Gala i Ariel su prošli kroz portal i ušetali u prednje dvorište prvog vilovnjačkog utočista, koje su posetili još kao deca. Gledali su zamak Ružicaste zvezde, jedno od čuda vilovnjačke ahitekture u svetu ljudi, izgrađeno ne samo vrednim radom mnogih majstora, već i uz pomoć određenih čini za nešto ubrzaniju materijalizaciju, pored vizuelne i elementne magije, koju izučavaju i kasnije koriste umetnici raznih struka i zanata. Udisali su poznate mirise prijatne čulima, koji su ih kao vremeplovom preneli na krilima sećanja do prvog okupljanja unutrašnjeg kruga, na kom su se upoznali kao deca. Sećali su se zajedničkih avantura, međusobnog zbližavanja sa svim članovima Etrela (svetlosnog kruga) Khrista, kao i obostrane magnetno-privlačne sile, koja ih je jos na početku buduće celoživotne veze i zadatka spojila neraskidivim sponama ljubavi, međusobnog poverenja i divljenja, zatim smestila da zajedno krenu putem, koji je određen velikim konceptom stvaranja, još pre njihovog rođenja po nalogu tvorca. Na životnom putu su ih dočekale mnoge lekcije i izazovi, koje su umeli da prebrode samo zato, što doslovno prate volju izvora života. Arielova uloga je podrazumevala da prenosi odredbe volje Bozije unutrašnjem krugu, tako da se izvrše sto preciznije i u najraćem mogućem roku. I samo zato je njegove komande svaki član Etrela izvršavao bez pitanja i razmišljanja, odnosno svi, osim Gale. On je znao da snosi veliki deo krivice za njen buntovni stav, jer je puno puta prestravio svojim preoštrim temperamentom i da samo zbog toga ona još uvek nije u mogućnosti da potpuno harmično sarađuje sa ostalima, a pogotovo ne sa njim i retko kad se ne odupire njegovim naredbama. Svaki član unutrašnjeg kruga je primao telepatske upute preko svojih eteričnih učitelja od tvorca, koji su se odnosili na njega lično, međutim Ariel je dobijao odredbe o celom Etrelu i svakom pojedinčano i uvek znao šta je volja Božija ranije od svih ostalih i samo zato mu je sudbinski bilo zacrtano, da ponese teret odgovornosti vođe i svu muku koje ide s'tim u paketu. Protrljao je čelo rukom i par puta duboko udahnuo vazduh, razmisljajući da je Kazdir potpuno u pravu kako je svima potreban odmor, "pa čak i meni, jer nisam spavao ne danima, nego nedeljama." U prednjem dvorištu nije bilo ni gostiju, ni zaposlenih, sve se činilo mirno i tiho. Prošli su kroz praznu trpezariju, prošetali kroz pustu balsku dvoranu i mnoštvo prostorija. Kancelarija za prijem gostiju je takođe bila prazna, tako da su ležerno pregledali sva imena nedavno prijavljenih gostiju. Pre četiri dana im je stiglo trideset šest čarobnjaka iz društva Zlatnog Vrela kralja Rejvana, dok su za njima prekjuče došla još dvadeset osmorica, a juče poslednjih petnaest. Pre dva dana im je stiglo troje ljudi i pet vilovnjaka, koji su se odjavili odmah sutradan. Osim njih, već nedelju dana su im petorica ljudi u gostima, a tri vile i sedmorica vilovnjaka skoro pun mesec. Ariel je telepatski izdiktirao ceo spisak Rafaelu. I krenuo da lista knjigu gostiju unazad. Pronašao je da ce šesnaestorica vilovnjaka i jedanaest vila provesti celu zimu ovde, kao i da se imena Neakem Dezijard i Elvelijon Veler Mesjamon često ponavljaju. "Hajde vatrice, pogledacemo po kancelarijama da li nekog ima, a zatim pretražiti prizemlje uzduž i popreko." Rafael im je telepatski javio, kako je njegov tim već pregledao ne samo knjigu gostiju, već i sve kopijutere i polumagijsku tehnologiju, kao i detaljno pretražio podzemne hodnike. Savetovao im je da pronađu nadzornika, ili nekog od posluge, zatim se naspavaju i tek sutra ujutru za vreme doručka i ručka osmotre goste u trpezariji. Pošto su otvorili i zavirili iza svakih vrata u prizemlju, čak i u orman za metle, krenuli su do kuhinje i tamo zatekli svu poslugu za velikim stolom na zadocneloj večeri. Kako su ih ugledali, svi su poskakali sa svojih mesta, u dubokom naklonu princezi od Gerhida. Posle silnih formalnosti, Ariel je uspeo nekako da smiri uzrujano osblje i sazna kako je recepcionar otrčao da odnese nadzorniku kolače, zatim im se i on pridruži na večeri, pošto nisu imali više obaveza, jer su svi gosti otišli rano na počinak. Osim toga, lično od kuvara je naručio večeru i nagovorio Galu da mu se pridruži. Krenuo je da ćaska sa poslugom o nemilim dešavanjima u vilovnjačkom svetu i nečuvenoj činjenici, da je baš ovo utočiste poslužilo organizaciji Narowe da sakriju princa Isteralda. Jedan od vilovnjaka je pokusao da im objasni stanje stvari u ovom utočištu. "Kod nas je većinom mirno i tiho, jer osim žitelja imamo malo gostiju, osim za okupljanja, poslovne aranžmane, bankete i svečanosti. Naši istrazivački i komunikacijski centri su daleko manji nego u Omo-Nizjatu i nismo toliko čuveni i popularni, ne samo zato sto smo površinski manji, već nam je i namena potpuno drugačija. Zamak Ružičaste Zevezde pripada isključivo kraljevskoj porodici Gerhida i verovatno je zato vremenom prerastao u mesto prvenstveno za odmor i poslove krune, zato nas je iznenadilo veliko društvo čarobnjaka, koje nije bilo predhodno najavljeno, sto se skoro nikada ne desšava. Istina da umeju da nam stignu nenajvljeni gosti, međutim obično u malom broju, baš kao vi sada." Drugi ga je nadopunio "podzemni tuneli se jako retko koriste i obično su zaključani, osim u izuzetnim prilikama, što je zadnji put bilo pre više godina. Siguran sam da ga je društvo navodnih čarobnjaka otključalo magijom, jedino što ne mogu da dokučim kako su prošvercovali da niko od nas ne primeti princa Isteralda, kada nije bilo nedozvoljenih otvaranja portala, osim pri spašavanju?" Ariel je promrljao "i ja se to pitam?" Zatim glasnije rekao. "Sigurno su maskiranog princa Isteralda prijavili kao jednog od čarobnjaka? Zanima me da li je neko od vas primetio vilovnjaka sa maskom u odeći plemstva?" Svi su odmahivali glavom. Ćaskali su sa poslugom, sve dok im nije pripremljena večera i kada su već krenuli, jedna od vila je požurila za njima, noseći kapućino. Pošto su seli za sto, sagnula se do Galinog uha i šapnula "prošle noći sam trinaestorici čarobnjaka nosila večeru oko 10h uveče, da ostavim na stolu pored vrata, jer su tako tražili i kada sam se vraćala, čula sam korake sprat iznad, koji pripada kraljevskoj porodici. Zastala sam i popela se sprat višlje, misleći da mi se učinilo. Zaustavila sam se na stepeništu i nisam prilazila vratima od hodnika, kada su skljocnula i otvorila se neka od sobnih vrata, zato sam požurila dole, misleći da je možda nadzornik, ili nam je stigao neko od porodice Gerhida. Zaboravila sam da pitam nadzornika, da li je u to vreme otključavao četvrti sprat, ali sada mislim da su možda bile Narowe?" Gala joj se srdačno zahvaljivala, kada im je doneta večera. Ariel je naterao da pojede rekordnih pet zalogaja i kada je završio sa jelom, šapnuo joj, s'nevaljalo-zavereničkim pogledom. "Čim se smestimo, krenućemo kao nindža provalnici do sprata porodice Gerhida i.." Ona ga je prekinula. "Zašto bi to radili? Osim ako baš želis da se igramo provalnika? Na tom spratu je i predviđeno da budemo, zar ne?" On se nasmejao glasno. "Da, da.. znam da jeste, to je jedan od manje bitnih razloga, zbog kog sam te pozvao u ovu avanturu. Međutim, mislio sam da uzmemo iste sobe, kao kada smo bili deca? U stvari, potpuno si u pravu. Tako ćemo imati celu noć da bezbedno istražujemo." Nadzornik ih je lično otpratio do jednog, od pet velikih, raskošno uređenih apartmana kraljevske porodice Gerhida. Središnji je pripadao kralju i kraljici, a poslednji kraljevom bratu i njegovoj porodici. Princ Isterald i El-Arion su obično boravili u drugom, zato je Gala odabrala četvrti apartman, koji se jako retko koristio. Nadzornik je promrljao par čini, koje su suspendovale zaštitu sa nameštaja i uopšte prostora od prašine i propadanja, zatim im se naklonio i izašao. Ariel je legao na krevet i sklopio oči, dok je Gala otrčala da pregleda sve sobe i raspored prostorija. Pošto nije bila umorna, razmišljala je da bez pratnje krene u avanturu, već smišljajući svaki detalj tamne garderobe pogodne za tu priliku. Umalo je sebi materijalizovala kostim, kada se ispred nje pojavio Ariel, sevajući očima. Spustio joj je ruke skoro udarcima na ramena, govoreći prekorno "zar si zaboravila da će nam uskoro stići porudžbina napitaka i kolača?" Uzdahnula je. "Ti ćes svakako biti tu i preuzeti tacnu, dok ja ne moram da čekam. Neću raditi ništa opasno i ishitreno.." On je ćutke posmatrao ni malo blagonaklono. "Uh-jao! Avalon je sasvim u pravu sto se toliko buni, jer se upravo osećam kao u zatvoru! Zar ništa ne smem sama da uradim?"Ariel je protljao čelo rukom i okrenuo joj leđa. Ova primedba ga je zacnula. Razmišljao je kako stalno ponavlja iste greške i pokušavao da unutar sebe stiša silnu potrebu da je zaštiti. Prišla mu je i uhvatila lice rukama. "Zar još uvek ne razumeš da jedino izvor ima moć da štiti i brani? Da se sve dešava sa preciznom svrhom? Nema slučajnosti. Niko nije u stanju da zaštiti nekoga od lekcije, koja mu je namenjena. Molim te, molim te prevaziđi suludu potrebu da me zaštitis i dozvoli da ti postanem partner u svemu? Dozvoli mi da izaberem po sopstvenoj volji?" Naslonio je čelo na njeno. "Vatrice.. poželi iz svega srca da slediš moju volju? Ja to čekam. Večito to čekam. Ali, ti me se opireš i guraš me od sebe." Pogled mu je postao puno mekši. "Bebice, strpi se još malo? Zar ti nisam rekao? Čekam da me dostigneš. Za godinu-dve bićes spremna da mi se pridružis na svim zadatcima. Gde žuris moja ljubavi?" Još dok je govorio začulo se kucanje na vratima, zato je krenuo da ih otvori. Ostavio je tacnu na sto, zatim joj prišao spuštenih očiju, zbog čega je osetila nelagodnost. Kada je pogledao, zastao joj je dah, a silina volje je pogodila takvom snagom, da je morala da se pridrži za komodu, inače bi se srušila. Gledala je arhanđela Ariela materijalizovanog u telu i znala je da mu oduvek po sopstvenoj volji pripada. Snažan duh i milosrdno srce ogledalo mu se u očima, otključavajući svetu vatru ljubavi da se iz njenih grudi raširi i zablista. Stajala je nemoćna da bilo šta izgovori, hipnotisana i spremna da učini sve što on poželi. Ariel je čvrsto zagrlio i privio na grudi šapućući "dozvoli da ti budem štit? Slobodnom voljom poželi da slediš upute, koje ti donosim s'izvora? Predaj mi se bez da to zahtevam?" Kada je je uhvatio za ramena i odmaknuo od sebe, imao je isti onaj pogled pun živih iskrica, koje smišljaju nevaljalstva, dok se ona jedva sabrala i uspela da progovori. "Ti si.. ti si.. rešio da me noćas ubiješ? Ne smeš to da radiš! Nisam u stanju da se adaptiram na tako nagle promene. Sva drhtim, uh.. pozliće mi.." Dograbio je u naručje i spustio na krevet, zatim bez reči pružio napitak. "Povrati se sto brže? Upravo krećemo u špijunsku avanturu, obučeni po tvom ukusu i kreaciji, u garderobu nindza provalnika." Nasmejala se glasno. "Zlobni, najzlobniji Ariel! Previše me dobro poznaješ. I uzgred, ako nemaš nameru da me trajno začaras i osvojiš, zabranjeno ti je da koristiš svoje moći na meni!" Arielov smeh je odjeknuo i zaparao tišinu. "Moje ludo, najslađe derište, hajde obuci nas pa da krenemo?" Stigli su do poslednjeg apartmana kraljevske porodice, u kome je odsedala princeza Tjeras i magijom otključali vrata, ulazeći pažljivo.
Ariel je s'vrata namaknuo zastore i suptilno osvetlio prostor. Nije verovao da je bilo ko prisutan ovde, ali je ipak skenirao prostor i proverio da li ima magijskih zamki, pa tek onda dozvolio Gali da krene u istraživanje. Pogledali su raspored prostorija, zatim krenuli u detaljno istraživanje. Gala je ostala u velikoj sobi za primanja, a Ariel otišao da pregleda biblioteku i radnu sobu. Posmatrala je kipove dva kralja, koji su pridržavali okvir kamina, gledajući da li ima skrivenih mehanizama, kojima se otvaraju tajne odaje? Prepipala je rukama sve sto je davalo imalo nade za tako nešto, međutim uzalud, zato je krenula hodnikom do poslednje spavaće sobe i kako je načinila par koraka pod je nestao, a ona krenula da pada. Za to vreme unutar Ariela je rastao nelagodan osećaj dok je pregledao dokumenta po fijokama pisaćeg stola, koji se uskoro proširio i prerastao u zvono na uzbunu. Viknuo je Galu, a ona mu se javila da upravo ulazi u jednu od spavćih soba, kada se začuo njen krik, zbog čega je ubrzano stigao do poslednjih vrata, koja su bila širom otvorena, međutim nje nigde nije bilo. Uzalud je skenirao ceo apartman, pokušavajuci telepatski da je dozove. Krenuo je da detaljno pretraži celu spavaću sobu, kada se i ispod njega otvorio pod, tako da propadne. Ariel je lebdeo u skučenom prostoru, detaljno ga skenirajući. Pad nije ugrožavao život, jer je bio visok ni dva metra, ali je zato bio iskošen i neravnim tunelom, sličnim zatvorenom, kamenom toboganu vodio u dubinu zamka. Pratio je spust leteći sto brze može u skučenom prostoru. Posmatrao je neravne, kamene zidove tunela sve vise brinući za Galu. Ubrzo je izašao u veliku, kružnu prostoriju, koja je spajala deset identičnih tunela, koji su vodili u sigurnu smrt, posle pada u jamu od barem pet-šest spratova visine. Ariel se zaledio od užasa. Skenirao je dno kamene jame i donekle odahnuo, jer je prazan. Krenuo je da redom pretražuje skenerom tunele i odmah u trećem od sebe, na samom početku pronašao Galu, kako leži bez svesti, zakačene garderobe o oštru kamenu izbočinu, koja joj je proparala kožu na leđima i namestila poveću ranu. Arielu se stegnulo srce dok je uzimao u naručje i posmatrao prolivenu krv na kamenu. Brzo ih je teleportovao do njihovog apartmana i spustio na visoki krevet sa sterilnom posteljinom, koji je materijalizovao. Pregledao joj je ranu na potiljku i opipao čvoruge, detaljno je skenirajući. Nije imala slomljenih kostiju, ali je zato bila puna sićusnih rana i uboja na leđima, uz oderotine. Koža joj je bila oderana i između slepoočnice i oka, kao i na jagodici obraza. Stradali su joj laktovi, dlanovi i uopšte cela zadnja strana tela, kao i kuk. Istog trena je dreknuo Lesliju da iz ovih stopa otvori portal do zamka Ružičaste Zvezde, međutim on mu se nije javljao. Pozvao je Meonisa, ali bez uspeha, zbog čega je zaključio da sigurno svi spavaju, što mu je ostavilo malo nade da su njegova ostala braća budna. Celom Etrelu je poslao istu telepatsku poruku, već uzimajući Galu sa kreveta, krenuo je prema vratima, kada mu se javio Kazdir "dobro čemu panika? Svi spavaju, uključujuci i mene. Upravo su me moji eterični učitelji prenuli iz sna. Zatekao sam sebe kako sedim u krevetu sa jezivim osećajem da nešto nije u redu! Dakle priačaj?" Ariel mu je u najkraćim crtama objasnio celu situaciju, nestrpljivo čekajuci da mu se Lesji javi. Konačno, posle najmanje pet dugih minuta, koji su mu se činili kao večnost, primio je telepatsku poruku, u kojoj mu je naloženo da hitno napuni kadu mlakom vodom, zatim ih sačeka. Kada se brzo napunila, a posle toga je Ariel šetao gore-dole pored Galinog kreveta, nestrpljivo čekajuci. Konacno, osetio je otrvranje portala u hodniku i krenuo da ih doceka. Lesji je pregledao Galinu glavu. Ariel se jeo unutar sebe posmatrajući cela leđa i zadnjicu u silnim ranama i ubojima. Kazdir mu je prišao i zagrlio ga, dajući mu da oseti njegov mir. "Smiri se luđace? Nema preloma, a rane će joj zarasti u rekordnom vremenu pomoću Lesjijeve iceliteljske veštine. Hajde, ispričaj mi sve po redu?" Obojica su saslušali celu priču, zatim je Lesji zatražio da je polože u kadu do linije lica i isperu zgrušanu krv sa kose i tela, a Kazdir otrčao da javi posluzi, kako su on i Lesji stigli portalom. Čim su joj odvili čisti čarsav sa tela i promenili posteljinu, krenuo je da joj ispira rane i maže predhodno pripreljene meleme, zatim stao ispred kreveta u obuhvatio joj sredinu stopala, ujednačavajuci joj energetsko polje. Podigao je ruke u visini svojih ramena i krenuo da peva čarobnim glasom, koji bi mogao da razneži i začne plamičak ljubavi čak i u najsleđenijem srcu, ili u pustoši oazu punu života. Iz ruku mu se proširila eksplozija svetlosti i zaplesala oko Gale, dodirujući sve rane i uboje, da se smanje i skoro sasavim zarastu. Lesji nije prestajao da peva, niti zaustavlja spiralni, energetki vatromet, sve dok i poslednja ranica nije bila prevučena skoro otpalom krasticom. Jedino su laktovi imali sveže kraste, kao i poveća rana na leđima, jer mu je za to trebalo više seansi, posto su jako stradali. Ariel i Kazdir su skoro pun sat zadivljeno posmatrali lepotu Lesjijeve isceliteljske veštine, potpuno razgaljeni pesmom, srca punog ljubavi i milosti. Kada je prestao da peva i soba da blista, Lesji je klonuo, a Kazdir i Ariel prenuli iz transa, pritrčali da ga podupru i smeste u fotelju. "Sada će biti dobro. Kada se probudi neće imati nikakvih bolova i neprijatnosti. Otspavaću par sati na ovoj fotelji, tu pored nje, što i vama od svega srca preporučujem." Jos dok je izgovarao poslednju reč, Lesji je utonuo u san. Kazdir mu prepravio fotelju u anatomsku sa nastavkom za noge, zatim krenuo sa Arielom u sobu za primanja, da mu detaljno ispriča šta se desilo. Bio je ozbiljan i namršten, dok je slušao kraj priče. "Moj brate, nismo odsekli glavu zmije, koja će se ako joj dozvolimo regenerisati i obnoviti Narowe. Potrebni su nam čvrsti dokazi da je princeza Tjeras jedan od glavnih organizatora puča, kao i imena svih glavešina njene destruktivne organizacije. Osim toga, smatram da je sam izvor spasao zvezdici život. Odvedi me da vidim tunele i jamu? Ja jako dobro poznajem ovaj zamak, jer datira još iz perioda, kada sam završio stvaranje svog sveta. Ovo je jedno od prvih utočista, koje sam zajedno sa kraljem Rejvanom načinio i zapatio. Blidirani sprat iznad ovog, koji nije uočljiv ni pomoću pretraga najveštijih čarobnjaka, pripada meni. Iznad njega postoje još dva nevidljiva sprata, koji nikada nisu opremljeni nameštajem, jer nije bilo potrebe. Osim toga, zabravljeno krilo zamka krije mnoge tajne, koje bi oduševile zvezdicu." Arielu se skoro digla kosa na glavi. "Ne daj Bože da za to sazna! Ni ceo unutrašnji krug ne bi bio u stanju da je zaustavi, jer bi zadrto pokušavala da se iskrade i istraži ga, sve dok i ne uspe. Nemoj slučajno to da joj spomeneš!" Kazdir se glasno smejao. "Zar te fijasko ove avanture nije ničem podučio? Ne možeš da je zaštitiš, koliko god se trudio. Tvoja preterana briga radi tačno suprotno i zapinje joj nogu, tako da upada u jezive situcije slične noćašnjoj, zar to ne znaš?" Ariel je uzdahnuo. "Znam brate, odavno to znam." Spustio je glavu do stola između ruku, dok ga je Kazdir pomilovao po glavi. "Vidi.. nisam u stanju da načinim harmoniju između prve direktive i ove činjenice." Kazdir je vrteo glavom. "Prva direktiva da zaštimo Raidiu, ne znaci da je okuješ lancima i ograničiš joj slobodu. Dopusti joj da sama izabere i usmeravaj iz daljine, čak i kada si blizu nje? Pod uslovom da je ne sputavaš, ona je poslušna. Ako joj ograničiš slobodu i nametneš autoritet, neminovno ce pogrešiti, jer žudi za onim sto joj je vitalno -za slobodom. Razumeš? Dozvoli joj da pogreši i tako nauči? Ili slikovitije opisano, ako je zarobiš, bežace od tebe. Dok ukoliko je ne sputavaš, zvaće te uvek sa sobom u avanturu i tako ćes dobiti priliku da je istinski zaštitiš. Šta misliš zbog čega je večito otimaju? Vatra Raidie jeste magnet, kome je teško odoleti, ali i tvoja preterana briga priziva nevolje upravo tog tipa. Reci mi da to razumeš? I da ti još jednom ponovim: ne ograničavaj joj slobodu, skupo će te koštati, a ona će stradati, baš kao noćas." Ariel se nasmejao od muke. "Sve razumem i bez obzira na to grešim. Ova lekcija mi je kost u grlu. Jer sam siguran da se neću setiti tvojih reči kada bude najpotrebnije. Svuda perfektno kontrolišem svoje emocije i potpuno gospodarim sobom, osim ovde. Kako da verujem derištu, koje večito upada u frkovite situacije i stalno ima takve doživljaje, od kojih mi se diže kosa na glavi, čak i od same pomisli?" Kazdir ga je podigao da ustane i potapšao po leđima. "Hajde, pokaži mi zamku i tunele do jame smrti? I ne brini, pod uslovom da često podsećaš sebe, kako je neophodno da joj veruješ i dozvoliš da bude potpuno slobodna, brzo ćes naučiti ovu lekciju." Stajali su ispred ulaza u spavću sobu, kada je Kazdir začudjeno promrljao "očigledno je kako ovde nema magijskih zamki, već isključivo mehaničkih. To nisam očekivao." Ariel je vrteo glavom namršteno. "Ne bih joj dopustio da sama istražuje, a da predhodno nisam proverio ceo apartman i uverio se da nema magijskih zamki. Uzgred, potrebno je pretražiti tunele, što će nam oduzeti previše vremena. Sva sreća sto ih poznaješ, tako da ćes mi biti vodič." Dok su Ariel i Kazdir istraživali podzemne tunele, koje su otkrili na izlazu iz jame, Gala se probudila pred svitanje i ugledala Lesjija kako spava u fotelji pored njenog kreveta. Sve dok nije načinila sebi garderobu i izašla na terasu, nije mogla ničeg da se seti. Sa uživanjem je udisala poznate, drage mirise vilovnjačkog utočista i s'nostalgijom posmatrala prekrasno uređeno prednje dvorište i vrtove, sećajući se detinjstva. Posmatrala je ples nežnih, belih "cvetića", koji su ustvari predstavljali nešto između insekata i biljaka, s'zlatno žutim trbuhom bas kao svitci i u svetu vilovnjaka služili da opraše određenu vrstu drveća zvanu "Belsjam", koja je cvetala preko cele godine, čak i u zimu. Ispružila je dlan i zapevala pesmu doziva, koja određenim tonovima privlači sve vilovnjačke oprašivače tog tipa i posmatrala kako par njih pluta ka njenom dlanu igrajući se usput, dodirivali su se čas otvorenim, čas skupljenim laticama i mnogobrojnim, nežnim "pipcima", koji su pritom svetlucali i radovali svakog ko ih posmatra. Sve više njih se spuštalo na njen otvoreni dlan i čim je pesma zamrla, otisnuli su se i krenuli svojim putem, lebdeci na jutarnjem povetarcu. Gala se bez razmišljanja teleportovala pored fontane, zatim krenula u šetnju prema zabranjenom delu zamka i dalje posmatrajući ples majušnih oprašivača, razmišljala je kako je ovo utučiste više nalik vilovnjačkom svetu, bez obzira što se fizički nalazi na zemlji ljudi. Htela je da istraži put koji zavija uz zamak i vodi naviše ka planini, a kojim su Ariel i ona kao deca krenuli u jednu od prvih avantura. Razmišljala je kako joj tada nije dozvolio da pođe naviše, već su otkrili sanktum, do koga su sa tri različata kraja stigli Kazdir i Gidar. "Neverovatno.." milila je. "Tada nisam ni naslutila da sam okružena trojstvom volje i da će mi sva trojica biti ljubavnici. Oh, užasne li pomisli! Gospode, dozvoli mi da imam samo jednog ljubavnika do kraja ovog života?" Već je stigla na raskršće puteva, kada je začula glas svog duhovnog učitelja unutar svojih misli. "Zar ne znaš zbog čega je bilo potrebno da imaš vise ljubavnika? Zar ne znaš da je tvoja predrasuda uzrok tome?" Uzdahnula je, potiskujući ovu temu i tiho zapevala pesmu o lepoti svitanja, penjući se uzbrdo uklesanim stepeništem. Dosta dugo je pratila put pevušeci i već sišla na drugu stranu prvog brdašca, kada je ugledala pored potoka i šumice izdvojeno zdanje, a iza krivine još desetak, koje je neodoljivo potsećalo na varijaciju vilovnjačkih šumskih kućica. Nije htela da silazi dole, verujući da tu živi neko od posluge, ili stanovnika iz utočista, zato je zavila brdom i zašla u dugački, mračni tunel. Upalila je svetu vatru na dlanu, koja je davala slabu osvetljenost. Napolju je počelo da sviće, međutim ona to nije mogla da primeti, dok je hodala naviše tunelom. Konačno je ugledala svetlost i potrčala. Izašla je usred dobro uređene šume, ili pre parka i prateći krivudavu stazicu izbila na misteriozno staro zdanje, okruženo ogromnim kipovima vilovnjačkih kraljeva, koje je oduzimalo dah divljom lepotom. U čelu je bila gorostasna statua Vija-Eloh uz sam spic zgrade, koja se pod oštrim uglom širila, naslonjena o planinu. Pomislila je kako je otkrila svetilište, ili jedan od starih hramova i sa šeretskim osemehom krenula u istraživanje. Prošla je pored sasušene fontane zarasle u puzavice i mahovinu i prilazeći zgradi ugledala vrata u podnožju, taćno između članka ogromnog kipa, koji je izranjao iz zidina. Sve osim vrata bilo je obraslo rastinjem i zelenilom, naročito na prizemlju. Trudila se da pogleda kroz jedan od prozora, koji nije imao spustene žaluzine, ali u mrčnoj prostoji nije mogla ništa da nadzre, osim nejasnih obrisa nameštaja. Razmišljala je da otključa magijom vrata, kada je začula škljocanje brave i zastala začuđeno, čekjauci da joj neko otvori. Ugledala je mladolikog vilovnjaka u odeći plemstva, tamne kose, svetle puti i očiju, kako je radoznalo posmatra. Naklonio joj se i upitao za dozvolu da joj bude vodič hramom? Što je prihvatila bez razmišljanja, radujući se što će imati prilike da otkrije misterozan sadržaj hrama. Kada su ušli u prostrano, ovalno predvorje zastrto belim mermerom i statuama znamenitih čarobnjaka, koji podignutim rukama, ili palicama pridržavaju strop, on joj se naklonio govoreći "poštovana kraljice Visja-Eloh i princezo od Gerhida, dragocena Raidia, dozvolite mi da se predstavim? Zovem se Zendijal Alejante od Miha-Ela. Moja prastara plemićka porodica već vekovima nije imala naslednike zraka moći, zbog čega nam je status ugrožen i verujem da će nam se loza ubrzo ugasiti.." Odmahnuo je rukom, zatim nastavio "mračne teme nisu za blistavo svitanje i jutro u kome sam nenadano dobio priliku da upoznam čuvenu princezu od Gerhida.
