Sacekaj tren.. evo da li je bolje? Hoces me sada zagrliti, kada ponovo izgledam kao El-Evjit spojen sa Room?" Gala mu je skocila u zagrljaj i stegnula ga snazno. "Jako si mi nedostajao. Najjace jako! Volim te moj ludi carobnjace! Ali.. ali kako si postao ovde staresina.. i jao-uh.. cuj, hitno moram javiti Azrei da.." On je prekinuo. "Zato nisam bio prisutan kada si stigla ovamo, jer sam otisao prvo i objasnio Azrei da ne brine. Sada sedi sa klincima i pije toplu cokoladu verujem, jer je napolju pocela snezna mecava, ni malo retka na Svetoj planini u ovo vreme. Pozvao sam ga da nam se pridruzi, ali nije hteo. Mozda se predomisli i stigne uskoro? Kako ste se samo nakostersili u beskrajnom izvoru svete vatre.. jao-jao hteli ste ozbiljno da se borite samnom? Zato sam bio prinudjen da se povucem i smislim novi plan. Opasno sam vas zabrinuo? Ipak niko osim mene ne bi mogao da kroci unutar izvora moci Raidie, zato je dedukcija prostom logikom nalagala da sam to ja, bez obzira sto nosim drugi lik. Zar ne moj nezni leptiricu?" Gala se smejala glasno. "Tacno. Ipak, bilo koji drugi lik osim staresine skole magije bio bi manje cudan. Kako je moguce da si ti staresina ove skole?" On se nasmejao glasno. "Opaka misterija? Hmm, istina, sasvim lako je moguce. Dogovorio sam se sa svojim skolskim drugom, koji je trenutno statresina ove skole, da ga zmenim sto mogu duze, barem na mesec-dva, tako da se odmori od svojih duznosti i mucnih obaveza. On se baskari i uziva u Sweet Angels Shall u mojoj ulozi, dok ja nosim njegov lik vec punih dva meseca manje-vise. Kada ste ti i Azrea prosli krz portal, ja sam vec bio u svetu vilovnjaka i posmatrao vas dolazak, objavljen na sva zvona. Odslusao sam pozdravne govore i gledao kako grlis kraljicu, jos uvek ne znajuci sta da ucinim i gde da odem. Slucajno sam naisao na svog skolskog druga, koji me je iz neobjasnjivog razloga gotivio dok smo segrtovali. Pozvao me je da krenem sa njim na Svetu planinu do skole magije i budem mu gost. Posle dva dana shvatio sam da je preopterecen poslom i zudi za odmorom, zato sam mu ponudio da zamenimo uloge, tako da ti budem blizu. Svakih sedam dana bi se nasli ovde i pricali satima, zatim se rastali, s'tim da se ukoliko bude hitne potrebe zamenimo na kratko, duze, ili trajno. Vec smo jednom na par sati nacinili neophodnu zamenu, ali sada to nije vazno. Slusaj, ja sam te nadzirao skoro svakodnevno kako jurcas po kisi i snegu, kako radis vrarolomije i igras se sa svojim drugarima i znam da si mi bila verna. Boze, koliko te samo jako volim i zelim! Lud sam za tobom mala.. to je trajna, ne prolazna vrednost." Kmecala je od prejakog stiskanja. "Uh.. jao.. zdrobices me u kasu! Da li si.. dobio upute da se smemo videti? I da li Ariel zna gde si?" On se nasmejao glasno. "Pogadjaj viseslojnim opazanjem i otkri? Necu ti dati odgovore sasvim zlobno i namerno. Sta mislis da li krsim volju Izvora i da li moj nezgodni brat zna gde sam?" Gledala je unutar njega, medjutim osim opasnih strastvenih vizija i skakljivih izraza ljubavi, od kojih je pocrvenela i skoro se izgubila, nije videla nista drugo. "Boze koliko ti je samo frka, stidis se jako? Sta si to videla ispricaj mi? Jako me zanima, dakle?" Gala je bila crvena do vrha usiju, naglo joj je postalo vrelo, a srce silno ubrzalo ritam. "Necu.. necu da ti pricam to.. to.. sto mislis. Gospode.. sta ti imas unutar vizije.. pa to.. to.. to je.. ne moguce. Ne smes to da mislis.. to ni ne moze." Dva razlicita oka su je gledala ostrim, opasnim strastvenim sjajem. "Mislis da nije moguce? Hoces da ti pokazem drugacije? Gotovo.. necu moci da se kontrolisem, jedva se suzdrzavam da te ne zgrabim. Mala, sve da me cekaju paklene muke posle ove otmice, ja bih te sve jedno ugrabio i napastvovao. Inace, ovako slabasno otimanje ti nista nece pomoci. Prepusti mi se?" Rekla je brzo "Stani! Ako.. uh.. ako.. nemas upute da je dozvoljeno.. ne smes da me.. jao.. o Boze.. ti ces.. sada.." On je uzeo u narucje i krenuo ka drugoj prostoriji. "Ja sam te vec zgrabio za spajanje i tu nema nazad. Razumes? Pitaj svoje etericne ucitelje da li mi je dozvoljeno? Ili evo ovako cemo.. Gospode, dozvoli mi da vibriram ekstazom i postanem jedinstvena celina spajanjem sa svojom sestrom? Kakav je odgovor?" Gledala je krevet bez baldahina, iznad koga je bio okacen njoj nepoznati grb na stitu, uz dva ukrstena maca kitnjastih drski. "Ovde sam spavao proteklih mesec ipo.. bez tebe." Konacno je cula upute i uzdahnula sa olaksanjem. "Pa.. ti si dobio upute.. da je vreme ponovnog okupljanja Etrela.. zasto mi nisi to rekao?" Smejao se zlocesto "Zar? Dakle necu stradati? Sta ce sada biti moj nezni leptiricu? Toliko ti divno stoji ova drap kapica sa ogromnom masnom i kaputic, da mi je skoro zao da te razodenem.. medjutim ispod me ceka tvoja nezna, mirisna koza, predivne obline i blistavi trobojni plamen.. mmm.. zanosno divno.. opijajuce. Toliko si mi jako nedostajala, odbijam da te ispustim iz narucja.. da izadjem iz tvoje postelje do kraja nasih inkarnacija." Poljubio je dok im je garderoba nestala, zatim se naglo podigao klececi iznad nje. "Divna svetla put, bez i jednog otiska, bez modrica.. to ce se naglo izmeniti.." Prekinula ga je "Ne smes! Ozbiljno! Hajde.. samo nezne dodire i poljubce bez ugriza?" Osmehnuo se "Hajde. Ako izdrzim da bude samo nezno kako zahtevas. Posto mi se voljno prepustas, pokusacu da se suzdrzim. Hmm.. da li mi se rado prepustas?" Klimnula je glavom. "Prepustam se." Zablistala je trobojnim svetlom i docekala sa odusevljenjem ekstazu, uz dugi poljubac i dodire koji izvijaju telo, stvarajuci uzbudjujuce senzacije. "Ssss.. tiho. Jako, jako tiho. Ne zelim da naudim ugledu svoga prijatelja.. razumes? Ukoliko neko od klinaca cuje tvoju vrisku, bice problema i namanje ce izaci na los glas, ili cak izgubiti posao. Zavesti i zgrabiti princezu od Gerhida, udatu princezu.. hmm.. to ne bi valjalo ni za tebe.. zato tiho. Gospode.. pa ovo je skoro ne moguce. Sta si radila? Ponovo si potpuno blokirana.. namucicu se da zapocenem spajanje. Tiho.. znam da boli.. ssss.. tiho. Jos samo malo.. ssss.. dovraga i dovraga. Izgleda cu morati da zamolim Roou da te barem delimcno odblokira?" Rooa je vec sledeceg trena bio izrazen i gledao je radosnim zutim ocima. "Sada sam potpuno sretna. Tvoj zagrljaj je isceljujuca carolija. Rooa.. zelela bih da vecito ostanem u tvome narucju." On je liznuo po obrazu, zatim priblizio usne, kako je pozelela i silno uzivao u dugackom poljubcu. "Hoces da se spojimo? Na taj nacin cu pokusati da uklonim sto veci deo blokade. Ne moram strogo ovim putem to da ucinim, postoji vise mogucnosti, medjutim ova je najprijatnija vrerujem za oboje." Rekla je zamisljeno "Rooa.. da li me i ti licno zelis? To me je oduvek zanimalo?" On se izdignuo i naslonio glavu na svoju saku, smeseci se. "Vidi.. ja zelim sve sto ti zelis, ili sto moj carobnjak zeli. Postojim samo da bih vas sluzio i stitio. Njegova silna strastvena zelja struji unutar mene kao nalog, koji je neophodno ostvariti. Cujem ti misli.. tvoje negodovanje je posledica straha, kome ja ne sluzim, razumes? Iskreni uputi moje voljene Raidie su ono sto cu automatski ostvariti, dok lazi iluzije straha, koje su prilepljene uz vas nisu Raidia, njima ne sluzim, protiv njih se borim da vas zastitim. Da nemas strahova unutar duge cakre i da pozelis od mene da zaustavim spajanje, ja bih to ucinio bez razmisljanja. Dakle, koji nacin hoces da izaberem za skidanje blokade?" Rekla je vrteci glavom. "Koji god mislis da je najdelotvorniji? Medjutim ja ne znam da li zelim skidanje blokade? Jer sam bila u miru, potpuno sretna bez ljubavnika. Rooa, zasto moram da imam ljubavnike? Zar cu ponovo prolaziti sve uzase patnje, mucenja i nemira? Jao.. gotovo upascu u paniku. Povredjujem vecito voljene ljude, a to ne smem.. jer cu silno patiti. Ja moram smesta da nestanem i pobegnem odavde, ali ponovo imam ovaj uzas od zlatne zice oko ruke.. uh.. kad pre mi je to okacio? Prvo sto cu nauciti je kako da sama skinem grozotu od narukvice koja me sputava. Vidi.. naucila sam materijalizaciju.. ne bas vesto, ali tek sam krenula pa.. evo.. sta mislis?" Na dlanu joj se pojavio predivni privezak od prirodnog sestouganog vrha Goraskog Kristala, unutar koga je blistao trobojni plamicak.
Otvorila je Rooinu saku i predala mu privezak. "Ako ti se ne dopada, nacinicu ti nesto sto vise volis?" On je pomilovao po glavi. "O, moja slatka mala Raidia.. ja ne mogu nista materijalno da ponesem sa sobom, zar si zaboravila da sam duhovno bice i nemam sopstveno telo? Meni iskljucivo treba tvoja ljubav.. nista drugo osim toga. Ali, dacu privezak svome carobnjaku da ga cuva, to ce mu se dopasti. Sretan sam sto napredujes, presretan. Nemam vise vremena, on vristi unutar mene da pozurim, ili ce se odmah smesati samnom. Ti zelis da ti nacinim jos snazniju blokadu, a on da je rascinim.. to je protivrecni uzas od naredbe. To nece ici. Slozi se sa njegovim zahtevom?" Nije stigla da odgovori, Rooa je vec bio izmesan sa carobnjakom, koji je namrgodjeno gledao. "Da li si potpuno poludela? Zelis da te jos jace blokira? Izludjujes me potpuno! Gubim strpljenje mala, pucicu ponovo.. a ti jako dobro znas koliko to ne valja po tebe? Sam cu te odblokirati!" Gala je viknula "Sacekaj! Molim te.. nemoj.. cekaj!" Uzdahnuo je. "Dobro, sta to cekam?" Brzo je rekla "Nije dobro da me odblokiras. Zar ne shvatas da ce veceras na balu biti okupljanje naseg Etrela? Ovako niko nece moci da me zgrabi za spajanje, jer je ne moguce. Ako ti ne mozes da se spojis samnom, onda ce bilo ko drgu moci jos manje, zar ne? Odblokiraj me makar samo posle bala? Hoces?" On je razmisljao. "Dovraga i dovraga! Znaci ponovo ce krenuti pomama oko tebe? Ja to necu moci da podnesem. Vreme je da izaberes konacno, da shvatis kako sam ti iznad svih i svega, bas kao sto si ti meni, zar ne?" Poljubio je ne cekajuci odgovor i stavio ruku na drugu cakru, zatim promrljao reci, tako da joj se sirom otvori strastveni potencijal. Prevrnuo je, zatim se ponovo pojavio Rooa i sa rukom na drugoj cakri zapoceo neprijatno-bolno spajanje, uz neprekidni poljubac. Posle silnih eksplozija i preterano strastvenog spajanja, lezala je u El-Evjitovom zagrljaju sklopljenih ociju, pospano. "Zaspaces mi?" Uzdahnuo je. "Kako da se ponovo odvojim od tebe? Znam da moram makar na kratko, dok ne nacinim zamenu sa Axelijem, ili da jos uvek ostanem ovde staresina? Da li ces se posle proslave i bala vratiti samnom u Sweet Angels Shall? Spavas?" Pokrio je bolje, zatim ustao, obukao debeli ogrtac i sipao svoj omiljeni napitak, zatim seo i zapalio cigaretu, gledajuci kako napolju jos uvek besni mecava. Azrea se pojavio pored njega i smestio u obliznju fotelju. "Dakle sta si odlucio? Gospode Boze, pa ona je zaspala? To ne valja. Trebali smo se odavno vratiti nazad. Vehre je sa Lesjiem i ceka me nestrpljivo. Recicu mu da je nahrani, ako vec nije, jer ce tako ponovo spavati." El-Evjit mu je pruzio casu sa svojim omiljenim napitkom. "Cuj, posle bala nameravam da je povedem sa sobom nazad u svet ljudi i zelim da podjes sa nama. Mozes Vehre ostaviti sa klincima i Lesjiem? Razmisljao sam da joj namestim vrhunski zur za rodjendan. Uzgred, imam poklon za tebe. Sacekaj trenutak." Ustao je i vratio se sa tamno crvenom izduzenom kutijicom, uvezanom zlatnom masnom. Azrea ga je zagrlio i poljubio. "Hvala ti. Ove godine dobijam toliko puno poklona, kao nikada ranije. U dvorcu Zlatne Sunceve Svetlosti je pristiglo vec poklona za par kamiona, vecinom za princezicu, ali i za mene.. od vilovnjaka koje ne poznajem.. neverovatno?" Otvorio je kutijicu i izvadio smotane ugovore o prenosu imovine. Kada je zavrsio citanje, zaprepasteno je rekao "Preneo si darodavnim ugovorom par vila na Zemlji ljudi i imovinu ujaka na mene? Gospode.. pa to je previse! Moj ludi brate.. ja ne mogu da ti uzvratim.. osim da ti materijalizujem zlato, dragulje i novac.. ali ti to ne treba, zar ne? Reci mi, sta zelis od mene za rodjendan?" On se osmehnuo uz nagovestaj nesigurnosti, koji Azrei nije promakao, bez obzira sto je brzo nestao. "Uverenje da ces ostati uz mene? Zelim da mi oprostis ako pogresim i ne osudis me? Jako mi treba tvoja ljubav i podrska. To zelim vise od svega, osim ovog usnulog derista ovde." Pokazao je rukom prema Gali i nastavio. "Razmisljam stalno koga ce izabrati na kraju? Ako uspe da me isceli potpuno, da li ce otici? Ako dobije takve upute sigurno ce me napustiti, zar ne? Da li je u stanju da izabere onoga ko joj je najdragoceniji? Svi su bolji izbor od mene, toga sam bolno svestan.. medjutim ona mi pripada, bas kao sto pripada tebi. Azrea, ti je takodje volis iznad svih i svega, pa kako onda nisi ljubomoran? Kako trpis da nije samo tvoja? Kako ostali mogu to da izdrze? Ne razumem kako?" Azrea se osmehnuo i rekao "Lako. Previse razmisljas i nisi unutar sada trenutka. Zaboravi na sve, budi posvecen onome sto je sada pored tebe. Usmeri se punom paznjom na ono ispred sebe i trudi se da ga odradis najbolje sto umes. Sledi volju Izvora Zivota i budi strpljiv. Ona te silno voli, ali isto toliko voli i sve druge. Kada bude potrebno bice pored tebe i pomocice ti, budi siguran u to. Sve ostalo je kmecanje samozivog deteta, koje trazi paznju bez stvarne potrebe. Shvatas? Osim toga ljubomora je ne sigurnost u sebe. Ja zelim da joj pomognem i olaksam, dok mi se licni zahtevi cine previse egoisticni. Ne smem da je pozelim, meni to nije dozvoljeno. Svesno sam izabrao da joj budem drugar za igru i pustolovine, radije nego ljubavnik, koji ce je unistiti samozivo. Ne ocekujem da sledis moj primer, jer si u stanju da se kontrolises i tvoj orgazam nije poguban. Srebrni zrak moci uz potencijal Raidie je cista propast za mene i donosi vise stete nego koristi." El-Evjit je znatizeljno pitao "Azrea, da li je istina u stanju si da proizvedes orgazam bez dodira? I muskima?" Osmehnuo se "Vidi.. nisam probao.. do sada sam eksperimentisao iskljucivo sa zenama, medjutim princip je isti, zar ne? Ipak obecao sam joj da nikada to necu uciniti bez izricite dozvole subjekta. Cujem ti misao, dovraga.. zaista zelis da ti organizujem orgazam na daljinu? Znatizelja.. hmm.. siguran si? Onda zatvori oci, opusti se.. pokusacu da te nokautiram iz daljine." Udahnuo je duboko i zatvorio oci, a El-Evjit je uskoro zagrizao podlakticu, zgrcio se u fotelji i skoro pao dole sa prevrnutim ocima. Azrea mu je prisao zabrinuto. "Da li si dobro?" On se nasmejao glasno. "Izvrsno sam.. jedino sto moram hitno na tusiranje. Sacekaj me par minuta, zuricu sto vise mogu. Ako te klinci zovu, ili krenes gde bilo, javi mi se obavezno?" Kada se vratio zatekao je Azreu kako lezi pored Gale i posmatra je sa osmehom. "Izvanredno. Ostani pored nje. Otvoricu portal i poslati poruku Axeliy, zatim cemo ga sacekati da se pojavi." Cim je ponovo zatvorio portal, okrenuo se Azrei i pitao ga. "Dakle, kakvi su ti planovi? Hocemo je probuditi, ili ces je teleportovati ovako usnulu? Jer cim se moj prijatelj provuce kroz portal ja cu poci sa vama u zamak Zlatne Sunceve Svetlosti. Jedino nisam siguran da li cu biti tamo dobrodosao, verujem da to nece oduseviti kraljicu, niti princeve Ariona i Isteralda. Lako moguce da dobijem ultimatum zabrane prilaska kraljevskoj porodici, cak mozda i dimenziji vilovnjaka." Azrea se ispravio i seo, spustajuci noge sa kreveta. "Cuj, moj ludi brate, bespotrebno snujes negativne scenarije. Kraljica Moak-Near postuje Galine izbore i uvek ce se sloziti sa njenim odlukama, to sam primetio. Ona joj je podrska u svemu sto radi, cak je podrzava u suludim naumima. Klinci, princ Arion i Lesji su mi pricali da je ranije umela da je sledi cak i u decijim avanturama. Ona joj je miljenica, verujem da joj silno prija njena ljubav, rasterecena, nevina i bezbrizna. Kraljica ce uraditi sto nasa sestrica zahteva, zato ne brini." El-Evjit je bio zamisljen, dok im je sipao svoje omiljeno pice u case. Seo je na fotelju i zapalio cigaretu. "Pitam se zasto se Axeliy ne pojavljuje? Moguce da cu ponovo otvarati portal i morati licno da ga potrazim. Ako se ne pojavi za destak minuta, krenucu da ga pronadjem i dovucem ovamo." Azrea je ispio svoj napitak, kada se culo kucanje na vratima. El-Evjit je skocio iz fotelje i tiho napomenuo. "Azrea, ostani pored nje.. javicu ti sta se tacno desava." Izasao je iz spavace sobe, sa rukom preko lica mrmljajuci reci carolije i zatvorio vrata za sobom, zatim pozurio jer se kucanje ponavljalo. Jedan od ucitelja sa trojicom ucekinika u potpunom rasulu i panici su stajali zadihano, a jos jedan od djaka je trcao prema njima. Profesor je rekao panicno "Dvojica ucenika nisu prisutna. Nismo ih pronasli nigde unutar skole, niti po sobama. Sve smo detaljno pretrazili, a napolju je mecava! Sta da radimo?" Decak koji je dotrcao uzbudjeno se nadovezao. "Dvojica gostiju se spremaju da ih potraze napolju, a ja nisam mogao da ih sprecim! Jedan od ucenika ce ici sa njima. Vode ih po topliju odecu i zatim ce krenuti po ovoj mecavi da ga traze." El-Evjit je rekao strogim odsecnim glasom. "Ti, trci i zaustavi ih po svaku cenu! I ne brinite, ja cu ih licno pronaci, zatim se javiti sa vestima. Radicu odavde iz svojih odaja. Dovedite mi goste ovamo! Gde su vidjeni poslednji put?" Posto je decak odjurio, jedan od ucenika je odgovorio "Nas dvojica smo ih videli kod Hrama Visja-Eloh, imali smo duznost da pocistimo dvoriste, bas kao i njih dvojica, medjutim kada smo zavrsili, oni nisu bili sa nasom grupom koja se vratila u skolu." El-Evjit je uzdahnuo trljajuci celo. "Razumem. Pronacicu ih magijom i zatim cu odrediti smer akcije. Najvaznije sada jeste da ih lociram i uverim se da su dobro. Zatim cu otvoriti portal i dovesti ih ovamo. Uvescete goste u dnevnu sobu, ja cu uraditi magijski obred iz spavace sobe! Jasno?" Vratio se do Azree i ispricao mu sta se desava. "Ja cu se teleportovati do hrama, zatim ako su tamo, vrticu ih samnom u dnevnu sobu."
El-Evjit je rekao "Hmm.. ja imam bolje resenje. Vidi, pokazacu ti nesto zanimljivo." Azrea je sa zanimanjem gledao kako njegov brat otvara tajnu predradu i kako polica za knjige klizi po zidu, parveci prolaz u skrivenu sobu. Provirio je unutra i nasmejao se, dok je carobnjak vadio mapu u slabo osvetljenoj, zanimljivo uredjenoj sobici, kao labaratorija i ujedno prijatni dnevni boravak. Rasirio je mapu, zatim izgovorio caroliju. Silne crvene tufnice, uz nesto plavih i samo jednu purpurnu su se pojavile na mapi. El-Evjit je rekao "Crvene tufnice predstavljaju ucenike, plave osoblje skole i profesore, dok purpurna predstavlja mene licno. Dakle, oni su u hramu Visja-Eloh. Nema bojazni. Mora da ih je uhvatila mecava, tako da su se sklonili u hram i cekaju da prodje nevreme. Bezbedni su, medjutim sigurno i posteno promrzli, jer se hram ne greje." Azrea se sprema da podje po njih. "Teleportovacu ih ovamo u tvoju dnevnu sobu." Na kliznim vratima se pojavio staresina skole, koji je izgledao kao El-Evjit, kada nosi masku za javnost, tamne kose i ociju. "Sta se to desava?" El-Evjit ga je zagrlio uz tapsanje po ledjima. "Azrea ce upravo teleportovati izgubljene ucenike u tvoju dnevnu sobu, gde ce uskoro stici mali Avalon i El-Dre, koji su u poseti nasoj skoli sa princezom od Gerhida i Raidia, koja kao sto vidis spava u tvome krevetu." Azrea je nestao, a El-Evjit nastavio "Dakle, sescemo i popiti po casu mog omiljenog napitka, cim se zamenimo uloga. Ja se inace vracam nazad sa njima u Zamak Zlatne Sunceve Svetlosti, gde ce se veceras odrzati bal povodom rodjendana pinceze i moga brata, kog si malo pre upoznao. Secas se sta sam ti pricao, zasto zelim da ostanem u tvojoj ulozi? Dodji, odradicemo zamenu identiteta." Istovremeno su izgovarali caroliju sa rukoma do lica, zatim je El-Evjit prisao krevetu i pokrio Galino otkriveno rame i ujedno joj nacinio spavacicu, dok mu je Axseliy odgovarao. "Secam se sta si mi pricao, ona je Raidia bas kao tvoj rodjeni brat Azrea i ti. Zeleo si da im budes blizu, jer ste dobili upute da se razdvojite na neko vreme." El-Evjit se osmehnuo. "Tacno tako. Medjutim stigli su novi uputi o okupljanju naseg Etrela, tako da ti predajem ulogu staresine skole magije. Otkrices da sam korektno obavljao sve svoje duznosti i obaveze. Niko nije posumnjao u zamenu. Silno sam zaprepastio Galijenu i svoga brata kada sam se pojavio sa tvojim likom unutar beskrajne svete vatre, zbog koje su stigli ovamo, posto sam ih predhodno pozdravio kao staresina skole. Namestio sam im opasnu pometnju i umalo su se borili samnom. Cujem Azreu, hajde da vidimo kako su tvoji ucenici? Ili da radije ostanem ovde, jer cu morati da objasnjavam kako sam stigao kroz portal, jer sam bio zabrinut za princezu od Gerhida. Hmm, sta mislis?" Azrea je usao u spavacu sobu i rekao "Slobodno izadji, recicu da si se teleportovao, dolazeci po nas. Hajde, klinci su ispred kamina." Izasli su, a dava propisno promrzla decaka u belim odorama sa krznom ispod plastova, su se grejali i trljali ruke ispred vatre. "Javio sam Avalonu i El-Dreu da sam ih doveo ovamo, tako da upravo jurcaju ka nama. Uskoro ce biti dreke i galame." El-Evjit je prisao decacima i posto se uctivo predstavio, promrljao je cini, koje su oko decaka nacinili toplotne, prozirne crvene plasteve, sa kapuljacama. "To ce vas postepeno ugrejti. Ovu caroliju bi trebali primarno da nauce svi ucenici ove skole, bas zbog ovakvih situacija. Slazes se Axeliy?" On se nasmejao i potapsao ga po ledjima. "Potpuno si u pravu. Uvescu to kao obavezni skolski program prvog tromesecja, prve godine. Reci mi.." Nije zavrsio recenicu, jer se culo kucanje i graja ispred vrata. Nastje, Avalon i El-Dre u pratnji dvojice ucenika su uleteli unutra, obuceni u najtopliju mogucu kabastu odecu, ocigledno spremni da jurcaju po mecavi. Azrea i El-Evjit su im prisli i namrgodjeno ih gledali, sto je na kratko preseklo njihov bucni nastup. "Uh.. nismo nista skrivili, ozbiljno! Hteli smo da pomognemo." Vikao je Avalon pokunjeno, dok se El-Dre nadovezao. "Ja sam znao da cete vas dvojica sve srediti, ali smo misli da se razderemo sto glasnije, culi bi nas u slucaju ako su negde blizu.. ne bi isli dalje od dvorista i okline skole! Zaista ne bi!" Nastje je rekao "Stvarno smo hteli da proverimo da se nisu srusili negde okolo.. samo toliko. Nismo mogli da sedimo skrstenih ruku, kada im je potrebna pomoc." El-Evjit ih je pomilovao po glavama i tapsnuo po ledjima, bas kao i Azrea, a izrazi su im naglo postali puno blazi. "Decaci, zato je potrebno nauciti makar osnovne carolije za slucaj opasnosti. To se odnosi i na vas dvojicu nevaljalaca." Azrea je dodao smesci se. "On je potpuno u pravu, jer svemoc i sveznanje vas svakako cekaju, ali pre toga dok ne primite moci, dobro bi bilo da naucite osnovne carolije, ili i vise ako vas zanima? Posle Galinog i mog rodjendana, mogli bi biti gosti ove skole? Naravno ako hoce da prime dvojicu hiper-aktivnih nevaljalaca?" Axseliy se naklonio prema decacima i rekao uctivo. "Bice nam cast da ugostimo dvojicu kristalnih pokretaca. Ukoliko nam ucinite cast i pristanete, organizovacu vam udoban smestaj i casove po licnim preferencijama." Avalon i El-Dre su se gledali, zatim je Nastje rekao molicavim tonom. "Pristanite? Jako bih voleo da budemo u istim odajama i ucimo zajedno. To ce biti bas zabavno!" El-Dre se uctivo naklonio. "Pristajemo. Ostacemo mesc dana u skoli, mozda i duze. Zanima me da li se moze ubrzati program, ako napredujemo iznad uobicajnog?" Axseliy je rekao smeseci se. "Sve se moze u izravnom dogovoru samnom. Ne brinite momci, namesticu vam ubrzani kurs, ako to zelite? Sve ce biti kako vam odgovara. Duzan sam svome prijatelju i na taj nacin cu vratiti barem deo milosti." Potapsao je El-Evjita po ledjima, koji se naglo trgao i rekao "Izvinite, moram hitno do spavace sobe, gde sam zaboravio nesto svoje dragoceno." Odjurio je zalupivsi vrata za sobom. Gala je sedela u krevetu i trljala oci. "Zedna si? Cujem ti misao. Evo uzmi moj napitak." Iskapila je celu casu i vratila nazad radosnih ociju, u kojima je bllistalo prekrasno, nevino srce Raidie. "Cista carolija.. tvoje oci su ono sto sanjam." Poljubio je, srusio na krevet i zgrabio svom snagom. "Kako da te pustim? Moram da disciplinujem svoje misli.. dovraga.. ne mogu, ne kada te drzim u zagrljaju. Namesticu pometnju, svi nas cekaju. Sta da radim?" Ponovo je poljubio, dok se silna strast sirila i otvarala njen strastveni ptencijal. Azrea je usao unutra i prisao im. "Sta to radis moj ludi brate? Vreme je da krenemo nazad. Moram da je obucem u identicnu odecu i spremim. Oboje vibrirate strastvenim ludilom, to nista ne valja. Kanalisite tu silnu pozudu i hajde da konacno krenemo?" El-Evjit se ispravio i povukao Galu za sobom. "Otvoricu portal i otici sa njom do svoje vile, samo na par sati. Obecavam da cu je vratiti na vreme za bal." Azrea ga je gledao namrgodjeno. "Tesko! Kontrolisi se. Dovraga, ne mozes sada da je odvedes. Ne danas! Zar ces je stvarno odvojiti od mene bas za moj rodjendan?" El-Evjit se trgao. "Oprosti mi? Poludim potpuno i ne mislim na nikog osim sebe, ne brini uradicu sve sto zatrazis. Azrea, stvarno nisam razmisljao.. nisam imao nameru da te povredim.. zao mi je." Azrea je uzdahnuo, a pogled mu je postao ponovo sasvim blag i pun ljubavi. "Znam da ti je silno nedostajala, ali ponovo cemo biti zajedno, zato nema potrebe da toliko zuris. Galijena.. hej? Pa ti ne znas jos uvek gde se nalazis? Potpuno si tiha. Pogledaj me?" Ona se osmehnula i pogledala ga tako da izgubi dah. "Gospode Boze.. nevidjena lepota. Dodji mila, obucicu te. Tako." El-Evjit je promrmljao, zatim nastavio glasnije. "Blago za kojim svi zude? Pred kojim stojim ocarano, sasvim u njenoj vlasti. Dakle spreman sam. Poneo sam sve sto mi treba i osim ove torbe nemam drugih stvari. Idi po klince, pa da krenemo? Ona nije raspolozena za upoznavanja i pitanja." Azrea se vratio sa Axeliyem i decacima, za kojima je utrcao i Nastje. El-Evjitje drzao Galu za ramena ispred sebe i zvanicno je upoznao sa svojim prijateljem. Ona se smesila, ali nije progovarala ni rec. Avalon joj se uneo u lice, zatim se pocesao po glavi. "Pa ti ne znas gde si, sto znaci da si se sveze probudila? Treba ti kapucino, ili makar kafa sa toplim mlekom?" Posto su se oprostili i pozvali ih na vecerasnji bal, Azrea ih je teleportovao ravno u Galine odaje. "Klinci hocete da joj narucite kafu sa mlekom, a ja cu javiti princu Arionu da smo stigli i otici po Vehre." Avalon i El-Dre su izleteli vani, a Azrea je nastavio "Idem do Lesjievih odaja. Vas dvoje budite pristojni dok se ne vratim? Dobro?" El-Evjit je uzdahnuo. "Ovo je moja nocna mora. Ne zelim da budem u gostima, narocito kod kraljevske porodice. Azrea, ti stvarno ne razumes da ovde nisam dobrodosao? Osim toga ne osecam se nigde dobro osim na svojoj teritoriji. Idi.. ne brini pokusacu da se uzorno vladam." Azrea ga je potapsao po ledjima i izasao vani. El-Evjit je posmatrao Galu kriticki. "Potpuno si odsutna? Pogledaj me.. sta se to desava sa tobom moj nezni leptiricu? Skinucu ti kaputic i kapicu. Hmm.. ovde nesto ne stima. Ne progovaras ni rec, dok ti pogled zavodi iznad svih opisa. Hmm.. pitam se.. dodji ovamo." Zgrabio je za ruku i uveo u spavacu sobu, zatim je srusio na krevet. "Nema drame? Zar ni jedne reci? Kao lutkica si, bez svoje volje, sa cistim i nevinim srcem koje blista u ocima. Hmm.. jos nisam nacisto da li mi se to dopada, ili ne? Da vidimo kako reagujes na poljubce i dodire? Fino.. to je lepo.. ali nepotpuno." Skocio je sa kreveta i ispruzio ruku prema vratima, mrljajuci caroliju, zatim se vratio i stao pored kreveta, na kome je Gala lezala zatvorenih ociju. Skinuo je pelerinu sa krznom, zatim dugi, zimski kaput. "Ovde nesto opasno ne stima. Pogledaj me? Nisi valjda ponovo zaspala?" Garderoba joj je nestala, dok je on klececi iznad nje gledao skenirajuci sve nivoe polja i telo. "Vidim gde je nacinjena blokada.. potrebno je samo malo magije.." Od cela nanize iscrtavao je prstima osmice, sve do stomaka, na kome je ispisao spiralu i par simbola. Odmaknuo se i ispruzio ruku mrmljajuci reci, dok su predhodno iscrtani simboli na Galinoj kozi pocinjali da svetlucaju belim sjajem, zatim bljesnuli snazno i nestali, a ona otvarila oci i ujedno pocela da kmeci na kratko. "Nisam mogla da se rasirim unutar tela. Nisam mogla da pricam.. nista nisam mogla. Hvala ti carobnjace. Ja sam vec mislila da sama pokusam sa skidanjem blokade, zato sam se skupljala unutar zvezde."
On se smesio "Ne verujem da bi to pomoglo, pre si trebla da se rasiris sto snaznije mozes." Zgrabio joj je obe ruke u zglobovima jednom rukom i podigao ih gore, zatim je pogledao zlocesto. "Hoces mi se prepustiti? Sta ce to sada biti moj nezni leptiricu?" Vikala je "Necu! Cekaj.. uh.. slusaj me? Ovde ne smes da me zgarbis! Pa mi.. mi smo u mojoj sobi.. u mome krevetu.. to ne moze tako! Cujes?" On se smejao glasno. "Neces verovati, ali nedostajala mi je tvoja dreka i drama. Da se boris samnom. Otkrivam da me to silno stimulise. Boze kako se samo jako otimas i ljutis.. to me tera na izazov, da te savladam i podcinim.. stimulise moje sadisticke nagone. Volim te mala, nemoguce jako te volim. Izgleda sam naucio da volim i ono sto mi je ranije smetalo.. a to je jako, jako dobro." Azrea se pojavio pored kreveta sa Vehre do sebe, koja je jako izrasla i vec bila velicine Sarplaninca. "Ne.. ne na krevet Vehre! Sedi tu pored moje noge i budi mirna, sada cemo krenuti vani.. samo malo sacekaj, dobro?" Vehre je poslusno sela, gledajuci sta se desava zainteresovano. "Pink pufna je jako porasla i potamnele su joj pegice, a krzno posvetlelo. Azrea ti si svestan da ce ona biti ogromna, dosta veca od tigra i drugih divljih macaka? Sreca da te slusa." Azrea je rekao prekorno "Moj ludi brate, tebi djavo ne da mira? Sta smo se dogovorili? Za par minuta ce nas pozvati dole, na obavezni rucak u 14,15h. Ti ne znas da i moja sestrica sada mora da pojede par zalogaja za vreme rucka? Vehre ima svoje pocasno mesto pored mene, sa sopstvenim niskim stocicem. Obucicu joj makar ogrtac.. za sada.. ali se uskoro moramo spremiti i odenuti u propisanu odecu za rucak, jer ovde vladaju strogo odredjena pravila oblacenja za svaki obrok, dan, ili vece, za balove i posete, sve ima svoje doslovno propisane norme." El-Evjit ga je pogledao ostro "Da li si poludeo sasvim? Ja necu ici sa vama dole na rucak! Od same pomisli mi se dize kosa na glavi. Ti jos ne znas.. medjutim kraljica Moak-Near me je opasno zgrabila jednom prilikom dok sam segrtovao za carobnjaka.. i hmm.. umalo da bude svasta.. evo pogledaj moja secanja." Azrea je gledao zacudjeno. "Ne mogu da verujem. Nikada ne bih predpostavio da je bila toliko otvorena i neposredna.. i.. i.." El-Evjit ga je prekinuo i dopunio. "I napasna mislis? Da bila je! Uzgred, ako me vidi i prepozna.." Azrea se smejao glasno. "Postani Raidia i nece te prepoznati. Zasto nosis tudji lik i dalje? Nemas potrebe. Ja sam svoj lazni lik skinuo zauvek. Dok si sa nama, ti si kod kuce." El-Evjit je bio ozbiljan. "Moja mila decice, vi zaista niste svesni opasnosti koja vreba od raznih ni malo postenih diplomata i politicara, entiteta zeljnih moci, funkcije i polozaja, cak i medju predstavnicima visokih magijskih veca ima vrlo negativnih likova. Za razliku od vas ja sam bio u kontaktu iskljucivo sa najnizim i najpodlijim spekulantima, sa ljudima sumnjivog morala, ulizicama i zlikovcima svake vrste, zato znam koliko je vazno da nemaju moj pravi lik unutar svojih misli. Iskreno ne zelim da kraljica Moak-Near zna moj istinski lik, jer njega pokazujem samo vama, nerado cak i svome Etrelu. Vise puta sam bio zaposlen ovde vrseci razne duznosti, cak sam jednom bio u timu posluge i skupljao informacije o princezi, Arielu i vama. Isto tako sada neko drugi moze da igra slicnu ulogu, ko nam ne misli iskljucivo dobro. Jer ja sam bio vodja protivnickog tima i nisam imao ni malo dobre namere, sve dok me ovo naivno, blistavo malo bice nije preobratilo za jednu noc." Gala se nasmejala i rekla radosno "Carobnjace ti si sada u nasem timu koji uvek doboja i koji nema stvarnih neprijatelja. Zar ne verujes u snagu svoga Etrela? Zar ne znas nase mogucnosti, ne toliko moje vec svemoc nase brace i svoju ne limitiranu moc? Zar ne shvatas da ne postoje neprijatelji spolja, vec samo u obluku strahova unutar tebe? I zar nismo recimo Hanane preinacili da cini ubuduce dobra dela, za svega par sati, ili manje? Ako posvetimo svoju paznju bilo kome isto ce se desiti. Isti rezultati nece izostati ukoliko se samo na makar par sati usmerimo ka jedinki, grupi, cak i najopakijoj zlici. Ti vise nisi zli Akonak, niti ti trebaju maske. Azrea je odbacio svoju masku, a ja se pojavljujem oduvek pred svima u svome prirodnom liku i obliku. Odbaci masku, hoces?" Gledao je prodorno. "Da li ti je jako vazno da to ucinim? Da li to zahtevas od mene?" Odgovorila je umiljato i nezno. "Nista ne zahtevam, osim da uvek govoris istinu i cinis dobro, dok sve ostalo prepustam tvome nahodjenju. Ipak jednom ces samoinicijativno shvatiti i pozeleti da nosis s'ponosom lik Raidie. Sada uradi kako osecas da je potrebno?" Razmisljao je zatim stavio ruku ispred lica i promrljao reci. Azrea i Gala su ga gledali zainteresovano. "Gospode Boze imas potpuno zute oci, tamnu kosu i put.. licis na pantera sa vilovnjackim usima. Ova visina govori da nisi ciste vlilovnjacke krvi, to znas, zar ne?" Azrea je dodao smejuci se glasno. "Definitivno te niko nece prepoznati, ne samo kraljica, vec i nasa braca, a klinci ce ukoliko ih na vreme ne upozorimo drecati na sav glas i ponovo se upoznavati sa tobom, sto ce automatski izazvati sumnju. Svi znaju ko si bio ranije, zato ne znam da li ces ovaj lik moci da prosvercujes kao sopstveni?" El-Evjit je uzdahnuo porazeno. "Dobro sta onda da uradim? Tamnu kosu i oci ne mogu da nosim jer ce me kraljica odmah prepoznati i unapred me osuditi jer znam njenu.. hmm.. divlju stranu iz proslosti, dok svoj pravi lik ne zelim da reprezentujem nikome sem vas. Kazem ti bolje da se ne pojavljujem za ruckom." Poziv se oglasio u obliku prekrsnih duvackih instrumenata, neceg nalik harfi i zvoncicima, dok ga je Azrea pozurivao. "Smisli brzo sta ces, jer za pet minuta ce se ponoviti poziv, kada cemo svi biti obavezni da se pojavimo u trpezariji. Hoces ostaviti ovaj lik? Da javim i objasnim decacima?" El-Evjit je gledao kako Azrea smislja, zatim materijalizuje prekrasnu zimsku, dnevnu haljinu Gali i kako se ona ogleda zadovoljno. Naglo ga je zagrlila i rekla s'ljubavlju. "Ti si samnom i kako god izgledao, oduvek si moj blizanac, deo mene i zato niko, cak ni moja majka ne moze imati zamerki. Ona je svesna da je proslost ne vazna i da se racuna iskljucivo ono sto trenutno cinis.. a ti mislis, govoris i cinis dobro, zato ne brini. Ja necu dozvoliti da bilo ko kaze nesto lose o meni dragocenim ljudima, ili vilovnjacima.. sve oko mene je najbolje sto postoji izrazeno u materiji. Majka veruje u mene i podrzava moje izbore." On je zagrlio cvrsto i poljubio, zatim je pogledao namrsteno, jos uvek neodlucan. Ponovo je mrmljao reci sa rukom do lica. "Evo, sada ce me kraljica osuditi na krst i pozlice joj cim me vidi. Daj Boze da me je zaborivaila. Osim sto sam bio sam djavo sa rogovoima, jos me je i zavela, sta ces vece nesrece? Hajde, icicu sa vama iz morbidne radoznalosti i gledati da li kraljica moze da pocrveni za vreme rucka?" Ponovo se oglasio zvucni poziv, tako da su krenuli prema trpezariji. El-Evjit je drzao Galu za ruku i gledao krajickom oka sa divljenjem. Cudio se kako moze uvek da bude toliko bezbrizna i zraci silnom ljubavlju. Galine odaje bile su u posebnom krilu zamka, tako da su hodali komplikovanim, zaobilaznim unutrasnjim putem sve do trpezarije. Stigli su poslednji, svi su vec bili okupljeni za stolom i sedeli na svojim mestima. Krljica Moak-Near je sedela u celu stola okruzena iza sebe dvorskim damam, koje su stajale korak iza nje, dok je princ Isterald, zatim princ Arion, sa svojom vilom sedeo sa jedne njene strane uz Avalona i El-Drea, a Gala sa druge. Do nje je obicno sedeo Azrea saVehre, zatim Lesji, sto se sada promenilo, jer je El-Evjit zauzeo Azreino mesto, predhodno se ljubazno predstavljajuci, uz duboki naklon kraljici i princevima Arionu i Isteraldu, tako da su svi osim Gale pomereni za jedno mesto nanize. Kraljica Moak-Near nije nicim odavala da se seca El-Evjita, zabog cega su svo troje odahnuli. Bila je ljubazna i vodila uctive razgovore. El-Evjit je gledao zainteresovano kako Gala stavlja u usta zalogaj prekrasne vilovnjake slane pite i jedno parcence povrca. "Skoro ne mogu da verujem da sedim sa tobom u trpezariji za vreme rucka. Silno me zanima koliko ces pojesti od ovog parceta pite i povrca?" Kraljica Moak-Near je rekla nezno. "Ona to radi samo da bi meni ugodila. Htela sam da ti donesem haljinu, cipelice, uz nakit za vrcerasnji bal i moje poklone za tvoj 18 rodjendan. Da li je u redu da se vidimo odmah posle rucka?" Gala je klimnula glavom, blistavih, radosnih ociju. "Narvano. Ali mi ne trebaju pokloni.. ipak volim da imam nesto sto me podseca na tebe. Hmm.. sada mi uglavnom sve haljinice, nakit i odecu materijalizuju u trenu, a uskoro cu to i sama raditi. Shvatila sam nacin materijalizacije i potrebno je samo malo da ga izvezbam, da postanem vesta kao moja braca. Da li se Ariel najavio? Kada ce ostatak naseg Etrela stici ovomo?" Azrea i Lesji su skoro istovremeno rekli "Sticice za vecerasnji bal." Azrea je nastavio, gledajuci Lesjia, koji mu se ljubazno naklonio, dajuci znak da se povlaci iz razgovora u njegovu korist. "Ariel kaze da imaju puno posla i da ce gledati da ga zavrse sto pre, tako ce se pojaviti pred pocetak bala. Medjutim, ukoliko im ne podje za rukom, sticice u toku veceri." Posle rucka su se razisli, sa nalogom da im kapucino bude serviran u Galinim odajama za petnaest minuta. Kraljica je stigla u nuobicajno maloj pratnji od svega dve dvorske dame, koje su za njom nosile silne naslagane kutije poklona uvezanih satenskim masnama. Cim su ostavile poklone, dala im je znak da je sacekaju ispred u hodniku, gde im je Azrea ljubazno materijalizovao dve udobne fotelje i stocic. Posto je Gala odvila sve pokone, ukljucujuci prekrasnu prljavo roza balsku haljinu, sa drap cipkom, na kojoj su se svetlucali sicusni kristali i vilinski prah i uz koju je isao prozirni plast od najtanjeg tila posut blistavim kristalima i nasivenim prljavo roza cveticima, sa odgovarajucim rucno radjenim cipelicama na jako visoku stiklu, uz najdivnije izradjenu malecnu, izvijenu srebrnu krunu, ukrasenu sicusnim dijamantima i odgovarajucim nakitom od koga zastaje dah, kraljica je sela da popiju kapucino.
Gala je osecala kako je napeta i znala je da sledi ozbiljan razgovor. "Htela sam sa tobom da popricam nasamo?" El-Evjit i Azrea su se naklonili i izasli vani. Kraljica je popila gutljaj kapucina i procistila grlo. "Galijena, mila.. ja ti nikada nisam pricala o svojoj proslosti, ne samo tebi, nego nikome.. ali osecam da je potrebno. Dosta gluposti sam pocinila iz verujem mozda inata, zudeci za paznjom i vecom ljubavlju svoga muza. On je bio vecito zaokupljen poslom i nije imao vremena za mene, uvek sam se osecala zapostavljena.. i nisam umela, niti znala kako da privucem njegovu paznju.. jer mi je divlje srce pulsiralo, a strast se sirila, ne utoljenja.. zato sam gresila.. jako sam gresila. Zavodila sam sve musko.. pa cak i.. i El-Evjita. On se sigurno seca, zato sam se sledila za vrama rucka kada sam ga ugledala.. pretrnula sam da ti moze reci.. Gospode.. ne bih podnela da mislis lose o meni." Gala je uhvatila za ruku "Mene se ne tice proslost. Ti si moja voljena majka i nista i niko nikada to ne moze da promeni! Ja te volim odano, sve i da saznam najstrasnije, najgroznije stvari to nema nikakvog znacaja za mene. Ti si mi dala za cim ceznem, topli dom, porodicu i majku kavu sam sanjala da imam. Ti si moje najdragocenije bice. Proslost ne postoji vise, ona se nece vratiti, vazan mi je samo ovaj trenutak u kom te drzim za ruku i osecam tvoju prekrasnu dusu, tvoje cisto srce i silnu ljubav koju mi dajes. Nista drgo sem toga mi nije vazno. Nas dve se potpuno razumemo vezane sponama duboke ljubavi izvan inkarnacija.. oduvek i zauvek, ja to tako osecam." Kraljica Moak-Near je zagrlila cvrsto, dok su joj se suze slivale niz lice, bez glasa. "Ti si u pravu, znam da je proslost ne vazna, ipak boli.. jos uvek boli. Zbog svojih gresaka tebe sam vaspitala pogresno i ti se sada lomis i boris silno sa strahovima koje ja nikada nisam imala. Zelela sam da ne budes kao ja.. da ne krenes tuda.. zato sam blokirala svaki razgovor na tu temu, a ti ga nisi dozivala, niti mi trazila objasnjenja. Jednom cu ti pricati vise, kada smognem snage.. jos uvek ne mogu.. suvise je tesko, jer boli.. jako boli." Gala je gledala sa silnom ljubavlju, nacinila je magnet Raidie i izvukla tugu, svaki bol iz nje, zatim rekla veselo "Ne misli vise o tome, baci sve od sebe, kompletnu proslost skloni u Akaske zapise gde joj je i mesto. Nema potrebe da mi bilo sta pricas jer ja poznajem tvoje srce i znam koliko si divna. Majko, ja imam deset ljubavnika, smrtno zaljuljenih u mene.. trojstvo volje i Raidiu.. moju dragocenu bracu i isto se silno lomim.. borim se iznutra sa predrasudama i strahovima druge cakre. Volela bih da zauvek ostanem pored tebe, u miru i bezbrizna.. ali ce mi ponovo krenuti lekcije, a to nije lako. Ja imam suprotan problem.. kako da podelim svoju paznju na sve svoje dragocene ljude? Kako da ih ostavim, kada ih silno volim? Kako da ih povredim? El-Evjit ocekuje da mu budem potpuno verna, sto ne bi bilo tesko da nekako mogu da nadjacam svoje druge ljubavnike kada me zgrabe. Ja tebi isto nisam pricala o svojim lekcijama. Zato vidis.. ne mogu da sudim, jer sam sama za osudu. Svaki od moje dragocene brace je izvan poimanja savrsenstva i sa svakim bih bila sretna.. zato je izbor skoro ne moguc." Kraljica je rekla nezno "Dakle mila, ja to sve vec odavno znam. Osim Ariela i Kazdira, tu su Gidar i Azrea, uz trojicu prekrasnih bica sa nove planete Visja-Eloh. Sada i tvoj zakleti neprijatelj, koji je Raidia.. ipak ti ces izabrati da ostanes uz njega?" Gala je uzdahnula i rekla zamisljeno "Obecala sam mu da ga necu ostaviti i bicu uz njega sve dok zastupa istinu i cini dobro. On je moj zadatak, potrebno je da ga iscelim i iscistim tako da zablista bez moje pomoci. Ja zivot dozivljavam kao lekcije i zadatke, koje je nuzno sto perfetnije i bolje ostvariti." Kraljica se nasmejala glasno, prekrasnim zvonkim smehom. "Deset ljubavnika, koji te obozavaju, zar to nije najzabavnije od svega?" Gala se nasmejala zajedno sanjom. "Tesko! Mozda kao pricica iz daleka.. nikako u stvarnosti. Vecito mi nadziru misli, zaklanjaju me suvise i nemam mrvu slobode. Ne daju mi da zivim od strastvenih izliva ljubavi i stalno, ali stalno neko zeli da me zgrabi, otme i bude nasamo samnom.. i nije ni malo zabavno. Onda mi krecu strahovi i ja samo mislim kako da pobegnem i izvucem se. To nije nista interesantno.. osim kada idemo na ples i svega onoga sto se desava uz put, ali.. dok ne zavrsim svoje lekcije, nece mi biti sasvim zabavno. Opet deo u kome smo unutar ekstaze jeste divan.. jako divan. Delimicno ja volim spajanje, ali ga se isto tako i plasim." Kraljica je vrtela glavom. "Nas dve smo potpuna suprotnost.. ucimo oprecne lekcije. Vidis mila ja verujem u tebe i znam da ces uciniti najbolje. Sasvim iskreno bih uzivala u zivotu kakav ti imas, dok ti cezenes za mirom i da se igras sa svojim drugarima, zar ne? Suvise si mlada, to je takodje deo problema. Pokusaj da se opustis, pratis upute Izvora Zivota i zabavis se sto bolje mozes." Rastale su se zagrljajem, dok su El-Evjit i Azrea, uz dvorske dame stajali na vratima u hodniku. Cim je kraljica otisla El-Evjit je zgrabio u narucje i zavrteo "Opako! Ozbiljni razgovori i ispovedanja? Dopada joj se sto imas deset ljubavnika, zar ne? Jao-jao potpuno naopako! Umesto da utice na tebe da ih ostavis i budes samo moja, ona ti je podstrek za neverstva? To sam i ocekivao od nje.. ali nikako ovako otvoreno." Azrea je rekao "Vehre jurca vani sa klincima, idem da ih pronadjem. Budite umereni u strastvenim izlivima ljubavi.. hmm.. ukoliko je tako nesto ostvarivo? Zaista, moj nezgodni brate, suzdrzi se i zauzdaj maksimalno!" El-Evjit se smejao glasno. "Tesko! Svecano najavljujem da sam je vec zgrabio za spajanje i necu je pustiti iz postelje sve do veceri." Gala se ukocila, zatim pocela da drami i otima se, dok je nosio prema spavacoj sobi, a Azrea vrteci glavom izlazio vani. "Stani! Cekaj! Cujes?" El-Evjit je bacio na krevet i gledao sa silnom stracu smejuci se glasno, skidao je pelerinu i sako. "Sta ce sada biti moj nezni leptiricu? Sta ti to spremam? Opasno uzbudjujuce dodire i poljubce, ekstazu i eksplozije. Neces verovati, ali cak mi i tvoja deka prija. Jako si mi nedostajala." Okrenula se i pokusala da sidje sa suprotne strane kreveta. Skoro je uspela i vesto se prebacila uz svo smetanje nezgodne, duge haljine, kada se pojavio uz glasan smeh stojeci prekrstenih ruku. "Hoces da se igramo tako da te lovim kao macka misa? Nema ti bega, to valjda shvatas? Radije mi se prepusti? Hoces?" Sisla je sa kreveta i stala ispred njega ljutito. "Necu! Hocu da te sprecim da me zgrabis, samo ne znam kako?" Okrenuo je, uhvatio za vrat i poljubio, odkopcavajuci vesto jednom rukom kopce pozadi celom duzinom haljine, zatim je svukao sa ramena i pustio da padne na pod. "Nikako mala, bas nikako. Suvise te dugo cekam, zato sada ne vredi kmecanje i drama. Mmm.. korset, uz cipkane carapice sa podvezicama i velikim satenskim masnama? Previse nevino i svetlo za moj ukus, ipak uzbudjujuce na neki nacin.. samo zato sto je na tebi. Verujem da moj smerni brat ovako zeli da me stisa i zauzda, ali bezuspesno. Dakle mala sta ce biti? Prepustices mi se, ili da te savladam na silu?" Gala je stajala ukoceno i uvijala se od muke unutar sebe. "Nemoj da me zgrabis? Hajde da.." Prekinuo je sapatom sasvim do uha. "Vec sam te zgrabio. Od tebe zavisi da li cu biti nezan, ili te pojesti celu, sa uzitkom. Brzo biraj." Poljubio joj je i zagrizao vrat, tako da se najezi, a srce drasticno ubrza ritam. Garderoba mu je nestala, osim vesa na koji joj je stavio ruku i prevlacio dok je pricao, sto je bilo dovoljno da pocrveni i izgubi se sasvim od silne frke. "Sta ovde imam za tebe? Hoces da me skines i namazes vilovnjackim uljem?" Vrtela je glavom. "Necu! Ne smes.." Srusio je naglo na krevet i legao preko nje, simulirajuci spajanje. "Sta ne smem.. ovo? Sta jos ne smem moj nezni leptiricu?" Vikala je "Jao.. ne.. ne mogu.. tako!" Rekao je zlobno "Aha.. a kako mozes? I kada mozes, pod kojim specijalnim uslovima? Dosta je bilo price, dozvoljeni su ti samo zvuci uzitka i ovoga puta nema vriske.. razumes? Savi unazd rucice, bices moj poslusni zarobljenik. Pristani da budes zarobljana mojom strastvenom ljubavlju?" Cuo je telepatsku dreku. Necu da budem zarobljenik. I ne mogu ovako, bez ljubavi.. tako hladno.. kao da me ne volis. Naglo je podigao uz sebe da klekne i okrenuo joj glavu unazad. "Pogledaj me? Sta vidis? Da li te volim? Da li sam lud za tobom, potpuno opcinjen? Reci mi?" Gledala je bez daha najlepsi pogled koji zavodi. "Oh, Boze.. toliko je divno.. lepota cistog srca.. koja opija.. i uznosi. Uvek me tako gledaj." Pocetni bol spajanja je presekao caroliju. "Ssss.. bez vriske.. samo me gledaj.. ssss.. jos malo.. tiho.. evo.. uskoro cu ti dati ekastazu.. nije strasno.. ssss.. ne vici.. sada ne sme da bude dreke.. gotovo.. nema vise bola. Hajde, zablistaj.. vidis koliko je lepo. To volis.. tako.. ssss.. samo tiho. Posle suvise eksplozija Gala je slabasno kmecala, delom skupljena unutar zvezde, spajanje se preterano oduzilo i cim se zavrsilo skoro trenutno je zaspala. El-Evjit je zapalio cigaretu u polumraku i zatim odlucio da odmeditira i odmori se pored nje pre pocetka bala. U sedam sati uvece Azrea se pojavio pored kreveta i probudio ih. "Doneo sam vam kapucino i napitke, uz razne poslastice. Vreme je da se spremite za bal. Idem da namestim kupku. Gala je bila potpuno spremna, kada se pojavio Kazdir obucen kao vilovnjacki plemic. "Zvezdice veceras cu primati goste zajedno sa tobom i Azreom. Kraljica mi je poslala zvancicnu pozivnicu i pismo, tako da sam u obavezi. Secas se da si ovde u mome svetu udata za mene?" Gala mu je skocila u zagrljaj i poljubila ga. "Secam se. I jako si mi nedostajao. Presretna sam sto ces biti pored mene." Kazdir je posmatrao kriticki. "Hmm.. prepravicemo tvoju toaletu.. evo ovako, dakle da li ti se dopada?" El-Evjit je skrgutao zubima, potpuno namrgodjen. "Ja nisam ni malo sretan sto ces veceras biti ovde domacin. Dovraga i sve nocne more. Ja necu preziveti ovaj bal, cini mi se."
Kazdir ga je zviznuo po ledjima tako da je odleteo cak do vrata i nasmejao se glasno. "Ljubomora ce ti doci glave. Resi pod hitno da verujes u sopstvenu moc, kao i da verujes u zvezdicu i njene dobre namere. Ona ne zeli ljubavnike, onda u sta si ljubomoran? Jao-jao, ubio bi me pogledom da mozes? Medjutim tako krsis vas ugovor i ne zastupas istinu, pored toga ne cinis ni nista dobro." El-Evjit se tergao. "Ne zelim da prekrsim nas ugovor. Jako.. jako cu paziti da uvek govorim istinu i cinim iskljucivo dobro. Medjutim necu mirno gledati ako je zgrabis, jer mi je obecala vernost. Kakve su ti namere? Kazdir?" On se smesio i namerno stiskao Galu u struku do sebe. Gledao je prekrasnim tamnim zvezdanim ocima tako da izgubi dah i ne moze da odvoji pogled. "Namere su mi uvek iste i ne promenjive, da je volim maksimalnim stepenom ljubavi i ispunim joj svaku zelju." Sagnuo se do njenog lica i priblizio joj usne za poljubac, sto je ona prihvatila bez rasmisljanja, zbog cega je El-Evjit drhtao unutar sebe od muke i jedva to preziveo. Povukao je za ruku, mejutim Kazdir je drzao cvrsto u zagrljaju, tako da je ona pocela da kmeci. "Dosta! Sta to radis mala? Unistices me potpuno! Dovraga i dovraga, ja stvarno necu preziveti ovaj bal, pucicu po svim savovima." Gala je kmecala sve vise ispod poljubca, jer je Kazdir drzao cvrsto, dok je El-Evjit sve jace trgao za ruku. "Ne mogu vise.. to me jako boli. Jao.. uh.. ruka mi je pokidana u ramenu. Kazdir je naslonio ogromnu saku na njeno rame, dok se blistavo bela svetlost izlivala svuda oko povredjenog mesta. "Da li je bolje zvezdice?" Ona se nasmejala, a zvucni poziv oglasio. Azrea je rekao "Potrebno je da za pet minuta krenemo ispred ulaznih vrata i primamo goste sve do 21h, sto znaci punih sat vremena smeskanja, naklona i uctivih izraza. Spremite se za ovu obavezu. El-Evjit blago tebi, ti jedini neces morati da vrsis ovu ni malo zabavnu duznost." On ga nije slusao, gledao je u Galu strogo. Povukao je konacno sa jezivo ljutitim izrazom i pogledom. "Sta to radis mala? Zar ces mi veceras namestiti smrtni lom i haos? Vec mi nisi verna i ljubakas se.." Kazdir ga je prekinuo zlobno "Ljubaka se sa svojim muzem. Da li znas sta pricas? Trazis od moje zene da ti bude vrerna? Zar zaista? Usudjujes se? Vreme je da ti pokazem mesto! Zvezdice, krecemo!" Hteo je da joj povuce ruku, medjutim ona je viknula. "Dosta! Ne mogu to da podnesem! Svadjate se ponovo oko mene? To je nocna mora, najstrasnije sto moze biti! Kazdir preklinjem te nemoj! On jos nije skinuo zid ljubomore, a ovo ni malo ne pomaze! Carobnjace, imaces vremena da razmislis o svojim postupcima. Ja nemam nameru da veceras, ili kada bilo imam ljubavnike.. to znas. Necu nikoga ukljucujuci tu i tebe. Toliko mi je bilo divno ovih dva meseca bez stresa i mucenja.. bila sam u miru i ljubavi. Ja vas silno volim, ali isto tako necu da me bilo ko od vas zgrabi. Evo pozivaju nas dole, moramo da krenemo smesta. Carobnjace, ja cu primati goste sa Kazdirom i Azreom, uz majku i bracu, zato nemas na sta da budes ljubomoran, zar ne?" On je povukao i zagrlio cvrsto, zatim je poljubio nezno. "Oprosti mi? Poludim sasvim kada.. uh ne smem ni da mislim o tome. Molim te nemoj da me unistis veceras i budes sa drugim?" Gala ga je povukla za ruku da krenu. "Moj ludi carobnjace, necu ljubavnike, kako da ti objasnim to konacno? Zar ne mozes to da shvatis? Primacu goste i plesati. Razumes?" On je rekao slomljeno. "Prvi ples ces mi obecati, zar ne?" Kazdir se nasmejao zlobno. "Tesko! Prvi ples u mome svetu je uvek rezervisan iskljucivo za mene. Ona nije samo princeza od Gerhida i Raidia, vec i kraljica Visja-Eloh, moja voljena, mala kraljica, moja najblistavija zvezdica, moje voljeno dete i moja sestra. Nemoj to nikada da zaboravis." Gala je stavila prste preko usta El-Evjitu i rekla "Molim te nemoj? Kazdir ti govori istinu, ali je isto tako istina da ste ti i Azrea deo mene, moji dragoceni blizanci, osim toga Kazdir je i vama brat, bas kao meni.. zato nemas potrebe da se ljutis." Hodali su polako dugim putem sve do drugog krila zamka, a Gala je imala silne muke da objasni i smiri konacno El-Evjita. Ispred ogromnih ulaznih vrata u prvoj dvorani bila je postavljeno par garnutura za sedenje izmedju prednje i balske dvorane, uz dugacak sto do visokih belih stubova, na kojima su se izvijale statue vila plesuci sa leprsavim salovima zamrznutim u mermeru i do koga je stajala posluga, koja ce kasnije raznositi kapute i zadocnele, licno donete poklone. Kraljica, princevi i njihove izabranice, kao i decaci, vec su sedeli zavaljeni u foteljama i cekali da se otvore ogramna ulazna vrata i zapocne primanje zvanica. Kazdir se duboko naklonio pozdravljajuci se prvenstveno sa kraljicom, zatim vilama princa Ariona i Isteralda, kako nalazu obicaji. On je znao sve obavezne uctive izraze i igrao svoju ulogu presvetlog stvaraoca Visja-Eloh perfektno. Gala ga je posmatrala sa divljenjem, jer mu je svaka rec bila na mestu i svaki pokret gracizan, ne nametljivo zavodljiv ocaravao je prisutne. El-Evjit se suprutno tome uvijao od muke unutar sebe, jer je bio svestan kako ne moze da ga nadmasi u ovoj igri, cak ni svojim urodjenim aristokratskim drzanjem, narocito ne jer trenutno drhti od ljubomore. Oglasio se zvucni signal za otvaranje ogromnih, zasvodnjenih dvokrilnih vata, koja su po dogovoru zbog hladnoce imala propustljivi energetski stiti, koji cuva toplotu prekrasno organizovanog vilovnjackog grejanja cinima, koje stvara toplotno-svetlosnu oblogu duz zidova, dok je vatra u kaminima sluzila obicno cisto prisnoj, zimskoj atmosferi. Primanje zvanica se zavrsilo tacno u 21h, zatim su Kazdir i Gala, kao i Azrea sa kraljicom Moak-Near imali duznost da prvim plesom otvore podijum balske dvorane. Dok su prolazili svi su bili duboko naklonjeni ka njima, sve dok nije zapoceo prvi zvanicni govor Visja-Eloh u kome cestita svojoj kraljici 18-ti i svome bratu Azrei 27-mi rodjendan, zatim su usledile cestitke njene majke, kao i oba brata. Gala je jedva izdrzala da mirno stoji na izdignutoj platformi ispred vilovnjackog orkestra i cupka u mestu, dok slusa cestitke sebi i Azrei. Majka joj je zvanicno poklonila prekrasni zamak Lehjeidar na primorju u oblasti Nihmelia, dok je Kazdir nacinio i poklonio im novo-nacinjen zamak Raidia, preko puta plutajuceg ostrva Zvezdane Kapije-Stita Visja-Eloh, pored istoimenog vodopada, visoko iznad ogromnog jezera. Predao je blistavu ruzicastu kutijicu sa masnom, iz koje su izletele silne majusne svetlece zvezdice i razletele se po dvorni, ostajuci da blistaju medju raznobojnim svitcima vilovnjackog osvetljenja u balskoj dvorani. Gala je sa silnom radoscu docekala poklone, ne zato jer su joj bili potrebni, vec su predstavljali njihovu ogromnu ljubav prema njoj. El-Evjit je morao da istrpi Kazdirov i Galin dugacki poljubac na platformi iznad podijuma posle predatog poklona, zatim ples i da mirno posmatra, kidajuci se unutar sebe, kako kralj i kraljica Visja-Eloh izgledaju zaljubljeni, potpuno opcinjeni jedan drugim. Jedva je cekao da se zavrsi njihov ples i da je konacno zgrabi uz sebe i ne ispusta njenu ruku celo vece. Medjutim pred kraj plesa Kazdir se nasmejao glasnije od muzike i viknuo "Nestacemo na kratko!" Zatim su bljesnula zaslepljujuca svetla, isticuci jedno iz drugog u svim bojama uz suptilno pucketanje kada god bi se rasprsile zvezdice po prosturu. Azrea je brzo prisao potpuno slomljenom carobnjaku, cim je ispratio kraljicu Moak-Near do svog mesta. "Osecam da ces puci i da ti je izuzetno tesko. Dodji samnom!" Odveo ga je na terasu praznu i pustu jer je bilo vrlo hladno vani, zatim ga teleportovao u svoje odaje na dugi razgovor. Gala se nasla ispred prekrasnog ruzicasto-purpurnog novo-sagrdjenog zamka Raidia, ogrnuta dugom tamno ruzicastom plerinom, postavljenom krznom, dok je Kazdir nacinio toplotnu, enrgetsku prozirno-svetlucavu kupolu, iznad koje se videlo cisto nebo posuto zvezdama. "Dobrodosla kuci moja dragocena malecna zvezdice." Uhvatio je za ruku i dohvatio veliki kljuc, koji joj je bio okacen oko clanka, bas kao narukvica i otkljucao ulazna vrata njenom rukom. "Ovde ces uvek imati rezervni kljuc i kada dotaknes rucicom ovo mesto, otvorice se tajna pregrada.. vidis?" Prakticno joj je pokazao, dok je Gala blistala od srece. "Jako volim tajne pregrade i skrivene prostore za igru. Kazdir ti si najdivniji, uz tebe se osecam potpuno rastereceno.. medjutim moj carobnjak ce poludeti od muke. Znas da ce nas traziti? I nisam stigla da te pitam, zbog cega Ariel i moja braca jos uvek nisu stigli na bal?" Kazdir je uveo u zamak, u kome su se palila sicusna vilovnjacka svetla, prateci ritam njihovih koraka, osvetljavala su suptilnim sjajem iskljucivo prostor u kome su se nalazili. On se zaustavio i povukao je oko struka do sebe, gledajuci carobnim zvezdanim ocima, tako da zaboravi na sve drugo. "Cetiri nova zarista su se pojavila jutros, na razlicitim takama Zemlje. Cim ponovo uspostave prirodni energetski balans, pojavice se na balu. Medjutim ja sam ti izgleda bio neophodni aksesoar, tako da sam na svoju ogromnu radost jos kasno jutros stigao ovamo i nacinio ti poklon, koji upravo razgledas. Plesaces samnom u prvoj od tri spojene balske dvorane na prizemlju?" Naklonio joj se dok je zapocinjao pocetni takt valcera, zatim zaplesao sa njom. "Kazdir, ti ces me potpuno zavesti, tako da nisam u stanju da pomislim na bilo sta sem tebe.. ali.. moj carobnjak to nece voleti i poludece od muke. Ja sam mu obecala vernost i ne mogu i necu da pogazim zadatu rec. Ali.. ali osecam da ces me zgrabiti.. za.. za.." Kazdir je pucnuo prstima teatralno, zaustavljajuci se na sredini prve dvorane. "Moje ludo dete, ja sam te vec zgrabio i tu nema nazad. Jasno? Pogledaj sta vidis u polukrug oko prozora i izlaza na terasu?" Gledala je prekrasne balske haljine na snajderskim lutkama, dok sama nije imala odecu, iskljucivo korset, cipkane carapice sa halterima i preterano zavodljiv ves. Okrenuo je prema ogledalima i rekao "Dakle? Da li konacno shvatas da si potpuno zgrabljena? Uzgred moja mala kraljice, ovako bez suvisne odece, sve ce postati puno zabavnije, zar ti se ne cini tako?" Zatim ponovo krenuo da plese sa njom, kao da je to sasvim prirodno igrati u zavodljivom vesu.
Gala je pocela da se jede unutar sebe i drhti od frke, jer se strast sirila sve snaznije iz njega i cinilo joj se da je gleda kao vec ulovljen plen. "Moje malo jagnje potpuno si u pravu, ulovio sam te i necu te pustiti dok te ne pojedem za veceru. Hmm.. vreme je da serviram svoj retko ukusni obed i pojedem te s'uzitkom." Nasla se u najlepsoj, bajkovito uredjenoj svetlo roza spavacoj sobi, punoj blistavih srebrnih i zagasito ruzicastih detalja. Gurnuo je snazno na krevet, gde je uhvatila iskosena energetska platforma pre nego sto je dotakla raskosnu posteljinu i zarobila njene podignute ruke, koje je Kazdir odmah zatim pustio, smejuci se uhvatio za butine i razmaknuo joj prekrstene noge, dok se uzaludno otimala svom snagom i molila ga da je pusti. Osetio je da Valhija prolazi kroz njegovu blokadu i nasmejao se u sebi, ocekujuci da se pojavi u prostoriji vec sledeceg trena. "Sada, prekrstene noge bi mozda imale efekta na nekog drugog, medjutim ja te suvise dugo cekam, uzgred sva tvoja kmecanja i otimanja su mi jako stimulativna. Moje milo jagnje, upravo si u mojoj zamci, iz koje neces moci da se spases otimanjem, niti bilo cime drugim, osim mojom miloscu. Pogledaj me? Tako je moja zvezdice, vibriras silnom strascu, a jos te nisam ni dotakao.. osecam i znam da me zelis, ne izdrzivo me zelis?" Bio je siguran da se Valhija pojavio u sobi sa jos nekim, medjutim nije sada zeleo da misli o tome. Prevlacio je rukama preko njenog tela, gledajuci je neprekidno najlepsim pogledom zvezdanih ociju, od kojih se zaboravlja na sve drugo. Druga cakra joj se otvorila svom snagom, tako da postane ne izdrzivo, usred dugog vatrenog poljubca. Izdigao se i pogledao je prelepim, cudesnim hipnotisucim pogledom. "Reci da me zelis? Ja vec imam poziv, medjutim hocu da cujem reci.. izgovori ih?" Ona je vrtela glavom. "Ne mogu. Necu i necu. Kazdir oslobodi me? Jer.. jer.. oh Boze.. stvarno.. je ne izdrzivo.. ali.. ali.. necu.. ne mogu to.. cujes? Kazdir nemoj da.." On je poljubio vatreno i istovremeno je osetila bol kojim zapocinje spajanje. "Pogledaj me zvezdice? Nije strasno.. ssss.. moje milo jagnje.. ubrzacemo bolnu fazu.. nemoj da se uplasis, dobro?" Gala se prestravila od najcudnih, uzasnih i jako bolnih pokreta, vristala je i otimala se svom snagom. Kazdir je stisnuo, poljubio i umirio se sasvim, isceljujuci joj bol. Rekao je sa prstima do njenih usana. "Ssss. Mir zvezdice. Necu te povrediti. Gotovo je moje milo dete, sada cu ti dati samo najlepse sto umem.. sve sto ti prija i sto volis. Boze koliko si se samo jako uplasila.. zasto moje nezno jagnje? Zasto? To su samo malo drugaciji pokreti koji su ubrzali bolni pocetak. Ti si opasno blokirana i potrebna je silna vestena, ili strpljenje da bi se zapocelo spajanje. Pogledaj me? Da li je ovo lepo?" Poceo je da se pomera sasvim polako, posmatrajuci krajickom oka dve prilike koje su stajale u tami, na par koraka od njih. Nije prestajao da prica, gledajuci u nju prekrasnim, hipnotisucim pogledom tamnih, zvezdanih ociju, zadovoljno je konstatovao kako strah ustupa mesto uzitku. "Tako je moja zvezdice.. daces mi ono za cim predugo zudim.. ocaravajucu vatrenu ljubav slatkim usnama, neznim dodirima i zauzdanim pokretima.. mmm.. tek sto nisi eksplodirala.. dodji ovamo, zagrizi mi vrat.. tako je moje milo dete, zgrci se uz mene. To zelim.. to mi silno treba.. nema lepseg." Valhija i Vardane su se pojavili pored Kazdira. On ih je gledao namrgodjeno i vikao telepatski. Da li ste poludeli? Ona ne sme da vas vidi, jer ce biti drame, silne drame! Ne zanima me sto osecate svaki orgazam, sklonite se smesta i ostanite tihi! Jasno? Na njegovu nesrecu Vardane se sagnuo i poljubio Galino rame, zatim je pomilovao po glavi, dok se ona ponovo grcila uz Kazdira u eksploziji. Naslonio se na energetsku platformu i nije imao nameru da se pomeri s'mesta, bez obzira sto ga je Valhija vukao za ruku i vikao telepatski da krene sa njim, suvise je uzivao i zeleo ne izdrzivo jako da je dotakne. Vardane, zar mu ne cujes misli? Namestices da nestanu odavde, bolje dodji samnom, evo sescemo na fotelje, ili iza na krevet, hoces? Kazdir je oslobodio Galine ruke i rekao telepatski. Dovraga i svi uzasi gluposti najblizeg roda, narocito blzanackih plamenova! Nestacemo! Ne mogu da se natezem sa vama. Ne smeta mi voajerstvo, medjutim ako vas vidi, a hoce, jer vas sigurno oseca.. bice silne frke! Valhija ga je uhvatio za misicu, a Kazdir se osmehnuo od muke i prostrelio ga pogledom. Neces mi dozvoliti da nestanem? Teleportovaces se zajedno samnom? Dovraga.. evo shvatila je da ste ovde! Gala je provirila ispod Kazdirovog vrata i ponovo sakrila glavu, zatim se ukocila potpuno i krenula da se otima i drami. "Hej-hej.. smiri se.. namestices sebi konfuziju osecaja, moguce i bol.. Smiri se zvezdice.. ssss.. ne vici toliko, nestacemo odavde, ne brini se sve ce biti dobro." Stisnuo je snazno uz sebe, zatim su se nasli u vazduhu, medjutim Valhija ih je pratio, ali je ipak sledeceg trena pustio Kazdirovu misicu i spustio se pored Vardane, govoreci pomirljivo. "Nestanite. Nas dvojica cemo ostati ovde." Pojavili su na krevetu spavace sobe na suprotnom kraju u drugom krilu zamka. Kazdir je klecao i drzao je uz sebe, dok se ona jos uvek otimala i dramila. "Pogledaj gde sam te doveo? Ponovo smo potpuno sami. Smiri se molim te? Ne zelim da te povredim, cujes moje milo jagnje?" Spustio je naglo na krevet, uz preterane pokerete, zatim se sasvim umirio, skinuo joj ruku sa lica i pomilovao je po obrazu. "Pogledaj me zvezdice? Cemu suze i vriska? Zar se plasis mene? Necu te povrediti, suprotno ostvaricu sve sto pozelis. Zaboravila si da sam ti predao kljuceve svoje volje? Mozes me zaustaviti kada god pozelis. Medjutim ti se nikada toga ne bi setila, zar ne? Ssss.. tako je smiri se moje milo jagnje.. otvori svoje prelepe oci i pogledaj me?" Gledao je kako se panicni strah stisava i odahnuo. "Tako je moja zvezdice, igracemo se bez straha.. izaberi da mi verujes potpuno i da mi se predas.. zelim da ti dam samo najlepse, dozvoli mi?" Poceo je da se pomera sasvim polako, dok su se iz njenih ociju slivale suze, sto ga je ozbiljno pogodilo. Namrstio se i stisnuo je prejako, osecao je da ce uskoro eksplodirati. Posle par eksplozija Gala je pocela da vice telepatski kako je previse i ponovo se jako uplasila. "Vise mi ne verujes? Ipak, sve drzim pod kontrolom i necu poludeti, da je obratno trazio bih da me zauzdas. Zaboravila si me potpuno? Da li me jos uvek volis, ili ti nisam vise potreban? Ovde si samo da bih to video.. moram da znam.. da li sam suvisan? Da li me zelis pored sebe?" Odgovorila mu je telepatski. Jako te volim i jako mi trebas. Ti si moj dragoceni, voljeni Visja-Eloh i onaj kome sam se prvome predala potpuno. U nikoga nisam bila vise zaljubljena. Kazdir.. zar ne shvatas da zelim drugove, nikako ljubavnike? Trgnula se kada je viknuo. "Ne! Dovraga zvezdice, ja ti nikada necu biti drug! Ja sam ti muz i ljubavnik, nemoj to nikada da zaboravis! Ovde u mome svetu ti si mi kraljica, bez obzira sto vecito zaboravljas, to je cinjenica! Ariel igra svoju cudnu drugarsko-pomirljivu ulogu, koju ja nikada necu pokusati da odglumim i ne mogu da podnesem pomisao da si mi odredila nesto toliko degradirajuce, sasvim oprecno od mojih zelja i potreba. A, da li si? Sta ocekujes od mene?" Nije cekao odgovor vec je ponovo poceo da se pomera, sto je izazvalo silnu vrisku i negodovanje, zatim novu eksploziju. "Hoces da zajedno vristimo? Otvori oci, pogledaj me!" Gledala je kako se u nejlepsoj zvezdanoj tami njegovih ociju pojavljuju spiralne bele tvorevine, slicne galaksijama i znala je da to ne sluti na dobro. "Kazdir.. ljutis se.. na mene?" Umesto odgovora je podigao uz sebe i naslonio joj usne na svoj vrat, sto je prestravilo, zatim izazvalo buru predorgazmicnih senazcija cudnim i srecom neznim pokretima, uskoro je bila u zaledjenom vrisku, dok je Kazdirov urlik zatresao zidove zamka. Lezali su cvrsto zagrljeni, cekajuci da se disanje ujednaci i srcani ritam ustali. "Zvezdice? Ti ces mi zaspati? Bas iz tog razloga sam brzo zavrsio ovako zanimljiviju igricu. Hmm.. skupljas se unutar zvezde.. medjutim imam obavezu da te vratim na bal.. zaista ne znam sta da radim? Hajde samnom unutar moje sustine, tako cu te osnaziti, hoces?" Mazio je po glavi i zabrinuto gledao kako tone u san. Posle par minuta rekao je namrgodjeno sapatom. "Znam da ste tu, osecam vas.. Valhija? Slobodno se pojavite i budite tiho, ona je zaspala." Valhija i Vardane su prisli i seli na suprotnu stranu kreveta, a Kazdir je pomerio Galinu glavu sa svoga ramena na jastuk, zatim se podigao, pokrivajuci je bolje. "Jos uvek niko osim nas dvojice nije stigao na bal. Mi smo dobili najmanje frkovito zarisno mesto, peto po redu i cim smo sve sredili i popravili energetsko polje, Ariel nas je poslao ovamo. Medjutim nikoga nismo videli na balu, osim klinaca i princa Ariona koji nam je objasnio kako ste nestali, zato smo vas potrazili i sasvim lako prosli kroz tvoju blokadu. Kazdir se nasmejao glasno, a Gala se okrenula i tresnula ga rukom skoro po nezgodnom mestu, zbog cega se ponovo nasmejao i pomilovao je po glavi. "Iskljucivo si ti mogao da prodjes moju blokadu, to shvatas? Nikom osim Visja-Eloh ne bi bilo moguce da opusteno i nemarno prodje kroz zastitu, a da se pre toga dobro ne pomuci da je razbije. Cak i Ariel ce se namuciti ako pokusa da je ukloni.. hmm.. ipak Vardane je prosao sa toboma kao od sale? Nema sumnje da je deo naseg potencijala, Grid koji se jos uvek nije izrazio unutar njega. Nego sta vam bi da se pojavite tako da vas opazi? Unistili ste mi brizljivo planirano spajanje, kome sam se radovao posle preterano dugo vremena." Vardane je rekao. "Ja sam uzrok pometnje. Nisam shvatao da ce joj smetati nase prisustvo. Imao sam silnu potrebu da je dotaknem i poljubim i jos uvek imam. Zabolelo me je sto krije glavu i upada u paniku kada me je videla. Valhija tvrdi suprotno, ali ja verujem da to znaci da me ne voli i jos manje zeli, zar ne?"
Kazdir je vrteo glavom. "Moje milo dete, ona nikoga ne zeli za spajanje, ali suprotno tome sve silno voli. Posto si iz naseg Etrela imaces blanko cek i oprstace ti sto inace nikome ne bi. Pored toga izgleda si deo moga i Valhijinog potencijala, frkoviti, jako nasilni i neukrotivi deo primarne volje Visja-Eloh, koji je ona nazvala Grid.. koga je preobratila u puno mekse i blaze, s'tim da mu je vise naklonjena nego bilo kome sem mozda Rooi. Ako i kada budes uspeo da izrazis kroz sebe Grida, shvatices koliko te jako voli. Da se razumemo, Vardane nece imati povlastenih tretmana, ukoliko to od nje ne zatrazi sam Izvor Zivota, dok za Grida vazi suprotno." Vardane je imao namrsteno lice. "Kazdir.. da li cete mi oprostiti ako ucinim neku glupost? Bilo sta sto vam se ne dopada?" Kazdir ga je gledao prodorno svojim prelepim zvezdanim ocima. "Sta planiras da uradis? Dovraga, ja sam je vec oteo tako reci od njenog frkovitog i ljubomornog carobnjaka. Nemoj da se usudis da je otmes od mene, to ne bi zavrsilo dobro. Jako sam ozbiljan. Cujem tvoje misli.. moj ludi brate, ja ti je necu prepustiti." Vardane je prevukao rukom preko cela i sklonio kosu sa lica. "Znam da neces. Cak ni za razgovor?" Kazdir ga je posmatrao kriticki. "Uvek cu ti dopustiti razgovor, ali se ti neces tu zaustaviti, zeleces vise. Dete moje, ocigledno si smrtno zaljubljen u nju i zelis je preterano jako. Hajde da smanjimo gubitke i dogovorimo se da joj nocas ne prilazis?" Vardane ga je gledao najcudnijim crvenim ocima obrubljenim florescentno zutim prstenom, koji je poceo da treperi ritmicki, dok je ispustao jedva cujni zvuk vise nalik vibraciji koja se oseca iznutra. Valhija i Kazdir su se zaledili, zatim poslusno ustali sa kreveta i seli u fotelje, sklapajuci oci. Vardane im je prisao i tiho se izvinuo, hvatajuci ih za zglob ruke, ubrizgao im je specificnu supstancu, pomocu koje je mogao potpuno da ih kontrolise. Uzdhnuo je i seo na krevet pored Gale, zatim je uhvatio za vrat i rucni zglob, pokusavajuci da izazove efekat budjenja kontra-produktivnom supstancom. Ustao je ispruzio ruku, zatim promrljao reci okrecuci se u krug, posle toga je podigao u narucje, zamotanu u prekrivac i odneo je u sobu pored. Cim je spustio na krevet, ponovio je ritual, koji se razlikovao u sistanju i jako nezgodnoj vibraciji, koju bi bilo stresno cuti. Skinuo je dugu pelerinu i sako, zatim seo pored nje i poceo da je miluje po kosi. Otkrio je prekrivac i posmatrao sa divljenjem, spustajuci polako i nesigurno ruku na njeno rame, zatim je sve odvaznije prevlacio rukom preko celog tela. Ustao je i skinuo garderobu, zatim legao pored nje i pokrio ih, stiskajuci je postepeno snaznije i jace uz sebe, sve dok nije krenula da kmeci u polusnu. " Otvori oci? Probudi se?" Gala je otvorila oci, a njemu je zaigralo srce u grudima i skoro je poludeo od intezivnog uzitka koji se razlio celim njegvim bicem. "Ocaravajuce! Uvek me ovako gledaj. Pa ti me volis.. jako me volis." Osecao je da mu temperatura raste i da mu se ponovo pojavljuje tamna maska preko lica, koju je prezirao, medjutim nije znao kako da spreci transformaciju. "Pretvaram se u cudoviste, a toliko to ne zelim." Gala je podigla ruku i dotakla masku sa divljenjem. "Blista kao da je nacinjena od plocastog hematita.. meni se silno dopada. Ali.. ti.. ti goris.. oh.. skoro da peces. Vardane, protrebno je da udjes u nesto hladniju vodu od tvoje koze. Hoces da ti namestimo kupku?" Crvene oci sa jako zutim krugovima su je gledale strastvenom ljubavlju, sto joj se nije dopadalo, zato je pokusala da se izmakne, medjutim to je bilo skoro ne moguce, jer je bila potpuno prikljestena ispod njega i uz sve nije mogla da odvoji ruku sa njegovog lica. "Vardane? Ne mogu da odvojim ruku od tebe, sta da radim? I.. i.. nemoj da me zgrabis, dobro?" On se smesio prema njoj. "Ni ne trebas da odvojis ruku od mene, radije me dotakni gde god pozelis? Borila se unutar sebe sa ne shvatljivom potrebom da ga dodirne. "Zasto se toliko jako boris sa zeljom da me dotaknes? Zar ti se ne dopadam?" Podigao je naglo gore, da sedne na njegove butine i spustio joj ruku sa lica dole celom duzinom tela, preklopljenu crnom sakom sa plocastom zastitom i dugim ostrim noktima. Povlacio joj je ruku sasvim polako sve do spajalice, od cega su mu se naglo rasirile zenice. Gledao je kako joj se pojavljuje silni strah u ocima. "Necu! Cujes.. jao.. pusti me smesta! Ne mogu ovo.. gotovo.. moram da odem.. hocu kuci! Necu vise da.." Namrstenog lica je uhvatio za vrat, a Gala je zacutala i ostala mirna, skoro ukocena, ni malo privlacnog pogleda. Napolju se cuo prasak, a krevet na kom su bili se opasno zaljuljao. Vardane je spustio Galu i skocio sa kreveta, zatim prisao prozoru i razmaknuo zavesu. Kupola je jos uvek blistala oko prekrasnog vrta, a nebo bilo cisto i prepuno zvezda. Osetio je ubod pozadi u vratu i rukom izvadio nesto nalik uspavljujucoj strelici. Okrenuo se i ugledao El-Evjita pored kreveta, sa oruzjem u ruci i velikom torbom preko ramena, obuceng u potpuno crnu strogo skrojenu odecu, zatim se srusio dole na pod, podizuci se i padajuci odmah zatim. El-Evjit je otvorio portal, zgrabio Galu u narucje, uvijenu u svileni crsav i prekrivac, zatim se provukao kroz portal pre nego sto se zatvorio. Nasao se u jako dobro opremljeoj sobi za odevanje, zatim zurno krenuo ka spavacoj sobi i spustio je na krevet. Posmatrao je zabrinuto njene staklaste oci i pogled okrenut na unutra. Izvadio je iz torbe zlatni kovceg koji mu je poklonio Vardane i pregledao bocice otvarajuci pojedine, cak i probajuci ponesto sa prsta, pregledao ih je redom, zatim koacno pronasao ono sto trazi, medju tri specijalno odeljene bocice. Dohvatio je praznu epruvetu sa staklenim cepom i usuo u nju prozirni rastvor, zatim iz prekrasne zlatne dugacke i izvijene bocice usuo tri kapi, pazljivo je zatvarajuci i vracajuci na mesto. Promesao je rastvor staklenim stapicem, zatim dodao mrvicu praha i ponovo promesao. "Ispi ovo? Cujes mala?" Gala je ostala da lezi praznog pogleda, nepomicno, tako da je uzeo u usta namesteni rastvor i pazljivo joj ga dao, ne prosipajuci ni kap. Cekao je par minuta napregnuto gledajuci u njeno lice, medjutim nista se nije desavalo. Seo je pored nje i naslonio se na visoko postavljene jastuke, sa digutim prekrsteim nogama i zapalio cigaretu, resen da jos malo saceka. Skoro se stropostao sa kreveta kada je nocnu tisinu proparao njen preglasni vrisak, zatim neutesni plac. Bacio je sa dva prasta cigaretu u vazduh, koja je nestala uz sistanje i bljesak, zatim je podigao u narucje. "Hej-hej mala, sve je proslo, ponovo si pored mene. Ssss.. sve je dobro. Pogledaj me?" Ona je govorila nerazumljivo kroz plac i stiskala mu kosulju kidajuci se iznutra, sto je bilo toliko potresno da nije znao sta da radi. Nemocno je drzao i tesio sto bolje ume. Kada se konacno smirila, pitao je tiho. "Zasto se toliko jako kidas moj nezni leptiricu? Sta se desilo da izazove tvoje silne suze?" Ona mu je uzela ruku i stavila na svoje celo baz reci, mokrog lica i ociju, dok se trudila da zauzda jecanje i plac. Gledao je jezive scene u kojima silne Agzardem oduzimaju same sebi zivot, dok Vardane pulsirajucih zutih prstenova iz ociju stoji i gleda u njih prezrivo i sa mrznjom. Zatim kako se pojavljuje bljestava svetlost iznad njega, koja ga obuhvata i u kojoj nestaje. "O Boze, Boze.. videla si krvoprolice? Zao mi je mala, jako mi je zao. Voleo bih da sam uspeo da stignem pre nego sto te je zacarao. Bila si u snovidjenju, u nocnoj mori, zar ne? Ja sam iskusio nesto vrlo slicno pod njegovim cinima, nisam imao ni malo prijatno iskustvo. To je sve proslo i nece se povratiti. Pogledaj me? Evo uzmi maramicu i izduvaj nos, obrisi suzice.. potpuno si bezbedna ovde u mome narucju. Sada si pored mene i necu dozvoliti nikome, cak ni Arielu da ti pridje. Jako sam ozbiljan, sve cu uciniti da te zastitim.. bas sve sto umem i mogu. Sve vise i jasnije shvatam sopstvenu svemoc. Kao Raidia mogu sve sto svaki jedan iz naseg Etrela moze i to cu iskoristiti. Ti si moja i ja ne nameravam da te delim. Ne brini sve ce biti dobro. To sto si videla desilo jako, jako davno. Vardane je imao jezivu inkarnaciju, dok ja zivim svoju nocnu moru u ovoj prokletoj inkarnaciji, srecom ne vise. Kada se smiris, pokazacu ti sta sam uradio.. i nadam se da me neces osuditi? Nisam siguran da li sam pogresio.. jer ja to ne osecam kao gresku." Bucno je izduvala nos i rekla tiho. "Pokazi mi?" Posto je odgledala scenu, nasmesila se i rekla tuzno. "Vecito me neko otima. Da li tome ima kraja? Da li ce odustati? Znam da Ariel nece nikada, a ostali? Zar ni oni?" El-Evjit je vrteo glavom. "Ne verujem da ce bilo ko odustati. Znam da ja nikada necu i da cu te slediti gde god da si." Pitala je zabrinuto. "Da li ce Vardane biti dobro? Kakva je to strelica? A.. pored toga gde su nestali Kazdir i Valhija? Da li ih je Vardane zacarao?" On je gledao nezno. "Vardane ce biti dobro. Odspavace sat-dva i to je sve. Hmm.. mozda ni toliko, jer ga nije oborilo kao sto je obicno slucaj. Kazdira i Valhiju sam pronasao u sobi pored, zacarane u snovidjenju i nisam ih dirao. Verujem da ce ih Vardane izvaditi iz transa cim se probudi. Ne brini mala, oni ce biti sasvim dobro. Mene ti brines, jer prvi put u zivotu vidis nesto strasno, zar ne?" Gala je klimnula glavom. "Tacno. Nikada ranije nisam videla uzase.. ili jesam jednom takodje u nekoj vrsti sna.. ali ne ovako strasno.. ne smem da mislim o tome.. ponovo cu osetiti bol i cmizdriti kao siroti bednik. " On je pomilovao po obrazu i nasmesio se "Ti ne mozes nikada da budes siroti bednik, sve da places tri dana neprekidno. Vidi mala, ja sam jako zedan i osecam da i tebi treba tecnost. Hoces samnom do plakara, ili ces me sacekati ovde?" Gala ga je zagrlila cvrsto i naslonila glavu na njegove grudi. "Nikada vise ne sme biti ratova i strasnih stvari. Ja ne mogu to da dozvolim! To niko nikada ne sme da vidi i dozivi. Pomozi mi da to sprecim? Hoces?" El-Evjit je vrteo glavom i mazio je po kosi. "Hocu mala, sve hocu.. medjutim da li je moguce?" Ona se ispravila i pogledala ga odlucno. "Moguce je! Ja moram to da ostvarim i nacinim ovde dimenziju vrednu naseg silaska. To mi je primarni zadatak opste dobrobiti, bas kao i tebi.. kao i celom nasem Etrelu. Nista nije vaznije od toga!" On smejao glasno, silazeci sa kreveta. "Oprosti mi. Ne smejem se tome sto pricas, vec tvojoj odlucnosti i pitam se da li iko shvata koliko si opasno malo bice? Ja sasvim verujem u tebe i znam da ces ostvariti svoj naum, a ja cu ti pomoci koliko god mogu. Sacekaj tren, donecu ti ogrtac, ili da ti ga radije nacinim? Evo.. sada mozes samnom.. tu su ti i papucice.. vidis?"
Krenuli su prema sobi za odevanje, koja je bila izvanredno bogato opremljena. Gala je gledala okolo, prekrasne vitrine prepune nakita, zatim uzviknula, tako glasno, da je siroti El-Evjit umalo ispustio bocu svog omiljenog napitka iz ruke. "Znam gde smo! Carobnjace, pa mi smo na tvojoj cudnoj nepristupacnoj planeti! Ovde smo se i upozali.. zar ne? Ja se secam ovog plakara.." On se nasmejao glasno. "Moje ludo deriste, umalo da ispustim sve iz ruku.. ali da, u pravu si. Upravo sam alarmirao poslugu, tako da ce nam uskoro stici i kapucino. Boze-Boze, koliko si samo uzbudjena! Zar volis sto sam te ponovo doveo u ovu zabit?" Klimala je glavom i skakutala od srece. "Volim! Ovde smo se upoznali i od onda si jako napredovao, vise nisi zli. Jako sam sretna dok posmatram ociglednu promenu unutar tvoga srca, gde sada bukti silni plamen svete vatre, dok je nekada bio neznatni plamicak. Ovo mesto mi je podsetnik i zato jako drago." On je gledao zacudjeno. "Ti si van serijska vrsta. Toliko neobicno i prekrasno stvorenje u koje sam smrtno zaljubljen. Namerno se trudim da odvracam svoje misli od spajanja i da te ne gnjavim suvise, jer shvatam da ti je za danas dosta i da ces mi puci ako budem nezajazljiv, medjutim imam potrebu da te zgrabim i.. uh.. dovraga.. ne smem da mislim o tome, jer cu poludeti sasvim. Hajde, dodji idemo po kapucino?" Teleportovali su se u malu, potpuno blistavo belu, jako osvetljenu sobicu, gde su ih prozirnim cevima cekala pakovaja kapucina za poneti, sa svim dodatcima. El-Evjit se osmehnuo mazeci je po glavi. "Namesticemo ovde kapucino, kao za poneti i piti na ulici, zatim cu ti pokazati nesto, sto do sada nisi videla." Uhvatio je za ruku i krenuo krupnim koracima, dok je Gala trcala za njim. Dosli su do lifta, zatim sisli duboko dole ispod povrsine. Vrata su se otvorila, a Gala je pomislila da se nalazi u svemirskom brodu, ili njegovoj futuristickoj imitaciji. Gledala je zainteresovano oko sebe, dok su hodali hodnicima, sve do prostorije koju je El-Evjit otvorio sa rukom unutar svetlosne kockaste pocice unutar samih vrata, koja su se bezsumno i brzo razmaknula. "Gospode Boze! Pa ovo je pravi komandni centar svemirskog broda? Wow.. ovde bi se mogli igrati najzamljivijih igara!" On se nasmejao glasno. "Znao sam da ces bas ovako reagovati. Ludo deriste, ovde se ja igram vrlo produktivnih igrica sa polu-vanzemaljskom tehnologijom. Dodji ovamo, pokrenucemo masineriju naseg.. hmm.. nazovi svemirskog broda i osmotriti svoje dvoriste, celu planetu ili ovu Galaksiju, mozda veci deo Univerzuma, ili skoro ceo?" Ponovo je stavio celu saku unutar svetlosne poce na pultu, zatim je cela tabla pocela da svetli, da bi se svetlost umirala samo na rubovima i pojedinim simbolima, na ogromnoj polukruznoj potpuno crnoj, glatskoj tabli, kao od oniksa, ili jako dobro uglacanog sjanog bio-plazmatskog mermera. Kada bi priblizio prste pojedinim delovima table, ona bi se palila simbolima, ili samo svetlucala, a prsti su mu ulazili u prividno tvrdu povrsinu, kao da je nacinjena od bioplazme, ili zgusnute vibracije-svetla. U polukrug iznad kontrolne table se pojavila prozirna energetska resetka, zatim je ustalila vibraciju i postala ravnomerno suptilno svetlucava. Pojavila se trodimenzionala slika. Videli su pescane oluje kako neprekidno besne na ovoj planeti uz silne munje, zatim deo Galaksije u kome su se nalazili, koji se postepeno prosirivao. El-Evjit je rekao pokazujuci prstom "Ovde se nalazi Zamlja, a ova tackica smo mi.. vidis? Jako puno smo udaljeni od rodne plante, sto otvaranjem potrala, ili teleportovanjem biva nistavno. Medjutim odavde nema teleportovanja, niti telepatskog slanja misli i osim portalima se ne moze dospeti u ovu izolovanu zabit. Uzgred, u odredjeno vreme cak se ne mogu otvariti ni portali, sto je vise od polovine vramena. Ovde smo moj nezni leptiricu potpuno odseceni od naseg Etrela. Hocu da proverim dokle ce biti moguce stici ovamo portalom, a kada ce se ponovo blokirati prolaz?" Pogledaj sada je vec 11.12. i do ujutro u 06h bice moguc prolaz, zatim ce se zatvoriti za narednih cetiri sata i ponovo otvoriti samo na 2h, sve do 20,30h uvece, kada ce biti moguc prolaz sve do ponoci, zatim smo blokirani narednih skoro 10h, sa prolazom od svega 30min, otprilike na sredini tog vremena. Znaci narednih par dana cemo imati cas zatvoreni, cas otvoren prolaz.. odstampacu ovaj raspored i poneti ga. Hmm.. ja bih vidis mogao da im potpuno blokiram dolazak ovamo i dvumim se da li to da ucinim, ili da mome frkovitom braticu ipak pruzim sansu, jer koliko je ekstremno lud, potucace se ponovo po surovom nevremenu vani i stici sav u ranama, ozracen i polu-ziv. Osim toga ponovo cemo prepravljati komplikovano nacinjenu zastitu vani na zidu i kupoli, sto je ni malo lak poduhvat." Gala se nasmejala gasno. "Ti u stvari jako volis Ariela, zar ne? Osecam to toliko jasno." Rekao je zamisljeno mrsteci se. "Dovraga i sve ljudske gluposti, narocito sopstvene.. da volim ga na neki izopaceni nacin. Volim ga vise nego sto zelim sebi da priznam. Divim mu se.. mozda suvise? On je sve ono za cime zudim, nedostizno savrsenstvo. Cisto prokletstvo i svi strasni lomovi.. on.. on mi je najopasniji suparnik, koji me pored svega cak i magnetno privlaci, protiv cega se borim svom snagom. Ne zelim da bude tako, ne samo zato jer smo smrtno-pogubna kombinacija, vec jer ne osecam da mi je predao srce." Gala ga je gledala najdivnijim pogledom cistog srca, sto ga je lansiralo medju zvezde i namestilo silnu strastvenu pometnju, koju se trudio da zauzda. "Znaci ti si zaista isti kao ja. Ne mozes se predati ako ti nije dato celo srce, zar ne?" On je pomilovao po glavi i osmehnuo se, dok je unutar njega besnela bura strasti i pretila da ga nadvlada. "Hmm.. izgleda da je tako. Nikada ranije mi nije bilo moguce da iskreno volim.. niti da makar trunku volim i budem naklonjen nekome. Osim u strastvenim izlivima nisam uzivao ni u cemu. Cinilo mi se da je sadisticki uzitak vrhunac lepote.. hmm.. jos uvek mi se cini donekle.. medjutim shvatio sam da postoji puno vise od toga i da se moze produbiti u nedogled uz tebe. Nase spajanje je ono za cim neprekidno ceznem, sto mi donosi napredak, uznosi me iznad moguceg. Gotovo ne mogu vise da se zauzdam! Prepusti mi se moj nezni leprtiricu? Pozeli me?" Brzo se okrenula i prisla kontrolnoj tabli, gledajuci iznad na energetskom ekranu sta se desava na planeti i delu Galaksije u kojoj su trenutno. "Carobnjace.. ja ne zelim ljubavnike. Zato nemoj da me.." Okrenuo je naglo prema sebi i podigao joj glavu navise, gledajuci je ljutito. "Tako mi svega na svetu ja cu te unistiti, samo ako mi jos jednom ponovis ovo! Neces ljubavnike? Ali oni tebe hoce i to toliko preterano jako, da te otimaju na svakom koraku od mene! Ne zanima me sto ne zelis druge, ali mene moras da zelis svom snagom! Razumes? Nemoj da se usudis da mi jos jednom kazes kako me ne zelis! Cak i da tako mislis cuti! To me toliko boli, da u trenu postajem zlotvor! Dovraga i dovraga, zasto mora tako? Zasto svaki put moram da te na silu zgrabim? Ja nisam kao drugi i plasim se samog sebe.. mogu ozbiljno da te povredim. Kako se ne plasis toga? Ali se zato plasis najlepseg strastvenog uzitka? Zar ne shvatas da je to naopako?" Gala je rekla tiho. "Da.. medjutim ja imam bol tu.. i ne plasim se uzitka, vec tog strasnog bola.. koji se namerno stvara.. a to je zlo povrediti namerno. Jer.. ja sam imala povrede i taj bol me ne plasi jer se ne stvara namerno.. ali ako me recimo udaris, ja cu se boriti nazad, cak i da necu.. zauvek cu te izbrisati iz sebe, jer si ucinio zlo. Ali kada me zgrabis tada ne cinis zlo.. ali mi ipak stvaras bol.. i.. i.." On je prekinuo ljutito "Sada cemo da stvorimo zlobno bol i necemo pociniti greh! Dodji!" Stavio je ruku unutar table, tako da se potpuno ugasi, zatim blokirao na slican nacin vrata i poveo je stiskajuci joj preterano jako rucni zglob, liftom gore. Gala je gledala njegovo namrsteno lice i ljutite oci i pitala se kako da spreci katastrofu? Zagrlila ga je oko struka i rekla nezno. "Nemoj da se ljutis na mene? Ne mogu da gledam tvoje oci iz kojih se toliko strasno izliva burom bes.. zar me ne volis?" Nije joj odgovarao, vec je odvukao sve do prekrasnog kupatila i pustio vodu u ogrmnu kadu, praveci kupku, raznim specijama. Gala je poslusno usla unutra i sela na mesto koje joj je pokazao rukom, dopustajuci da je okupa, jedva je trpela dodire koji prave uzbudjujuci haos. "Sada ces ti mene okupati, bez sundjera, samo rukama. Izmasiraj me sto lepse umes i istrljaj svaki delic, narocito se posveti tebi toliko spornom mestu. Hajde, da vidim sta ces uraditi?" Istrljala ga je sve do butina i stomaka, zatim ga sto moze bolje izmasirala. "Najlepse ostavljas za kraj? Hajde, pozuri. Sta to radis iza mojih ledja? Nije valjda da smisljas beg?" Rekla je ocajno "Ne smisljam beg.. vec.. uh-jao.. vec mi se zaglavila noga.. kod pete.. ovde.. izmedju sedista i.. jao.. ne znam kako da je izvadim.. kada povucem nogu.. to boli.. pa.." Podigao se i sagnuo zatim joj napipao petu, trgajuci nogu u svim pravcima, sto je bilo toliko bolno da se derala iz svega glasa. "Dovraga sta si to radila? Ne mogu da verujem da si toliko jako zaglavila nogu.. cekaj ispusticu vodu iz kade. Ne mogu nikako da je oslobodim, samo radim jos gore. Ne brini moj nezni leptiricu, sve ce biti dobro. Ako treba unisticu sedista.. gledacu da ti sto bezbolnije izvucem nogu." Kada je voda istekla iz kade, on je gledao i vrteo glavom. "Ne shvatljivo! Uspela si da zaglavis nogu izmedju dva sedista, tako da je rucica pala i blokirala je potpuno. Evo, gotovo. Samo je bilo potrebno ponovo podici ovu rucicu navise. Zasto si dovraga gurala nogu izmedju dva sedista?" Gala je namrgodjen rekla "Da bih bila vislja, eto zato i da se nagnem sto vise.. zato. Ti nikada nisi ucinio ni jednu glupost? Niti se zaglavio, ili tresnuo jer pogrsno procenis doskok, bila sta tako?"
On se nasmejao glasno. "Uradio sam sve od navedenog i ne zameram ti, nego je ovo bas bilo skoro ne moguce uciniti. Osim toga u vodi je obicno sve lako izvaditi, sem tvoje noge. Moje ludo deriste, sasvim si mi pokvarila sadisticki uzitak." Rekla je zlocesto. "Srecom! Znaci odustajes od moga mucenja? To je izvrsna vest. Hajde da pustimo muziku i plesemo, tako me mozda mozes zavesti?" Izvukao je cudni tus iz zida, koji se sam vracao na mesto i izgledao kao cvet, sa vrlo malom i sirokom, pokretnom drskom, smejuci se preglasno. Povukao je za ruku da stane ispred njega i krenuo da je tusira previse blizu koze snaznim mlazom vode, namerno se zadrzavajuci na najostljivijim mestima, dok je iza sebe osecala spajalicu, sto joj je pokretalo eksploziju strasti i ujedno strah. "Boze, kliko ti je samo frka. Klecaju ti kolena i tek sto mi ne tresnes dole? Medjutim ja moram nesto da proverim.. tako.. fino.. ovo ti dakle radi citav lom.. eksploditraces za tri sekunda.. ili brze.. mmm.. to bi mogli cesce praktikovati, zar ne? Hej-hej.. nemoj da mi tresnes? Tvoje eksplozije su mi isceljujuce sredstvo. Dodji mala, tu sedi." Izasao je iz kade i doneo peskire, brisuci se, obmotao je peskir oko struka, uvio je, podigao u narucije i krenuo prema jednoj od spavacih soba, zatim se predomislio i odneo je u ogromni dnevni boravak, sa trpezarijom i kuhinjicom u nastavku iza ogromnog pulta. Posto je spustio na kravet i pustio muziku, rekao je. "Sacekaj me mala, docicu jako brzo." Gala se podigala i izbrisala peskirom na krevetu, zatim se uvila i razmisljala sta da radi? Ovde nije bilo mogucnosti za beg, osim da se sakrije negde? To bi bilo kao da igraju zmurke. Nasmejala se i taman htela da skoci dole, kada se pojavio sa casama u ruci, uz dve boce, kao i ogrtacima prebacenim prko ramena. Gala je istog trena sela dole, osecajuci se kao krivac ulovljen na delu. Nije smela da ga pogleda u oci, vec je namrsteng lica gledala na suprotnu stanu, moleci se da joj nije posmatrao misli, za sta je bilo slabih sansi. "Tebi djavo ne da mira? Bas hoces da se posvadjamo? Pogledaj me? Sta si to planirala?" Pruzio joj je casu sa prozirnim napitkom i bacio ogrtace na naslon kreveta. "Htela sam da igramo zmurke.. da me pronadjes? Zar.. zar se ljutis?" On je seo pored nje i zapalio cigaretu. "Skini mokri peskir. Tako, sada tu lezi. Ne mrdaj se odatle." Sedeo je i gledao u nju, pijuckajuci napitak, sve dok nije zavrsio cigaretu, teatralno je bacajuci u vis sa dva prsta, da nestane uz pucketanja i svetlucanje. Stavio je ruku preko lica i promrmljao reci. "Da li je ovako bolje? Moram da znam.. sta ti se najvise dopada? Kako volis da neko izgleda? Medju nasom bracom, ko je najlepsi i najprivlacniji fizicki za tebe? Da li te fascinira Arielova prefinjena, nezna, savrsena svetla lepota, ili Kazdirove carobne tamne zvezdane oci? Azrea, kao tvoje ogledalo? Sta je za tebe najlepse?" Gala je htela da sedne, medjutim on je po kratkom postupku gurnuo dole. "Odgovori mi? Dakle?" Rekla je zmisljeno "Ariel mi je oduvek u srcu, zato mozda uvek njega prvog vidim.. ali ja licno volim jako tamne oci i kosu.. nesto mozda kao sto Azrael izgleda gore? Kazdirove i Valhijine oci su zaista carobne.. ipak.. ne mogu tako da odredim sta je najlepse. Jer ono sto blista ljubavlju i cistim srcem je uvek najlepse, zar ne?" Videla je kako mu bolni grc prelece preko lica, zatim se osmehnuo sarkasticno. "Izgleda da namerno pitam gluposti, povredjujuci sebe.. jer ocekujem da mi kazes da najvise volis kako ja izgledam, da te fascinira moj lik.. ali to nikada nece biti, zar ne?" Gala je vrtela glavom. "Ali ja jako volim kako ti izgledas. Uzivam da gledam oci razlicitih boja i da dotaknem tvoju toliko divnu, specificnu kosu koja se odvaja u pramenove. Cak mislim da imas najlepse usne od svih na svetu. Nikada nisam razmisljala o telu, ali tvoje je izvanredno lepo osmisljeno i izvajano. Osim toga, tvoj miris je toliko slican mome.. kao i jako svilena, nezna koza i nesto malo tamnija put.. to sve volim, cak i spicaste usi, sa prekrasnom mindjusom koja uokviruje uho. Imas urodjeno prefinjene pokrete i drzanje, izvrsno pleses.. i jos si deo moje sustine. Dovoljno da budem potpuno opcinjena? Zar ne?" On se sagnuo iznad nje smeseci se. "Sreca tvoja moj nezni leptiricu u finis! Izvukla si se na brzinu? A, da li si potpuno opcinjena i zaljubljena u mene?" Htela je da mu odgovori, medjutim on joj je poklopio usta i rekao namrsteno. "Nemoj! Zaboravi pitanje. Recices mi nesto sto ce me unistiti sasvim, zato nemoj!" Spustio je prste sa zlatnim stitnicima na njene usne, gledajuci ih kao ukusan zalogaj, dok je strast eksplodirala naglo iz njega. Prevukao je vrhovima prstiju, nadole, po vratu spustajuci se sasvim polako, gledao je u oci. "Zelim drugaciji pogled.. pun strastvene ljubavi.. koji poziva i obecava uzitak. Ili cemo se igrati na drugi nacin? Hoces da te prestravim, ili da gorimo u obostranoj ljubavi? Meni su drage obe uloge, medjutim.. sve vise zelim sto nikada nisam.. caroliju potpunog predavanja. Imam sve jasniju viziju takve uzvisene ljubavi, koju ti magnetno dozivas, zar ne?" Klimnula je glavom. "Ja.. ja ceznem za takvom ljubavlju.. samo tako i moze biti.. ne moze drugacije.. ja to ne mogu da vidim." On je pomilovao po obrazu skupljenom sakom, govoreci odsutno. "Da.. samo tako." Spustio se do njenih usana i rekao. "Poljubi me? Pokazi mi uzvisenu ljubav? Ja sam tebi pokazao kako izgleda moja ljubav.. pokazi sada ti meni to o cemu sanjas?" Uvijala se unutar sebe od muke i razmisljala kako da mu pokaze svoje romanticno vidjenje ljubavi? Kako? Kada on ocekuje da ga zgrabi, sto nikako ne moze. "Ja.. ja ne umem da te zgrabim. Oh.. da.. namesticmo ekstazu, hoces? To je najlepsa ljubav za kojom neprekidno ceznem.. i samo nas dvoje mozemo uvek proizvesti ovaj maksimalan stepen lepte i podeliti ga stvaranju." Osmehnuo se i zablistao istovremeno sa njom, dok se silni, najsavrseniji uzitak sirio unutar njih. "To je izvanredno lepo. Medjutim, sta ces dalje mala? Sta jos zelis? Kakve poljubce? Kakve dodire? Kakvo spajanje? Pokazi mi?" Nasmejao se glasno potpuno izgubljenom Galinom pogledu. "Pa ti si u opasnijoj frci sada, nego kada te ja zgrabim? Sta ce biti? Pokazaces mi sta ti treba, ili ces mi prepustiti vodjstvo? Hoces prihvatiti sto ti serviram, bez razlike?" Vrteo je glavom smejuci se glasno. "Moje ludo dete, to je toliko lako i sasvim prirodno, medjutim za tebe je bauk? Znaci i to ti je jedan od strahova, mozda najveci od svih, jer upravo izgledas kao pred unapred najvljenim streljanjem i uzgred, ni malo privlacno." Prekrila je rukama oci, jer je bila na ivici placa, a nije htela da cmizdri kao najuzasnija kukavica. El-Evjit je sapnuo "Nemoj da izgubimo ekstazu. Blistaj za mene, samo toliko za sada trazim. Dobro?" Nije cekao odgovor vec se sagnuo i poljubio je sasvim nezno, polako sa silnim uzitkom. "Pokusacu da ti ostvarim sto zelis. Uradicu sto dozivas pesmom srca. Dacu ti nezne dodire i maksimalnu ljubav koju sam u stanju da pruzim." Stavio joj je dve hladne bocice i case blizu ramena, zatim i ogrtace, a vec sledeceg trena se nasla u predivnoj kruznoj, poznatoj sobi, sa zidovima od ogledala i krevetom, koji je visio iznad cveta visibabe sa svoga postolja slicnog baldahinu. Osim toga bilo je jos samo slinih taburea razlicitih velicina, razbacanih po prostoru. El-Evjit se nasmejao glasno i podigao ruku, mrmljajuci caroliju, crtao je osmicu u krugu, zatim viknuo "Makhte! Makhte evoli!" Krevet se izdigao i otplovio od svog baldahina, kruzno krstareci, sasvim polako po prostoriji, zatim nacinio osmicu, pa ponovo krug, drzeci se zadatog rasporeda. El-Evjit je dunuo prah iz ruke, ponovo mrmljajuci reci. "Gledaj mala, specijalan, stalno-ponavljajuci vatromet, ili tacnije svetlosna kisna zavesa, kakvu sam ti organizovao u svome hotelu pored toplog, lekovitog izvora, secas se?" Odusevljeno je gledala kako pun spektar plave svetlosne kise sporo pada, dajuci carobnu atmosferu prostoriji. "Zavescu te na letecem krevetu, dok se cuju omiljeni zvuci i svetlosna plava kisa kupa prostor, ogledajuci se zajedno sa nasim golim telima, na kruznom zidu od ogledala. Da li to zelis?" Klimnula je glavom i prihvatila casu sa napitkom. "To je deo moje vizije." On se premestio iza nje i naslonio je na sebe, zatim kucnuo kristalnu casu. "Nazdravicemo za carobne vizije istinske ljubavi, potpunom predavanju i maksimalnom uzitku." Kada su ispili, uzeo joj je casu i nestao na tren, zatim se ponovo pojavio iza nje. Okrenuo je glavu i pogledao u oci. "Nemoj da se uplasis? Blistaj svetom vatrom i potrudi se da je uvek prisutna, zelim da svakog trena osecas ekstazu koju toliko jako volis. Gledao je cistim srcem, tako da izgubi dah, uz poljubce i nezne frkovite dodire svuda po telu, koji izazivaju silne senzacije. Ostila je pritisak pocetka spajanja i ukocila se ocekujuci bol. "Hej-hej.. pogledaj me? Vidis koliko te jako volim? Nemoj da se plasis, opusti se potpuno.. tako.. jos vise.. opusti svaki misic.. i veruj da cu ti dati samo najlepse sto umem. Ne zatvaraj oci.. tako.. sss.. nije strasno.. tek neznatni bol.. ssss.. pazicu da bude.. jako nezno.. sasvim polako.. gledaj u moje oci.. oseti koliko te jako volim.. umirem za tobom mala.. zaljubljen sam svom snagom.. tako je.. jos samo malo.. sss.. nemoj da se plasis.. evo.. gotovo je.. nece biti vise nicega strasnog.. samo najlepseg.. silnog uzitka."