Najbolje je da krenemo prvo istočnom stranom hrama, jer je za razliku od zapadnog dobro održavan i uređen. Krenula je za njim nalevo, fascinirina silnom lepotom prostora, punim magijskih pomagala i detalja, sa uramljenim slikama znamenitih istorijskih događaja i ličnosti. Okovani nameštaj u duborezu dodatno je ukrašavao ogromne prostorije, kroz koje su prolazili. Njen vodič je bio dobro vaspitan i nenametljiv, tako da je istraživanje bilo prijatno. Kada je završila razgledanje istočnog dela, on je ponudio čajem, ili osveženjem po želji, što je rado prihvatila, jer je bila propisno žedna. Zaustavili su se u malom salonu, punom šarma, gde joj je ponudio da sedne za sto, žureći po napitke. Na divan je skočila mala "Vanli" životinjica, izuzetne inteligencije, koja je probranim čarobnjacima služila ne samo kao dragi životni saputnik i ljubimac, već urođenom magijom produbljavala njihove sposobnosti i talente. Vanli saputnik je bio redak, jer se pojavljivao u toku detinjstva i to samo izuzetno obdarenim čarobnjacima. Bilo je poznato da vanli oseća kome pripada i da ga je nemoguće pridobiti na bilo koji način, niti začarati, kao i da umire istog trena kada i njegov celoživotni gospodar, zato su bili poznati pod nazivom "čarobnjakov produžetak". Narandžasto-žute oči sa ogromnim zenicama su je posmatrale znatiželjno, a s'male čupave glavice uho se pomerilo u stranu, pozorno osluškujući priblažavanje gospodarevih koraka. Kako se Zendijal Alajante približio, vanli je nestao i pojavio se na njegovom ramenu. "Čudesno." Promrljala je Gala, zatim nastavila "Po prvi put imam priliku da uživo vidim malecnog, čuvenog vanli čarobnjaka, sa prekrasnim braon krznom, čiji su vrhovi blistavo beli, a ručice slične našim. Zendijal se osmehnuo. Moj celoživotni vanli-saputnik se zove Ma-hio i pojavio se ispred mene kada sam napunio sedam godina." Gala je pitala "da li smem da ga pomazim?" Zendijal je posluio čaj i osveženje, zatim seo blizu nje i prošaputao Ma-hiu par reči, zbog čega se pojavio u Galinom krilu. Pomazila ga je po glavici i zapevala pesmu sreće, zablistala trobojnim plamenom, ulivajući ga u Zendijala i Ma-hia. Kada je zavrsila pesmu i prestala da blista, malecni Ma-hio je pomilovao ručicom po obrzu, gledajući je mudrim narandžasto-žutim očima, nestao je sa njenog krila i ponovo se pojavio na gospodarevom ramenu, dok je ona ustala i naklonila mu se, uz reči zahvale. Čim je utolila žeđ vodom i iz pristojnosti srknula par gutljaja čaja, ustala je da se oprosti od svog domaćina, kada joj se zavrtelo u glavi. Čim se povratila, krenula je prema izlazu, bez obzira na njegovo negodovanje. Žurila je da izađe iz zamka i jedva promrljala par reči zahvale, jer se osećala sve pospanije. Potrčala je nazad ka šumici trudeći se da prati putić i pored sve jace vrtoglavice, kada je začula Arielov glas u umu "gde si vatrice?" Jedva je uspela da mu odgovori, kako joj je jako loše i kako se vraća puteljkom kroz šumicu iz hrama, zatim srušila na zemlju. Ariel i Kazdir su još uvek bili u podzemnim tunelima, kada su se obojica istovremeno presavili od bola, osećajuci da je Gala ugrožena, dobijajući upute kako je potrebno da je hitno pronađu. Slušali su njen nepovezani telepatski odgovor, shvatajući da je neprijatelj još uvek ovde i da je nekako pronašao. Arielove oči su počele da sevaju tako, da ga je nemoguće izravno gledati, dok ga je Kazdir smirivao. "Gde postoji hram, do kog se ide kroz šumicu?" Kazdir je razmišljao. "Postoje dva hrama. Jedan je jako star, stariji od ovog zamka. Oko njega su kasnije načinjene ogromne statue kraljeva, a drugi je visoko gore u planini, pored vodopada i do oba se stiže putem kroz šumicu. Teleportuj se do jednog, ja ću do drugog?" Ariel je klimnuo glavom, puštajuci da ga intuicija i srce vodi ka Gali. Uleteo je u hram, osećajući da je blizu. Zatvorio je oči grozničavo tragajući, zatim ukorio sebe da se smiri i prepusti intuiciji da ga vodi. Osetio je otvaranje portala i ubrzao maksimalno u tom pravcu, zaustavljaući se ispred debelih, okovanih vrata. Dezintegrisao ih je zrakom i ugledao vilovnjaka tamne kose u plemićkoj odeći kako nosi Galu u naručju, već s'druge strne portala, koji se zatvarao. Maksimalno je ubrzao, samo da bi bespomoćno gledao kako portal nestaje pre nego što ga je dotakao. Zaurlao je i od muke razbio ceo zid prostorije, pozivajući Kazdira da smesta dođe do njega.
Gala se osvestila u polumračnoj sobi na krevetu. Bila je vezana lancima, dok su u dnu prostorije trojica čarobnjaka u sivim odorama živo razgovarala sa njenim otmičarem. Još uvek joj se vrtelo u glavi, zato je zaklopila oči i naštelala sve aurične nivoe, zatim prateći upute svojih eteričnih učitelja potpuno isčistila krv od sredstva za spavanje, kao i automatski primenila kontra čini, koje su joj izrecitovali, tako da se bez napora oslobodi. Okovi su škljocnuli i privukli pažnju svih u prostoriji. Ona je skočila sa kreveta i pokušala da povuče mrvicu volje od Ariela, ali bez uspeha. Čarobnjaci su uperili svoje štapove prema njoj, mrmljajući čini, a različite svetlosne kugle poletele u njenom pravcu, što je bez napora izbegavala ubrzavajući do maksimuma. Dvojica stražara su utrčala u prostoriju, tako da je sada imala da savlada šestoricu neprijatelja. Znala je da ne može da računa na pomoć svog Etrela, jer su zidovi prostorije bili obloženi crnim kristalima, zato je u trenu buknula vatrom Raidie i potpuno se transformisala, držeci trobojni svetlosni mač u ruci, koji je zabola do svojih nogu. Čarobnjaci i stražari su poleteli u vis i udarajući o zidove popadali na zemlju. Gala je ubrzano došla do vrata i otvorila ih, zatim blokirala zaštitom, koju su joj sugerisali njeni eterični učitelji. Materijalizovala je blindiranu barijeru preko celog ulaza i nastavila da ide hodnikom, kao blještava trobojna buktinja. Pokušala je da se bez uspeha teleportuje i pozove svoju braću, zato je pod punim ubrzanjem prateći široki hodnik, koji je bio pust i prazan, detaljno ostvarivala sve naloge duhovnih vodiča. Konačno je dospela do ulaza u štab Narove i bez razmišljanja probila vrata. Posmatrala je stražare, kako leže na zemlji i preskačući prepreke, ugledala svetlost na vrhu stepeništa u podzemno sklonište. Nije se zaustavljala, već kao metak izletala u dvorište, okruženo visokim, debelim zidinama i zastrto metalnom mrežastom kupolom, po kojoj je bila načičkana njoj nepoznata vrsta tehnologije. Ponovo je pokušala da se telepatski javi Arielu, ali bezuspešno i znala je da su Narove iznašle način ne samo da spreče svaki vid teleportovanja, već i ne budu vidljive svim pretragama njene braće. Dvorište je vrvelo od vojnika, koji su je držali na nišanu, baš kao i stražari na izdignutim osmatračnicama. Taman je usporavala trenutak do maksimuma, kada je strahovit svetlosni bljesak presekao žicanu kupolu, uz prasak i škripu, izdižući je u vazduh, tako da se sruši izvan zidina. Vardane se pojavio pored nje i uhvatio je za ruku, zatim s'druge strane Ariel sa Kazdirom. Gala se nasmešila i odahnula. Još uvek je bila transformisana u Raidiu, pomno prateći Arielove telepatske naloge. Raširila je sveti plamen po celoj oblasti, dok su njih trojica onesposobili sve neprijatelje, koji su još uvek stajali na nogama. S'divljenjem je posmatrala savršen sklad između njih trojice, kako su virtuoznom veštinom za kratko vreme savladali sav otpor i dezintegrisali svo oružje. Ariel je načinio zaštitno polje u jednom uglu dvorišta, gde su Vardane i on ubacivali vojnike Narove, dok je Kazdir ostao pored Gale, uživajuci obgrljen svetom vatrom. Vatra Raidie je odjednom nestala, a Kazdir je podigao, kada je počela da se ruši. S'ljubavlju je posmatrao kako čvrsto spava u njegovom naručju. Prošlo je blizu sat vremena, kada su konačno ubacili sve vojnike i čarobnjake Narowe u odeljen prostor, zatim posedali na zidić u dvorištu, čekajuci Rafela i tim iz Omo-Nizjata, koji je prošao vozilima kroz portal. "Znači ovo im je glavno uporište u svetu ljudi? Čini se da ste imali sreće da ponađete i zarobite organizatore?" Ariel je odmahnuo rukom. "To tek treba utvrditi? Nisam siguran da smo pokupili onog, koga zovu "tegzen et kazdare mono-elmahem", opet onaj u plemićkoj odeći, koji je oteo Galu, svakako odgovara tom opisu. On je još uvek unutar podzemnog skrovišta, zarobljen sa čarobnjacima i stražarima u sobi obloženoj crnim kristalima, iz koje se ne mogu otvarati portali, niti na bilo koji način umaći. Hajde, krenuću sa tobom da ih pokupimo?" Gala se probudila i htela da pođe sa njima, tako da su i Kazdir i Vardane odlučili da ih prate. Rafael im je usput pričao kako su se žarista širom sveta proširila i kako je već danas potrebno krenuti na teren i stabilizovati energetski protok, da ne bi izbili neredi, ili čak i ratovi po tim mestima. Ariel je uzdahnuo i potapsao ga po leđima. "Čim se naša braća probude i doručkuju, daću naredbu za pokret. Hajde da vidimo ko se krije iza blindiranih vrata, koje je moja vatrica načinila? Inače mila, silno sam ponosan na tebe. Perfektno si se snašla u najopasnijoj situaciji i zato ćes i zvanično dobiti tiulu ravnopravnog člana Etrela, što znači da ću te voditi sa nama na sve zadatke, koji su ti po volji?" Gala je skakutala od sreće, zatim ga čvrsto zagrlila. "Najsretnija sam što me konačno smatraš doraslom da te sledim i u vatru, a ne samo po cvetnim livadama. Hvala ti." Ariel je ponovo uzdahnuo i dezintegrisao blindirana vrata, a sledća otključao magijom. Trojica čarobnjaka su stajala na sred prostorije sa poludragim kamenjem u jednoj, a štapovima u drugoj ruci, mrmljajući čini, dok su stražari držali upereno oružje prema njima. Ariel je podigao ruku i viknuo "Dajem vam šansu za mirno rešenje sukoba i pružam ruku, prihvatite je?" Dva vojnika su se pokolebala, gledajući u plemića, koji je stajao iza čarobnjaka. On je viknuo, prilazeći bliže "spustite oružje!" Stao je ispred čarobnjaka sa podignutim rukama. Poludrago kamenje i palice su nestale iz ruku čarobnjaka, baš kao i oružje sa poda, kraj nogu vojnika. Tim iz Omo-Nizjata predvođen Rafaelom je pokupio sve zarobljenike, osim plemića, kome je Ariel pokazao rukom da sedne za sto. Taman su se svi smestili, kada je Kazdir ustao, napregnuto posmatrajući suprotni zid. Nije imao vremena čak ni da ih obavesti šta je otkrio, već je načinio ekstremno debelu zaštitnu metalnu kuglu oko stola, tapaciranu sa unutrašnje strane i zgrbio Vardane za ruku. "Grid brzo!" Čula se zaglušujuća eksplozija, zabog koje su svi zapušili uši rukama, dok su leteli zajedno sa zidovima cele podzemne prostorije u vis. Ariel ih je fiksirao u sredini kugle i čvrsto zagrlio Galu, dok su se Vardane i Kazdir držali za ruke sa sklopljenim očima, a njen otmičar posmatrao sve što se desava u neverici. Za par sekundi je nestao gornji deo metalne kugle, donoseči miris dima i paljevine. Posmatrali su urušeni strop podzemnog skloništa i čuli graju tima iz Omo-Nizjata, baš kao i zarobljenika u odeljenom prostoru. Ariel je zagrlio Kazdira. "Hvala Bogu na tvom ogromnom znanju i umeću! Najdraži brate umalo da stradamo! Kako si uspeo da primetiš ono, sto ja nisam detaljnim skeniranjem i pretragama?" Kazdir je prešao rukom preko čela i osmehnuo se. "Video sam neznatni sivkasti dim iznad crnih kristala, zatim primetio tačke sa kojih se skoro neprimetno širi i znao sam da je u pitanju neka vrsta paklene naprave, koja je podešena da u odrđeno vreme uništi prostoriju, možda i celo sklonište. Bez obzira što je postavljena na vrhove dvanaestokrake zvezde i u njenom centu, ovo nije bila isključivo magijska, već i mehanička naprava predhodno ugrađena u zidove, tako da crni kristali ne dozvole da je otkrijemo. U principu svi skeneri, niti magijska detekcija prostora nije u stanju da registruje bilo šta iza crnih kristala određenih svojstava. Dok kada se sve to još pride obloži i Aluminijumom, zaštita će biti "zacementirana" i nepropusna svakom vidu pretraga, što je ovde slučaj, a što opet znači da imamo posla sa obimnim znanjem i veštinom čarobnjaka najvišeg magijskog umeća." Arielove zenice su bile pune sićusnih munjica, dok se glasno smejao. "Nije čudo što su se Narowe toliko namučile da te smaknu s'lica Zemlje! Tvoje ogromno stečeno znanje u prošloj inkarnaciji, kada si stvarao svoj svet je samo po sebi zaštita i silna dobrobit našem Etrelu. Da li je potrebno da ti još jednom izjavim da te bezuslovno volim i poštujem iznad svih i svega?" Kazdir ga je zviznuo po leđima tako, da je umalo izleteo iz metalne polukugle, u kojoj su svi ostali ponovo sedeli za stolom, zatim bez reči nestao, a za njim i Ariel. Dezintegrisali su i raskrčili deo ruševina, ispod kojih se nalazila debela metalna, tapacirana kocka, u kojoj su bili izolovani i spašeni da ne stradaju u eksploziji Rafael i njegiv tim iz Omo-Nizjata, koji je sprovodio zraobljenike. Gala je odahnula što su svi nepovređeni, potišteno razmisljajući koliko je kratkovida i samoživa. Ukorila je sebe što nije u stanju da vidi širu sliku i prvi put u živiotu se zapitala da li je zaista spremna da postane ravnopravni član Etrela? Posmatrala je kako Ariel i Kazdir teleportuju Rafaela i tim iz Omo-Nizjata u dvorište, zatim mu pomažu da sprovede zarobljenike Narowe kroz portal. Kada su se vratili Gala je posmatrala svoju braću sa divlejnjem i ljubavlju. Ustala je zagrlila svu trojicu vičući, jer joj je zujalo u ušima od eksplozije i nije primećivala povišenu intonaciju svog glasa. "Niko nema veštiju braću od mene!" Svi su prasnuli u smeh, a Kazdir se sagnuo do njenog lica govoreći šaljivim tonom "Zvezdice dušo, izgleda če biti bolje da nadalje telepatski komuniciramo? Inače ću morati da načinim svima čepove za uši, a tebi slušni aparat? Verujem da je svima pištalo u ušima od eksplozije, međutim, ako se naštelaš na našu talasnu dužinu i oslušneš nam misli, bez problema čes razumeti o čemu razgovaramo? Uzgred, nas trojica smo za par trenutaka iscelili zujanje u ušima, što i tebi iz sveg srca preporučujem!" Gala je vrtela glavom smejući se glasno. "Zlice! Mogao si mi to reći telepatski u jednoj kraćoj rečenici? Uh!" Sela je za sto pored plemića, kome su ruke davno svezane iza leđa i zaklopila oči, isceljujući neprijatno pucketanje i zujanje u ušima.
Gala se osvestila u polumračnoj sobi na krevetu. Bila je vezana lancima, dok su u dnu prostorije trojica čarobnjaka u sivim odorama živo razgovarala sa njenim otmičarem. Još uvek joj se vrtelo u glavi, zato je zaklopila oči i naštelala sve aurične nivoe, zatim prateći upute svojih eteričnih učitelja potpuno isčistila krv od sredstva za spavanje, kao i automatski primenila kontra čini, koje su joj izrecitovali, tako da se bez napora oslobodi. Okovi su škljocnuli i privukli pažnju svih u prostoriji. Ona je skočila sa kreveta i pokušala da povuče mrvicu volje od Ariela, ali bez uspeha. Čarobnjaci su uperili svoje štapove prema njoj, mrmljajući čini, a različite svetlosne kugle poletele u njenom pravcu, što je bez napora izbegavala ubrzavajući do maksimuma. Dvojica stražara su utrčala u prostoriju, tako da je sada imala da savlada šestoricu neprijatelja. Znala je da ne može da računa na pomoć svog Etrela, jer su zidovi prostorije bili obloženi crnim kristalima, zato je u trenu buknula vatrom Raidie i potpuno se transformisala, držeci trobojni svetlosni mač u ruci, koji je zabola do svojih nogu. Čarobnjaci i stražari su poleteli u vis i udarajući o zidove popadali na zemlju. Gala je ubrzano došla do vrata i otvorila ih, zatim blokirala zaštitom, koju su joj sugerisali njeni eterični učitelji. Materijalizovala je blindiranu barijeru preko celog ulaza i nastavila da ide hodnikom, kao blještava trobojna buktinja. Pokušala je da se bez uspeha teleportuje i pozove svoju braću, zato je pod punim ubrzanjem prateći široki hodnik, koji je bio pust i prazan, detaljno ostvarivala sve naloge duhovnih vodiča. Konačno je dospela do ulaza u štab Narove i bez razmišljanja probila vrata. Posmatrala je stražare, kako leže na zemlji i preskačući prepreke, ugledala svetlost na vrhu stepeništa u podzemno sklonište. Nije se zaustavljala, već kao metak izletala u dvorište, okruženo visokim, debelim zidinama i zastrto metalnom mrežastom kupolom, po kojoj je bila načičkana njoj nepoznata vrsta tehnologije. Ponovo je pokušala da se telepatski javi Arielu, ali bezuspešno i znala je da su Narove iznašle način ne samo da spreče svaki vid teleportovanja, već i ne budu vidljive svim pretragama njene braće. Dvorište je vrvelo od vojnika, koji su je držali na nišanu, baš kao i stražari na izdignutim osmatračnicama. Taman je usporavala trenutak do maksimuma, kada je strahovit svetlosni bljesak presekao žicanu kupolu, uz prasak i škripu, izdižući je u vazduh, tako da se sruši izvan zidina. Vardane se pojavio pored nje i uhvatio je za ruku, zatim s'druge strane Ariel sa Kazdirom. Gala se nasmešila i odahnula. Još uvek je bila transformisana u Raidiu, pomno prateći Arielove telepatske naloge. Raširila je sveti plamen po celoj oblasti, dok su njih trojica onesposobili sve neprijatelje, koji su još uvek stajali na nogama. S'divljenjem je posmatrala savršen sklad između njih trojice, kako su virtuoznom veštinom za kratko vreme savladali sav otpor i dezintegrisali svo oružje. Ariel je načinio zaštitno polje u jednom uglu dvorišta, gde su Vardane i on ubacivali vojnike Narove, dok je Kazdir ostao pored Gale, uživajuci obgrljen svetom vatrom. Vatra Raidie je odjednom nestala, a Kazdir je podigao, kada je počela da se ruši. S'ljubavlju je posmatrao kako čvrsto spava u njegovom naručju. Prošlo je blizu sat vremena, kada su konačno ubacili sve vojnike i čarobnjake Narowe u odeljen prostor, zatim posedali na zidić u dvorištu, čekajuci Rafela i tim iz Omo-Nizjata, koji je prošao vozilima kroz portal. "Znači ovo im je glavno uporište u svetu ljudi? Čini se da ste imali sreće da ponađete i zarobite organizatore?" Ariel je odmahnuo rukom. "To tek treba utvrditi? Nisam siguran da smo pokupili onog, koga zovu "tegzen et kazdare mono-elmahem", opet onaj u plemićkoj odeći, koji je oteo Galu, svakako odgovara tom opisu. On je još uvek unutar podzemnog skrovišta, zarobljen sa čarobnjacima i stražarima u sobi obloženoj crnim kristalima, iz koje se ne mogu otvarati portali, niti na bilo koji način umaći. Hajde, krenuću sa tobom da ih pokupimo?" Gala se probudila i htela da pođe sa njima, tako da su i Kazdir i Vardane odlučili da ih prate. Rafael im je usput pričao kako su se žarista širom sveta proširila i kako je već danas potrebno krenuti na teren i stabilizovati energetski protok, da ne bi izbili neredi, ili čak i ratovi po tim mestima. Ariel je uzdahnuo i potapsao ga po leđima. "Čim se naša braća probude i doručkuju, daću naredbu za pokret. Hajde da vidimo ko se krije iza blindiranih vrata, koje je moja vatrica načinila? Inače mila, silno sam ponosan na tebe. Perfektno si se snašla u najopasnijoj situaciji i zato ćes i zvanično dobiti tiulu ravnopravnog člana Etrela, što znači da ću te voditi sa nama na sve zadatke, koji su ti po volji?" Gala je skakutala od sreće, zatim ga čvrsto zagrlila. "Najsretnija sam što me konačno smatraš doraslom da te sledim i u vatru, a ne samo po cvetnim livadama. Hvala ti." Ariel je ponovo uzdahnuo i dezintegrisao blindirana vrata, a sledća otključao magijom. Trojica čarobnjaka su stajala na sred prostorije sa poludragim kamenjem u jednoj, a štapovima u drugoj ruci, mrmljajući čini, dok su stražari držali upereno oružje prema njima. Ariel je podigao ruku i viknuo "Dajem vam šansu za mirno rešenje sukoba i pružam ruku, prihvatite je?" Dva vojnika su se pokolebala, gledajući u plemića, koji je stajao iza čarobnjaka. On je viknuo, prilazeći bliže "spustite oružje!" Stao je ispred čarobnjaka sa podignutim rukama. Poludrago kamenje i palice su nestale iz ruku čarobnjaka, baš kao i oružje sa poda, kraj nogu vojnika. Tim iz Omo-Nizjata predvođen Rafaelom je pokupio sve zarobljenike, osim plemića, kome je Ariel pokazao rukom da sedne za sto. Taman su se svi smestili, kada je Kazdir ustao, napregnuto posmatrajući suprotni zid. Nije imao vremena čak ni da ih obavesti šta je otkrio, već je načinio ekstremno debelu zaštitnu metalnu kuglu oko stola, tapaciranu sa unutrašnje strane i zgrbio Vardane za ruku. "Grid brzo!" Čula se zaglušujuća eksplozija, zabog koje su svi zapušili uši rukama, dok su leteli zajedno sa zidovima cele podzemne prostorije u vis. Ariel ih je fiksirao u sredini kugle i čvrsto zagrlio Galu, dok su se Vardane i Kazdir držali za ruke sa sklopljenim očima, a njen otmičar posmatrao sve što se desava u neverici. Za par sekundi je nestao gornji deo metalne kugle, donoseči miris dima i paljevine. Posmatrali su urušeni strop podzemnog skloništa i čuli graju tima iz Omo-Nizjata, baš kao i zarobljenika u odeljenom prostoru. Ariel je zagrlio Kazdira. "Hvala Bogu na tvom ogromnom znanju i umeću! Najdraži brate umalo da stradamo! Kako si uspeo da primetiš ono, sto ja nisam detaljnim skeniranjem i pretragama?" Kazdir je prešao rukom preko čela i osmehnuo se. "Video sam neznatni sivkasti dim iznad crnih kristala, zatim primetio tačke sa kojih se skoro neprimetno širi i znao sam da je u pitanju neka vrsta paklene naprave, koja je podešena da u odrđeno vreme uništi prostoriju, možda i celo sklonište. Bez obzira što je postavljena na vrhove dvanaestokrake zvezde i u njenom centu, ovo nije bila isključivo magijska, već i mehanička naprava predhodno ugrađena u zidove, tako da crni kristali ne dozvole da je otkrijemo. U principu svi skeneri, niti magijska detekcija prostora nije u stanju da registruje bilo šta iza crnih kristala određenih svojstava. Dok kada se sve to još pride obloži i Aluminijumom, zaštita će biti "zacementirana" i nepropusna svakom vidu pretraga, što je ovde slučaj, a što opet znači da imamo posla sa obimnim znanjem i veštinom čarobnjaka najvišeg magijskog umeća." Arielove zenice su bile pune sićusnih munjica, dok se glasno smejao. "Nije čudo što su se Narowe toliko namučile da te smaknu s'lica Zemlje! Tvoje ogromno stečeno znanje u prošloj inkarnaciji, kada si stvarao svoj svet je samo po sebi zaštita i silna dobrobit našem Etrelu. Da li je potrebno da ti još jednom izjavim da te bezuslovno volim i poštujem iznad svih i svega?" Kazdir ga je zviznuo po leđima tako, da je umalo izleteo iz metalne polukugle, u kojoj su svi ostali ponovo sedeli za stolom, zatim bez reči nestao, a za njim i Ariel. Dezintegrisali su i raskrčili deo ruševina, ispod kojih se nalazila debela metalna, tapacirana kocka, u kojoj su bili izolovani i spašeni da ne stradaju u eksploziji Rafael i njegiv tim iz Omo-Nizjata, koji je sprovodio zraobljenike. Gala je odahnula što su svi nepovređeni, potišteno razmisljajući koliko je kratkovida i samoživa. Ukorila je sebe što nije u stanju da vidi širu sliku i prvi put u živiotu se zapitala da li je zaista spremna da postane ravnopravni član Etrela? Posmatrala je kako Ariel i Kazdir teleportuju Rafaela i tim iz Omo-Nizjata u dvorište, zatim mu pomažu da sprovede zarobljenike Narowe kroz portal. Kada su se vratili Gala je posmatrala svoju braću sa divlejnjem i ljubavlju. Ustala je zagrlila svu trojicu vičući, jer joj je zujalo u ušima od eksplozije i nije primećivala povišenu intonaciju svog glasa. "Niko nema veštiju braću od mene!" Svi su prasnuli u smeh, a Kazdir se sagnuo do njenog lica govoreći šaljivim tonom "Zvezdice dušo, izgleda če biti bolje da nadalje telepatski komuniciramo? Inače ću morati da načinim svima čepove za uši, a tebi slušni aparat? Verujem da je svima pištalo u ušima od eksplozije, međutim, ako se naštelaš na našu talasnu dužinu i oslušneš nam misli, bez problema čes razumeti o čemu razgovaramo? Uzgred, nas trojica smo za par trenutaka iscelili zujanje u ušima, što i tebi iz sveg srca preporučujem!" Gala je vrtela glavom smejući se glasno. "Zlice! Mogao si mi to reći telepatski u jednoj kraćoj rečenici? Uh!" Sela je za sto pored plemića, kome su ruke davno svezane iza leđa i zaklopila oči, isceljujući neprijatno pucketanje i zujanje u ušima.