Gledala je u njegove oci opcinjena cudesnom lepotom cistog srca i silinom uragana ljubavi, koji je topio sve njene strahove, cak je i bol bio smanjen, utisan i ublazen. Nezni pokreti su organizovali da eksplodira za par trenutaka i srusi se na jastuke. El-Evjit se spustio za njom, insistirao je da ga neprekidno gleda i pricao joj najlepse reci ljubavi, sve do njene ne izdrzive eksplozije, kojom je zavrseno spajanje. Gala je lezala u njegovom zagrljaju, uzivajuci u neprekidnoj ekstazi i razmisljala kako ne postoji nista lepse od ovog spajanja unutar silne eksplozije ljubavi i zabelezila ga u svoja najdragocenija iskustva. El-Evjit je okrenuo prema sebi i skoro poludeo od najsnaznije srece gladajuci njen zaljubljeni pogled. Osecao je erupciju za sve snaznijom erupcijom svete vatre, kako se sa zvucnim praskom izliva vani, dok ga je ona stegnula jako i poljubila mu vrat da ne vrisne glasno, od prvog naleta super-snazne ekstaze. Oboje su bili opijeni ovim iskustvom i zeleli da se nikada ne zavrsi. Dugo su lezali zagrljeni u hiper-ekstazi, zatim se El-Evjit ne rado pomerio i rekao "Moram do kupatila. Hoces samnom?" Gala je razocarano rekla. "Ali.. ti.. ti ces nam prekinuti ovaj retko cudesni uzitak? Hocu.. ici cu.. jer se nadam da ova lepota nece nestati?" On se smejao glasno "I ako nestane, ponovo cemo je namestiti, zar ne? Hajde, telepotrtovacemo se!" Pojavili su se u kupatilu. "Smeces da me gledas kako.." Vrisnula je i pobegla istog sekunda kroz vrata. "Necu! Evo ja cu te cekati ovde. I nestala je ekstaza, to nije fer.. toliko sam jako zelela da vecno traje. Cula je kako pusta vodu i pere ruke, uz preglasan smeh." Ugurao je u kupatilo i zatvorio vrata. "Sada cu ja tebe cekati! Samo pozuri, jer ja nisam strpljiv, suprotno." Kada je konacno izasla on je pusio cigaretu, ogrnut prekrasnim kimonom. "Dodji da i tebe obucemo. Tako. Uskoroce nam stici kapucino. Podigao joj je glavu i zagledao se u njene oci, dok je bljesak silne ljubavi bio u njegovom pogledu. "Mala.. pa ti ces se ozbiljno zaljubiti u mene?" Povukla ga je za kragnu kimona i poljubila. "Da. Izgleda cu se zaljubiti svom snagom i predati se na milost.. ali ne jos. Moram da budem sasvim sigurna da me neces povrediti.. i da mi otvoris srce.. koje vec otvaras. Tako nekako mislim treba ici i da jeste. Zar ne?" Bacio je cigaretu da nestane uz bljesak i podigao je gore uz sebe, zatim je naslonio na zid sa visoko podignutim rukama i zagrizao joj vrat snazno, dok je kmecala. "Oprosti mi? Ovo je bilo sasvim ipulsivno.. od prejake serece. Imam potrebu da te pojedem celu.. ali ne smem.. jer cu te prestraviti, zar ne?" Skinuo je prste sa vrata i liznuo ga, sto se ponavljalo. "Mmm.. miris i ukus blazenstva... Silnu mi lepotu dajes.. sve na tebi je nacinjeno meni za uzitak i radost. Ponovo sam te uplasio? Molim te moj nezni leptiricu, nemoj da se plasis? Uvek me gledaj kao malopre, kao da me volis iznad svih i svega. To me uzdize izvan poznatog i opija me potpuno.. zato sam poludeo od silne srece.. zaista te necu povrediti. Prepusti mi se potpuno? Hoces?" Nije stigla da mu odgovori, jer se tlo opasno zaljuljalo, zabog cega su se istog trena nasli u dvoristu i posmatrali kako posluga i obezbedjenje zamka istrcava napolje. "Gospode! Koliko to posluge imas? Pa ovde ima vec barem tridesetak vilovnjaka i jos ih pristize. On se nasmejao glasno. "Vidis onu ogromnu zgradu i manje dve pored? Tu zivi blizu stotinu pedeset vilovnjaka, ili sada moguce vec blizu dvestotine, ustvari celo jedno pleme. To je specijalna prica o mracnim vilovnjacima.. koja ti verujem trenutno nece prijati. Inace zemljotresi su ovde vrlo cesti i imamo ih barem tri puta nedeljno, tako da su svi vec naviknuti i ne plase se ni malo. Evo.. pocinje da se stisava i uskoro ce prestati. Idemo na kapucino?" Spustio je dole i uhvatio za ruku, zatim krenuo polako prema zamku, dok su se svi klanjali do zemlje kako su prolazili pored njih. Gala mu je rekla telepatski. Niko od njih nije tamne puti, zasto su onda mracni? I mene izludjuju silna klanjanja, to nema smisla i treba ukinuti tako glupav i zastareli obicaj. Oni su isto sto smo mi.. cemu klanjanja? Zbog bezpotrebnih titula? Uh! Visja-Eloh je u staro vreme jako pogresio, a ti negujes tako nazadni obicaj." Nasmejao se glasno i rekao "Moj nezni leptiricu, muski ego je cudo! U stanju je da smisli silne gluposti kojima ce dokazati svoju vaznost. Ti si naravno potpuno u pravu, medjutim ovakvim entitetima su potrebni gospodari, inace su u rasulu. Ovo su moja lutkice vilovnjaci koji su se bavili, ili se jos uvek bave crnom magijom, zato su ih prozvali mracni. Njihovo pleme je radilo jezive ritale i ni malo slatke obrede.. tako da su proterani iz svoga sveta, a ja sam ih zapatio ovde, kao licnu poslugu i obezbedjenje." Gala ga je gledala zaprepasteno. "Ali.. ali.. to nije ni malo dobro. Ako se okrenu protiv tebe, mogli bi ti naciniti cudo zla. Moramo hitno da ih probratimo i iscelimo. Zelim da postanu ponovo svetli vilovnjaci.. ako tako nesto postoji? Ozbiljno carobnjace.." On je umirao od smeha dok su ulazili u zamak. "Ludo deiste! Ti si moj trajni izvor veselja. Vidi lutkice, oni ce mi biti silno odani i verni, jer nemaju izbora.. ja drzim sve kljuceve u rukama i ako nestanem netragom stradace. Razumes?" Gledala ga je jednako zacudjeno "Pa ni to ne valja! Sta da ti se nesto desi i da ostanu ovde izolovani i da siroti pate.. da stradaju ozbiljno?" Uzdahnuo je i sagnuo se kao za poljubac. "Ne uzbudjuj se bezpotrebno, moj advokat se brine o tome. Filip mi je tako reci desna ruka, sredjuje mi sve sto je neophodno i ima detaljne upute sta i kako. Osim njega postoji jos jedan izvanredno ugledni vilovnjak, koji takodje radi za mene vrlo slicne stvari i ima uvid u moje poslove. Pored njih imam jos osmoricu izabranih dugim, rigoroznim nadgledanjem i strogim klasifikacijama, koji su prosli seriju zahtevnih visegodisnjih ispita. Oni su nadlezni za moju ogromnu imperiju vrlo sumnjivih poslova. Od kada si me preobratila, predao sam im potpuno vodjstvo nad mojim kriminalnim kraljevstvom, s'tim da mi se jos uvek sa svih strana slivaju pare na vec pozamasne bankovne racune. Toliko sam dobro organizovao masineriju, da nikada ne bih morao da radim, niti verujem narednih najmanje deset-dvadeset ili vise kolena unapred." Gala je izgledala zabrinuto. "Ali.. ti sigurno shvatas da se to mora promeniti? Oh.. pa ja nisam znala da je to tako strasno.. i.." On je pomilovao po obrazu, a oci su mu iznenda zasijale skoro zlokobnim sjajem, koji je prestravio. "Mala ti nisi svesna gde si stigla, niti sa kim si. Jasno vidim da nisi si u stanju da shvatis mracnu stranu kojom sam ja hodao suvise dugo.. srecom. Inace bi bezala od mene, kao djavo od krsta!" Rekla je namrstenog lica. "Ja.. ja znam da si bio zli. Ali to nije vise tako, zar ne? Pa.. to ne moze da bude tako.. jer si ti deo mene.. deo Raidie.. zato.." On je gledao ostro. "Zato sta? Sta ako se samo pretvaram i zabavlja me da se igram sa tobom? Sta ako ti govorim sve sto zelis da cujes, a zaista ne mislim tako? Da li si pomislila da si mi tek vrlo interesantna ulaznica u svet koji hocu da unistim? Preko tebe sam dospeo gde inace nikada ne bih i prikupljam informacije, tako da kada pozelim mogu da vas rasprsim u zborav. Ostavicu te slomljenu i razocaranu da skapas od tuge.. a sve oko tebe cu sistematski unistiti, kao ne izlecivi virus, polako ali sigurno. Mislis da cu trpeti da imas druge ljubavnike? Ti ne shvatas sta ti spremam! Ti si samo moja retka, unikatna igracka, koju ne zelim da delim! Sluzices iskljucivo mome uzitku. Razumes? Naucicu te da me slusas, ili cu i tebe unistiti zajedno sa njima!" Gala je isla unazad, dok je on hodao sa jezivim pogledom prema njoj, sve dok nije udarila o zid i na njegovo zaprepastenje se srusila na kolena, drzeci se ispod vrata, umirala je od tuge. Setila se proslosti i Azreine price iz detinjstva, kako se pretvarao da ga voli, zatim namestio pokolj i ubio mu oca, umalo i njega, kao tek nejako sedmogoisnje dete. Setila se svih silnih cudnih spravica koje su vadili, ponekad i zahtevnim operacijama. Setila se virusa koji ih je skoro unistio i kako su se jedva spasili, kao da je ovo njeno drugo po redu telo. Prvo je vec unistio i to istinski. Pocela je da drhti i place. "Zar.. zar je moguce.. biti.. tako zli?" El-Evjit je prebledeo kada joj je video misli i osetio silni bol unutar nje. Oci su mu se skoro sasvim ugasile. Podigao je brzo u narucje i teleportovao ih dole u skloniste. Seo je sa njom u krilu na krevet i rekao nezno. "Setila si se kakav sam prokleti zli demon bio. Zao mi je mala.. salio sam se i izgleda preterao.. jako sam preterao. Molim te vrati mi se nazad? Pogledaj unutar moga srca i mojih misli? Pricao sam ti lazi.. hteo sam da vidim kako ces reagovati na izdaju? Toliko sam te jako povredio? Oprosti mi?" Nasuo je dve case svog omiljenog pica i pruzio joj ga, medjutim Gala je bila sasvim slomljena iznutra, a bol je bio nepodnosljiv. Pozelela je da umre, sto ga je prestravilo. Viknuo je tako glasno da se trgla. "Pogledaj me! Zar verujes u moje lazi? Dovraga i sve gluposti! Pitaj svoje etericne ucitelje, ili konacno pogledaj moje misli i unutar srca! Stvarno sam se salio. Kunem ti se sopstvenim zivotom da sam ti pricao lazi.. nisam mogao da predpostavim da cu te toliko jako povrediti. Mislio sam da me poznajes i da ces mi se nasmejati u lice i odmahnuti rukom.. ali ti verujes da sam jos uvek prokleti demon, zar ne? Istina bio sam gori od svih sto postoje.. ali ne vise! Zar moze da ostane i dalje mrak u osvetljenoj sobi?" Promrljao je reci i ispruzio ruku, a ogromni srebrni noz sa bogatom, kitnjastom drskom i jako dugim zakrivljenim secivom mu se pojavio u ruci, okrenuo ga je prema sebi i stavio u njenu ruku, zatim ga skoro prislonio na svoje grudi, na mesto srca. "Predajem ti se potpuno i stavljam svoj zivot u tvoje ruke.. ako mislis da sam i dalje prokleti zlotvor ubi me smesta! Da li verujes da cu unistiti svoju bracu i tebe? Ako je tako, zamahni snazo, necu se pomeriti, mirno cu cekati tvoju presudu!" Pokusala je da okrene noz ka sebi, a El-Evjit je sa bolom u srcu oteo noz i bacio ga u vis, mrmljajuci reci da nestane. Zagrabio je, ustao sa njom u narucju i krenuo prema plakaru, iz koga je poneo svoju veliku koznu torbu. Cim su se vratili i seli na krevet, uzeo je praznu bocicu i namestio rastvor, radeci sve potrebne radnje skoro sasvim jednom rukom, zatim joj jedva dao na silu da proguta prpremljenu mesavinu. Drzao je cvrsto u narucju, bez reci, cekajuci da napitak deluje.
Posle desetak minuta, Gala ga je stegnula za kimono, zatim se opustila, a on se osmehnuo i opipao joj pulsnu tacku, mereci srcane otkucaje. "Pogledaj me moj nezni leptiricu.. fino, to sam cekao. Da li je sada bolje? Puno je bolje, zar ne?" Vrtela je glavom, jer se osecala kao da ce svaki cas eksplodirati iz cista mira, sto je bilo najlosije moguce, jer je silno zelela da je on vise nikada ne dotakne. Spustio je na krevet i odvezao pojas, zatim razmaknuo krajeve kimona. "Zelis da te vise nikada ne dotaknem? Jako sam te povredio.. to znam. Medjutim.. zar je nepovratno? Kunem ti se u sve na svetu, samo sam se salio sa tobom.. i shvatam da sam preterao.. ti si poverovala potpuno da sam prokleti demon. Nista lakse od toga. Nadao sam se da mi neces verovati i da ces mi se nasmejati, odmahnuti rukom bas kao i uvek.. ali ne.. suvise sam dobro odglumeo.. stare navike i znana stanja se lako ponovo dozovu po potrebi.. medjutim ja sam se istinski promenio.. zar je moguce da ne vidis? Preklinjem te pogledaj unutar moga srca, pitaj svoje ucitelje.." Prekinula ga je, dok je strasveni pozar unistavao iznutra, tako da je jedva uspevala da se pribere i zvuci prividno, bar donekle mirno, uvijajuci se unutar sebe od muke, pred eksploziju. "Gledala sam i.. i znam istinu. Ali.. necu.. vise da mi pridjes.. kao.. kao ljubavnik. Nikada vise! Nikada! Slomio si mi srce sasvim. Idi.. i pusti me.. da.. da budem sama!" Sada je unutar njega krenuo da dreci i zvoni alarm tuge, svom snagom. "Vracas mi? Gospode, koliko jako boli! To mi sada pakosno za uzvrat slamas srce? Zar? Ubices me potpuno! Puno je milosrdnije da si me dokrajcila onim nozem koji sam ti stavio u ruku! Tek sto ne eksplodiras bez dodira, a pricas mi da ti ne trebam. Ko ti treba? Koga zelis?" Spustio se do nje, medjutim ona je okrenula glavu i pokusala da se sklupca sa srane, sto ga je silno pogodilo. "Slagao si me? Ja cu otici.. ne mogu vise. Ne.. ne diraj.. me. Sto.. si mi dao.. ovaj.. napitak.. sada je jos.. gore." Pozlilo mu je u trenu. Bio je bled u licu, naslonio se na naslon kreveta i sacekao da slabost prodje. Dohvatio je kucnu spravicu i posle tipkanja je odlozio, uzeo torbu i nakon dosta preturanja konacno pronasao sto trazi. Otpio je gutljaj, zatim uhvatio drugu bocicu i usuo sebi u usta malecnu kolicinu, onda joj na silu dao da popije. Gala je lezala sklupcana, zatvorenih ociju i drhtala u groznici. El-Evjit se uhvatio za celo ludeci od muke. Groznicavo je razmisljao kako da povrati njenu ljubav? Srce mu se slamalo u komade, jer je neprekidno osudjivao sebe. Konacno je postigao da se ona zaljubi u njega i zatim joj slomio srce, kao da mrzi samoga sebe i zeli da unisti najdragocenije, do cega je dosao silnom mukom. Vibracija kucne sprave mu je prekinula nemili sled misli. Skocio je i teleportovao se, zatim vratio sa korpom punom hrane i pica. Pojedine stvari je vadio iz pakovanja i servirao ih, ni sam ne znajuci zasto, jer nije mogao da pojede ni zalogaj. Odjednom se setio i teleportovao se na tren, vracajuci se sa rasporedom portala. Dakle jos uvek je moguce proci? Izvrsno! Otvorio je portal i zagrabio Galu u narucje, zatim prosao kroz njega, uzimajuci Arielovu moc, stavio je ruku na njeno celo i rekao.. "Zaboravi!" Opusteno Galino telo i zatvorene oci su mu bile znak da je uspeo u poduhvatu. Ponovo je otvorio portal i prosao kroz njega, sedajuci na krevet, posmatrao je njeno prelepo usnulo lice i slusao ujednaceno disanje. Jedva je docekao da se probudi i pokaze mu radosne oci. Stiskao je uz sebe i ponavljao neprekidno da je voli, jos uvek silno uznemiren. Pitao se da li je uspeo da joj izbrise sve negativno, tako da se poslednjeg seca zemljotresa i njihovog izlaska u vrt? "Jako sam zedna.." Dobila je njegov napitak i iskapila celu casu. "Jos uvek ne znas gde si? Da li je dovoljno da znas kako si mi u narucju i da te silno volim?" Ona se smesila i klimala glavom. "Dovoljno je.. jer te bas jako i sve jace volim. Hajde da vise nikada nema mucenja i loseg, samo najlepse ekstaze? Ali.. ti si silno uznemiren? Zasto? Sta se desilo? Nesto jako lose.. dok sam spavala? Koliko sam spavala.. dugo.. jako dugo? Hoces da ti pomognem? Nacinicu magnet Raidie.. evo.. bice ti puno bolje." Stezao je prejako u zagrljaj i pitao. "Reci mi.. sta mislis o meni? Da li verujes da idem istim putem kao ti? Da li verujes da sam se promenio?" Osmehnula se blistavih radosnih ociju. "Pa drugacije nije ni moguce, zar ne? Nema drugog puta, osim ljubavi i istine. Ako ih pratis i zastupas uvek ces biti na pravom i jedinom mogucem putu. Sve ostalo su stramputice, koje vode propasti, tuda se ne ide, jer ima samo bola. Ti ne zelis drugim putem, vec zajedno samnom.. a ja idem putem istine i sillne ljubavi. Tuda hoces zar ne?" On je rekao vatreno "Samo tuda hocu mala, tamo gde me vodis. Nista me drugo ne zanima! Nista drugo nije vazno! Nemoj nikada da posumnjas u mene, sve i da ti pricam kojestarije i glumim zlotvora, veruj svome srcu, ne mojim recima, dobro?" Gala ga je gledala iznenadjeno. "Naravno da cu verovati svome srcu i Izvoru Zivota, nicem drugom ni ne mogu. Ja ne umem drugacije. Ali, ti se jos uvek kidas iznutra.. zasto? Vidi.. sve ce biti dobro, ja te silno volim.. cak.. cak sve vise i kao ljubavnika.. pa onda.." On je stisnuo prejako da zakmeci. "To mi toliko prija da cujem.. isceljuje mi rane. Hvala Bogu! Molio sam se da me i dalje volis. Neces otici od mene?" Vrtela je glavom iznenadjeno "Ali.. necu otici. Zasto bih otisla? Obecala sam ti da cu ostati sve dok sledis istinu i cinis dobro. Sta se desilo? Ti si prekrsio moje odredbe? Zar?" Rekao je potisteno "Ne, nisam. Stvarno se ne bih usudio, barem nikako svesno. Jedino.. uh.. ne znam kako da ti objasnim.. a da me ne unistis ponovo. Zaboravi. Ne smem ponovo tuda, jer ne bih preziveo da me ne volis. Ja sam se istinski promenio.. iz korena, potpuno sam se promenio. Molim te veruj celim srcem u to? Hoces? Reci mi da verujes?" Ona se smesila "Verujem. Stvarno potpuno verujem u tebe. Ja ne znam drugacije, nego da potpuno verjem. Nikada nisam ni pomislila drugacije, niti sa u stanju. Budi bezbrizan, sve ce biti dobro." Odahnuo je vidno, medjutim ona je osecala da nesto nije u redu i da se on joj uvek jako kida iznutra. Pogledala je unutar njega i na teren se sledila. "Sta se to desilo? Zasto sam tako strasno reagovala? Ja se ne secam toga.. ti si mi izbrisao secanja? Pokazi mi uzrok silnog razdora i bola, hoces?" Vrteo je glavom. "Ne mogu. Ne smem, ponovo ces me osuditi na krst i unistices me ne povratno. Ne bih preziveo jos jedno takvo strasno iskustvo. Evo ispricacu ti ukratko, jer osecam da se to mora ispraviti inace necu imati mira. Slusaj.. kunem ti se sopstvenom besmrtnom dusom da sam se potpuno promenio. Ovaj nemir koji trenutno pravi lom unutar mene ranije ne bi bio moguc, jer sam radio najstrasnija zlodela, bez trunke grize savesti. Za mene je to bilo kao da sam zaveren protiv svih i ako nisi u mome timu, ti si protiv mene, sve i da nisi.. ja sam to tako dozivljavao. Zeleo sam da ceo svet, ili svetovi osete moj bol i patnju. Hteo sam da unistim sve lepo i dobro, jer me je izdalo i odbacilo. Dok tebe nisam dovukao ovde.. ja sam bio demon bez srca i duse i to nisu samo izrazi.. vec je to bila moja surova stvarnost, koju ti nisi u stanju da vidis, zato me se nisi plasila. Ti zivis u trenutku, rasterecena i zato zadobijas svemoc i sveznanje. Ja iz svoje trenutne pozicije shvatam oba ova nedodirljiva sveta.. i nekako mi je silnom miloscu dato da izaberem koji zelim, gde hocu sopstvenom voljom da nadalje boravim. Ja sam izabrao tvoj svet. Veruj mi, svesno sam izabrao i ne mislim da odstupim od puta na kome si ti i moj dragoceni brat i Etrel. Da li mi verujes? Jer poverovala si u moju glumu, ubedio sam te da sam ponovo zlotvor. Setila si se mojih zlodela i dozivela si silan bol, zatim si me unistila potpuno. Pokazao sam ti koliko je strasno izdajstvo. Jer nista, ali nista ne boli koliko kada te izdaju potpuno, pretvarajuci se da su ti odani i vole te svim srcem. Ja sam to doziveo u detinjstvu i osudio sam svoju sirotu majku i ujaka na smrt, jer su me izdali. Cak sam svome malecnom bratu pokusao da oduzmem zivot, da zatrem sopstveni rod.. da dotucem i ubijem poslednju nadu Destijani. Tezak greh mi je na dusi, a ruke su mi potpuno krvave.. i jedino pored tebe to ne izgleda tako strasno i lose. Pored tebe i Azree ja se osecam kao nesto divno, vredno i dobro. Moja jeziva proslost nestaje kao carolijom i sve je nekim cudom obasjano ljubavlju, uracunavajuci i moja strahotna secanja, a dusa mi je cini se potpuno cista.. mozda tek prividno.. ali to toliko jako prija. Izdajstvo nekoga koga celim bicem volis je smrtno opasna rana, koja te tera na osvetu. Ariel i tvoja braca su svesniji zle strane nego ti.. ti si potpuno zasticena silnom Bozijom miloscu, dok su oni primorani da pogledaju u mracni deo, samo zato da bi te zastitili. A ja sam bio ono od cega je potrebno da te zastite. Setila si se mojih zlodela i poverovala da sam pored tebe samo radi cilja da unistim svoj Etrel, sve divno i dobro sto postoji i tako ubijem svetovima nadu u svetlu buducnost. Mislis da sam u stanju da se tako dobro pretvaram pred tobom? Mislis da moje srce moze da vibrira svetom vatrom i da pritajeno smisljam zlodela? Ja sam mrak, koji si osvetlila svojom ljubavlju i ne zelim nikada vise da zivim u tami, slep i gluv.. u nemoci. Nikada vise! Novac nista ne znaci, moja moc je bila prividna senka istinske moci. Ja idem putem kojim me vodis i necu odstupiti! Zaklinjem ti svim sto mi je dragoceno da necu! Da li mi verujes?"
Galu je potreslo do samog korena njegovo priznanje i sve je videla kristalno jasno, viseslojnom slikom i ujedno dozivela. Videla je silan bol i nadu. Rekla je suznih ociju. "Verujem ti. Potpuno ti verujem. Svim srcem verujem u tebe. Oh, ne brini, ja ti ne zameram i ne mislim da ces me izdati, jer znam da neces. Carobnjace osecam tvoju ljubav i sada tvoje slomljeno srce. Ja sam te povredila, bas strasno, zar ne? Zao mi je.. ne shvatam kako sam uspela da poverujem da si jos uvek zli, kada moje srce vice drugacije? Ti si moj zadatak i Izvor Zivota me nikada ne bi poslao k'tebi da te iscelim, ako za tebe nema nade. Da mu nisi dragocen, ja ne bih bila pored tebe odlucna na uspeh. Unutar tebe je nas zastitnik, moj dragoceni Rooa, on ce ti takodje pomoci i uvek ce ti pricati istinu. Terace te da ides pravim putem uz mene. Tako da se ja nista ne plasim i ne sumnjam u tebe, ti ne mozes drugacije nego da ides kuda tvoj Etrel hodi. Zajedno cemo doneti prosperitet i upaliti plamen unutar srca svih koje dotaknemo. Osecam da ti je bolje, puno bolje. Nikada necu pomisliti drugacije, niti mogu da smisljam neprijatelje, ili izdaju.. pa to nije moguce, to su tek izmastane gluposti. Kako srce puno ljubavi moze da bude neprijateljsko? A mi smo u stanju da preobratimo i najokorelijeg zlicu, zar ne? Zato.. sve ce biti dobro." Spravica za kucu mu je vibrirala u ruci, ali se on nije obazirao, vec je stiskao pored sebe i osecao ponovo preplavljen silnom ljubavlju. "Hvala Bogu! Dok si spavala bio sam u neprekidnoj molitvi da mi oprostis i da sve ponovo bude kao ranije. Molio sam za tvoju ljubav. Jer.. ja bih propao bez tebe. Smrtni strah me hvata cim pomislim da ces me ostaviti." Poljubio je i srusio na krevet. "Ne mogu da zivim bez tebe! Odbijam da i sekund svog zivota budemo odvojeni. Jedva sam podneo samocu i da se nisam zabavio skolskim obavezama i silnom pairologijom, zaista bih odlepio. Tamo.. u skoli magije na Svetoj planini se vecito nesto frkovito i bezazlno-opasno desava. Decaci rade silne gluposti i nikada nije dosadno, suprotno, vrlo je zahtevno i opterecujuce donekle, medjutim meni je bas to trebalo da mi zaokupi misli, a da ti ipak budem blizu. Najblize sto mogu. Jako si mi nedostajala! Moj trenutno najveci uzas pakla su tvoji silni ljubavnici, koji te potrazuju i koje bih rado unistio kao gamad, da ih sve jace ne volim i to iskreno, bez pretvaranja. Shvatam da su to najdivniji moguci ljudi i snazni, fascinantni entiteti.. koji su nazalost ludi za tobom, bas kao i ja. Od svih.. Ariel mi je najveci smrtni uzas, pravi mi suvise pometnje, igra se samnom kao macka sa misem, sto me izludjuje i ujedno sve sto radi izaziva moje maksimalno divljenje. Osecam se nemocan da mu budem neprijatelj, a ne zelim drugacije.. to me slama iznutra. Najvise od svega me dovodi do besa sto ima monopol nad tobom. Ne mora da izgovori, niti da ucini bilo sta, jer sam njegov stav pricao kako mu potpuno pripadas i da je njegova milost ono sto mi te daje.. a to je vise nego moj smrtni uzas! Da li za moju muku ima leka?" Gala se smesila radosno. "Naravno da ima. Veruj u sebe i sopstvenu moc. Voli potpuno i svim srcem svoju bracu i prati doslovno upute Izvora Zivota. To je lek." On se podigao i nasmejao glasno. "Koliko je samo za tebe sve jednostavno. Sve osim zidova druge cakre, koji su tek decija igrica naspram istinske muke. Ali ne i za tebe moj prelepi nezni leptiricu. Hajde, idemo po kapucino, ili ce se potpuno ohladiti." Nasli su se u sobi za dostavu i odmah se vratili sa punom korpicom upakovanih narucenih namernica, kao za poneti na ulici, ili iz restorana. El-Evjit se zaposlio da joj posluzi kapucino u prelepim porcelanskim soljama, a ona ga je gledala sa osmehom. Smatrala je izvanredno pozitivnim sve sto se izdesavalo jer je konacno otvorio svoje lekcije i jasnije sagledao sve sto je potrebno uciniti. Znala je da ce ga ovako stresno iskustvo ucvrstiti u nameri da sledi istinu i zastupa je, kao i da cini iskljucivo pozitivno. Uzela je soljicu koju joj je pruzio i zatvorenih ociju probala prvi gutljaj. "Treba mi jos mleka, ili slatke pavlake, kao i mrvica secera vise." Cim je ukus bio kako treba, srkala je sa uzivanjem svoju kafu. Nasmejao se i rekao zvanicno, glasom koji ne trpi pogovora. "Posto su te navikli na hranu, pravices mi drustvo i to bez kmecanja. Ja moram sto-sta odavde da pojedem, jer osecam da je neophodno. Zatim nameravam da te nahranim sto vise mogu." Rekla smeseci se. "Hocu, pojescu par zalogaja. Meni zaista hrana nije potrebna, medjutim vidim da mojoj majci, pa i tebi jako puno znaci ako pojedem makar malo hrane.. tako da cu pomirljivo i krotko slediti vase zelje." Gledao je toliko divno i salio se sa njom, sto je predstavljalo cist uzitak. "Znaci bices poslusna i krotka, pa to su izvanredne vesti. Od kako si se vratila pod moje okrilje ne mogu da se nacudim promeni. Puno si vise pomirljiva i cini mi se blaza. Bices moje poslusno dete, zar ne? Neshvatljiv osecaj imam u vezi tebe. Ti si mi sve sto se moze biti.. moja voljena zena i silno zeljena ljubavnica, moja obozavana sestrica i moje dragoceno dete. Jedino ne mogu da te zamislim u ulozi majke, mozda jer si toliko mlada? Hmm.. ipak.. i pored tvojih godina.. cini mi se cak te mozda mogu nekako ugurati pod taj sablon i dodeliti ti ulogu svoje majke.. jer vibriras kao ona i licis na Destijanu. Ipak je istina, ti si mi sve na svetu.. sve ujedno i zato mi osim tebe ne treba nista i niko." Gledala ga je najradosnijim varnicama trobojno-zelenih ociju "Ti si meni takodje sve. Deo mene, moj brat, ljubavnik i zahtevni otac.. dakle sve. Volim sto je to tako. Nesto manje onaj deo o zahtevnom ocu." Otrpela je njegov smeh i nastavila. "Vidi.. mi nismo sami, tu su i nasa ostala braca. Zato je neophodno da i njih potpuno volis i osetis ih kao deo sebe. Volela bih da je drugacije i da smo se inkarnirali kao zene, da je barem polovina naseg Etrela izabrala zenski pol.. to bi bilo ocaravajuce i puno bolje za mene i vas.. ali sada je ovakva zbrka i pitam se da li je greska, bas stvarna greska u programu.. sto sam jedina ja od svih zena? Mislis da cemo pronaci jos neku zenu koja pripada nasem Etrelu? Pronalazimo strogo muske, to je vec moja nocna mora.. zasto ne i barem nekoliko prekrasnih devojaka? Zamisli koliko bi jako to bilo zabavno? Vise ne bi morala da se borim sa silnim ljubavnicima.. uh.. bolje da ne mislim sada o tome.. ili to ne ide tako? Stvarno se ni malo ne bih ljutila da se zaljube iskreno u neke prekrasne devojke i budu im odani.. jer cekati mene je utopija." On je pojeo svoj slani obed i stavljao torte i kolace na prekrasnu duplu ciniju na sprat. "Sta ces izabrati od ponudjenog? Hajde da ti namestim rani dorucak, ili vrlo preterano kasnu veceru? Pokazi mi sta zelis?" Slegala je ramenima. "Bilo sta sto je jako fino i nema nicega ubijenog.. najbolje vocno.. ili od povrca, psenice, kukuruza? Sve jedno zaista." Dobila je vilovnjacku slanu pitu i vocnu tortu. Posto je pojela uz silna teranja po pola od svega sto joj je odredio, zadovoljno je odveo da operu ruke, zatim po kapucino. Kada su konacno ponovo seli, El-Evjit je zapalio cigaretu i sipao sebi punu casu cudnog crvenog pica, iz prekrasne dugacke, tanke izvijene i svetlucavo crvene boce. Smejao se glasno njenom znatizeljnom pogledu. "Ovo ti necu ponuditi, niti ti dozvoliti da probas, jer sam te jednom jedva povratio skoro iz kome.. bas od ovog pica. To je vilovnjacki napitak, koji sluzi razlicitim namenama, uglavnom popravlja raspolozenje i podspesuje zelju." Galin pogled se naglo izmenio od radoznalog do zaprepastenja, cak straha. Zgrabila je casu i rekla strogo, namrstenog lica. "To tebi ne treba! Zar nisi dobro raspolozen? Gospode Boze, hoces da ti podspesi zelju za.. za.. da li si iznenada dobio opasan nastup ne shvatljivih kojestarija i ljudske gluposti? Pa ja i ovako hocu da poludim od tebe! To ne mozes da pijes i tacka! Ako.. ako to popijes ubices me sasvim! Ne moze!" Nervirala se sto se skoro srusio dole sa kreveta od silnog smeha. "Ti si nepresusni izvor moje srece i veselja. Eto, sasvim si u pravu, sto ne znaci da cu ti popustiti, jer mi se neobicno jako dopada ukus ovog pica. Sve jedno nameravam da te zgrabim uskoro, zato sa tom casom, ili bez nje nema ti spasa!" Gledala ga je namrgodjeno i drzala casu sa strane, razmisljajuci kako da ga spreci da je popije? Rekla je filozovski. "Vidi, tvoj prozirni napitak je jos puno divniji, zar ne? Zasto njega ne popijes?" Umesto odgovora je ustao i otvorio vratanca vitrine, vadeci par predivnih, cudnih i jedinstveno osmisljenih flasa, uz komplet takodje vrlo lepih, kristalnih casa. "Igracemo se istine, ili izazova, na moj nacin!" Sipao je malu kolicinu razlicitih napitaka u case i rekao. "Izazivam te da popijes ovaj napitak! Ukoliko odbijes, moraces da ucinis izazov po mome izboru! Isto tako ces ti mene izazvati da popijem nesto odavde, dobro?" Gala ga je gledala zabrinuto. "Nije dobro! Ja volim igrice, ali mi ova ne ide u prilog! Znas dobro da se ne smem usuditi da popijem sta bilo odavde, jer cu zavrsiti ko zna kako.. zato ces mi dati frkoviti izazov i unistices me mojim zidom, tako da umirem od straha, a to ne moze! Necu da se igram toga!" Rekao je zlocesto. "Nisam ti zavrsio do kraja pravila igre! Ako pristanes da se igras samnom, odrecicu se pune case crvenog stimulativnog napitka i popicu radije svoj patentirani lekoviti proizvod. Medjutim, povecacu uloge, ako ne pristanes na moju jako zabavnu igru, popicu duplu dozu tebi toliko jako frkovitog crvenog napitka. Dakle, sta ce biti?"
Uzdahnula je ramisljajuci napregnuto sta da radi i kako da se izvuce? "Nema izvlacenja moja lutkice! Nacini izbor. Kao u stvarnom zivotu! Jer istinski se sve svodi na izbore, prave i pogresne, povoljne i ne povoljne, dobre i lose! Dakle, koji izbor ces naciniti?" Rekla je namrsteno. "Ovde nema pravih izbora i svi su losi po mene. Barem da si mi dao stvarno, ocigledno dobru i vidno losu kombinaciju onda bih lako.." Prekinuo je "Nikada nema vidno i ocigledno dobrih, a sa druge strane jasno i ocito losih izbora.. uvek su zamaskirani, ili ces biti primorana, bas kao u ovom slucaju da od dva zla izaberes manje. Koje zlo je manje moja lutkice?" Nije mogla da odluci. "Sve je lose, jako lose! Zasto ne ples i dugi razgovori? Setnja po vrtu i igra lovljenja i zmurke? Nesto stvarno zabavno?" Gledao je ponovo kao ukusan zalogaj, a ona je namrsteno skupila kod grudi krajeve kimona. "To ti nista ne vredi! Zgrabicu te svom snagom, sto je najinteresantnija igrica od svih sto postoje! Cist uzitak! Ne razumem, sta tu ima da se ne voli? Zar nije najlepse vibrirati ekstazom? Zar tvoje silne eksplozije nisu nesto najdivnije sto postoji? Nista ne moze da se poredi sa ovom igricom, jer sluzi sirenju i odavanju ljubavi, njenom prozimanju tako da se nacini ekstaza uz orgazmicne eksplozije. Uzitak svete vate jeste spajanje, zar se onda cudis sto samo to zelim?" Ustao je i naglo je zgrabio za krajeve kimona koje je stezala i podigao je gore, zatim ih naglo razmaknuo i poljubio joj, zatim jako zagrizao rame, onda vrat, uz silnu vrisku i kmecanje. Osecala je jasno da se jedva suzdrzava i da je strastvena bura unutar njega sve snaznija, sto ne sluti na dobro. "Ja.. ja cu se igrati.. tvoje igre.. zato.." Stisno joj je prejako glavu na svoje grudi i uzdahnuo. "Dovraga! Zaboravi igricu, vec sam te zgrabio! Unutar mene je pozar, koji ne trpi odlaganja i trazi da se utoli.. a ti si ono sto ce ga razgoreti jos snaznije i na kraju ugasiti! Idemo!" Otimala se vikala. "Necu.. ne tako! Igracu se, ozbiljno hocu! Evo daj mi izazov?" Pustio je i prevukao rukom preko cela, uz duboko uzdahnut vazduh. "Izazivam te da popijes ovaj napitak? Ukoliko ga ne popijes.." Uzela je casu i popila, sto ga je jako iznenadilo. "To je gorko! Uh.. uzas! Brzo nesto slatko.. gde je.." On joj je strpao parce torte u usta, sto je jedva progutala, jer je bilo preveliko i morala zatim da popije njegov omiljeni lekoviti napitak. "Skoro si me udavio!" Zastala je i rekla zgranuto, potpuno crvena u licu. "Nije cudo sto samo me stalno zgrabis.. kada mislis o.. o.. takvim uzasima! Najjace-jako mislis o tome.. da.. da do mene dopiru slike.. sve i da necu.. ne mogu da ne vidim.. a.. a stvarno to ne zelim da gledam! Misli na nesto drugo!" Pitao je zlobno. "Na sta to mislim moj nezni leptiricu? Sta je to sto ti saljem.. opisi mi?" Povukao joj je bradu nadole i stavio savijen prst u usta. "Sta cu ti uraditi? Sta ti snujem? Opasnu ti frku radim? Jao-jao.. uvijas se od muke, ali mi neces popustiti? Igrice bilo koje druge vrste ce sacekati! Upravo sam lud od zelje! Prepusti mi se mala?" Pojavili su se u potpuno mracnom prostoru, medjutim on nije palio svetla, vec je osecala sasvim neodeveno telo uz svoje, dok je njene ruke povlacio preko svoje koze, zatim oko spajalice. "Sta je to sto diras? Cemu sluzi? Da li tvom uzitku? Da li je u mraku manje strasno? Ne? Hoces da organizujem svetla? Muziku? Sta zelis da nacinim? Kakvu atmosferu?" Zacula se muzika, zatim je dunuo prah i promrljao reci, tako da su po koji svetlo ruzicasti i silni ljubicasti leptirici krenuli da lete iznad njih, sto je bilo prekrasno i cinilo da prostor izgleda zaista carobno. Gledala je veliku polukruznu, belu mermernu dvoranu, sa glatkim okruzglim stubovima. Nalazili su se u podnozju niskih, takodje polukruznih stepenica, koje vode u jos uvek ne osvetljen deo izgleda prilicno velike prostorije. "Ovde nikada ranije nisam bila? Zar ne?" On se nasmejao glasno. "Izvlacis se? Namerno mi odvracas paznju od sebe? Hmm.. posto mi je plen ulovljen i obezbedjen zlatnom zicom, prihvaticu odlaganje, istina nerado. Dodji pokazacu ti gde sam te doveo." Popeli su se polukruznim stepenistem, a Gala je zacudjeno rekla "Bazen? To je bazen? Nije valjda u sklonistu ispod zemlje? Ovolika visoka mermerna dvorana sa belim stubovima.. je pod zemljom?" Nije joj odgovorio, vec je naglo pomerio iza sebe, dok mu se dugi srebrni noz pojavio u ruci. "Koga ima? Znam da ste ovde, vidim vas! Izadjite!" Gala je virila iza njega, medjutim nije nista videla, niti osecala, osim njegovog napregnutog tela i jos zategnutijeg uzbudjenja. "Javi mi se i pokazi! Smesta!" Pored manjeg bazena, cak kod suprotnih vrata je izvirila glava vilovnjaka sa dugom svetlom kosom. "Ja sam ovde i nisam sam.. zato.. zato nisam hteo da nas opazite. Izvinjavam se gospodaru, sto bez dozvole koristim bazen. Znam da je ne dozvoljeno." El-Evjit je vec imao ogrtac na sebi, kao i Gala, uz to je drzao jos dva ogrtaca u ruci. "Mala, ostani ovde!" Prisao je vilovnjaku i dodao mu ogrtace, zatim se vratio nazad do nje i rekao. "Cim se ogrnete, izadjite da vas pogledam." Svetlokosi vilovnjak je drzao za ruku malu crnokosu, prelepu vilu, koja se ocigledno stidela i stajala sasvim iza njega, vireci prema njima plasljivo. El-Evjit se osmehnuo. "Sledeci put trazite dopustenje za koristenje bazena. Dobro? Uzgred, kada nisam kod kuce dobicete eksluzivno pravo da ga koristite umesto mene isljucivo vas dvoje. Osim toga me zanima.. da li je ovo tajna veza?" Vilovnjak se klanjao i zahvaljivao, zatim konacno rekao. "Nasa veza je ne moguca.. medjutim mi se volimo i ja necu odustati od nje. Ja sam sin staresine i odredjen mi je brak sa vilom koju ne zelim.. sa jos uvek skoro detetom.. i moja porodica ceka da ona dovoljno poraste i bude zrela za brak. Medjutim ja to ne mogu! Ona mi je kao mladja sestra, ne gledam je na taj nacin, dok sam sada smrtno zaljubljen i druga za mene ne postoji!" El-Evjit se nasmejao, zatim rekao "Sve cemo to srediti. Pricacu sa tvojim ocem. Reci mi samo da li ima jos prepreka vasoj ljubavi?" Vilovnjak je rekao potisteno. "Da.. ima. Ona je cerka naseg zakletog neprijatelja, koji je stradao od ruke moga oca i ne pripada nasem plemenu. Ostala je medju nama kao siroce i niko je ne postuje.. vec suprotno.. ona je kao odpadnik nase kaste. Ali ja ne zelim drugu, samo nju! Hteli smo da pobegnemo odavde i zapocnemo sopstveni zivot!" El-Evjit je razmisljao. "Ovako cemo.. ja cu vam pomoci. Dacu vam kucu i imanje, vraticu vas u svet vilovnjaka. Dacu vam i pocetni kapital, medjutim obecacete mi da necete ciniti lose prizive, niti losa dela. Da li ste u stanju da cinite iskljucivo dobro?" Svetlokosi vilovnjak je rekao zacudjeno "Dobicemo kucu i imanje.. ali da ne cinimo zlo? Pistajem.. pristajemo na taj uslov. Celog zivota me uce suprotno, ali ne marim. Necu se svetiti.. zaboravicu rituale.. izmenicu nas zivot iz korena! Sve cu uraditi samo da odem odavde sa njom.. jer ce propasti, cudo da dosad nije podlegla mucenjima. Gala je pritrcala i uhvatila malu vilu za ruku. "Ona ce biti dok ne odete, moja licna dvorska dama. Carobnjace, to moze tako, zar ne? Moramo da je zastitimo! Ja sam uvek mogla da biram svoje dvorske dame, ali nikada nisam zelela njihovo drustvo, jer ogovaraju vecito druge. Ali nju zelim! Kako se zoves?" Mala vila je rekla stidljivo "Kasjel. Moj verenik.. se zove Dastrem. On.. on.. mi nije stvarno verenik.. ali smo se nocas tajno zarucili.. i dobila sam ovaj prsten.. pa.. pa.. to su kao prave zaruke.. pred Bogom.. oh.. oprosti mi?" Vilovnjak je pomilovao po glavi. "Ja znam da ti verujes, sto je kod nas ne dozvoljeno.. ne brini ja ti necu braniti, niti cu reci bilo kome." Gala se zgranula. "Naravno da veruje! Kako drugacije? Ako ne verujes u mudrost sveznanja i svemoci Izvora Zivota u sta ces verovati? Jer silan bol se stvara ako mu se ne prepustis. Istina vibrira ljubavlju, a ljubav uvek otkriva istinu! Misli istine osecamo u grudima kao ljubav! Kastjel, veruj svim srcem i prizvaces najlepse unutar njega. Carobnjace nacini nam sto i stolice?" On je rekao "Evo, mozda ovakva udobna pletena garnitura, sa mekim jastucima?" Gala ih je pozvala da sednu. "Vase.. odnosno tvoje pleme radi negativne prizive?" Vilovnjak je klimnuo glavom. "Da li znas da se to placa strasno visokom cenom?" Dastrem je klimnuo glavom "Znam. Ne moze drugacije. Zato uvek postoji jedan koji preuzima karmu plemena. Sve se salje njemu. On to mora dobrovoljno da preuzme. Ili se izabere.." El-Evjit je viknuo. "Dosta! Ne pricaj joj o tome! Ona to nece moci da shvati i plakace celu noc i dan.. mozda duze! Da li znas sa kim pricas?" Vilovnjak i mala vila su odmahnuli glavama. "Ovo je moja verenica.. Galijena od Gerhida i Raidia, princeza vladajuce kuce." Oboje su ustuknuli, kao da su ugledali samog djavola. Gala je bila zaprepastena njihovom reakcijom. Odaljili su se sto vise mogu od nje i cinilo se da ce pobeci svakog trena glavom bez obzira. "Zasto me se plasite? Ja vam zelim samo dobro. Nikada necu uciniti sta bilo lose. Hocu da vam pomognem.." El-Evjit je rekao namrgodjeno. "Kao sto vidite iz prilozenog, nece vas pojesti za veceru, niti vas staviti na paklene muke, kao sto se pogresno veruje u vasem plemenu. Nekada davno proterani ste iz prekrasnog sveta vilovnjaka, jer ste radili negativne prizive i rutuale. Vladajuca porodica Gerhida koja vas je davno proterala je izuzetno pozitivna, medjutim ovde sa njom plase malu decu, zar ne? Sujeverno se veruje da imaju rogove? Ipak istina je puno drugacija. Moja princeza je nejdivnije sto postoji. Vas dvoje niste toliko glupi da vas nadvlada sujeverni strah? Zar cete verovati lazima, a ne svojim ocima?" Malo su se umirili i posmatrali Galu bojazljivo. "Prvi put sam dozivela da me se plase. Mislila sam da je to ne moguce.. neverovatno. Carobnjace, zato mi to nisi rekao? Pa ovde su stvari gore nego sto sam mislila. Ako se plasis mene, ne moras mi biti dvorska dama, ipak, volela bih da te zastitim.. ako zelis ostani ovde u dvorcu? Carobnjace ti sigurno imas tajnu sobu, ili nesto slicno za nju?" On se smesio. "U izobilju! Smesticemo je i niko sem.. hmm.. kako se zoves?" Vilovnjak je odgovorio "Dastrem." El-Evjit je nastavio. "Dakle niko osim Dastrema nece moci da udje u tvoje skrovite odaje, sve dok vam ne organizujem sve potrebno i prebacim u svet iz koga ste davno stigli ovamo. Ovakvu kucnu spravicu imas kod sebe, zar ne? Dobro. Tako ces uvek moci da mi se obratis, ako bude neceg spornog, a gledacu da sve sto bezbolnje sredim. Decice, uslov za svu moju milost je kao sto sam vam predhodno naglasio, da ne radite bilo kakve negativne prizive i to iz vise razloga. Prvi jer se placa visokom cenom i tako se stvara negativna karma. Drugi je da vas ne bi ponovo proterali i treci da imate lep i normalan zivot, zdravu decu i sretan brak. A sada cu krenuti sa vama da smestimo.. kako se zoves.. tako je.. mala Kasjel. Sacekaj me ovde moja princezice."
Zadrzao se duze, jer je odveo Dstrema da razgovara sa svojim ocem, koji ga je bespogovorno postovao kao svoga gospodara, tako da je relativno lako isposlovao da mu se prekinu zaruke i dobio ocevo dopustenje da ga posalje poslom u svet vilovnjaka na duze od godinu dana, dok Kasjel nije spominjao, jer je znao da bi tako bilo zle krvi, ne samo izmedju sina i oca, vec i izmedju staresine i njega, moguce cak i da bi ga celo pleme osudilo, sto bi bilo pogubno na ovako izlovanom mestu, njegovog najtajnijeg boravista neprobojne zastite, zbog cega se vratio tek dvadesetak minuta i zatekao Galu kako pliva u bazenu. "Brinuo sam se da ces mi pobeci.. ali ti si ipak ostala ovde moj nezni leptiricu? Srecom! Docicu za tren!" Nestao je i pojavio se sa casama i par divnih, velikh flasa napitaka. Posto je ispio casu, skocio je u bazen i dorinio do nje, povlaceci je za nogu da potone. Nastala je opasna jurnjava i borba u bazenu iz koje je sasvim ocekivano izasla kao porazena, bez obzira sto se borila svom snagom. Nasla se u vazduhu zavijena silnim energetskim pantljikama, skoro kao mumija, dok je El-Evjit mirno stajao na energetskoj platformi i posmatrao je zlocesto. "Pa ti si pustila svoje ostre kandzice i ozbiljno se borila samnom? Ne mogu da verujem! Mala, postajes jako opasna? Da vidimo, kako da te kaznim? Otvori mi svoja lepa ustasca i sacekaj moj poljubac?" Vrtela je glavom namrgodjeno. "Necu! Ne volim takav poljucbac i necu! Ne zelim takvu igru.. necu da se igramo.." On je prekinuo. "Znaci ti mi se opires? Pa to zahteva ostrije mere! Sta ce biti ako me ne slusas? Zar si zaboravila moja stroga pravila? Poslusnost se uvek nagradjuje i suprotno, bices adekvatno kaznjena ako mi se opires." Uhvaio je za vrat ispod brade i prstima joj otvorio usta, zatim je poljubio jezikom, sto je bilo uzasno iskustvo. "Toliko ti se ne svidja ovakav poljubac? Da li je to zato sto me ne volis potpuno? Da mi se potpuno predas, dopustila bi mi sve sto ne volis, zar ne?" Klimnula je glavom i ne rado priznala da je u pravu. "Da.. silno bih zelela da ti ostvarim sve sto pozelis, cak i ono sto ne volim.. cak bih trpela i bol.. sve bas sve. Ali to neces postici na ovaj nacin. Trebas da mi otvoris srce i zavedes me potpuno, tako da se nadjem izvan poznatog.. ili milosrdjem.. samo tako cu pozeleti da ti ostvarim sve sto pozelis." On je razmisljao, zatim rekao "Deo sa milosrdjem je ne dostizan. Dakle moram da te odusevim i odvedem izvan poznatog.. medjutim.. to nije lako uciniti. Ne samo jer zahtevas previse.. vec je to oprecno mojoj sadistickoj potrebi. Ipak sve snaznije zelim da mi se predas potpuno, svojevoljno da mi se prepustis. Video sam ti misli.. Isuse Boze! Pa to je skoro ne moguca misija! Trazis da tacno shvatim sve sto ti je u srcu i unutar romanticne decije vizije ljubavi.. i da to ostvarim? Da ne pitam.. vec shvatim sta tacno zelis.. svaki pokret.. radnju.. cak rec.. uz atmosferu i preciznu projekciju osecaja.. hmm.. to je tezak, ali ne i ne moguc zadatak.. samo zato jer sam Raidia. Dakle tako. Da vidimo.. pokazi mi ponovo svoju viziju?" Vec za par trenutaka nasla se visko u dvorani na velikoj okrugloj energetskoj platformi, koja je silazila sve do belog mermernog poda malecnim blistavo ruzicastim energetskim kruzicima, polukruzno sa obe strane, dok je bazen bio takodje prekriven slicnom ogromnom platformom, samo nivo nize. Bila je u predivnoj balskoj haljini, kao iz bajke i visko podignutom kosom, u kojoj su svetlucali silni ukrasi i leptirici. Prozirni svetlucavi plast joj je prekrivao gola ramena, okacen tankim trakama oko misica i celih ruku, licio je na nezna, svetlucava krila. Iza nje su bila kruzno postavljena ogledala, praveci na toj strani paravan, dok su ostale strane bile ne zasticene. Cula se prekrasna muzika za ples, medjutim El-Evjita nije bilo nigde na vidiku. Cekala je, zatim sama zaplesala, silazeci do nizeg nivoa i mermernog poda dvorane. Zaobisla je sto i krenula prema izlazu, razmisljajuci da li su stigli iz tog pravca? Jer je primetila vise izlaza i dvumila se koja vrata da otvori? Provirila je prvo u slabo osvetljen hodnik, iza sledecih vrata je nasla ogromni plakar, dok su treca vrata vodila u izvanredno lepu takodje belu mermernu dvoranu, ali bez bazena, osvetljenu jako slabasnim svetlom. Videla je na suprotnoj strani takodje dva izlaza i razmisljala par trenutaka da li da se vrati nazad i pogleda sta je iza njih? Zatim ipak odlucila da krene napred kroz jedva osvetljenu dvoranu. Odmah pored su bila vrata, iza kojih se nalazilo dobro uredjeno kupatilo i tus kabina. Krenula je dalje i ponovo naisla na jos troje vrata. Otvarala ih je redom i odlucila da udje u isto skoro mracnu ogromnu sobu za primanja, kada joj je velika ruka zapusila usta, dok je druga grabila u struku i povlacila unazad. Ozbiljno se uplasila, cak toliko da je bila spremna na borbu secajuci se price o tamnim vilovnjacima, sve dok nije osetlia prvo poznati miris i videla predivnu svetu vatru kako blista reflektovana cak visoko na plafonu i kako se ogleda na zidovima. Okrenuo je prema sebi, a njoj je zastao dah od lepote ne samo cudesnog cistog srca Raidie koje je blistalo snazno iz njegovih ociju, vec je izgledao kao vilovnjacki princ iz bajke, sa silnim ukrasima u dugoj kosi, odeven najukusnije prefinjeno sa svim sicusnim detljima kao za primanja i balove. Baz reci je poveo ples prema dvorani sa bazenom iz koje su stigli. Igrali su zaneseno par igara, zatim je krenuo plesuci, vesto je vodio ruzicastim energetskim okruglim podlogama poredjanim kao plutajuce, polukruzno stepeniste, sve do vrha i zastao kod paravana od ogledala. Na kraju poslednjeg okreta, presavio je preko ruke i poljubio, zatim krenuo da se spusta poljubcima po vratu i dekolteu sa visoko podignutim grudima. Sve jace strastvene eksplozije su praskale iz njega i dozvale njen strastveni potencijal da se otvori. Okrenuo je, odmaknuo plast i poceo da joj otkopcava nazad kopce na haljini, spustajuci se poljubcima duz kicme, sto je izazivalo zmarce. Potpuno otkopcana haljina je pala na pod, a Gala je ostala u korsetu, vesu i podsuknjama, ispod kojih je imala najlepse cipkane carapice sa bogato ukrasenim podvezicama. El-Evjit je tacno znao gde se odvezuju podsuknje i krinolin, tako da padnu na pod i kako se skida svaki pojedini deo komplikovane garderobe ispod balske haljine. Osecala je kako njegova sveta vatra pulsira snazno zacinjena silnom strascu, kako prolazi kroz nju kao trobojni svetlosni mac i bljesnula silno bez svoje volje, ulazeci u prekrasno stanje ekstaze. Bacio je pelerinu i sako na platformu, dok mu je ostala garderoba nestala, sve osim vesa i silnih narukvica, prekrasnih ukrasa oko zglobova i svetlucavog praha na kozi. Gledala ga je u ogledalu sa divljenjem, zatim se okrenula i dotakla mu kozu, prevlaceci prstima sa uzitkom. "Toliko je jako lepo.. carobno.. nateraces me da se ozbiljno zaljubim u tebe? Odmotavas mi dragocenu viziju pred ocima i materijalizujes je za mene? Toliko predano i detaljno.. dakle.. zaista vidis unutar moga srca?" Sagnuo se i sapnuo. "Jasno vidim mala.. mozda suvise jasno. Znam tacno sta zelis.. od samog pocetka vidim kristlno cisto zudnju tvoga srca.. jer je to i moja zudnja koju se silno trudim da sakrijem i odbacim.. da je modifikujem u nesto sasvim drugacije i izvitoperim do ne prepoznatljivog. Istina je da smo identicni i da su tvoje zudnje detaljni opis mojih. Vec sada pulsiram sve jacim erupcijama i izlivam se unutar tebe, toliko snazno.. da mi se cini kako cemo do kraja ove igre postici maksimalan stepen nadzemaljske lepote, koji nije predvidjen da ga propusti krhka ljustutura materijalnog tela. Ipak.. bas to zelim! Hajde da namestimo lancane erupcije, koje ce se rasiriti po celokupnom multiverzumu i doneti blazenstvo svemu izrazenom!" Bila je izvan sebe od silne srece i gledala ga toliko divno, ne samo cistim srcem, vec i opcinjeno, potpuno zaljubljeno, sto ga je izdizalo izvan poznatog i teralo da joj ispuni svaku zelju, cak i ne izreceni nagovestaj, koji se tek zacinje u svesti i srcu. Imao je ne shvatljivu potrebu da ne bude sebican, sto je bilo novo, nikada ranije dozivljeno iskustvo. Polako je spustio na iskosenu energetsku platformu, mazeci je po obrazu skupljenom sakom, nije skidao pogled sa njenih ociju. Razvezao je uzice korseta na grudima i prosirio ih zlatnim stitnikom za nokte. Poljubio je sasvim nezno, dugim-predugim poljubcem. Cudio se novom iskustvu, gde je poljubac sladji od svega poznatog i dovoljan za blazenstvo. Osecao je kako unutar njih sveta vatra gori silnim, ali i zauzdanim pozarem, koji je moguce kontrolisati, dati mu namenu, oblik, odredjenu svrhu i koristiti po zelji. Nije morao da joj prica, niti zahteva, sve je bilo potpuno sinhronizovano u najlepsoj harmoniji uzitka, uzvisenoj, toliko ocaravajucoj da opija i uznosi silnom snagom neceg, sto se ne moze opisati iskljucivo oskudnom recju -uzitak, niti se ova viseslojna, cudesna lepota moze izraziti recima. Na samom pocetku spajanja je eksplodirala snaznim orgazmom, sto je takodje bilo novo prekrasno iskustvo, jer je bol bio skoro sasvim utisan i neznatan. Posle silnih eksplozija, cudio se sto nema drame da ga previse oseca, bez obzira sto i sam oseca i vidi da je tako. Gledao je unutar nje kako snazna potreba da mu ostvari zeljeno nadvladava njen panicni strah. Silno ga je zanimalo da li ce mu dopustiti da se potpuno spoje bez obzira na prejaki bol i da li ce uopste biti bola? Ili ce biti kako i na pocetku, drasticno smanjen? Razmisljao je da li sme da ostvari svoj naum i zadovolji znatizelju, a da ne izazove stetu?
Silno je zeleo da bude smrtno zaljubljena u njega i da ova carolija spajanja traje zauvek. Pokretao se sasvim polako i uzivao u njenim eksplozijama i ekstazi, sve dok nije opazio da unutar nje krece da se pojavljuje strah, koji sve teze uspeva da nadvlada, koliko god se trudila. "Ne plasi se.. nece biti bola.. bas kao na pocetku.. videces.. potpunim spajanjem namesticemo prasak super-nove svete vatre. Gledaj u moje oci i prepusti mi se sasvim? Slusaj moj glas.. i pokusaj doslovno da uradis sve sto zatrazim. Ne.. ne stiskaj misice.. sacekaj me.. tako.. sasvim polako.. jos malo.. oseas.. krece nalet frke.. sada se zgrci i daj mi da osetim orgazam.. to zelim!" Umirio se sasvim i sacekao par minuta, zatim je nastavio da prica. "Hajde.. sledecu mrvicu vise.. sasvim se opusti.. svaki misic.. ne plasi se.. tako je.. ne.. nemoj.. ne stezi se! To strah trazi.. opusti se.. i sada.. sacekaj kontrkciju predorgazmicnog impulsa iz druge cakre.. oseti koliko traje.. i kako te vodi do eksplozivnog uzitka.. tako.. fino.. osecas ga? Sada se zgrci i stegni.. snazno eksplodiraj uzitkom! Tako je moja lutkice.. nema bola.. samo je lepo.. jako.. ne shvatljivo jako lepo." Poljubio je dugim, prekrasnim poljubcem i nastavio da joj prica. "Hajde, jos samo malo.. sledecu mrvicu.. ssss.. ne plasi se.. necu te povrediti. Ne moze tako.. ne stezi misice.. opusti se.. inace cemo ti namestiti citav lom i bol. Jako je vazno da se sasvim opustis. Ne zatvaraj oci.. osecam da ti krece strah.. gledaj me.. tako.. to zelim. Jos samo malo.." Pricao je predivnim, neznim glasom punim ljubavi, zatim na tren pogledao u ogledalo, a Gala je sledila njegov pogled i istog casa se izgubila sasvm, potuno se ukocila, zaledila i odmah zatim je pocela da se trese u groznici od silnog panicnog straha i place bez glasa. Nije smela da se pomeri, imala je prejaku zelju da pobegne i nestane zauvek. Bila je potpuno prestravljena. "Gospode i mili Boze! Nemoj! Molim te nemoj? Ne vredi.. ti gledas kroz iskrivljena ogledala sliku koju servira tvoj panicni strah. Necu vise moci da te dozovem k'sebi? Neces makar pokusati da osetis lepotu stopljene svete vatre i kako bukti toliko snazno, uzviseno.. prekrasno izvan poimanja materije? Preklinjem te vrati mi se?" Kroz suze je gledala dva razlicita oka, kako je dozivaju najsnaznijom ljubavlju, cudesnom romanticnom vizijom spajanja i zaista je silno zelela da mu se prepusti bez straha, ciji su je ostri zubi kidali u komade. Jedva je izgovorila drhtavim glasom. "Ne.. vise.." El-Evjit se sagnuo do njenog lica i rekao nezno. "Necu vise. Pomericu se unazad koliko god zelis, sasvim.. ako ce to dozvati k'meni i oteti iz kandzi straha? Pokusaj.. i zablistaj za mene? Izgubili smo prekrasnu, dragocenu ekstazu, koju ti toliko volis. Mala veruj u mene? Prepusti mi se bez straha? Pogledaj koliko te silno volim.. sasvim sam ti otvorio srce.. cak i slomio pecat blokirane vizije romanticne ljubavi.. jer sam lud za tobom.. bezgranicno opcinjen.. dozivam te unutar pozara svete vatre.. nudim ti sopstveni maksimum.. zatim i vise od toga.. sretan izvan sopstvenih shvatanja moguceg. Vrati mi se.. dozvoli mi da se ponovo izlijem erupcijom strastvene svete vatre unutar tebe?" Krenuo je da se pomera sasvim polako u nazad, zatim i u napred osecao je da ce eksplodirati svakog trena. Nadao se da ce je lakse dozvati iz slepog straha i povratiti je unutar ljubavi posle orgazma. Gledao je kako ostaje u zaledjenom vrisku, sto mu je bila ne izdrziva smrtna frka od koje ce i sam eksplodirati za cas i to bez trunke pokreta. Polako se pomerio unapred, zatim urliknuo preglasno i zagrizao joj vrat, grceci se uz nju, stiskao je preterano jako. Kada su potpuno smirili disanje i puls, poceo je da razmislja o onome sto sledi i sa strepnjom ocekivao njen pogled. Zeleo je da pogleda u njega i strepeo da nece videti ono za cim cezne. Uzdahnuo je, odvazio se i uhvatio je ispod brade, zatim joj okrenuo lice ka sebi. "Pogledaj me moj nezni leptiricu?" Kako je otvorila oci, eksplodirao je svetom vatrom bez svoje volje, gledajuci zaljubljen pogled cistog srca, izvan opisa lepte. Nije imao potrebe da joj kaze, zablistala je trobojnim svetlom, uzivajuci u ekstazi. "Ovo je savrsenstvo za kojim sam ceznuo ni ne znajuci. Skoro je isprazno reci da te obozavam i volim najsnaznijom mogucom ljubavlju, zar ne? Jer sto osecam je izvan svih opisa reci.. toliko potpuno i slojevito.. toliko preplavljujuce ocaravajuce i harmonicno.. jednostavno savrseno i nazalost ne opisivo pukim recima." Smesila se radosno. "Ja to isto mislim. I.. i.. izgleda se zaljubljujem u tebe ne ocekivano snazno.. zelecu da budem pored tebe stalno.. cak.. cak ces mi biti potrebni ljubavnik.. sto ces voleti, zar ne? I bez obzira sto sam se na kraju uplasila.. ovo je najlepse spajanje ikada, zar ne? Da li.. da li mislis da je najlepse? Jer.. sigurno.. ti nisu draza mucenja? Zar ne?" On je naglo prevrnuo i zarobio joj ruke iznad glave sakom, zatim rekao zlocesto. "Mucenja su naravno obavezan dragi repertoar.. zabava bez koje je zivot ne moguc!" Zagrzao joj je vrat, zatim jos pet razlicitih mesta ni malo nezno i uzivao u silnoj vrisci i kukanju. "Gospode! Salim se sa tobom! Meni djavo ne da mira.. nestao je dragoceni pogled cistog srca, opcinjen romanticnom vizijom ljubavi u kojoj se na moju silnu srecu nalazim.. tvoj predivni zaljubljei pogled za kojim zudim vise od svega. Oprosti mi molim te? Salio sam se sa tobom. Hteo sam da vidim kako ces reagovati na moj pogresan izbor? A.. ovako nezni dodiri i poljubci?" Zablistao je ponovo svetom vatrom i pogledao je najlepsim pogledom cistog srca. "Zablistaj!" Ispunila ih je ponovo savrsena ekstaza, kada se tlo zatreslo snazno, puno snaznije nego par sati ranije. "Evo, pristojno si obucena! Idemo vani u vrt." Ponovo su gledali kako iz zamka, kao i okolnih zgrada istrcavaju vilovnjaci. "Izgleda cemo morati da sidjemo dole do komandnog centra, samo da prodje ovaj, cini se puno snazniji nalet zemljotresa. Hocu da proverim seizmicke aktivnosti i zasto se tlo precesto sleze, jer moguce da se moze ublaziti, ili popraviti donekle." Drzao je za ramena ispred sebe, dok je ona znatizeljno gledala vilovnjake koji se sakupljaju sa svih strana na par mesta u vrtu. Cinili su joj se potpuno obicni i normalni, cak nije osecala negativne vibracije, bas nista lose. "Carobnjace.. pa ovi vilovnjaci ne odaju negativne vibracije, ne osecam da misle i zele lose.. zasto.. uh.. kako.. su onda mracni.. i.. i.. kako da se izrazim.." On je okrenuo prema sebi, uz glasan smeh. "Moje ludo deriste, ti bi da ih preobratis iz Paganstva u uzorne Hriscane? Tesko, jako tesko, ali ne i ne moguce. Trebalo bi puno vremena da se tako nesto ucini.. medjutim ti bi da to odmah i trenutno ispravimo? Mislis da je moguce ispraviti par vekova pogresnog vaspitanja i odgoja preko noci?" Rekla je zazarenih ociju, punih silne volje. "Da! Mislim da je moguce i zelim da pokusam? Hajde da im predocimo ko sam?" On je gledao kao da je iznenada posandrcala blazeno. "Da li buncas pod temperaturom? Prestravili bi ih i namestili silnu pometnju, tako da ponovo spavam sa arsenalom oruzja pod jastukom. Nikako! Izbi to iz svoje prelepe glavice, to je jako negativna, kontraproduktivna ideja. Razumes? Ja imam potpuno drugacije planove, visegodisnje, koji ce ih polako preobratiti. Vidi mala, ovo je moje dvoriste i moj nered, koji nameravam sam da pocistim.. shvatas? Ja cu ti dozvoliti pomoc, ali u okviru mojih planova. Necemo ih prestravljivati i onda vaditi fleke, jer nas to moze stvarno skupo stajati. Necu da vodim racuna o mogucoj steti koju su u stanju da ti pricine zlim prizivima i da ti zivot visi o koncu iz ishitrene inpulsivne gluposti. Jasno?" Skruseno je klimnula glavom, dok se on nasmejao glasno. "Hajde, idemo nazad u zamak? Hoces da se prosetamo malo po vrtu? Dodji, odvescu te vidis koliko je velika prva zastitna kupola i sta sve postoji na mome posedu." Hodali su u tisini prekrasnim prednjim vrtom. Prosli su pored par malih vestackih jezera i divnog otvorenog bazena, koji je bio izdignut na mermernoj trasi u sred prednjeg vrta i koji je trenutno bio prazan i bez vode. "Verujem da je ovaj bazen u vrtu svega jednom bio upotrebljen i to vrlo davno. Da pozelim bio bi pripremljen i napunjen za par sati, medjutim ne osecam potrebu, drazi mi je onaj u zamku, koji smo koristili nesto ranije. Dodji, ovde cemo skrenuti. Vidis, tamo daleko, cak iza zgrada poslednje skretanje? Tamo idemo." Obisli su kompleks zgrada i skrenuli iza njih u sledecu, mozda tek nesto manju kupolu, koja nije bila toliko divno uredjena. Gledala je zainteresovano staklenike poredjeane duz obe strane, posle neceg sto je licilo na oskudni vocnjak, sa niskim krzljavim drvecem. "U staklenicima im uspeva rod, dok je kao sto vidis vocnjak ne moguce zapatiti. Necemo ici dalje. Iza ove je i treca kupola, u kojoj je sve tako reci u fazi izgradnje."
Povukla ga je za ruku. "Izvanredno! Idemo tamo! Ja sam naucila materijalizaciju, tako da cu vezbati! Pokusacu da nacinim nesto.. neku zgradu, ili.. ili igraliste? Oh.. pa njima nedostaje jako decije igraliste ispred ovih zgrada! Hajde da ga nacinimo?" On je gledao namrgodjeno. "Hoces da ih prestravimo, bas ti je zapelo da nas gledaju zaziruci? Ostvaricu ti zelju. Evo.. da li ti se dopada? Malo, ali dobro uredjeno decije igraliste. Nije stigao da je zgrabi za ruku, vec je poletela do ljuljaske i krenula da se odusevljeno zaukava sve vislje. El-Evjit je zabrinuto gledao kako se vilovnjaci skupljaju ispred ulaza zgrada, u sve vecem broju i nervirao se unutar sebe. "Dovraga i dovraga! Silazi odatle!" Doviknula je zatvorenih ociju. "Jos malo!" Cula je telepatski. Jao-jao moje neposlusno deriste! Otvori oci i pogledaj! Ulazi zgrada su vec prepuni radoznalih, ni malo slatkih, zatucanih i vrlo sujevernih vilovnjaka, koji ce Bog sam zna kako sve nakaradno protumaciti tvoju deciju radost. Uzgred ogrtac ti vise otkriva, nego sto skriva! Dakle, zar me ne cujes? Silazi smesta! Dobices u zamku licnih desetak ljuljaski pa se ljuljaj do iznemoglosti! Dovraga, ako smesta ne sidjes ja cu te zaustaviti! Gala se torpedirala sa velike visine, dok je siroti carobnjak morao drasticno da ubrza i uhvati je, da se ne bi sunovratila medju okupljene vilovnjake i pobila njih nekoliko, uz sebe licno padom. Uhvatio je ispred zabezeknute gomile, gledajuci je prekorno. Spustio je i uhvatio za ruku, zatim se okrenuo vilovnjacima i rekao odsecno, skoro zlobno. "Vtratite se svojim duznostima! Ukoliko ste bezposleni, lako cu vam uknjiziti duplo vise dnevnih obaveza." Vilovnjaci su se u trenu razbezali uz predhodne silne naklone. Gala je zacudjeno posmatrala sve sto se desava. "Gospode Boze, pa oni su kao polu-pravi-vilovnjaci.. ili kako to da kazem? Toliko su plasljivi kao zecevi.. ne shvatljivo. Nema niceg prefinjenog i divnog, kao sto je obicno slucaj.." On je prekinuo namrgodjeno. "Obicno je slucaj? Mislis u tvom svetu u zamku Zlatne Sunceve Svetlosti, medju plemstvom? Moje ludo dete, stvarno imas cudne nadzore i poimanja vanjskog sveta. Sumski vilovnjaci recimo.. da li su toliko prefinjeni? Nisu bas, zar ne? Vidis ovi takozvani mracni vilovnjaci su najnazadnije sto postoji medju svojom vrstom i zato, sasvim si u pravu, oni su tek polu-pravi-vilovnjaci, polu-demoni. Zaista je tako, koliko god ti to ne zelis da bude, to je realnost i surova istina. Ne gledaj me tako silno zacudjeno i zaprepasteno novim negativnim saznanjima, istina je istina i ne uvek prijatna. Razumes? Nego.. odavde cemo se teleportovati do kontrolnog centra." Posle pola sata zaposlenog rada za kontrolnom tablom, sto je Gali bilo silno zanimljivo, jer joj je objasnjavao sve sto radi i kako prepravlja svojom vanzemaljskom tehnologijom nepravilnosti unutar planete, cak je mogao donekle da ublazi opake, previse surove oluje, El-Evjit se podigao i rekao. "Tako! Uradili smo sve sto smo mogli i nadam se postigli poboljsanja i makar malo povoljnije rezultate. Cij su mi bili blazi zemljotresi, nista vise od toga. Ne bih zeleo da ostanemo zatrpani u sklonistu dok spavamo, jer koliko god je vrhunski odradjeno ovo skloniste, ako moja surova planetica odluci bice tek skupo placena rusevina. Znam da cemo moci da se teleportujemo po potrebi, medjutim ne zelim povrede i ukoliko kupola strada, svi smo zavrsili inkarnacije, narocito ako se ne mogu otvarati portali u trenu nesrece." Gala je rekla "Ne smes da mislis tako lose. To se nece desiti. Medjutim svojim negativnim mislima vrsis priziv nesrece. Molim te misli da toga nikada nece biti?" On se osmehnuo "I nece, jer sam preduzeo sve moguce mere da ne bude katsrofe. Hajde moj nezni leptiricu, idemo po kapucino i sokice?" Posto su konacno seli da popiju kapucino, on je drzao raspored za otvaranje portala i pitao. "Mala, hoces da te odvedem veceras negde u ludi nocni provod? Posle 12h ce ti poceti rodjendan i ja nameravam da ti prvi cestitam, to znas? Dakle?" Ona mu je skocila u zagrljaj i preturila ga dole na krevet. "Jedva cekam! Obozavam te! Plesacemo celu noc!" Obrnuo je ispod sebe i poljubio je najduzim poljubcem, dok je strastvena oluja besnela unutar njega. "Kako da se zauzdam? Slike naseg spajanja mi se vrte u umu i ne mogu da ih zaustavim. Ponovo bih te.. hmm.. opasno zgrabio, medjutim znam da je previse i da je nuzno da se smirim.. sem sto je to skoro ne izvodljivo. Prepusti mi se i pristani na ponovno spajanje? Dovraga.. ne zelim da te prestravim.. to najmanje zelim od svega na svetu! Zar ne razumes?" Nije znala sta da mu kaze? "To.. to je previse. Ne moze tako.. stalno.. samo spajanje. Pa.. ti ces.. ali ne smes! Ozbiljno! Evo.. evo slusaj.. hajde da se igramo zmurke? I ako me nadjes za deset minuta, ja cu pristati na spajanje.. ali da me ponovo zavedes, hoces? Ali.. ako me ne nadjes za to vreme.. onda cemo se jos igrati po mojoj zelji! Dobro?" Izdigao se i nasmejao glasno. "Hmm.. da li mi to ide u prilog? Ne bas! Ja sam te svakako vec zgrabio, osim toga nemam garanciju! Daj mi neku vrstu potvrde, jedino tako cu pristati! Da cujem cime mi garantujes da ces mi se svojevoljno prepustiti?" Rekla je brzo "Pa.. pa svojom recju? Postovacu zadatu rec, ozbiljno! Hajde da se igramo?" Digao se uz uzdah i rekao, podizuci zlocesto obrve. "Dakle.. hajde! Koja su pravila igre?" Gala je odusevleno rekla u neverici. "Ti ces se stvarno igrati samnom? Wow! Pa to je najdinije divno! Pravila su da ces ovde brojati do 50 i zatim se derati svom snagom da kreces, cak i telepatski! Uzgred, nema gledanja mojih misli, nema teleportovanja, sve mora da se desava na obican nacin glupavih ljudi! Vazi? Ja krecem.. ti broj! Krece zabava!" Potrcala je svom snagom i prosla kroz silne prostorije, hodnike i izasla u kruznu prostoriju sa statuom Raidie, ili njenim perfektno odradjenim kipom u dnu prostorije, iz koje se ulazilo u ogromne odvojene stanove. Nasumicno je izabrala vrata, pazljivo i tiho ih zatvorila za sobom i pojurila svom snagom kroz hodnik, zatim strogo, tipicno muski uredjen stan. Posle prolaska kroz barem 6-7 prostorija, ukljucujuci i sobu za odevanje, stigla je do cudnih glatkih vrata bez brave i pokusala da ih otvori, ali bezuspesno. Cula je tresak, mozda u ovom, ili susednom stanu i od frke se naslonila na glatku povrsinu, tako da je rukom prosla kroz meku bio-plazmu, umesto da se zadrzi o vrata, koja su se bezsumno otvorila. Usla je bez razmisljanja, a vrata su se zabravila za njom. Upalila je trobojno svetlo na dlanu, jer je bio potpuni mrak, a zvucna komanda Etle, nije vredela. Prisla je krevetu koji je imao silne lance i okove i licio vise na mesto za mucenje nego krevet, zatim na vitrinu ispunjenu svakakvim uzasima od cega je prebledela i skoro joj je pozlilo. Nije mogla da izadje, zato je brzo usla kroz jedna od dvoje bocnih vrata i skoro se srusila od naknadnog uzasa. Videla je svoje silne fotogrfije izlepljene po ogromnoj beloj tabli, hronoloski, uredno poredjane po datumima, sa oznakama mesta, uz napomene gde je isla i sta je radila. Za velikim futuristickim stolom svetlela su cudna slova i nepoznati simboli u glatkoj crnoj povrsini napredne tehnologije, a na sirokom okrviru je stajala njena uramljena slika. Uzela je u ruke i pogledala svoj nasmejani lik, sa najradosnijim ocima. Razmisljala je koliko je preterano jako bio opsednut njom. Sela je u udobnu radnu stolicu i odlucila da saceka da prodje vreme, zatim primetila svetlucanje u tamnom zidu i resila da pogleda sta je to? Stavila je prst i dotakla svetlucavi deo i iznenadjeno gledala kako su se uvukla vrata, otkrivajuci nesto nalik olataru, sa ritualnim posudama, macevima sa kitnjastim, ukrasenim drskama prekrasnim draguljima, uz raznovrsne nozeve, bodeze i malecna seciva, pored staklenih stapica u ukrasnoj srebrnoj kutiji. Bilo je tu poludragog kamenja, velikih prozirnih kugli, raznih porcelanskih i drvenih stapica, uz mirisljave, naslaganih staklenih posudica sa prahom, blistavih kvadratnih plocica, vrhova i visaka, cudnih kupica od zlata i srebra sa simbolima i svega sto sluzi carobnjacima, uz to ceo jedan odsek sa napitcima. Htela je da otvori prelepi srebrni kovceg, kada se El-Evjit pojavio iza nje izbezumljenog pogleda i tresnuo je po ruci, zaklapajuci kovceg. Vrio je od besa. "Nemoj! Ne zelis da vidis! Zato nemoj! Dovraga i svi pakleni uzasi, zasto si dosla ovamo? Kako si usla? Od svih prostorija zasto bas ovde?" Gledao je toliko jezivo da se ne samo osetila kriva, vec je dozivela i tugu, sto je zacudilo. "Slucajno sam upala kroz vrata. Evo pogledaj mi secanja pa ces sve znati. Ne razumem.. zasto se ljutis?" Trgnuo se, zatim mu se pogled nesto malo ublazio. "Pokazi mi secanja." Posto je odgledao sve po redu, gurnuo je u stolicu, zatim krenuo da seta gore-dole po radnoj sobi. Izvadio je i zapalio cigaretu, jos uvek jezivog pogleda i namrstenog lica. Sagnuo se i podigao joj lice ka sebi. "Sta mislis o meni sada kada si sve ovo videla?" Zacudjeno ga je gledala i nije ni shvatala sta zeli da mu odgovori? "Pa.. ja to sve vec znam. Ti si mi pricao o tome, zar ne? Znam da si me nadgledao i pratio. Ne mislim nista lose, zaista. Ja te volim jako puno, bas kao i ranije, nista se nije promenilo. Ne razumem.. zar je trebalo da se promeni?" Osmehnuo se i donekle smiro. "Pricas mi istinu? Dovraga mala neces mi bezati cim ti okrenem ledja? Polazi, idemo odavde! Ovo nije mesto za tebe."
Nasli su se ponovo u velikoj, udobnoj dnevnoj sobi iz koje su stigli, pored prelepe garniture, na cijem je masivnom velikom, niskom stolu stajalo jako puno hrane, pica u flasama, soljica od kapucina, kao i jos ne otpakovanih namirnica u korpicama pored, na tabureu. "Tu sedi i reci mi istinu! Prestravila si se, jasno sam to osetio i samo zato sam ti mimo pravila pogledao misli! Hocu sve da znam detaljno.. zasto si dozivela strah i toliko snazan nalet uazasa?" Gledala je jezive oci pune besa kako sevaju prema njoj. "Rooa je nestao? Toga jako dugo nije bilo.. to strasno ne valja. Videla sam krevet koji je kao sprava za mucenje i uzas u vitrini.. zato sam htela da odem odatle, ali nisam mogla. Usla sam u sobu sa mojim slikama, to me je takodje na tren potreslo, ali to vec odranije znam.. a i moja slika u ramu je vrlo lepa.. radosna i to je dobro da imas. Ne smetaju mi ni malo slike, niti oltar carobnjaka.. jer vrlo slican ima Kazdir u svome zamku.. ali je vitrina.. nesto sto se treba smesta izbaciti vani u djubre, a krevet prepraviti u mesto za odmor, ne mucenje! Eto to mislim!" On se nasmejao glasno. "Ti si najcudnije malo bice i nikada neces prestati da me iznenadjujes. Zar mi ne zameras? Nisi me osudila? Neces prvom prilikom pobeci od mene?" Rekla je nezno "Necu. Ja nikada ne zameram, nemam sta. Svako radi najbolje sto ume, zar ne? Kada budu znali vise, radice bolje.. a ne znanje je bauk zla. Vidi.. stvarno treba sve skloniti iz te vitrine i pobacati i ulepsati i rasteretiti jadni krevet. Inace, ti si moj zadatak i ja necu odustati od tebe.. barem necu lako. A pored toga si mi otvorio srce.. i ja sam se potpuno zanela.. zaljubila.. ali vidim da sam pozurila zar ne? Nateraces me da se prejako zaljubim, jer mi razvijas dragocenu viziju pred ocima.. da li smisljeno? Ti ces mi slomiti srce ako ga otvorim i predam se na milost?" Pogled mu se potpuno izmenio do neznog i punog ljubavi, zatim je zatvorio oci i otvorio dva razlicita prekrasna oka, koja je gledaju sa obozavanjem. "Zar ti nisam rekao? Ti si moja fanaticna opsesija, moja celozivotna ljubav, moja voljena ljubomorno cuvana zena i silno zeljena ljubavnica, najdraza sestrica i moje dragoceno dete.. ti si mi sve na svetu! Bez tebe ja sam nepotpun! Molim te shvati.. ne zaljubljujes se samo ti u mene, jer ja prolazim kroz isto ocaravajuce iskustvo. Ja zelim sto nikada ranije nisam.. potpuno predavanje i maksimalnu ljubav. Nije mi vise dovoljno sadisticko zadovoljstvo.. zelim vise i jos puno vise! Mala.. ti mi dajes sto nisam sanjao da je moguce.. ustvari nisam shvatao da je najmanji deo takvog savrsenog stanja i iskustva ostvariv. Ne bih podneo da me ostavis, ili se razocaras u mene. Ozbiljno bih poludeo i nacino ko zna kakva zlodela.. jer ako me i ti izdas nema mi zivota! Razumes?" Zacudjeno je rekla. "Oh Gospode, ja te nikada necu izdati, cak ne razumem sta to podrazumeva? A, ostavicu te ako prekrsis moje odredbe, to znas? Jako je vazno da zastupas istinu i cinis nadalje iskljucivo dobro. Da mislis pozitivno i sklonis sve negativne misli straha. Hoces pokusati?" Smesio se prema njoj, a oci su mu blistale silnom ljubavlju. "Hocu. Sve sto zatrazis i pozelis ostvaricu. Medjutim ja sam nezajazljiv, uvek trazim previse i sada kada si mi pokazala svoj zaljubljeni pogled i kako izgleda kada se predajes potpuno, jedino za tim ceznem! Ostalo je ne dovoljno! Moram da dobijem vise i snazije.. zelim celo tvoje srce, nikako tek delice!" Smesila se. "Ali.. ja nikada ne dajem delice, uvek jako i celim srcem volim.. samo.. ne znam da li smem da se zaljubim u tebe? To ce onda biti tako da vecito zelim svom snagom da sam pored tebe i da ti ugodim.. da ti ostvarim zeljeno. Ne znam da li je to zaljubljivanje, ali jeste potpuno predavanje.. kada zelis puno jace sto neko drugi zeli i prepustas se bez straha.. to je ocaravajuce iskustvo." Rekao je odlucno. "Da! Da! Da! To hocu! Zaljubi se u mene! Smes i mozes bez straha da mi se prepustis, necu te povrediti.. suprotno! Mala zar ne vidis da sam lud za tobom? Da sam sve napustio i potpuno se promenio zbog tebe? Zar ne vidis koliko te silno volim i sve vise, sve jace i snaznije gorim uraganom ljubavi! Silno napredujem tada, sve mi postaje kristalno jasno, a lose misli nestaju u pozaru svete vatre, koji si zapalila unutar mene! Prepusti mi se bez trunke straha, necu te povrediti jer nisam u stanju, jer se i sam zaljubljujem izvan svih ocekivanih mogucnosti i granica! Tvoj zaljubljeni pogled mi je eliksir, isceljujuce sretstvo koje oporavlja moju dusu.. nekako.. nekim cudom postajem cist i sve je dobro. Zato ne oklevaj! Predaj mi se potpuno na milost?" Dok je pricao razgrnuo joj je ogrtac zlatnim stitnicima i prevlacio njima po njenoj kozi. Odvezao joj je pojas kimona i pruzio ruku da ustane, zatim svukao sa ramena i pustio da kimono padne na pod, gledajuci je sve vreme u oci najlepsim pogledom cistog srca Raidie. "Zaljubi se u mene? Budi u pozaru svete vatre, neobuzdanom.. koji zudi da se utoli poljubcima i dodirima, koje ti nudim? Zelim da ti budem sve na svetu, bas kao sto si ti meni! Zelim da osim mene ne pozelis drugog, da samo u mene gledas zaljubljenim pogledom koji opija i uznosi! Imam ne izdrzivu potrebu da budes samo moja i samo mene volis izvan poimanja moguceg!" Stavio joj je ruke na pojas svog kimona i bez reci cekao da ga odveze. Nesiguran i zabrinut Galin pogled nije bio ono sto zeli. "Povuci krajeve? Skini mi ogrtac? Zasto oklevas?" Naslonila je glavu na njegove grudi, da se ne vidi nesigurnost i strah. "Pa.. ja.. nisam htela da.. da.. se ponovo igramo spajanja. Zasto ne neceg drugog? Od toliko toga sto se moze.. zasto se uvek igramo samo toga?" Povukao je krajeve svog ogrtaca i skinuo ga. Glava joj je bila na goloj kozi, dok joj je ruke postavio uz spajalicu, sto je izazivalo ne samo uzbudjenje, vec i strah. "Sta to drzis? Da li je to lekcija koja se treba nauciti? Ako umanjim.. sta ces sve moci da uradis? Sedi ovde! Otvori oci i pogledaj!" Rekla je ocajno. "Ali.. ali.. ja necu da se tako igramo.. ne mogu to i.. i ne valja.. prestravicu se i vec sam. Gledacu samo ako je drasticno manje.. ince necu!" Rekao je zlobno. "Aha.. dakle.. manje je! Gledaj!" Jedva je naterala sebe da otvori oci i pogleda jedva tek nesto malo smanjenu spajalicu. "Ne valja.. to je neznatno.. a.. a.. oh, Boze.. ne mogu tako.. to nije ljubav.. ovo nije.." On se sagnuo do njenog lica, sa pogledom strastvenog uragana. "Nije ljubav? Tacnije mislis nije ljubav postavljena u tvoje uske okvire i poimanja? Ne podpada pod sablon romanticne vizije ljubavi? Ovo je moja strastvena ljubav, koja doziva snazne uragane i eksplozije! Zar cu uvek morati da prinudno kidam i izvlacim od tebe uzitak? Da ga uzimam na silu? Meni odgovara i poznata varijanta sadistickog iskustva, medjutim ja bih vise.. puno vise.. tvoje potpuno predavanje.. cega nece biti dokle god ti strah pravi privide. Dobro, sta je toliko jako strasno? Zasto je strasno?" Rekla je ocajno. "To ne valja.. nije dobro.. to je pogresno.. ne mora tako. Jer.. jer zar nije bolje bez toga?" Frknuo je prezrivo. "Decije gluposti i predrasude! Stidljivost? I sta jos? Dobro zasto se ovo ne sme? Nema bola, onda zasto? Silne si gluposti ufiksirala u detinjstvu i uz to sve zivis u iluziji da postoji dozvoljeno i ne dozvoljeno, zar ne? A ovo je nesto potpuno zabranjeno? Zar? Sta ce se desiti ako to uradis? Ko ce te osuditi? Pa i da te osude, sta ti mogu? Ludo dete, ti si svuda superiorna osim ovde? Ovde si silno ranjiva i to jako ne valja! Da pozelim mogao bih te opako povrediti! Hajde, dodji idemo na kupanje, zatim cu te izmasirati, tako da se opustis potpuno." Posle kupanja je lezala na krevetu, dok je El-Evjit vadio iz torbe razne bocice i pomade, slazuci ih uz jastuk na suprotnoj strani, zatim kleknuo iznad nje i krenuo da je maze duz celih ledja sirokim kruznim pokretima. "Rado bih da ti izazovem eksploziju svete vatre bez tvoje naredbe volje, medjutim toga nece biti ukoliko ti ne razvijem pred ocima romanticnu viziju ljubavi?" Rekla je skruseno. "Nece biti.. ali evo.. zelim ekstazu.. pa zato.. zato evo.. ali.. ali neces.. jer.. uh.. medjutim ti.. ti planiras da me zgrabis? Ili ces me stvarno samo izmasirati?" Cula je glasan smeh "Ne povezana prica iz silne frke? Dobro, sta ti mislis? Da li cu te samo izmasirati? Ne?" Trudila se da okrene dovoljno glavu unazad i pogleda ga u oci, sto je bilo ne izvodljivo, jer je bio suvise daleko iznad i uz sve to je insistirao da ne uvrce vrat i miruje. "Ti.. ti ces me zgrabiti.. to znam sigurno.. ne postoji drugacije. Uvek me svi zgrabe. Nikada se nije desilo da bude samo masaze. Narocito kada nema garderobe.. pa cak i potpuno odeveni me uvek dograbe.. zato.." Sagnuo se do njenog lica sa ljutitim pogledom. "Kada te drugi zgrabe? Uvek te svi zgrabe? Da li to zelim da cujem? Ne smes da mi prices o takvim stvarima, osim ako zelis namerno da poludim od silnog besa!" Naglo je obrnuo. "Situacija se iznenadno izmenila i sadisticko iskustvo mi je opet blize srcu! Dovraga.." Namrsteno ga je prekinula, pokusavajuci da se podigne. "To je istina! Zar.. zar trebam da ti pricam izmisljotine da bi bio unutar ljubavi? Ali.. ne mogu.. ja to stvarno ne mogu. I.. i.. laz stvara bol.." Zlobno je rekao "Zar samo laz stvara bol? Meni tvoja istina stvara silan bol.. ubija me potpuno! Cak toliko da bih te rastrgao na komade u afektu! Ne pricaj mi o bilo kome, narocito ne u mnozini o ljubavnicima! Dovoljno imam muke da zaboravim, ludim i bez tvoga podsecanja, a kada mi ljubazno predocis ovu ne milu cinjenicu, dovodis me do slepog besa! Razumes? Precuti! Radije cuti!" Naglo se spustio i zagrlio je preterano snazno, dok se otimala u panicnom strahu. Ne ocekivano je ustao i skocio sa kreveta, zatim seo na fotelju sa prekrstenim nogama i glavom naslonjenom na ruku.
Zamotala je dugacki svileni gornji carsav oko sebe, obula papucice i sisla dole sa kreveta, zatim mu prisla i cucnula ispred njega, gledajuci u njegovo spusteno lice, prekriveno rukom. "Hoces da ti pomognem? Ako ti je lose namesticu magnet Raidie i.." Podigao je glavu, a oci pune ubilackog besa su je gledale toliko jezivo, da je ustuknula shvatajuci da je Rooa ponovo nestao. "Bezi odavde! Smesta! Cujes? Izgubi se.. idi! Nestani! Ne valja da si sada pored mene!" Ustala je i izasla kroz sobu za odevanje, u kojoj je pronasla ogrtac i obukla. Zatim se popela par stepenika i usla u veliku, mracnu dnevnu sobu. Svetla su se popalila na komandu "Etle!" Sela je na glomaznu garnituru i odlucila da odradi magnet Raidie na daljinu, svesna da su vreme i prostor tek glupost ljudske iluzije. Kada je zavrsila ustala je i krenula da istrazuje ogromno podzemno mesto, koji je bio sastavljeno od barem desetak velikih stanova. Odmah je ne ocekivano izasla u kruznu, centralnu prostoriju na cijem dnu se izdizao prekrasno uradjen kip Raidie. Krenula je da broji hodnike koji su vodili iz ove prostorije u zasebne stanove. "Osam hodnika.. pitam se da li to znaci da ovde ima osam stanova?" Krenula je da igra vilovnjacku eci-peci-pec igricu, kojom ce odluciti kroz koja vrata da krene, pocevsi od onih iz kojih je malocas izasla. "Jedan crveno, pa narandzasto, tri je zuto, zatim zeleno, zeleno ce blistati kao ruzicasto, malo vislje vibrirace plavo, zatim tamnije do modrog zvezdanog neba, koje cezne da postane posuto bisernim prahom i ljubicastim treperavim sjajem, da zablista srebrno, okrunjeno zlatom! Zlato sija-sija, tuda idem, tebe biram! Ti si meni namenjen!" Nasmejala se glasno "Dakle svega dvoje vrata od ovih kroz koja sam stigla?" Otvorila ih je i prvo zavirila unutra u mracni hodnik. Posto komanda etle nije vredela, upalila je trobojnu vatru iznad dlana i zapevala vilovnjacku pesmu srece, plesuci uz put, zatim ulazeci kroz sledeca vrata zakacila je zlatnu zicu za kvaku, koja je povukla snazno unazad da tresne dole i na njeno ogromno odusevljenje nestala. Ruka je bolela, medjutim radost sto je slobodna i moze se po volji teleportovati gde god pozeli je nadjacala svaki bol. "Koga se ticu modrice, vazna je sloboda!" Odusevljeno se teleportovala vani u vrt i nastavila da peva i plese zaneseno. Srela je par sluzavki koje su je obisle bojazljivo u sirokom luku, klanjajuci se u prolazu. Kada je dosla do sredine prednjeg vrta i ogromnog izdignutog, praznog bazena, krenula je da plese i peva u krug njegovim glatkim poplocanim mermernim obrubom. Uzvisenje joj je davalo mogucnost da vidi iza zive ograde i cvetnog zbunja, koji su ocigledno nacinjeni magijom, jer su blistali plavim svetlom, uz pastelne ruzicaste prelive, ili srebrno svetlucanje. Vrt je bio manje osvetljen nego ranije, bez obzira sto je sada bilo jutro. Pitala se gde je jutro, ili vec podne? Ovde? U svetu vilovnjaka, ili ljudi? Zatim je zaboravila na sve drugo i plesala pevajuci omiljene vilovnjacke pesme. Prekinuli su je strazari, ili uniformisani vilovnjaci u El-Evjitovoj sluzbi, izvinjavajuci se uz duboke naklone. Crvenokosi vilovnjak koji je osim uniforme imao i pelerinu prebacenu preko ramena ljubazno je zamolio da se skloni u zamak sledecih pola sata-sat. Gala je krenula uz njihovu pratnju prema zamku, razmisljauci zbog cega je potrebno da udje unutra? Medjutim uniformisani vilovnjaci su isli iza nje par koraka, tako da nije zelela da zastajkuje i okrece se, vec je odlucila da saceka i obrati im se na ulazu zamka, gde je na njeno iznenadjenje docekala posluga, dok je njena pratnja posle uctivih naklona napustila. Poveli su je prvo do izvanredno obskrbljenog plakara, u kome su je iza oslikanog paravana sacekale prekrasna haljinica, cipelice i brizljivo odabrani cak i najintimniji delovi garderobe. Kada se konacno obukla, lepuskasta vila joj je pomogla da namesti frizuru i veze kosu, kaceci joj izabrane ukrase, zatim je povela komplikovanim putem kroz zamak, sve do ogromne dvorane, u kojoj je bio postavljen veliki sto za rucavanje za cijim celom je sedeo El-Evjit i pusio cigaretu. Ustao je i uz naklon joj pomogao da sedne, povlaceci za njom stolicu sa viskokim naslonom. Sagnuo se i pogledao je u oci silno radosnim pogledom, zatim sapnuo na uho. "Iza prividno tamnih ociju posmatram te stopljen sa Room. Da li si se zabrinula sto me je obuzeo nastup besa? Jer ponovo si mi pomogla magnetom Raidie, posle cega sam imao dug razgovor sa Room.. tako da mi je mnogo sta jasnije. Ja ti se ovo izvinjavam zbog sopstvene gluposti. Upravo je jedan sat posle podne i dakle vreme rucka, zar ne? Narucio sam ti sve sto ces verujem voleti? Izabraces i pojesti sto vise hrane, zar ne?" Seo je nazad na svoje mesto, zatim je posluga krenula da unosi razne vilovnjacke specijalitete i poslastice. El-Evjit je ustao i otvorio srebrni poklopac, ispod koga je u porcelanskoj zdeli blilo jelo od silnih zlatnasto zutih zapecenih kruzica, sa belim prelivom. Posto je poslusno probala zalogaj, potpuno se odusevila kiselo-slanim ukusom nalik najfinim pecurkama koje je ikada probala. "Wow! Ovo mi je upravo postalo najomiljenije jelo!" Njegove oci su blistale radoscu i obozavanjem. Posto je pojela par velikih zalogaja, dobila je da proba sledece potpuno razlicito, takodje izvanredno ukusno jelo, od tankih vlati, slicnih travi, uvezanih u cetvrtaste zalogajcice, sa svetlo zelenim, gustim tufnastim prelivom. "Ovo je drgo najukusnije novo jelo koje sam danas otkrila. Moja majka bi sve dala da ima ovakvog kuvara. I u poverenju, jela u zamku Zlatne Sunceve Svetlosti nisu ni priblizno ovako savrsenog ukusa. Carobnjace.. koliko god da je lepo ja ne smem da preteram.. jer.. jer.. vidis.. na mene hrana vrlo negativno utice.. postanem troma i spava mi se. Dok ukoliko pojedem vise nego par zalogaja imam utisak da mi se cakre razdeljuju u froncle.. tako nekako. To je najstrasniji negativni osecaj. Glad mi ne smeta.. ali prejesti se je za mene scenario mucenja.. bas ozbiljno. Zato ovo je dosta.. verovatno i vec previse." On je poljubio u celo i seo na svoje mesto. Gledala je njegov zdrav apetit i kako sa uzitkom jede silne specijalitete, uzimajuci od svega po malo. Sa zanimanjem je posmatrala kako brizljivo redja hranu u svoj tanjir, praveci zanimljiv kolaz, koji je jeo bockajuci vise stvari od jednom, koje su delovale harmonicno. "Toliko ti se dopada moj nacin ishrane? Ranije mi je ovo bio obavezan ritual, koji sam potpuno zanemario od kako sam sa tobom. Uhvatio sam sebe da ne jedem danima, cak nedeljama.. a da to nisam ni primetio. Interesantno, zar ne?" Najdivniji pogled pun ljubavi je otvarao Galino srce. "Vidis mala to znaci da te silno volim, da mi je hrana bila tvoja carolija ljubavi.. ili ono sto uzajamno stvaramo. Ocaravajuce stanje, koje se vecito uspinje i ide uzlaznom putanjom. Uprvo imamo mogucenost da odemo do kraja i dosegnemo vrhunsku moc ljubavi, koja je dostupna ovde i sada unutar materijalnog tela. Iskljucivo to zelim!" Smesila se prema njemu i zainteresovano gledala sve sto radi. "Ja to isto mislim. Zelimo identicno, a to ce usloviti potpunu harmoniju, najinteresantnije situacije i sretan zivot. Ti i ja samo jedno, ti si isto sto sam ja i koliko god to krio, znam da zelimo ne samo slicno, vec potpuno isto. Zajedno cemo usreciti stvaranje. Ispravicemo sve sto se moze, zar ne? Ti ces mi pomoci cim zavrsis sopstvene lekcije, hoces?" Odlozio je pribor i obrisao salvetom usta. "Hocu mala, sve hocu. Jedino sto necu jeste da te delim sa drugima.. osim toga uradicu sve sto zatrazis." Ustao je i naklonio joj se, zatim joj pomogao da ustane i poveo je, uz pratnju posluge kroz dve velike dvorane, zatim dugi hodnik, sve do prostorije koja je licila na staklenik prepun prekrasnog cveca i dobro pazenih biljaka neverovatne lepote. "Ovde cemo popiti kafu. Ovo je moj unutrasnji, tako reci skroviti, voljeni mali vrt, nacinjen delom pomocu carolije, takodje odrzavan paznjom moje posluge, koja je vrlo vesta u ovakvim poslovima. Cini mi se da im narocito dobro ide vrtlarstvo, kao i manualno-zanatski poslovi. Vidis ova svetla na stropu.. lampe u velikim pravougaonim ramovima? One sluze umesto sunceve energije i predstavljaju delom tehnologiju ljudi, uz malo magije. U staklenicima koje si videla unutar druge kupole postoje identicne lampe koje omogucavaju zacudjujuce bogat rod. Kucne spravice koje koristim u svakoj vili, na imanju, ili svojim ostrvima su takodje kao i sve ovde nacinjeno moj licni patent. Mozda ti nisam pricao, ali komandni centar u podzemlju je takodje moj dragoceni izum, koji je nacinjen silnim zalaganjem i manualnim radom mnogih vilovnjaka po mojim nacrtima i danonocnim nadzorom, inace zivot ovde ne bi bio moguc." Ustao je i sagnuo se naslonjen o rukohvate Galine fotelje, sa licem sasvim blizu njenog, gledao je netremice prekrasnim pogledom cistog srca, bez reci. Nije morala da mu gleda misli, tacno je znala kako zudi za poljubcem, zato ga je povukla malo za ramena i poljubila. El-Evjit joj je pruzio ruku da ustane i poveo je preko malog, cik-cak uradjenog unutrasnjeg vrta, dok je posluga trcala ispred njih, otvarajuci dvokrilna vrata, tako da su usli u neku vrstu balske dvorane iz vise nivoa. Izvanredno zanimljivo osmisljen prostor sa tri spojena lucna prolaza ispred svakog nivoa, koji su otvarali izvajani kipovi sirena i vila izvijenih u plesu, vodio je skoro prstenasto kruznim prostorom. El-Evjit je mahnuo rukom, a posluga je zatvorila vrata za njima i povukla se, dok je muzika za ples zapocela istog trena.
Na kraju trece igre El-Evjit je posle poslednjeg okreta presavio preko ruke i umesto da je podigne, ostavio je u tom polozaju, ljubeci je po vratu i dekolteu, ne mareci sto je novi ples vec zapoceo. Podigao je u narucje i krenuo prema bocnim vratima, koja su se sama otvorila kada su im prisli. "Ti si namestio caroliju, ili je to.." Nasmejao se glasno. "Sss.. pusti da te zavedem? Uvek koristim magiju. Sigurno se secas cinjenice da sam izucio za carobnjaka i dostigao najvisi moguci rang? Medjutim to je nistavno naspram istinske svemoci i sveznanja koje si mi poklonila.. duzan sam ti jako puno. Mala.. zaljubi se u mene? Prepusti mi se potpuno?" U kruznoj prostoriji osim prekrasnog, bajkovitog kreveta, nad kojim su blistala sicusna vilovnjacka svetla slicna svitcima, nije postojalo nista drugo. El-Evjit je stajao iza nje i prevlacio prstima preko njenog vrata i gole koze na ledjima sve do kopci, koje je sa uzitkom otvarao polako i bez zurbe, sto je osim zmaraca proizvodilo unutrasnju drhtavicu iscekivanja. Potpuno otkopcana haljina je pala na pod, zatim krinolin i podsuknje, dok se Gala drzala za stub baldahina i drhtala unutar sebe od onoga sto ce uslediti i sve jace strasti koju joj izaziva i daje. Prevlacio je rukama preko carapica sa podvezicama i golih butina, postepeno razdvajajuci noge. Naslonio se potpuno na nju, tako da je iza sebe osecala spajalicu, dok je napred orpetlavao uzice korseta. Zatim je osetila snazan ubod u vrat i njegove usne koje su pravile vakum, uz ostre zube koji sa uzitkom sve jace stezu praveci otiske, dok je cvrsto drzao u struku da ne tresne, jer su joj kolena klecala od prejakog strastvenog potencijala, koji je silovito uzastopno eksplodirao, sve pogubnijim izlivima. Zablistala je bez svoje volje i istog trena uzitak savrsenog stanja ekstaze nadjacalo je bol u vratu, koji je odmah zatim obmotala velika ruka sa zlatnim stitnicima i okrenula unazad njenu glavu. "Pogledaj me mala? Tako je.. taj pogled zelim!" Prvi dodir spajanja je namestio eksploziju, uz neznatni bol, koji je zatim postao nesto tek malo jaci. "Ssss.. samo je lepo.. jako lepo. Nema bola.. jako cu paziti.. da ne osetis.. ni truncicu jaceg bola. Tako je mala.. ti ces mi ponovo namestiti lom.. ne.. uh.. dovraga.. gde ces dole? Tresnuces mi? Dobro se drzi!" Eksplodirala je snazno i skoro se srusila dole, kada su je kolena potpuno izdala, a nagli pokret organizovao jaci bol. Iskosena energetska platformica je zadrzala uz prejaki stisak njegovih ruku. "Ssss.. nema vise bola.. gotovo je.. tako moj nezni leptiricu.. tu se osloni. Jao-jao silna frka.. ovo ce i mene da unisti! Ne pomeraj se.. miruj! Ssss.. tako je mala.. pusti da te vodim.. tako treba.. budi mirna.. sasvim se opusti.. fino.. moje milo, poslusno dete.. to zelim." Prevukao je prstima preko njenih usana i poljubio ih vatreno. Pocela je da klizi na dole, a predorgazmicna frka je bila sve snaznija i vodila ka eksploziji. Dograbila je stub baldahina i skoro ga odmah ispustila kada je dreknuo. "Ne! Ne smes! Evo.. platforma je skoro sasvim izravnata.. dovraga i dovraga.. miruj! Ne pomeraj se! Misli na nesto neprijatno! Gotovo.. razbice me u komade! Dovraga! Znam.. uh.. znam sta cu!" Florescentno zute Rooine oci su blistale u polumraku silnim strastvenim plamenom i cistim srcem Raidie. Sagnuo se i poljubio je, najlepsim neznim poljubcem, uz neprekidne spore pokrete. "Tako je.. eksplodiraj.. to je.. ocaravajuce lepo!" Umirio se, prateci njen ritam i potrebe, sto joj je davalo osecaj potpunog sinhronizovanog blazenstva. "Sasvim si u pravu.. moje malecno.. vatreno mace. Harmonicni protok.. vibracije-svetla.. trobojnog pozara.. svete vatre.. kruzi izmedju nas. Nema odstupanja. Zajedno cemo producirati.. maksimum uzitka. Hajde.. za jos par eksplozija.. bices spojena.. iskljucivo samnom. Sve.. dok sam neophodan.. sve dok.. ne prestane.. ne izdrziva frka.. mome carobnjaku.. i dok mu.. ne ustalim strastveni protok.. bicu ti ljubavnik.. sto mi je silno zadovoljstvo.. i moja ostvarena ceznja." Gala je uzivala potpuno. Svaki pokret, svaki zvuk, kao i vizuelni prikaz je bio tacno ono sto zeli i stoga donosio najvisi stepen uzitka. Posle cetiri uzastopne eksplozije Rooa joj je okrenuo lice prem sebi i rekao nezno. "Pogledaj me? Silna lepota! Ne postoji nista lepse.. od carolije cistog srca Raidie.. koje ti se ogleda u ocima. Ocaravajuce savrsenstvo. Medjutim.. moje slatko.. nezno i meko.. malecno macence.. vreme nam je isteklo.. spojicu se sa svojim carobnjakom.. i tako cu isto biti pored tebe.. u nesto izmenjenom obliku." Nije stigla da mu odgovori, prevrnuo je oci i vec sledeceg trena bio stopljen sa El-Evjitom. "Uzivala si potpuno, zar ne? Boze, koliko ga samo jako zelis.. zelis ga vecito pored sebe.. hmm.. da li mi se to dopada?" Poljubio je strastveno i krenuo da se pomera drugacije i nesto snaznije nego obicno. "Sta ti to sada radim moj nezni leptiricu? Ne dopada ti se ovako? Mora ici samo ustaljeno i poznato? Zar? Jao-jao mala.. krece ti frka? Sta je to sada? Sta ti to radim? Uplasio sam te? Ssss.. polako.. tako je.. gotovo.. eksplodiraces mi.." Poljubio je jezikom, sto nije bilo lepo i razbijalo je predhodno nacinjenu caroliju sa Room. "Pogledaj me! Sta vidis?" Rekla je telepatski zacudjeno. Rooa je sasvim nestao? Zasto? El-Evjit je rekao zlobno. "Razbijam ti caroliju koju ti je on nacinio? Zar ti ja nisam nista nacinio? Mene dakle ne volis? Ja sam ovde suvisan? Hoces da mu protpuno prepustim ovo telo, pa da zivite sretno, u harmoniji i miru? Ne moze mala! Dovraga.. zar nisi u stanju da mene volis? Sada smes da se uplasis, jer se i sam plasim pakla u koji sam zakoracio! Konacno ce tvoj strah dobiti potpisanu potvrdu mojom rukom! Unisticu te potpuno!" Vikala je telepatski. Ne smes! Jer.. jer to je jako zlo! Ja te silno volim! Tebe volim! Rooa mi istina je sasvim i u svemu odgovara, jer je njegova ljubav bezuslovna.. i zato postize caroliju. On mi ostvaruje svaku misao.. cak i nagovestaj zelje.. i zato je toliko jako lepo. Ali ti i ja mozemo da dosegnemo to isto, zar ne? Molim te nemoj da radis suprotno i budes odeljen od mene? Zar ne zelis da budem silno zaljubljena u tebe? To neces postici tako sto me uplasis.. vec ljubavlju.. bezuslovnm lubavlju. Zar me ne volis? Rekao je ljutito, stiskajuci vilice, dok su mu oci sevale zlobno prema njoj. "Previse te volim i necu da te delim! Ti si samo moja! Dosta mi je svih i svega, uracunavajuci i macketinu! Dok ne naucis samo mene da volis, neces ga videti! Tako je.. vristi.. to volis.. znam svaki pokret.. koji ce te lansirati medju zvezde.. ali isto tako znam sve sto ce te prestraviti. Tako je mala.. vristi od srece.. bices moja poslusna lutkica? Fino.. daj mi ovaj orgazam.. zatim cu ti dozvoliti da se odmoris i odgovoris na moja pitanja! Tako je mala zgrci se.. bravo.. bila si dobra. Ssss.. odmori se. Tako je.. ujednaci disanje. Otvori usta i cekaj moj poljubac?" Ne rado ga je poslusala i jedva izdrzala uzasni poljubac jezikom. Vikala je telepatski. Molim te carobnjace stopi se sa Room? Budi unutar ljubavi.. ne mogu tako.. to nije ljubav! Ti zelis da te slusam? Zar nista vise? Dreknuo je ljutito. "Ponovo mi spominjes olinjalu macketinu? Zar toliko jako zelis da te kaznim? Ne znas sta zelim? Tako mi svega na svetu sada ces nauciti!" Pomerio se snazno, dok se ona ukocila i sledila od straha, vicuci telepatski. Nemoj! Namestices mi strasni bol! Molim te! Ja.. ja.. ja cu.. Prekinuo je zlobno. "Sta ces? Pobecices od mene svojim ljubavnicima? Jao-jao bas me izazivas i igras se mojim strpljenjem? Ovako cemo.. hmm.. igracemo se igre istine, na moj surovi nacin! Da cujem, da li ces me slusati? Da li ces imate druge ljubavnike? Dobro pazi sta ces mi odgovoriti?" Viknula je namrsteno. "Necu nikoga! Necu ljubavnike! Vec te slusam.. slusacu.. ali ne ako.. ako trazis zlo.. ako je laz.. samo istinu.. to hocu. Jao.. nemoj vise! Pomeri se.. to.. to je.. previse! Idi.. idi nazad!" Umirio se i odgovorio zajedljivo sa podsmehom. "Aha! U prevodu: To sto imam silne ljubavnike nije do mene, a kada me zgrabe predacu se i uzgred necu te slusati kada god mi se prohte, jer je dovoljno da klasifikujem zahtev kao zlu laz i ne poslusam te! Sta mislis mala, da li mi se dopada ovakav odgovor? Da li je to pravi odgovor koji bi bio u stanju da zaustavi sve jaci bes koji preti da unisti sve oko sebe? Ko je sada tu meni na milost? Bas zelis da stradas? Lose si izabrala!" Gala se uporno borila unutar sebe sa sve jacim strahom, koji je osim groznice i visoke temperature pretio da je ubaci u potpuno panicno ludilo. Sapnuo joj je na uho "Igracemo se jako zanimljive igre u kojoj je moja rec zakon! Ukoliko me ne poslusas bice teskih posledica i ucinicu odmah zatim sve sto ne zelis. Dok cu tvoju poslusnost nagraditi. Da vidimo.. ovako.. sta god da ti radim, ne smes da ispustis ni zvuk.. budi potpuno tiha i uz sve me gledaj.. ne zatvaraj oci.. tako je.. to je dobro.. mmm.. to mi se jako svidja. Ssss.. gotovo.. vec ti je silan lom.. jos malo.. i eksplodiraces. Sta je to? Ruka u ustima? Evo ti koristi moju? Boze koliko samo jako goris.. uh.. dovraga i ja cu vristati sa tobom.. lako moguce.. ako ne pripazim." Zaista je urliknuo preglasno, jer je ostala u zaledjenom vrisku, sto mu je bila ne izdrziva, silna frka. Posle uzasnog, stresnog spajanja, Gala je gorela i tresla se u groznici i cim je prosao uzastopni orgazmicni nalet, dograbio je u narucje i preneo u krevet, tipkajuci svoju kucnu spravu, zatim legao pored nje. Gledao je njeno slatko lice mokro od suza i osetio silan nalet milosti. "Zao mi je mala.. bas sam te prestravio? Zelim da samo mene volis i sve radim pogresno.. znam da je tako i da gresim.. jako gresim. Kako da dosegnem sto zelim? Goris mi u groznici, a ja sam odgovoran.. mislis da sam prokleti demon? Ponovo mi se sve vraca.. postjem cudoviste kada me ljubomora dograbi u kandze. Treses se u mome zagrljaju.. bez trucice misli.. da li si tu.. da li me slusas sta ti pricam? Galijena? Otvori oci pogledaj me?"
Gala je zatreptala i slabasno zakmecala kada joj je zagrizao rame. "Ne.. ne.. nemoj!" Zaculo se kucanje na vratima. El-Evjit je skocio sa kreveta i uzeo od posluge veliku tacnu punu naputaka i svoju koznu torbu, zatim im odsecno dao naredbe i zatvorio vrata, gledajuci prema Gali. "Mala.. popices lekove i kapucino, zar ne? Hmm.. nema odgovora? Ponovo mi odlazis? Nisi valjda tako brzo zaspala?" Posto je nacinio stocic i spustio tacnu, seo je na krevet, zgrabio je u narucje, zatim stavio u svoje krilo. "Otvori oci! Pogledaj me!" Pogledala ga je ljutito, sto ga je ne samo iznenadilo, vec i jako povredilo. Rekla mu je telepatski. Hocu Roou! Necu lekove! Ako ga ne zelis unutar sebe, prepusti ga meni? Dozvoli da zivi unutar moga tela? On meni jako treba. Razumes? Ti imas silnu srecu, dragoceni blagoslov, dar da je unutar tebe toliko divno savrseno bice, nas zastitnik i ti ga ne zelis? Onda ga daj meni! Hocu Roou! Cujes? El-Evjitove oci su sevale ljutito. "Zar nista nisi naucila? Rado bih odbacio olinjalu macketinu i poklonio ti ga sve sa masnicom na vrhu, medjutim to ne ide tako! Nije dobio odobrenje da se secka po potrebi od tebe, do mene. Zaglavio sam dozivotno sa njim i on samnom, sto je njemu puno teze, jer sam ja prokleta dusa. Zelis da se spojim sa njim? Ili zelis samo njega u mome telu?" Rekla je zatvorenih ociju telepatski. Ako mu prepustis telo, on me moze isceliti bez lekova. Ali i jako zelim da se spojis sa njim, jer to znaci da nemas losih misli. Ti si moj, ali i Rooin zadatak, oboje smo zavereni da ti pomognemo i iscelimo te. Medjutim ja pucam.. i necu izdrzati tvoje sledece mucenje.. vec cu se boriti sa tobom i to ozbiljno. Iz najlepse carolije me prenes i preneses me u uzas straha. Ja nikada necu smeti da se zaljubim u tebe, to sada jasno shvatam. Zar ti je stalo da te slusam kao robot, kao da sam deo tvoje posluge? Ne shvatam tvoje zadovoljstvo tako necim bezrazloznim. Ako ti budem slepo poslusna i u strahu od tebe, da li ces tada biti sretan? Imaces utisak da si iznad mene? To ti treba? Tvoj ego to zahteva? Hoces tada biti sretan? El-Evjit se osmehnuo "Popi ovaj napitak, ili da ti ga dam na silu? Neces dobiti Roou! Blokirao sam mu potpuno pristup, jer ovde sam ja gospodar! Takodje sam i tvoj gospodar, zapamti to! Ti si moja svojina, deo mene, nacinjena meni za uzitak! Jasno? Ako ne mogu da dobijem tvoj opcinjen i zaljubljeni pogled, onda ces me slusati i ostvarices mi sve zelje bez kmecanja. Naucicu te da ti je moja rec zakon! Popi ovo! Cujes? Hoces da te primoram da uzmes lek?" Gledala ga je namrgodjeno, zatim mu zgrabila flasicu iz ruke i popila na iskap. Cuo je telepatski. Da li si sada sretan sto sam te poslusala? Ispunjen si silnom radoscu sto sam poslusala puku komandu? Reci mi istinu? Nasmejao se glasno. "Znam na sta ciljas, to nije istinska sreca, niti ono za cime zudi moje srce? Tacno, nije.. medjutim to je priblizna zamena, jer mi neces dati ono za cime ceznem. Bices samo moja? Voleces me iznad svih i svega? Vise i od Rooe?" Rekla je umorno telepatski. Moj carobnjace trazis najpogresnijim nacinom moju paznju i ljubav. Spava mi se i to jako. Kasnije cemo pricati. Protresao je i viknuo strogo. "Nisi mi odgovorila! I uzgred nema spavanja dok ti ja ne dozvolim!" Zgranuto je rekla telepatski. Ti si potpuno poludeo? Zar? Hoces da se posvadjas samnom jako? Odredices mi kada smem da spavam? Glupost! Da nemam groznicu, sada bi se borili na zivot i smrt, jer me silno izludjujes! Hoces da ratujes samnom? Evo ti proglas, vise te nikada nista necu poslusati i to namerno! Nasmejao se glasno. "Dajes mi ratni proglas? Ultimatum? Zar ne shvatas sta to znaci? Mislis da je to decija igrica? Ne znas gde i s'kim si? Mala unisticu te potpuno. Ti nemas sansi protiv mene.. narocito ne ovde, gde je sve zavereno protiv tebe i meni u korist! Neces uspeti da preuzimas moci svoje brace, jer te moja planetica blokira i osujecuje sva stremljenja ka spoljnom svetu.. ubice sve tvoje naume umesto mene, a ja cu te dokrajciti." Nije mu odgovarala, pozvao je po imenu, zatim protresao i zapanjeno urlikuno preglasno od muke. Opipao joj je puls i odahnuo donekle. "Gde si otisla? Ipak si mi pobegla? Pokazujes mi da sam nemocan protiv tebe? Jao-jao mala izludjujes me zlobno? I sta sada? Primoavas me da se spojim sa Room.. drugacije te necu pronaci? Prokletstvo i svi uzasi!" Spustio je na krevet i legao pored nje, brzo se spojio sa Room i saznao da je duboko unutar sredisnje zvezde i da mirno spava. Hteo je da odmeditira pored nje, medjutim i sam je zaspao. Probudili su ga Galini poljubci i dodiri. Jos uvek skoro u polusnu bio je silno odusevljen i prihvatio je njenu igru. Zeleo je da veruje kako je ovo njena volja, medjutim sve jasnije shvatanje da je pod cinima Vardane mu je zvonilo u umu i pocinjalo da ga muci. "Sta mi to radis mala? Pravis mi citav lom. Kmecaces i negodovaces mi kada te dograbim? Dovraga.. vec mi je ne izdrzivo.. gotovo.. sada ti nema spasa!" Bol spajanja je probudio Galu. Pocela je da se otima i vristi, sto je i ocekivao. "Hej-hej.. tiho! Ti si mene dograbila, ni malo dvosmisleno za spajanje, zato budi tiho! Ssss.. jos samo mrvicu bola istrpi.. tako je.. ssss.. to je dobro." Posle par eksplozija, podigao je gore uz sebe. "Potpuno si ukocena i u grcu.. opusti se? Zelim da mi verujes.. ali to nikada nece biti? Pogledaj me?" Rekla je telepatski. Ne mogu.. ne smem da se pomerim. Zgrabio je za kosu i povukao, uz snazan pokret, koji je prestravio. "Nisi me poslusala.. sto se kaznjava.. onim sto te najvise plasi. Pogledaj me! Dovraga.. zar places? Cemu suze, nije blo bola? Toliko sam te uplasio?" Uzdahnuo je i stisnuo joj glavu uz svoj vrat. "Hajde, sada cemo da zajedno vristimo. Tako.. fino.. sasvim polako. To je lepo.. gotovo.. osecas.. zajedno nam.. krece silna frka.. dodji ovamo!" Bacio je dole i poljubio u trenu zajednicke eksplozije. Posle par minuta joj je prekrio celo sakom. "Ne mogu da verujem, ponovo imas groznicu.. dovraga.. sacekaj.. evo imam ovde sva tri napitka za povisenu temperaturu. Ustani.. tako, sada ispi." Posto je popila lek, dograbio je kucnu spravu i posto je istipkao, legao je pored nje i pokrio bolje, mazeci je po glavi neprekidno. "Zao mi je mala.. stvarno nisam hteo da te toliko jako uplasim. Sada je vec pola devet u mestu gde postoji vrhunska diskoteka, u koju smo kako sam brizljivo planirao trebali da izadjemo, kao deo tvog rodjendanskog poklona. Medjutim sada se dvoumim. Izgleda nece biti dobro da odemo odavde. Umesto carolije zaljubljeng pogleda, sada ti izazivam strah? Zao mi je.. zaista.. pucam od ljubomore.. silno me unistava. Ipak.. vidi.. spojen sam sa Room. Ne zelim vise da te mucim, vec suprotno zelim da te usrecim." Odgovorila je telepatski. Ides up-down, a to nista ne valja! Moj zadatak je da ti pomognem u napredku ka konstantnom pozitivnom energetskom protoku, medjutim to necu moci da ostvarim ukoliko ne pratis moje instrukcije. Zadatak ucitelja je da usmeri onog koji uci kojim putem da krene i koje izbore da nacini, nikako nije moguce odraditi necije lekcije, niti hodati umesto njega narecenim putem. Ipak Rooa i ja hodamo uz tebe, ali ti zelis vise? Sta zelis? Ako zelis poslusnu dobrocudnu zenicu, koju ces po potrebi sadisticki muciti, onda cemo se odmah razici. Ja nisam ona koja poslusno ostvaruje gluposti i bubice ekscentricnog gospodara, jer ja vec imam gospodara, drugog nikada necu slusati. Ti me nikada neces nadvladati, sta god radio! Razumes? El-Evjit je zacudjeno pitao "Vec imas gospodara? Dovraga.. koga?" Nasmejala se glasno i pored svog cvokotanja zubima, govoreci telepatski. Zar ne znas koga? Razmisli? Bog je moj gospodar, osim njega drugog nikada necu slusati. Uputi Izvora Zivota su neprikosloveni, za mene nije vazno sta se potrazuje, koliko je tesko, ili izvan mojih licnih zelja, uradicu sve sto se smatra potrebnim. Jer moji etericni ucitelji nikada nece reci da se mora, vec da je potrebno. Vidis, jako je potrebno da tebe izvedem na pravi put, medjutim ukoliko je to ne moguce u ovom periodu, rastacemo se, zatim cu te potraziti za neko vreme. Mozda je Izvor Zivota pozurio i bolje bi bilo da se vratim kod majke.. Dreknuo je preglasno i protresao je za ramena. "Ne mozes nazad! Nikada ti vise necu dozvoliti da odes od mene! Nikada! Hoces da prodjes kao Destijana? Slepo slusajuci upute Izvora? Na to si dakle resena? Zato nikada necu dobiti tvoje srce.. niti ces biti samo moja? Dovoljno je da dobijes oprecne upute i odes od mene? Ne smem da mislim na to! Vidi mala.. odluci da budes samo moja? Promenicu se.. videces! Dovraga i sve ljudske gluposti.. znam da gresim! Nemoj da mislis o odlasku.. poludeo bih od bola.. zar ne razumes? Hoces da te vodim da pleses? Da li zelis pored toga jos nesto? Bilo sta.. samo reci.. sve cu ti ostvariti! Molim te mala, hocu da ti ispunim sve prohteve, kao izvinjenje.. pozeli i bice!" Lek je pocinjao da deluje i nije vise cvokotala zubima. Rekla je tiho."Nista materijalno mi ne treba. Sve imam. Ako zelis da me usrecis budi sretan, misli pozitivno i pobedi glupost ljubomore. Tvoj napredak ce mi silno usreciti. Zar ne razumes konacno? Ti si deo mene i ako ti nisi potpuno cist, nisam ni ja. Necu biti istinski sretna dokle god ne dosegnes svoj ne limitirani maximum." Videla je nezno milosrdje u njegovim ocima i nasmesila se. "To zelis? Probacu.. trudicu se. Medjutim to nije lako. Kada me obuzme ljubomora sve postane naopako prevrnuto. Cini mi se da sam ti manje vazan od svih drugih i zato zelim da te silom nateram da me volis. Toliko si daleko ispred mene, cistija i savrsenija, bliza Arielu i drugim.. ne mogu da izgovorim.. daleko si od mene. Ja sam iz bezdana svoga pakla pruzio ruku i dosegnuo te, medjutim to nije isto kao da sam blizu tebe, zato pucam i kidam se. Odleteces mi ako samo olabavim stisak.. uvek imam taj utisak. Zato te toliko mucim. Imam potrebu da te sputam i ujedno znam da gresim."