Kazdir je stao iza nje i uhvatio za ramena. "Zvezdice, već je oko dva popodne, razmišljam da načinim par prostorija nedaleko od ovog pakla, tako da na miru popijemo kapućino i popričamo sa plemićem, kome čak ne znamo ni pravo ime?" Gala se složila, baš kao i Ariel. Plemić je s'nevericom posmatrao kako se bez bilo kakve čarolije u trenu stvara mala, šarmantna kućica na zaklonjenom mestu iza autoputa, tu odmah blizu na obližnjem brdašcu. Sledećeg trena je sedeo za stolom, u potpuno opremljenoj trpezariji u nastavku dnevnog boravaka, dok se na stolu pušio vreli kapućino, kao i sveže pecivo, sokovi i još puno toga, što je bilo nezamislivo. Zgranuto je promucao "ča.. čaarolija? Ne.. ne.. više od magije? Zar je stvaraocu moguće ni iz čega načiniti sve ovo i ovde u svetu ljudi?" Kazdir se glasno smejao. "Dete moje, nisam samo ja toliko napredan, već i sva moja starija braća." Plemić je vrteo glavom još uvek u čudu. "Nikada ne bih poverovao da nisam video rođenim očima. Nikada!" Zatim se smračio. "Ipak.. to za života mogu postići isključivo nosioci zraka moći, dok nama "običnim smrtnicima" ni za sto inkarnacija neće biti moguće da dospemo do tako visokog stepena znanja i svemoći? Šta meni vredi što nosim plemićku titulu, kada vekovima unazad nismo imali naslednika matičnog zraka? Ustvari, imali smo ga samo jednom u starini i to na svega četrdeset četiri godine, a posle toga nas ovaj plemeniti Arhanđel nikada nije udostojio svog prisustva. Ne samo moju porodicu, već ni naš svet." Svi su ga pažljivo i sa zanimanjem slušali. Kazdir mu je prišao, sagnuo do njegovog lica i vrhovima prstiju ga izdigao ka sebi, gledajući mu u oči svevidećim pogledom, zbog čega se plemić osetio ogoljeno. "Gospode Bože!" Uzviknuo je izdižući se. Okrenuo im je leđa ćuteći, a u prostoriji je zavladala tišina puna isčekivanja. Ariel nije više mogao da izdrži, zbog čega se skoro proderao nestrpljivo, "zaboga miloga -gukni! Otplovio si koridorom sećanja i ostavio nas u neizvesnosti? Izgleda da ću opet morati da ti špijuniram misli?" Kazdir se okrenuo ka njima i osmehnuo. "Nema potrebe, ispričaću vam priču. Davno, vrlo davno, kada sam završio stvaranje svog sveta i razdelio zrake moći, video sam unutar vizije likove svih vilovnjaka, koji će svojom unutrašnjom čistotom privući darove određenih potencijala, međutim, nekako mi je promaklo da registrujem jednog od najplemenitijih -Miha-El-a. Prošlo je par godina pošto sam postavio Rejvana za kralja, kada sam u jednoj od meditacija ugledao mesto, gde ce me to jutro čekati dečak, skoro mladi momak. Čim je krenulo da sviće teleportovao sam se pored jednog od brzih potoka Virhil šume i zaista ugledao nasmejano lice momčića, tamno smeđe kose, svetle puti i prelepih trobojnih očiju, sličnim Raidiinim. Još izdaleka osećao sam svetu vatru ljubavi, kao i neumoljivi mač istine, uz ni malo zanemarljivu snagu volje i čuo njegovo ime kao višeslojnu pesmu u srcu. Prišao sam mu, a on me je bez reči zaglio, zatim seo nazad na kamen govoreći "dopada mi se svet koji si načinio dragi brate. I zato ću se za koji vek, kada postane još zanimljiviji inkarnirati u njemu po nalogu tvorca, međutim.. neću dugo ostajati. U to vreme ćes potpuno smetnuti s'uma moju sadašnju poruku i biti zaposlen sasvim drugačijim stvarima. Verujem da će biti potrebno da te potsetim i javim u viziji, baš kao noćas, inače me lako moguće nećeš osetiti i pronaći. Sićiću i obući materijalno telo samo zato, što ću ti tada biti neophodan. Inače.. sasvim si u pravu, moja nežnija sestrica Raidia je daleko pogodnija da tvoj svet napaja svetim plamenom. Ja sam suviše samovoljan, neukrotiv, težak za saradnju i u nedostatku bolje reči previše zahtevno-snažan, tako da bih lako moguće načinio poremećaje u hierarhiji. Verujem da se u ovom svetu kaže -samotnjak? Da.. to je asocijacija koju tražim. Naš brat Azrael mi je sličan po tom pitanju, dok i ti imas svoje razloge za samostalno stvaranje i za lutanja u samoći multiverzumom? Inače, setićes se mojih reči, kada za to dođe vreme." Zaustio sam da ga nešto upitam, kada je isčeznuo, dok mi je barem još desetak pitanja pulsiralo blizu površine svesti, ali su sva ostala neutoljena. Bio sam prinuđen da čekam i to desetak vekova. Plemićke porodice su napredovale, a jedanaesta-dvanaesta, ponegde i sedamnaesta generacija nosioca zraka moći začela u deci, međutim Raidia još uvek nije silazila. U vreme kada sam primio narednu Miha-Elovu poruku u viziji, započeo sam vezu sa jedinom negativnom vilom, koju sam otkrio u svom svetu. I verujem da je osim izvanredne lepote, fascinantne fizičke gipkosti i veštine, njena negativnost bila od presudnog značaja za moje prečeste posete. Imao sam potrebu da je promenim, da utičem na nju i makar joj usadim svoj mir, kao i nekako začnem dobrotu. Često sam razmišljao o tome, zatim potpuno poludeo i po prvi put se zaljubio, kada mi je otkrila fizički aspekt ljubavi. Izgubio sam glavu i sasvim upecao, neshvatajući da postoji daleko bolje. Ustvari, sada znam da bih sa svakom drugom vilom imao daleko sretniju vezu i da to što sam imao sa njom nije ni najbleđi otisak ljubavi." Osmehnuo se i pomilovao Galu po obrazu. "Posle jedne žestoke svađe i burne noći, stigao sam kući u osvit zore, izmrcvaren i umoran. Lupao sam glavu kako da se postavim prema svojoj ljubavnici i šta da radim, što mi nije dalo da se izdignem, niti zaspim. Konačno posle više sati počeo sam da tonem u san, kada sam primio naloge izvora. Video sam šumsku kućicu na istom mestu, blizu onog istog potoka i velikog, oblog kamena. Čim sam se probudio, otvorio sam portal i po izlasku zatekao mladog momka kako me čeka. Njegova silna snaga i ljubav su me skoro nokautirale i opile kada me je zagrlio. Razmišljao sam i pitao se da li je odrastao ovde sa roditeljima i da li je uopšte inkarniran u mom svetu, ili će ponovo nestati? Poveo me je za ruku do drvenog stola u dvorištu, za koji smo seli. Nasmejao sam se glasno što su postavljene dve soljice kraj čajnika, kao znak da me je očekivao. Sipao mi je vreli čaj, zatim progovorio "odgovoriću ti na pitanja: Ne brini, nosim materijalno odelo tela i ovaj put neću nestati sve dok ne završim zadatke, koji su mi dati. Osim toga, ne živim ovde sa roditeljima. Pre godinu dana mi se otvorio zrak moći, zbog čega sam se već sutradan spakovao i pokušao da objasnim roditeljima kako je potrebno da krenem na putovanje i steknem potrebno iskustvo. Roditelji su mi bili sasvim obični šumski vilovnjaci, kojima je silno porastao ugled, jer su dobili dete čistog srca i budućeg nosioca moći, zato su nerado pristali da me puste samog u svet i to tek nedelju dana kasnije, pošto im je starešina plemena na svečanosti u moju čast objasnio, da to izvor života zahteva od mene. Odmah po rođenju mi je prorečeno da ću biti nosioc zraka moći, zato su me preterano čuvali i za razliku od starije sestre i mlađeg brata namučili ograničenjima, što je mom buntovnom duhu bilo smrtna kazna. Jedva sam dočekao da pobegnem u izolaciju." Nasmejao se zajedno samnom, zatim uozbiljio. "Znam da si u nezavidnoj poziciji i polako propadaš u ambis? To je jedan od manje važnih razloga što sam se inkarnirao u tvom svetu." Nisam mogao da se načudim što je ovako mlad momak visokosvestan, neograničen zaboravom Erevosa i tako jasno čuje moje misli. Pitao sam se koliko mu je godina? On se nasmejao glasno. "Uskoro ću napuniti osamnaest godina. Od kad mi se otvorio zrak moći, povećalo mi se svesno opažanje, a telepatska komunikacija mi je urođena sa svim što me okružuje, bez razlike. Osim toga, od kada sam živim ovde većinu vremena provodim u meditaciji, tako da sam napredovao i puno naučio, naročito o tebi i ovom svetu." Ostao sam u kućici sa njim i za prvih nedelju dana načinio sopstvenu kuću nedelako odatle i sasvim blizu njegove prelepu vilu, kao poklon najfascinantnijem dečaku od nepunih osamnaest godina, kog sam ikada sreo. Međutim, kada sam mu sav sretan uručio ključeve i uveo unutra, smejao se iz sveg srca, govoreći "oduševljen sam što misliš na mene i što si svoju ljubav materijalizovao.. samo, ovako lep zamak će privući pažnju slučajnih prolaznika.." Ponovo se glasno nasmejao. "Ali pošto nema slučajnosti, svako ko dovde dospe i treba da me nađe, to misliš? Da.. da.. sasvim si u pravu i zato prihvatam poklon." Međutim, bez obzira što je prihvatio obojica smo i dalje živeli u njegovoj maloj šumskoj kućici i cele sledeće nedelje. Devetog dana me je probudio govoreći "Otvori nam portal do Svete planine? Zakasnićemo! Požuri!" U Virhil šumi je bila rana jesen, dok se tu, na Svetoj planinini činilo kao da će uskoro rani mraz. Vetar je nemilosrdno šibao, zbog čega sam nam načinio deblju odeću. Miha-El me je uhvatio za ruku i pokazao mi mesto, gde je potrebno da budemo. U to vreme još uvek nisam načinio hramove oko matičnih zraka moći, tako da smo stajali na goloj steni iznad provalije, iz koje se izdizala moć trobojnog potencijala svete vatre. Više sam osećao, nego video da unutar njega postoje nepravilnosti. Miha-El je dotakao rukama vrelo i zatvorenih očiju stajao sasvim miran par sati, dok sam ja za to vreme načinio prvi deo hrama Raidia na litici, prvenstveno zbog toplote i zaštite od vetra. Kada je konačno otvorio oči, zapljusnuo me je šalama o potrebi presvetlog stvaraoca da večito gradi luksuzne zamkove, koje će opevati buduća pokoljena, tako da nahrane njegov ego kroz milenijume, koji dolaze i tek uzgred mi napomenuo kako je potrebno da u više navrata posetimo ovo mesto. Ostao sam kraj njega još dva meseca i za to vreme skoro skroz zaboravio na svoju destruktivnu ljubavnicu, koja me je na nesreću pronašla. Bio je sam početak decembra, kada sam u meditaciji saznao da će mu uskoro biti rođendan i baš tog dana došla nam je nezvana gošća.
Taman sam ga nagovorio da mi se pridruži za stolom da podelimo večeru, koju sam namestio, kada smo začuli kako me ogorčenim tonom zove moja destruktivna ljubavnica. Miha-El me je zaustavio, šaleći se kako je najbolje da se sakrijemo i pretvaramo da nismo kući, ili hitno otvorimo portal i prebacimo u neku od susednih dimenzija? Ja sam naravno kao magarac požurio da joj otvorim i kada sam je uveo da se upozna sa mojim prijateljem, njega nigde nije bilo, zbog čega me je optužila da se mesecima krijem sa ljubavnicom, zatim fizički napala i izgrebala. Morao sam da je vežem energetskim pantljikama da bih otvorio portal do zamka, koji sam joj načinio. Tu noć me je umalo ubila otrovom, što neće biti poslednji put. Tek kada je zaspala, uspeo sam da se vratim do Miha-Elove kućice, međutim tamo više nikog nije bilo. Nestao je na par meseci, zatim sam ga jednu noć primetio pored svog kreveta i to samo zato jer su me probudili eterični učitelji. Čekao sam da otvori oči, pošto mi je ujednačavao energetski protok. Znao sam da će zbrisati čim to završi i zato nisam smeo da se opustim, već budno nadgledao da ga ulovim i jedva ga nagovorio da ostane na kratko. Najvažnije što mi je tada rekao je, da ce ceo moj svet biti u rasulu, sve dok ne ostavim svoju zlobnu ljubavnicu. Sledećih pola godine je proteklo u istom maniru. Zatim me je jedno jutro pronašao za doručkom, taman kada je moja ljubavnica otišla i poveo me sa sobom na zadatak. Otkrio je prvu grupu mračnih vilovnjaka, koji su pravili neravnotežu u mom svetu. Lako smo ih savladali, međutim njihov vođa, sa još nekolicinom nam je umakao. Verujem da su uspeli da otvore portal i prebace u svet ljudi. Da nisam bio toliko opterećen naopakom vezom, bio bih u stanju da osetim najmanju negativnu vibraciju i reagujem je na vreme, dok ne uzme maha. Tada mi je postalo jasno da energetski tonem i da ukoliko nešto ne preuzmem svest će mi se sužavati sve više, a moći postepeno smanjivati. Dugo smo pričali o tome, a Miha-El je ostao kao moj gost punih mesec dana, sve dok se moja ljubavnica nije pojavila i skoro me sasvim iscelio. Posle toga je ponovo nestao. Nisam mogao da mu uđem u trag, bez obzira što je u mom svetu. Kasnije sam još gore upao u mrežu svoje jezive ljubavnice i sasvim ga zaboravio. Posle devet godina, neposredno pred svršetak moje tragične veze i potpunog kraha, pojavio se jedne tople Augustovske večeri u bašti, u blizini klupe na kojoj sam sedeo sa prijateljima i pozvao me rukom. Bez reči je otvorio portal do krevetca dečije sobe u zamku, koji sam mu načinio. S'ponosom mi je pokazao svog sina i posle mog podužeg insistiranja, sledeći dan prihvatio plemićku titulu i to na nagovor svoje žene. Za nedelju dana sam namestio bal u njihovu čast i predstavio ih plemstvu. Novembra meseca pred jutro, dva dana pred moj rođendan, telepatski mi se javio i objasnio gde ćemo se naći. Suptilno me je pripremio za tragediju, koja će uslediti, s'tim da sam i ja osećao i nejasno znao da me čeka pakao. Kada je svanulo otišao sam na suđenje i ogrešio se o prekrasnu plemićku porodicu, koja je mojom krivicom stradala, jer sam kao poslednji umno umrtvljeni magarac verovao svojoj ljubavnici. Slep za svu pakost i zlo koje čini, za sve spletke i nevru.." Pogledao je u Galu, koja mu se osmehnula i uhvatila ga za ruku, dajući mu podršku. "Posle toga sam nestao iz mog sveta i sve do sada nisam silazio i inkarnirao se." Prišao je plemiću, sagnuo se i uhvatio ga za ramena. Zendijal Alejante od Miha-Ela, tvoja porodica nikada, ali nikada neče izgubiti plemićku titulu, ne dok postoji moj svet! Miha-El je bio uz mene kada mi je bilo najteže i toliko me zadužio, da je to najmanje što mogu da učinim za njegove naslednike. Ti si njegova krv i deo njegovog duha je u tebi, zato ti je oprošteno čak i ono sto nikome ne bih oprostio, pre svega -otmicu zvezdice. Da li si voljan da nam ispričas svoju priču? Jer ako to ne želis, iz ovih stopa ću otići do Akaških zapisa i detaljno osmotriti tvoj život i to od rođenja do današnjeg dana." Zendijal Alejante je spustio glavu između ruku, razmišljauci. Činilo se kao da se dvumi. U trpezariji je vladala potpuna tišina, dok su ga sve oči posmatrale. Njegova unutrašnja borba je potrajala, sve dok mu Kazdir nije stavio ruku na čelo, zatim je naglo odlučio i konačno progovorio. "Ispričaću vam svoju priču u najkraćim crtama, međutim posle toga ćete me, siguran sam, gledati drugačije. Rođen sam sedmog Augusta, pre devedeset pet godina. Ni majka, ni otac mi nisu nosioci zraka, bez obzira sto su iz plemićkih porodica. Cela jedna oblast Virhil sume pripada nama, a mala šumska kućica još uvek postoji i postala je nešto nalik svetoj relikviji moje porodice. Moj otac je bio blage naravi, međutim majka mi je bila slabe volje i povučena. Nešto je namestilo razdor u braku mojih roditelja, zato se otac već posle par godina od mog rođenja preselio u šumsku kućicu, dok me je dadilja vaspitavala i po nalogu majke radila sve što je u njenoj moći da me odvoji od oca, zabranjujuci mi da ga posećujem, čak se igram blizu potoka. Kao dete sam ga jako retko viđao i svaka poseta bi mi se kasnije obila o glavu, jer bi moja dadilja sve učinila da mi presedne život. Ne udarcima, niti kaznama, već reskim, oštrim rečima i psihičkom torturom. Večito bi mi naglašavala kako nasa porodica ima niži status, zato sto je samo jednom imala nosioca zraka moći. Indirektno mi je napominjala da je to razdor između majke i oca. Večito sam se osećao kriv što nisam nosioc zraka moći. Osećao sam se inferiorno i nevoljeno zbog toga. Majka je bolovala i često putovala u banje, posećivala iscelitelje, a kada je bila kod kuće vreme provodila u krevetu, zbog čega nisam smeo da je uznemiravam. Po prvi put u životu priznajem samom sebi istinu, zato mi nije lako nađem reči, još manje da ih izgovorim. Primljen sam u školu magije Visja-Eloh na Svetoj planini nešto ranije od uobičajenog, kada mi je bilo svega osam godina i dostigao sam najviši nivo svog zanata. To su mi najsretnije godine, kojih se rado sećam. Kao mladić sam slabo posećivao društvena zbivanja i balove, jer kao moj predak i otac uživam u samoći. Odbio sam mnoge unosne poslove, koje su mi nudili i umesto toga preselio u jedan od najvećih gradova na primorju Astel-Vargor u oblasti Viteje. Ziveo sam povučeno, skromno i mirno, sve dok nisam upoznao i združio se sa jednim istaknutim čarobnjakom, koji me je uveo u organizaciju Narowe." Ariel ga je upitao "Zar nam nećeš obznaniti ime toga čarobnjaka?" Plemić je bio na mukama. "Siguran sam da mi je stvaraoc nešto učino, jer preko usta ne mogu da prevalim ni jednu-jedinu reč laži. Ali.. ako objavim njegovo ime, moj prijatelj će izgubiti službu, do koje mu je jako stalo. Ne samo to, već će završiti i u zatvoru." Kazdir ga je pomno posmatrao, dok mu je u zenicama čak izdaleka bio vidljiv zahuktali oblačasti prsten, sličan galaksiji, koja se cas približava, zatim udaljuje. Zendijal Alejante se osećao ogoljeno. Želeo je da ulepša životnu priču, da je izmeni barem malo, tako da im zvuči prihvatljivije, međutim nije mogao. Unutar sebe se čudio što puno jasnije vidi sopstvene skrivene razloge i što je u stanju da ih bez stida prizna čak i drugima. "Leti je Astel-Vargor prepun turista, a puna tri meseca se održavaju razni festivali, gostuju vrsni muzičari, održavaju zborovi starešina, savetnika i radionice, kursevi, ili predavanja skoro svih čarobnjackih redova, koji su uporedo prisutni uz različite vrste bića, koja naseljavaju svet vilovnjaka, a kojima je magija u krvi i uz izvođače iz raznih branši, svoj doprinos daju umetnici mnogih vrsta." Pročistio je grlo, zatim nastavio priču. Dragi prijatelj me je odveo na jedan od takvih prijema, u okviru gradske svečanosti i predstavio određenim uglednim zvanicma, za koje sam tek kasnije saznao da su u organizaciji Narowe. Moj život je naglo krenuo drugim tokom i postao daleko uzbudljiviji. Dobijao sam razne zadatke, često bezazlene. Uglavnom sam sakupljao informacije o pojedinim organizacijama, porodicama i viđenijim pojedincima. Deset-dvanaest godina je proletelo, a veza sa mojim prijateljem još više očvrsnula. Za Novu Godinu me je poveo na bal vladajuće porodice Gerhida. Upoznao sam kralja i kraljicu, a posle ponoći i princezu Tjeras. Inače, u to vreme su se Narowe još uvek zvale Akhite-Gerhid. Pred svitanje, kada sam krenuo kući, sustigao nas je jedan od slugu i uručio nam pisma. Dobio sam svoj prvi važniji zadatak. Naloženo mi je da se nađem u svetu ljudi sa čovekom, koji će nositi zlatnu masku i potpišem par ugovora o vlasništvu. Začudjeno sam čitao ugovor o prenosu imovine na moje ime. Svi posedi, čiji sam bio vlasnik, nalazili su se u jednoj od razvijenih zemlja. Na tim imanjima će se kasnije izgraditi štabovi i ustanove raznih namena, u službi Narowe. Dobio sam novi indentitet i živeo narednih desetak godina bazično u svetu ljudi, bez dubljeg uplitanja u poslove Narowe. Kada sam se vratio kući u Astel-Vargor, još pre nego što sam se raspakovao, stigao mi je potpuno uzrujani prijatelj i to samo zato što je kraljevski par dobio i drugog sina, čime se povećala mogučnost da jedan od njih bude nosioc zlatnog zraka moći. Posle nekih pet-šest godina, kada sam ponovo krenuo da živim mirnim životom i skoro zaboravio na Narowe, doveo je par prijatelja kod mene da prenoće. Bio sam zaprepašteni svedok, kako se kuje jedan od prvih planova da se kralj ukloni sa scene. Ovo me je zaprepastilo i pokolebalo. Kada se celo društvo razišlo nisam mogao o nićem drugom da razmišljam, već sam lupao glavu na koji način da raskinem sve veze sa Narowe, a da pritom ne izgubim prijatelja?" Zastao je i pogledao u Kazdira. "Međutim to nisam uradio, jer nisam imao srca da ga povredim, zbog čega mi se život pretvorio u seriju sve zamršenijih i sve lošijih dešavanja, jer sam neosetno upadao sve dublje u mrežu Narowe. Više nisam mogao mirno da spavam i počeo sam da koristim razne napitke da zaspim, jer me je grizla savest i koliko god opravdavao sebe, osećao sam se sve lošije i malodušnije. Krenuo sam da bolujem od raznih bolesti, kojima iscelitelji nisu imali leka. Redom su mi sugerisali da sam preopterećen brigama, nedoumicama i samo-krivicom, kojima neće biti leka, ukoliko ne rešim da izmenim život iz korena. Kada se osvrnem na te godine, tek sada razumem da sam unutar sebe krvario i večito se trudio da zamaskiram rane, tako da se ne vide. Bio sam razdražljiv i nervozan, sve zahtevniji prema podređenima i imao sve manje prijatelja, osim u organizaciji Narowe. Kasnije je postalo još gore. Bio sam indirektno umešan u kraljev nestanak i učestvovao u skrivanju prinaca Isteralda posle otmice, a sada i lično oteo princezu od Gerhida. Posle kraljevog nestanka ugled u organizaciji mi je naglo porastao, zbog čega sam dobio zvaničnu titulu "seb ergom", što bi u prevodu značilo zamenik čarobnjaka najvišeg ranga."
Gala ga je dopunila "Može se prevesti i kao: još jedna stepenica do najviše veštine?" On se osmehnuo. "Da.. tako je. Pre tri godine sam dostigao titulu ergom, sto znači da mogu imati uvid u skoro sve poslove Narowe i retko šta se krije od mene." Zaćutao je na trenutak i pogledao ih redom. "Ovo nisam trebao da kažem? Stvaraoc će otići do Akaških zapisa i saznati sve što prećutkujem. To je isto kao da sam izdao svoga prijatelja i sve nadređene. Jezik mi je brži od pameti! I znam.. siguran sam da me je Visja-Eloh začarao da pričam strogu istinu i podigao mi nivo svesti, tako da primetim, ono sto skrivam od sebe i priznam sebi sve sto nikada ne bih. Jasno vidim razloge, koji su mi do sada bili nejasni. Da nije tako, moja priča bi bila sasvim drugačija. Pokušao bih da zamaskiram i možda ne baš slažem, ali izvrdam u vezi svega, što me tišti, počev od detinjstva pa nadalje. Šta mi se to dešava? Kao da je tuđi duh u meni, koji pokušava da me razgoliti, da mi pokaže otvorene rane, silne greške, da mi ne samo dozvoli uvid u ono sto mi je do sada bilo zaklonjeno, već ga i naglasi? Čini mi se kao da s'visine gledam tuđi život, a ne svoj i bez problema iznosim na videlo sav svoj prljavi veš? Nisam znao da postoji tako moćna čarolija?" Kazdir ga je potapšao po leđima. "U pravu si. Pod uticajem si drevne magije, koja privremeno izdiže duh i siri svesno opažanje, zbog čega osoba nije u stanju da slaže sebe. Kada se spustiš do uobičajnog nivoa svesti, neće ti biti lako i veoma je moguće da ćes usled samozameranja upasti u depresiju. Žao mi je. Ipak, ovo je dar, a ne kletva, jer upravo imaš priliku da razmišljaš kao visokosvesni nosioc zraka moći. I ako si dovoljno inteligentan da sagledaš razliku, nećes se smiriti dok sopstvenim naporima ne dostigneš ovaj nivo svesti?" Zendijal Alejante je imao suzne oči. "Iskreno mi reci, koliko dugo bi mi trebalo da to dostignem, s'obzirom da nisam nosioc zraka moći? Da li pedeset-sto, ili možda hiljadu godina? I to je malo? Znači par inkarnacija najmanje?" Kazdir je vrteo glavom. "Samo od tebe zavisi, od tvoje rešenosti, do vere i upornosti, da li će ti trebati par godina, ceo život, ili par inkarnacija? Da bi munjevito napredovao, potrebno je da sto pre oprostiš grehe sebi i drugima; da slobodnu volju predaš tvorcu i počnes da pratiš, kao i ostvaruje njegove naloge. Važno je da uvek, ali uvek priznaš sebi istinu i ne izgovaraš lazi, baš kao sada, jer će ti istina isceliti srce i potspešiti svetu vatru ljubavi." Kazdir mu je pružio ruku da ustane, zatim ga zagrlio. "Možda me nećes shvatiti, ali svako je nosilac zraka moći. Međutim nema svako vere i snage, niti toliko silnu volju da dostigne visokosvesno stanje i otvori zrak moći. Vilovnjacima je daleko lakše nego ljudima i samo zato si u prednosti. Osim toga, ako se odvažiš i kreneš trnovitim putem samo-transformacije, imaćeš priliku da razgoriš najplemenitiji potencijal svete vatre Miha-Ela i pošto predaš slobodnu volju izvoru života, moćićes da unutar razgovora sa njim saznaš svoje istinske lične zadatke, kao i one, koji služe za opštu dobrobit. Ja verujem u tebe, jer pouzdano znam da ćeš munjevito napredovati, samo ako to čvsto odlučiš." Zendijal je imao suzne oči i jedva zadržavao suze. Hteo je da izusti reči zahvale, ali nije smeo da progovori, jer je znao da će u tom slučaju zajecati i plakati satima. Gala je načinila magnet Ridie, prizivajuci sve njegove lose emocije, zatim ih uz pesmu transformisala u svetu vatru, od koje su i potekle. Ulila je svoj potencijal u prisutne, zbog čega su sedeli sasvim mirni, zatvorenih očiju uživajuci. Posle destak minuta, kada je završila, Kazdir im je pružio ruke govoreći "Najdraži rode, potrebno je da odem do Akaških zapisa, hoćete samnom?" Svi su se složili, jedino je Zendijal bio na mukama i oklevao da dotakne Kazdirovu ruku. "Zar.. zar moram i ja?" Kazdir je klimnuo glavom. "Ti si mi neophodan, dok drugima ostavljam izbor." Zendijal je jeknuo "Molim te stvaraoče.. molim vas.. preskočite makar detinjstvo? Neću podneti da ponovo prolazim pakao." Ariel ga je potapšao po leđima. "Samo hrabro!" Rekao je autoritativno, dok ga je Kazdir dograbio za ruku i naglasio da zatvori oči. Svi su se izdigli iznad nulte paznine, zatim je Kazdir zgrabio Zendijalov duh i primorao ga da ih prati. Posmatrali su njegov život od rođenja. Saznali su da je prećutao kako je njegova majka par godina provela na dvoru kao družbenica predhodne kraljice, kada je kraljica već bila u poodmaklim godinama. Zendijalova majka i ako bolećiva, nije bila zadovoljna udajom, jer je čeznula da rodi dete, koje će otvoriti zrak moći i time podignuti ugled njene porodice, jer je osećala da bi samo na taj način imala pravo da se među svojim prijateljicama oseća ravnopravno. Dadilja, koja je podigla njegovu majku, bila je odgovorna i za njegovu negu. Obe su delile isto mišljenje skoro u svemu. Malom Zendijalu nije bilo lako, jer su živeli suviše izolovano da bi u blizini bilo druge dece, a pristup ocu, koji živi nedaleko od njega bio mu je nedozvoljen. Rastao je u društvu starijih, jer je čak i skoro svo osoblje u dvorcu bilo u srednjim, do poodmaklim godinama. Pod svim tim emotivnim rasulom i pritiskom dok je rastao, postojalo je samo jedno bajkovito iskustvo, kada se u sedmoj godini života pred njim pojavila čupava životinjica retkog vanli čarobnjaka, koja u svetu vilovnjaka sugeriše izuzetnu nadarenost i budući visok status čarobnjaka. Čudesni, izuzetno inteligentni vanli po imenu Ma-hio je naglo ulepsao i usrećio malom Zendijalu život. Godinu dana je držao u tajnosti Ma-hia, a kada su ga otkrili, podigla se velika prašina oko toga, tako da prevremeno završi u školi magije, što mu je drastično izmenilo život nabolje. Međutim, mučna sećanja iz najranijeg detinjstva, tako mlad nije bio u stanju da zaboravi i izbriše, sto će mu celoga života zapinjati nogu. Naročito su osećali njegovu emotivnu uznemirenost, kada su porodično posećivali razna kulturna dešavanja i prijeme, jer njihovo mesto nije bilo u centru, već u prikrajku, što je njegovu majku i dadilju neobično snažno pogađalo. Retko su mu dozvoljavale da se druži sa drugom decom, naročito ako su nosioci zraka moći. Tek kada je krenuo u školu magije na Svetoj planini, shvatio je da postoje deca slična njemu, koja nemaju otvoren zrak moći i da im to ni malo ne smeta da budu sretna i zadovoljna. Združio se sa dvojicom vršnjaka, zatim su zajdničkim snagama izdejstvovali da već u sledecm tromesečju dele sobu. Izabrao je međudimenzionalnu i vizuelnu magiju, u kojima je prednjačio iznad skoro sve dece, što mu je ulilo samopouzdanje. Vremenom je stekao mnogo prijatelja i izgledao preporođeno. Činilo se kao da su sva strepnja, osećaj niže vrednosti i slomljeno srce netragom nestali. Iznenadili su se kada su kasnije otkrili da je jedan od njegova dva najbolja druga iz detinjstva Elvelijom Veler Mesjamon od Vikzermarka, inače dalji rođak malog Ekhta, koji je nosioc zraka moći i član njihovog Etrela, ustvari misteriozni prijatelj, koji ga je uveo u Narowe. Još više su se ne samo iznenadili, već i zabrinuli, kada su otkrili da radi u ministarstvu za finansije i da je baš kao cela porodica Vikzermak izučio materijalizaciju i međudimenzionalnu magiju, kao i potom završio dvogodišnju finansijsijsku školu. Kazdir im je telepatski napomenuo, kako je ovo alarmantno otkriće, jer su Vikzermakovi čuvari kraljevske riznice, u kojoj se od davnina pa do danas donose na uvid i uskladištavaju škakljivi, izuzetno potentni magijski predmeti, ne samo pozitivne namene, već i oni koji se koriste u crnoj magiji. Prelistavajući scene njegovog života shvatili su, kako je moguće sasvim neosetno sve dublje upadati u mrežu Narowe i kako je u njegovom slučaju prijateljstvo iskorišteno kao udica s'mamcem, sa koje se kasnije ne može izmaći. U početku bezazleni sastanci i nevažni poslovi, koji ne oduzimaju previše vremena, polako prerastaju u obavezu, sličnu zahtevnoj celoživotnoj službi i to unosnoj, koja donosi pozamašan profit, naročito kada se dospe blizu vrha. Sledeći udarac je usledio kada su otkrili da je i jedan od sedam savetnika Gerhida glavno-komandujući planskog odseka Narowe. Još od prvog kralja Rejvana na dvoru je bilo zaposleno tri glavna savatnika i sedam drugorangiranih, koji su završavali znatan deo kraljevih obaveza. Administrativnim odsekom su rukovodili čarobnjaci vigorum, (odnosno izabrani kandidati, koji su posle dostignutog najvišeg stepena čarobnjackog zanata, prolazili specijalnu obuku, po završetku koje se dobija titula vigorum) koji su sva važnija pitanja prosleđivali savetnicima, tako da do kralja stižu već obrađena dokumenta i slučajevi, kojima su postavljeni predlozi za rešenja, koje on može prihvatiti, ili osporiti. Savetnici su imali uvid u sve poslove cele zemlje vilovnjaka, što znači rešavali su pitanja svih okruga, plemena, (uračunavajući i one, koji nisu vilovnjačke vrste) vlastele, čak donekle i magijskih redova, zbog čega su prolazili rigoroznu proveru i završavali osim najviše magijske i specijalnu školu pri kruni. Sem toga, ovako iscrpljujuć i krajnje zahtevan posao nije dozvoljavao normalan porodični život, zbog čega su često bili neženje. Usred šumice, nedaleko od zamka Zlatne Sunčeve Svetlosti postojalo je malo, dobro uređeno naselje od tridesetak kuća i vila, u kojima su živeli svi savetnici i vigorum čarobnjaci, odnosno administratori, tokom cele radne nedelje. Od savetnika se zahtevalo da poseduju vidne vrline: pre svega istinoljubivost, pravednost i časnost, kao i ekstremnu oštrinu uma. Začudili su se sto se princeza Tjeras pojavljivala samo dva puta i to na početku Zendijalovog upoznavanja sa organizacijom Narowe, dok je bila u vezi sa Mateme, a odmah po njihovom raskidu zaruka je nestala sa scene i sve do kraja ostala u senci, ne pojavljujući se čak ni na prijemima i balovima gde su bili prisutni istaknuti članovi te organizacije. Narowe su imale u svakom visokom magijskom veću barem jednog pristalicu. Međutim, nije im svaki od njih bio odan, niti fanatično posvećen njihovim ciljevima i ideologiji. Uvideli su da postoji dosta onih, koji su im pomagali ni neznajući, ili površno upućenih, od kojih je skrivena prava namena ove organizacije i takvi pojedinci su bili široko rasprostranjeni i iz svih slojeva društva.
Saznali su da je Zendijal učestvovao u planiranju vanvremenske zamke, odgovorne za kraljev nestanak, dok je njegov najbolji prijatelj Elvelijom Veler Mesjamon od Vikzermarka lično postavio celu pozornicu pored dve vile i jedanaest čarobnjaka učestvovao u izvođenju zavere, pod maskom konobara, kao i započeo glasine o kraljevom neverstvu. Vikzermaška Narzija je izabrana, kao mesto gde će se odigrati cela, unapred isplanirana zavera, jer je Elvelijon jako dobro poznavao svaki kutak ove gostionice, osim toga bila je nadaleko čuvena po dobroj kuhinji i izvrsnim koktelima, kao i imala raskošno uređene apartmane, uz diskretno i pouzdano osoblje, zbog čega je stekla sve potrebne predispozicije. Elvelijonu nije bilo ni malo teško da podnese predlog, o celoj kraljevoj ruti puta, koji će se usvojiti i s'vise strana mu došapne, kako je najidealnije da prenoći u ovoj gostionici i tek posle doručka nastavi dalje ka zamku porodice Vikzermak u posetu ministru finansija (odnosno u posetu starijem bratu malog Ekhta, koji pripada unutrašnjem krugu). Zendijal je bio bled i krajnje uznemiren, kada su krenuli da listaju dalje, pretražujući detaljno njegov život. Otkrili su mnoge poražavajuće činjenice, i bili zaprepašteni svedoci silnih spletki, kao i shvatili koliko je rasprostranjena i ukorenjena organizacija Narowe u svetu Vilovnjaka i kako se polako, ali sigurno širi i napreduje u svetu ljudi. Kada su se približili nedavnim zbivanjima, Zendijalov duh je krenuo da se skuplja u srdišnju zvezdu, jer zavibrirao toliko snažnim strahom, kao da mu je ugrožen život, zbog čega se automatski sužava svesno opažanje i u sled poremećaja duh šalje na spavanje, da ne bi bio oštećen, tako da je Ariel morao da ga raširi i drži budnim naredbom volje. Zendijal je više od svega želeo da ih zustavi i nekako spreči da vide kako je učestvovao u postavljanju polu-magijskih bombi, zbog kojih su mogli da stradaju mnogi prolaznici, kao i nevini dečaci iz sirotišta, da ih Kazdir nije u poslednji čas teleportovao na trg, gde je izvršen atentat na njega, u kome mu je toliko jako bilo oštećeno telo, da je bio prinuđen da načini novo. Kada su se vratili nazad u tela, u prostoriji je vladala tišina, dok je Zendijal držao spuštenu glavu između ruku, a šake stegnute u pesnice, jer se vidno tresu. Osećao je silnu grižu savesti, čak toliko, da je neprekidno mislio kako je samoubistvo jedini izlaz. Sa silnom strepnjom je čekao njihovu osudu i prezir. Da ga Ariel nije svojom voljom držao prisutnog u telu, od silnog pritiska i nervne napetosti bi se odavno onesvestio. Zendijal je sedeo u čelu stola, a Kazdir na prvom mestu do njega, tako da se nagnuo prema njemu, obuhvatio mu i stegnuo zatvorene sake, zatim progovorio blagim glasom "Molim te, pogledaj me?" Zendijal se jedva odvažio i naterao sebe da ga pogleda u oči. "Zar ti nisam rekao? Sve ti je unapred oprošteno. Da li se sećas šta sam ti još rekao?" Zendijal Alejante je napregnuto razmišljao, međutim, doživeo je knjiski slučaj nervnog sloma iz silne napetosti, griže savesti, samoosude i stresa, da nije mogao nicčg da se seti. Kazdir ga je pomilovao po glavi, tešeci ga i govoreći mu kao malom detetu "Zar ne vidiš da sam zdrav i čitav i da nisam stradao u atentatu? Zato zaboravi na to, hoćeš?" Zendijal se silno trudio da ne pusti suzu, ali je bol bio preveliki. Prsti tuge su ga gušili, a srce preskakalo i koliko god želeo nije mogao da progovori ni reč. Kazdir je nastavio "Rekao sam ti da si Miha-Elova krv i da je deo njegovog prekrasnog duha u tebi, zar nisam? I zato šta god učinio biću tu za tebe i uradiću sve da ti pomognem. Da li se sada sećas mojih reči?" Klimnuo je glavom, popuštajući emotivnom pritisku, krenuo je da jeca i plače toliko jako, da mu se celo telo treslo. Gala je ponovo namestila magnet Raidie, izvlačeći sve loše emocije, tako da se ubrzo osećao puno bolje, međutim i dalje je držao rukama zaklonjeno lice, jer nije imao hrabrosti da ih pogleda u oči, a misao o samoubistvu ga nije napuštala. Kazdir mu je odigao ruke s'lica, držeći palčeve na pusnoj tački. "Oseti moj mir? I vidi.. ako nisi u stanju da izdržiš pritisak samooside, načinicu veštački Erevos i tek ti toliko izmeniti izgled, da imaš mogućnost za nov život? Ipak, ako si dovoljno snažan da se sam povratiš i oprostiš sebi, kao i drugima, ako imaš dovoljno vere da dopustiš izvoru života da te nadalje vodi putem samotransformacije, pomoćiću ti u opasnim krivinama i biću tu za tebe u najmračnijim trenutcima kao potpora, neophodni savet i svetionik da ne potoneš. Ovo je prelomna tacka tvoje budućnosti, zato dobro razmisli i budi iskren prema sebi? Ako nisi u stanju odmah da odlučiš, možes ostati u ovoj kućici, koliko god je potrebno i kada doneseš odluku, objasniću ti na koji naćin ćes me pozvati? Reci mi, šta želiš?" Zendijal je konaćno progovorio reskim glasom, punim gorčine "Želim kaznu. Smrt! Želim smrt. Nisam u stanju da podnesem vašu milost. Nisam u stanju.. nisam.. ne mogu.." Zatim jedva čujnim šapatom nastavio da ponavlja kao molitvu "Zelim smrt.. smrt.. smrt.." Natala je tišina dok je jedva čujno mrmljao s'gorčinom u bunilu. Kazdir ga je nešto oštrije zapitao "Ponovi mi razgovetno, šta istinski želiš?" Poslednjim atomima snage je ustao i viknuo "Smrt! Kaznu! Najgoru kaznu šibom.. mučenjem.. da.. da otplatim dug.." Glas ga je izdao na kraju, dok se više survao, nego spustio nazad na stolicu. Kazdir je par trenutaka sedeo sklopljenih očiju, zatim naglo ustao uvećavajući se i grubo ga zgrbio za odeću na grudima, podižući ga u vis sve do svoga lica, dok su mu oči plamtele silnom voljom, zbog čega je izgledao malo je reći zastrašujuće. Usijani, široki, crveni prsten mu se pojavio oko zenica, unutar kojih su vidno besneli uragani zahuktalog nevremena i bljeskale munje. Glas mu je bio sličan odjekujućoj grmljavini, dok je svaka reč sekla na komade. "Siguran si da želis smrt? Čak i takvu želju imam moć da ti ostvarim!" Zastao je, dok je Gala u šoku posmatrala ceo prizor. Izgledao je toliko zastrašujuće, da je, čim se malo povratila od zaprepaštenja, htela da skoči i zagrli ga, tako da oseti ljubav, što bi i učinila da je Ariel nije sprečio. Kazdirov glas je zagrmeo "Kukavički bi da pobegnš u smrt? Želis malodušno da se ubiješ? Da li je to volja izvora? Samosažaljevaš se i naričes nad svojom sudbinom? Tek sada je počela savest da grize? Šta se izmenilo? Da li te je dotakla moja milost? A sada, kada ti dolazim kao kazna, da li bi i dalje kukavički da pobegneš u smrt?" Zendijal je prostenjao "Da.. u smrt.." Od Kazdirovog glasa se zatresla cela kućica, a svi prozori popucali, dok je čak i Ariel morao da zapuši rukama uši. "Smrt je preblaga kazna!" Zatim nesto tišim glasom, koji se jedva može izdžati, nastavio "Smrt donosi olakšanje i skida sve terete! Ipak posle kratke i slatke pauze, ponovo ćes biti primoran da se rodiš i tek kada otplatiš karmički dug, kreneš trnovitim putem samotransformacije! Nudio sam ti milost Erevosa! Odbio si! Nudio sam ti pomoć! Nisi imao hrabrosti! Šta će se promeniti u tvom narednom životu? Lekcije će biti još teže, a život mučniji! Zar to želis? Kada ćes steći hrabrost, ako ne sada?" Zendijal je drhtao kao prut. Zenice su mu bile proširene te od straha i samoosude, zatim nejasnog tračka nade, dok bi poverenje i ljubav prema stvaraocu za čas nadvladala sumnja, a protivrečne emocije pretile da nameste kratak spoj u psiho-fizičkom sistemu, tako da dobije epileptični napad, što se umalo i nije desilo. Srećom Kazdir je reagovao na vreme i telepatski naglasio Arielu da ga više ne drži silom raširenog u telu, već hitno skupi u središnju zvezdu na spavanje. Naglo se smanjio i spustio usnulog Zendijala na stolicu. Prišao je Gali i šaljivim glasom upitao "Zvezdice, nije valjda da si se upašila od mene? Moje milo jagnje, zar ne znaš šta sam pokušavao da postignem i čemu ovako stresna predstava?" Ona je stajala naspram njega, s'jasno ispisanom krivicom na licu i u ocima, zbog čega je pomilovao po glavi. "Bože, Bože, stvarno si detište. Razmisli? Zar još uvek ne razumeš?" Promucala je "Žao mi je.." Ariel se umešao i odgovorio umesto nje. "Ludo dete, pokušavao je toliko da ga prestravi, tako da prepukne suočen sa najgorim scenarijem, da stekne hrabrost i odvaži se na teži put. Da poželi sopstvenom voljom samotransformaciju. Kao i da se konačno seti i zatraži pomoć izvora, a naročito da sledi i ostvaruje njegove upute i nameru. Da li sada shvataš šta se stvarno dešavalo?" Klimnula je glavom. "Nekada sam jako glupava, žao mi je? Znam da Grid ispunjava destruktivne želje i ima moć da uništi.." Kazdir je prekinuo. "Niko nema pravo da ubije nekoga, ili uništi bilo šta bez izričitih naloga, ili makar saglasnosti izvora. Zar to ne znaš?" Zastao je. "Ubistvo je greh, jer ne prati volju tvorca, bas kao i samoubistvo. Zvezdice.. potrebno je da veruješ svojoj braći isto toliko, koliko i sebi? Pokušaj da urežeš u pamćenje i ne zaboraviš, da niko od nas nikada, ali nikada neće namerno učiniti zlo, kao i da visokosvesni ljudi nemaju potrebu da muče i maltretiraju druge, niti zameraju, jer znaju da je svaki život podjednako dragocen i da ih od krajnje zlih odvaja isključivo nivo znanja, odnosno stepen unutrašnje čistote, perfektne emotivne samokontrole, koja je moguća samo zato, što ih sila izvora vodi, usmerava i s'njihovih usana reči izgovara. Osim toga i zato sto razumeju univerzalnu istinu i poznaju prirodne zakone, po kojima funkcioniše multiverzum. Ne samo to, već visokosvesni kristalno jasno razumeju, da čak i najniži medju najnižima čine najbolje što trenutno umeju i kada budu znali više neće toliko grešiti. Bebice, ti sve ovo znaš da izrecituješ napamet u po noći, ali sada, kada te strah prisvoji, sve isčili? U trenu zaboraviš čak i ono što ti je najvažnije od svega? Čega se plašiš moja ljubavi?" U najlepšim trobojnim očima stid se mešao sa samoosudom i Kazdir je znao da njegovo genijalno dete i hiper-svesna mlada devojka, koja drži njegovo srce u rukama, sada neće biti u stanju da mu odgovori. "Zvezdice, plašiš se isključivo svoje braće i to samo zato, što nećeš moći sebe da nateraš da ih istinski povrediš, ukoliko zastrane u bilo kom smislu. Naročito se plašiš da ne postanu nasilni i na silu te primoraju na spajanje. Da li je to istina?" Gala je prekrila lice rukama, jer je bila na ivici suza, međutim obećala je sebi da neće više kukavički cmizdriti i da ce ojačati toliko, da postane nepovrediva. U trenu se povratila, osećajući ljubav i poverenje, kao i međusobnu prisnost između njih trojice i sebe. Naročito joj je prijala Kazdirova ljubav, puna najkreativnije osmišljenih ukrasa, koji lete na krilima vizije i dozivaju najzanimljiviju budućnost. U okviru nepomućneog mira pulsirao je buntovan, neukrotiv duh slobode, koji ne ograničava, već potspešuje svaku naznaku kreacije i što je najvažnije od svega, dozvoljava da se pogreši, bez i jedne reči osude, da se padne koliko god puta trebalo, sve dok se ne nauči. Ovo je za Galu bilo dragocenije od svega, zato ga je obožavala i držala na visokom pedijastalu unutar svog srca. "Kazdir, hvala ti sto si me obgrlio svojim prekrasnim potencijalom i izdigao do neslućenih visina, tako da se povratim u trenu?" Odgovorio je glasom, koji oslikava svu silu njegovih emocija. "Večito ću biti tu za tebe, moja zvezdice. Bdecu nad tobom, moje milo čedo, sve dok se ne formiraš i odrastes u diva, koji stvara čudesa gde god da kroči."