Naglo je zagrlio, stisnuo i osetio kako se ukocila potpuno. "Necu ti nista, bas nista osim zagrljaja. Hteo sam samo da te drzim blizu sebe.. nista vise od toga. To me boli.. ti me zaista ne volis? Plasis me se? Dovraga.. eto.. ponovo cu puci potpuno. To tako ide. Dovoljno je da mi krenu lose misli, kako me ne volis i da su ti ostali drazi i gotovo.. potonucu naglo u bezdan sumnje i ljubomoru. Pomozi mi?" Rekla je sasvim nezno. "Jako te volim, vise od sebe i ostacu sa tobom, pokusacu da se borim za tebe protiv tvojih zidova. Tesko je i bice sve teze ako se prepustis losim mislima, kada im se priklonis i zivis svoju obrnutu stvarnost u kojoj se i ja zadesim. Uvek trazi moju pomoc, jer to zelim vise od svega, imam silnu potrebu da ti pomognem. Uzivacu u zagrljaju, to mi uvek prija. I ako mislis da ces biti stabilan, volela bih da odemo na ples, ili to nije vise moguce?" Gledao je sa silnom ljubavlju i obozavanjem. "Do 12h bice moguce otvorati portale i ako to zelis krenucemo cim ti prodje temperatura. Hmm.. ukoliko zakasnimo, posle ponoci bicemo primorani da ostanemo ovde narednih skoro 10h, zatim je samo na pola sata moguc prolaz i kasnije jos 10h, ili vise sati blokade. Moram to da proverim. Lako je moguce da se izmeni prognoza, narocito su moguca odstupanja do maksimum sat vremena. Mala.. pokusacu da budem, kako kazes, stabilan. Trudicu se da ti pruzim prekrasno vece, da te zavedem i iznudim tvoj zaljubljeni pogled. Usred dugog poljubca Gala je krenula da se izvlaci malo po malo, u nameri da se sto vise odalji. "Dobro, sta to radis? Pokusavas da mi pobegnes? Neprekidno mi pokazujes kako me ne zelis i ne volis.. zar ne shvatas da ces me tako povrediti? Izazivas mi namerno negativne misli? Hoces da poludim ponovo?" Rekla je potisteno. "Ne.. necu.. vec.. pa.. ti si ponovo.. ponovo je.." Zgrabio joj je ruku i stavio na spajalicu, namrstenog lica. "Sta sam ponovo? Uzbudjen tvojom blizinom? To je problem? Rekao sam ti, pored tebe sam vecito uzbudjen i spreman. Dovraga i sve ljudske gluposti! Cujem ti misli, toliko se plasis? Zelis da pobegnes i smisljas nacin?" Prevrnuo je naglo i podigao joj noge, hvatajuci je za misice, sto je prestravilo i namestilo konfuziju u umu. "Sta ces sada? Stani! Prekini da se toliko otimas! Dovraga, stvarno cu te povrediti! Primoravas me da te stisnem prejako i.. cujes? Ne? Ne cujes nista osim sopstvenog straha? Evo.. pusticu te! Mir! Smiri se! Sss.. ponovo ces dobiti groznicu.. molim te nemoj da bezis? Salio sam se. Necu ti nista, stvarno!" Gledao je zabrinuto i mazio po glavi. "Zar nisi shvatila da se salim? Dovraga, mala ovakve stvari ce nas udaljiti i namestiti silan lom. Spojen sam sa Room i puno jasnije mislim. Drasticna je razlika izmedju iskljucivo mene i stanja u kome sam spojen sa njim. On mi daje stabilnost, mir i svemoc, vecu unutrasnju, kao i fizicku snagu, uz trenutnu dostupnost znanju za koje sam mislio da mi je ne dostizno i morao bih ga sticati godinama, cak mozda i duze.. inkarnacijama. Ti si uvek i svemu u pravu, osim po pitanju sexa, gde si toliko jako blokirana, kao da dolazis iz proslih vekova sa Zemlje ljudi. Tvoj potencijal cezne da eksplodira i zablista i nije slucajno sto se otvara samoinicijativno kada namestimo harmonican protok svetog trojstava. Da li si razmisljala o tome? Zasto iskljucivo u najintimnijim trenutcima bez svoje volje eksplodiras svetom vatrom? Zasto mala? Sta ti to govori?" Gala se smirila potpuno slusajuci njegovo izlaganje. Uvila se u svileni carsav i sedela oslonjena na jastuke, razmisljajuci o njegovim recima. "Razmisljala sam i sada ponovo mislim o tome. Znam sta hoces da mi kazes i jasno shvatam da je fizicka ljubav tek jedan od njenih prekrasnih izraza, idencna duhovnoj, uzvisenoj ljubavi. Shvatam da je fizicko i duhovno spajanje slicno. Identican, samo produbljeni potencijal svete vatre, koji se unutar tela izrazava izliveno iz 2, 4 i 6 cakre kao sveto trojstvo ljubavi. Ja jako dobro shvatam teoriju, jer sam se bavila time skoro godinu dana. Znam kako nastaje orgazam i vidim njegove sematske prikaze. Mogu ga posmatrati kao razgranatu munju unutar tela, koja se siri sa namerom da dospe sve do metar iznad glave i provuce se Harom kroz ID tacku. Posmatrala sam to praznjenje, slicno munji koja se zacinje u korenu druge cakre i prolazi kroz telo viseslojnim opazanjem, ne samo sopstveni orgazam, vec i od muskog potencijala.. osetila sam ga takodje i shvatam tananu razliku u kvalitetu i snazi. Znam jako puno toga teoretski, medjutim strahovi mi cine obrnutu realnost i ne dozvoljavaju da istinski uzivam u tome. Tu je bol i strah od bola. Moja nemoc da te dotaknem, cak i da silno zelim, nisam u stanju to da uradim. Da li znas da sam pre naseg susreta.. neposredno pre.. zavrsila svoje jezive lekcije koje me muce? Ali sam ih zatim povratila.. zao mi je. Zaista se stidim same sebe i svoje gluposti. Stvarno sam verovala da je kraj mojoj muci, medjutim sada je jos gore. Nekako sam se bokirala, sto cak ni Rooa nije u stanju da mi skine, tako da je i pocetak spajanja bolan. Verujem da time govorim kako ne zelim ljubavnike, zar ne?" El-Evjit je slusao pazljivo, sa prekrasnim pogledom cistog srca, koji je bljestao toliko divno iz ociju razlicitih boja. "Zao mi je mala, ja sam te prestravio, zar ne? Vratio sam ti sve strahove nazad? Stvarno mi je zao. Ja ne znam drugacije. Medjutim konacno shvatam da sadisticko iskustvo nije vrhunac lepote. Uradio sam istu gresku kao Ariel na pocetku vase veze, zar ne?" Uhvatio je sakama za lice i naslonio glavu na njeno celo. "Pokusavam da se promenim. Zelim tvoj zaljubljen pogled i da sam ti zeljeni ljubavnik. Jasno shvatam da cu jedino tako dobiti ono za cime silno ceznem.. da me volis iznad svih i svega. Nije mi dovoljno da me volis koliko druge, vec moram da dobijem vise! Hocu povlasteni tretman! Ekskluzivno pravo na tvoj zaljubljeni pogled! Zelim da vibriras jasnom namerom da nikoga osim mene neces!" El-Evjit se trgao, dok je ona rekla glasno "Ariel? Gde si?" Umesto odgovora energetska prozirna sfera je pipcima povukla unutra. Nije videla, ali je osecala Ariela i ruke koje je drze u narucju. "Neces mi se prikazati? Ariel.. ja sam htela.. da.." El-Evjit je stajao na krevetu i posmatrao nemocno sve sto se desava, boreci se sa sve vecim izlivom besa, koji ce ga odeliti od Rooe, sto sada nije mogao da dozvoli. Sledeceg trena bio je sasvim obucen i resen da je povrati nazad, izdignut pokusavao je da udje unutar prozirne sfere, koja mu je blokirala pristup i sve sto je pokusao nije imalo nikakvog znacaja. "Ariel! Dovraga sta to radis? Zasto.." Arielove oci su plamtele i povremeno sevale bljestavim, zaslepljujucim svetlom. "Zelim da budem potpuno sam sa njom. Razumes? Sve jedno mi je da li razumes, ili ne, jer me niko nece spreciti da ostvarim naum! Ne vredi da probijas moju blokadu, nacinio sam promenjivo, neprobojno cudo. Dugo mi je trebalo da shvatim princip po kom funkcionise ovako fleksiblina blokada. Pozdravicemo se. Vraticu je uskoro, zato sedi s'mirom i cekaj nas povratak." Gala je imala zatvorene oci i lezala opustenih ruku, kao da spava u njegovom narucju. Kada je otvorio portal, El-Evjit je urliknuo, svim silama je pokusavao da probije prozirni svetlucavi energetski stit. "Ariel.. preklinjem te povedi me.. necu ti smetati.. progutacu ljubomoru i ucinicu sve sto trazis, bez razlike! Obecavam! Cujes? Portale je moguce otvarati samo do ponoci.. ako zakasnis sledecih deset sati cu ostati odeljen od vas! Kidas deo moga bica, potpuno mi slamas srce! Molim te? Sve cu istrpeti, cak.. cak.. i vase spajanje.. sve bez razlike! Povedi me?" Ariel je vec zakoracio unutar duboko u sred portala, kada se prozirna sfera iskrivila i zgrabila carobnjaka, uvlaceci ga za njima kroz protal. "Znam da cu zazaliti! Dobro me slusaj, ne pokusavaj bilo kakve trikove! Bez obzira sto sam preterano milosrdan, ja nisam ni malo naivan i ne verujem ti slepo kao ovo dete o koje se otimamo. Svestan sam sta si u stanju da ucinis u nastupu ljubomore i besa. Budes li zavibriro negativno, naznakom ljubomore i besa suputacu te potpuno i poslati nazad kroz portal. Namucio sam se da je pronadjem! Koliko god mi je zvonilo u glavi da si je ponovo odvukao na svoju nepristupacnu planeticu, nisam hteo da verujem u to. Tek kada sam istrosio sve opcije i pretrazio oba sveta uzduz i popreko, bio sam primoran da priznam sebi, kako je moj prvi istinkt bio validan. Dovraga, zasto tamo? Mogli ste ostati odeljeni danima, medjutim to ti je i bio cilj? Verovao sam da ces je izvesti i naciniti prekrasan rodjendan za oboje, medjutim to nisi planirao? Dakle ipak te ne poznajem dovoljno?" Stajali su prekrasnoj, moderno uredjenoj, sterilno urednoj dnevnoj sobi, ocigledno u svetu ljudi. El-Evjit je rekao potisteno, suznih ociju. "Hteo sam da joj dam sve sto pozeli. Najlepsi moguci rodjendan iz njene vizije. Da je opcinim toliko da me gleda zaljubljenim pogledom. Ariel.. borim se iznutra, medjutim ljubomora me unutava.. a ti si mi smrt.. moja nocna mora. Gde si nas doveo i sta si joj uradio?" Ariel se nasmejao glasno i prisao ogromnom zidu od stakla. "Ovo je jedan od mnogih stanova koje koristimo na zadatcima. Pogledaj kroz prozor, bice ti jasnije gde smo. Ne brini, ona mirno spava, sve dok ne odlucim da je probudim, ostace unutar zvezde. Moj ludi carobnjace, zasto si insistirao da te povedem? Hocu da pricam nasamo sa njom, moguce i nesto vise od razgovora, odlucicu kasnije. Medjutim ti mi smetas." Ako te ostavim u dnevnoj sobi, hoces se prpustiti sledu losih misli i smisljati zlodela?"
El-Evjit mu je priso, gledajuci zajedno sa njim kroz prozor u guzvu velegrada. "Znam tacno gde smo. Hteo si da je izvedes? Hmm.. ja sam imao vrlo slicne namere i mogli bi otici do moje vile, ili jednog od stanova koje imam ovde? Zasto si izabrao bas ovaj grad, od svih mogucnosti, zasto Europa?" Arielovo prelepo lice je izgledalo Andjeoski, obasjano suptilnim belim sjajem, dok su mu oci bile neobicno nezne i pune milosti. "Zasto? Mozda jer ovde jos nikada nije bila? Ili zato sto mi se dopada ovaj bucni grad, koji nikada ne spava? Grad sa mnostvom dobrih diskoteka je svakako tek pozeljni dodatak istinskoj potrebi da je zagrlim i budem sam sa njom. Pokvario si mi planove.. da vidimo.. kako da te zabavim?" Priblizio se iza Ariela sa namerom da ga poljubi, medjutim on se izmaknuo munjevitom brzinom, dok se Gala nasla unutar sfere visoko iznad, vec je stajao pored El-Evjita sa plamtecim, zlobnim pogledom. "Sta to radis ludi carobnjace? Nije valjda da ces se usuditi da pogazis svoju rec? Hoces da se borimo, ili me to zavodis?" El-Evjit se osmehnuo. "Tacno. Postoje dva razlicita Ariela. Jedan neodoljiv, pun milosrdja, toliko nezan i mekog srca, koji oduzima dah leptom. I opaki, zlobni demon, cija volja ubija na mestu. Sadisticki zlotvor slican meni. Zaboravi da sam ti prisao, vise necu nista." Arielov zlobni smeh mu je bio kao teski otrov, silno ga je zaboleo, cak toliko da jedva ostao prividno miran. Lice mu je prebledelo i osetio je fizicku slabost. Otisao je do fotelje i seo, sa glavom oslonjenom na ruke. "Toliko sam te unistio smehom. Zao mi je, zaista. Potpuno si u pravu. Hoces da ti namestim kapucino? Sta zelis da popijes? Da li ti trebaju lekovi? Hrana? Alkohol? Sve sto pozelis cu pronaci, ili stvoriti?" Nije dobijao odgovor, zato je prisao i sagnuo se, zatim ga zagrlio. "Mmm.. skoro isti prekrasni miris koze kao moja vatrica. Cak i na dodir toliko slicno, svileno nezno. Verujem da me samo zato toliko privlacis, pored potencijala Raidie koji mi je magnet.. zatvorenih ociju bih na tren pogresio. Ne ocajavaj. Gledas suvise blizu, zato patis. Gledaj daleko svevidecim ocima. Pitaj Roou da ti pokaze kako se to radi?" El-Evjit ga je zgrabio iza vrata u trenutku kada se Ariel spremao da ustane. "Jos uvek te privlacim fizicki? Onda.. onda mi dozvoli da budem sa vama?" Ariel je ponovo hteo da se nasmeje zlobno, medjutim zaustavio ga je El-Evjitov pogled pun silne molbe. "Zar toliko strasno patis moj ludi carobnjace? Osecam tvoj bol.. to ce te unistiti. Hajde, dozvolicu ti sto trazis.. jedino ako prekines negativan sled misli? Odmah ga prekini! Ne cekaj duze! Gledam kako ces upasti u bezdan.. hajde, preokreni u pozitivno? Zar je toliko tesko to uciniti? A sada?" Uhvatio mu je dlanove i palcem stegnuo na sredini, zatim ih dodirnuo kaziprstom iz koga su izlazile munjice. El-Evjit se ceo zatresao, bas kao pod strujnim udarom, a zenice su mu se naglo prosirile. "Ovo je atak na moj zivot? Opako, u Arielovom stilu! Eksperimentalno smaknuce? Ipak osecam se puno bolje. Ko prezivi bice isceljen, to je rad?" Ariel se smejao glasno. "Upravo tako. Medjutim nisam imao nameru da te povredim, suprotno. Donekle si u pravu, ovo sam tek skoro naucio, tako da jeste eksperimentalno. Silom sam ti obrnuo energetski protok, i izazvao pozitivan efekat. Dakle, posto ti je bolje, vreme je da probudim vatricu. Slusaj me pazljivo.. moram nasamo da pricam sa njom. Ne volim sto mi neces biti pred ocima.. medjutim nemam izbora, to mi jako treba. Kasnije mozes da nam se pridruzis, medjutim ne dok te ne pozovem. Jasno? I zapamti, veceras, odnosno nocas je iskljucivo moja! Razgovaraj sa Room, ili svojim etericnim uciteljima i shvatices zasto sam je zgrabio. Ovde ti je bar, imas svako znano pice, ukljucujuci i vilovnjacke napitke. Hmm.. hajde, nacinicu ti jos jedan ustupak i namesticu nam po kapucino. Dodji samnom?" Iza ogromnog pulta u sklopu dnevne sobe bila je mala, ali izvanredno obskrbljena kuhinjica, sa izvrsnim velikim aparatom za ekspreso. El-Evjit je posmatrao Ariela kako se krece neverovatnom brzinom i obavlja sve potrebne radnje u trenu. "Toliko zuris? Da li uvek? Ona ti je unutar misli i zeljis sto pre da je probudis, zar ne?" Ariel je vratio veliku teglu sa kafom na mesto i uzeo soljice, zatim slatku pavlaku iz frzidera i slag iz zamrzivaca. Sve je poredjao pazljivo iza soljica, pocev od secera, do crama, zatim se okrenuo prema carobnjaku. "Vidi.. potrebno je da budem sa njom. Obostrano je korisno. Medjutim, ti si upao unutar mojih planova sasvim ne predvidjeno. Milosrdje me cesto unistava i zapinje mi nogu, ali mi takodje donosi njenu naklonost. Sve je uvek mac s'dve ostrice, nikada strogo jednostrano. Dobro sta cu da radim sa tobom moj opaki carobnjace? Hoces me mirno cekati dok te ne pozovem, ili ces smisljati kojestarije negativnog i zlocudnog tipa? Dakle?" El-Evjit mu je umesto odgovora prisao i zagrlio sa usnama na vratu i rukama ispod maice. Ariel je krajickom oka pogledao u aparat za ekspreso i iskljucio ga, dok mu je El-Evjit priblizio usne za poljubac, sto je prihvatio bez razmisljanja. "Sta to radis moj ludi carobnjace? Tebi djavo ne da mira? Ne mogu da budem nezan sa tobom.. izazivas najgore u meni! Zato bolje stani! Cujes? Nece ti se dopasti ono sto ce uslediti!" U toku poljubca mu je otkopcao kais i spustio cak i ves na butine, dok mu je ruka bila oko spajalice. Arielove oci su opasno plamtele, a munjice sevale unutar ogromnih zenica. Izgledao je zastrasujuce, sto nije obeshrabrilo El-Evjita, koji se spustio na kolena i stavio spajalicu u usta. Sve se zavrsilo Arielovim ekstremnim sadistickim nastupom, tako da je carobnjak lezao blizu poda na energetskoj platformi, a Ariel klecao iznad njega u orgazmicnom grcu, zatim legao pored njega i zagrlio ga uz dugi poljubac. "Osetio sam tvoj silno snazni orgazam.. kao da je moj.. skoro sam i sam eksplodirao bez dodira." Arielove oci su bile nezne i pune ljubavi. "Jako dugo apsciniram, zato sam mogao da eksplodiram za pola trena, ili najduze par minuta.. jer si mi organizovao istinsku frku ne zaustavljivog tipa. Moj preterano vesti lubavnice, definitivno bih te rado imao za svakodnevnu upotrebu. Jao-jao Rooa mi blokira pristup tvojim mislima, zasto? Sta to krijes? Zar ce ti dozvoliti spekulacije? Rooa je originalno bio moj zastitnik, ili tacnije on je deo moga sadasnjeg zastitnika, kog sam poklonio Raidii, tako da ga transformise u specificnu, odgovarajucu formu. Zato me jako dobro poznaje i mogao bi ako pozeli da neutralizuje svaki moj napad, ili probije moju najbolje osmisljenu odbranu. Medjutim nikada nece dobiti takve upute, a tvoja negativno usmerena namera ga nece inicirati da pokusa tako nesto. Osim ako zastranim potpuno u ortodoksno zlo, sto za mene nije moguce. Dakle, sta snujes?" El-Evjit se osmehnuo zagonetno. "Dramio je i vikao da ti nece blokirati pristup, medjutim ipak mi je ostvario zelju? Postaje neobicno dobra i poslusna macketina! Nisam znao.. dakle ispada da je Rooa tvoj poklon meni licno? Jako si me usrecio. Do skoro sam verovao da mi je jos na rodjenju napakovana neskidljiva magija, opaka zlocudna kletva, jer je moj drazesni zastitnik bio sumanuta demonska macketina, zbog koje su silni jadnici zavrsili u sanatorijumu za blazeno prolupale, ili malo vise caknute, dok sam se ja jedva izvlacio da me ne izbace iz skola i sa fakulteta. Tek sada, posto ga je moja opsna mala Raidia ukrotila, pripitomila i dotakla miloscu, postao mi je sklon i dobrocudan. Ranije me je mucio i izludjivao me na redovnoj bazi najzlobnijim grozotama. Na stranu moje misli i planovi, sta ti planiras? Ni ja tebi ne mogu da vidim misli, ipak znam da mi to vracas pakost. Dakle?" Ariel se smejao glasno, zatim ga prevrnuo ispod sebe, dok su mu oci sevale munjicama. "Imam sve same opake, ekstremne retko opasne planove u vezi tebe!" El-Evjitova kosulja je bila otkopcana i razmaknuta, dok su Arielove usne klizile po njegovoj kozi i izazivale mu istinsku frku strastvenih eksplozija, koje je produbila i jos uvecala ruka na spajalici. "Reci mi svoj planove? Odblokiraj mi pristup svojim mislima? Ako to ucinis namesticu ti caroliju. Sta ce biti?" El-Evjit je gledao Galu kako drzi njegovu spajalicu, sa usnama sasvim blizu u smrtno uzbudjujucem polozaju, zatim je pored njega ponovo bio Ariel, koji je insistirao da mu odblokira pristup svojim mislima. "Uzivas da me mucis, zar ne? Silno uzivas.. osecam to jasno. Evo.. gledaj moje misli.. ali mi daj ono za cime ceznem?" Posle carobnjakove eksplozije, lezali su na energetskoj platformi, dok se Ariel ponovo transformisao u sopstveni oblik i prevrnuo ga ispod sebe. "Ti si potpuno ludi sadisticki frik, moguce jos puno ozbiljniji slucaj od mene. Da li bi smeo sa njom da izvedes ovako nesto? Da li si pokusao?" El-Evjit ga je gledao smrknuto. "Da li si pri cistoj svesti? Ne verujem da je tako nesto sa njom moguce izvesti, osim da joj se odmah zatim brise secanje. Jedva nesto u naznaci.. dok bi je ovo namestilo zivotnu traumu verujem. Shvatio sam vrlo brzo sta i kako se jedino sme i moze sa njom uraditi. Nije napredovala po tom pitanju ni truncicu i pitam se da li ce ikada? Ariel, ja sam je prestravio i upropastio sam prethodno nacinjenu caroliju.. pokazacu ti svoja secanja.. gledaj.. ali molim te nemoj da mi sudis? Vec sam sebe previse osudio, ne bih podneo i tvoju zlobu."
Ariel ga je suprotno ocekivanju gledao prekrasnim pogledom punim ljubavi i milosrdja. "Da li shvatas, uradio si identicnu glupost bas kao i ja na pocetku nase veze? Moj ludi carobnjace, tako ces je sasvim izgubiti. Najgore sto mozes je da igras toplo-hladno sa njom. Hitno se saberi i izdigni iznad sopstvene gluposti ega, iznad ljubomore i svih niskih pobuda. Budes li nastavio samo ce te baciti u djubre i zbrisati sa spiska zivih, a to boli preterano snazno i ubija potpuno. Imas Roou unutar sebe, a to je blagosloveni dar, prepusti mu vodjstvo dok ste spojeni? Da li to mozes?" El-Evjit je vrteo glavom. "To ne ide tako. Tacno da sam u izmenjenom stanju svesti i precepcije dok smo spojeni. Zaista mi donsi mnoge dobrobiti, mir, snagu, skoro sveznanje i svemoc, medjutim.. hmm.. kako to da ti pojasnim.. stopljeni smo, postajemo celina i nije moguce ni meni, niti njemu dati kormilo. Razumes? Trudicu se da te poslusam i promenim se, jer ne bih podneo da je izgubim. Bez nje mi nema zivota. Meni je za razliku od tebe i drugih ona vitalno neophodna, inace bih zastranio u bezdan pakla. Ona je toga svesna i zato me trpi. Znam da bi radije bila sa bilo kim drugim.. medjutim iz silnog mislosrdja i dobrote srca ostaje samnom, resena da me spase zla. Trpi moja mucenja, medjutim pocinje da puca. Preterao sam i lako moguce da ce me ostaviti. Neprekidno se molim unutar sebe da to ne bude." Ariel ga je poljubio toliko divno, da mu je bilo zao sto planira da ustane. "Volis nezne poljubce? To nisam ocekivao. Ipak si iznutra nalik njoj, zar ne?" El-Evjit se osmehnuo. "Vise nego sto zelim da priznam. Potpuno sam identican kao ona i njena ceznja srca je moja, njene dragocene vizije su i unutar mene toliko zive, samo ih sklanjam i odbacujem iz sraha da ne budem ponovo povredjen. Plasim se da cu biti ponovo izdat i ostavljen na milost surovom svetu i prokletim ljudima unutar njega, ako se otvorim previse i otkrijem srce Raidie. Jer presnazno osecam sve oko sebe kada sam cist. Dok izdajstvo ostavlja smrtnu vecito otvorenu ranu koja trazi osvetu, koja opet vodi ravno do mog demonskog oblika, iz koga kljucaju i prelivaju se vatre pakla, umesto svete vatre Raidie. To je moj najveci strah." Ariel ga je posmatrao prekrasnim pogledom cistog srca. "Razumem. Ipak ja snazno osecam tvoj skriveni puls svete vatre, tvoje toliko bajkovito cisto srce i neznu, prefinjenu dusu.. zato me magnetno privlacis, cak toliko da mi ne smeta tipicno muska ljustura. Jer meni dragoceno je unutar tebe, bas kao sto je i u mojoj vatrici, u mome preterano neznom, krhkom i ujedno silno snaznom detetu. Lako bih mogao da se smrtno zaljubim u tebe, samo da skines grubu prevlaku kojom si ogrnuo lepotu svoje duse. Ti me ne poznajes, ipak vidis meni je stana zelja za muskim potencijalom, ni malo me ne privlaci k'sebi, dok si ti unikatni izuzetak. Cak ni sa tvojim prekrasnim, neznim bratom nisam imao tako nesto, verujem jer osim Raidie nosi srebrni zrak, koji smesan sa svetom vatrom daje potpuno drugaciju vibraciju. Dok me ti pored ocigledno muske spoljasnjosti i jezivog sadistickog nagona i svih negativnih osobina opasno magnetno privlacis. Verovao sam do ovog casa da je to iskljucivo Rooina zasluga, medjutim nije tako, vec me Raidia unutar tebe doziva. Prikazi vatrici svoju istinsku prirodu i zaljubice se svom snagom u tebe. Dobices ono za cime ceznes i mene ces unesreciti istovremeno, sto ce te dodatno obradovati, zar ne?" El-Evjitove oci su se napunile suzama. "Da li ce biti tako? Trazis istinski odgovor moga srca, ili odgovor celozivotnog, izvanredno dobro istreniranog demonskog privida mene? To su oprecni odgovori. Ja kao prokleti demon bicu silno sretan tvojim porazom bilo koje vrste, dok cu istinski unutar cistog srca Raidie patiti zajedno sa tobom i ceznuti da te iscelim i usrecim sto vise mogu. Unutar tebe su dva oprecna, ali divna i cista razlicita potencijala, dok su unutar mene dobri i preterano zli El-Evjit, sto je vrlo opasno po moju okolinu, kao i mene licno. Medjutim moja nametnuta, istrenirano zla priroda se uporno vraca, koliko god se borio da je uklonim, uporno mi pravi lom i unistava sve sto postignem. Ariel.. nece mi biti dozvoljeno da bude samo moja, zar ne?" Ariel ga je gledao pogledom milosti. "Da li znas za cime ja ceznem? Sta zelim iznad svega? Ipak to nije moguce dobiti. Ne verujem da ce ti biti dato ekskluzivno pravo na vatricu. Znam da meni nece biti dozvoljeno da je samo moja. Hoces da pitam Izvor.." Prekinuo ga je sa strahom u glasu. "Nemoj! Ne bih podneo da cujem sto ne zelim. Draze mi je da se nadam. Ariel.. pogledaj unutar mene i reci mi da li je moja potreba da samo meni pripada istinska ceznja moga srca, ili tek glupost ega?" Ariel je rekao preko volje. "To je ceznja Raidie da se spoji u celinu i nema dodirnih tacaka sa tvojim egom, niti bi se manifestoala tako da je posledica egoisticnih prohteva. Sa druge strane tvoja glupost ljubomore datira ravno iz centa egoisticnih prohteva nesigurnog, razmazenog, sadisticki orjentisanog deteta! Razumi, previse njih opcinjeno vatricom. Dozivotno zaljubljeni potencijal trojstva volje i Raidia koja cezne da postane celovita. Mislis da je Izvor Zivota uzaludno slao ljubavnike na njen put? Ili da ce ih odbaciti bezosecajno pored njihovog predatog srca, kao iskoristeno orudje? Tesko! Ne ocekujem da bilo koji od nase brace dobje upute kako je suvisan, ili da se povuce i krene drugim putem. Prihvati cinjenicu da ces je deliti. Veruj mi njoj je puno teze nego nama, jer joj pored silne ceznje za samo jednim ljubavnikom smetaju strahovi druge cakre, koji vriste vecito da ne zeli ljubavnika. Osim toga suvise njih je potrazuje, a ona fizicki nije u stanju to da izdrzi, niti da posveti svoju paznju svima koji za njom ceznu. Zato zaboravi svoje sebicne zelje i prohteve i radije joj pomozi da prezivi ovu inkarnaciju? Ona je tek dete cistog srca, koje zudi da se igra sa drugarima i plese, da pravi nestaluke, medjutim mi smo je zgrabili pakosno, jer je pretesko ostati ravnodusan u njenoj blizini. Hajde, dodji.. uh.. dovraga kafa se potpuno ohladila, moracu da namestim novi kapucino." Uzdahnuo je i ustao, zatim munjevitom brzinom, sve oprao, stavio novu mericu krupnije mlevene kafe i ponovo aktivirao aparat za ekspreso, zatim cucnuo pored carobnjka. "Sta zelis da uradim sa tobom? Tacnije da li ce ti biti ne podnosljivo da nas sacekas ovde sam? Hoces da te teleportujem negde, ili da.." El-Evjit ga je povukao za vrat i poljubio ga, toliko divno, da se jedva odvojio od njega posle sistanja pare aparata za ekspreso. "Znas tacno sta zelim, zar ne? Medjutim.. zar je toliko jako potrebno da budete sami? Gospode, pa ovde je tek osam uvece? Tacnije petnest do osam? Dakle cela noc je pred nama! Mogli bi joj organizovati nezaboravan rodjendan!" Ariel se sganuo i kucnuo mu celo kaziprstom. "Izvanredna ideja! Moj ludi carobnjace razmisli, ti bi joj mogao organizovati prekrasan rodjendan, dok ja pricam sa njom? Ako je zgrabim videces to i svakako ces doleteti, zar ne? Ili bas moras da prisustvujes licno nasem razgovoru, koji ces svakako slusati i da nisi sa nama u prostoriji, jer joj neprekidno posmatras misli, da li gresim? Organizuj joj najlepsi moguc 18-ti rodjendan? Budi kreativan i pusti masti na volju, naucio si materijalizaciju, tako da joj mozes naciniti spektakl. Dakle?" El-Evjit ga je smejuci se preturio dole na energetsku platformu i poljubio ga, zatim mu zagrizao vrat, dok su mu ruke prelazile preko Arielove koze sa uzitkom. Varnice su prstale, a strastveni potencijal inicirao sve jace eksplozije. Jedva su se zaustavili u preterano uzbudljivoj igri koja je usledila. "Stani! Sacekaj! Opasan mi lom radis, usledice tacka bez povratka, zato stani! Vec dva sata je unutar sfere, ne smem da je ostavljam duze pod kompresijom sredisnje zvezde. Da sam uradio drugaciji sistem blokade, ne bi bilo frke, ovako moram smesta da je izvucem i rasirim. Imace vrtoglavicu i moguce nesvestice. Pomozi mi da prenesem kapucino i napitke koje sam sipao u case." Ariel im je obukao ogrtace i redjao napitke na srebrnu, veliku tacnu koju je El-Evjit drzao u ruci, strpljivo cekajuci da stavi sve sto je planiro, ukljucujuci veliko pakovanje sladoleda. Nasmejao se glasno i spustio tacnu na pult. "Kako to serviras sladoled? To ne moze tako! Cekaj.. tako, ovo je kristalna cinija sa poklopcem, specijalno nacinjena za posluziti sladoled, uz koju idu ovakve kasicice." Ariel se nasmejao i dodao mu slag u boci. "Ukrasi ga po volji, jer vidim da tvoja plava vilovnjacka krv ne dozvoljava konfuziju lezernosti i trazi brizljivo osmisljene detalje, zar ne? Vidis meni se to jako dopada, takav je i Kazdir.. prekrasni, genijalni i zahtevni kreativni frik." Gledao je kako El-Evjit mrmlja reci i zatvara poklopac kristalne cinije, zatim dodaje dve bocice i case na srebrnu tacnu. "Dobro sta to petljas krisom? Napakovao si ispod poklopca magiju, samo ne znam sta ce iskociti? Nadam se nista eksplozivno, niti zlocudno-mracno? Gospode! Salim se! Zar si me ozbiljno shvatio?" Ariel je odskocio u stranu munjevitom brzinom, dok mu je carobnjak vec istisnuo slag iz boce na deo vrata i grudi. "Jao-jao i tebi je dakle opasna frka od mene? Mislis da imam zle namere? Hmm.. skoro, medjutim moje opako stimulativne namere te nece povrediti, ali ce ti organizovati uzbudjujuci haos. Zar mi ni malo ne verujes?" Ariel se smesio i vrteo glavom. "Istina je da ti ni malo ne verujem i sumnjam u tvoje dobre namere, medjutim to me ne sprecava da te bez svoje volje preterano zelim i da me koliko god to necu magnetno privlacis. Uzgred sve i da pojedes ovaj slag, moracu na tusiranje! Moj ludi carobnjace, stvarno moram hitno da je probudim. A da me okitis masnicom i ponudis me kao njen rodjendanski poklon, sve sa slagom?" El-Evjit ga je dograbio za krajeve ogrtaca i povukao, zatim sa uzivanjem pojeo slag, praveci mu uzbudjujuci lom.
Ariel je jedva naterao sebe da se izmakne i sagne, dizuci uz poljubac gore carobnjaka. "Pogledaj mi misli! Sledi promena planova! Na tvoju ogromnu radost bices ukljucen u sve aktivosti koje ce uslediti, sto ce moju vatricu opasno prestraviti, cak toliko da ce se sasvim izgubiti od frke. Hajde, polazi!" Nasli su se u sferi dogabivsi Galu, zatim u dobro osmisljenom, funkcionalnom, donekle strogo uredjenom kupatilu, sa velikom kadom i suvise ogromnom tus kabinom. Ariel se nasmejao glasno, zatm povukao carobnjaka da udje za njim u tus kabinu. Gledao je slatko, decije-nezno Galino usnulo lice i stavio joj ruku na stomak, dok je El-Evjit pustao i podesavao savrsenu temperaturu vode. Cuo se vrisak, koji je obojicu naterao da se slede i zabrinu. Gala je stezala Ariela i jecala. "To.. je strasno! Carobnjace.. zasto.. zasto postoji.. takvo zlo? To.. to.. nije moguce!" El-Evjit je trazio telepatski od Ariela da mu je preda u narucje. Mene doziva, zar ne cujes? Uzmi je odmah zatim nazad.. zelim da me prvog ugleda i da oseti sigurnost, da cu uvek biti pored nje, sta god se desavalo.. uvek! Ariel mu je ne rado predao i posmatrao kako otvara oci i gleda izgubljeno u El-Evjita potpuno potresena snom. "Sta si to videla da te je toliko jako potreslo moj nezni leptiricu? Istu scenu ratnih srahota iz proslosti Agzardem? Zao mi je mala.. pokusaj da zaboravis, to je proslo i nikada se nece povratiti. "Zasto.. je Vardane bio toliko jako zli? Videla sam drugu uzasnu scenu.. evo pogledaj? Ariel.. ti si me konacno pronasao? Dodji.. zagrli me?" On joj je poljubio rame, zatim je zagrlio i priblizio usne za poljubac. Kako su im se dotakle usne video je u trenu celu jezivu scenu u kojoj Vardane hoda usred gomile Agrardem pod njegovim cinima, u velikoj polumracnoj dvorani. Sluzavka je proslula par kapi napitka na njegovu ruku, a on je sutnuo nogom, toliko bezdusno, hladnog pogleda u crvenim ocima sa sjajnim zutim prstenovima. Razljutio se i skoro okretom srusio sve pratilje koje su mu bile blizu, gazeci po njima izasao je iz dvorane, zatim se pretvorio u ogromnog zmaja i odleteo. Gala se jos uvek tresla od uzasa i jecala. Ariel je gledao sa silnom miloscu i ljubavlju. Stavio joj je ruku na celo i rekao nezno "Zaboravi." Uzdahnuo je i prevukao rukom preko cela sklanjajuci joj kosu sa lica, mazio je po obrazima. "Ovo je najgore sto je moglo biti. Prosla me je volja za ludovanjem svake vrste. Potpuno sam podlozan njenom uticaju i niko osim nje nije u stanju da me unisti, ili izdigne do neslucenih visina. Hajde, kada smo vec ovde pomocucu vam da se propisno okupate, izvanredno finim, kremastim vilovnjackim sredstvima." Ariel je detaljno istrljao sebe, zatim stao iza carobnjaka i krenuo da mu organizuje opasno uzbudjucu frku. "Ariel.. uzivas u mojoj nemoci? Medjutim.. opaki lom mi radis.. ispusticu je.. ili.. dovraga necu.. jedino.. ne podnosim nemoc. Drzim je ispod tusa.. kako se ne probudi? Jao-jao moj zlobni brate.. uspori.. eksplodiracu.. stani.. cujes?" Ariel ga je poslusao, zatim zgrabio za vrat i okrenuo mu glavu unazad, gledajuci ga sasvim tamnim ocima od ogromnih zenica u kojima je plamtelo uzareno srediste, vidljiv pulsirajuci pozar silne volje pracen ucestalim munjicama, uz koje je prosijavalo cisto srce sa sve jacim strastvenim uraganima. Njegov pogled mu je oduzimao dah. Zeleo je da vecito posmatra njegove oci i koliko god nije sebi zeleo da prizna, bio je sve vise opcijen, cak mozda i zaljubljen u silnu lepotu Arielovog fascinantnog potencijala. Rekao je jedva cujno, vise za sebe. "Nateraces me da ti otvorim i predam srce? Opcinjen sam.. pod tvojim cinima.. nemocan da se oduprem.. nemocan da uzvratim. Sputan bez tereta. Ne voljno uzivam. Ne shvatljivo.. i tesko moguce.. se obistinjuje? Zar?" Uzivao je u dugom, prekrasnom poljubcu, posle kog se Ariel nasao naspram njega, sagnut do Galinog lica, poljubio je u celo i opipao puls. Krenuo je da joj trlja brizljivo stopala, zatim noge i ruke, issamponirao kosu, prelazeci na ramena i grudi sa uzitkom. Kruznim pokretima se spusto preko kukova i stomaka, zadrzavajuci se na intimnom delu, trudio se da bude izvanredno nezan, jer se ona trzala u snu i kmecala slabasno. "Okreni je za cas? Izvanredno.. medjutim ovo sto gledam mi stvara opaku frku.. dolazim u iskusenje da je zgrabim ovako uspavanu. Hej-hej moj ludi carobnjace.. ne brini necu to uraditi. Ponovo je okreni, nisam zavrsio." Pomilovao ga je po obrazu i rekao sa silnom voljom, kojoj nije bilo pogovora. "Ponovicu ti jos jednom, nocas je iskljucivo moja, bez obzira na tvoje, cak i na njene zelje, ostvaricu svoj naum! Resen sam da je zgrabim po svaku cenu, tako da ces konacno videti kako izgleda carolija naseg spajanja. Slusaj.. ne zelim da se borim sa tobom! Medjutim ako me primoras bicu nemilosrdan. Veruj mi, ne zelis da me vidis takvog. Zato se radije odmah pomiri sa upravo stecenim saznanjem. Da li ces me poslusati kao sto si mi ranije obecao?" El-Evjit je zatvorio oci na tren, pokusavajuci da se sabere i povrati iz napada ljubomore, znao je da nikako ne bi valjalo izgubiti Roou, jer bi blo pogubno za sve. Dok je drzao zatvorene oci zadubljen u molitvu, osetio je Galine usne na vratu, zatim pomislio da gresi? Cuo je Arielov glas u umu. Sta se to desava carobnjace? Ona te je zgrabila? Neverovatno! Kazes da ne napreduje, pa sta je onda ovo? Smrtno je zaljubljena u tebe, ili je pod cinima? El-Evjit je bio namrsten. "To je prokleta magija crnog Agzardema, Magnetne Tame Zacaranog Kralja. Dovraga.. zasto joj je stao na put jos jedan zlotvor! Vardane joj je napakovao ponovo opakim cinima nesvesne radnje.. koje priznajem silno prijaju. Medjutim ovi slatki poljubci i nezni dodiri nisu namenjeni meni! Izvadicu joj otrov.. cim izadjemo odavde. Vreme je da se premestimo negde gde je udobnije, zar ne?" Ariel je zaustavio vodu, gledajuci kako carobnjak prevrce oci povremeno, uzivajuci silno u njenim poljubcima i dodirima. Svo troje su imali na sebi frotir ogrtace, dok je Ariel u rukama drzao ogromnu srebrnu tacnu punu napitaka i peskire prebacene preko ramena. Nasli su se u velikoj moderno uredjenoj spavacoj sobi, koja se drasticno razlikovala od uobicajnog dizajna enterijera u kome su boravili. "Retko drugacije? Jao-jao.. sada ce meni da klecaju kolena od preterane frke? Mala.. zasto nisi svesna loma koji mi radis?" Ariel se nasmejao glasno i munjevitom brzinom se nasao klececi naspram El-Evjita na krevetu. Povukao ga je za vrat i poljubio, dok je Galu premestio skoro neosetno u svoje narucje. Carobnjakove oci su zablistale strasvenim uraganom uz lepotu svete vatre. "Odlucio sam da ti otvorim srce.. igracemo se zajedno. Ariel, pripremi se za maksimum ljubavi. Uvrsticu te u dragoceno sredstvo licnog uzitka, zvanicno ces dobiti tiulu moga ljubavnika." Dok ga je Gala ljubila po vratu, El-Evjit mu je brizljivo nanosio vilovnjacko lekovito ulje, uz silno uzbudjujuce dodire i poljubce na najosetljivijim mestima. "Pokusavam.. i ne uspevam da je dozovem iz transa. Zar je bol jedini nacin? Ne reaguje.. na komandu volje.. carobnjace.. silan lom mi pravis.. moram.. da je dozovem." El-Evjit se osmehnuo i priblizio mu lice kao za poljubac. "Zapocni spajanje? Neces tako? Medjutim, ako joj dopustis izbor dramice, vristace i otimace se.. pripremi se da stradas i odmah zatim je silom zgrabis. Znas redosled zar ne? Medjutim snujes da te istinski pozeli? Verujes da je moguce? Bas da vidim, silno me zanima pomocu kojh trikova ces je dozvati iz panicnog sraha?" Ariel je uzdahnuo, gledajuci Galu, zatim je spustio na krevet i posle dugackog poljubca joj zagrizao rame. "Probudi se vatrice?" Obmotala se oko njega i krenula da ga ljubi po grudima. "Moras puno jace da je zagrizes. Hoces da ti pokazem kako?" Ariel ga je gledao zabrinuto. "Da li si je nekada dozvao iz transa na taj nacin? Gledam unutar tebe i ne vidim takva secanja.. dovraga.. tu je bilo svega i svacega.. hmm.. izgleda ce je iskljucivo cin spajanja vratiti nazad?" Povukao je El-Evjita za vrat i poljubio ga. "Bice, sta ce biti! Zgrabicu je.. i carobnjace.. bolje da te ne ugleda odmah.. zato ces postati nevidljiv na kratko. Dobro?" El-Evjit je klimnuo glavom. "To ce biti interesantno. Mocicu da ti odvlacim paznju razlicitim stimulativnim radnjama. Ne brini, posto sam te zaveo i uknjizio u svome srcu kao pozeljnog ljubavnika, imaces povlastenih tretmana i bice ti dopusteno sve sto pozelis." Ariel je uzivao u Galinim i carobnjakovim dodirima i poljubcima, koje je uzvracao zaneseno. "Radite mi ne izdrzivi haos!" Podigao je uz sebe i namestio joj glavu uz svoj vrat, zatim spustio na krevet i zapoceo spajanje, sto je izazvalo silnu vrisku i otimanje. "Smiri se, molim te? Otimanjem stvaras bezpotrebno bol! Vatrice? Pogledaj me? Otvori oci! Cujes?" Jedva je dozvao, neprekidno ponavljajuci da ga pogleda. Arielovo lice je blistalo belim svetlom, a pogled oduzimao dah. "Ariel? Ti si.. ti si me zgrabio.. ali.. ja necu.. necu to.. ne mogu.." Rekao je nezno. "Sve znam vatrice. Ipak.. potrebno je da ti pokazem svoju ljubav. Prihvati odredbu?" Smirila se potpuno. "Odredbu.. Izvora?" Zatvorila je oci i proverila upute. "Prihvaticu. Ariel.. bices.. bices.." Smesio se prema njoj i mazio savijenom rukom po obrazu. "Bicu jako nezan.. sa tobom ne mogu drugacije. Zar nije uvek tako? Hajde moja vatrice.. prepusti mi se sasvim? Ipak boli? Samo jos mrvicu.. pokusaj da volis bol? Ne plasi se. Prihvati ga kao prijatelja.. ljubavnika? Izgovori reci.. reci da ga volis?" Trudila se da vristi sto manje i ponavljala u sebi kako se ne plasi bola, vec ga voli. Zatim izgovorila glasno izmedju bolom izazvanih zvukova. "Volim.. i.. i ne plasim se.. bola." Ariel se umirio isceljujuci bol, neprekidno sagnut sasvim blizu njenog lica. "Moje dobro i hrabro, slatko dete.. prepusti mi se bez sraha? Slusaj.. kako te dozivam.. pesmom duse.. oseti moj potencijal.. kome si magnet.. silna lepota.. to zelim! Zgrci se i stisni me sto jace mozes."
Posle par eksplozija, munjevitom brzinom joj je podigao nogu i okrenuo, zatim su se izdigli iznad kreveta. Kosa energetska platforma je pridrzavala, a Arielove ruke bile potpuno obmotane oko nje. Gala se borila unutar sebe sa strahom koji je krenuo da se javlja i muci je. "Pogledaj me? Cega se toliko jako plasis? Veruj u mene vatrice! Nikada te necu povrediti.. zar zaboravljas da si samnom? Prepusti mi se bez straha? Nije previse, cujem ti misli, umanjeno je po tvojoj zelji, tako da nije moguce stvoriti bol, cak i da se potpuno spojimo. Razumes?" Ariel je bio sasvim miran i gledao je najdivnijim pogledom cistog srca i silne vatrene volje, uz strastvene uragane koji se sire toliko snazno i ne dvosmisleno traze odgovor. Medjutim Galin strah je uprno vristao unutar nje, kvareci energetsku harmoniju, trudio se da ospori uzitk. Rekla je telepatski. Strah me muci.. zato.. jer te suvise osecam.. idi.. idi u nazad? Ariel je poljubio strastveno i suprotno njenom zahtevu pomerao se u napred, staticnim sporim pokretom, koji izaziva eksploziju. "Odluci da verujes meni, ne svome strahu? Potrebno je samo da odlucis. Izgovori reci.. zelim da cujem.. kako mi bezuslovno verujes.. da mi se potpuno prepustas. A da li ces mi se prepustiti moja vatrice? Gotovo.. pred eksplozijom si! Tako je.. zaboravi strahove.. meni veruj.. meni se prepusti!" Posle silne vriske u snaznoj, rasirenoj eksploziji, Ariel je lezao mirno preko nje i ljubio po vratu. Gala se trgla, osecala je carobnjaka sasvim blizu sebe i pitala se gde je? Plasila se da otvori oci i pogleda, kao da ce na taj nacin uspeti da spreci njegovu ljubomoru i stresnu scenu koja bi mogla uslediti. Cula je El-Evjitov glas i zaledila se potpuno od uzasa. "Otvori oci i pogledaj me moj nezni leptiricu? Ne plasi se, necu praviti ljubomorne scene. Suprotno. Pridruzicu se vasoj zabavnoj igrici. Odlucio sam da Ariela podignem na pedijastal svoga voljenog ljubavnika, sto znaci da cu mu kao Azrei dozvoliti.." Prekinuo ga je njen vrisak. "Necu! Necu cujes!" Posto je tesko disala, nastavila je telepatski. Necu dva ljubavnika! To.. to je isto toliko strasno! Necu to! Ja necu da dozvolim! Otvorila je oci i skoro upala u panicni strah, jer je sedeo na ravnoj platformici prekrsenih nogu, visoko iznad njene glave, polako se spustajuci do vrha njihove kose energetske platforme, tako da se njena glava nasla pored njegovog kuka, gde se jasno videla spajalica zastrasujuce velicine. Prsti sa zlatnim stitnicima su je uhvatili ispod brade, dok je gledao strogo. "Neces dva ljubavnika? Medjutim imas njih desetak koji te potrazuju! Mislis neces istovremeno da se igras sa dvojicom? Ja sam ti mala obavezan inventar, od mene ti nema mrdanja. Prihvatio sam Ariela kao nesto meni dragoceno, zar se ne radujes?" Skocio je sa svoje platformice i tik pored njene glave poljubio Ariela, tako da je skoro eksplodirala iz cista mira od silnog uzbudjenja, posmatrajuci najuzbudljivije mogucu scenu. Osetila je predorgazmicni nalet i zgrcila se odmah zatim u eksploziji. "Opako! Vatrice, to je dakle bio orgazam iz cista mira? Bez trunke pokreta? Jako zanimljivo!" El-Evjit se osmehnuo, gledajuci u Ariela sa silnom ljubavlju, zaneseno. "Zar toga nije bilo i ranije? To je pokazatelj da ti trebaju dva ljubavnika istovremeno." Ariel je okretao Galinu glavu prema sebi i trazio da otvori oci, sto ona zadrto nije htela. Bila je potpuno crvena u licu i zelela da propadne u zamlju koliko joj je bilo frka i neprijatno. Trudila se da sakrije glavu izmedju ruku, dok su joj obojica zaverenicki sklanjali ruke i mucili da ih pogleda. Vikala je telepatski. Necu da gledam! Pustite me! Necu vise da se igram.. necu! Nasli su se dole na krevetu i na njen uzas, energetska platforma je nestala, umesto nje je bila oslonjena na El-Evjita, koji je povukao za vrat i poljubio, dok se Ariel ponovo pomerao i pravio joj ne izdrzivu frku, koja se borila sa njenim strahovima i povremeno ih nadjacavala. "Tako je mala.. eksplodiraj.. zgrci se uz mene.. tu dodji.. zagrzi moj vrat.. to zelim.. to je najlepse od svega. Umalo.. da eruptiram.. zajedno sa tobom.. bez dodira." Ariel je poljubio carobnjaka, zatim se okrenuo Gali. "Drhtis? Ponovo si dobila groznicu?" Pritisnuo joj je rukom celo i rekao strogo. "Dovraga vatrice, toliko si se jako uplasila?" Uzdahnuo je i nastavio. "Hajde.. dodji, zavrsicemo ovako prekrasnu igricu.. puno ranije od planiranog." El-Evjit je dodao. "Ovo je treca za redom groznica. Nisam poneo svoju torbu, da li ovde imamo vilovnjacke lekovite napitke? Ili nesto od konvencionalnih lekova?" Ariel je rekao namrstenog lica. "Sve imamo.. medjutim.. nema leka njenom panicnom strahu. Ja se uvek nadam.. ali.. uzalud. Vatrice.. zar mi nikada neces verovati? Izmice nam zeljena magija? Zar ne znas da te volim vise od sebe? Izdigni se iznad gluposti straha? Dozvoli da namestimo caroliju? Pogledaj me vatrice?" Nije bilo moguce dozvati je. Ariel je zabrinuto gledao carobnjaka, koji je vrteo glavom i govorio mu telepatski. Vise nista ne vredi, strah je potpuno zgrabio u svoje kandze, misli su joj konfuzne i sve je gore. Sto pre zavrsi spajanje. Zaboravi na caroliju i sopstvene zelje. Hitno joj treba dati lek, vec toliko vrela, verovatno blizu 40 celzijusa, zato pozuri, ili odlozi.. Ariel ga je prekinuo, odgovarajuci telepatski. Dobro je drzi, kada cuje sto nameravam da kazem, bice jos gore. "Vatrice.. spojicemo se potpuno. Spremi se na.." Prekinula ga je vriska i otimanje, koje je brzo prestalo, jer je krenuo bol. "Ludo deriste, namestila si sebi bol? Dovraga i dovraga! Tebi djavo ne da mira? Ssss.. smiri se! Vatrice? Zar me ne cujes?" Ariel je bio ocajan i sasvim nakostresen i namrgdjen. Icelio joj je bol i poceo da se pomera sasvim polako, dok El-Evjit mazio po glavi. Obojica su zabrinuto gledali Galino uplakano lice i slusali prejaku vrisku. Zatim je dosao uzastopni orgazam, od koga je ostala u zaledjenom vrisku. Ariel se pomerio par puta snaznije i eksplodirao, dok je posle njega carobnjak takodje izazvao sopstveni orgazam, zatim kaziprastom namestio ostar i snazan ubod i zagrizao Galin vrat sa uzitkom. Svo troje su lezali zagrljeni na krevetu, sve dok im se disanje nije ustalilo i srce smirilo usporavajuci otkucaje. El-Evijit je rekao "Da se teleportujem do svoje vile po napitke i lekove?" Ariel se podigao jos uvek namrstenog lica, gledao je zabrinuto u Galu kako cvokoce zubima i drhti, zatim je pokrio, skacuci sa kreveta. "Donecu sve potrebno. Budi pored nje." Nestao je, dok je carobnjak mazio Galu po glavi i obrazima. "Zao mi je mala.. tvoji strahovi su toliko ne osnovani i trivijalni, tek izmastane decije gluposti. Cudim se kako nisi u stanju da ih prevazidjes? Carolija koju trazis nije ostvariva uz tako snazne strahove. Ariel je hteo da ti nacini rodjendansku magiju i pokloni maksimnum ljubavi.. medjutim sve je poslo naopako. Zato se kida iznutra. Ja ga potpuno razumem.. to nije lako. Hej-hej.. mala.. da li si tu? Ne spavas?" Sagnuo se i poljubio je, smeseci se. "Cvokotavi poljubac drhtavim, vrelim usnama? Interesantno. Svakako razlicito od svega poznatog. Pogledaj me moj nezni leptiricu? Evo stigao je Ariel! Hajde da te pdignemo gore? Tako, nasloni se na mene. Bravo, a sada ces poslusno popiti napitak, zar ne?" El-Evjit je naslonio Galu uz sebe, dok mu je Ariel dodao bocicu i rekao. "Vec sam stavio ekspreso, verujem da ce biti gotov dok se pojavim u kuhinjici. Nateraj je da popije napitak. Da li radije pijes ekspreso kafu, ili kapucino? Nestacu i vraticu se jako brzo." El-Evjit ga je gledao prekrasnim pogledom, zbog cega se Arielovo lice izgladilo i ozarilo. "Vise volim dupli ekspreso sa malo slatke pavlake i samo pola kasicice secera. Medjutim, mogu da pijem i isti kapucino kao nase stidljivo dete." Ariel se nasmejao i kleknuo kolenom na krevet, povukao je carobnjaka i poljubio ga prekrasnim, neznim poljubcem. "Silno mi prijas moj carobnjace. Toliko te divno osecam. Brzo cu doci nazad. Gledaj da je iscelis? Mozda Rooa moze da nam pomogne tu bolje od lekova?" El-Evjit je prevrnuo oci, a Rooa se odmah zatim pojavio ispred Ariela i liznuo Galu po obrazu, gledajuci je divnim zutim ocima sa silnim obozavanjem. "Moje slatko malo mace, otvori svoje prekrasne oci i pogledaj me? Da li je bolje? Sacekaj.." Spustio je glavu do druge cakre i kucnuo je prstom, zatim i liznuo. "A sada?" Gala ga je pogledala ga suznim ocima, sa izrazom deteta koje se zali zbog ne shvatljivo surovog postupka prema njemu i zagrlila ga. "O Rooa.. to je bilo jako strasno! Sve je naopako! Zelim da odem kuci kod majke. Rooa.. ti mi trebas jako!" Ariel se sasvim smracio i nestao vrteci glavom. Ludeo je od muke i nije znao sta da radi i kako da se postavi. Desilo se tacno ono od cega je strepeo. Znao je da ce bezati od njega kao djavo od krsta i drhtati ako joj se ponovo priblizi. Razmisljao je kako sve sto je do sada uradio da zadobije njeno poverenje nije imalo nikakvu svrhu. "Moram hitno da se saberem. Jedino ona moze da mi izazove ovakvu buru protivrecnih osecanja, tako da bih je izlupao po dupetu i ujedno se iskidao ziv da joj pomognem. Kako da popravim stetu?" Skoro je ispustio skatlicu secera koju je drzao u ruci, kada se El-Evjit pojavio pored njega i naslonio mu glavu na rame, potpuno iznerviran i uznemiren. Vrio je od besa. "Ja cu je rastrgnuti u param parcad.. plasim se sebe! Izludjuje me! Dovraga i sve ljudske gluposti.. nagovarala je Roou da je teleportuje negde i zatim otvori portal da se vrati kod majke." Ariel ga je zgrabio za ramena. "Sta.. sta si joj uradio? Nisi je valjada.." El-Evjit je dreknuo iznevrvirano "Naravno da nisam! Eno je na krevetu izuvijana energetskim pantljikama kao mumija! Glupa olinjala macketina je stvarno htela da joj otvori portal! Jedva sam se snasao i vratio na silu u telo.. smesao sam se sa ludom demonskom mackom! Joao-jao ponovo zalim sto ne mogu da ga nokautiram! Cak ne mogu ni da ga izgrdim u ovakvom stanju gde smo spojeni.. zato se tebi zalim.. i mucim te da slusas moju muku. Dovraga i dovraga.. ona je potpuno odlepila u panicnom strahu.. sta da radimo?"
Ariel je bio potpuno namrgodjen. "Ludo deriste! Ne znam.. ni ja ne znam sta cemo? Pre nego sto si stigao lupao sam figurativno receno glavom o zid.. na sve strane kuda god pokusam docekace me njen zid! Setio sam se pocetka nase veze i zasto sam hteo da je unistim.. sto sam i radio zlobno iz nemoci. Dovraga nista se nije promenilo. Hajde, pomozi mi ponesi ove dve flase.. idemo nazad! Cuj carobnjace.. ni ja nemam recept za uspeh.. ona trazi deciju romanticnu vizuju, bajkovitu ljubav bez sexa, to shvatas? To malo deriste jako puno zna i ima ne limitiranu moc, sto naravno jos uvek ne shvata na svu nasu srecu. Medjutim trivijalni i nama toliko smesni deciji strahovi je unistavaju. Njena percepcija se menja i sve postaje tumbe okrenuto. Hajde moj ljubavnice, suocicemo se sa vatricinim kmecanjem i protestima. Sigurno je ljuta kao ris sto si je sputao i nestao." Teleportovali su se i pojavili ispred kreveta na kome je Gala lezala uvezana bas kao mumija, vise nego ljutitog pogleda, koji je sevao u jako sirokim zenicama mackastih ociju. Mumla je, jer su joj usta bila zapusena. Ariel je spustio tacnu na stocic smejuci se glasno. "Vatrice sta su ti to uradili? Cujem da si bila jako nevaljala i smisljala beg sa Room?" El-Evjit joj je prisao i uhvatio za energetske pantljike kod grudi izdizuci je ni malo nezno da klekne ispred njega na krevet. "Odgovaraces mi klimanjem i odmahivanjem glave. Jasno? Hoces smisljati beg? Hoces me slusati? Necu ti ponavljati pitanja, odgovori mi, sta cekas?" Cuo je telepatski. Necu smisljati beg, osim ako me prestravite ponovo. Ja te uvek slusam, sem kada se uplasim. Ne mogu slepo da te slusam kao sto trazis i mozes da se ljutis koliko god hoces, ne mogu i necu! Odmotaj me i oslobodi! Neudobno mi je jako! Uzivas da me mucis, zar ne? El-Evjit se nasmejao glasno. "Istina uzivam u tome, medjutim jos puno vise bih uzivao u tvom zaljubljenom pogledu." Sagnuo se i poljubio je dok su energetske pantljike nestajale. "Ubices me mala.. izludjujes me neprekidno.. reci mi sta da radim? Kako da postignem to sto zelim, sto mi treba vise od vazduha? Da li znas sta mi treba?" Ljutito je rekla. "Da te slusam? Rekla sam ti.." Frknuo je prezrivo i zgrabio je za ramena. "Da me volis svom snagom i budes zaljubljena u mene! Ne adekvatna zamena je da me slusas, jer ne mogu da dobijem ono sto mi istinski treba!" Ariel je seo pored njih na krevet i pomilovao je po glavi. "Zar zaista nisi svesna sta se potrazuje od tebe? Zasto svi redom pate? Zasto je sve naopako? Moje ludo deriste, ja trazim identicno sto on zeli. Sanjam tvoj zaljubljeni pogled i da mi se potpuno predas." Dodao joj je soljicu sa kapucinom, zatim i carobnjaku. "Probajte da li sam smuckao ekspreso kakav volite? Galijena, moje milo dete.. da li shvatas da mi on daje vise divne, rasterecene ljubavi nego ti? Da li razumes o cemu pricam?" Gala je zatvorenih ociju probala kapucino i srkala ga sa uzitkom. "Razumem tacno sta mi pricas, medjutim ne znam kako to da postignem i ostvarim? Kako i na koji nacin da ti otvorim srce, kada ja mislim da je vec otvoreno obojici? Ja vas silno volim.. ali necu dva ljubavnika istovremeno, niti zelim da imam ljubavnike! Zasto ne budemo samo drugovi? Zasto me mucite za spajanje? Jer to je zaista mucenje i to najstrasnije koje mogu da zamislim. Zar ne shvatate koliko me to uzasava?" Obojica su je gledala namrgodjeno. "Mala vas dvoje pricate takodje razlicitim jezicima, bas kao i nas dvoje? Zar je moguce da stvarno nista ne razumes? Hoces da ti prevedem na lako razumljiv jezik? On trazi tvoje srce, a ti ga ne das i odbjas ga! To je prevod, da li ti se dopada? Mislis da radis nesto sto je ispravno? Da li i to podpada pod odrebe Izvora? Da li je potrebno da Raidia blokira svoju ljubav i zabravi srce? Da odbija uzitak?" Spustila je soljicu na tacnu i gledala obojicu namrgodjeno, bas kao i oni nju. "To nije prevod. Ti sve izvrces po zelji. Ja vas silno volim.. ali necu i necu da imam puno ljubavnika i tu je kraj! Bas me briga shvatite kako god zelite! Igrajte se bez mene!" El-Evjit je vrio od besa, dok je Ariel bio na ivici koju nije smeo da prekoraci i pokusavao da se smiri, bezuspesno. Zgrabio je za ruku carobnjaka i povukao ga da ustane, zatim ga zagrlio uz telepatsku poruku. Prati me i odglumi sto bolje. Zagrlio ga je i poljubio, zatim ga uhvatio za ruku i rekao Gali. "Sasvim si u pravu moja vatrice. Budi sama, radi sta te volja. Nas dvojica cemo nestati, ako ti zatrebamo pozovi me. Igracemo se bez tebe. Upravo sam prepukao, ne trebas mi vise!" El-Evjit se nasmejao glasno. "Dolazim do porazavajuceg zakljucka da je to jedini nacin. Ariel.. meni silno prija tvoja ljubav.. cak toliko da sam u stanju da ne mislim o ovom ne poslusnom detetu. Mala, bices dobro? Meni je takodje dosta svega.. stvaras mi silan bol, a iz toga nece izaci nista dobro! Bolje da se rastanemo dok sam u stanju da se kontrolisem, jer vrim od besa, sto nece izaci na dobro ako ostanem pored tebe, zar ne? Ariel, zasto joj ne otvoris portal i odvedes majci?" Ariel je razmisljao. "Tamo ce je zgrabiti neko od nase brace.. hmm.. to nije vise moja briga.. ako zelis vatrice otvoricu ti portal?" Gala ih je gledala u neverici. "Stvarno.. stvarno cete me ostaviti.. i cak mi dopustiti da odem nazad kod majke? Zasto mislis da ce me tamo neko zgrabiti? Ko je sve tamo?" Odgovorio je "Ja dolazim odatle, svi su tamo sa Azreom i cekaju tvoj povratak. Polovina naseg Etrela je trenutno smestena u zamku Zlatne Sunceve Svetlosti, gde je i veceras bal. Dok je druga polovina u novom zamku Raidie koji je nacinio Kazdir, tebi i Azrei na poklon. Medjutim i oni ce veceras biti tamo. Zar se ne secas da je predvidjena dvodnevna svecanost povodom tvoga rodjendana? Hoces da ti otvorim portal? Carobnjace, nas dvojica bi mogli u diskoteku veceras? Sada je tek 10,15h uvece, dakle tek se zaukavaju najbolje zurke i tek predstoji najbolji provod posle ponoci." Gala je skocila sa kreveta i uhvatila ih za ruke. "Idem sa vama! Ne bih podnela da me jos neko zgrabi nocas. Vas dvojica me stvarno necete vise gnjaviti?" Ariel se nasmejao glasno najzlobnije moguce, a ona im je istog trena pustila ruke i udaljila se korak namrstenog lica. "Da li sam te zvao sa nama? Tvoja opcija je da sedis ovde, ili se vratis kod majke. Ne brini, ja te necu vise dotaci. Ne bih podneo jos jedno mucenje Galijene od Gerhida! Ludo deriste, iskidala si me na komade! Zar me nisi cula? Necu da budem vise pored tebe! Ne trebas mi! Nasao sam savrseniju zamenu!" El-Evjit je gledao ljutito. "Mala, prevrsila si svaku meru i za mene je ne zdravo da sam ti blizu, ako ostanem uz tebe ne ginu ti batine! Dobices 25 po turu, najozbiljnije.. ti znas da se ja ne salim, zar ne? Meni je izvanredno zabavno sa njim, dok se nisi probudila desilo se eksplozivno cudo silne ljubavi izmedju nas dvojice, sto mi jako prija i isceljuje me. Ja cu ici sa njim, to shvatas?" Ariel je nestrpljivo rekao. "Dovraga.. odluci se vec jednom? Sta zelis?" Gledala je zlatnu zicu oko ruke i rekla. "Skinite mi ovu grozotu i idite gde vas volja!" Nastala je tisina u kojoj su njih dvojica telepatski pricali. Moj opako ludi brate i sta sada? Ako joj skinem zicu mocice da se teleportuje po zelji! Sta sada? Ariel mu je odgovorio. Ne brini se! Ja cu joj skinuti zicu i uvezati je nevidljivom energetskom vrpcom, tako da nam nece pobeci. Ariel se ponovo asmejao glasno i prisao joj, podizuci je lice prema sebi. Gledao je najstrasnijim pogledom sustinske sile volje uzarenim zenicama iz kojih su varnicile munjice. "Skinuo sam ti narukvicu! Rastacemo se konacno vatrice! Budi dobra i nemoj previse da unistavas svoju bracu." Gala ga je zgrlila sa ledja kada je krenuo i rekla promuklim glasom i suznih ociju. "Oprosti mi? Zao mi je sto sam te toliko jako povredila. Budi sretan. I tebi carobnjace hocu da se izvinim.. jako.. jako mi je zao sto sam te povredila. Budite u miru i namestite caroliju najlepse ljubavi. Zbogom." Okrenula se prema prozoru i skoncentrisala se da namesti sebi prekrasnu haljinicu, uz cipelice i sve dodatke, cak frizuru i sminku. Posto je zavrsila projekat unutar vizije prenela ga je na javu i materijalizovala sa entuzijazmom, sigurna na uspeh. Osecala je jos uvek da su obojica u blzini, medjutim nije ih videla i verovala je da su u kuhinji. Otvorila je vrata kupatila i pogledala se u ogledalo zadovoljna svojom kreacijom. "Uskoro cu postati vesta bas kao i Kazdir! A sada, ja idem sama u provod! Oni me nadam se nece pratiti? Pitam se da li su ozbiljni? Vidim da se istinski vole.. medjutim da li ce mene pustiti na miru zato?" Prisla je zidu od stakla i pogledala kroz prozor. "Uh.. ja ne poznajem ovaj grad.. kako onda da se teleportujem? Bolje da idem stepenistem.. ili liftom do dole. Drugi problem je kako da pronadjem diskoteku u kojoj se pusta dobra muzika?" Krenula je bojazljivo prema ulaznim vratima, trazeci ih i srecom ih brzo pronasla jer stan nije bio toliko velik. Ovo je bio trosobni, strogo i funkcionalno opremljen stan, ni malo nalik ultra luksuznim, previse ogromnim stanovima carobnjaka. Ulazna vrata su bila zakljucana, srecom kljuc je stajao u bravi, tako da je lako izasla vani. Sve vreme je osecala Ariela i El-Evjita, medjutim verovala je da su jos uvek u stanu i sklonila tu misao, zabavljena silaskom liftom u prizemlje.
Na ulici je bila guzva, odmah je shvatila da se nalazi u jednoj od najprometnijih ulica centra, prepunoj predivnih, kreativno osmisljenih izloga, zlatara, bizuterija, butika i parfimerija. Odusevljeno je gledala na sve strane, zatim osetila hladnocu i sakrila se u uski prolaz za dvoriste kafea da materijalizuje sebi kratku bundicu, koja nije mnogo pomagala, zato se vratila do haustora i nacinila predivni dugi kaput uz telo, obrubljen krznom, rukavice i cizmice na tanku visoku stiklu. U prvom butiku je pronasla ogledalo i pogledala se zadovoljno. Dobro je pogledala koji se novac ovde koristi i odmah zatim pokusala da ga materijalizuje. Bila je odusevljena sopstvenom vestinom, sve joj je uspevalo iz prvog pokusaja. Ariel i carobnjak su je pratili na par metara iza, nevidljivi, morali su dobro da pripaze da neko ne naleti na njih. Ariel se smejao u sebi. Nase deriste je cudo, savladala je kao od sale materijalizaciju. Uskoro joj necemo trebati. Hmm.. pitam se da li ce moci da pronadje dobru diskoteku, s'obzirom da ne govori njihov jezik? Ovo je jako zanimljiv ogled, slazes se samnom moj voljeni, vatreni ljubavnice? El-Evjit se nasmejao glasno, a Ariel mu brzo prekrio usta rukom. Slazem se donekle. Cudo da je niko nije startovao do sada, obicno cim se pojavi sama na ulici desi se frka. Epitaf voljenog, vatrenog ljubavnika mi se dopada, medjutim nasa mala voljena i ne bas vatrena ljubavnica prilazi taksiju. Dovraga.. kako cemo je pratiti.. jer evo.. upravo seda u taxi! Ariel mu je pokazao rukom predivan crveni sportski auto, koji tren pre nije bio na tom mestu. Posto su usli u kola postali su vidljivi, a Ariel je podesio sediste i ogledala, zatim pokrenuo masinu i pozurio za Galinim taksijem. "Nista se ne brini, sve i da nam se izgubi iz vida, vezao sam je energetskom vrpcom, sto me je naucio Azrael, tako da cu je pronaci za cas. Parkirali su nedaleko od diskoteke ispred koje je bila guzva i gledali Galu kako izlazi iz taksija ne zatvarajuci vrata. Slusala je kakva se muzika pusta unutra? Nije mogla da cuje, zato se sagnula i to saopstila vozacu, koji je zurno izasao iz kola i ljubazno je poveo unutra, ulazeci preko reda, objasnio je momcima na ulazu sta ona zeli, tako da su stali i oslusnuli muziku. Gala se dvumila, zatim ga povukla za ruku vani. "Reci mi.. da li je ovo najbolja diskoteka u gradu? Ovo je ocigledno prodrumski prostor? Zar nema niceg lepseg?" Vozac taksija je bio tridesetogodisnji nezenja, koji je i sam voleo ludi provod, tako da je poznavao nocni zivot velegrada izuzetno dobro. Opisivao je Gali na osrednjem Engleskom jeziku razne diskoteke i njihove enterijere, kao i vrstu muzike koja se tu pusta. Cim je izabrala usli su u taxi i krenuli do sledece diskoteke. Ariel i carobnjak su ih pratili. "Mala je opasna! Ovo je porazavajuce otkrice za mene! Ariel, pa mi njoj ne trebamo? Zar zaista? Upascu u mracno raspolozenje." Ariel ga je potapsao po ledjima i nasmejao se glasno. "Koga se tice da li mi njoj trebamo, jer ona nama za fakat treba! Prema tome moj carobnjace, nema kmecanja, jasno? Pitanje je da li ti ja trebam? Jer resen sam da osvojim nocas ne samo nju, vec i tebe." El-Evjit se nasmejao glasno. "Samnom ce ti biti mnogo lakse nego sa njom, to sigurno shvatas? Gospode, ja se brinem da je ne strtuju losi momci, jer nece moci da ubrzava u sred diskoteke.. ne volim sto je sama u taxiju sa vozacem!" Ariel je umirao od smeha. "Ti si patoloski ljubomoran? Moj sve dragoceniji ljubavnice, hoces da te nokautiram na kratko, da se smiris? Izgrebaces mi i namestiti rupe u sedistima koliko ih stezes tim zlatinim stitnicima. Smiri se? Postali smo vidljivi i bicemo joj blizu gde god da se zadesi i kerne. Sve ce konacno biti dobro. meni je veci problem kako da je dozovem iz panicnih strahova kada je zgrabim, dok cu je lako sarmirati, ovaj drugi deo price mi ne da mira." El-Evjit je zapalio cigaretu, a Ariel ga je gledao sa silnim zanimanjem. "Neverovatna reakcija od svih iz naseg Etrela na moju losu naviku je iznenadjujuca. Zar je me je toliko zabavno posmatrati?" Ariel se smejao "Ne bi verovao koliko je izvanredno intresantno. Tebi to nekako jako dobro pristaje, dok su ti pokreti toliko zavodljivi da cu te napasti i zgrabiti u toku voznje! Jedva se suzdrzavam!" Sada je carobnjak umirao od smeha. Nacinio je case i sipao svoj omiljeni napitak, kome je dodao kap iz prekrasne malecne, zlatne bocice. "Sta to radis? Ne moras da me onesvestis da bi me zaveo, vec sam opcinjen! Hajde.. toliko ti verujem.. da cu se usuditi da ispijem. Dakle, nazdarvicemo za uspeh u nocasnjem lovu na nase dragoceno deriste!" El-Evjit je sa osmehom dodao. "Za potpunu njenu predaju svm nasim hirovima i strastvenim zeljama!" Ispili su na iskap, zatim su case nestale, a Ariel rekao. "Mnogo trazis moj carobnjace, ali.. slazem se sa tobom. Nego.. pogledaj gde stizemo? Doveo je u vrhunsku diskoteku, koja je i meni bila jedno od ciljnih mesta. To ce voleti, zato cemo parkirati u garazi.. koja je ovamo." El-Evjit je vrisnuo. "Ne! Dovraga, ostavi me ovde, ti parkiraj i stigni me! Ja cu je pratiti!" Ariel je umirao od smeha, dok je carobnjak izletao napolje iz kola i trcao ka taksiju i ulazu diskoteke. Gala nije zurila, vec je stajala i pricala sa vozacem koji je izasao sa njom ispred taksija. Zahvalila mu je i platila najvecom novcanicom, vec treci put objasnjavajuci kako joj ne treba kusur, nudila mu je jos par novcanica koje je imala u ruci, medjutim on nije hteo da ih uzme. Na kraju mu ih je strpala u dzep, govoreci kako ima puno toga i ovo joj ne treba, sto je sirotog vozaca prenerazilo. Konacno je otrcala prema diskoteci, masuci mu razdragano. Ispred ulaza je materijalizovala jos svezanj novcanica i torbicu koja joj se slaze sa garderobom, zatim ih stavila unutra. Ovo mesto je bilo ogromno i nalazilo se ispod petlje izdignutog kolovoza, licilo je na veliku, novu luksuznu gradjevinu u staklu i metalu i moglo je predstavljati trzni centar, hotel, ili vec nesto slicno uz diskoteku. Prisla je ulazu i pitala momke gde se kupuje karta, medjutim oni su je propustili ljubazno bez ulaznice, stavljajuci joj tanku, svetlecu roza narukvicu. Zeleli su ocigledno da je sto duze zadrze na ulazu i postavljali joj seriju pitanja, na koje je odgavarala strpljivo. Vec je uslo desetak ljudi sa kartama, a ona je jos uvek stajala sa momkom koji se nije odvajao od nje i pricao neprekidno, uglavnom o njenoj fantasticnoj lepoti, sto je pocinjalo da je uznemirava. Konacno je uspela da otrci unutra, kada ga je kolega pozvao, jer im je pristiglo ogromno drustvo. Usla je u predivno uredjen prostor diskoteke u kojoj je bila guzva i podijum bio prepun ljudi koji zaneseno plesu. Odusevljeno je posmatrala silne nasmejane ljude. Diskoteka je imala vise sparatova i kada je usla u drugu, manju prostoriju, gde je bio ogroman sank i izvanredno zanimljivo nacinjena mesta za odmor, u obliku puno puta svijene zmijice. Naglo se okrenula, sa namerom da se vrati do podijuma i naletela na dvojicu momaka, kojima se ljubazno izvinula, medjutim blokirali su joj prolaz i zazareno insistirali da je caste picem, sto je odbijala uporno. Nikako nije mogla da im objasni da nece pice vec zeli da igra. Na kraju je i pored svog njenog negodovanja, jedan od njih otrcao do sanka, dok joj se drugi bezuspesno udvarao sve dok nisu dobili pice. Gala je iskapila casu trazenog soka, jer se setila da je jako zedna i zatim se trgnula, skoro placuci od muke. "Sta je ovde bilo? Zar alkohol?" Visoki, jako mrsavi crnokosi mladic joj je ljubazno odgovorio da je to koktel sa trecinskim delom alkohola, sto je jako mala kolicina da bi ga osetila. Gala se snuzdila razmisljajuci sta da radi? Pitala ih je gde je toalet, zatim im dopustila da joj pokazu. Usla je u izvanredno uredjen prednji deo toaleta za sminkanje i osvezenje u kome su sedele dve devojke na sedistima duz zida, dok su njih desetak stajale ispred ogledala i popravljale sminku. Gala je uzdahnula i pogledala se u ogledalo, zatim usla u jedan od toaleta i razmisljala kako da se oslobodi dosadnih momaka koji je cekaju vani? Brinula se sta ce biti za deset, petnaest minuta i da li ce joj pozliti? Pomislila je da se teleportuje do podijuma, zatim odlucila da je to losa ideja. Teleportovacu se bolje u garazu i tamo sacekati da vidim da li ce mi pozliti? Razmisljala je koju drugu opciju ima? Uzdahnula je i teleportovala se do garaze, zatim namestila malu stolicicu i sela. Zatim ustala i prosetala se u nadi da ce ukoliko seta, alkohol nestati. Ponavljala je kao molitvu da joj ne pozli i da ostane prisebna. Pogledala je prema ulazu u diskoteku, gde su jos uvek radila ista dva momka, zato je odustala od ponovnog ulaza unutra. Ariel i El-Evjit su bili u blizini i posmatrali je sve vreme. Carobnjak je insistirao da joj pridju, medjutim Ariel mu nije dozvoljavao. Kada joj je prislo ogromno drustvo momaka, Ariel je umalo stradao od izbezumljenog El-Evjita. Nije samo carobnjak bio izbezumljen, vec i Gala, koja se trudila da sakrije sto bolje ume svoj strah. Nisu je plasili bucni momci, vec sto je moglo da joj pozli usled razgovora, ili borbe. Bila je na ivici histerije, jer su joj se udvarali na najbanalnije, skoro prostacke nacine, sto je dovodilo do besa. Gurnula je jednog koji joj je preprecio put i pokusala da izdje izvan gomile, medjutim, neprijatni momak iza nje je uhvatio za ruku i povukao nazad. Okrenula se i zamolila da je pusti, na sta se on nasmejao glasno i jos je jace stisnuo za zglob ruke. Bilo je ocigledno da ce morati da se bori. Ubrzala je i oborila ga munjevitom brzinom, zatim odgurnula dvojicu i prokrcila sebi put, izletela je kao metak iz garaze zadihano. Momci su potrcali za njom i naleteli na Ariela i jako namrgodjenog carobnjaka, koji je vrio od silnog besa i jedva docekao da ih dobro izlema. Gala je bila na ulazu dikoteke i srecom prosla bez mnogo problema, jer je iza nje stiglo vise njih, tako da je otisla ravno do podijuma i krenula da igra. Uskoro joj je bilo vrucina i morala je da skine kaput, zbog cega je potrazila garderobu, koja je bila odmah pored ulaza. Ostavila je kaput, torbicu i taman se vratila do podijuma kada joj je pozlilo. Vrtelo joj se u glavi i jedva je odbauljala do zida od ogledala i naslonila se na njega. Znala je da ukoliko ne sedne, lako moguce tresne dole, sto bi bila silna sramota. Sta da radim? Ako pozovem Ariela i carobnjaka smejace mi se koliko sam sirota i nesposobna da zivim. Oni me ni ne zele vise pored sebe, ljuti su na mene, dakle to odpada.
Vrtoglavica je bila sve snaznija i bilo je neophodno da nesto smisli dok ne tresne dole i osramoti se potpuno. Ne vredi, moram da ih pozovem. Ariel i El-Evjit su se pojavili za par trenutaka posle njenog poziva, dolazeci iz pravca ulaza u diskoteku. Carobnjak je bez reci zgrabio zadovoljno u narucje, a srce je pocelo ravnomernije da mu kuca. Jedva je izdrzao da joj ne pridje, Ariel je imao silne muke da ga zaustavi. Smejao se glasno dok mu je govorio telepatski. Vidis moj ludi carobnjace, sada smo mi iznad i u dobitku, jer nas je sama pozvala. Sada mogu da odigram sledeci potez koji nam ide u prilog. Ovo je strateska igrica i svaki potez je jako vazan za odigrati pravilno! El-Evjit ga je slabo slusao, bio je silno opijen Galinim topilm zagrljajima. Ona ga je stezala i umiljavala se, odusevljeno mu njusila vrat i uzivala u poznatom, predivnom mirisu koze. "Jako volim tvoj miris i divnu svilenu kozu.. mmm.. toliko je jako zavodljiv." On se sagnuo i priblizio joj usne, zatim se istopio od silne srece i uzivao u dugackom, prekrasnom poljubcu. Ariel ga je gledao vrteci glavom. "Sta cemo? Da krenemo do garaze? Mogu da materijalizujem ogromnu limuzinu, ako zelis?" Gala je zaneseno ljubila carobnjakov vrat, dok je on bio van sebe od srece i opijen uzbudjujucim osecajem. "Da.. ustvari.. ja sam javio svome soferu.. koji ce verujem stici uskoro.. ako vec nije.. moram da proverim. Ariel.. icicu gde god pozelis to znas? Medjutim zasto ne do moje vile? Ili radije do jednog od mojih stanova u centru?" Ariel se smesio i gledao ga toliko divno, da je pozeleo da ga poljubi, medjutim spravica u dzepu mu je vibrirala i mucio se da je izvadi, a da mu Gala ne tresne dole. Ariel mu je prisao i presao rukama preko kukova, zatim i pantalona, navodno trazeci dzepove, prevlacio je namerno rukom preko spajalice i gledao ga u oci, posmtrajuci kako carobnjakove zenice postaju sve sire, a pogled blista silnom strastvenim pozarem, uz lepotu potencijala svete vatre. "Opaki mi haos pravis! Spravica mi je u unutrasnjem dzepu kaputa, sto dobro znas.. medjutim ovo sto mi radis ce me lansirati izvan realnog.. dovraga daj da krenemo! To mi vozac javlja da je stigao verujem." Kada su izasli iz diskoteke i jedva objasnili momcima na ulazu kako je Gala carobnjakova zakonita zena i Arielova rodjena sestra, pitao ga je zacudjeno. "Dobro, salu na stranu, objasni mi odakle ti ta spravica u dzepu?" Hodali su prema parkingu par trenutaka u tisini, jer je El-Evjit tipkao svoju neobicnu kucnu spravicu. "Zanima te dakle kada i kako? Dok je imala monolog u toaletu, teleportovao sam se na tren do plakara u svome stanu i nazad. Nisi me provalio? Ne? Bio sam siguran da si primetio. Nase dete spava mirno. Ponovo joj nije uspelo da igra.. cak ni za svoj rodjendan.. koji ce poceti za tacno tridesetsest minuta. Mogu je povratiti iz nesvesti napitkom, koji imam u kolima. Cuj.. Ariel zelim da joj ostvarim sve sto pozeli za rodjendan, to znas? Spremio sam joj prekrasan poklon, ustvari jako puno toga sto ce je verujem tek povrsno i na tren oduseviti.. a voleo bih da joj dam to sto istinski zeli, moj napredak i bezuslovnu ljubav, koja mi jos uvek izmice. Da li je ti volis bezuslovno?" Stigli su do ogromne srebrne limuzine, a krupni, brkati covek srednjih godina im je uz klanjanja otvorio vrata i posto je dobio upute vratio se na mesto vozaca. "Hocemo do mene, ili cemo sacekati da se probudi i vratiti se u diskoteku? Dakle?" Arielove oci su ga fascinirale, a savrsena, skoro nadzemaljska lepota, kao i potencijal sile volje ga privlacili magnetno. "Prepusticu ti odluku. I da.. volim je bezuslovno. Medjutim.. postoji deo koji me unistava i izludjuje cak toliko da poludim i pobesnim.. da se naljutim jezivo snazno.. cak i sada.. nema promena. Ona me i dalje ne voli istinski. Nikada me nije ni volela, niti mi se prepustila. Jednostavno i pored svega mi ne veruje, jer sam je ranije jako uplasio.. puno puta. Samo jedno drgoceno iskustvo drzim u srcu.. dok pre i posle toga.. dovraga ne smem da se secam.. ne valja.. pocecu da budem jadno drustvo. Kazdira je za razliku od mene iskreno volela i potpuno mu se predala na milost.. zaljubljena i opcinjena. On joj je predao kljuceve svoje volje i umesto Izvora ce lako moguce pre poslusati njene odredbe. Medjutim i on je progresio, ne svojom voljom.. hmm.. ili ipak.. uzivao je u njenom bolu.. to mu je doveka zamerila. Mene unistva sto ne mogu da dosegnem ono za cime zudim, da mi se potpuno preda i veruje mi." El-Evjit ga je susao zainteresovano i kasnije zacudjeno. "Ariel.. pa ti si onda u istoj poziciji bas kao i ja? Nije moguce? Neverovatno otkrice. Mislio sam da si potpuno siguran u njenu ljubav i imas ono za cime ja ceznem, sto mi je nedostizno. Ariel se osmehnuo "Niko nema ono za cime ceznes i svi iskljucivo to zele. Ja to dozivljavam kao stratesku igricu u kojoj je ulog njeno srce i dozivotni maksimum njene srastveno-bezuslovne ljubavi, potpunog poverenja i prepustanja bez straha. Trenutno si ti moj ljubavnice u najboljoj poziciji i drzis vodece mesto daleko ispred svih, ne sopstvenim zaslugama. Jer jedini koji ima njenu bezuslovnu ljubav i poverenje je.." Carobnjak je rekao snuzdeno prekidajuci ga. "Rooa!" Zatim dodao zajedljivo. "Olinjala demnska macketina je dakle model prema kome se treba orjentisati? Dovraga znao sam da ce mi doci glave i potpuno mi unistiti zivot!" Ariel ga je gledao kao da je iznenada posandrcao. "Sta to buncas? Zar ne shvatas svoje prednosti? Unutar tebe je dragoceno sredstvo kojim se stize najkracim putem do cilja i ti ga nisi iskoristio, niti pomislio da to ucinis? Ponekad me cisto zapanjis kratkovidoscu i nefleksibilnim vidicima! Zar zaista trebam da ti nacrtam i spelujem jedinstveni dobitni sistem koji ti je u saci, ali ga ne vidis iz ne shvatljive gluposti i slepila ljubomore na nesto toliko prefinjeno i cisto? Ludi carobnjace ljubomoran si na deo tvoje licne sustine? Na svoje ordje i oruzje u ruci? Otvori oci i progledaj! I jos uvek ne razumes? Gospode, daj mi strpljenja!" El-Evjit je rekao nestrpljivo i zainteresovano. "Hoces mi vec jednom otkriti tu magicnu formulu za uspeh o kojoj trbunjas? Rooa je daleko od.." Ariel mu je munjevitom brzinom prisao i stavio svoju saku ispred lica. "Od stabla ne vidis sumu? Stojis ispred ogromne sume i vices placuci kako ti je nedostizno da je dosegnes? Prepusti Rooi osvajanje vatrice i uzmi zasluge. Istovremeno mu otvori srce i dopusti da te nauci svojoj magiji, prekopiraj njegov sablon, tako da na kraju nema prevare i iskupis se za pocetni greh koji ces uciniti. Razumes? Jer ja bih upravo tako ulovio i trajno joj zaposeo srce! Mora da sam dobio nastup istinskog ludila i preterane gluposti jer sebi zabijam noz u ledja i kopam jamu? Navika da se istina mora izgovoriti je ponekad suvise opasna po dozivotnu patnju i poraz! Sreca da ti jos uvek nisi u stanju da ucinis sto sam ti upravo otkrio i objasnio, zar ne?" El-Evjit je bio zamisljen. "Ne salis se, zar ne? Slusaj.. razmisljacu kasnije o tvojoj dragocenoj mudrosti i izrecenim darovima, jer je vreme da joj izvadim otrov iz tela, koji joj je ljubazno poklonio Vardane. Ne mogu da podnesem misao da neko drugi moze dobiti od nje nesveno poljubce i dodire, koji nisu dati iskrenom zeljom nikome, cak ni meni. Pridrzi je na kratko." Ariel se unutar sebe cudio sto tako olako baca poklone i ne shvata svoju prednost i dragoceni dar koji predstavlja Rooa i ujedno mu je laknulo, skoro da se obradovao carobnjakovom gluposcu i nehajnom kratkovidoscu. Drzao je u svome krilu Galu i pratio sve sto se desava viseslojnim opazanjem. "Dobro je drzi, lako moguce da ce se otimati i vristati.. a opet, sve moze da protekne sasvim mirno i bez trzavica, razuemes? Spreman?" Namestio je magnet Raidie i okrenuo ga naopako, prema njenom telu i polako, sa obe ruke prevlacio istovremeno od glave i stopala prema sredini stomaka, zatim krenuo da vuce vani, zbog cega se ona povremeno trzala i slabasno kmecala. Konacno iznad ruku je drzao kapljicu tamne tecnosti, koju je spremio u bocicu i zavrnuo joj dobro cep, zatim joj zalepio tamnu etiketu i stavio u mali frizider, koji je bio prepun napitaka i cudnih bocica svih velicina. "Isuse Boze! Zar u svakoj limuzini drzis gomilu napitaka? Ovo je vec druga kolekcija na razlicitim mestima planete, koju sam imao cast da opazim. Prosto mi je zao sto si joj izvadio dugotrajni poklon-otrov od Vardane, jer nas nece iznenadno napadati usred noci, sto je izgubljeni cist uzitak i meni licno vrlo pozeljan dodatak mome stidljivom detetu, punom suludih i smesnih strahova, koje ona dozivljava kao panicno ludilo. Definitivno sam se bezpotrebno obradovao u jednom trenutku, verujuci da je zavrseno mucenje i da je skinula sve strahove.. ali avaj! Nego, bez teatralnih gluposti, sta si odlucio? Sacekacemo da se probudi u kolima, ili cemo ipak do tvoga stana, ili vile?" El-Evjit je sipao pice u prekrasne case i dodao mu zlatnastu, penusavu tecnost, koju je Ariel posmatrao sa osmehom. "Sampanjac? Silno mi prijas, jer nekako uvek tacno znas sta zelim. Da li slucajno?" El-Evjit mu je dotaknuo casu, zatim ispio sampanjac, zajedno sa Arielom. Posto je vratio case na mesto, kleknuo je iznad njega i Gale, gledajuci ga tako da izazove strastvenu pometnju, saginjuci se polako za poljubac sa rukom na spajalici. Obojica su silno uzivala, sve vise zadubljeni u svoju uzbudljivu igricu, kada je Gala otvorila oci i zaprepasteno posmatrala u neverici scenu koja tece, trljala je oci, ubedjena da je to tek san. Toliko su bili zaneseni da je nisu opazili, zato je cutala, mirna kao bubica i sve vecim uzbudjenjem ih krisom gledala. Posle kratkog vremena dosla je do tacke kada je bila potpuno crvena u licu i toliko jako uzbudjena, da je mogla da eksplodira iz cistog mira.
Ariel je prvi primetio i rekao telepatski El-Evjitu. Nismo primetili da se nase super-stidljivo deriste probudilo i krisom posmatra nasu stimulativnu i preterano opasnu igricu, koja ce je naterati da eksplodira iz cistog mira, barem je tako konstatovala malo pre! Sta cemo? Ja prosto drhtim od ponovnog mrcvarenja, kojim lako moze ponovo da nas bombarduje nemilosrdno! Da je ukljucimo, ili bolje ne? El-Evjit je pogledao krajickom oka u Galine od strasti i svete vatre zazarene, silno blistave, prelepe, mackaste oci, koje su ga kako mu se cinilo pozivale na uzitak. Raidia nas doziva, dok ce se Galijena boriti svom snagom protiv toga, to je sasvim izvesno. Zgrabicmo je pa sta bude da bude! Ariel ga je zaustavio. Meni je drazi njen stimulativni voajerizam, radije bih da sa tobom dozivim vrhunski uzitak, bez emotivnih katastrofa! Da li si zaista spreman da ponovimo stresno iskustvo od pre par sati? El-Evjit je prevlacio rukama ispod Arielove maice, koja je toga trena nestala, zbog cega je Gala ispustila kratak, priguseni zvuk i zatvorila brzo oci sa pesnicom u ustima, sto je obojicu nateralo da se jedva suzdrze od glasnog smeha. El-Evjit se ispravio, skinuo sako i bacio preko sedista, dok mu je Ariel otkopacavao kosulju, uhvatio je Galinu ruku i stavio na spajalicu, zbog cega je ona glasno vrisnula i sklupcala se sa glavom skrivenom do Arielovih grudi, sto je bilo jos gore i izazivalo joj jos opasniju frku. El-Evjit je iz unutrasnjeg dzepa sakoa izvadio flasicu i otpio malecni gutljaj, zatim joj ni malo nezno okrenuo glavu prema sebi i stavio savijen prst u usta, dajuci je poljubcem napitak, zbog cega je nastala silna drama i otimanje, uz dodatak kmecanja, sto je Ariel posmatrao smrknuto, govoreci carobnjaku telepatski. Dakle resio si da je onesvestis za svaki slucaj i tako izbegnes nastavak drame? Znaci nocas necemo na zur? El-Evjit se nasmejao glasno, podizuci se, dok je Galinu glavu stisnuo uz svoj stomak, zbog cega se gusila i upadala u najozbiljniju frku. Ona je vristala pancicno telepatski upomoc, medjutim on je nehajano popustio stisak i objasnjavao Arielu da dejstvo napitaka traje svega dvadesetak minuta, obicno krace. Pustio je Galinu glavu i sipao Sampanjac u tri case, koje su njih dvojica iskapili, dok je Gala drzala u ruci namrsteno svoju casu, bez namere da je dotakne. Ariel joj je dograbio ruku i naslonio casu na svoja usta, gledajuci je uzarenim ocima od strasti, iz kojih su varnicile munjice, pored najdivnijeg cistog potencijala volje i milosrdja koje je zavodi izvan svega. Hipnotisano je gledala kako polako pije Sampanjac iz njene ruke, dok joj je srce jos snaznije ubrzalo ritam. Casa je nestala, a on je privukao i poljubio najzavodljivije sto ume, dok je carobnjak tipkao svoju sparavicu i spustao sedista. Ariel je gledao netremice u Galu, cekajuci njenu negativnu reakciju, zatim se obratio carobnjaku, jos uvek ne skidajuci pogled sa nenih ociju. "Polovina limuzine je prepravljena u spavacu sobu? Izvanredno zanimljivo. Vec sam hteo da podignem noge gore, medjutim nase sediste se ne spusta? Vatrice.. prepusti mi se bez kmecanja?" Vrtela je glavom. "Ne mogu da se prepustim.. zar cemo ponovo prolaziti ceo uzas i muku? Necu dva ljubavnika! Necu niti jednog! Hajde da idemo i plesemo celu noc? Pronasla sam jako dobru diskoteku.. hocu da igram.. Ariel.. zar.. zar se nismo posvadjali zato?" Arielovo lice se naglo smracilo, dok su mu oci opasno bljestale. "Ti si mene pozvala! Zar ne razumes sta to znaci? Tvoj poziv znaci da prihvatas moje uslove. Ne secas se da sam te ostavio zbog mucenja koje ne mogu vise da podnesem? Ne trebas mi ukoliko nisi u stanju da mi verujes. Vatirice, zar ne razumes da pucam potpuno i da ces me ubiti decijim glupostima? Svojim bezrazloznim, ne osnovanim strahovima? Pitam se da li me poznajes? Da li znas koliko te silno volim i da cu se boriti svom snagom za tebe, cak i protiv tvojih strahova? Zar ne igramo u istom timu moja vatrice? Zaverila si se sa svojim strahovima da me unistis, a ja to ne mogu da dozvolim. Otrezni se moja lutkice! Makar pokusaj da se boris protiv sopstvene gluposti! Hocu da vidim truncicu napora sa tvoje strane, jer inace sve do sada nema smisla. Zasto si mene pozvala? Zasto ne nekog drugog? Svi bi doleteteli trenutno k'tebi na poziv! Reci mi?" Gledala je u svoje ruke i uvijala unutar sebe od muke. Znala je da ukoliko mu kaze istinu, to ce ga povrediti i razmisljala je kako da ublazi? "Nemoj to da me pitas. Nece ti se dopasti moj odgovor i naljutices se na mene. Bilo mi je jako lose.. nisam smela da se pomerim od vrtoglaice i umalo sam tresnula dole. Zar moram da izgovorim?" Ariel je klimnuo glavom, a ona je uzdahnula i nastavila. "Setila sam se vas dvojice, jer ste u ovome gradu i osecala sam da ste mi blizu.. zato. Nisam razmisljala o svadji.. to sam i zaboravila. Ariel.. ja ti verujem potpuno u svemu, osim sto od straha nisam u stanju da ti verujem.. kada me zgrabis.. za spajanje. U stvari.. znam da me neces tu namerno povrediti.. to znam sada.. ne i kada se desi spajanje.. onda je strah glasniji. Meni je sasvim jasno sta obojica trazite od mene.. medjutim to ne ide tako. Moje srce otvara mislosrdje, ili romanticna vizija ljubavi koja mi je u srcu, nema drugoga kljuca. Naslonila je glavu na njegovo rame i protrljala svoje celo. "Ponovo mi se vrti u glavi.. jako. To je.. to je zli napitak.. zgrabicete me.. zar ne? Ali.. uh.. ali.." Ariel joj je prstima podigao glavu. "Ali sta? Ne zelis to? Zasto onda vibriras silnom strascu? Zasto me pozivas? Izgovori i reci da me ne zelis i necu te dotaci! Sta to radis ludo dete? Upravo si me zgrabila za spajanje?" Pogledao je carobnjaka i nasmesio se tuzno. "Pocinjem da verujem kako nikada necu dobti sto zelim. Jeziva obeshrabrujuca misao.. jedina negativna koja postoji u mome sistemu. Dakle pocelo je.. vatrice.. zar su potrebni napitci da me ovako poljubis i dodirnes?" El-Evjit je drzao casu sampanjca, koju je prepustio Arielu i upaljenu cigaretu. "Tebi vise nije do spajanja? Bez obzira na njene poljubce?" Arielove oci u zablistale ljutito. "Imam potrebu da je unistim.. a to jako ne valja. To samo znaci da sam porazen njenom rukom. Moram da se saberem, pod hitno!" El-Evjit je vrteo glavom. "Zastrasujuce je koliko smo slicni. Ako odustajes.." Ariel se nasmejao glasno, dok je carobnjakova cigareta nestajala. "Ko kaze da odustajem! Trenutne slabosti ne znace nista, niti su jace od mene! Nista nije snaznije od mene i za razliku od drugih ja ne patim, niti kenjam i kmecim, ja se borim! A ona je vredna silne borbe. Medjutim.. sa tobom ne zelim da se borim, suprotno.. ti si takodje moja dragocena Raidia. Boricu se za tebe, nikako protiv tebe." Ova izjava je izazvala unutar El-Evjita silnu buru ljubavi, zablistao je svetom vatrom bez svoje volje. "Hvala ti Ariel. Nikada nisam imao ljude koji se bez razloga bore za mene.. vec iskljucivo iz koristi. Osim Rejvana, koji mi je usvojeno dete divljeg srca.. nisam imao nikoga ko bi me iskreno voleo i pozeleo da se bori za mene. Istina bio sam cudoviste, nisam bio ni malo drag, niko nije mogao to da pozeli, osim ako mu napunim dzepove novcem. Niko osim vatrice, moga predivnog brata Azree i sada tebe. Verovao sam da si i ti samnom iz niskih pobuda.. da mi preotmes Galijenu i zastitis je od mene? Medjutim sve vise verujem kako ti se istinski dopadam? Znam da te pitam po hiljaditi put.. medjutim sta je istina? Da li.. da li me stvarno volis?" Arielove oci su bile najlepse ogledalo uzvisenog milosrdja, toliko nezne, oduzimale su dah lepotom. "Sve sto si rekao je istina. Tacno je da se borim za njenu ljubav. Tacno je i da zelim svom snagom da je zastitim. Medjutim takodje je tacno da te sve vise volim i na meni mistican i ne shvatljiv nacin jako zelim. Ti si jedino musko koje mi izaziva opasne strastvene zmarce i pometnju. Dok ti nisi stigao u moj zivot, privlacio me je iskljucivo zenski potencijal, cak ni Azrea kao Raidia nije izazvao unutar mene zelju, bez obzira sto me je tesio prikazima Raidie dok je vatrica bila odeljena od mene, nisam osecao strastveno uzbudjenje. Mmm.. vatrice.. pa ti me sve konkretnije dozivas?" El-Evjit je gledao u svoju spravu. "Za desetak minuta joj moram usuti novu dozu u usta, ili ce poceti da drami i izlomice nas nacisto. Narocito tebe moj opaki brate. Dakle neces mi je prepustiti?" Ariel se nasmejao glasno. "Necu! Medjutim zovem te da nam se pridruzis? Ovo je ne adekvatna zamena za njeno potpuno prepustanje i predivni pogled koji gori svetom vatrom i s'verom se prepusta, ostvarujuci sve sto pozelim." El-Evjit je rekao sa osmehom. "I ti dakle sanjas njen zaljubljeni pogled? Pokazacu ti nesto.. pogledaj moja secanja." Ariel ga je gledao u neverici. "Ti si sasvim poludeo, kada si dozvolio sebi takve strasne gluposti i da izgubis najdragocenije od svega! Da li znas s'kojom teskom mukom se dolazi do njenog potpunog poverenja i zelje da ti ugodi? Dovraga i sve ljudske gluposti! Dobio si maksimum i bacio ga u djubre obesno? I sta sada? Pokusaces to da povratis? Moj ludi carobnjace.. trebao si da prevrnes nebo i Zemlju da zadrzis nedostizno! Medjutim sada tu pomoci nema.. osim da joj neprekidno materijalizujes dragocenu zudnju i strastvenu viziju joj razvijes pred ocima. Zar ne? Jao-jao.. vreli poljubci.. vatirice zgrabicu te.. jedva se suzdrzavam!" Arielova garderoba je potpuno nestala, dok je Gala ostala u najdivnijem mogucem crnom cipknom, skoro prozirnom korstu i istim, mekim cipkanim carapama sa ukrasenim podvezicama velikim tamno ruzicastim masnama, bas kao i uzice korseta, dok joj je kosa bila vezana u kikice sa identicnim velikm masnama. "Wow.. to ti se dakle dopada? Medjutim zasto kikice?" Ariel je spustao Galu da klekne na sediste munjevitom brzinom, tako da je iza nje, dok se ona okretala da ga zagrli i poljubi. "Ne dopada ti se ovaj polozaj? Hajde, onda cemo ovako!" Spustio je ponovo ubrzano na spojena sedista okrenutu i kleknuo iznad nje. "Zasto kikice? Jer mi smeta njena kosa.. toga sam se prvo setio, a i slatko joj stoji.. mozda zato? Nego.. moj ljubavnice.. neces nam se pridruziti? Imas >aha< momente?" El-Evjit se nasmejao glasno. "Skoro da je tako, medjutim jos uvek mi izmice istinsko aha! Trudim se silno da ga dosegnem. Pridruzicu vam se.. medjutim cekam da bukne vatra, ili ti treba pomoc da je razgoris?"
Ariel se podigao sa Galom obmotanom oko sebe, zaposlenom poljubcima i dodirima. "Ariel, sta ne valja? Sasvim si odsutan, posmatram te i cudim se, nema istinske strastvene vatre?" Ariel je delovao odsutno. "Nemoj vise da joj dajes napitak. Bez obzira na poljubce i dodire, ovo nije ono sto zelim i sto me stimulise. Suprotno. Draza mi je vriska i otimanje, jer ispod njih osecam silu strastvene bujice koja istice iz nje.. dok sada toga nema.. sada je kako lutkica sa automatskim radnjama, ni malo stimulativno ne utice na mene." El-Evjit je rekao nezno "Necu joj davati napitak, medjutim to ce otvoriti drugu vrstu pakla. Znam tacno sta ti treba i zasto ti ovo nije po volji. Strpi se jos pet minuta. A za to vreme.. ja cu ti biti zamena. Ustvari.. mogao bih i odmah da je prenem iz ovog stanja, medjutim to bi mozda izazvalo adrenalinski lom i frku suprotne vrste. Ili da probam nesto o cemu vec duze vreme razmisljam.. sacekaj!" Otvorio je mali frizider i zgrabio cetiri obicne i dve uske duguljaste srebrne bocice, zatim stakleni stapic, dugacku pipetu i mericu, uz praznu teglicu. Izvanredno brzim, vestim pokretima je merio, sipajuci napitke u teglicu do polovine punu prozirnog rastvora. Zavrsio je i stapicem promesao sadrzaj. "Eksperimentisacemo na svome dragocenom malom subjektu, ili da konzerviram i spremim je u unutrusnji dzep sakoa, za sledecu zgodu?" Ariel se osmehnuo vrteci glavom, dok je stiskao Galu uz sebe. "Sta bi to trebalo da joj uradi? Kakvo delovanje predvidjas?" El-Evjit je odgovorio dizuci obrve "Hmm.. dugo sam razmisljao o supstanci, mesavini poznatih vilovnjackih napitaka, koja bi mogla da rastopi njene strahove i podspesi joj hrabrost, smakne preteranu stidljivost i ublazi zidove.. pa recimo da je ovo jedna od mogucih formula za tako nesto. Opet.. moze biti da i nije toliko delotvorno. Lako moguce da ce je silno razgoreti, ili tek samo mrvicu.. ovde je specificni vibracioni kod subjekta od izvanrednog znacaja i napitci ne deluju identicno na sve, suprotno. Takodje svaka kap vise, ili manje moze da uslovi potpuno drugaciji uticaj i donese cak i izvanredno razlicite efekte. Da probamo? Jer ona ce se uskoro probuditi i prenuti u svoje prirodno stanje percepcije." Ariel je posmatrao Galu i stiskao joj glavu uz sebe. "Dovraga i dovraga.. nisam pametan! Radije bih eksperimentisao na sebi. Ne volim pomisao da joj ucinimo nazao. Imam silnu potrebu da je zastitim.. ali i jako zelim Galijenu bez straha.. za time ceznem vise od svega. Nisam ti odgovorio? Ovako cemo, pusti je da se razbudi i postane moja dragocena ubojita vatrica. Zatim, ukoliko ponovo dodjemo do procepa.. i ako nema drugog izlaza.. izvedi eksperiment. Slazes se?" Posto je sklonio bocice i isprao mericu, sipao im je po jos jednu casu Sampanjca, slusajuci kako se Gala zali na vrtoglavicu. Ariel je jedva docekao ovu izjavu i zgrabio je svom snagom, dok je carobnjak sedeo sa raskopcanom, razmaknutom kosuljom i pio sampanjac gledajuci zainteresovano sve sto se desava. "Pogledaj me vatice? Da li si dobro?" Gala je otvorila oci, a on je iz naleta silnog milostrdja i prejakoh emocija stisnuo uz sebe toliko jako da je kmecala. "Oprosti.. suvise te volim. Ne mogu da zaustavim izliv prejakih emocija koje mi izaziva cisto srce Raidie." Gala je rekla tiho. "Zedna sam.. i to jako. Da li imamo.." El-Evjit se nagnuo nasmejanih ociju i pitao. "Sta zelis mala? Moj napitak? Sokic.. vodu? Sve sto pozelis nacicu. Dakle?" Tipkao je svoju spravu, zatim su osetili kako se kola pokrecu. Gala je rekla crvena u licu "Tvoj napitak.. je mislim najfiniji?" Dok je Ariel pitao zantizeljno. "Dobro.. gde cemo?" El-Evjit se nasmejao glasno sipajuci svoj omiljeni napitak u casu, zatim ga pruzio Gali, koja je pokusavala da se podigne. Ariel se ispravio i pomogao joj, gledajuci u carobnjaka. "Moj znatizeljni ljubavnice, ako ti kazem da je to iznenadjenje, da li ces biti miran i zadovoljan odgovorom? Neces, zar ne?" Ariel se glasno smejao. "Jao-jao.. spremas iznenadjenje, zar i meni? Ja nisam ni malo strpljiv i ne volim preterano iznenadjenja. Vise volim da ih priredim, nego da mene licno iznenade. Pokusacu da strpljivo sacekam ne nadani lom, ili ipak dobrobit?" Gala je popila punu casu napitka i pruzila je carobnjaku, zatim se malo, po malo povlacila unazad dok su njih dvojica pricali. Dosla je do iskosnog naslona i skupila noge obuhvatajuci ih rukama. Ariel je jedva zaustavio poriv da je zgrabi za noge i povuce ka sebi. Vrio je od besa i pokusavao da se kontrolise. El-Evjit ga je uhvatio za ruku i pogledao u oci, zatim zviznuo. "Polako.. udahni duboko.. smiri se? Znam tacno kako je i sta je. To i mene silno muci. Ako reagujes impulsivno uradices jos gore i namestiti ne popravljiv lom, to verujem jasno shvatas?" Klimnuo je glavom i uzdahnuo, zatim kleknuo naspram Gale. "Ne vredi ti da se krijes. I vatrice budies li mi rekla samo jednu rec koju necu da cujem, najozbiljnije ces dobiti 25 po turu! Bolje cuti! Ne usudjujem se da te pitam zasto si mi pobegla? Zar se plasis mene? Posle svih mojih napora da te pripitomim i pokazem da su ti strahovi ne osnovani, jos uvek me vidis kao zastrasujuceg? Zar nikada nece biti drugacije?" Rekla je snuzdeno, jos uvek sa skrivenim licem. "Necu da se igram spajanja." Ariel krenuo da vibrira sve jacom strascu, koju je namerno produbljivao i sirio je do neverovatinih granica. Krenuo je da prevlaci unurasnjom stranom njenih butina i razmice ih polako i uporno se priblizava, saginjuci se, podigao joj je lice k'sebi. "Sta se to desava vatrice? Zasto vibriras i pozivas me silnom strascu?" Uhvatio joj je ruku i zamotao oko spajalice, dok je drzao iza vrata, sa usnama skoro do njenih, gledao je tako da izgubi dah i istovremeno poludi od strastvene frke, koja joj nije dala da misli o bilo cemu drugom. Limuzina se zaustavila, a potpuno obuceni El-Evjit je istrcao iz kola, javljajuci Arielu telepatski da ce odmah stici nazad. Umalo je ispustio sve iz ruku kada se vratio nazad u kola i video kako Ariel drzi spajalicu do njenog lica. Krenuli su u trenutku kada je govorio. "Otvori usta vatrice.. vise.. jos vise.. tako je dobro." El-Evjit je doziveo strastveni lom unutar sebe i svom sngom pozeleo da im se pridruzi, ali se jedva zauzdao, jer je znao da ce je to odvesti ravno u histericno ludilo, zato je gledao uvijajuci se unutar sebe od muke. Pitao je telepatski. Ariel.. mislis da je pogubno da se pojavim i prikljucim? Jedva se suzdrzavam.. medjutim znam da cu namestiti lom i zbrku ako me ugleda. Cuo je odsutan odgovor. Da.. dobro mislis. Video je kako se Ariel na pola metra od njega ispravlja, sa strastvenim uraganima u ocima i kaze. "Dodji kod mene vatrice." Na tren se pojavila bocica blizu njegove ruke i odmah zatim nestla, dok je ubrzanim pokretima naneo vilovnjacko ulje, povlaceci Galu ka sebi, poljubio je zaneseno i zapoceo spajanje. Cula se vriska prigusena poljubcem. "Sta te ucim? Ne plasi se bola.. ssss.. tiho vatrice.. ne smes toliko da vristis.. ssss.. tise.. pokusaj da ga volis. Drasticno ces smanjiti bol.. ukoliko mu pricas reci ljubavi." El-Evjit se pojavio nagnut pored njenog lica. Mazio je skupljenom sakom po obrazu i gledao cistim srcem i silnom strascu. "Boze koliko si samo slatka. Tiho mala.. moj sofer ce misliti da te ubijamo ovde pozadi." Sagnuo se i poljubio, zatim joj podigao glavu u svoje krilo i povukao navise. "Otvori oci i pogledaj.. sta cu to uraditi?" Ariel je bio miran, dok je bol potpuno nestao. Provirila je i ugledala njih dvojicu u najstimulativnijem, uzbudjujucem poljubcu iznad nje i eksplodirala strastvenim uraganom, uz predorgazmicne senzacije. Prvi najmanji pokret joj je izazvao eksploziju, kojom su svo troje vibrirali. Koliko god da nije zelela dva ljubavnika, istinski je uzivala u silnom uraganu ljubavi i rasirenoj super-ekstazi koju su producirali zajedno. Sve do finsa igrice bila je zanesena carolijom koju su stvorili. Ostala je u zaledjenom vrisku, pogubne visestruke orgazmicne eksplozije, kada joj je carobnjak stavio spajlicu u usta, a Ariel je drzeci za vrat gurao grubo ka njemu, dok se pokretao ni malo nezno, stisnuo je u struku toliko jako, da je izgubila sasvim vazduh i najozbiljnije se gusila, jer je sve snaznije gurao prema carobnjaku. Namestila je duboke, krvave ogrebotine El-Evjitu na rebrima, struku i kukovima, boreci se da se izmakne. Upala je u najstrasniji panicni strah, od koga nije mogla da pobegne cak ni posle zavrsenog uzasa, dok je tuga razdirala potpuno icepala u komadice. Jecala je, dok su joj suze tekle neprekidno. Obojica su joj pricali najneznijim glasom reci ljubavi, ali ih ona nije cula. Sve snazniji pogubni bes joj se stvarao i kako se Ariel izdigao, krenula je da ga udari, medjutim on se izmicao i munjevitom brzinom izbegao svaki pokusaj da ga osamari i povredi. Na kraju joj je zgrabio ruke i stisnuo je uz sebe prejako. "Nemoj.. molim te vatrice.. smiri se! Zar nikada neces razuemti strastvenu ljubav?" Gala je jecala i plakala iz nemoci toliko strasno da su se obojica ozbiljno zabrinula. "Zli.. zli.. Ariel! Zli.. zli! Necu.. da.. da.. te.. vidim! Nikada.. vise! Idi! Idi!" Ariel je doziveo nadzemaljski osecaj bola i jedva se sabrao. Stavio jo je ruku na celo i rekao "Zaboravi!" Uhvatio je i podigao u narucje, gledajuci sa bolom njeno od suza mokro lice, zatim je spustio na sediste sa glavom do njenih grudi. "Poludecu.. pucicu potpuno. Dovraga.. meni djavo ne da mira.. znao sam da ce smrtno uplasiti i zeleti da me unisti odmah zatim. Pteterao sam u strastvenom ludilu. Dobro znam sta se sa njom sme, a sta ce je dovesti do uzasa. Zli Ariel.. da.. upravo tako." El-Evjit mu je prisao i pomilovao po obrazu skupljenom sakom. "Hoces da ti pomognem? Dodji i nasloni se ovde.. tako je dobro. Pokusacu da ti magnetom Raidie uzmem bol. Nikada ranije to nisam radio.. medjutim posmatrao sam pouno puta kada mi je pomagala. Opusti se i prepusti meni. Uradicu sve sto mogu." Cudio se sto je sa lakocom odradio ceo ritual i sto je zaista uspeo da pomogne.