Zagrlila je Kazdira, uz radostan smeh, zatim sa vragolastim sjajem u očima okrenula ka njima. "Povratila sam se među visokosvesne, tako da ponovo jasno razumem i još jasnije osećam šta se krije iza svake izgovorene reči, zato imam pitanje: Kako se može objasniti protivrečnost da je po Božijem zakonu ne samo ubistvo i samoubistvo greh, već i sve što nije usklađeno sa istinskim moralom duše i ne usmerava se srcem, kada je milost tvorca bezgranična i oprašta nepojmljive zločine? Osim toga, zar Božijim zapovestima nije paradoks činjenica, koja tvrdi da je sve tačno tako, kako i treba da bude? Ili da je sve savršeno, ovako nesavršeno?" Pogled joj je bio toliko radostan i ujedno krajnje vragolast, da su sva trojica istovremeno prsnula u smeh. Ariel je lupio bezazleni čveger, smejući se iz sveg srca. "Postavljaš pitanje, na koje već znaš odgovor? I to nije sve? Nego prosto pucas od želje da sva trojica sležemo ramenima i českamo se po glavi iz neznanja, tako da ti imaš priliku da nas prosvetliš otkrivanjem vitalnog delića univerzalne istine?" Nije mogla da održi ljutiti izraz, koliko god se trudila, jer je istini za volju i ona umirala od smeha. "Tako je. Međutim zli Ariel nije mogao džentlmenski da se pretvara, čisto da mi ugodi? Zar je muškom egu toliko teško reći: Draga Galijena, jako me zanima šta ti misliš povodom toga? Ustvari, bolje da to nisi izgovorio, jer bi se sigurno istog trena otvorilo nebo, a mi bi se našli u slepom crevu multiverzuma, gde je sve izvrnuto naopačke, stostruko više nego ovde, što je u principu nezamislivo." Svi su vrištali od smeha, uključujući i nju. Kada je konačno smeh zamro, Kazdir je zagrlio govoreci "Uh-Jao, moje najslađe malo čudo, evo, ja se učtivo pretvaram kako ne znam odgovor na postavljeno pitanje, jer me istinski zanima šta ćes nam izdeklamovati u vezi ove teme? Dakle?" Ona je vrtela glavom, s'bunovnim izrazom i osmehom. "Htela sam da vam u dugom monologu izrecitujem prosvetljujući deo univerzalne istine, međutim više nisam sklona tome. Rećiću vam samo da je Bog u okviru ovozemaljskog postojanja bio primoran da ustanovi zakon karme, tako da je počev od tog trenutka dobila titulu školice za anđele, u kojoj se uči da se zavoli sve ono, od čega se okreće glava, odnosno da se prihvati i razume sve što nam je još uvek sporno." Kazdir je jedva uspevao da se ne nasmeje glasno, dok mu je u očima bila silna radost. "Hmm.. ali zbog čega je ustanovljen zakon karme?" Gala je kao iz puške odgovorila "Zato što su inkarnirani ljudi počeli da smatraju sopstveno postojanje u telu savršenijim od duhovnog, kao i prestali da slede upute izvora. Tog trenutka se začela unutar logičkog-ego-uma podsvest, jer se vibraceija osećanja straha povećavala, posto se postepeno sve više odvajalo od sopstvene suštine, od duhovnosti i od instiktivnog, koje predstavlja kanal kroz koji primamo upute tvorca. Ljudi nisu bili u stanju da komuniciraju sa svojim vodičima, dok je viši um obgrljen sve većom maglom, bio prinuđen da logičkom-ego umu ustupi kontrolu nad psiho-fizičkim procesima, što je u principu neizvodljivo. Jer logički-ego-um prosto nabraja mogućnosti za koje je čuo tokom života i nikada ne izvodi zaključke, zbog čega ljudi večito sumnjaju i prestravljeni su lošim scenarijama polovinu vremena." Kazdir se sagnuo do njenog lica, jedva zadržavajuci napad smeha. "Zvezdice, dobila si čistu peticu!" Vrištao je od smeha grleći je toliko snažno, da je to jedva izdržala uz kuknjavu i proteste. Kada su se svi konačno barem donekle uozbiljili, Kazdir ih je upitao "Verujem da vam neću biti neophodan danas? Planiram da ostanem uz Zendijala i popričam sa njim kada se probudi, osim ako su uputi drugačiji?" Ariel je klimnuo glavom. "Odmori se i otspavaj. Ja svakako imam puno posla, međutim ko hoće, može da ostane sa tobom i pravi ti društvo? Upravo ću krenuti do našeg Etrela i pokupiti ih da konačno završimo sagu sa negativnim uplivima u svetu ljudi, koja je uzela maha." Vardane je ustao, dok je Ariel gledao u Galu. "Vidim da se dvoumiš? Imamo Azreu i čarobnjaka, tako da mi nisi neophodna pri ovom zadatku." Ona se osmehnula i okrenula ka Kazdiru "A da li sam tebi potrebna?" On je filozofski odgovorio "Meni si uvek potrebna, zar to ne znaš?" Ariel nije čekao njen odgovor, jer je znao sta je odlučila, zato je bez reči nestao sa Vardane i posle kratke posete Omo-Nizjatu portalom prebacio do unutrašnjeg kruga uz Rafaela i Vardane. Kada su ostali sami, Kazdir je prepravio kućicu u daleko veću i učino nevidljivom, pored najsnažnije zaštite promenjivih svojstava, a sve spatove i potkrovlje obložio crnim kristalima, što je predhodno telepatski najavio Arielu da se ne brine, pošto im neće biti moguća dalja komunikacija.
Vardane je sedeo na čarobnjakovom krevetu, posmatrajući dragi lik Raidie, koji je u ovako tamnijoj varijanti dobio izvesnu dozu misterioznosti, pored muškog šarma, koji je njene blage crte lica bojio suptilnom oštrinom, tako da prividno izgledaju znatno drugačije. Slušajuci kako ujedačeno diše, prešao je šakom iznad njegovog tela, balansirajući mu energetski protok i prepravljajući nepravilnosti u polju, zatim ga pomilovao po licu, budeći ga iz sna. "Nerado te budim, jer ti je u ovom prelomnom periodu san vitalan, međutim većina unutrašnjeg kruga je odavno na nogama i uz kraljevsku porodicu nas čekaju u glavnom salonu. Ipak, pre toga sam hteo da pogledaš moja secanja.. jer.." Čarobnjak se pozorno ispravio "Galijena.. gde je Gali.." Vardane ga je brzo umirio. "Sada je sve dobro. Ne brinini?" Čarobnjak mu je stavio prste na čelo, gledajući sve što se dešavalo, uključujući Galina, Arielova, čak i Kazdirova sećanja na predhodnu noć, zatim njegova lična sve do sadašnjeg trenutka. "Toliko je nesmotrena i lakoverna. S'jedne strane znam da je izvor vodio kroz celu pustolovinu i da su sva dešavanja posledica tačno onog, sto je i trebalo da bude, dok s'druge strane imam utisak da joj je neophodna moja, ili Arielova zaštita i da je ne valja puštati samu, bez nadzora, jer će neminovno upasti u neprilike, što se redovno dešava." Vardane ga je posmatrao užarenim ocima, koje su do izduženih zenica postajale sve svetlije crvene, prelivajući se od najtamnije crno-crvene u sve svetlije tonove, do zlatno-žutih prstenova, koji su sada bili "ugašeni", odnosno nisu blještali i pulsirali, što je bio znak da ne koristi svoje moći. Čarobnjak je promrljao "Imaš najfascinantniju boju očiju, neobičnu i za svet vilovnjaka. Osim toga, čak i da nećes magnetno privlačiš sebi, međutim na savim drugi način nego Raidia.." Vardane mu je pružio šoljicu vrućeg ekspresa, govoreći sarkastično. "Jedno je blagodet, a drugo kletva. Moja kletva." Posmatrao je kako srče kafu, zatim naglasio "Dozvoli joj da pogreši, bez zameranja? Ma da, ona nikada ne greši, osim kada je prisvoji strah pri muško-ženskim odnosima, toga si svestan, zar ne?" El-Evjit se osmehnuo "Ne bih da budem toga svestan, međutim sada jesam. Do skoro sam čvrsto verovao kako je moj način mišljenja i posmatranja života najispravniji i iznad svih, pa čak i iznad samog tvorca, kog sam smatrao neprevaziđenim tiraninom, od čijeg se uticaja na sve načine treba izmaci, sto je u principu nemoguće. Tek sada vidim da je povređeno dete unutar mene bilo smrtno ranjeno, jer je videlo malecni delić istine i umislio ostatak i zato ostalo zaleđeno u vremenu, potpuno prestravljeno od izmaštane horor priče. Upravo je ta izmišljena priča strave i užasa, koju sam ufiksirao kao dete, bila uzrok većine mojih negativnih uverenja. I samo zato sam bio sklon nasilju i svakoj vrsti greha, smešno, zar ne?" Vardane ga je potapšao po leđima. "A sada znaš iz iskustva koliko je teško preinačiti negativna uverenja? Čak i kada je osoba izuzetno inteligentna, potrebno je jako puno vremena da se uvidi istina, a svo vreme provedeno pod prividom strahova taloži u podsvesti teret jezivih iskustva, koja utiču na nas, tako da zameramo sebi i bespotrebno patimo, zatim se ljutimo, kukamo i histerišemo, čineci greh do greha. Silno sam sretan što si konačno uvideo istinu i rešio se tereta podsvesnog." El-Evjit se osmehnuo "Veruj mi, moj čudesni napredak je posledica Arielove isceliteljske veštine, koja je strašnija od Golgote. Ubacio me je u same čeljusti pakla i naterao da preživim stravične scene svog detinjstva, pokazujući mi uporedo istinu. Drhtao sam kao prut, srce mi je preskakalo i mislio sam da mi je odzvonilo. Bio sam sklon da se svađam i bunim, da uradim najjezivije stvari, samo da ne pogledam istini u oči i da sam imao snage borili bi se pesnicama, nokautirao bih ga i pobegao glavom bez obzira. Kada je konačno prestao da me mrcvari, naterao me je da dugo vremena ponavljam sa njim u duetu oproštaj sebi i drugima, sve dok teret nije čudom nestao, a ja se osetio toliko snažan i lak, kao da ću da poletim. Veruj mi, kada sam preživeo Arielovu torturu instant isceljenja, preživecu svaku šetnju kroz najstravičnije bezdane samog pakla. Vardane se smejao glasno "Ariel je nemilosrdno biće volje Božije, baš kao i ja. A jedna od glavnih osobina volje Božije je da ne skida pogled sa zadataka, već ima potrebu da ga izvrši sto preciznije i u najkraćem mogućem roku. I uzgred, pri svemu tome se ne vodi računa o kuknjavi i kletvama, kao ni sredstvima, ili emotivnom stanju bilo koga. Nikom nije lako da preživi lekciju od strane ekstremnog nosicoa moći volje, a najmanje nežim dušama." Uhvatio ga je za ruku, pokazujući mu tim gestom da ustane. "Hajde, samo nas čekaju?" Dok je čarobnjak bio u kupatilu, on ga je čekao ispred vrata i tek kada je izašao nastavio je njihov započeti razgovor. "Sada počinjes daleko svesnije da opažaš dešavanja i istinske razloge, koji se kriju iza svakog uzroka, tako da ćes u napred znati posledice, zbog čega nećeš biti u stanju da pogrešiš." El-Evjit ga je zainteresovano posmatrao. "Misliš da neću? Hmm.. još uvek sam na klimavim nožicama i moja pređašnja uverenja nisu potpuno isčilila." Vardane ga je potpšao po leđima. "Tačno znam kroz šta prolaziš, jer sam do svega pre par meseci imao isti period tranzicije. Čim si u stanju da dvostruko vidiš sve što se dešava, nova uverenja bazirana na istini će zameniti stara i mrak laži ce se osvetliti univerzalnom istinom." Ariel je bučno ušao u El-Evjitovu sobu i ugledao ih na vratima kupatila, iznervirano se derući "Gde ste pobogu? Samo na vas čekamo! Nisam hteo da se dernjam telepatski, za slučaj da se čarobnjak jos nije rasanio, jer bi dobio sres više, dok vas dvojica ležerno razglabate i odugovlačite?" Vardane je mirno odgovorio "Bilo je potrebno da popričamo." Dok je El-Evjit zaglio Ariela. "Neceš verovati, ali silna radost me je obuzela što te vidim. Hmm.. samnom nešto nije u redu? Postajem sve vise nalik mome bratu i našem ludom detetu, čini mi se? Uh.. prosto me hvata muka.. pa ja.. pa ja neću vise moći da opstanem u starom svetu, među niskim ljudima? A po svemu sudeći, biću primoran da prošetam strim stazama? Pitam se kako sve to da okončam? Kako da usmerim mašinu svoje horor organizacije, koja juri pogrešnim putem, da se zaustavi i krene u skroz suprotnom pravcu? Kako?" Ariel ga je zviznuo po leđima na umilni Kazdirovski način, tako da je čarobnjak jedva uspeo da se ne zalepi za obližnji zid. "Vidi se da te je Kazdir školovao! Umalo da me ubogaljiš! Svu snagu i veštinu sam upotrebio da prođem bez ozleda!" Ariel ih je pogurao ispred sebe govoreći "Hajde, hajde, već je odavno pao mrak! I da ti odgovorim na pitanje: Lako ćes se snaći i u starom životu među negativnim ljudima, samo ako pomno pratiš upute izvora." Pre nego što su ušli u glavni salon, okrenuo je čarobnjaka prema sebi. "U periodu koji sledi, vitalno je da izvezbaš sebe da na sve što ti je sporno tražiš odgovor od svojih Eteričnih učitelja, ili direktno od tvorca, razumeš? Roa će ti uvek prenositi upute i sve dok si spojen sa njim, ne bi trebao ne samo da grešiš, već ćeš uvek sa sigurnošću znati šta je potrebno učiniti u datoj situaciji. Imaš silnu sreću moj brate, sto ti je zaštitnik Raidie pripojen u ovoj inkarnaciji i samo zato si u prednosti nad svima. To razumeš konačno?" El-Evjit je vrteo glavom s'osmehom. "Da, konačno čak i to razumem i to kristalno jasno. Osim toga, ceo naš Etrel sve snažnije osećam kao deo sebe, sto do svega par nedelja unazad, nisam verovao da ce ikada biti moguće. Ranije sam vas doživljavao kao suparnike, a sada.. kao deo sopstvene suštine." Ariel ga je zagrlio i potapšao po leđima, zatim otvorio vrata glavnog salona. Posle kratkog razgovora sa kraljem i kraljicom, teleportovali su se izvan zamka, otvarajući portal do prvog žarišnog mesta u svetu ljudi. Našli su se na livadi pored autoputa, blizu jarko osvetljenog, velikog grada, dok je hladan vetar šibao, previše često menjajući pravce. Bez reči su se uhvatili za ruke i izdigli do nulte praznine, šireci svoje potencijale po celoj oblasti. Ista scena se ponavljala na raznim tačkama planete, odnosno svuda, gde su postojale nepravilnosti u energetskom omotaču Zemlje, načinjene morem negativnih ljudskih misli, koje nadalje uslovljavaju loša dela, što je unutrašnji krug upravo pokušavao da izniveliše i popravi učinjenu štetu.
Vardane je sedeo na čarobnjakovom krevetu, posmatrajući dragi lik Raidie, koji je u ovako tamnijoj varijanti dobio izvesnu dozu misterioznosti, pored muškog šarma, koji je njene blage crte lica bojio suptilnom oštrinom, tako da prividno izgledaju znatno drugačije. Slušajuci kako ujedačeno diše, prešao je šakom iznad njegovog tela, balansirajući mu energetski protok i prepravljajući nepravilnosti u polju, zatim ga pomilovao po licu, budeći ga iz sna. "Nerado te budim, jer ti je u ovom prelomnom periodu san vitalan, međutim većina unutrašnjeg kruga je odavno na nogama i uz kraljevsku porodicu nas čekaju u glavnom salonu. Ipak, pre toga sam hteo da pogledaš moja secanja.. jer.." Čarobnjak se pozorno ispravio "Galijena.. gde je Gali.." Vardane ga je brzo umirio. "Sada je sve dobro. Ne brinini?" Čarobnjak mu je stavio prste na čelo, gledajući sve što se dešavalo, uključujući Galina, Arielova, čak i Kazdirova sećanja na predhodnu noć, zatim njegova lična sve do sadašnjeg trenutka. "Toliko je nesmotrena i lakoverna. S'jedne strane znam da je izvor vodio kroz celu pustolovinu i da su sva dešavanja posledica tačno onog, sto je i trebalo da bude, dok s'druge strane imam utisak da joj je neophodna moja, ili Arielova zaštita i da je ne valja puštati samu, bez nadzora, jer će neminovno upasti u neprilike, što se redovno dešava." Vardane ga je posmatrao užarenim ocima, koje su do izduženih zenica postajale sve svetlije crvene, prelivajući se od najtamnije crno-crvene u sve svetlije tonove, do zlatno-žutih prstenova, koji su sada bili "ugašeni", odnosno nisu blještali i pulsirali, što je bio znak da ne koristi svoje moći. Čarobnjak je promrljao "Imaš najfascinantniju boju očiju, neobičnu i za svet vilovnjaka. Osim toga, čak i da nećes magnetno privlačiš sebi, međutim na savim drugi način nego Raidia.." Vardane mu je pružio šoljicu vrućeg ekspresa, govoreći sarkastično. "Jedno je blagodet, a drugo kletva. Moja kletva." Posmatrao je kako srče kafu, zatim naglasio "Dozvoli joj da pogreši, bez zameranja? Ma da, ona nikada ne greši, osim kada je prisvoji strah pri muško-ženskim odnosima, toga si svestan, zar ne?" El-Evjit se osmehnuo "Ne bih da budem toga svestan, međutim sada jesam. Do skoro sam čvrsto verovao kako je moj način mišljenja i posmatranja života najispravniji i iznad svih, pa čak i iznad samog tvorca, kog sam smatrao neprevaziđenim tiraninom, od čijeg se uticaja na sve načine treba izmaci, sto je u principu nemoguće. Tek sada vidim da je povređeno dete unutar mene bilo smrtno ranjeno, jer je videlo malecni delić istine i umislio ostatak i zato ostalo zaleđeno u vremenu, potpuno prestravljeno od izmaštane horor priče. Upravo je ta izmišljena priča strave i užasa, koju sam ufiksirao kao dete, bila uzrok većine mojih negativnih uverenja. I samo zato sam bio sklon nasilju i svakoj vrsti greha, smešno, zar ne?" Vardane ga je potapšao po leđima. "A sada znaš iz iskustva koliko je teško preinačiti negativna uverenja? Čak i kada je osoba izuzetno inteligentna, potrebno je jako puno vremena da se uvidi istina, a svo vreme provedeno pod prividom strahova taloži u podsvesti teret jezivih iskustva, koja utiču na nas, tako da zameramo sebi i bespotrebno patimo, zatim se ljutimo, kukamo i histerišemo, čineci greh do greha. Silno sam sretan što si konačno uvideo istinu i rešio se tereta podsvesnog." El-Evjit se osmehnuo "Veruj mi, moj čudesni napredak je posledica Arielove isceliteljske veštine, koja je strašnija od Golgote. Ubacio me je u same čeljusti pakla i naterao da preživim stravične scene svog detinjstva, pokazujući mi uporedo istinu. Drhtao sam kao prut, srce mi je preskakalo i mislio sam da mi je odzvonilo. Bio sam sklon da se svađam i bunim, da uradim najjezivije stvari, samo da ne pogledam istini u oči i da sam imao snage borili bi se pesnicama, nokautirao bih ga i pobegao glavom bez obzira. Kada je konačno prestao da me mrcvari, naterao me je da dugo vremena ponavljam sa njim u duetu oproštaj sebi i drugima, sve dok teret nije čudom nestao, a ja se osetio toliko snažan i lak, kao da ću da poletim. Veruj mi, kada sam preživeo Arielovu torturu instant isceljenja, preživecu svaku šetnju kroz najstravičnije bezdane samog pakla. Vardane se smejao glasno "Ariel je nemilosrdno biće volje Božije, baš kao i ja. A jedna od glavnih osobina volje Božije je da ne skida pogled sa zadataka, već ima potrebu da ga izvrši sto preciznije i u najkraćem mogućem roku. I uzgred, pri svemu tome se ne vodi računa o kuknjavi i kletvama, kao ni sredstvima, ili emotivnom stanju bilo koga. Nikom nije lako da preživi lekciju od strane ekstremnog nosicoa moći volje, a najmanje nežim dušama." Uhvatio ga je za ruku, pokazujući mu tim gestom da ustane. "Hajde, samo nas čekaju?" Dok je čarobnjak bio u kupatilu, on ga je čekao ispred vrata i tek kada je izašao nastavio je njihov započeti razgovor. "Sada počinjes daleko svesnije da opažaš dešavanja i istinske razloge, koji se kriju iza svakog uzroka, tako da ćes u napred znati posledice, zbog čega nećeš biti u stanju da pogrešiš." El-Evjit ga je zainteresovano posmatrao. "Misliš da neću? Hmm.. još uvek sam na klimavim nožicama i moja pređašnja uverenja nisu potpuno isčilila." Vardane ga je potpšao po leđima. "Tačno znam kroz šta prolaziš, jer sam do svega pre par meseci imao isti period tranzicije. Čim si u stanju da dvostruko vidiš sve što se dešava, nova uverenja bazirana na istini će zameniti stara i mrak laži ce se osvetliti univerzalnom istinom." Ariel je bučno ušao u El-Evjitovu sobu i ugledao ih na vratima kupatila, iznervirano se derući "Gde ste pobogu? Samo na vas čekamo! Nisam hteo da se dernjam telepatski, za slučaj da se čarobnjak jos nije rasanio, jer bi dobio sres više, dok vas dvojica ležerno razglabate i odugovlačite?" Vardane je mirno odgovorio "Bilo je potrebno da popričamo." Dok je El-Evjit zaglio Ariela. "Neceš verovati, ali silna radost me je obuzela što te vidim. Hmm.. samnom nešto nije u redu? Postajem sve vise nalik mome bratu i našem ludom detetu, čini mi se? Uh.. prosto me hvata muka.. pa ja.. pa ja neću vise moći da opstanem u starom svetu, među niskim ljudima? A po svemu sudeći, biću primoran da prošetam strim stazama? Pitam se kako sve to da okončam? Kako da usmerim mašinu svoje horor organizacije, koja juri pogrešnim putem, da se zaustavi i krene u skroz suprotnom pravcu? Kako?" Ariel ga je zviznuo po leđima na umilni Kazdirovski način, tako da je čarobnjak jedva uspeo da se ne zalepi za obližnji zid. "Vidi se da te je Kazdir školovao! Umalo da me ubogaljiš! Svu snagu i veštinu sam upotrebio da prođem bez ozleda!" Ariel ih je pogurao ispred sebe govoreći "Hajde, hajde, već je odavno pao mrak! I da ti odgovorim na pitanje: Lako ćes se snaći i u starom životu među negativnim ljudima, samo ako pomno pratiš upute izvora." Pre nego što su ušli u glavni salon, okrenuo je čarobnjaka prema sebi. "U periodu koji sledi, vitalno je da izvezbaš sebe da na sve što ti je sporno tražiš odgovor od svojih Eteričnih učitelja, ili direktno od tvorca, razumeš? Roa će ti uvek prenositi upute i sve dok si spojen sa njim, ne bi trebao ne samo da grešiš, već ćeš uvek sa sigurnošću znati šta je potrebno učiniti u datoj situaciji. Imaš silnu sreću moj brate, sto ti je zaštitnik Raidie pripojen u ovoj inkarnaciji i samo zato si u prednosti nad svima. To razumeš konačno?" El-Evjit je vrteo glavom s'osmehom. "Da, konačno čak i to razumem i to kristalno jasno. Osim toga, ceo naš Etrel sve snažnije osećam kao deo sebe, sto do svega par nedelja unazad, nisam verovao da ce ikada biti moguće. Ranije sam vas doživljavao kao suparnike, a sada.. kao deo sopstvene suštine." Ariel ga je zagrlio i potapšao po leđima, zatim otvorio vrata glavnog salona. Posle kratkog razgovora sa kraljem i kraljicom, teleportovali su se izvan zamka, otvarajući portal do prvog žarišnog mesta u svetu ljudi. Našli su se na livadi pored autoputa, blizu jarko osvetljenog, velikog grada, dok je hladan vetar šibao, previše često menjajući pravce. Bez reči su se uhvatili za ruke i izdigli do nulte praznine, šireci svoje potencijale po celoj oblasti. Ista scena se ponavljala na raznim tačkama planete, odnosno svuda, gde su postojale nepravilnosti u energetskom omotaču Zemlje, načinjene morem negativnih ljudskih misli, koje nadalje uslovljavaju loša dela, što je unutrašnji krug upravo pokušavao da izniveliše i popravi učinjenu štetu.