Ariel ga je povukao k'sebi i zagrlio snazno. "Hvala ti moj carobnjace. Ti izgleda napredujes munjevitom brzinom.. dok ja nikako da naucim najvazniju lekciju. Toliko puno puta sam je uplasio i zarekao sam se da to vise necu raditi.. medjutim ponovo sam pogresio. Umesto da se potpuno kontrolisem.. prepustam se da me ponese sila volje i strastveni uragan. Jos dok gresim.. svestan sam greske.. ipak.. nekako ispadne.. nemocan sam i ne mogu da se zaustavim.. vec dozvoljavam da me nosi bujica. Ja sam gospodar svega sto se desava.. i nista nije jace od mene, pa opet namerno dozvolim ovakve ubojite greske.. da umesto njenog zaljubljenog pogleda.. iznudim ubilacki bes i panicni strah.. more tuge. Ja sam izgleda identicno poguban po nju.. bas kao i ti.. nema razlike. Tacno sam ono od cega je trebam zakloniti i zastiti. Trebao bih da nestanem i ne pojavim se pred njom za zivota." El-Evjit ga je gledao zabrinuto. "Sta to pricas moj ludi brate? Ne vidis dobro. Istina, do svega pre par sati bih se silno obradovao ovakvoj izjavi i podrzao bih tvoje napore da se udaljis od nje.. ali ne vise! Slusaj.. naterao si me da se skoro.. pa.. tako reci zaljubim u tebe. Uvukao si mi se u srce munjevitom brzinom i sada nema uzmicanja! Necu ti dopustiti pogresne izbore! Meni trebas! Cujes?" Okrenuo se i sipao mu casu sampanjca, koju mu je tutnuo u ruku. "Vidi.. ona ce sve zaboraviti.. zar ne? Koliko dugo ce spavati? Pogresno postavljam pitanje.. hmm.. zanima me koliko si joj toga izbrisao? Cega ce se poslednjeg secati?" Ariel je rekao uzdisuci. Izgledao je obeshrabren i jos uvek van sebe. "Izbrisao sam joj tek opaki strastveni finis. Sve ostalo ce moci da vidi, osim zajednickog orgazma i ubojitog napada na mene. Medjutim ona nikada ne gleda unazad, ili jako, jako retko to cini. Srecom." El-Evjit se osmehnuo i priblizio se njegovom licu, gledajuci ga toliko divno, da je bilo primoran nevoljno da se osmehne. "Slusaj me dobro moj zli ljubavnice, nas dvojica smo preterano slicni u previse toga, medjutim sve mi se vise cini da je to jako, izvanredno jako dobro, jer cemo moci najlakse bas zbog te cinjenice da pomognemo jedan drugom! Razumes? Gledaj.. izasao sam bio po ekspreso kafu i kapucino, medutim.. mogli bi nazad po novu turu, jer se ova sasvim ohladila. Ipak ti nudim.. medjutim ni ne znam kakvu kafu volis?" Ariel se nasmejao i prihvatio polu-plasticno ulicno pakovanje, sa zatvorenim poklopcem, zatim ga ugrejao do vrelog i dodao nazad carobnjaku. Daj mi sledece ulicno pakovanje. Kakav ekspreso najvise vlim? Jake arome, sa truncicom slatke pavlake bez secera, medjutim kao i ti mogu da popijem i vatricin slatki, deciji omiljeni kapucino. Ona ce mi doci glave, to je sada sasvim izvesno. Svi moji dosadasnji napori da je pripitomim, okrenem ka sebi i nateram je da mi veruje i prepusti bez straha su uzaludni, jer ne mogu da se kontrolisem u stratvenom ludilu. Potrebno je da izvezbam vecu samokontrolu pri tom cinu.. a to nije lako uciniti, narocito bez partnera, jer nju ne smem da priustim sebi u ovim naporima!" El-Evjit se nasmejao glasno. "Vezbaces onda samnom. Dobrovoljno se javljam da ti budem sredstvo napredka. Da li se radujes?" Sada se Ariel skoro zagrcnuo kafom i umirao od smeha. "Da li znas u sta ces se upustiti? Nije ti frka da mi budes eksperimentalni zamorcic? Salu na stranu, da li si siguran u to, jer sam ja isti sadisticki zlotvor, bas kao i ti.. tako da to nije pozeljna kombinacija, kao sto si puno puta do sada konstatovao." El-Evjit se nagnuo i poljubio ga. "Tacno, medjutim sada sam te uknjizio kao retku drgocenost unutar sebe, tako da imas pravo za stvaranje svih mogucih lomova, cak i povremenih drama, uz sve to su ti dozvoljeni i sitni sadisticki uzasi na meni. To tako ide, kada se sasvim prepustim i iskreno volim. Uz nase plasljivo i pogubno deriste i Azreu, sada si mi ukorenjen unutar srca.. jer sam osetio da me iskreno volis.. a to ne mogu da ti ne uzvratim." Arielove oci su oduzimale dah lepotom milosti. "Dakle ipak si iznutra jako slican mojoj vatrici?" El-Evjit je vrteo glavom. "Nisam slican, vec identican. Ne shvatas jos uvek koliko je jako velika podudarnost izmedju nas troje? Moja sustina je deo njihove i sve je identicno, osim sto ja dolazim u pakovanju sa Room, a mome bratu je nas ujak napakovao prokletstvo srebrnog zraka, dajuci mu tako opasno oruzje i jezivu frku, koju je skoro ne moguce kontrolisati kada dodje u zagrljaj svete vatre. Zato su Destijana i moj ujak u detinjstvu bili po svim njenim pricama kao pas i macka." Ariel ga je slusao zainteresovano. "Uvek sam se pitao.. da li je tvoja majka bila nalik nasoj vatrici?" El-Evjit je bio zamisljen i iznenada setan. "Jeste i nije. Destijana je bila izvaredno nezna i krhka.. mislim da za zvota nije otkrila svoju istinsku moc. Daleko je bila od svemoci i sveznanja. Nije umela da se bori za svoje ciljeve, ali je zato bila jako divno, zanimljivo drustvo, toliko nezna i prepuna ljubavi prema meni i svemu sto je okruzuje i zadubljena u kreaciju.. volela je da stvara rukama razne lepote, medjutim takodje u pozadini svega i tuzna.. jako, jako tuzna. Kada su me otrgnuli od nje, ja sam ozbiljno jako dugo zatim zeleo da umrem. Moj prokleti otac i Garak su mi svakodnevno pricali kako me se odrekla. Na kraju sam poverovao u to.. jer sam je sa deset godina pronasao i cuo njen razgovor sa mojim ujakom, gde pricaju kako cu postati prokleti demon i unistiti oba sveta. Nisam cekao nastavak u kome pricaju kako ce me spasiti od mog prokletog oca i zele da se bore za mene. Pobegao sam u panicnom strahu i odlucio da postanem ono od cega strepe i unistim ih.. sto sam kasnije i ucinio. Ostavili su me Garakovim mucenjima i najjezivijem zlostavljanju.. ocevom pogubnom uticaju i naporima da stvori sebi naslednika, sledecu glavu ogromne, sirom sveta razgranate kriminalne imperije. Svi ljudi koje sam sretao su bili krvozedni i koristoljubivi.. moj svet je bio pakao.. najstrasniji moguci pakao. Onda sam ugledao moju Raidiu i doziveo uzbudjenje, prvi put posle jako dugo vremena desilo mi se da mi srce zaigra i ozivi na tren. Taj osecaj me je toliko opio, zato sam pokusavao da je silom otmem i produbim ga. Posmatrao sam njen bezbrizni zivot i deciju neobuzdanu radost.. cak sam video njen i Lesjiv prvi poljubac.. toliko nevin i sladak. Fanaticno sam je pratio i skupljao informacije o nasem Etrelu i noj. Nisam joj zeleo dobro.. ali nisam mogao ni da joj zelim lose. Zamisljao sam cesto i mastao o sadistickoj varijanti uzitka sa njom, jer drugacije nisam bio u stanju da zamislim ljubav. Bezbriznu lepotu koju sam doziveo u detinjstvu pored Destijane sam izbrisao i zaklonio, zapusio da ne proviri niskim pobudama svake vrste. Onda sam je konacno ugrabio i desilo se ne zamislivo.. osetio sam kako se razgoreva plamicak svete vatre u mome srcu, sve jace i snaznije.. zato Ariel.. ja ne smem da je izgubim! Ako izgubim nju, izgubicu sebe kao Raidiu. Postacu demon, slep i bezosecajan.. zlotvor kome nema rvnog. Silan greh nosim na dusi.. ruke su mi sasvim krvave.. a unutar je secanje na pakao i zato.. ona mi je jedino svetlo koje ga drzi podalje, da mi ne odrubi glavu. Razumes?" Ariel ga je naglo zagrlio. "Ne brini. Ja necu dozvoliti da te dotakne zlo. Pomocicu ti u napredku i zaklonicu te od svega loseg. Zao mi je sto ranije nisam mogao da te zastitim. Moja je duznost da stitim i sacuvam od zla Raidiu i ne samo moja. Sva nasa braca osecaju tako. Uzivam sto si mi otvorio i otkljucao srce, sto si me konacno prihvatio, jer ja se ne salim i sasvim ozbiljno mislim sve sto kazem. Kao i vatrici, ni meni nije moguce da izgovorim truncicu lazi. Ne umem da se pretvaram i preterano zahtevno iziskujem strogu istinu. Ponekad se to granici sa fanaticnim. Ne sumnjaj u moje iskrene namere i ljubav. Dobro?" El-Evjit je uzdahnuo. "Hoces da je spremimo i probudimo? Vreme je za poklone i ples u diskoteci po njenoj zelji. Rezervisao sam nam sto u najelitnijem gradskom restoranu, gde je skoro ne moguce uci bez rodoslova, ili jako pozamasnog bankovnog racuna. Ipak.. to je jako dobro uredjeno mesto, koje ce voleti. Posto su je navikli na hranu dok smo bili odvojeni, zelim da joj namestim rodjendanski obed.. uz tortu i svecice.. sve po redu. Cekace nas i nece zatvarati, sve dok ne stignemo. Dakle sta cemo?" Ariel se nasmejao glasno i zagrlio ga uz poljubac. "Volim te i sve vise uzivam u tebi moj ludi carobnjace. Hajde, prepustices mi da te spremim za izlazak u restoran? Ili da se ja prepustim tvome izboru? Zatim cemo probuditi vatricu, a pre toga i nju propisno urediti i odenuti tako da svima zastane dah kada je ugledaju! Hajde, vreme je za magiju!" El-Evjit je materijalizovao vecernje odelo Arielu i sebi, dok je prepustio Galin stajling Arielovom nahodjenju, sto mu je istinski oduzelo dah, kada su je konacno probudili i podigli, izlazeci iz kola. Brkati vozac je dobio ogromnu napojnicu i jos jace se slamao da im ugodi.
Usli su u ogromnu, visoku zgrada u najuzem centru grada i krenuli liftom na 26, poslednji sprat. El-Evjit je sve vreme tipkao svoju spravu, ili razgovarao mobilnim i kao i uvek bio je daleko od ljubaznog i umilnog. Imao je naviku da prica skoro ljutitim odsecnim, ili zajedljivim tonom. Gala je drzala Ariela za ruku i bilo je ocigledno da jos uvek nije sasvim budna, niti prisutna. Cutala je i bila mirna kao bubica, iduci za njima odsutno, dok joj je cisto srce treperilo u ocima, a radosne iskrice uveseljavale svakog ko je pogleda. Ariel je uzivao da je krisom posmatra. Izasli su iz lifta, gde su ih docekali konobari, uz upravnika i poveli prema njihovom mestu, kroz dve predivno uredjene dvorane, sve do potpuno zastakljene kupole u manje osvetljenom delu restorana. Posto su seli i carobnjak izdiktirao hladno i odsecno sve njihove zahteve, izgovarajuci komplikovana imena jela na tri razlicita jezika, dobili su istog trena sampanjac i kapucino, ocigledno unapred narucene. Gala je blistala kao sedefasta statua izmastane lepote. "Gospode.. toliko si jako lepa. Mala.. ne postoji nista uzvisenije i savrsenije od tebe u oba sveta. Zaista mi oduzimas dah lepotom i nevinim, cistim srcem Raidie koje ti treperi u ocima i isceljuje me. Zato zelim da ti nacinim sto vecu rodjendansku caroliju. Zapocecemo proslavu tvog osamnaestog i mog catrdesetisedmog rodjendana u ovome restoranu.. zatim.." Izgledalo je da je prenuta iz sna. "Oh.. pa meni je danas rodjendan? Nije sutra? Zar je vec 12-ti?" Ariel je pomilovao po obrazu. "Sada je petnest do dva ujutru, a ti si ako se dobro secam rodjena u pola pet ujutro, zar ne?" Gala je iznenadjeno rekla "Tacno.. ali kako to znas? Jer i sama sam to otkrila posmatrajuci misli svoje dadilje, pre nego sto su me oteli. Zao mi je sto nisam saznala imena svojih roditelja, kao ni svoje pravo ime kada me je mali Avalon odveo u proslost. Videla sam samo mrvicu toga.. tek par novih informacija sam pokupila pri tome astralnom putovanju. Ustvari cak nisam ni potpuno sigurna za vreme rodjenja, jer su njene misli bile dosta konfuzne." Ariel se nagnuo blizu njenog lica, gledajuci je tako da joj zaklecaju kolena od strastvenog uzbudjenja. "Ja sam potpuno siguran, jer sam to proverio i za razliku od tebe, znam puno vise.. hmm.. sledecom prilikom o tome.. stize nam kasna vecera." Konobari su u koloni unosili silna jela, tako da je njihov ogromni sto uskoro bio skoro sasvim zatrpan razlicitim posluzenjem. "Gospode Boze.. ovo necemo uspeti cak ni da probamo nas troje. Carobnjace, meni ces izabrati par razlicitih zalogaja.. znas da nikako ne sme biti nicega ubijenog unutar onoga sto jedem. Dobro?" On je klimnuo glavom, zatim ustao sa tanjirom u ruci, isao je i vesto vadio zalogajcice, redjajuci ih kao prekrasan kolaz. To je uradio kasnije i sebi, a Ariel mu je pruzio svoj tanjir i zatrazio da njemu servira identican asortiman specijaliteta. Konobari su stopirani El-Evjitovim nacinom znakova, koji su ocegledno svi sem Gale i Ariela jako dobro razumeli. "Molim te objasni mi, kako te razumeju kada odmahnes neznatno prstom i namrgodjeno ih pogledas? Identicne radnje upotrebljavas kada ih dozivas i stopiras?" On se smejao gasno. "Moj opaki ljubavnice, postoji sistem znakova koji se koristi umesto dozivanja i deranja na poslugu. Ako te zanima naucicu te kada god pozelis. Hajde moj nezni leptiricu, otvori svoja prelepa ustasca.. tako.. i da cujem? Da li ti se dopada ovo jelo?" Gala je rekla cim je progtala zalogaj. "Fino je.. ali.. ali carobnjace.. nemoj puno toga da mi das, samo jos zalogaj.. dobro?" Dobila je jos dva razlicita jela da proba, zatim je pojela i cetvrti zalogaj na silu i konacno, posle dosta negodovanja bila je oslobodjena mucenja hranom. Gledala je kako njih dvojica jedu sa uzivanjem specijalitete. Sacekala je da zavrse i saopstila im da mora do toaleta. El-Evjit je otpratio, zatim je i Ariel stigao za njima. Dogovorili su se da se nadju ispred i sacekaju je. Medjutim kada je izasla nikoga nije bilo, zato je odlucila da ih saceka. Povece, bucno drustvo je proslo pored nje, zatim jedan sredovecni par iduci prema liftu. Sipatican mladic u dobro skrojenom odelu, smedje talasaste kose joj je prisao i naklonio se, zatim se predstavio. Gala nije zapamtila ime, niti joj je ista znacilo to poznanstvo. Uctivo ga je slusala i gledala prema vratima muskog toaleta i pitala se sta toliko dugo rade unutra? Mladic je zvao da sedne za njegov sto, medjutim ona mu je strpljivo objasnila da nije dosla sama i da je sa svojom bracom, onda se setila da je bolje reci i muzem, ili verenikom, tako da je i to dodala naknadno. On je posmatrao sirokim zenicama, od kojih su mu oci izgledale skoro sasvim crne. Naglo je povukao za ruku kada su se otvorila vrata lifta i stisnuo dugme za prizemlje. Gala od iznenadjenja nije stigla da se snadje. "Sta.. sta se to desava? Zasto si me uvukao u lift? To nece biti dobro! Moja braca ce reagovati jako lose. Hajde da se vratimo gore?" On se smejao. "Nisi se uplasila? Sasvim si mirna. Neverovatno. Draga princezo Galijena od Gerhida, jedva sam cekao da te pronadjem i ostanem nasamo sa tobom. Jako dobro znam koliko su jako nezgodna tvoja braca, ovde se kaze opasni igraci.. cak i ti nisi za podceniti, zar ne?" Gala se ukocila sasvim i namrstila. "Odakle me znas? Ko si.. istinski? Da li pokusavas da me otmes? To je ne izvodljivo, jer cim pozovem, Ariel i moj carobnjak ce se stvoriti pored nas. Jos ih nisam pozvala, cekam da cujem tvoje namere?" On se smejao i dalje. "Na puno pitanja trazis odgovor. Hoces se strpeti i sacekati sa pozivom upomoc dok ti ne odgovorim?" Klimnula je glavom, u trenutku kada se lift zaustavio u prizemlju. Nije htela da izadje iz lifta, medjutim dva mladica su ulazila, tako da je ipak zakoracila u predvorje zgrade. "Necemo ici dalje! Odgovori mi na pitanja!" On je podigao obrve. "Zar ovde? Ne dopada mi se atmosfera, radije cu ti odgovoriti vani.. evo ovde odmah pored u kafeu. Kroz staklo na prizemlju se videlo dvoriste ulicnog kafea, u kome je bilo tek par ljudi. Uzdahnula je i namrsteno krenula za njim, razmisljajuci da li odmah da pozove Ariela? To ne bi bilo posteno, obecala je da ce sacekati da joj odgovori na pitanja. Ponudio joj je da sedne u udobnu, modernu fotelju prvoga stola i narucio joj kapucino, sto je bilo dodatno uznemiravajuce. Seo je pored nje i nagnuo se, sto je nateralo da se nasloni i odalji sto vise moze. "Neverovatno si lepa. Zaista ti nema ravne, cak i sada dok me zabrinuto gledas, osecam te divno.. osecam da sveta vatra pulsira ispod povrsine." Gala se vec opasno zbrinula. "Ti.. znas toliko puno o meni.. ne razumem kako? Da li.. da li smo se nekada ranije upoznali? Da li si mozda LightWorkers? Ili iz sveta vilovnjaka? Ne secam se da smo se ikada ranije sreli.. odgovori na moja pitanja.. ili cu pozvati Ariela i.." On je uhvatio za ruku i prineo je do svoga obraza, a Gali se skoro nakostrasila kosa na glavi od uzasa. "Uplasio sam te? Ne brini, necu ti nista lose. Pozeleo sam da mi stavis ruku na obraz.. da te osetim na tren." Pomirisao je pulsnu tacku sa uzivanjem. "Najlepsi prirodni miris, koji dovodi do pomracenja svesti." Postajala je nestrpljiva, a unutrasnja drhtavica joj se pojacavala. "Pozvacu.." On je prekinuo. "Nemoj! Odgovoricu ti. Slusaj dobro sta imam da kazem.. ili bolje.." Ustao je i pruzio joj ruku. "Dodji ovamo, pokazacu ti nesto.. ne plasi se.. pokazacu ti kako zaista izgledam. Mozda me prepoznas kada ti se prikazem na tren?" Gala je oklevala, zatim mu priuzila ruku, ustala i krenula za njim na ulicu, u mracniji deo jednog od obliznjih haustora. Stao je okrenut ka noj, sa rukom do lica mrmljajuci reci carolije. Skoro je viknula zaprepasteno. "Vilovnjak!" On joj je stavio ruku na usta, zatim je naglo zagrlio, sklanjajuci lice do njene glave, cekajuci da trojica mladica prodju pored njih. Vise nije bilo opasnosti, medjutim on je jos uvek drzao zagradjenu do zida, sa licem do njene kose. "Mislim da jos neko ide, ili se varam? Ne bi valjalo da mi vide usi.. strce im vrhovi izvan kose.. ne mogu da ih potpuno prikrijem, osim sesirom.. zato.. evo ovako.. da li je zadovojavajuce?" Klimnula je glavom, dok su joj kolena klecala od prevelikog uzbudjenja. Gledala je navise ka njemu. Prelepo vilovnjacko lice sa svetlom puti, dok mackaste, jako tamne, krupne, skoro sasvim crne oci uokvirene gustim, crnim trepavicama izgledaju kao nasminkane, uz jako crnu, skoro modru talasastu kosu, trepere i svetlucaju pod slabim ulicnim svetlom. "Ne secas me se?" Vrtela je glavom i rekla glasno. "Zovu me! Moram da im se javim i to smesta." On je sagnuo glavu i snuzdio se. "Samo par minuta uz tebe? Pokloni mi truncicu svoga vremena? Samo deset-petnest minuta, nista vise ne trazim?" Gala je i dalje vrtela glavom. "Ne moguce! Cuj.. pozvacu Ariela i carobnjaka, zatim cemo sedeti i pricati svi zajedno? Hoces?" On je gledao tako da je pocinjala unutar sebe da panici i trudila se da to sakrije. "Moram da im se.." Nije zavrsila recenicu, jer je iznenada zagrlio i poljubio, bez obzira sto se otimala svom snagom. Kolena su krenula da joj klecaju i cinilo joj se da ce tresnuti dole. Stiskao je uz sebe, dok je klizila nadole. "Ne smes.." Podigao je u narucje, zatim poceo da mrmlja reci carolije. Oko njih je poceo da se stvara plavicasti dim, koji ih je sve vise obmotavao. Gala je dozivala Ariela i El-Evjita i ugledala ih odmah zatim, kako su se pojavili naspram njih i na njeno ogromno cudo, kada se dim razisao nije ih vise bilo. Gledala je nepoznatu vilu ispred cijih vrata su stajali. "Nista ne vredi da me otimas! Tek sto se nisu pojavili pored nas! Cujes?" Usli su u mali hol sa mermernim podom i zavojitim stepenistem. "Cujem te i znam da ce nas vrlo brzo pronaci, sto znaci da nemamo puno vremena za rozgovor." Nosio je uz stepenice, zatim otvorio velika dupla vrata bogato uredjenog salona i seo sa njom u krilu na prelepu starinsku sofu. Pokusavala je da sidje, zatim ustanovila da nije u stanju da stoji, zbog cega je on zadovoljno povukao nazad u svoje krilo. "Ne mozes da stojis? Da li od uzbudjenja? Budi mirna.. pasces mi dole! Zelim da pricamo.. nemamo puno vremena.. smiri se.. cujes me?"
Galu je obuzeo panicni strah, jer nije mogla da stoji, sto znaci ni da se bori ako je dograbi za spajanje. Prvi put u zivotu se osetila potpun nemocno. Bila je u krilu nepoznatog vilovnjaka, koji je vibrirao silnom strascu i sasvim ocigledno i ne skriveno je zeleo. Cinilo se da joj se nocna mora odmotava pred ocima. "Pusti me da sednem pored.. jer.. jer.. ne mogu jasno da mislim. Upadam u paniku.. ja te ne poznajem.. zato.. zato ne smes da me drzis blizu sebe! Pusti me!" On je suprotno zahtevu stisnuo uz sebe, sa glavom do njenog vata, cula je kako ubrzano i tesko dise, sto je dodatno prestravilo. Pokusavala je da se sabere, medjutim sve vise je drhtala i bila u sve snaznijem panicnom strahu. Otimala se i molila da je pusti. Ariel i El-Evjit su se pojavili ispred njih i pre nego sto je munjevitom brzinom Ariel uspeo da zarobi vilovnjaka u energetsku sferu, carobnjak mu je drzao ogromnu ostricu svog dugackog, srebrnog noza pod grlom. Gala ga je gledala uzasnuto u ubilackom besu, dok je Ariel stavio ruku preko njegove, a drugu saku podvukao ispod ostrice i tako ga naterao da ne povredi vilovnjaka, koji ih je gledao prkosno i bez straha. Posto je zgrabio Galu u svoje narucje, a vilovnjak ostao na sofi obmotan kao mumija energetskim pantljikama, donekle se smirio. "Da li te je povredio? Ti se treses od panicnog sraha.. sta se desilo? Ubicu ga! Unisticu prokletog zlotvora ako ti je ucinio nazao! Nikada te vise necu pustiti od sebe, cak ni u toalet! Dok sam se vratio.." Ariel se sagnuo do njegovog lica i pomilovao ga obrazu. "Pusti da nam pokaze sve sto se desilo?" Posto su odgledali viseslojnim opazanjem i doziveli iz njenog ugla sve sto se zbilo, odahnuli su donekle. Carobnjak je ne promenjeno gledao ubilackim besom vilovnjaka. "Kako si se usudio da je otmes od mene? Dovraga i sve ljudske gluposti.. znao si da cemo se pojaviti jako brzo, pa zasto onda? Odakle je znas? Kako to da imas toliko puno informacija o nama? Kako se zoves, ko si? Sve mi ispricaj i to po redu, moram da znam s'kim imam posla!" Ariel je prisao vilovnjaku, oslobodio ga delimicno stega, tako da su mu samo ruke ostale vezane na ledjima energetskim pantljikama i nezno rekao. "Reci mi kako se zoves?" Vilovnjak ga je procenjivao neko vereme, zatim rekao odmerinim glasom, dobro vaspitanog dzentlmena. "Ime mi je Tegreil Vakstrezard od Nihimelia. Moja plemenita kuca potice sa primorja.. dok princezu od Gerhida poznajem odavno, samo me se ne seca. Upoznao sam je jos kao desetogodisnje, nestsno dete i izgledao sam isto kao sada, medjutim nije me zapamtila, mozda zbog velike razlike u godinama?" El-Evjit ga je prekinuo. "Znam plemenitu kucu i istoimeni priobalni deo Nihimelia. Krljica Moak-Near joj je prekjuce poklonila za rodjendan zamak u toj oblasti, zar ne? Reci mi zasto si je oteo?" Vilovnjak je izgledao skoro potisteno i u neprilici, drzao je spustenu glavu, zatim ih je pogledao odlucno izvanredno lepim, kao ugalj crnim ocima. " Bicu potpuno iskren i odgovoricu sto bolje umem, ne samo vama, vec i sebi. Dugo se borim protiv svoje opcinjenosti prelepom princezom od Gerhida.. bezuspesno.. uzaludno.. jer je sve vise volim i sve sam jace fasciniran njenom sustinom. Privlaci me kao magnet.. vise ne uspevam da se zauzdam.. ne mogu da se borim protiv snaznih osecanja koja gajim prema njoj. Znam da je udata za zacetnika i uzvisenog stvaraoca Visja-Eloh. Znam i da pripada Arielu. Znam da su trojica sa udaljene nove planete stigla samo radi nje ovamo. Znam da su mnogi smrtno opcinjeni svetom vatrom Raidie. Znam da me nece pogledati jer nisam iz njenoga Etrela.. sve znam i opet ne mogu da je zaboravim. Ovo je bio slucajan susret, ne shvatljiva, jedinstvaena prilika da joj pokazem svoje namere i osecanja. U pocetku sam joj prisao kao nedostiznom svetlu koje ne smem da dotaknem, zatim sam u trenu poludeo od bure silne srece i ljubavi koje mi izaziva.. unutar sebe sam drhtao od nade na kratko.. toliko jako zelim da bude drugacije i da zavredjujem njenu naklonost. Sve bih dao da me voli.. da nalazi kako sam vredan njene ljubavi.. da me pogleda bez sraha. Iznutra se kidam sto joj nisam blizu i od vase vrste.. sto nisam deo vaseg Etrela.. jer bih time dobio sansu da ostvrim san." Ariel ga je gledao milosrdno, dok se carobnjakov pogled takodje promenio i postao saosecajan i zacudjujuce blag. "Ariel, oslobodi ga. Krenucemo svi zajedno. Tegreil vrati masku na lice, pozvan si na proslavu Galijeninog 18-tog todjendana. Polazimo smesta, teleportuj nas direktno u malo udubljenje pored vrata zabravljene prostorije, ili unutar kancelarije, izaberi po svome nahodjenju." Ariel je oslobodio vilovnjaka i sacekao da se transformise, zatim ih teleportovao u zakljucanu kancelariju u sklopu restorana. "Sacekajte me, samo da proverim na tren koga ima ispred." Vratio se i istog trena ih prebacio sa druge strane varata. El-Evjit je neznim glasom pitao Galu. "Da li si u stanju da stojis moj nezni leptiricu?" Htela je da pokusa i odahnula sa radoscu sto joj ne klecaju kolena. Vratili su se do stola, kome su pritrcali konobari i saslusali carobnjakove strogo izrecene zahteve. Vec za par trenutaka im je stigla nova boca sampanjca, sok od ananasa za Galu, a ubrzo i kapucino. Sa uzivanjem je srknula prvi gutljaj kafe, zatim pitala sa molbom u glasu. "Icicemo u diskoteku da plesem? Jer.." Obojica su krenula u glas da joj daju potvrdne odgovore. "Vrlo brzo cemo krenuti nazad do mesta koje si otkrila." Dao je prstom znak konobaru, zatim su se pogasila svetla, a kupola pocela da blista kao preivno zvezdano nebo, uvecano i kristalno cisto, koje se pokrece i treperi uzvisenom lepotom. Potom su se upalile baklje, ili svetla nalik vatri, postavljena duz zida, davala su mistican izgled ovom mestu. Destak konobara je usetalo sa ogromnom tortom na kolicima, na kojoj su gorele svecice. Prebacili su tortu za njihov sto i otpevali joj rodjendansku pesmicu. Posto je pogasila svecice, uz predhodno zamisljenu zelju, popalila su se svetla, a oko nje su stajali silni pokloni. El-Evjit joj je pruzio ruku da ustane i zagrlio je, uz dugi, nezni poljubac. "Sretan rodjendan mala! Zelim ti najuzbudljiviji, potpuno ostvaren zivot po nacrtu uzvisene unutrasnje vizije, zelim da me uvek gledas opcinjeno, prekrasnim pogledom svete vatre, zaljubljeno! Volim te vise od svega sto postoji, vise od sebe i vecnog zivota! Dozvoli da ti pokazem svoju strastvenu ljubav i predaj mi se potpuno?" Poljubio je i stisnuo u zagrljaj, zatim rekao sa osmehom. "Hajde.. vreme je da otpakujes makar par najvaznijih poklona." Stavio joj je u ruke prekrasno upakovanu duguljastu, pravougaonu, pljosnatu kutiju, koju je pazljivo otpakovala i slozila ukrasni papir. Ariel se nasmejao "Ovo ce potrajati, cini mi se do ujutro? Da ti pomognem i unapred otpakujem sledeci poklon?" Otvorila je i ugledala blistave leptirice od dijamanta, u kome je blistala trobojna vatra. "Predivno! Ovo je nacinjeno carolijom, zar ne? To si mi ti materijalizovao? Carobnjace, silno te volim! Sve vise mi oduzimas dah unutasnjom lepotom svete vatre.. koja sada plamti pozarem.. stabilno i snazno! Jako sam sretna zbog toga. Raduju me i pokloni, ali tvoj napredak vise od svega." Njegove su oci blistale nevidjenom lepotom, izgledao je obasjan belim svetlom, koje projijava kroz kozu i cini ga magicno lepim. Sagnuo se i poljubio je, zatim joj satavio u ruku sledeci poklon. Posto je otvorila poklopac tube, crvene plisane kutije i izvadila hartije, pitala ga je. "Sta su ova dokumenta? Da ih citam.. sada?" Odgovorio je radosno. "Postala si vlasnik prekrasnog malog ostrva, na kome mi se nalazi jedna od najlepsih vila. Otkrices uskoro sve o svome posedu. Da li te raduje sto si gospodar celoga ostrva i mozes uvesti sopstvene zakone na tome mestu?" Odusevljeno je rekla "Mogu naciniti tu dom za nezbrinutu decu i sve ulicne sirote zivotinje? Oh.. jako sam sretna! To.. cu pokusati da uradim sto pre! Zemlji ljudi je potrebno takvo mesto bezbriznog doma, utociste koje je obgrljeno ljubavlju. Ariel joj je stavio u ruke malu kutijicu i zgrabio je u zagrljaj. "Sretan rodjendan moja dragocena vatrice. Nocas cu ti pokloniti jos jedan poklon, koji se ne moze upakovati." Poljubio je tako da joj zaklecaju kolena, do silnog strastvenog naboja. Stavio joj je prst na mesto koje otvara kutijicu da se razlista u latice. Unutra je bio prsten cudesne lepote. U prozirnom, centralnom kamenu je gorelo blistavo svetlo duge, dok su okolo bili svetlucave, prozirne latice cveta. Prsten je bio velik i prekrivao prst do prvog zglobica, bas kao i leptir koga nije nikada skidala, koji joj je poklonio carobnjak. Ariel joj je stavio prsten, na poslednji slobodan srednji prst. "Vise ti se ne moze poklanjati ne skidljivo prstenje, samo tek nakit koji se stavlja povremeno, zar ne? Da li ce imati ucinka da ti napomenem.. vidi vatrice.. ako si potpuno odeljena od mene, iza blokade i nema telepatskih poziva, pomocu ovoga prstena me mozes dozvti.. razumes? Dotakni ga i pozovi me? Znam da se neces nikada setiti toga, medjutim ja se uvek nadam da sam ti prvi u mislima, kada ti je potrebna pomoc." Gala je rekla nezno. "To je istina. Uvek prvo pomislim na tebe." Ariel je dograbio i poljubio najzavodljivije i najlepse sto ume. Tegreil je ustao i priso joj, cim je Ariel seo na svoje mesto. "Prekrasna, najblistavija, prelepa princezo Galijena od Gerhida i Raidia i uzvisena kraljice Visja-Eloh.. osim sto sam ti poklonio srce, zelim da nosis blizu sebe ovu naruvicu, ustvari lancic, koja je vekovima ne otudjivi deo moje porodice. Plemenita obelezja Nihmelia ugravirana su unutar ovog priveska. Obmotao joj je zlatno srebrni lanac barem sest puta oko clanka ruke, dok je teski krug od zlata i srebra sa grbom visio, ukrasen drguljima i interesantno osmisljenim pecatom Nihmelia. "Hvala ti moj druze." Dopustila mu je zagrljaj, koji je stidljivo zatrazio i poljubila ga u obraz. Ariel je ustao, a El-Evjit dao znak da se pokloni odnesu do kola. "Neces probati svoju rodjendansku tortu?" Uzdahnula je i pristala na zalogaj da bi mu ugodila, medjutim on je poljubio i sapnuo u uho. "Necu zahtevati da probas tortu, ali cu zato traziti spajanje u kome mi se potpuno prepustas na milost!" Spustila je glavu na njegove grudi, jer je znala da ce se naljutiti ako joj pogleda u oci.
Sisili su liftom u prizemlje, zatim usli u limuzinu i krenuli prema diskoteci. Tegreil je bio miran, tih i povucen, sa zanimanjem je posmatrao sve sto se desava, medjutim nije progovarao ni rec. Dok je carobnjak bio potpuno posvecen Gali, Ariel je gledao vilovnjaka pod maskom ljudskog lika krajickom oka i analizirao ga, skupljajuci informacije urodjenim, viseslojnim opazanjem. El-Evjit im je ponudio svoj omiljeni lekoviti napitak, kao i Sampanjac, koji je sipao sebi i Arielu cekajuci da se njih dvoje odluce. Gala je ocekivano izabrala proziran napitak prekrasnog ukusa, dok je vilovnjak prihvatio casu Sampanjca. Posto su nazdravili Galinoj sreci, a carobnjak nacinio caroliju blistavog vilinskog svetlucavog, sporopadajuceg plavog praha, Ariel je konacno progovorio. "Tegreil, jako me zanima tvoja opcinjenost princezom od Gerhida, koja je i pored svih nepovoljnih saznanja o njoj kao nemoguce dostiznoj, ostala izvanredno ziva unutar tebe i davala ti nadu? Znao si da mi pripada i da je zakonita zena Visja-Eloh, da su pored nje njeni duhovni blizanci i trojstvo volje i da osim ovoga principa niko ne polaze parava na nju? Pitam se odakle toliko jaka opcinjenost?" Tegreil je vrteo glavom. "Ne znam.. zaista ni ja ne razumem i svom snagom se vec dugo borim protiv toga. Sve je pocelo po njenom dolasku u nas svet. Bio sam u odboru za docek kada je prvi put kao dete stigla u zamak Zlatne Sunceve Svetlosti u pratnji princa Ariona i malecnog crvenokosog Avalona i doziveo sam skoro fizicki udar kada me je pogledala, bas kao i kraljica Moak-Near, raspravljali smo tada o tome. Ja sam jedan od cetiri kraljicinih savetnika i jako sam je cesto sretao tokom proteklih osam godina.. sve jace fasciniran i na kraju skoro lud od prejakih emocija." El-Evjit ga je prekinuo naglo. "Skini masku! Vrati svoj originalni lik? Ja te sigurno poznajem. Da li si i u visokom savetu magije?" Ariel mu je telepatski napomenuo da ga ne prekida u izlaganju, jer zeli da dobije sto vise informacija. Tegreil je promrljao reci carolije sa rukom do lica, dok su ga svo troje gledali zainteresovano. Gala je pitala. "Pokusavam da se setim.. ali.. da li uvek izgledas ovako? Ustvari to sto hocu da pitam, da li ti je kosa inace vezana i kakvu odecu nosis? Ako smo se godinama sretali.. trebala sam te opaziti.. ustvari ja zaista nikoga ne vidim i ne primecujem, osim ljudi svoga Etrela i porodice, ili ako dobijem upute Izvora Zivota, inace.." Vilovnjak je rekao potisteno. "Znaci cak me nisi ni primetila. Neverovatno, zar sam toliko jako beznacajan i potpuno nistavan? Do ovog trena nisam to shvatao. Zao mi je sto sam te uplasio i namestio pometnju. Pokusacu svim silama da te zaboravim, medjutim to nece biti lako." Gala ga je uhvatila za ruku. "Ja nisam merilo necije velicine i vaznosti.. jer ne primecujem izuzev svoje slike savrsenog sveta ono sto me okruzuje. Osim toga, jako, ali najjace jako ne zelim ljubavnike, trebaju mi samo drugovi. Previse.. bas suvise puno njih cezne za romanticnom vezom samnom.. sto je silan teret. Moja nocna mora je da me neko voli drugacije nego sestru, ili drugaricu. Ja se takodje borim iznutra sa ovim teretom i ne znam kako svima da posvetim paznju? Kako da im objasnim da necu ljubavike? Da li ti to mozes da shvatis? Jer nikako ne mogu da dovedem sebe u poziciju da razumem zasto nije dovoljna moja silna ljubav koju dajem? Zasto su potrebni dodiri i poljubci? Zasto?" Sva trojica su cutala, zato je nastavila. "Ne zelim da patis.. dopusti da ti pomognem? Namesticu magnet Raidie i izvuci tvoj bol." Kola su se zaustavila, dok je ona izvlacila sve lose iz njih i cim je zavrsila vilovnjak je zgrabio za ruku i poljubio. "Zahvalan sam za ovu iznenadanu milost. Toliko divno i cisto srce Raidie opija i uznosi.. zato muski potencijal cezne da ga dotakne, to je verujem odgovor na tvoje pitanje." Rekla je namrsteno. "Da, tacno. Ipak ono sto nudim je bezuslovna ljubav svemu, nikako zanesenost fizickim senzacijama. Zar nije moguce da bude tako?" I dalje je drzao za ruku govoreci. "Ovaj dodir mi mnogo znaci. Samo to sto drzim ovu neznu rucicu me silno usrcuje. Osecam kako se tvojom rukom utiskuje i struji sveta vatra kroz mene, puneci mi srce i isceljucici, prepravlja nepravilnosti unutar mene." Nije znalasta da mu odgovori, dok su je kao ugalj crne oci gledale strastvenom ljubavlju i obozavanjem. El-Evit je zgrabio namrgodjeno i izveo iz kola, puseci se od besa, tresnuo je vrata ispred zabezeknutog brkatog sofera i povukao Galu zureci toliko, da je trcala za njim. Umesto u diskoteku, skrenuo je prema garazi i cim su zamakli je tresnuo o zid, gledajuci je kao da ce je rastrgnuti na komade. "Sta to radis? Ohrabrujes ga da te zgrabi? Da nisam bio pored tebe, sarmirao bi te, skoro hipnotisao i vec bi bilo svasta! Kako si ga to gledala? Urucila si mu poziv pogledom? Zar zelis da te ponovo otima? Dovraga mala zar si toliko naivna? Treba ti novi fanaticno opsednuti ludak? Zar toliko ceznes za novim ljubavnikom? Tako mi svega na svetu jos jednom izvedi ovakvu predstavu i pokazacu ti lice i nalicje tvojih trivijalnih stahova!" Gala prvo nije razumela o cemu on prica, zatim je stajala sledjena u potpunom zaprepastenju, koro soku. Oci su joj bile pune suza, zatim krenule opasno da sevaju. "Necu nikoga! Cujes? Nikoga ni tebe! Idi! Ostavi me, dosta mi je svih i svega! Necu ljubavnike! Pusti me, ili cu.." Stegnuo je prejako za ramena i sagnuo se do njenog lica sa pretecim, uzasno zlim pogledom. "Ili ces sta? Ostavices me i otici? Izazivam te, izgovori to ako smes?" Cutala je i razmisljala da se teleportuje unutar diskoteke, samo nije znala koje mesto da izabere, jer bi svuda moglo biti ljudi. "Da li si sasvim poludela? Hoces da mi pobegnes? Vreme je da konacno naucis da samnom nema sale!" Ariel je doleteo zadihano, ubrzavajuci da ih stigne pre nego sto nestanu, jer je video carobnjakove misli i znao sta planira. "Dovraga i dovraga! Nemoj! Dobro da li si potpuno odlepio od gluposti? Sta to radis moj brate? Nocas slavimo njen rodjendan, zar si zaboravio? Ne znam sta si umislio da vidis tamo u kolima, medjutim veruj mi na rec, doziveo si privid izazvan ljubomorom! Smiri se pod hitno!" Zagrlio je Galu, zatim i El-Evjita. "Tegreil nas ceka na ulazu u diskoteku, dakle krecemo smesta!" Carobnjak je ponovio odsutno. "Privid ljubomore? Zar nisi video kako ga je gledala?" Ariel ga je pogledao u oci. "Kako ga je gledala? Samilosno?" El-Evjit je rekao ljutito "Sve osim samilosti bi postiglo tacniji opis! Pozivom! Gledala ga je pozivom!" Ariel se nasmejao glasno. "Zar jeste? Opisi mi kako izgleda kada vatrica gleda pozivom? Jer ja do sada nisam video takav njen pogled! Pitam se kako mi je tako nesto promaklo? Zar ti ne shvatas koliko je silne muke potrebno da se sarmira i osvoji za spajanje? Ali umisljas da bi stranca gledala pozivom? Pozivom na sta? Na deciju igricu?" El-Evjit je gledao u Galu kao krivac. "Jako sam pogresio? Medjutim.. moja ljubomora stvara razlicite vrste privida.. bio sam siguran.. ipak Ariel, tebi verujem, znaci nisam dobro video?" Ariel se smejao kao da ga sve ovo zabavlja, bio je iznad ove situacije. "Ponovicu: Nisi dobro video! Gledala ga je samilosno, a za mene to ne znaci poziv za bilo sta. Ja cesto gledam upravo tako, kada zelim da pomognem onome ko gresi. Razumes?" Uzdahnuo je. "I posto smo razresili misteriju, hajde da usrecimo nase dragoceno dete? Shvati moj ljubavnice, necu dopustiti da joj danasnji dan bude unisten niskim pobudama muske gluposti! Saberi se hitno! Vatrice pogledaj me? Gospode, pa ti si potpuno odlutala u samoosudu? O, moja lutkice, ti nisi uradila nista lose! Dodji kod mene! Sada me dobro slusaj: Krenucemo na ples i provesti se po tvom scenariju, igracemo zaneseno dok nas ne izbace iz diskoteke, dobro?" Nasmesila se i istog trena odbacila sve pogubne misli, zatim rekla radosno. "Tacno to zelim! Ariel, najsretnija sam sto me toliko dobro poznajes i sto ne umisljas svasta, sto vidis kristalno jasno. Prelistavam unutar sebe i ne mogu da shvatim gde sam pogresila? Ja nisam znala sta da mu odgovorim, bilo mi je jako zao sto je izabrao od svih na svetu bas mene da voli. Nije dobro kada vilovnjak pokloni srce, jer je to za razliku od ljudi doveka. Skoro uvek su dozivotno opcinjeni osobom koju izaberu. Ne zelim da njemu ja budem ta osoba. Kako to da prevrnem? Kako da ga nateram da potrazi neku prekrasnu vilu i uziva u sreci sa njom? Jer samnom nece moci da dosegne srecu, bas kao i moj odani Lesji. Ariel, da li imas neku zamisao? Sta da uradim? Da li u opste mogu nesto?" Ariel je mazio po glavi, zatim ih povukao da krenu za njim. "Prepravio sam nam stajling da odgovara prilici." Gala je gledala namrsteno kratku haljinicu, koja je otkrivala podvezice pokretom. "Oh, Ariel.. ja ne zelim ovakvu haljinicu! Ponovo ce me svi gledati opcinjeno.. ovo nije dobro da nosim! Imacemo problema. Zar.." Ariel se smejao glasno i gurao ispred sebe. "Ne brini vatrice. Ja zelim da svima pomutis pamet! Narocito meni! Hajde-hajde, brze hodajte!" El-Evjit se smejao glasno. "Ne gine nam tuca i opsta pometnja, medjutim ako te to zabavlja, tu nema pomoci. Inace mene.. pa i sebe si obukao prekopirano iz najnovijeg modnog casopisa vreujem?" Ariel se smejao. "Tacno. Kako si me provalio?" Stigli su do Tegreila, koji ih je cekao u svom oblicju vilovnjaka, izuzev ljudskih oblih usiju, sve je bilo identicno. "Ja sam ga zamolio da ostane u originalnom obliku i prepravio mu usi, jer zelim da mi potvrdite njegov identitet. Hajde, ucicemo. Svo cetvoro su imali narukvice, koje su pokazali momcima na ulazu, koji su ocarano gledali u Galu, javljajuci joj se kao starom poznaniku. Ona im je nasmejano mahnula i proletela pored njih, zureci u diskoteku, vukla je Ariela za ruku iza sebe, dok je carobnjak posmatrao Tegreila zainteresovano, pokusavajuci da se seti odakle ga zna. Zaustavio ga je u predvorju, a Ariel je povukao Galu i prisao im. "Setio sam se! Uvek nosis uniformu sa kapicom, tacnije odoru glavnog kraljicinog savetnika sa zlatnim vezom i okovratnikom, zar ne? Pitam se da li je ona svesna da si opcinjen njenom mezimicom?"
Tegreil je rekao potisteno. "Da svena je toga, jer cesto pricamo o princezi Galijeni. Medjutim ne zna deo o mojoj zaljubljenosti. Verujem da bi vrlo negativno reagovala na ovo otkrice." Gala mu je prisla i pogledala ga prodorno. "Skloni kosu u rep, sa sirokim srebrnim prstenom?" Ariel mu je istog trena nacinio sto je trazila. "Gospode Boze.. pa mi smo pricali dosta puta.. samo sam ja mislila da si ti stari, mudri vilovnjak i.. oprosti mi.. ovo je bilo neumesno reci. Medjutim ja sam te gedala kao ozbiljnog, starijeg.. kao nekoga ko ce me izgrditi ukoliko namestim veliki nestasluk, ili odlutam dalje od vrtova. Nisam shvatala da bi glavni savetnik moje majke mogao, cak ni iz daleka da bude romanticno zainteresovan za mene. Cudim se da nisi pronasao prekrasnu vilu koja zavredjuje tvoju paznju? Jer ti imas ves jako puno godina.. ili se varam?" Tegreil je drzao ruku preko cela potisteno. "Bolno sam svestan ogrmne razlike u godinama.. meni je sada vec 49 godina, kada vecina vilovnjaka ima sredjen zivot i zasnovanu porodicu. Ipak ja sam ostao sam i dok tebe nisam ugledao, bio sam ravnodusan na pokusaje da me zavedu. Imao sam par jalovih pokusaja da izguram nesto nalik romanticnim vezama. Trudio sam se narocito tokom protekle godine da te zaboravim i podlegnem sarmu mnogih vila, ali su mi napori ostali uzaludni. Sve jace sam opcinjen. Vec toliko da mi je tesko to da sakrijem i zaista sam siguran da ce me moja draga prijeteljica, tvoja majka uskoro rasklinkati. Ona je promocurna i vrlo intuitivna. Jako me zanima, sada kada si konacno setila i ustanovila moj identitet, sta mislis o mene? Da li me jos uvek vidis kao.. hmm.. autoritativnog sredovecnog plemica, kao iskljucivo savetnika tvoje majke?" Gala ponovo nije znala sta da mu odgovori, jer nije htela da ga povredi, zato je konacno rekla nezno. "Sada shvatam da moj deciji model vidjenja nije primeren, medjutim ne mogu da te dozivim kao.. kao.. kako to da formulisem? Pa nekoga ko je zainteresovan romanticno za mene. To je ne moguce. Ponovo cu te zamoliti da preinacis svoja osecanja prema meni u drugarka? Da li to mozes?" Osmehnuo se i rekao nezno, hvatajuci je za ruku, zbog cega se El-Evjit nakosteresio i poceo da steze vilicu. "Sve cu uraditi da ti budem pozeljno drustvo, pa cak i pokusati da te dozivim kao prijateljicu." Gala se nasmesila zadovoljno i rekla okrecuci se Arielu. "Idemo da plesemo celu noc! Jako sam sretna! Hajde-hajde pozuri!" Ariel se smejao glasno i vrteo glavom dok ga je vukla ka podijumu, dok je carobnjak gledao u vilovnjaka skoro zlobno. U diskoteci je i dalje vladala silna guzva, tako da su jedva pronasli deo u kome je bilo moguce nesmetano plesati, sasvim do zida od ogledala. Gala je istog trena krenula da se stapa sa zvukom i igra zatvorenih ociju pored Ariela, koji joj se pridruzio. Carobnjak se razderao zlobno u Tegreilovo uho. "Nadam se da shvatas ovakvu vrstu plesa glavni savetnice?" Jako tamne oci su ga gledale jednako strogo i ni malo prijateljski. "Prveo sam puno vremena u svetu ljudi obavljajuci poslove krune i znam dosta toga, pa cak i da plesem u diskoteci. Ples mi je u krvi s'obzirom da sam vilovnjak, urodjeno mi je da sam opcinjen zvukom i da me pokrece. Sacekajte me docicu odmah." El-Evjit ga je pratio pogledom i konstatovao da radi magiju zvuka. Kada se vratio rekao je zajedljivo. "Izazvaces suprotan od zeljenog efekta, tako da nas opkole opcinjeni klinci, sto je vrlo mucno iskustvo, narocito kada se redovno ponavlja." Aeiel je povukao carobnjaka za rame i pogledao ga toliko divno, da je zaboravio na njihovog nemilog gosta i prepustio se plesu. Izmedju njih dvojice su sevale varnice, a strast se sirila skoro vidljivo i uticala na sve oko njih. Tegreil ih je posmatrao zainteresovano igrajuci naspram Gale, koja mu je izazivala silnu pometnju i vise nego opasne senzacije. Uzivao je da posmatra njen najzavoldljiviji ples i prefinjene, toliko jako divne pokrete, srce mu je tuklo prebrzo od njene blizine. Silno je zeleo da su sami bez njene brace, tako da moze pokusati ponovo sa zavodjenjem. Osecao je da bi mogao lako da je dobije, samo ako ukloni Ariela i posesivnog carobnjaka. Jos uvek mu je izmicala njena veza sa El-Evjitom i razmisljao je kako jako malo zna o njemu, pitao se u kom je on svojstvu ovde? To ga je silno kpkao i odlucio je sto pre da sazna ono sto zeli, zato ga je iznenada povukao za ruku i pitao da mu pomogne da donese svima pice? Carobnjaku je bilo sumnjivo sto njega zove, a ne Ariela, koji je puno ljubazniji prema njemu, medjutim krotko je krenuo sa njim iz puke znatizelje. Kada su prisli sanku i narucili pice, okrenuo se vilovnjaku i pitao. "Dakle? Zasto si me u stvari pozvao? Osecam skrivene motive, zato reci sta snujes?" Tegreil je rekao sasvim ozbiljnog izraza. "Pozvao sam te iz znatizelje koja mi ne da mira. Reci mi u kom svojstvu si ovde? Sta ti je princeza od Gerhida? Vidim da ste bliski, cak mozda u romanticnoj vezi? To mi potpuno izmice, jer je udata za postovanog stvaraoca Visja-Eloh.. a Ariel takodje ima prava na nju, jer joj je verujem muz u ovome svetu, zar ne? Dakle i ti si smrtno zaljubljen u nju beznadno?" El-Evjit se nasmejao glasno. "Dakle to je u pitanju?" Uhvatio ga je za ramena i sa zlobnim izrazom rekao, dok su mu oci sevale opasno. "Ja sam deo njenog potencijala, njen duhovni blizanac, takodje sam Raidia. Azrea mi je brat rodjeni po majci Destijani, za koju si verujem cuo? Trostruka Raidia je aktivirana, sto donosi silnu dobrobit u oba sveta, zar ne? Medjutim nije bilo tako do skoro.. bio sam zli demon, rusilacki nastrojen, sve dok me moje dragoceno dete nije preobratilo i iscelilo ljubavlju. Kraljica Moak-Near zna celu pricu, medjutim sakrila je od tebe ovako bitne cinjenice? Princeza Galijena od Gerhida i Raidia jeste udata za Visja-Eloh i Ariela, medjutim meni pripada. Ja prvi polazem parava na nju. Ona je moja, meni je svojom voljom obecana! Zato je izbi iz glave, zaboravi je, jer ja nisam kao njena ostala braca i ne prastam lako, niti sam voljan da dopustim pored mene zivog udvarace! Da me Ariel nije zaustavio.. ti lako moguce ne bi vise bio medju zivima. Ona mi je sve na svetu.. zeljena ljubavnica i voljena zena, moja obozavana sestrica i moje dragoceno, ljubomorno cuvano dete! Ja nisam klinac i tvojih sam godina postovani savetnice, zato pripazi kako joj se obracas. Ariel ce moguce preci preko tvojih ispada i prevideti tvoj zaljubljeni pogled, koji mene iritira i dovodi do krajnjih granica strpljenja. Razumes? Nas susret je vrlo nepozejan." Tegreilov pogled se naglo izmenio do uzasnutog, cak i straha. "Ti si.. nije moguce.. da si.. Akonak? Zli carobnjak.. zlotvor kome nema ravnog? Ne! To nije moguce! Na tren sam pretrnuo.. ne znam zasto sam to pomislio. Oprosti mi?" El-Evjit ga je gedao smrknuto. "Toliko bi te uzasnulo i uplasilo saznanje da sam zli carobnjak Akonak? Zasto ga se toliko jako plasis?" Tegreil ga je gledao kao da je malo caknut. "Zasto? Gospode Boze, zar je potrebno objasniti ono sto cak i deca znaju? To je najopsniji demon koji hoda unutar materijalnog oblicja.. poluvilovnjak koji je ubio rodjenu maku i ujaka, koji je satro sve na svome putu sto je vibriralo ljubavlju i dobrotom. Princezu od Gerhida je proganjao i lovio nemilosrdno, cak joj je unistio jednu materijalnu ljusturu.. zatim joj je nas stvaraoc nacinio novo telo.. sto ne zna sira javnost. Kraljica Moak-Near je i sama umalo stradala od ruke njegovog partnera u zlocinima. To je prokleta dusa.. kojoj nema spasa. Medjutim ti kazes da ti je Azrea brat i da vam je Destijana od Raidia majka? Dakle postoji i cetvrto dete? Jer dvojica brace su bila cisti horor i uzas u oba sveta. Jedan je mrtav, dok je drugu jos uvek na slobodi i smislja zlodela. Objasni mi svoje poreklo." El-Evjit je uzdahnuo namrstenog lica, razmisljao je kako da mu saopsti porazavajucu cinjenicu? "Dovraga i sve ljudske potrebe za grehom.. zaista ne znam kako da ublazim cinjenice? Nema drugog nacina osim da ti bacim istinu u lice i da gledam kako ces se snaci, jer sam svome dragocenom detetu obecao da cu govoriti strogo istinu, ili je bolje da precutim? Sam odluci?" Na Tegreilovom licu se polako ponovo ukazao strah i sve veca uzasnutost. "Zar.. zar si zaista prokleti crni carobnjak Akonak?" Klimnuo je glavom i rekao ozbiljno. "Jesam. Ja sam uzas kojim plase malu decu ako nisu dobra. Sve sto si do sada rekao je istina, osim jednog.. moja majka je ziva i po svojoj volji egzistira u astralu, dok je pored nje tim najboljih mogucih carobnjaka i lekara, koji se novcem moze priustiti. Oteo sam princezu od Gerhida i Raidia, koja me je transformisala i promenila. Iscelila me je svojom ljubavlju i uslovila da zastupam istinu i cinim iskljucivo dobro. Sve i da ne zelim, moram da se povinujem njenim odredbama, jer ne mogu da zivim vise bez nje." Na vilovnjakovom licu se pojavilo zaprepastenje. "Ti ces ubuduce ciniti dobro? Ne mogu da dodjem k'sebi od zaprepastenja. Skoro mi je fizicki zlo.. ti si demon Akonak? Salis se?" El-Evjitov pogled je postao blazi. Potapsao ga je po ledjima i rekao nezno. "Nemaj straha. U buduce cu biti olicenje dobrote, poluvilovnjak primernog vladanja. Moj Etrel me je prihvatio pod svoje okrilje, dok mi je moje dragoceno dete obecalo vernost. Ipak ti ponovo napominjem, zaboravi je? Od mene je ne valja otimati. Razumes?" Savetnik je jos uvek bio u soku, a uzas u ocima se produbio. "Kraljica Moak-Near zna ko si? Ariel i postovani stvaraoc Visja-Eloh takodje? Na kraju si uspeo da preotmes od njih princezu od Gerhida i zavedes je? Ne mogu da verujem! Neshvatljivo, porazavajuce otkrice! Dakle stvarno mi je zivot visio o koncu kada si mi stavio noz pod grlo? Produbljuje mi se slabost.. moram da izadjem i udahnem vazduh." El-Evjit ga je gledao zabrinuto i pitao se da li je u obavezi da ga prati? Telepatski je objasnio Arielu sve sto se desava i trazio od njega savet. Cuo je odgovor. Moj ludi brate, morao si da unistis sirotog savetnika? Zar nemas ni trunku samilosti? Zasto si mu dovraga izbrbljao ko si? Mogao si da mudro cutis, sto nije greh. Dovraga i dovraga! Meni je ovde takodje frka druge vrste! Klasicno smo opkoljeni zainteresovanim klincima, a grupa devojcica sizi oko mene, tako da cu uskoro prebaciti vatricu preko ramena i izleteti vani.. inace ce nas pregaziti.. sve je uzi krug.. uh.. zao mi je sto ne smem da ih uvezem pantljikama i izlemam doticne drcne momke. Carobnjak se nakostresio i posto je bacio najvecu novcanicu konobaru, ostavio je na sanku pice i zgrabio zacudjenog vilovnjaka za ruku, zatim poleteo u pravcu Gale i Ariela, koji se nisu videli od silne guzve. Jedva su se probili do njih. "Savetnice imacemo posla. Pomozi mi da ih sprovedem do sanka?"
Tegreil ga je poslusao krceci put uz carobnjaka ispred Ariela, koji je podigao Galu u narucje i probijao se za njima. Posto su dosli do sanka, Ariel je spustio Galu i smejuci se glasno rekao. "Doleteli ste mi u pomoc? Vrlo viteski nema sta! Moj ludi carobnjace, sve sam drzao pod kontrolom i izveo bih je za par minuta iz guzve. Dobro da cujem, kakva porazavajuca otkrica stoje kao razdor medju vama? Akonak je ime koje izaziva strah i trepet u oba sveta? To je problem? Savetnice, zaboravi sve sto znas i sto si cuo, radije se prepusti trenutku i uzivaj pored nas i u nasem drustvu? El-Evjit-Lihjon od Raidia je prekrasni potencijal svete vatre, retka dragocenost, identicna mojoj vatrici i moze ti prijati, pod uslovom da izbrises sve dosadasnje informacije o njemu, a da li si u stanju?" Vilovnjak je vrteo glavom zabrinuto. "Da li smem da budem iskren?" Svi su klimnuli glavom uz potvrdne odgovore, zato je nastavio. "Opasno je da princeza od Gerhida bude blizu njega u to sam siguran.. jer.. jer Gospode Boze pa jedno telo joj je vec unistio i meni je ne moguce da verujem kako ne smislja zlodela. Cudim se da ga je vas Etrel prihvatio i da joj prostovani stvaraoc dozvoljava da bude u njegovom drustvu, narocito bez njegovog nadzora. Ariel.. ti si potpuno siguran u njegove dobre namere? Zar se ne plasis da ce je povrediti? Meni je tesko da poverujem u iznenadnu drasticnu promenu bez koristojublja i najnizih pobuda. Radije da je sve tek privid, jer vuk dlaku menja, ali cud nikada, kazu ljudi.. medjutim svestan sam da postoje izuzetci, ali demon, zli carobnjak Akonak nije medju njima.. nikada necu moci da verujem u to!" Ariel je uzdahnuo, gledajuci prekorno carobnjaka. "Steta je ucinjena i nema nazad. Slusaj me dobro dragi savetnice, izdaleka su moguci prividi raznih vrsta, medjutim istina je sledeca: El-Evjit se potpuno izmenio dotaknut svetom vatrom, koja sada vec gori silnim pozarem unutar njega. Ja mu posmatram i nadzirem misli od samoga pocetka, a tu onda nema lazi i nema prevare! Razumes? Sve sto dotakne moja vatrica se osvetljava i prestaje da bude mracno. Ona je svtlo koje carolijom doziva cak i najokorelijeg zlotvora, da bez svoje volje zavibrira pozitivno, u ovome slucaju snaznom ljubavlju. Razumes? Nas zli carobnjak je postao istinska dobrobit i dar za oba sveta, pomocice nam, bas kao i Vardane, bivsi crni zacarani kralj Agzardema iz starine, da donesemo prosperitet i napredak u oba sveta!" Tegreil ih je jos uvek gledao sa podozrenjem i nevericom. "Cudnu i opasnu kolekciju entiteta sakupljate unutar svoga Etrela. Ariel kao vodja kristalnih pokretaca nadam se da znas sta radis? Necete se opeci i platiti preveliku cenu za svoju samilost i dobrotu?" Ariel ga je potapsao po ledjima i pogledao ga silom volje, dok su mu munjice sevale iz sirokih zenica. "Zar mislis da sam slabasni, naivni klinac, bez pameti? Greske su za mene ne moguce, jer pratim upute izvora Zivota i bez njih nisam ucinio ni nagovestaj poteza, zbog cega sam zadobio svemoc i sveznanje. Savetnice, budi bez brige postupam po uputima Izvora Zivota i da mi nije naznaceno, moj opaki carobnjak ne bi bio pored meni najdragocenijih. Nego.. oko nas je ponovo sve veca guzva. Sta cemo i kako cemo? Vatrice, zelis da ostanemo ovde? Ili da radije odemo do sledece izvanredne diskoteke?" Rekla je sa molbom u glasu. "Oh.. ali.. Ariel, ja bih da igram.. da li je moguce? Zar ce uvek biti ovako gde god da krenemo? Zasto su toliko znatizeljni? I zasto ne uzivaju u sopstvenom plesu? Nikada necu razumeti to sto rade.. zar je zabavnije prici nekome koga ni ne poznajes, nego igrati bezbrizno? Zar ne dolaze ovamo zbog uzitka u plesu?" Ariel je gledao najlepsim pogledom koji oduzima dah. "Moja voljena vatrice, ljudi su redom tuzni, u strahu i imaju pogresne nadzore o skoro svemu, zato se greju na tvome prekrasnom, toliko magnetno privlacnom i primamljivom potencijalu svete vatre. Privlacih ih kao slatka, blistava svetilost leptire i ne samo ti moje milo dete, vec smo im i mi ciljni plen. Mnoge zainteresovane devojke nas nalaze kao pozeljne i rado bi nas zgrabile u kandzice. Da li sam ti pojasnio zbivanja? Jer ukoliko jesam, krajnje je vreme da se izgubimo odavde! Uskoro ce nas rastrgnuti, guzva je sve veca.. ponovo cu morati da te dograbim u narucje i iznesem vani." El-Evjit je rekao "Ovoga puta cu je ja izneti sa uzitkom. Dodji mala, treba mi hitno tvoj zagrljaj. Nego.. Ariel, pogledaj ovamo, gore je balkon skoro sasvim oko podijuma, cak do ove prostorije. Ne vidim nikoga gore, moguce da nisu otkljucana vrata, koja vode do balkona, jer je sprat ocigledno dostupan. Hoces da pokusamo ne dozvoljene, van serijske aktivnosti? Dakle?" Ariel je gledao navise, zatim rekao "Pokusacemo i proveriti kako stvari izgledaju i sta je moguce uciniti. Hajde, pokret! Prokrcicu vam put!" El-Evjit je dograbio Galu u narucje i sapnuo joj u uho. "Mogao bih vecno da te nosim.. jer osim sto si lagana kao pero, izazivas mi najdivnije senzacije i prejako uzbudjenje. Hajde da se resimo savetnika, koji je u panicnom strahu od moje zlocudne, opake malenkosti i namestimo uragan svete vatre? Ekstazicni rasireni uzitak koji imamo pored Ariela? Nas troje smo dobitna kombinacija za maksimum uzitka! Slazes se moj nezni leptiricu?" Gala je rekla bez razmisljanja. "Oh, naravno. Ali sada cemo plesati, zar ne? Dok plesemo mozemo namestiti estazu, koju ce Ariel rasiriti, cak moze uciniti nevidljivim trobojnu svetlost svete vatre. Jedva cekam!" El-Evjit se nsmejao glasno dok se penjali stepenistem i stupali na sprat diskoteke, gledajuci zainteresovano sledeci, poluprazan, nesto drugaciji, malo uzi podijum i intimnije nacinjeno mesto za odmor u blizini sanka. Ariel se smesio prema njima. "Fino! Ovde je puno manja guzva, mocicemo da plesemo neko vreme na miru, cini mi se? Vatrice izaberi i odredi nam poziciju?" Pokazala je rukom najmanje osvetljen deo podijuma, delom skriven zidom. Carobnjak je jedva naterao sebe da je spusti dole, zatim joj naglo povukao ruku kako se okrenula, vracajuci je u svoj zagrljaj, poljubio je vatreno uz silno stiskanje, bez namere da je pusti, sto je Tegreil posmatrao namersteno. Kada im je Ariel prisao ljubeci Galin vrat, savetniku je vidno pozlilo i morao je da ode do mesta za sedenje, dok su mu se jezive i oprecne misli rojile u glavi. Doziveo je buru opasnih, protivrecnih osecaja, vodjenih mislima koje se sudaraju. Najglasnija od svih bila je misao kako je neophodno spasiti princezu iz njihovih kandzi i sto pre je izbaviti da je ne uniste pogubnim uticajem. Srce mu je tuklo u usima dok je smisljao plan otmice. Konacno je posle duzeg razmisljanja formulisao jedini moguci plan i pogledao u pravcu Gale, koja se nije skoro videla od Ariela i carobnjaka, zgrabljena, dok se sve vise ljudi okupljalo u njihovoj neposrednoj blizini. Krenuo je do toaleta, zatim se carolijom prebacio do vile u koju je odveo Galu tokom prve otmice i najbrze moguce se naoruzao svim potrebnim sredstvima, zatim se vratio nazad, tako da niko od njih nije primetio njegov izostanak. Narucio je sampanjac i sok od ananasa za Galu i posto je sipao krisom po kapljicu izvanredno snaznog napitka za uspavljivanje, zamolio je konobara da im odnese pice, prateci ga. Konobaru je bilo vidno neprijatno sto prekida zahuktalu strastvenu igru, sav crven u licu im je predao pice, kada ih je savetnik glasnim pozivima konacno dozvao. Gala je bila jos crvenija u licu od konobara i htela je da propadne u zemlju od stida, sto je posmatra strogo majcin glavni savetnik. Osecala se kao dete uhvaceno u zlodelu. El-Evjit i Ariel su iskapili svoj Sampanjac i vratili case na tacnu, dok je Gala popila par gutljaja i skruseno posmatrala vrhove cipelica, razmisljajuci kako da ostvari svoj naum i igra bez ometanja?" Tegreil joj je rekao ljubazno, kada je htela da vrati svoju casu na tacnu konobara koji je odlazio. "Popi sokic? Uzmi jos makar koji gutljaj, ja cu vratiti casu, ili cu je drzati u ruci za tebe?" Trudila se da popije celu kolicinu, sto je skoro i uspela, zadovoljno vracajuci casu savetniku, koji joj se ljubazno smesio. Igrala je bezbrizno sa Arielom i carobnjakom neko vreme, zatim je uhvatila Ariela za ruku i rekla. "Gotovo! Pascu u nesvest! Skuplja me unutur zvezde.. pomozi mi?" Ariel je podigao u narucje i krenuo do mesta za sedenje, dok je carobnjak sa savetnikom isao ispred njih, krceci put kroz na svu srecu omanju guzvu. El-Evjit je rekao "Dovraga i meni se vrti u glavi, moram da sednem. Tegreil, ti joj nisi davao da pije alkohol? Ona je alergicna i vec od casice Sampanjca ce spavati." Ariel je drzao ruku na Galinom stomaku, zatim rekao namrsteno. "Na delu je uspavljujuce sredstvo, vidim jasno delovanje, cak i sematski prikaz.. ne razumem.. hmm.. osecam ga i unutar sebe.. moram da obrnem proces.. za ovo ce mi trebati malo vremena." El-Evjit je gledao namrsteno u savetnika i drzao ruku na celu, trljaljuci ga. "Sipao si nam u pice Akseztari? Opako jako uspavljujuce sredstvo bez mirisa i ukusa? Znam mu delovanje, oborice nas za tren! Ariel.. moramo smesta do moje limuzine, ponesi je i kreni zamnom ako su u stanju? Dole imam protivotrov! Ili sacekaj, teleportovacu se iz toaleta! Uh.. ne mogu toliko da cekam, zaklonite me teleportovacu se odavde!" El-Evjit je cucnuo dole, zaklonjen Arielom, zatim nestao. Tegreil se nagnuo do Ariela sa zatvorenim ocima, koji je drzao Galu u narucju. U ruci mu je bio sprej, koji je nameravao da mu prsne u lice i dodatno ga uspava, jer je shvatio da ce se oporaviti nekim cudom i nece zaspati. Medjutim Ariel ga je zgrabio za ruku i ne otvarajuci oci mu oteo sprej ubrzanim pokretima. "Nemoj! Smiri se i sedi. Shvatam da ponovo planiras otimcu, ipak to je ne moguce pored mene zivog. Ocigledno ne znas sa kim imas posla? Uskoro cu unistiti dejstvo uspavljujuceg srestva unutar sebe, zato smanji gubitke i upristoji se. Miruj!"
Tegreil se prestravio, zatim doziveo silan bol. Ustao je sa namerom da ode iz diskoteke, jer se osecao jako lose i kako je namestio korak, Ariel ga je povukao grubo za ruku da sedne, jos uvek zatvorenih ociju. "Zar me nisi cuo? Miruj tu! Dok ne otvorim oci i ne cujem tvoje objasnjenje neces mrdnuti odavde! Jasno?" El-Evjit se pojavio iz pravca toaleta, koji se nalazio u hodniku blizu stepenista, na vreme da cuje Arielovu opasku. Odvrnuo je flasicu sa pipetom i otvorio Galina usta, zatim joj usuo tri kapi. "Ariel.. otvori usta? Dacu ti protiv-otrov." Ariel je otvorio oci nasmejao se glasno. "Nema potrebe, unutar mene nema vise nepozeljnih cinilaca, preokrenuo sam proces i suzbio dejstvo uspavljujuceg sredstva. Meni je lako da uradim tako nesto, posto mi je adrenalin iznad svih realnih granica, verujem ustostrucen nogo obicno i ovo sretstvo me ne bi oborilo, tek neznatno usporilo. Reci mi savetnice, sta to drzim u ruci? Sledeci rastvor, ovog puta sprejem za nokautiranje? Dovraga i sve ljudske gluposti, ukljucujuci i glavne savetnike kraljice, vilovnjacke rase! Zar si isplaniro otmicu u sred diskoteke? Neveroatno! Zasto dovraga? Zasto? Okidac ti je bio strastveno-ekstazicni lom koji smo priredili vatrici, zar ne?" Tegreil je bio unisten iznutra, bol ga je ubijao. "Da.. primetio si dakle? Vi cete je upropastiti i unistiti potpuno. Ona je tek.." Ariel ga je prekinuo. "Da, tacno ona je tek dete, medjutim ponovicu ti da je svaki moj potez vodjen bezgresnom rukom Izvora Zivota i to sto ti izdaleka umisljas je dalko od stvarnosti. Ne brini necu ti suditi, niti zamerati, nemam zasto, vec si osudio sebe na paklene muke i umires mi ovde od bola, zaista mi je zao.. voleo bih da ti pomognem, medjutim bez tvoga blagoslova nista biti nece." Pomilovao je Galu po obrazu, gledajuci je nezno, silnom ljubavlju. "Objasnicu ti sto mogu bolje par cinjenica koje si prevideo, zato dobro slusaj! Nas Etrel je porodica, istinska porodica u kojoj se nalaze duhovno srodna bica koja se silno vole i bore za identicne ciljeve, slusajuci upute Izvora Zivota i sve ono sto smatra potrebnim ostvaricemo bez pitanja, smesta. Izmedju ostalog pomazemo jedni drugama u prevazilazenju sopstvenih unutrasnjih frka i strahova, koji su kod naseg voljenog derista smesteni unutar druge cakre, sto u njenom slucaju podrazumeva da se plasi fizicke ljubavi, zbog cega je otimaju na svakom koraku oni koji su facsinirani i zaljubljeni u prekrasnu Raidiu. Moj zadatak je da joj pomognem da savlada svoje trivijalne i svakom osim nje smesne lekcije, dok je njen zadatak upravo da uzas od Akonaka pretvori u cudesnog, zaslepljujuce lepog El-Evjita i tako stvri trojstvo Raidie, koje ce svojim potencijalom isceliti stvaranje od gluposti straha. Da li sada jasnije shvatas unutrasnje poslove naseg Etrela? Mi smo jako zatvorena porodica, koja pod svoje okrilje prima svu svoju bracu, koliko god gresni bili, ali takodje i izuzetne i nadarene koji zude da su nam blizu. Razumes?" Tegreil je klimao glavom, sasvim potisten izvinjavao se za svoje ishitrene postupke. "Zao mi je.. jako mi je zao. Duzan sam vam izvinjenje i obasnjenje, zar ne? Cinilo mi se.. da ste van kontrole.. i da cete je upropastiti.. unistiti sve ono sto smatram cudesnom lepotom, vrlinom.. da cete joj slomiti duh.. bas kao predhodnoj Raidii.. kao njegovoj majci Destijani." El-Evjit se trgao, ovo ga je silno zabolelo. "Nikada to ne bih ucinio! Nikada! Zelim da je zastitim od svega zlog.. cak i od sebe. Ja priznajem.. jos uvek nisam potpuno dobar, niti cist. Daleko sam od Ariela ili Azree.. najdalje moguce od svog voljenog deteta.. i shvatam da sam povremeno van kontrole.. ljubomora me unistava i jede iznutra.. zato pokusavam da se borim, svim silama se trudim da to prevazidjem, jer ne bih podneo da je izgubim. Ona nece doziveti sudbinu moje sirote majke, jer je velik broj svemocnih ljudi zavereno da je zastiti, dok ja postajem jedan od njih. Ona je snazna i odvazna, cak opaki borac, zaista nije krhka i lomljiva kao Destijana. Vec koristi svemoc i sveznanje, dok je moja majka bez obzira na svetu vatru unutra sebe, bila vise nalik neznom bicu i nije otkrila sopstvenu semoc. Nikada ne bih dozvolio da strada.. nikada!" Ariel ga je pomilovao po obrazu, smeseci se ka njemu, dok je Tegreil rekao snuzdeno. "Postovani, molim za oprostaj, jer sam gresio i ponovio greh.. nacinio sam greske vredne prezira. Udaljicu se. Potrebno je da se rastanemo, jer ne bih podneo njen pogled, cak ni oprostaja. Osecam da nisam u stanju da joj pogledam u oci. Treba mi samoca. Zato cemo se oprostiti sa najlepsim zeljama sa moje strane." Ustao je i krenuo, a Ariel je spustio Galu u carobnjakovo narucje i rekao mu telepatski. Pokusacu barem malo da mu pomognem, ako mogu. Sacekaj me, ili radije kreni do kola, jer vidim da se sve vise njih okuplja pored naseg stola. Kratko cu se zadrzati u razgovoru sa glavnim savetnikom. El-Evjit mu je klimnuo glavom ustajuci, krenuo za za njima. Ariel je posmatrao Tegreila i u predvorju diskoteke koncno progovorio, gledajuci kako ih carobnjak zaobilazi i nosi Galu u narucju prema izlazu. "Ne postoje ne povratne greske, niti ono sto se ne moze isceliti. Lomovi nas ojacavaju, ili slamaju. Ne bih voleo da tebe ovako nesto trivijalno i beznacajno slomi. Nece zar ne?" Tegreil je rekao ugasenih ociju. "Nisam u poziciji da dajem progoze. Citav svet mi se srusio i obrnuo naglavce. Nemam odgovora, niti znam sta mi je ciniti. Jedino sto znam da je najhitnije potrebno da se saberem, mozda i odspavam." Ariel ga je posmatrao urodjenim viseslojnim opazanjem, zatim ga naglo povukao za ruku i odveo do garaze. Teleportovao ga je u njegovu vilu. "Nisi morao da se mucis oko mene, uzeo bih taksi." Ariel se nasmejao glasno. "Pitam se zbog cega si dosao ovamo?" Tegreil je odgovorio odsutno. "Imao sam tajni sastanak koji se oduzio i jako dockan zavrsio, zatim sam se odlucio za kasnu veceru u elitnom restoranu, koji radi celu noc.. gde smo se i sreli.. pod jezivim oklolnostima iz moje neuobicajne gluposti. Nada je ubojita i gorkog ukusa!" Ariel mu je nezno rekao. "Ne ocajavaj, sve ce biti dobro. Sledece pitanje je da li si planirao da prespavas u ovoj vili?" Savetnik mu je ponovo odgovorio nehajno i odsutno. "Da.. da.. ovde cu prespavati.. imam slobodan dan sutra.. odnosno danas." Ariel se nasmesio i rekao. "Izvanredno! Pokazi mi svoju spavacu sobu? I ne brini necu te napastvovati uz put!" Smejao se glasno, a siroti Tegreil se osmehnuo setno. "To su dobre vesti.. ma da.. trenutno bi me cak i dete savladalo.. nemam volje za ziotom. Dodji pokazacu ti spavacu sobu.. ne shvatam potrebu.. ali hajde.. evo.. ovde obicno spavam." Cim je zavrsio recenicu Ariel mu je stavio ruku na celo i rekao "Zaboravi!" Uhvatio ga je u narucje i spustio na krevet. Skinuo mu cipele i odecu, sve osim donje maice i vesa je uredno slozio i okacio na vesalice i spremio u eliki izrezbareni orman. "Tako i to je svrseno." Teleportovao se u garazu i usao u limuzinu, gde ga je docekao El-Evjit raskopcane kosulje, sa podignutim nogama, casom Sampanjca i cigaretom u ruci, dok je Gala mirno spavala sklupcana na sastavljenim sedistima. Spustio je noge dole i pokazao rukom prazno sediste Arielu, tipkajuci svoju kucnu spravicu. Limuzina je istog trena krenula, a Ariel je smeseci se rekao. "Postovani glavni savetnik se nece secati svog nocasnjeg nevaljalstva, koje bi ga slomilo vise nego sto sam ocekivao. Izbrisao sam mu susret sa Galom i pokusaj otmice. I dalje ce sanjariti o nedostiznoj romanticnoj vezi, ali nista vise od toga. Ipak jednoga dana bi se mogao povampiriti i odluciti da ponovo pokusa sa otimanjem naseg voljenog detata, zato je od vitalnog znacaja da vatrica koncno skine sve svoje strahove, kojima privlaci desavanja ove vrste." El-Evjit se smesio prema njemu. "Dakle i u najvisim krugovima vilovnjackog plemstva postoje identicni zlotvori kakve predstavljam licno? Do duse on mi nije ni prineti u silnim zlodelima koja su me u proslosti zabavljala. Ja bih jako voleo da zaboravim proteklih cetrdeset godina zivota i da se posle sedme ne setim ni trenutka, sve do susreta.. hmm.. tacnije dok nisam oteo nezno-snaznu princezicu, koja me je transformisla u puno bolje, medjutim jos uvek ne i apsolutno dobro i ispravno. Siroti glavni savetnik se zgranuo cinjenicom o mome identitetu, zatim smo ga skoro ubili strastveno-ekstazicnom burom, koja mi se neprekidno vrti unutar misli i podpaljuje sve veci pozar strastvene vizije, koja bi prestravila, narocito ovako produbljenja nase stidljivo deriste." Ariel se smejao glasno prihvatajuci casu sampanjca. "Nazalost tebi moj bivsi neprijateljski nastojen zlotvore i vrli sadasnji ljubavnice, ne mogu da izbrisem 40 godina, jer bi spavao barem narednih 80, sto bi te razbudilo pod stare dane.. ili vilovnjaci zive duze od 150-200 godina?" El-Evjit se nasmejao glasno i rekao nezno. "Da.. tacno.. bivsi sam ti demonski zlotvor, zakleti neprijatelj i sadasnji odani ljubavik.. i da.. vilovnjaci u nekim plemenitim porodicama zive izuzetno dugo, cak blizu 1000 godina, medjutim to je sada vrlo retko i prosecan vek im je 200-300 godina, ne vise. Ipak, ja licno necu ostajati toliko dugo dole u ova dva ne savrsena sveta. Kada Galijena odluci da zavrsi ovo putovanje unutar materije i krene kuci, ja cu je pratiti." Ariel je ispio svoju casu Sampanjca i sasvim ozbiljno rekao. "Nisi jedini. Ceo nas Etrel ce verujem istovremeno krenuti vecitom domu. Medjutim to vreme je jos uvek dosta daleko, pred nama je posao koji smo dosli obaviti. Ni malo lak i zahtevan posao povracaja prirodne ravnoteze i poredka ujednacenog i stabilnog protoka vibracije-svetla kroz sve stvoreno. Dok ne primim odredbe da je potrebno vratiti se kuci, necu joj dozvoliti da ode odavde, koliko god da joj je tesko i da se muci, vec cu joj suprotno tome pomoci da prevazidje sopstvenu glpost, a to vazi i za tebe, moj sve voljeniji ljubavnice." El-Evjit ga je gledao strastvenom ljubavlju i ne skrivenom zeljom. "Fino! To mi se jako dopada. Ako te zgrbim opasno po izlasku iz kola, hoces drecati?" Ariel je umirao od smeha zajedno sa njim. "Sta mislis da li cu? Pitam se zasto me ne zgrabis u kolima? Planiras i unapred smisljas uzitke? Hmm.. prepusticu se tvojoj organizaciji sa zadovoljstvom. Vidim tvoju strastvenu viziju, koja me silno stimulise. Medjutim nase deriste ce upasti u smrtni haos, ukoliko samo delic toga zaista izvedes. Deo samnom nije problem, ali nju radije izostavi iz ovakvih scenarija? Ne.. ipak ces pokusati makar mrvicu toga? Zar ne znas sta ce uslediti?"
Kola su se zaustavila ispred ulaza u prekrasnu zgradu nalik elitnom hotelu sa mesinganim stubovima na vrhu sirokog, niskog stepenista i fasadom od mermera. Portir im se duboko naklonio i otvorio vrata, trcao je ispred njih da pozove lift, zbog cega je dobio pozamasnu napojnicu. Portir u liftu ih je dopratio na cetvrti sprat i posto je dobio najvecu novcanicu i izdiktirane komande, izmedju ostalog i da probudi dezurnog kuvara, kao i spisak zeljenih jela i pica, koje je zpisivao u blokcic, krenuli su prema vratima stana. Ariel je zazvizdao preglasno, sto je nateralo Galu da se trgne i udari rukom posred lica carobnjaka, koji je jauknuo i pogledao ga prekorno. "Priznaj da si uzivao sto me je nokautirala?" Ariel se smejao glasno. "Priznajem! Takve me stvari silno zabavljaju. Ja imam morbidan smisao za humor. Nego.. ovo je preterano skupoceno namesten stan, ocekivano glamurozan i glomazan, sto je kod tebe obavezan patern. Skupoceni antikviteti na sve strane! Prosto ne smem da nacinim slobodniji pokret da ne razbijem nesto od izlozenih dragocenosti i nacinim neprocenjivu stetu. Sreca da mogu popraviti unisteno, ali opet.. hmm.. sve ovo je verujem papreno placeno novcem?" El-Evjit je spustio Galu na prekrasnu sofu, zatim rekao namrgodjeno. "Krvavim novcem. Ovo je jedan od mnogih luksuznih stanova moga pokojnog oca, koji sam prepravio i renovirao delom, iznoseci sve njegove licne stvari i skupocene sitnice, koje sam poklonio dobrotvornim ustanovama, kao i svuda uostalom. Jedno vreme posle njegove smrti sam se iskljucivo time bavio i potrudio se da u svim vecim gradovima gde mu je bilo uporiste kriminalnih delatnosti, reorganizujem ne samo poslove, vec i preincim u meni prijemcive i rado kasnije posecivane stanove i vile. Ova zgrada je inace u mome vlasnistvu." Uzdahnuo je i nastavio. "Nasledio sam ogromno bogatstvo u nekretninama, jos vece na bankovnim racunima, fabrikama, hotelima, preduzecima i razicitim vrstama manje legalnih poslova. Samo delic moje kriminalne inperije donosi silan godisnji prihod. Medjutim sada ne zelim o tome da mislim." Zapalio je cigaretu, setajuci po prostoriji nervozno, dok ga je Ariel posmatrao zainteresovano, analizirajuci viseslojnim opazanjem njegovo unutrasnje psiho-emotivno stanje. "Zar toliko jako negativno utice ovo mesto na tebe? Moj ludi carobnjace, zasto si nas onda doveo ovamo?" Rekao je nervozno setajuci gore-dole. "Zasto? I sam se pitam. Pogresio sam.. medjutim iskreno gde god da sam vas proveo isto bih prosao, jer je upravo ovaj grad bio jedno od omiljenih uporista moga oca. Bog sam zna zasto ga je toliko voleo, ili izraz voleo nije primeren, jer on nije voleo nista i nikoga. Osim sto se neposredno pred smrt povampirio i ponovo smrtno zaljubio u Destijanu.. dovraga.. bas kao i ja sada.. ne valja.. ne smem da mislim o tome prolupacu i upascu i histeriju! Postacu zli tiranin.. upravo po njegovom modelu i zelji! Dovraga i dovraga!" Ariel je ustao sa namerom da mu pridje, kada se zaculo kucanje na vratima. El-Evjit je poleteo i pustio unutra portira iz lifta, koji je gurao kolica prepuna pica i hrane. "Porucena jela ce biti gotova za pola sata kaze kuvar. Gazda.. ovaj.. gospodaru.. da li je to sve?" El-Evjit je namrgodjeno izdiktirao jos par stvari, zatim se momak udaljio uz naklone. "Ariel sta ces da popijes? Da li ti je Sampanjac i dalje po volji?" Ariel ga je gledao toliko divno, da je zastao sa praznom casom u ruci. Prisao mu je i prolazeci tik do njegovog lica, dotaknuo mu je usne i spustio se do vrata, njuskajuci ga sa uzivanjem, zatim ga poljubio tako da se najezi i uzimajuci flasu sampanjca iz leda bucno ga je otvorio visebojnim zrokom iz kaziprsta. Obojica su pogledali u Galu, koja se samo okrenula na suprotnu stranu i nastavila da spava. "Mmm.. najvise od svega me opija tvoj savrseni miris koze. Pitam se sta jos uvek radimo ovde? Trenutno, ovoga sekunda se mozemo teleportovati do tebi pozeljnijeg dela planete, ili cak otvoriti portal ka svetu vilovnjaka? Niko i nista nas ne uslovljava da se zadrzimo bas u ovome gradu i stanu od svih mogucnosti, zar ne?" El-Evjit se osmehnuo kratko. "Tacno. Hoces da otkazem porudzbinu, uz pozamasne napojnice i da se teleportujemo do recimo.. hmm.. nekog mesta juznije? Svaki drugi kontinent bi mi bio zabavniji od Europe. Da li imas predloga? Jer meni se vrte u glavi morbidne misli.. ipak.. otkrio sam da voli kada je ponovo odvedem na mesto koje smo ranije posetili.. pa zato mozda u jako dobro osmisljenu i uredjenu diskoteku Roostarovih? Gde mali I-Ret pusta izvanrednu muziku, moguce jos uvek? Tu bi joj mogli prirediti drugo slavljenicko vece? Dakle?" Ponovo se zaculo kucanje jos u toku carobnjakovog izlaganja. Prisao je vratima i otvorio portirima i soferu, koji su uneli unutra silne Galine poklone i dobili ponovo ogromne napojnice. Kada je zatvorio vrata naslonio je na njih glavu i uzdahnuo. "Ariel.. ponekad.. i sve cesce mislim da jedino tokom sexa nemam lose misli, pogubne frustracije.. jer dusa mi je silno uprljana raznim grehovima.. teskim.. ne oprostivim uzasima. Kojih se na ovakvim mestima odmah setim. Zaista se iskreno cudim kako ste u stanju da me volite? Ja se plasim da ako pogledate unutar mene i vidite mi misli.. narocito moju tesku i cistim bicima zastrasujuci proslost.. necete biti vise u stanju da me volite. Jer.. znam da bi me ona prezrela.. da li i ti?" Ariel ga je zagrlio i rekao nezno. "Ja sve znam. Video sam razne odlomke, tvoje zaista jako teske i jezive proslosti unutar Akaskih zapisa i to vise puta. Cesto sam isao dok smo se borili u nadi da cu ti na taj nacin otkriti skloniste, medjutim bezuspesno. Vec dugo hocu da te pitam, na koji nacin si sakrio svoj zamak na nepristupacnoj planetici? Kako ga nisam video u nekoj od scena unutar Akaskih zapisa? Ili Gidar kao Azrael, koji te je posmatrao svakodnevno, analizirao i stvorio tvoj potpuni slikoviti prifil.. kako je cak i njemu ostala skrivena ova cinjenica?" El-Evjit je rekao snuzdeno. "Lako. Potrudio sam se da prepravim svaki nagovestaj, koji bi vam otkrio moje skloniste unutar Akaskih zapisa.. dacu ti patern po kom se to radi ako zelis. To je napredna magija Visja-Eloh, ili je barem u skoli magije tako nazivaju. Takodje sam se trudio da me ne vidite, ili sto manje primecujete u real-time-u, sto moja nepristupacna, zlobna planetica nije ni dozvljavala, shvatas? Ipak nisam vecito tamo boravio i mogli ste me makar polovinu vremena opaziti, bio sam bolno svestan te cinjenice. Ariel.. znaci video si moja krvozedna zverstva i sadisticke grozote? Video si najprljavije uzase koje sam cinio? Neverovatno! Ponovo cu posumnjati u tvoje dobre namere i ljubav.. jer ko moze da voli demona iz pakla?" Ariel se smesio blizu njegovog lica. "Ja mogu. Moja vatrica isto moze. Ceo nas Etrel takodje. Zar ne shvatas finalno da te to ne odredjuje u sadasnjem trenutku? Tvoja proslost mi ne znaci nista, vec iskljucivo ono sto upravo cinis! Shvati to konacno? Pogledaj unutar mene i reci mi da li te volim?" Priblizio mu je usne i poljubio ga sasvim mezno i polako. "Gledaj bobro.. i reci mi sta vidis? Da li sam opcinjen svetom vatrom? Koliko me privlaci tvoja sustina.. da li toliko da gubim prisebnosti.. i zastranjujem izvan kontrole? Da li mi stvaras opasnu pometnju, bez obzira sto si u muskome telu.. teras me da te dotaknem i zgrabim bez razmisljanja?" Gala se probudila i sela na krevet, trljajuci oci gledala je predivno uredjen prostor, ispunjen jako skupocenim stvarima ne prolazne lepote. Cula je glasove na suprutnom kraju ogrmne prostorije i ugledala ih u strastvenoj igrici, naslonjene na ulazna vrata. Brzo je legla dole i zatvorila oci, zatim ih ponovo otvorila, razmisljajuci sta da radi? Sisla je sa kreveta i na prstima se issunjala iz prostorije u sledecu sobu, zatim trpezariju, pa u ogrmni hodnik sa puno vrata i stepenistem uz koje se popela, otkrivajuci uz put neverovatno skupceno uredjen prostor ogrmnog stana. Stigla je do terase na kojoj je i pored vrlo hladnog vremena uzivala da posmatra prekrasno osvetljenu ulicu mekim svetlom narandzastih lampi, kroz koju su prolazila tek poneka kola, ili prolaznik. Pitala se sta da radi i da li ce se zabrinuti kada primete da je nestala? Iza sebe je cula El-Evjitov strogi glas. "Jako sam se zabrinuo cim sam primetio da si nestala! Srecom cuo sam ti misli, jer sam vecito nastelan na tvoju frkvenciju.. a toliko bih zeleo da je obostrano i da si isto toliko zainteresovana i zabrinuta za mene? Dobro zasto mi vecito bezis? Bas ti je zapelo da se posvadjamo? Jao-jao mala, tebi djavo ne da mira? Zar se nikada nista nece promeniti? Zasto mi bezes? Zar ne znas da ce me to dovesti do slepog besa? Tako mi pokazujes da me ne volis iskreno! Necu da te uplasim.. samo sam tuzan.. bas jako tuzan." Silno milosrdje je bilo u njenim ocima. Zagrlila ga je i rekla nezno. "Necu bezati. Nemoj nikada da sumnjas u moju ljubav, jer te volim vise od sebe. Ti si deo mene, moje svete vatre i zato dragocen, moj brat rodjeni.. ja.." Prikinuo je zazarenih ociju. "Pokazi mi? Odmah sad, bez ustezanja, zelim da osetim tvoju ljubav! Zgrabi me?" Zagrlila ga je oko struka i naslonila glavu na njegove grudi, stiskajuci ga jako. "Pokazujem ti. Da li osecas? Evo.. zablistacu svetom vatrom i ulicu je unutar tebe.. sada sigurno osecas?" Cula je zapovedni ton. "Pogledaj me? Zelis da ti dam ekstazu? Nista dalje od toga? Odgovori mi?" Odgovorila je, strepeci od pogleda koji ce je docekati. "Da.. tacno. Samo ekstazu, nista dalje. Ne mogu da te lazem.. ali znam sta ti jako zeis.. moju strastvenu ljubav bez straha. Ipak ja to jos uvek nisam u stanju da ti dam. Zao mi je. Ljutis se?" Podigao joj je lice ka sebi. "Dovraga mala, izludjujes me ponovo! Otvori oci! Zasto se gasis? Iz straha od mene? Da li je strah oprecan ljubavi? Pa kako onda tvrdis da me volis? Zar nije istina da si samnom samo radi zadatka? Inace me ne bi nikada pogledala, ne ovakvog prokletog demona, bezala bi od mene.. reci mi?"
Rekla je jos uvek zatvorenih ociju. "Tacno, istina je. Da mi nisi zadatk ne bih bila pored tebe.. sto opet ne znaci da te ne bih volela. Jer sve volim i to jako. Zasto me teras da te povredim? I gde je Ariel?" Stisnuo je prejako da zakmeci i nije popustao stisak, suprotno stezao je jos jace, dok su mu misici podrhtavali. Kmecanje se pojacavalo kao i stiskanje. "Nemoj vise! Boli me! Jao.. slomices me.. uh.. jako boli.. nemoj!" Popustio je stisak, naslonio glavu na njeno rame i uhvatio je za vrat, sklonio kosu, uz ostar ubod, zatim je zagrizao prejako, sto je ponovo izazvalo kmecanje. Utiskivao je palac u vrat, sagnut blizu nje gledajuci u jos uvek stisnute i zatvorene oci na namrstenom licu, rekao je delom odsutno, uz skoro gorcinu. "Ne volis me.. teret sam ti.. zelis da pobegnes? Koga bi izabrala? Kazdira? Azraela? Koga? Hoces da te oslobodim zadatka? Reci mi istinu? I da nisi precutala jer mislis da ces me povrediti! Moram da znam!" Cutala je, razmisljajuci sta da mu odgovori? Puno puta mu je rekla istinu, zar je nije cuo? Konacno je progovorila skoro slomjeno, zatim ostrije. "Teret si sada. Svadja i ovakvo mucenje je teret. Necu ljubavnike i jako volim svoju bracu, uracunavajuci tu i tebe. Da li bih volela da nemam ovaj zadatak? Takvo pitanje je izlisno, jer to ne postoji kao opcija i uzaludno je razmisljati. Sada si moj zadatak i ja ne mogu drugacije. Ti me neces osloboditi, neces to pozeleti.. nisi u stanju jer to Izvor zahteva unutar tebe. Zar konacno ne shvatas da postoje uputi i nasa silna zudnja da ih sto detaljnije ostvarimo, osim toga nista nema vaznost, ili barem tek povrsnu. I hiljaditi put.. ti si deo mene, zato moram da te silno, najjace volim.. i carobnjace.. ako ti ostanes ne isceljen, ja cu takodje biti nepotpuna i jako tuzna. Ako ti ne plamtis pozarem ljubavi uskracujes mene i obratno. Moje si ogledalo i zato blistaj sto jace i pokazi mi sopstvenu lepotu? Da li vredi ako te zamolim da napokon shvatis da te iskreno volim? Jer ne znam kako da te ubedim u validnost svojih reci? Zar ne osecas da je tako? Jer ako sve ovo radis da bi me privoleo i primorao na spajanje, to je onda sasvim pogresno, to nije put do moje zelje srca, niti dragocene romanticne vizije." Cula je zajedljiv glas. "Aha! Konacno razumem sta me to tera da te neprekidno zelim i razmisljam mastajuci o spajanju, da krojim strastvene opasno-uzbudjujuce igrice unutar vizije! To Izvor zahteva od mene, zar ne? Inace ne bih umirao od preterano silne zelje, mogao bih drugacije, ovako sam nemocan da to promenim! Potrebno je da savladas lekcije, a ja sam tvoje sredstvo ucenja! Znaci to je to? Nikako nije moja opcinjenost i obozavanje Galijene, to ustvari nema veze sa zavodljivom princezom koja me izdize medju zvezde, to su dakle tek uputi!" Gala je potpuno klonula, shvatala je da je ponovo na redu dugotrajno mrcvarenje i maltretiranje, od koga joj postaje fizicki zlo. "Pocecu da vristim od muke! Dosta! Zahtevam da me pustis na miru, pa ovo je uzas i.. i najgora nocna mora! Zasto to radis? Zar ne znas put do moga srca? Ovo je najdalje moguce i sasvim oprecno od toga! Vicem upomoc! Ubices me sasvim i slomiti me u komade iznutra! Cujes me?" Ariel se pjavio iza nje i rekao nezno. "Cujem te moja vatrice. Ne brini sve ce biti dobro! Dodji kod mene?" Povukao je za ruku, zatim zagrlio oboje. "Dobro zar ne smem da nestanem ni na tren? Mislio sam da vas ostavim ovde same na par sati, ali to ocigledno nece ici? Imamo hitnu uzbunu i ne smem da ostanem duze od par trenutaka.. dovraga sta da radim? Ne bih da vas vucem u bitku! Svi su vec u Omo-Nizjat centru spremni za pokret i cekaju me kao zapeta puska! Dovraga ocekivao sam mirno jutro.. medjutim nista od toga.." Gala je rekla zazareno "Idem sa tobom! Pomocicu ti.. hocu da pomognem! Dopusti mi da ovoga puta i ja nesto ucinim! Hoces?" Ariel je pogledao u oci El-Evjita. "Ti jos uvek nisi spreman za borbu, zar ne? Medjutim poludeces sasvim ako je odvedem?" Rekao je uz prejako sevanje ociju. "Necu ti dozvoliti da je odvedes! Medjutim.. dovraga.. necu ni da se tucem sa tobom! Meni je dosta ratva i borbe, cak i sa suprotne strane nego do sada.. ako nemam drugog izbora praticu te.. ipak zamisljao sam ovaj dan kao blagoslov ispunjen uzitkom. Ariel.. ostavi je pored mene?" Gala je viknula i zgrabila Ariela za ruku. "Necu! Ne ostavljaj me! Hocu i ja u borbu! Molim te Ariel.. povedi me sa sobom?" Ariel je gledao sa silnom miloscu. "Vatrice, to je obicno vrlo surovo putovanje.. uslovi su uvek daleko od povoljnih. Pored svih mojih moci, ja smem da koristim tek nagovestaj istinske snage.. inace bih ucinio vise stete nego koristi, a to isto vazi za svu nasu bracu. Nisam sacekao da mi raportuju detalje, jedino sto znam je da idemo u epicentar snezne oluje. Zar zaista zelis da se smrzavas i drhtis u surovoj klimi, umesto da pijuckas topli kapucino u miru i budes bezbrizna?" Gala je gledala El-Evjita, zatim opet Ariela. "Da! Smrzavacu se.. sve cu istrpeti samo da pomognem! Povedi me!" El-Evjit je gledao u nju sa silnom tugom. "Isla bi cak ravno i u pakao samo da pobegnes od mene?" Naglo je povukao i zagrlio. Ariel je rekao nezno. "Zovu me! Nestacu na tren, zatim cu doci po vas dvoje! Vatrice, isceli ga, ince ces ostati sa njim ovde, jer ne mogu takvog da ga povredem u borbu! Docicu za desetak minuta najdalje! Potrebno je da im izdam upute i pokrenem stvari!" El-Evjit je drzao uz sebe dok se otimala da zgrabi Ariela za ruku i tako ga primora da je povede odmah sa sobom. "Smiri se! Cujes? Nestao je, uzalud se boris samnom! Zar je toliko starasno ostati pored mene jos deset minuta?" Cim je prestala da se otima, uhvatio je za ruku namrgodjenog lica i poveo kroz ceo preterano skupoceno uredjen stan, sve do sledeceg stepenista, zatim gore na drugi sprat stana. Konacno su dosli do prostorije koja je licila vise na galeriju sa izlozenim slikama i skulpturama, nego na salon, bez obzira sto su postojale sofe i stocici uz fotelje. Stajali su ispred praznog zida, izmedju dve velike uramljene slike, izvanredno ruzno osmisljene i naslikane, od kojih se jezila. "Gospode, zasto drzis ovakve grozote u svome stanu?" Nije joj odgovarao, niti je gledao, vec samo jos jace stisnuo zglob ruke, dok je drugu ruku drzao blizu zida i mrljao reci. Pojavila su se do tada ne vidljiva vrata, kroz koje su odmah zatim prosli. El-Evjit je viknuo "Etle!" tako da se popale snazna svetla. Prisao je komandnom pultu, slicnom kao u podzemlju nepripstupacne planetice. Cim je aktivirao ekrane, na stolu u sredini prostorije se pojavio trodimenzionalni energetski prikaz planete, odnosno zarisno mesto gde bi trebali krenuti u borbu. Gala je zainteresovano posmatrala sve sto radi. "Dovraga i sve ljudske gluposti, ja znam tacno gde idu i mogao bih im puno pomoci. Znam im i protivnike.. dakle borice se sa posrnulim carobnjacima ovoga puta.. to ce biti verujem pravi okrsaj. Osim ako uspeju da razbiju blokade i uvuku se ispod ovoga utvrdjenja.. onda se mozda i sve lako obrne u njihovu korist. Pitam se da li umeju da razbiju stostruku blokadu? Uz sve se pitam zasto su se moje kolege probudile iz dugog sna i odlucile da se igraju u svome dvoristu? Dovraga.. postoje samo dve mogucnosti! Ovo je slucajna nesreca, ili im je napadnuto utvrdjenje i tamo se upravo vodi borba vrlo nezgodnih carobnjaka? Lako moguce da im je neko zeljan moci napao izvor i odlucio da im ukrade dragocenosti koje jako dugo cuvaju? Da li je moguce? Mala.. da li si cula pricu o tako zvanom Okrnjenom Vrelu Moci? Tu u snegu i ledu, duboko pod ovom planinom spavaju ukleti carobnjaci, koji su se nekada davno usudili da okrnje vrelo moci zlatnog zraka, poklonjenog Zemlji na dar. Javicu Arielu.." Ispred ulaza u carobnjakovu tajnu prostoriju pojavili su se Gidar, Azrea, Kazdir i Ariel, a za odmah njima Meonis, Rea-Niom, Lesji, Rejvan, Atrion, Eledrijel, Azeri-El, Valhija i Vardane. Nastalo je grljenje Gale uz rodjendanske cestitke. Ariel je dreknuo "Tisina! Zagljaji ce sacekati! Rusi nam se i klizi ogromna santa leda, koja ce doneti jezivu pometnju, cak katastrofu ako se stusti u okean! U jezivoj smo zurbi! Slusao sam ti misli carobnjace! Ponovi mi pricu o Okrnjenom Vrelu Moci?" El-Evjit je ponovio pricu, zatim im pokazao ka trodimenzionalnoj mapi planine, uz sematske prikaze njene unutrasnjosti sa svih strana, gde se nalazilo nesto nalik okrugloj prostoriji, sa tunelima u obliku zvezdanih zraka i vertikalnoj energetskoj zlatnoj cevi, koja je izlazila kroz sam vrh planine presecajuci nepravilan krater. El-Evjit je gledao prelepa lica svoje brace, zadubljena u analizu predstojeceg poduhvata, mozda cak i borbe. "Dobro me slusajte! Tuneli u obliku zevezdanih zraka su nacinjeni kao varka i vode u propast! Navodno slobodni prolazi tunela osim opakih zamki na kraju su i corsokak! Ovde je istinski ulaz, ipak blokiran silnom magijom.. na opakiju blokadu necete naici, ili barem tesko. Medjutim iskljucivo kroz ovaj, na mapi nevidljivi prolaz moramo proci! Unutra u ovoj prostoriji spavaju carobnjaci, osam posrnulih carobnjaka po starim predanjima, koji ce se aktivirati jedino ukoliko se ova barijera razrusi. Stostruka zastita, koju su po legendi postavili Bogovi, sto je malo verovatno, je navodno neprobojna! Osam posrnulih carobnjaka su dobili jeziva oruzja i moci, pored kletve da nikada ne napuste ovo mesto i egzistiraju izmedju zivota i smrti za vecnost. Sada, deo ove legende je sigurno izmisljotina, medjutim ne znam koji, niti koliko toga je tek fabrikovano, a koliko je pravih informacija o tome sta se istinski krije unutar ovog zaledjeog sveta. Uzgred, da li nekako mozete viditi sta se desava unutra? Da li neko pokusava da prodre kroz blokadu i dograbi moc zlatnog zraka, ili se desila katastrofa bez, ili sa ljudskim faktorom? Dakle?" Meonis je rekao. "Rafael mi javlja da jedva uspevaju da drze santu leda patentiranom tehnologijom Omo-Nizjata i da mu je hitno potrebna pomoc!"
Ariel ga je gledao ocima u kojim sevaju munjice i vide se uzarena jezgra volje. "Cuo sam izvestaj, njegov tim iz Omo-Nizjata nije dovoljan! Meonis, krenuces smesta sa Valhijom i Rea do Rafaela. Zaustavite ogrmnu santu da iskoci iz lezista i sklizne, potom se vratite ovamo!" Njih trojica su nestali, a Ariel je nastavio, gledajuci u El-Evjita. "Carobnjace da li si odlucio da nam se prikljucis u ovom poduhvatu? Ili da nacinimo nesto kao komandni centar u ovoj prostoriji? Pitam te da li ces samnom na teren?" El-Evjit je rekao ozbiljnog lica, pokazujuci zahuktalo nevreme na jednom delu ekrana i prikaze u sada trenutku iz svih uglova, cak i ogromne sante leda koja se usled zemljotresa odvajala i klizila u okean. "Kako cete prici ovome mestu? Santa leda je daleko barem stotinjak kilometara od epicentra ove uskovitlane snezne oluje i moguce pometnje probudjenih ne poznatih sila, da li posrnulih carobnjaka iz starine, to ce se otkriti iskljucivo na terenu. Do ove tacke je jako tesko stici! Uz sve, treba se prokrciti put u snegu i ledu, zatim steni.. pored toga skinuti takozvanu ne skidljivu barijeru! Trebace ti izvidnica, zar ne?" Gidar je rekao "Ja cu otici u izvidnicu! Ocenicu situaciju i istraziti, zatim se vratiti ovamo." Ariel je klimnuo glavom, a Gidar nestao. Kazdir je pokazo prstom. "Ukoliko se desila prirodna katastrofa, za sta ima realnih sansi, preporucjujem da zakrpimo sto se da i ne diramo ovaj ulaz, niti probijamo barijeru. Legenda je moguce iskarikirani realni prikaz, medjutim kao i u mome svetu, vrela moci se ne trebaju dirati, narocito su nepozeljni svi koji ne pripadaju vrelima. Osim Rejvana, malog Atriona i Azeri-El-a nikome od nas nece biti moguce da kroci unutar izvora moci zlatnog zraka, a u ovom specificnom slucaju niti blizu njega. I to okrnjen mi se jako ne dopada. Jer vrelo moci ne sme biti okrnjeno. Ne shvatam pokusaj da se zadobije na silu zlatni zrak moci? Pitam se sta su to ucinili da okrnje sto se ne moze okrnjiti?" El-Evjit je rekao slezuci ramenima. "Zaista ne znam tacno sta i kako, ispricao sam vam ne potvrdjenu legendu. Jedino sto jeste izvesno da se vrelo moci zlatnoga zraka nalazi na ovome mestu i da postoji unutar planine ova okrugla dvorana sa osam krakova. E, sada.. okrnjeno je vrelo, uzgred ni ja ne razumem kako, u davnasnjem pokusaju osmorice carobnjaka da zadobiju moci, moze da bude i izmisljotina, ili realnost.. to mi za sada izmice i ukoliko se ne proveri.." Gidar se pojavio sa kapuljacom obrubljenom belim krznom preko lica i sneznom maskom i dugom belom pelerinom i ispod uniformom prekrivenom snegom, koji se topio pri ovoj temperaturi, dok je pod negovim cizama bila vec bara uz snezne grudvice. "Upravo cu vam potvrditi da postoji neverovatno snazna barijera nepoznatog tipa i promenjivih svojstava. Potvrdicu vam i da se istinski nalazi na ovome mestu zlatni zrak moci koji prolazi kroz osu Zemlje i sa kojim se nije saliti niti eksperimentisati. Takodje cu vam potvrditi da postoje nepravilnosti, zbog kojih zlatni zrak nije u stanju da nesmetano protice, sto ce rezultovati dosta toga negativnog. Time cemo se morati pozabaviti makar naknadno, ako ne odmah? Osim toga jako je tesko prici ovoj tacci. Cim rascistim snezne nanose i sklonim led sa stene, istoga trena se formira novi jos snazniji i deblji nanos! Jedva sam uspeo da se izvucem kada je krenula lavna i zatrpala me sasvim. Sreca sto sam u poslednjem trenu formirao zastitu oko sebe i na vreme se sklonio iza izbocene stene.. da nije mojih moci, zavrsio bih inkarnaciju. Nadam se da nikoga nije bilo na putu ove ubrzane lavine, koja se srucila i strmoglavila praznim, zaledjenim recnim kotlom. Jer brzina joj je bila najmanje desetostuka od uobicajne. Trenutno me je prekrila i da nisam bio sklupcan iza stene, bez obzira na zastitnu sferu bi me odnela sa sobom. Inace nevreme i mecava su toliko snaznog inteziteta, da ne preporucujem zadrzavanje vani, narocito pri ovoj temperaturi od -26 celzijusa. Pored sve moje opreme i energetske zastite, snazni vetar me je sledio do kosti! I Ariel, munje bljeskaju iz nemogucih pravaca, vecinom direktno iz kratera na vrhu planine, zatim se spajaju sa onima koje pucaju sa neba. Tamo se nesto opasno zakuvalo, ili se vodi borba. Video sam i krzuznu vatru, kako je obgrlila planinski vrh, tek na delic trenutka i zatim nestala." El-Evjit i Kazdir su izgovorili u glas "Vatreni prsten je delo carobnjaka visokog ranga!" Svi su se nasmejali, zatim je Ariel rekao. "Dugacke recenice do u slovo izgovarate u glas? Hmm.. to je dakle ozbiljno upozorenje? Salu na stranu, objasnite mi?" Kazdir je davao carobnjaku, a on njemu prvenstvo, zato je El-Evjit uzdahnuo i nastavio. "Sacekajte, uvelicacu realni prikaz vrha, tako cemo posmatrati u Real-Time-u sta se desava i oceniti sto bolje mozemo da li se vodi borba carobnjaka. Verujem da Kazdir, bas kao i ja zna caroliju koja stvara vatreni prsten. Medjutim ovo je origanalna moc trojstva volje, tako da je polovina ovde prisutnih ima u svome asortimanu jezivih, zastrasujucih moci." Zastao je i nasmesio se Azrei, koji je drzao Galu za ruku. Kazdir je dograbio El-Evjita za rame i rekao uzbudjeno. "Dovraga.. pogledaj! Vidis? Ovo nije nastalo prirodnim putem! Opaka je igra u toku!" El-Evjit se nasmejao i rekao. "Evo ti dokaz koji trazis! Pogledaj refleksiju munja koje sibaju iz kratera.. svuda okolo na snegu! Vidis im narandzasto-plavi odsjaj? Lice i nalicje? Koriste cini to je sada izvesno!" Kazdir ga je zviznuo, tako da se presavio preko stola i prosao glavom kroz trodimenzionalnu energetsku mapu zarisnog mesta i da ga nije zgrabio za okovratnik kosulje, udario bi celom o sto. "Ovo je bio namerno smisljeni atak na moj zivot? Kazdir.. pripazi malo sa ovakvim izlivima neznosti, nekome ces ozbiljno doci glave!" Ariel se smejao. "Jao-jao carobnjace, sto te vise voli udarci su jaci! Nego odlucio sam da se umesamo. Da li ste sretni? Krenucemo u borbu! Probicu promenjivu blokadu koju sam savladao i sam poceo od nedavno da koristim. Zatim cemo u formaciji od osmorice koju odredim, imati zadatak da se teleportujemo na ove precizne tacke pocetka zvezdanih krakova tunela unutar okrugle centralne prostorije! Verujem da ovih osam mesta predstavlja osam moci zlatnog zraka, koje mogu imati kao provodnike posrnule carobnjake, ili nesto drugacije formulisanu materijalizaciju. Rejvan, ti ces samnom! Nas dvojica cemo biti centar zbivanja, odnosno, pokusacu da te ubacim unutar vrela moci, tako da ispravis sve nepravilnosti! Jasno? Dvoumim se za vas dvojicu? Atrion, Azeri-El.. da li se osecate spremni za ovaj poduhvat? Da li i vas da ubacim unutar vrela moci zlatnoga zraka?" Obojica su u glas vikala kako su spremni, zbog cega su se svi okupili oko njih ispitujuci ih i raspravljajuci. Dok je Rejvan prisao Arielu, Azrei i Gali, zatim rekao zazarenih ociju, koje su blistale zlatnim sjajem. "Magnetno me privlaci ovaj izvor i doziva me! Osecam da mu trebam. Uradicu sve sto umem. Medjutim Ariel, ja jos uvek nisam dostigao svemoc i daleko sam od vas.. ipak osecam kako mi kljuca krv i nesto se pokrece eksplozijom sile u meni. Ovaj je posao meni namenjen to jasno osecam!" Pogledao je u Galu, koja mu se nasmesila. "Andjelcicu, nisam ti pozeleo sretan rodjendan." Prisla mu je i zagrlila ga, dopustajuci da je stegne preterano i jedva se suzdrzala da ne kmeci, sto je bilo tesko. "Rejvan.. pa ti goris! Gospode, otopices sav sneg vani?" Sapunuo je u uho. "Poljubi me? Samo jednom trazim.. istinaku ljubav u slatkom poljubcu? Za srecu?" Pre nego sto je odgovorila vrele usne su je poljubile, uz prejako stiskanje i jos snazniju strastvenu buru. Jedva je trpela toliko snazan izliv od koga su joj kolena klecala i trudila se da blokira sopstvenu strast koju joj izvlaci. El-Evjit je stezao vilice i gledao ubilackim besom ka njima. Toliko je jako stisnuo ukrasni drveni ram stola, da je odlomio prvu plocu, sve do okova u uglovima i drzao je u ruci, zatim je bacio dole, ludeci od besa i ljubomore. "Dosta! Dovraga Rejvan.. sta to radis?" Rejvan se trgnuo i pustio je kao opecen, zatim je uhvatio da ne tresne dole i predao je carobnjaku, koji je podigao u narucje puseci se od besa. "Mala ti ces mi doci glave? Ubijas me sasvim!" Ariel ga je uhvatio za mislicu i rekao nezno. "Saberi se. Trebas mi. Skoncentisi se jer nas upravo saljes u bitku. Pogledaj i dok odredim redosled borbe, recices mi svaki i najmanji detalj koji zapazis. Da li mozes?" El-Evjit je klimnuo glavom gledajuci u ekran, seo je sa Galom u svome krilu, tipkajuci unutar crne table, menjao uglove i podesavao sto bolju sliku zahuktalog nevremena na vrhu planine, gde su neprekidno sevale munje sa neba i iz kratera, dok je spiralni snezni vetar dostizao ogromnu brzinu i uzrokovao jako slabu vidljivost. Ariel je odredio svakome ulogu i zatim rekao odsecno. "Teleportovacemo se na ovu tacku pored neprimetnog ulaza.." Pored njega su se pojavili Meonis, Valhija i Rea-Niom, prekriveni snegom, skidali su maske i kapuljace, zatim pelerine, koje su u trenu nestale. Menis je uskoro bio potpuno suv i u novoj uniformi, kao i njegova braca. "Tako! Ariel.. izvestaj je sledeci: Santu leda smo sa lakocom vratili u leziste i zakrpili taj deo litice u trenu. To je dakle bio lak deo posla. Medjutim, do sada smo posmatrali iznad kratera sta se desava, tamo su jezivo opasne sile na delu. Nesto nam potpuno blokira ne samo ulaz, vec mi ne dozvoljava da pogledam unutra rengenskim zrakom. To mi se nikada ranije nije desilo.. da mi zakazu moci. Uh-uh.. sasvim los osecaj, ne svidja mi se to ni malo! Ipak.. tamo ne prodire nista. Pokusali smo udruzenim snagama da probijemo blokadu i udjemo, bez uspeha. Lavina se survava neverovatnom brzinom, srecom leteli smo iznad, inace bi to bilo gadno iskustvo! Ariel.. cini mi se da postoji nesto sto nam smanjuje i ogranicava moc. Na ovome mestu nam izmice svemoc, cak i sveznanje. Moji etericni ucitelji vicu da se vodi borba i nista vise. To su jako sture i oskudne informacije. Bez nase pomoci se ovde stvari nece srediti, barem ne istinski, takve informacije imam. Potrebno je ispraviti sve nepravilnosti.. pitanje je da li odmah, ili kasnije?"
Ariel se osmehnuo, dok su mu oci bile kao uzarena lavina prepuna munjica. Rekao je odusevljeno. "Konacno izazov vredan truda! Izvanredno! Dakle lavina je problem? Ovako cemo: Kazdir i Valhija ce naciniti blokadu lavini. Meonis, Gidar i Vardane ce otopiti i odrzavati otopljene ledene naslage koje se odmah stvaraju, sve dok ja ne probijem blokadu i dok svi ne udjemo unutra, Rea ce drzati stit oko nas! Jasno? Unutra, ukoliko se nije moguce teleportovati kretacemo se najbrze sto mozemo, pod mojim izmenjivim neprobojnim stitom. Unutar kruzne prostorije zauzecete svojih osam pozicija, dok ce Meonis biti zajedno samnom odstupnica i centralna meta, koja ce stiti Rejvana, Atriona i Azeri-El-a sve dok ne udju unutar vrela moci zlatnoga zraka. Dakle nas petorica u centru, ostalih osmoro na krakovima kruzne prostorije, ili mestima odakle nam stize otpor. Cilj je da potpuno blokiramo posrnule carobnjake, ili vec sile koje su na delu. I ne brinite, ja cu vas besprekorno zastiti neprobojnom blokadom, jer cak i sa smanjenim mocima, svu snagu cu prebaciti samo vitalnom cilju zastite, uz Meonisovu pomoc. Jasno? Carobnjace koliko je tacno dugacak ovaj tunel?" El-Evjit je rekao tipkajuci prstima unutar crne povrsine kontrolne tabel, zatim je pokazao rukom na ekran. "Tacno.. 11 kilometara i 700 metara. Trkom ce vam trebati.." Arile se nasmejao. "Nikako trkom, vec vozilima, koja cu predhodno materijalizovati nedaleko od ulaza, ili radije ako je moguce unutar tunela. Uvucicu ih unutra zrakom.. ili vec cu ih dopremiti nekako. Ako mi ne uspe, tek onda cemo trcati.. medjutim na -26 to ce biti podvig mnogima, zar ne? Ko zeli neka ostane radije ovde? Zar niko? Azeri-El.. reci mi.. da li i ti osecas unutar sebe kako te privlaci izvor moci? Jer ti se jos uvek nisi aktivirao, zar ne? Osim toga imas i deo plavog zraka unutar sebe, koji ti moguce blokira zlatni? Atrion, za tebe znam da osecas sve sto i Rejvan." Tamnoputi Azeri-El je rekao sa osmehom. "Jasno osecam magnetnu privlacnost i krenucu sa Rejvanom unutar izvora. Unutar mene vec sada sve kljuca i pokrece se silom moci. Ne brini Ariel, nisam vise dete, pocinjem jasno da osecam i vec duze vreme istrazujem svoje moci. Sve ce biti dobro. Rejvan, Atrion i ja cemo ispraviti sve sto mozemo unutar izvora zlatnog zraka." Svi su ga tapsali po ledjima i opipavali mu celo. "Nisam vise dete! Uh.. i Rejvanu i Atrionu je isto kao meni, zato njih ne pipkate? Ma.. uh.. jao.. skoro godinu sam stariji od Gale.. zato dosta sa proverama.. nisam nemocni klinac!" Eledrijel je nezno rekao "Mozda i nisi klinac, ali si nas klinac! Pusti da se brinemo o tebi?" Azeri-El je namrgodjeno rekao "Rejvan i Atrion su svega godinu stariji, zasto njih ne pipkate i ne stipkate? Prividno izgledaju zrelije, zato?" Ariel je rekao nezno. "Ne samo prividno, nego je Rejvan zaista puno zreliji od tebe, cak i Atrion donekle.. razumes moj braticu. Ne zesti se, svi ti zele dobro." Azeri-El je namresteno rekao dureci se. "Da! Suvise dobrog! Ipak zelim da sam vam ravan, nikako da me gledate kao tek nezrelo deriste!" Gala je vesto sisla sa carobnjakovog krila pre nego je stigao da je zgrabi, zbog cega je ustao i krenuo za njom. Uhvatila je za ruku Azeri-Ela i rekala "Pridruzujem se peticji o diskriminaciji najmladjih clanova! Avalon i El-Dre su jos uvek deca, ali nas dvoje nismo! Meni je danas 18! Sto znaci da imam pravo odluke unutar Etrela i hocu sa vama u borbu!" Ariel je gledao ocima koje silno varnice munjicama. "Hoces mi praviti problema? Vatrice, izbi iz glave ovu misiju, jasno?" Telepatski se obratio carobnjaku, koji mu je klimnuo glavom, udaljavajuci se od gomile sve do ugla suprotno kraja prostorije. Ariel je podigao Galu unutar sfere i spustio u El-Evjitovo narucje, zatim rekao "Momci, pokret! Da li ste spemni? Spustite maske i naocari, podignite i pritegnite kapuljace, krecemo smesta! Svi znate tacno svoje uloge! A predstava upravo pocinje!"