Bez obzira sto je završio sve željene prepravke na kući, Kazdir je i dalje stajao zatvorenih očiju blizu trpezarijskog stola, zadubljen u molitvu. Gala je osećala da se iznutra lomi i da su ga pritisnula sećanja na nemila dešavanja iz protekle kobne inkarnacije, uzburkavajući negativne emocje. Zato je zatvorila oči, s'namerom da krene za njim i pridruži mu se, zatim ga izvuče iz ponora samoosude, u koji se survao. Međutim Kazdir je naglo otvorio oči, dograbio je jednom rukom oko struka i zavrteo. "Zvezdice.. čujem da bi zamnom kroz vrata pakla? Moje ludo dete, sreća da su me eterični učitelji svojski izgrdili i dojavili mi tvoju nameru, inače bi se i ti skvrčila zajedno samnom u bolu i onda ko bi nas izvukao? Nikada nejdi za nekim u ponor, već mu pruzi uže za spašavanje! I iznad svega prati upute izvora!" Posmatrala ga je buntovnog izraza "A šta ako sam dovoljno jaka da uđem za tobom u pakao i iznesem te sa lakoćom neozleđenog?" Kazdir se smešio vrteći glavom. "O mila, ja znam da si snažnija od celog unutrašnjeg kruga zajedno i lomnija od svih na svetu. I zato veruj mi na reč, ne bi se dobro provela da si se lakomisleno uputila zamnom." Spustio je pored sebe, dok je ona još uvek imala mrgodan izraz lica. "I objasni mi, kako si toliko brzo uspeo sam da se povratiš iz samoosude, kada si saznao da ću ti se pridružiti?" On se nasmejao glasno. "Još uvek sam ti misterija? Zar ne znaš kako? Verujem da sam ti više od hiljadu puta do sada ponovio, da isključivo zbog tebe mogu u trenutku da se povratim iz najtamnije rupe pakla u deliću trenutka i zapečatim je za sobom?" Podigao je do svoga lica i bučno ovlaš poljubio, zatim spustio dole, govoreći "Razmišljam da ti priredim prijatno iznenađenje? Siguran sam da će Zendijal spavati najmanje 24h, a ako se čudom probudi, ja ću istog trena znati i u najkraćem roku nas vratiti ovamo. Dakle šta kažeš? Hocemo u ludi noćni provod?" Kazdir ih je spremio u trenu i teleportovao do mračnog haustora, zatim poveo poznatim centrom grada do hotela, uzimajući im najbolji apartman, koji su imali u ponudi na 30 spratu, pošto je onaj, u kom su ranije odseli bio zauzet. Galine oči su blistale silnom radošću. Bila je toliko uzbuđena i oduševljena, da je Kazdir zadovoljno preo u sebi, misleći kako je povratk stazama prošlosti bio izvanredna ideja. Sećao se slatko-gorkog vremena, koje su ovde proveli zajedno, ali iznad svega obostranog zaljubljivanja i potpunog predavanja, koje je u stanju da izbriše ceo svet i umesto njega vidi isključivo onu, kojoj je poklonjeno celo srce. Najskuplji apartman se znatno razlikovao od onog, u kom su ranije boravili i to ne samo po dodatnim prostorijama i veličini soba, već i raskoši. Ponovo su imali podnu kadu u glavnoj spavaćoj sobi, ali i odeljenu trpezariju, kao i moderni, funkcionalni salon za primanja, uz prostranu terasu, sa koje se pružao fascinantan pogled na celu jugo-istočnu stranu grada. Bilo je tek 8h uveče, zbog čega je odlučio da prvo večeraju, zatim se polako spreme i krenu do diskoteke na 31 spratu, u kojoj su proveli vreme, uvršteno među najprijatnija sećanja. Napunio je Gali kadu i pustio da se sama okupa, dok se on istuširao u kupatilu i namerno duže zadržao u spremanju, jer je osećao da ne vlada potpuno sobom. Sećanja iz prošlog života su ga pritiskala, a samoosuda krenula da ga slama neželjenim teretom, zato je na sve načine pokušavao da se pribere. Kada je konačno izašao, zatekao je kako leži na krevetu u bade mantilu, sa nogama na podu. Prišao je, seo pored nje i pomilovao je po obrazu. "Zvezdice, gde si odlutala?" Začudio se kada mu je skočila u zagrljaj radosnih očiju i preturila ga na krevet, uz vatreni poljubac, što je bilo dovoljno da mu sve kočnice popucaju, a strast silovito bukne, tako da mu sasvim pomrači svest. Bacio je okrenutu od sebe i sčepao šakom obe ruke iznad glave, ljubeći je po vratu, grizao je strastvenoj pomami i stiskao previše snažno, nesvestan vriske i suza. Gala je telepatski ponavljala da želi nežnog ljubavnika, međutim Kazdir nije bio u stanju da je čuje, potpuno slep i gluv od strastvenog pomračenja. Nikada ranije nije videla ovakvog Kazdira. Čarolija zvezdanog neba je nestala, vizije se nisu mogle ni naslutiti, a sem podivljalog strastvenog uragana, koji uništava i pustoši sve pred sobom nije postojalo ništa. Njeni strahovi su se raširili i odomaćili u umu, potiskujući svesnost, obojili su stvarnost sivkastim tonovima najneželjenijeg. Pokušavala je da se okrene i bori, međutim nije mogla čak ni da se pomeri. Njegova podlaktica je blila u blizini njenih usta, zato ga je zagrizla što jače može, sve do krvi. Kazdir se prenuo i na trenutak povratio, zatim ustuknuo, a ona usporavajući trenutak, koliko god je pod strahom bila u stanju, kao metak pobegla u kupatilo i zaključala vrata, tresući se od plača, neizbežne groznice i visoke temperature, zatvorila se u tuš kabinu, pokušavajući da se pribere i počne racionalno da razmišlja. Kazdir je brzo došao k'svesti, slamajući se pod teretom samoosude, bio je u neizdrživom bolu, od koga je i samo disanje bilo otežano. Imao je samoubilačkih tendencija, nesposoban jasno da razmišlja, osim da je nedostojan da je vidi, nedostojan njene ljubavi i poverenja. U umu mu je odzvanjalo kako je poguban po nju, a rana na srcu iz prošle inkarnacije se sirom otvorila novim ranjavanjem oštrice greha. Prezir prema sebi mu je suzio svest i gurnuo u tamu, a bol bio neizdrživ. Planirao je da se učauri unutar svoje večite suštine i više nikada ne širi pojavnim multiverzumom. Gala je materijalizovala sebi garderobu i žurno pogledala u ogledalo, s'namerom da se već sledećeg trena nasumično teleportuje, ali je zastala ukočeno, slušajući upozorenja svojih eteričnih učitelja, koji su joj čak i u višeslojnoj viziji pokazali svu ozbiljnost situacije i Kazdirovu rešenost da zauvek napusti ne samo ovu stvarnost, već u opšte pojavni multiverzum. Osetila se sebičnom i kratkovidom, dok je žurila da otključa vrata kupatila. Kada je stala ispred Kazdira i uhvatila ga za ramena, zgrčila se od najjezivije tamne, lepljive tuge, koja dušu cepa na komade, a svest razara u param parčad. Vrisnula je i pala preko njega, vičući telepatski "Visja-Eloh, pomozi mi? Ispuni ga svojim potencijalom? Želim, silno želim da oseti mir i svu lepotu svoga bića! Gospode, pomozi mu?" Osetila je kako Kazdirovim telom prolazi jedva osetni drhtaj, dok ga blagotvorni energetski potencijal Visja-Eloh dupke ispunjava. Soba je nestala, plutali su unutar umirujuće zvezdane tame, osećajaći se slobodno i bezbrižno. Galine reči zahvale su oživljavale i vraćale se da je usreće. Kazdirove suze su kapale po njenom vratu i ramenu, zbog čega je preplavila silna milost, tako da bukne svetim plamenom i odmah ga kao dodatnu pomoć silovito ulije unutar njega. Nije htela da prestane, sve više uživajući, začela je ekstazu, koja je rasla i uvećavala unedogled, sve dok je tuđa volja nije izbacila iz ove lepote i zakucala unutar fizičkog tela. Ugledala je Kazdira kako na korak od kreveta otvara portal i pozvala ga po imenu. Portal se naglo rasformirao, a on joj užurbano prišao. Oči su mu bile sasvim ugašene, a glas pometen dok joj je pričao, osećala ga je dalekim, nepristupačnim i ograđenim nepropusnom barijerom. "Zvezdice.. otvoriću portal do unutrašnjeg kruga. Odvešću te do Ariela." Brzo se podigla, prišla mu i uhvatila za ruke. "Dođi, sedi pored mene? Potrebno je da pričamo." On je oklevao, zatim ipak poslušao. "Zamerio si sebi zbog strastvenog pomračenja?" Klimnuo je glavom i hteo da ustane, ali ga je zadržala. "I ne želis sebi da oprostiš grešku? Ili još gore, veruješ da više neću biti u stanju da te volim?" Tamne oštre oči su je ošinule pogledom. "Ne mogu da ti zabranim da me voliš kao brata, ma da ni to nisam zaslužio. Ipak, više od drugarske i bratske ljubavi ne mogu da ti pružim. Zar se ne raduješ zvezdice? Ostvariću ti davnašnju želju i konačno ću ti se ukloniti sa puta. Hajde, vreme je da te odvedem do Ariela, ja trenutno nisam dobro društvo." Posmatrala ga je namrgođeno. "Znači tako? Ostvarićeš mi želju?" Oči su joj zablistale zločesto. "Ja želim da me večeras izvedeš da plešem?" On se trgnuo i ostao zaleđen. Promrljao je preko volje "Izvešću te." Ustao je i zastao "Da li si spremna?" Posmatrala ga je ispod trepavica, dok je čekao odgovor, razmišljajući kako ni jednom do sada nije propustio da joj kreira najlepšu moguću haljinu i svaki delić garderobe, da osmisli najbolju šminku i frizuru. Ipak to nije izgovorila, već sama smislila večerašnji stajling. Znala je da izgleda prekrasno, međutim kada je prišla, on joj nije uputio ni jedan kompliment, već je gledao oštro, ne pomerajući se sa kreveta. Uhvatila ga je za ruku i malo povukla, dajući mu do znanja da ustane. Dok su se vozili liftom i ulazili u diskoteku razmišljala je koliko je dalek i stran. Imala je utisak kao da je pored neznanca, koji je ne trpi i jedva čeka da pobegne od nje. Diskoteka je bila potpuno renovirana. U glavnoj plesnoj dvorani, iza samog ulaza, izgrađena su tri poprečna zida sa obe strane, sa visokim lučnim otvorima, tako da se načine šankovi za odlaganje pića, sa barskim stolicama uz unutrašnju stranu. Prvi zid je bio najduži a svaki sledeći kraći za četvrtinu, što je znatno ulepšavalo prostor, ali i skraćivalo plesni podijum. Dj pult je bio jako odignut i pomeren skoro ispod stepeništa, sa kaubojskim vratancima na ulazu široke, ograđene i skroz zatvorene platforme, do koje se dolazilo obilaznim putem skroz iz drugog dela sale. Uski plesni podijum u obliku polumeseca postavljen je par stepenika niže, ali u sklopu dj bine i na njemu su igrale četiri profesionalne plesačice. Muzika je još uvek bila izvanredna, tako da je Gala brzo pronašla najpogodnije mesto i počela da igra.
Znala je da trenutno neće moći da prene Kazdira iz samodestruktivnog pakla, zato je čekala pogodan trenutak, kada će biti u stanju da mu pomogne. Stopljena sa zvukom igrala je prefinjenim, zavodiljivim pokretima, bezbrižno, u blagoj ekstazi meditacije u pokretu. Kazdir je posmatrao umrtvljenih čula, a bolna žaoka se promeškoljila unutar njegovog srca i krenula da ga sve jače peče. Telepatski joj je dojavio da ide po piće i žurno krenuo prema šanku, oko koga je bila poprilična gužva. Srce mu je sve više krvarilo i cela duša bolela, zbog čega požurio do toaleta i iz njega se teleportovao do apartmana, pao na krevet, jecjući, kidao se plačući kao kiša. Jedva se smirio, umio i vratio nazad u diskoteku. Gledao je prema zabačenom uglu od ogledala gde je ostavio Galu, međutim od gužve nije mogao ništa da vidi, zato se probijao sve žurnije, tražeći je zabrinuto po gomili. Znao je da bi morao telepatski da je pozove, međutim nije mogao sebe na to da natera. Umesto toga se popeo i s'pola stepeništa kao sa osmatračnice pokušavao da je locira. Konačno je ugledao okruženu ljudima, dok jedan momak igra ni pola koraka naspram nje. Kazdirom se prelio bes, potrčao je, grubo se probijajući kroz zbijenu masu, odgurnuo je momka u prolazu i zgrabio Galu u naručje, ne zaustavljajući se do trećeg sprata. Ovde je bilo malo ljudi, zato je seo na zidić između praznih časa i poljubio je, dok su mu se suze slivale, osećao je da konačno diše punim plućima. Ona je čekala upravo ovaj trenutak, u kom je moguće da ga isceli. Ulivala je svetu vatru unutar njega, dok je poljubac postajao sve strastveniji, telepatski ga je upitala "Šta sada želiš moja ljubavi?" Srela je nasmejane zvezdane oči, sarkastično-zločestog pogleda i odahnula. Obično se on njoj obraćao bas ovom rečenicom, zato se skoro glasno nasmejao, što je sada obrnuta situacija. "Ono što ja želim, je daleko od toga što je potrebno učiniti. Puno puta sam ti to naglasio, zar se ne sećaš?" Nasmejala se glasno. "Tako je. Potrebno je da popričamo o svemu, zar ne? Dok ti želis da.. pa da se.. da se.." On je prekinuo. "Tačno zvezdice. Izgleda je samo u tvom slučaju moja želja većinom potpuno različita od onog, što je potrebno učiniti. A, upravo je potrebno da se vratimo sprat niže do svog apartmana i popričamo." Naglo je ustao i spustio je pored sebe, zatim uhvatio za ruku i krenuo. Kada su ušli u apartman, on je naručio sve i svašta od hrane i pića, zatim otišao do kupatila, dok je Gala mirno sedela i čekala ga za trpezarijskim stolom. Tek kada je uvukao kolica sa pristiglom hranom i sve poređao po stolu, seo je naspram nje. "Evo me zvezdice, seciraj me po želji?" Ona se osmehnula. "Sačekaću dok završiš sa jelom, jer znam da ti je neophodno, zatim ću te sa zlobnim uživanjem namučiti detaljnim psihološkim analizama, može? I uzgred, pusti nam tiho muziku?" Kazdir se nasmejao glasno, ređajući iz posuda razna jela u tanjir. Htela je da ustane, međutim on je povukao za ruku nazad. "Pridružićeš mi se sa tri mala zalogaja?" Uzdahnula je. "Ako baš moram, eto hoću?" Čim je završio i srknuo par gutljaja kafe, progovorila je "Pre tvog seciranja, jako me zanima zbog čega nisi materijalizovao hranu, već je naručio sa recepcije?" On se nasmejao preglasno. "Mene oduševljava način, na koji ti razmišljaš. Moje ludo dete, zar ne znaš da sam energetski down? I ako nije nužno, ne bih da koristim magiju. Uostalom, na ovaj način pomažemo zaposlenima u hotelu da i dalje imaju posao. Priznaj da voliš ovo mesto? Dakle, ako zbog ničeg drugog, onda zato želim da još dugo postoji i napreduje." Smešila se, dok su joj zločeste iskrice blistale u očima, zbog čega Kazdir nije mogao da se ne nasmeje glasno. Izgledala je kao dete, koje smišlja nevaljalstvo. "Dakle tako. Istina, jako volim ovo mesto, zato im ostavi ogromnu napojnicu kada nas odjavljuješ? Uzgred, upravo krećem sa seciranjem i pazi! Moraš da mi iskreno i detaljno odgovaraš na pitanja!" Kazdir je umirao od smeha i jedva se smirio. "Ja te obožavam! Ti si moj nepresušni izvor radosti." Nije mogao da izdrži, već se nagnuo i ščepao je u ni malo nežan zagrljaj, uz strastveni poljubac. "Uh! Zlotvore! Zaboravila sam sve što sam htela da kažem!" Kada je spustio oči su joj blistale od radosti, dok je imala nameštene obrve i on je nalazio da je preslatka, kao i da mu s'duše nestaje poslednja senka tereta. "Konačno sam imala prilike da otkrijem kako izgleda tvoje strastveno pomračenje. I vidi, neću da sudim, već prosto konstatujem, da je to nešto potpuno suprotno od tvoje istinske biti. Jako me zanima, zbog čega se to dešava? I kako ponekad nisi u stanju da ga sprečiš? Jer ti si ne samo visokosvesni arhanđel, već i najmudriji čovek, kog poznajem. Ti si iznad svih i svakog, pa opet ti se dešava nešto toliko nerazumljivo, tačnije, nešto što nije svojstveno hiper-svesnim ljudima?" Kazdir se smešio i vrteo glavom. "Više od svega me raduje, što me ti još uvek doživljavaš toliko romantično i divno, međutim istinski ja nisam takav. Ja sam.. hmm.. recimo puno grublji i robusniji od onog što mi pripisuješ. Da li to razumeš zvezdice? Ne samo to, već ja jedini nisam sišao potpuno čist, već s'teretom karme. I već čujem šta sledeće hoćeš da me pitaš. Vidi moje milo jagnje, kada sam pre nepunih godinu dana, baš u ovom hotelu spalio deo karmičkog tereta, istinski sam uništio jedino teški okov predrasude, koji sam imao u vezi žena. Jer pošto sam otkrio tvoje čisto srce i dušu, shvatio sam da nisu sve žene prevrtljive, beskurpulozne i sklone spletkama, kako sam dugo verovao, već da postoji iskreno malo biće, puno milosti i ljubavi, koje pred mojim očima izrasta u gorostasnog diva, u arhanđela svete vatre, unutar moje večite ljubavi Adijale Raidie i sada Galijene od Gerhida. Kada si mi poklonila ljubav i predala mi se na milost, slomio sam pečate samonametnute kletve, da više nikada unutar inkarnacije ne koristim svoje moći i magiju. Moja vera u tebe bila je presudni uslov da se to desi." Pomilovao je po glavi i zastao smešeći se zvezdanim očima punim odane ljubavi. "Odgovorio sam ti na jedno pitanje, koje si verujem većim delom već razumela? Zato je potrebno razložno da ti objasnim kako i zašto dolazi do mog strastvenog pomračenja? Da li se sećas, kada smo još kao deca, posle prvog okupljanja u zamku Ružičaste zvezde pronašli sanktum? Sećaš se šta sam ti tada rekao?" Oduševljeno je potvrdila "Naravno da se sećam! Objasnio si nam da natpisi na stećcima u snanktumu služe u svrhu jednog vida zaštitne magije Visja-Eloh i da štite i zaklanjaju zamak Ružičaste zvezde i celo utočište od neprijatelja i radoznalih pogleda spoljnog sveta." On se smešio. "Tako je. A šta sam ti rekao u vezi vitraža?" Oči su joj blistale silnom radošću dok je pričala, kao i svaki put kada se razgovara o učenju duhovnih istina. "Objasnio si nam da po dva anđela na svakom vitražu gore, imaju svoja imena zapisana na uzduž podeljenim stećcima, a da su ispisi ispod u stvari opisi energija, koje predstavljaju i zaštite, koju pružaju." Kazdir je pomilovao po glavi, uz širom otvoreno srce, puno iskrenog divljenja. "Ti si moje genijalno dete. Svaka arhanđelska sila je u stvari sklop dva kompatabilna anđela, tačnije arhanđela, svaka osim našeg brata Azraela. Jedino on ima, uslovno rečeno falinku, zbog čega je potpuno predat tvorcu, odnosno njegova suština je i kada je inkarniran u telu, uvek jednim delom pripojena Bogu i Božija volja je Azraelova volja. Zato je bezgrešan, osim ako dopusti da ego preuzme kormilo višeg uma, što je svima na ovoj planeti bauk, čak i visokosvesnim ljudima, kao što smo mi. Potrebno je da se vratimo na temu i na vitraže u sanktumu. Još kao dete si primetila da su arhanđeli sa vitraža negde predstavljeni u obliku deteta i čoveka, negde kao momak i devojka, ili dva momka? E pa, u mom slučaju su to dva momka. Odnosno dve kompatabilne energije, koje u svrhu velikog koncepta stvaranja vrše određenu funkciju, shodno tvorčevim odredbama. Njih dvojicu zovemo Visja-Eloh, ma da si ti drugom delu mene dala autonomno ime Grid?" Klimnula je glavom zainteresovano. "Dakle, Grid i Visja-Eloh služe da ispune Božije želje, ili kako u svetu vilovnjaka kažemo, želje izvora života. S'tim da Visja-Eloh ispunjava željene materijalizacije i kreira stvaranje, dok Grid služi da uništi neuspele pokušaje, tačnije sve ono što se ne razvija u pravom smeru, koji je određen velikim konceptom stvaranja. Visija-Eloh i Grid imaju puno toga zajedničkog i isto toliko razlika. Njihova interakcija što se tiče strastvenog zanosa je kao atomska bomba, ustvari to je preblag izraz za sve što se tada dešava. Gridova prestrastvena priroda izgleda slično uraganima na podlozi najsnažnijeg zemljotresa, dok se pobesnele reke izlivaju, cunami divlja, a požar proždire sve na šta naiđe, jer on gospodari elementnim silama, koje su u biti takve uvek i svuda. Bez ikakve loše namere, elementarne sile se ponekad ispoljavaju prestrastveno, što ljudi nazivaju katastrofama. S'druge strane, ekstremno emotivna priroda Visja-Eloh tu postaje infuzija goriva ovoj katastrofi, tako da još brže i puno opasnije podivlja i da za rekordno kratko vreme uništi sve pred sobom, da preplavi logičko rasuđivanje i nadjača visoko-svesnog čoveka, odnosno mene." Gala je oduševljeno viknula "Ti si najbolji učitelj, koji postoji u multiverumu! Sada mi je sve kristalno jasno! O Kazdir.." On je zagrlio tako snažno da zakmeči i spustio na mesto. "Sačekaj ludice, nisam završio?" Žalila se "Uh, sve me boli, slomio si me u deliće! Znači zato ne možeš da se suzdržiš da ne zvizneš svoju braću do tačke skiknjavanja? Ili mene da slomiš u komade zagrljajem?" On je vrištao od smeha. "Ja te obožavam! Sada bih te ponovo toliko snažno stisnuo da zaplačeš, ali ne smem. Delom si u pravu, prejaku emotivnu buru izrazim frkovitim udarcima i opasnim zagrljajima, ali ih pored toga koristim i kao vaspitnu meru, ili kao što si primetila, ventil prejakoj ljubavi." Morala je da kaže "Dakle tako? Onda.. onda ću ti dozvoliti da me stisneš. Ipak.. možda ne uvek.. jer.. jer.." On je zgrabio i oduševljeno stisnuo, da je sve krenulo da joj blista pred očima, a vrisak počeo da jenjava. Kada se povratila, buntovno je viknula "Zar si morao odmah da iskoristiš zeleno svetlo? I uh! Nešto se predomišljam da ti to ipak ukinem?" Viknuo je "Milost zvezdice? Dopusti mi ovu radost?" Smejala se glasno. "Dakle zlice, dopušteno ti je, s'tim da ću ja biti sva u modricama i možda završiti na urgentnom, međutim toliko te jako volim, da nisam u stanju da ti zabranim mučenje." Kazdir se previjao od smeha i jedva smiro. "Hvala.. hvala ti.. mila.." jedva je izgovorio smejući se iz sveg srca.
Konačno je nastavio započetu priču. "Da nastavim sa izlaganjem, kada se gore pomenutoj pomahnitaloj katastrofi, koju hrani preemotivnost Visja-Eloh doda i karmički dug, prosto je nemoguće kontrolisati i zauzdati strastvenu pomamu. To sve ne bi predstavljalo toliki problem da sam sa bilo kojom drugom ženom, osim tebe. Iz preterano obimnog predhodnog iskustva sam shvatio, da je ludilo strastvenog zanosa pre poželjno, nego neželjeno i da se obično jako dopada ženama, svima, osim mojoj zvezdici. Dok tebe nisam otkrio i potpuno izgubio glavu za tobom, čak i kada pomračim potpuno, moje.. hmm.. partnerke u krevetu su rado trpele bol i slamale se da mi ugode." Gala je zaprepašteno viknula "Šališ se? Ali onda.. onda su te prejako volele? I zašto.. i kako.. kako si se kasnije ophodio prema njima? Da li si.. da li si mogao da ih utešiš? Da li si.." On je podigao u svoje krilo i seo na njeno mesto. "O moja mala ludice, ti gledaš po sebi? Veruj mi, ni jedna jedina od svih pomenutih situacija nije imala dodirnih tačaka sa onim, što se dešava između nas dvoje. Žene koje pominjem su eonima godina daleko od koncepta iskrene ljubavi i visokomoralnih načela. Dok je odnos uvek jednostran. Razumi mila.. ja sam u to vreme mislio jako loše o ženama i samo zato sam privlačio određenu vrstu devojaka i to krajnje nepoštenu, sklonu prevarama svih tipova, koje imaju potpuno iskrivljenu predstavu o ljubavi i još devijantniju o sexy. Da li sada razumeš?" Klimnula je glavom. "Znači tvoja trauma iz prošlog života je privlačila nepoštene žene? Ali Kazdir ja u srcu znam, ne, ja sam 100% uverena da je većina žena možda ne slična meni, ali nežna, blaga i što je najvažnije krajnje poštena. Da si naišao na poštenu ženu.." On je prekinuo. "Ja sam nailazio i na poštene žene, ili barem prividno poštene, ali su sve bile davno udate, imale decu i porodicu. Međutim pre tebe nikada nisam sreo poštenu mladu devojku, čak ni u naznaci." Ona je bila zamišljena. "Zar ni prelepa sirena Hestijel, ili neka od vila sa kojima sam te viđala nisu bile poštene? Ne vidim zbog čega si to zaključio?" On je uzdahnuo. "Da.. hmm.. svakako su bile na daleko višem nivou, naprednije i inteligentnije, bolje u svakom smislu, međutim, želele su avanturu, uzbudljivu pustolovinu pre nego što se vrate ustaljenoj životnoj rutini. Osećao sam da su sklone vrdanju i spletkama. Znao sam kako su u stanju da posle učinjene greške opravdavaju sebe neistinom, ili se pretvaraju kako određene činjenice ne postoje, u nadi da niko neće primetiti ono što se zaista desilo. Ne samo to, nego su u svrhu svojih ciljeva umele da zaobiđu, ili iskrive istinu i zakuvaju spletke. Zvezdice, čak i vilovnjaci, koliko god bili časniji i moralno ispravniji od ljudi još uvek evoluiraju i nisu dostigli pun potencijal svoje vrste. Istina da je barem četvrtina bića u mome svetu visokosvesna, naročito oni, kojima je magija urođena, pa i ostali, koji su je pomoću napornih vežbi i dugogodišnjeg izučavanja konačno razumeli, ipak polovina vilovnjaka još uvek nije isčistila unutrašnja negativna shvatanja, a naročito brigu. Moj narod je preterano brižan i strahuje za voljene. Osim toga dvoboj još uvek smatraju časnim rešenjem sukoba i daleko su od pacifista. Ja snažno osećam nesklad, koji vlada u mom svetu, međutim ne mogu silom da ga iznivelišem, jer je i njima, baš kao i ljudima dat dar slobodne volje, koji kada izabere negativno postaje kletva. Zvezdice.. ti si rasla zaštićena među plemstvom, koji i imaju titule, samo zato što su daleko čistiji iznutra i napredniji od drugih u svakom smislu te reči. Bebice, čini se da smo se udaljili od teme i potrebno je.." Ona ga je prekinula. "Pitam se zbog čega si uspeo da otkriješ moju prirodu? Jer ti si me i ranije sretao i to što pitam je zašto si tada odlučio da mi pokažeš istinskog sebe? Zašto.. zašto si me odveo unutar svoje suštine preobučenu u dečaka Garija? To me je eto oduvek zanimalo?" On se smejao. "Moja znatiželjna lutkice, bilo je vreme da me isceliš svojom ljubavlju. Jer čim sam uspeo da primetim tvoje čisto srce, što ranije nije bio slučaj, znači da sam otaljigao većinu karmičkog duga i da mi je bilo namenjeno da uz tvoju i Božiju pomoć krenem dalje. Odnosno da postanem učitelj svojoj braći i tako ispunim deo primarnog zadatka i svoje obaveze u ovoj inkarnaciji." Oči su joj blistale divljenjem i ljubavlju, zbog čega se Kazdir teškom mukom upristojio i suzdržao da je ne stegne u strastveni zagrljaj i odnese u spavaću sobu. Naterao je sebe da nastavi razgovor. "Moja slatka bebice, potrebno je još reći, da kada se svemu gore pomenutom doda i prirodni muški poriv prema sadističkom užitku, naročito u krevetu, pomračenje svesti izazvano prejakim strastvenim zanosom je nezaustavljivo. Zato sam ti predao ključeve svoje volje, tako da uvek možeš prostom komandom da me zaustaviš, osim kad već toliko propadnem u ambis, da nisam u stanju nikoga i ništa da čujem, jer postajem sam razuzdani požar, koji guta sve pred sobom." Oči su joj varničile silnom radošću, koja je bila melem za Kazdira. "O, pa onda je sve sasvim jednostavno! Potrebno je na početku naše igrice da ti kažem, kako želim nežnog ljubavnika i onda će sve uvek biti kako treba, zar ne?" Klimnuo je glavom smešeći se, dok mu se u očima pojavio opasan plamen. "Jako mi je drago što si utvrdila teoretsko gradivo, dakle, vreme je da započenemo sa praktičnim vežbama?" Vrištao je od smeha dok je crvenila, mucala i kao oparena skočila sa njegovog krila. "Uh zlice, ja sam se zabrinula da si ozbiljan!" Ustao je i prišao joj spuštenih očiju, zbog čega je ustuknula. "A šta ako sam ozbiljan? Ako želim više od svega da te odvedem u postelju od zvezda i do kraja stvaranja ne pustim iz svog naručja? Šta ako imam suludu potrebu da te večeram i doručkujem, da udišem savršeni miris tvoje kože besprekidno, kao isceljujuće sredstvo duhu i telu? Šta ako se neprekidno borim sa potrebom, sa ludom željom da te zarobim najsnažnijom magijom i vežem uz sebe? Šta onda zvezdice?" Pitom, bezazleni pogled otvorenog srca mu je s'lakoćom srušio poslednje samonametnute okove suzdržavanja, a bura strasti pretila da pomuti razum. Čuo je kako izgovara "A šta ako ti ja sve ovo dopustim?" Zgrabio je i bez reči odneo na krevet. Stajao iznad nje sklopljenih očiju, trudeći se da obuzda prejak strastveni požar, zatvarao je poklopac druge čakre." Podigla se na kolena, naspram njega sklopljenih ociju, s'namerom da ga skenira i otprati šta radi, međutim on je naglo pritisnuo glavu uz sebe. Pantalone su mu nestale, dok joj je obraz naslanjao i pomerao preko svog veša. Vulkanska erupcija strasti je ispunila Galu, srce joj je naglo ubrzalo ritam i bubnjalo u ušima, a Kazdir se spremao da joj načini neviđenu čaroliju i maksimalni ugođaj, kada im je u umu odjeknuo Arielov glas. "Hitno si mi potreban! Doćiću po vas za par minuta, budite spremni za pokret!" Kazdir je uklonio sve tragove njihovog prisustva, obukao im radne uniforme, zatim se teleportovao do mračnog budžaka ispred hotelskog lobija, odjavljujući ih na recepciji i već za par minuta vratio nazad. Posle nekih desetak minuta osetili su otvaranje portala i ustali da sačekaju Ariela, koji je stigao u pratnji čarobnjaka i Vardane. "Ne pitajte me ništa! Vraćamo se iz ovih stopa! Kasnije ču vam sve objasniti. Očekivali su da će ih prebaciti do privremenog odredišta, međutim našli su se u glavnom salonu za primanja zamka Zlatne Sunčeve Svetlosti. Ceo unutrašnji krug bio je prisutan uz kraljevsku porodicu, glavnog savetnika i starešine visokih magijskih redova. Kralj Geldion je ustao i podigao ruku, tražeči pažnju, tako da su se svi umirili. "Okupili smo se po pozivu mog glavnog savetnika Tigreila, koji je na ulazu u kraljevsku riznicu otkrio zamku, iz koje je jedva izvukao živu glavu, dok su trojica gardista stradala, a osmorica ranjena. Tigreil je ne samo čarobnjak najvišeg ranga, nego je pre mesec dana uz pomoć moje ćerke Galijene otvorio retki modri zrak Nihmaela i već otključao delić njegovih moći i samo zato uspeo da izbavi osmoricu gardista iz klopke. Zamka ispred ulaza u kraljevsku riznucu je smrtonosna enigma i o njoj niko od starešina čarobnjačkih redova ne uspeva ništa da dokuči, a kamoli zna da je ukloni. Zato sam pozvao stvaraoca i unutrašnji krug, jer predstavljaju najviši stepen autoriteta i moći u našem svetu, koji je i iznad mog. Upozoravam vas, da bez obzira na svemoć ne ulazite u prostoriju portala kraljevske ruznice, već je prvo dobro proučite iz bezbedne daljine." Princ El-Arion je stajao pored Ariela naglašavajući "Svi koji nameravaju sa nama neka načine lanac, da bih nas mogao grupno teleportovati!" Gala je primetla svoju majku, kraljicu Moak-Near uz kralja, kao i mahom sedobrade čarobnjake najviših magijskih redova, kako se drže za ruke u krugu sa njenom braćom. Našli su se u ovalnom, kamenom predvorju podzemnog ulaza sa osmoro ogromnih vrata, koja su bila zabravljena različitim magijskim bravama i dodatno obezbeđena zaštitnim činima.
Kazdir je stajao ispred jednih vrata sklopljenih očiju, tek pola koraka ispred Valhije, Vardana, Ariela, Meonisa, Gidara i Rea, dok su svi ostali čekali u pozadini. Posle par minuta vrata su se otvorila, a u Kazdirovoj ruci se pojavila energetska kugla, prepuna munjica, kojom je probao da pogodi portal kraljevske riznice, udaljen barem desetak metara od vrata. Pre nego što je kugla dospela do polovine, bela svetlost je zablistala iz više uglova, uništavajući je besšumno. Posle telepatskog dogovora sva sedmorica su istovremeno pokušala da energetskim kuglama pogode portal, što je imalo isti ishod. Isto su prošli sa materijalizovanim predmetima, prostim biološkim jedinjenjem, kao i svakom narednom idejom, koju su ostvarili. U prostoriji portala kraljevske riznice nije bilo moguće načiniti energetsku zaštitu, a da ne bude odmah suspendovana, niti materijalizovati debele zidine, a da ni tren zatim ne nestanu u kratkom svetlucanju. Rafael je pomoću različitih tehnoloških sprava vršio istraživanja, sve začuđeniji onim što pronalazi. "Sva očitavanja su van pameti, ovo je izvanredno moćna naprava i ne mogu da verujem da uopšte postoji. Ne razumem kako je to moguće?" Ariel je sve namrgođeniji iziritirano primetio "Kao da se srećem sa sopstvenom moći laseskog zraka, s'tim da je najmanje desetak mojih brzo-pokretnih dvojnika prisutno, s'namerom da uništi sve što se usudi da kroči unutra?" Kazdir je zamišljeno trljao bradu, zatim se okrenuo svima, tražeći pažnju. Začuo se njegov prodoran zvižduk, koji je naterao čak i najmlađe iz unutrašnjeg kruga da se smire i pozorno okrenu ka njemu. "Veoma davno, u vreme kada je inkarnirana treća-četvrta generacija nosica moći, u magijskoj labaratoriji pri školi visoke magije na Svetoj planini, načinjeno je opasno oružje u svrhu zaštite baš ovakvih mesta. Grupa od oko tridesetak studenata je posvećeno radila par godina na desetak projekata, koji su imali za cilj da po prvi put iskoriste vrela zraka moći, podsredstvom nosioca iz unutrašnjeg kruga. Svaki od ovih projekata bio je uspešan izvan svih očekivanja. Pa opet dva su se ispostvila toliko opasna, da je pri njihovom akriviranju izgubilo život četiri učenika, dok je sedamnaest ranjeno i jedva isceljeno, ili trajno obogaljeno, tako da sam par meseci bio posvećen isključivo kako da osmislim način za stvaranje bioloških implanta, koji prate rast i razvoj jedinke. Neko je posle silnog vremena uspeo da pronađe jedno od ova dva oružja, koje je neposredno iza tragedije nazvano "Kvesteuomo ari-vijod kvante-dragom est Ariel" - ili popularnije prekršteno u "nedodirljivo prikletstvo", koje se ne može locirati čak ni pomoću svemoći, jer se premešta kroz aspekt vremena-prostora, ciljajući određeno mesto, odnosno one, koji pokušavaju tuda da prođu. Da bi prišli kraljevskoj riznici mi nemamo izbora osim da prodefilujemo ovuda, jer je unutar ove prostorije unikatni portal, koji će nas prebaciti do među-dimenzionalnog džepa, u kom je smeštena. Ne postoji drugi način, niti se može naknadno izgraditi novi portal istih svojstava do tog mesta. Nedodirljivo prokletstvo je vezano za specijalan kristal, koji je dve godine kultivisan i brižljivo punjen unutar Arielovog vrela moći." Okrenuo se ka Arielu "Pokušaj da se setiš svoje treće inkarnacije među vilovnjacima? Jer si ti lično ulazio u vrelo moći da ostaviš i posle dve godine izneseš kristal. Ne samo to, već si nakon tragedije načinio specijalnu protiv-meru u vidu neke vrste upravljača, ili detonatora, koji ga može kako aktivirati, tako i deaktivirati." Ariel je stajao sklopljenih očiju, dok je sva pažnja bila uperena ka njemu, a u prostoriji vladala potpuna tišina. Kada ih je konačno pogledao bio je krajnje namrgođen. "Išao sam do Akaških zapisa i prelistao sporni period treće inkarnacije, tako da tačno znam o čemu se radi. Međutim čak ni pomoću potpune moći celog unutrašnjeg kruga nećemo uspeti ništa da uradimo, ukoliko ne pronađemo upravljač." Gidar se nadovezao "Muka je što nepoznata osoba, ili organizacija poseduje upravljač nedodirljivog prokletstva. Možemo pretpostaviti da su i ovoga puta u pitanju Narowe, jer smo skoro imali okršaj sa njima i zato treba ispitati glavešine, koje su kod nas u pritvoru, kao i pregledati zaplenjenu dokumentaciju." Rejvan je preuzeo reč "Vikzermakovi su čuvari kraljevske riznice od davnina i niko sem njih i porodice Gerhida nema pristup ovom mestu, dok ispred ovih vrata uvek stoje dvojica dežurnih gardista. Pitam se kako je otkrivena zamka? I ko je poslednji posetio ovo mesto?" Tigreil je odgovorio, prilazeći centralnoj grupi, obratio se Kazdiru. "U zapisniku stoji zabeleženo da je pre jedanaest dana Elvelijom Veler Mesjamon od Vikzermarka imao dužnost da ostavi jedan od redovnih, dobrovoljnih, mesečnih priloga i da se trebao baš danas ponovo pojaviti umesto svog strica, što se nije desilo. Inače gardisti uvek stoje ispred zaključanih vrata, koja su dodatno obezbeđena potentnim, izuzetno snažnim zaštitnim činima i ništa ne bi primetili, sve dok neko od Vikzermakovih, ili kraljevske porodice ne bi imao potrebe da ih odblikira, otključa i uđe unutra. Da nismo dobili ovo pismo, to bi i bio slučaj." Dok je predavao pismo Kazdiru, Ariel je napomenuo "Svi smo pročitali i detaljno pručili koverat, koji je sigurno poslat sa destinacije, koja ih neće kompromitovati, dok je pismo na klasičnoj hartiji za štampače, koji se koriste masovno u svetu ljudi, kako po firmama, tako i među građanstvom." Kazdir je pročitao glasno "Preuzeli smo vlast nad kraljevskom riznicom! Polako, ali sigurno ćemo zavladati!" Nema potpisa. Hmm.. skoro je sto posto sigurno da ponovo imamo posla sa fanaticima Narowe. Verujem da vam je Ariel detaljno prepričao naša jučerašnja iskustva, kako smo pronašli jedno od ključnih uporišta Narowe i umalo stradali? Zatim otkrili da im je ne samo Elvelijom Veler Mesjamon od Vikzermarka jedan od glavnih i rukovodećih, već i izvesni savetnik Gerhida.." Kralj ga je prekinuo. "Nažalost obojica su nestala još pre neuspelog puča, pošto su prethodno javili da su na bolovanju, tako da se do juče nije sumnjalo na njih." El-Evjit im je prišao. "Ako vam je cilj da uđete i pregledate kraljevsku riznicu, Roa ima predlog kako se to može postići?" Pošto je dobio potvrdne odgovore sa više strana, osmehnuo se, dok je sva pažnja bila usmerena ka njemu, a u prostoriji zavladala tišina. "Ukoliko se trojstvo srebrnog i zlatnog zraka moći ujedini da načini duplo ogledalo, zatim iskroisti moć srebrnog zraka gledajući budućnost, biće u mogućnosti da neozleđeno dospe i prođe kroz portal. Roa napominje da je veoma rizično i da svi učesnici moraju biti apsolutno posvećeni ovom cilju, prisutni punom pažnjom u trenutku, rasterećeni i ispunjeni unutrašnjim mirom. Princ El-Arion, Azrea i mali Ekhto, inače rodom Vikzermak, okupili su se u dnu prostorije kao predstavnici srebrnog zraka moći, zajedno sa Rejvanom, Atrionom i Azeri-Elom, nosiocima zlatnog potencijala. Bilo je očigledno da se dogovaraju i pokušavaju da sinhronizuju svoje moći. Posle barem petnaestak minuta su prišli vratima, a princ El-Arion se obratio svima "Samo će jedan od nas proći kroz sobu portala, dok će ga ostali štiti dvostrukim ogledalima sa ulaza i pošto smo se svi redom prijavili za ovaj pokušaj, na Arielu je da nam saopšti volju Izvora?" On se osmehnuo. "Azrea, Rejvan, vas dvojica već znate da je ovaj zadatak vama namenjen?" Azrea je odgovorio nasmejanih očiju "Uvek znam u srcu šta je potrebno, a sada sam dobio i potvrdu." Dok je Rejvan klimuo glavom. Tigreil im je prišao sa spiskom svih visoko-potentnih magičnih predmeta, dok je na specijalnoj tamno-sivoj hartiji bio ispisan belim mastilom redni broj i naziv svakog škakljivog predmeta, korištenim u negativne svrhe, ili ispunjenim crnom magijom, pomoću loših htenja što većeg skupa nezadovoljnih, neukih i obesnih. Rejvan je stavio spisak u džep, a Kazdir mu prišao. "Ovom olovkom zaokruži redni broj svega što nedostaje? Unutar kraljevske riznice nema materijalizacije, ili bilo kakvih moći, zato ćete sve morati da radite lišeni istih. Srećom telepatski kanali će vam biti dostupni, tako da ćete moći da se konsultujete sa nama, ili svojim duhovnim pomagačima." Gala je zagrlila Azreu, zatim i Rejvana, a potom prišla malom Ekhtu i stisnula mu ruku. "Ne brini, sasvim ćeš lako odraditi sve što je potrebno prateći Azreu, ili smernice svojih eteričnih učitelja. Seti se, ovaj zadatak nije namenjen tvom egu, već višoj svesti, koja umesto njega odlučuje o najboljim ishodima. Prepusti svoju volju tvorcu i prosto prati njegove upute?" On je kratko zagrlio. "Ti si čudo! Tačno si znala kako da me umiriš i na najbolji način razjasniš dilemu. Hvala ti." Njene radosne oči odnosile su mu poslednji nagoveštaj brige. "To je zato što slušam glas srca, baš kao i Azrea." Kazdir je dotaknuo par mesta na telu sve šestorice, zatim redom krenuo po prostoriji, sve dok i poslednji od posmatrača nije bio zaštićen magijom nepovredivosti fizičkog tela. Potom naglasio "Nisam siguran da će moja zaštita biti od pomoći, jer pred Arielom, kao i svakim iz unutrašnjeg kruga ja nemam odbrane, pošto ih doživljavam kao deo sopstvene duše. Pa opet, ove čini ne mogu da škode, a možda i pomognu? Vas dvojici sam zaštitio telo na 24 sata, a svima ostalima tek na dva-tri. Hajde, naštelajte se i krenite?" Svi su stajli par minuta držeći se za ruke, zatim su Azrea i Rejvan zakoračili u prostoriju, zaštićeni dvostrukim ogledalima, dok su ih svi napeto posmatrali. Zraci su ih uprno gađali, ali su se njih dvojica ubrzano pomerali, taman toliko da ih ne zakače, potom ubrzavali korak dva i ponovo mirno čekali, izmičući se neznatno. Nisu izbegavali samo "nedodirljivo prokletstvo", već i sve ostale skrivene zamke, koje se uvek aktivaraju, ukoliko bilo ko pokuša da prođe, osim Vikzermakovih i kraljevske porodice. Njihov ubrzani, cik-cak, po život opasni ples se odužio, jer je prostorija bila ogromna, a uporno napredovanje jako sporo, jer su ponekad bili primorani da čekaju po pet i više minuta da bi mogli da načine svaki malecni korak, ili pomere tek po pola stope. U prostoriji je vladala potpuna tišina, dok su u umu ponavljali vilovnjačku molitvu kao jedan, a četvorica nosioca srebrne i zlatne moći stajali zatvorenih očiju sa ispruženim rukama, zaklanjajući ulaz prostorije. Iz tog razloga je Kazdir još na početku materijalizovao projekcijski sto, oko koga su svi bili okupljeni i napeto posmatrali situaciju, neprekidno se moleći za Azreu i Rejvana. Da ih nije učinio je vidljivim golom oku, niko ne bi mogao da ih opazi zaštićene dvostrukim ogledalima, pa čak ni članovi unutrašnjeg kruga. I samo zato su potencijalno mogli kročiti u sobu portala i pored gledanja u budućnost bezbedno dospeti do kraljevske riznice.
Ariel je konstatovao, gledajući prikaz njihovog napredovanja na stolu za projekcije. "Oni nisu vidljivi ni jednoj, pa čak mi zamci mog laserskog zraka, već ih gađaju po zvuku koraka. Zato je nedoditljivo prokletstvo verujem najpogubnije od svega stvrenog u ovom svetu." Konačno posle nekih pola sata stigli su do portala i bez muke prošli kroz njega. Kraljica Moak-Near se oslonila na kralja, što nije promklo Kazdirovom oštrom oku, tako da je načinio polukružne klupice oko projekcijskog stola, na koje su svi mogli sesti. Azrea i Rejvan su posmatrali ogroman prostor kraljevske riznice. Otkrili su pet prostorija, većinom blokiranih zlatnim šipkama. U jednoj je bio trezor, iza ugla u drugoj silni odloženi pozitivni magijski predmeti. Naišli su na prostoriju prepunu darovima, a pored nje sa staklenim vitrinama punim nakita. Sasvim izdvojeno hodnikom sa zidovima, na kojima su stajala upozorenja, naišli su na debela, metalna vrata, unutar kojih je lebdela zlatna ploča sa natpisom: "Ne ulaziti! Ovde su odloženi svi predmeti u sprezi sa crnom magijom. Budite krajnje pažljivi i ne dodirujte rukom predmete!" Obojica su se savetovala sa svojim eteričnim učiteljima, koji su im objasnili način za ulazak. Sasvim lako su deaktivirali zaštitne čini i otključali vrata, jer su imali da na određeni način pomere dva ornamenta, zatim pritisnu oči i nožni prst obližnje statue prvog kralja Rejvana od Gerhida. Prepolovili su spisak, započinjući pregled inventara. Ni ovde nisu mogli brzo napredovati, pošto je sve bilo zapakovano u identične, veće, ili manje drvene sanduke i brižljivo odloženo na do samog stropa visoke police, sa u dnu ugraviranim pločicama ispod svakog predmeta. Konačno posle više od sat vremena, pošto su zavirili ispod svakog poklopca i proverili pomoću duhovnih pomagača da nisu ništa izostavili, otkrili su da fali tačno osam predmeta. U sledećoj prostoriji su mogli napredovati s'lakoćom, jer je preko svega uskladištenog postojala samo prozirna, energetska zaštita od prašine, tako da su golim okom mogli videti da li nešto nedostaje. Ovde je falio samo jedan-jedini magijski predmet. Pre izlaska su upozorili svoju braću da se vraćaju kroz prostoriju portala, tako da su princ El-Arion, Ekhto, Atrion i Azeri-El ponovo stajali zatvorenih očiju i ispruženih ruku ispred ulaza. Svima se činilo da im je ovog puta napredovanje još slabije, pa ipak im je trebalo manje od pola sata da zakorače na sigurno. Pred sam finiš Rejvana je po ramenu okrznuo Arielov zrak moći, koji dezintegriše materiju. Zato je Lesji sa torbom spremno stajao pokraj ulaza i čim su prošli, pomogao je Rejvanu da skine košulju, isceljujući povređeno mesto na mišici. "Srećom kost nije stradala, već je dezintegrisano tek malo parče tkiva i kože, što ću lako isceliti." Ariel je stajao krajnje namegođen, jedući se unutar sebe što uopšte takvo oružje postoji i što ga nije uništio u svojoj trećoj inkarnaciji. Gala ih je grlila redom čim su prošli kroz vrata, blistajući svetom vatrom, ulivala je svoj potencijal u sve prisutne, tako da su uživali. Kazdir je načinio sto za iscelitelje, s'ugrađenim brzo pomerajućim sedištem, koje prati njihovu nameru i pokrete, olakšavajući posao Lesjiu. Gala je ostala pored Rejvana, držeći ga za ruku, a El-Evjit zabrinuto posmatrao svog štićenika. Kada se gužva oko njih razredila Azrea je zatražio pažnju, glasno čitajući redne brojeve i imena svega što je ukradeno, navodeći da se ni trezor ne čini pun. Kazdir je konstatovao "Dakle nije nestalo samo "nedodirljivo prokletstvo", već i moj lični demon u napravi, pod nazivom "želja za poslednjim dahom", takođe iz iste kolekcije? Hmm.. to je više nego zabrinjavajuće otkriće. Sigurno ste svesni da dok ne pronađemo specifični crni kristal, koji kontroliše moć s'Arielovog vrela, niko neće moći ovuda da prođe, zato ću načiniti u produžetku sličan među-dimenzionalni džep, sa privremenom kraljevskom riznicom istog rasporeda u pet prostorija i identično punom kasom, tako da se može pomoći svuda gde treba, održavati zamak i deliti plata. Jako je važno da vladajuća porodica ne izgubi ugled i u buduće živi udobno, organizujući prijeme i balove, čim prođe opasnpsnost, a možda i pre toga? Naravno pod zaštitom unutrašnjeg kruga. Važno je da se povećaju godišnji prilozi sirotištima i školama, da se potpomognu isceliteljski centri, stari i nemoćni, kao i svi ostali bez stalnih prihoda. Ovde vam možemo pomoći, dopunjujući kasu po potrebi, tako da se ne iziskuju čak ni mesečni dobrovoljni darovi. Cilj nam je da se ljubav naroda prema porodici Gerhida maksimalno poveća, čak i u neprijateljskim redovima." Rejvan je preuzeo reč, još uvek sedeći na stolu za isceljenje, dok ga je Lesji lečio, a Gala držala za ruku. "Ne valja što je nestalo rezervno zlatno žezlo moći prvog kralja Rejvana. Žezlo, bez obzira na blagotvornu svrhu, s'kojom je načinjeno, može prouzrokovati puno nevolja i jada vilovnjačkom narodu, promenjivim i svim biološkim bićima, flori, kao i samoj planeti. I što je najgore od svega njegova razaranja se mogu protumačiti kao delo kralja Geldiona, naročito što to Narowe mogu proklamovati kao činjenicu, zato čim pre treba objaviti da je nestalo!" Kralj Geldion je prišao isceliteljskom stolu. "Sasvim si upravu, zato ćemo postupiti po tvojim i svaraočevim savetima. Osim toga lično sam se u mladosti sreo sa predmetom pod rednim brojem 1011, sa "zamkom za sve vrline" i jedva se povratio iz najumrtvljenijeg osećanja, zatim besa, tuge, ljubomore i svih mogućih negativnih emocija, koje su me obuzele. Sreća što sam bio sasvim sam u prostoriji i bez obzira na stanje u kom sam i dalje bio u mogućnosti da čujem upute svojih duhovnih učitelja, inače bih podlegao nagonu da uništim i namučim sve u svojoj blizini i načinim ko zna kakvu štetu. Misli su mi bile haotične, nalik horor scenama, koje se ponavljaju, kroz koje su kao kolebljivi zračak nade prosijavali uputi tvorca. Nisam bio u stanju čak ni da se izdignem do nulte praznine, već sam dugo vremena bio zarobljen u tom beznađu, pokušavajući da izvršim naloge i izvučem iz klopke. Posle jezive unutrašnje borbe, koju ne bih poželeo ni najgorim neprijateljima, nekako sam povukao zlatni zrak moći iz krunske do treće čakre logučkog uma, ispunjavajući aurično polje, zatim osetio nešto rasterećeniji, makar toliko da načinim najsnažniju blokadu, za koju sam tada znao i otvorim portal do vrtova Gerhida. To popodne sam se vratio nazad do zamke i s'bezbedne udaljenosti je okružio svojim potencijalom tek toliko, da priđem i preko nje stavim pokrov od tamnih kristala. To mi je ostalo u pamćenju, kao jedno od najmučnijih sećanja." Kazdir je konstatovao "Dakle tako? Čini mi se da je barem polovina od ukradenog, nastala pomoću jezivih rituala tek posle mog odlaska, što nikako ne valja, jer ćemo se lako moguće sresti sa nemilim iznenađenjima. Dobro je da barem o toj klopki znamo više iz kraljevog iskustva. Jedan od sedobradih čarobnjaka je prišao isceliteljskom stolu, preuzimajući reč. "Dok sam još uvek šegrtovao za čarobnjaka, zajedno sa petnaestoricom drugara na čelu sa učiteljem, sreo sam se sa predmetom pod rednim brojem 973 "Crveni vetar", tako da vam mogu prepričati svoja iskustva. U sedmoj školskoj godini, pošto je napadao sneg visok barem dve stope, učitelj elementne magije nas je poveo u podnožje hrama Visja-Eloh na vežbe napada i odbrane. Kad smo se konačno spustili do poligona, osetili smo udar vetra, zatim popadali na zemlju, tresući se od groznice i jako visoke temperature, sa crvenim otokom oko vrata, koji nam je jedva dozvoljavao da dišemo. Imali smo silne sreće što je jedan od mojih drugara zaostao i što ga je učitelj primetio na vreme kako se spušta poslednjom nizbrdicom. Snašao se da promrlja čini i vatrenim slovima iznad sebe napiše "Ne prilazi! U klopci smo crne magije! Požuri po direktora i učitelje!" Moj drugar je doveo pomoć, koja je s'bezbedne daljine pokušavala sve čega se dosetila, ali bezuspešno. Poslali su po čarobnjake svih visokih magijskih veća, pa čak i kralja. Sve do noći su pokušavali da nas izvuku iz klopke. Sećam se da je padao mrak, kada su stigli iscelitelji. Konačno su njih tridesetak, zajedno sa čarobnjacima i kraljem uspeli da načine blokadu, dok su iscelitelji svojim moćima ispunili prostor oko nas, tako da jedan od njih uspe da prođe i prekrije predmet crnim kristalima. Cele nedelje su nas lečili što od posledica klopke, što od modrih promrzlina, dok nam se glas povratio tek posle dvadesetak dana. Četvorica su jedva preživeli i umalo se ugušili od prokletstva crvenog vetra, a jedan ni dan-danas nije u stanju da vikne, jer su mu trajno nagrižene glasne žice. Ako naiđete na ovu klopku, iscelitelji će odigrati ključnu ulogu." Kralj Geldion se nadovezao "Otac mi je pričao o toj klopci i postradalim učenicima." a Kazdir nastavio "To je tek treća zamka, o kojoj imamo informacija i pitam se.." Tigreil ga je preduhitrio. "O svim predmetima crne magije, baš kao i blagotvorim, koje su u posedu kuće Gerhida postoje detaljne informacije u dva dupla primerka. Jedno se čuva u specijalnom odeljku dvorske biblioteke, a drugo u visokom magijskom veću Visja-Eloh. Čim završimo skup, stvaraoc može krenuti samnom da mu predam primerak iz biblioteke?" Kazdir ga je posmatrao svevidećim pogledom, a Tigreili začuđeno upitao "Da li sam nešto prevideo? Možda.." Trgnuo se kada ga je naglo zgrabio i povukao k'sebi, stojeći sklopljenih očiju, prelazio mu je rukom iznad glave, grlene i čakre solarnog pleksusa. Kazdir se glasno nasmejao, zatim ga zagrlio. "Dobrodošao kući dragi brate! Tvoji ciljevi biće i moji! Sreća je što smo se konačno pronašli!" Oko Tigreila se za čas okupio ceo unutrašnji krug, dok su ga redom grlili s'rečima dobrodošlice. Gala ga je poslednja zagrlila, dok se on topio do miline. Ariel ga je skenirao na svim nivoima. "Dragi brate, bez obzira na tvoje obaveze, dobro bi bilo da makar jedan dan odvojiš da bi se dogovorili oko svega što se podrazumeva pod neovostečenu titulu pripadnosti našem Etrelu? Pošto ćemo nadalje biti u gostima kod porodice Gerhida, imaćemo pilike da se pobliže upoznamo." Tigreil je klimnuo glavom. "Ne znam da li sam ikada bio sretniji, nego sada? Jer sam vas ni neznajući zašto osećao toliko prisno, kao rod rođeni, a kanije počeo da verujem da kristalne pokretače svako tako doživljava." Gala ga je uhvatila za ruku govoreći "Sećam se toliko specifičnog osećaja modro-zelenog potencijala, koji je otključan i ma da ga nisam upoznala, već tek okrznula, činio mi se poznat, a sada znam i zašto." Ariel je požurivao Kazdira, pošto je već kasnio do Omo-Nizjata." Kazdir je klimnuo glavom, dok se desetak dvojnika odvojilo od njega, nestajući odmah zatim. "Poslao sam svoje dvojnike po celoj zemlji da provere da li negde osećaju snažniji nesklad. Pa opet ne verujem da će otkriti zamke. One su sigurno i dalje zaštićene crnim kristalima i nažalost ih nećemo pronaći dok ih neko ne aktivira. Mišljenja sam da se možemo razići i otići na zasluženi odmor, čim materijalizujem novu kraljevsku riznicu?"
Čim se Kazdir posvetio materijalizaciji, Gala je prišla El-Evjitu. "Moja draga zverko, da li pratiš upute? Jer u narednom periodu je vitalno da shvatiš drugarsku, bratsku ljubav. Budi što češće uz Vardane, jer i on ima tu što-šta da savlada." On je naglo zagrlio. "Imam želju da egoistično viknem kako mi nedostaješ, pa opet u srcu znam da mi je sada potreban drugarski odnos." Zastao je, gledajući je prodorno. "Čak i da neću Roa mi prenosi upute, a srce traži društvo braće. Ne brini, savladaću i ovu lekciju, zatim te potražiti." Pogled mu se naglo izmenio u zločest. "Šta je tebi trenutni zadatak? Nemoj da mi kažeš! Hajde da proverimo koliko dobro čujem upute?" Držao je za ruke sa sklopljenim očima, koje je naglo otvorio smejući se. "Kazdir se bori sa nemilim sećanjima?" Klimula je glavom i zagrlila ga, a on je polako odmaknuo od sebe, gledajući je revoltirano. "Samnom nešto debelo nije u redu? Kroz um mi prolaze neshvatljive misli, kako nas čarobnjaci posmatraju, a ti si Kazdirova zakonita žena i da nije vreme za užitak, već učenje prko potrebnih lekcija. Uh Gospode! Prosto ne razumem samog sebe! Ovo ne valja moj nežni leptiriću, postajem sve više nalik tebi, Azrei i svima iz Etrela?" Kazdir je taman stigao da otsluša poslednjih par rečenica, smejući se iz sveg srca. "Moj ludi, ludi čarobnjače! Istina je da si posle pola veka nesvesti preogledao i probudio se iz noćne more, zato slušaj upute i izvrši ih što preciznije? Za sve postoji određeno vreme i mesto. I baš me zanima koliko ćeš brzo naučiti lekciju o bratskoj ljubavi bez strasti?" El-Evjit je uz osmeh primetio "Ne znam tačno? Polako počinjem da shvatam meni do skoro nepojmljivo, ljubav bez koristi i bez igrica u krevetu. Nije da mi ne izmiču draži takvog odnosa, jer mi je sex toliko priratao k'srcu, da ne razumem drugačije. U particiji koristoljibivog odnosa i onog nesebičnog, verujem da polako, ali sigurno napredujem. I to je nešto, zar ne?" Kazdir ga je naglo zagrlio, a za njim i Gala. "Budi što češće pored Vardane i klinaca? I za Boga miloga ne započinji bilo kakve strastvene mahinacije?" Čarobnjak se iz sveg glasa smejao, zajedno sa Kazdirom. "Vreme je da krenemo!" Nisu se još udaljili, a Vardane se pridružio čarobnjaku, tako da mu je Gala telepatski napomenula. "Sigurna sam da znaš.. ali neće škodoti da ti napomenem, potreban si El-Evjitu, a i on tebi." On je klimuo glavom, a Kazdir je povukao za ruku do Ariela. "Da li smo ti potrebni? Mislio sam da čim nam Tigreil preda zapisnik, vratimo do Zendijala i odremamo?" Ariel ga je posmatrao svevidećim pogledom i skenirao do najdubljih kutaka duše, zbog čega je Kazdirov pogled bio sve sarkastičniji, a obrva sve više izdizala. "Dakle tako? Verujem da je svima potreban odmor. Skoro ceo unutrašnji krug biće nadalje u gostima kraljevske porodice. Možete i odmah da krenete, što se mene tiče?" Kazdir je vrteo glavom. "Ne možemo! Namestiću i sebi da ponesem jedan primerak zapisnika. Hoću da ga prelistam pre spavanja i ne sretnem sa jezivim iznenađenjima." Ariel ga je potapšao po leđima, zatim poslao malog Avalona da pozove Tigreila, koji je pričao sa kraljem i čarobnjacima. Dok su im kralj i Tigreil otvarali specijalan prolaz u tajni odeljak biblioteke, Gala je iskoristila priliku da popriča sa svojom majkom i zagrli je privrženo. Kraljica Moak-Near se činila neuobičajno sretno i rasterećeno. Gala je upitala "Kao dete sam se u početku čudila što se kralju Geldionu ne spominje čak ni ime i što je tabu tema porodice. Kasnije sam i bez verbalnih objašnjenja razumela da ne samo tebe, već i moju braću boli njegovo navodno izdajstvo.." Kraljica je prevukla rukom preko čela, zatim osmehnula. "Kada mi je muž nestao sa svih strana su stizale glasine kako je pronašao ljubavnicu i ostavio mene i decu. Srela sam par navodnih očevidaca, koji su me ubedili u laži, koje su mi slomile srce. Samokrivica me je slamala i jedva sam se povratila iz beznađa. Posle par godina braka počela sam da grešim i pokušavala na pogrešan način da iznudim pažnju svog muža, koji je bio prezaposlen i neretko porovodio nedelje u radnoj sobi, među zvaničnicima, ili putovanjima, na kojima za mene nije bilo mesta, jer bih samo smetala. Kada je nestao.. godinama sam bila u bezdanu tuge, osuđujući sebe na krst i čudo da sam se povratila. Sreća u Tigreila, koji je čvrsto držao uzde sve dok nisam stala na noge i preuzela kraljevu ulogu. Vreme pre tvog dolaska je najteže ne u samo mom, već i životu mojih sinova. Ti si nam otvorila sleđena srca i našim domom je ponovo zavladala radost. Naravoučenije mog primera pokazuje da nikada ne treba slušati glasine, već verovati isključivo sopstvenom iskustvu, sopstvenim očima, a naročito srcu. Ova lekcija se toliko lako smetne s'uma na dvoru, jer su večito prisutne intrige i spletke. Ponekad u glasinama i ima istine, zato je jako teško raspoznati gde počinje istina, a gde laž? Jako sam se mlada udala, što nije opravdanje, pa ipak svoje neiskustvo krivim, što sam zaboravila najvažniju lekciju, da alarm tuge znači da mislimo neistinu." Gala je zagrila, ulivajući svoj potencijal unutar nje. "Ti si najmudrija žena, koju poznajem. Nikada ti nisam pričala, ali prvi put kada sam se našla u prošlosti vilovnjačkog sveta, srela sam te u jednoj od tvojih pređašnjih inkarnacija i jako se vezala za tebe. Tada si se zvala Vitdiale. Srele smo se na balu i pre nego što sam imala prilike da te upoznam, opazila sam te i celo srce mi je poletelo k'tebi. A kada samo se upoznale, tvoja inteligencija i tvoj neodoljivi potencijal, pored nadzemaljske lepote su me opčinili, zato se nismo odvajale čitave nedelje, sve dok nisi bila primorana da otputuješ sa roditeljima u posetu.." Kralj Geldion, Tigreil, Ariel i Kazdir su se im se naglo približili, tako da nisu imale više vremena za razgovor, tek za oproštajni zagrljaj. Kraljica Moak-Near joj je šapnula "Pričaćeš mi sledećom prilikom više o tome?" Zatim glasno dodala "Verujem da je to bio dodatni razlog, što sam toliko snažno poželela da budeš moja ćerka? Pogled pun radosti i živih, nemirnih iskrica malecne, mršave, desetogodišnje devojčice bio mi je neprekidno pred očima, zato sam posle razgovora sa svojim sinovima požurila što se više moglo zvančno usvajanje." Gala je ponovo privrženo zagrlila. "Trebale smo jedna drugoj, ja to oduvek znam u srcu. Ti si majko nauzvišenije i najmudrije što postoji u ovom daleko boljem i čistijem svetu, nego u kom sam do tada živela. Od najmanjeg deteta sam molila za tobom i tvorac mi je uslišio želju i smestio pod okrilje one, koja mi je večiti uzor. Zato sam zahvalna." Kraljici su bile suzne oči dok je Gala pričala, pa čak i kada je odlazila sa kraljem pod ruku da se odmori, jedva je postigla da ne pusti suzu. Kazdir je konačno otvorio portal prvo Arielu do Omo-Nizjata, zatim i njima do kuće, u kojoj je Zendijal Alejante od Miha-Ela još uvek spavao. Našli su se u spavaćoj sobi, uređenoj po Galinom ukusu, koja je u nastavku iza zasvodnjenog prolaza imala zavojiti hodnik, iz kog se ulazilo u plakar, zatim kupatilo i koji je finalno vodio do malecne, uglaste, dobro osvetljene trpezarijce, s'visokom prozorima. Seo je za sto listajući zapisnik, tražio je redne brojeve predmeta ukradenih zamki. Gala mu je prišla i sela u krilo, zbog čega se osmehnuo, zatim odmah načinio kapućino, sokove, frape i voćnu salatu, koju joj je tutnuo u ruke. "Nema izvlačenja! Pojedi makar par zalogaja, dok učimo o zamkama?" Uzdahnula je i uzela zalogaj, čitajući ono, što je obeležio crvenom olovkom, tako da je jedno vreme bila tišina. "Meni još uvek nejde da shvatim kako je moguće da puki predmeti povrede bilo koga, ako nisu mehaničke naprave rata?" Kazdir je vrteo glavom namršteno. "Nije ni malo lako uliti negativna htenja u određeni predmet. A da bi se tako nešto učinilo potrebno je jako puno najnegativnijih osoba, koje ne samo da vibriraju određenom emocijom, već i svoje naopake težnje neprekidno ulivaju u predmet. Naravno puno je lakše raditi sa prirodnim materijalima, zato se obično koriste metali, naročito plemeniti, a još lakše kristali. U drago i poludrago kamenje određenih svojstava prenošenje namere je jako lako, pod uslovom da si viskokosvesna osoba, kojoj misli ne lutaju i koja je u stanju da drži usmerenu pažnju neodređeno dugo u vezi specifičnih ciljeva. Ne zabovravi da su minerali i bakterije najdagoceniji pomagači pri stvaranju novog biološkog života na Zemlji, baš kao i četiri elemnta? Da li ti je bilo teško da programiraš kristal, tako da šalje isključivo pozitivnu vibraciju, čak i u najtežim situacijama, ili trenutcima?" Gala je počinjala da razume. "Gospode! Znači samo to je potrebno?" On se osmenuo i pomazio je po glavi. "Tako malo je samo nama potrebno, odnosno svakom, ko je napredan i visokosvestan. Za mračne želje je neophodno okupiti što veću grupu negativnih, koja će neprekidno mrljati destruktivna htenja i neretko raditi jezive obrede u blizini, ili s'njim, tako da pripreme predmet, u koji će napredni čarobnjaci usaditi željenu namenu i okidače specifičnog tipa. Ne samo to, već se grupa ne sme odvajati od predmeta godinama, a najmanje mesecima. Zato su isključivo zadrti fanatici, ludaci i hejteri sposobni za tako nešto. Sreća da je tako, inače bi postojalo bezrbroj jezivih, smrtonosnih zamki na svakom koraku. Zato posrnuli čarobnjaci vrbuju što više pristalica, zatim ih po grupama organizuju da oko predmeta ponavljaju destruktivne mantre, zatim kriminalce, ili te iste sledbenike da vrše zlodela u toj prostoriji. Mučno mi je da pričam i razmišljam o tome. Zvezdice, Ariel je sasvim u pravu, ponekad je bolje ne znati, nego saznati." Galin izraz je od zaprepašćenja prerastao u ranjeno srce, što je Kazdir kasno primetio i sada pokušavao da izvadi fleke. Suze su joj kapale po njegovoj košilji i uskoro je jecala i plakala neutešno.
"Baš sam magarac! Uloga učitelja nije samo dobrobit, već i kletva, baš kao i svaki od darova, tera nas da držimo predavanja ne samo o onom, što je potrebno, već i tome što bi se moralo prećutati." Ponudio joj je prekrasnu kutiju papirnih maramica govoreći "Bebice, obrši nosić? Izašao sam na tako jako loš glas zbog tvojih suza, da po svim magičnim magacinima stoje čuvari pored vrata prostorije, u kojoj su zalihe papirnih maramica." Zastao je, zatim promenio taktiku i nastavio, sa silnom ljubavlju i milošću u tamnim, zvezdanim očima. "Reci mi, zašto je inarniran ceo naš svetlosni krug u ovo vreme na zemlji ljudi i vilovnjaka?" Uzela je maramicu, bučno brišuči nos. "Da.. da donesemo prosperitet u oba sveta. I.. i da podučimo ljude kako sami da se bore i uopšte požele visokosvesno stanje. Da što više njih iz dubine duše poželi samotransformaciju. Ali Kazdir.. zar se može i krajnje destruktivnim, negativnim ljudima pokazati bolji put? Zar.. zar.." On je prekinuo. "Zar nisi ti lično izvukla El-Evjita iz mraka nesvesti, u kojoj je egzistirao pola veka? I ne samo njega, već si za kratko vreme pokazala mnogima ispravan put. Seti se celog naroda Agzardem? Seti se svih onih, kojima si otvorila oči da krenu ka dobroti?" Ona se konačno osmehnula. "Ti si najpametniji, svezajući čovek, baš kao i naš svemogući otac. O Kazdir.." On je stisnuo i bučno poljubio sa toliko radosti u očima, da je mogla samo zbunjeno da izgovori "oh, Bože.." ali ne i da kmeči, ili se buni. "Otpevaj mi neku pesmu, dok proučim poslednje dve zamke?" Bila je pri kraju pesme, kada je zaklopio zapisnik i se okrenuo se ka njoj, čekajući da završi. "Vreme je za spavanje. Preumoran sam, a verujem da će i tebi prijati san?" Ležali su i držali se za ruke. Tek kada je osetila kako Kazdir tone u san, približila se i naslonila na njega, zatim zaspala. Bilo je tri ujutru, a napolju mrkli mrak, kada je Kazdir zatekao sebe kako sedi u krevetu, slušajući telepatsku poruku svojih eterilnih učitelja, kako se Zendijal Alejante probudio. Brzo je ustao i krenuo u prizemlje, zatim pokucao na vrata njegove sobe. Zendijal mu je odgovorio da sačeka trenutak, žureći da završi sa odevanjem. Kada mu je konačno otvorio, Kazdir je prodefilovao pored njega, noseći na tacni doručak, uz prviše napitaka raznih vrsta. Spustio je tacnu na sto pored prozora, zatim seo, dok ga je Zendijal posmatrao začuđeno. "Stvaraoče.. ostao si.. pored mene? Ne shvatam zašto? Zar samo zato što te je moj predak zadužio? Osim što ja lično nemam nikakvih zasluga, grešan sam ti i imam premalo vrlina. Trebao sam završiti u zatvoru, ili mrtav, a ne ovde, pored tebe, okružen luksuzom. Ništa ne razumem?" Kazdir je stavio ispred njega tanjir. "Posle doručaka ćemo pričati. Hrana ti je jako potrebna, a ni meni neće škoditi." Jeli su u tišini i tek kada im je poslužio kafu, Kazdir mu je odgovorio. "Pogledaj u svoje srce? Ili zatraži da saznaš upute tvorca i reci mi šta čuješ?" Zendijal je sklopio oči, naprežući se da sazna volju tvorca, a Kazdir ga dotakao po ramenu, vezujući ga međuodnosnim nitima, utiskivao mu je volju da bude iskren prema sebi, sagleda jasno stvari i priča isključivo istinu. "Ne napreži se? Opusti se i prepusti? Prepusti da te srce odvede u Božiji zagrljaj? Obrati mu se rečima ljubavi? Jer samo tako ćeš načiniti vezu sa njim, a tvoja ljubav i vera prema njemu se uvećane vraćati da te iscele i usreće. Dokle god se slušaju naklapanja logučkog uma, odnosno podsvesti, sumnjaće se, patiti i grešiće se u svemu. Svakom je urođeno da koristi viši um, međutim ljudi su to davno zaboravili da čine, a očigledno ni s'vilovnjacima u ovom dobu nije puno bolje? Pa opet, siguran sam da barem ti možeš da čuješ glas srca? Pozovi Mahia?" Na Zendijalovom ramenu se pojavila mala, čupava životinjica, inteligentnih narandžasto-žutih očiju. "Mahio kaže da želim da provodim vreme u tvome društvu?" Kazdir se glasno nasmejao. "Tako je. To želiš. I ne samo u mom, već i sa svim onima čistog srca, zar ne?" Klimnuo je glavom, a Kazdir nastavio. "Pričaj mi šta još čuješ?" Zendijal je oklevao "Trebam da učim od tebe i ne samo od tebe? Pa opet.. brinem se. Jako brinem za svog prijatelja. Da li je on dobro? Jer zaista.. bez obzira što prezire sadašnju vlast u oba sveta, on nije loš, suprotno. Ume da bude milosrdan, dobronameran u mnogo čemu, vešt čarobnjak i zanimljiv sagovornik. Mnogo puta mi je pomogao i zadužio me." Kazdr se osmehnuo. "Elvelijon se još uvek krije i nije pronađen. Postavio je jezivu zamku u sobi portala kraljevske riznice, od koje je dosta njih povređeno, a troje usmrćeno." Zatao je gledajući ga prodorno, zatim nastavio. "Svako može da ubije, osim što se to ne valja učiniti. Da li znaš zašto?" Zendijal je klimnuo glavom. "Jer je na izvoru da odredi čas rođenja i čas smrti. Na izvoru je da upravlja celim stvaranjem, pa i našim životima, ukoliko mu se rado prepustimo." Pamtim sve lekcije iz škole magije, a ove se uče na početku prve godine i ponavljaju proširene više puta u toku školovanja." Kazdir se smešio. "Da.. hmm.. a da li ih zaista razumeš? Šta znači prepustiti se Bogu? Zašto samo on može da odredi kada se rađamo, a kada umiremo?" Zendijal je razmišljao, zatim osmehnuo šeretski. "Da li će biti varanje, ako prepričam naš jučerašnji razgovor? Jer ja eto imam dva urođena dara, koja su ponekad i silan teret. Preterano osećam emotivno stanje drugih, a ponekad tačno znam o čemu misle i koji su im unutrašnji tereti. Čini mi se da kada upoznam nekog, sve i da neću, nepogrešivo znam dokle je stigao s'napretkom, koji su mu tereti, a šta dobrobiti.. u čemu je napredan, a šta ga muči. I pamtim detaljno sve razgovore, bez obzira što se ne sećam tačnih cifara, neretko i likova, sve što je izgovoreno mogu da ponovim. I eto.. samo zato sam u stanju s'lakoćom da ponovim razgovor od juče, ili je već možda prekjuče, nakjuče? Samo što to neće biti moj lični zaključak, zato ne znam da li se računa?" Kazdir ga je potapšao po leđima. "Nasledio si Miha-Elov dar? Dakle telepatija ti je urođena? Sada se više ne brinem, jer znam da ćeš napredovati munjevitom brzinom u samotransformaciji, samo ako tako odlučiš? Ponovi mi naš jučerašnji razgovor?" Zendijalove oči su se ispunile nadom, dok je ponavljao sve izrečeno, zbog čega je Kazdir izgledao neobično zadovoljan. "Upitaću te nešto o čemu nismo pričali. Da li znaš Šta je svetlo, a šta vibracija? Šta je svetlo izvora unutar nas, a šta njegova vibracija?" Zendijal se osmehnuo. "Svetlo je misao, a vibracija emocija?" Kazdir je klimnuo glavom. "Dobro, onda kada razmišljaš o nečemu, šta se dešava unutar tebe?" Odgovorio je ko iz puške "osećam to o čemu razmišljam?" Zatim dodao "i to je isto obavezna lekcija, koju da nisam potpuno razumeo ne bih mogao postati čarobnjak. Ove lekcije se prisetim i zvoni mi u umu jako često, a naročito kada sam tužan, ili ljut." Kazdir se činio zadovoljan, čak obradovan time, zatim je upitao "a da li može biti i suprotno?" Zendijal je napregnuto razmišljao. "Misliš da li se osećanja mogu kasnije pretvoriti u misli? Sigurno mogu? Uvek je sve dvostrano i logično je da bude tako?" Kazdir se smešio. "Ne samo da se mogu pretvoriti u misli, već je to skoro istovremeni proces, sa neznatnim odlaganjem od 0,001 milisekunde, koji nam je neprimetan. Emocije se opažaju kao misli, a misli vibriraju emocijama. Sa stanovišta Fizike, svetlost se širi i putuje talasima, odnosno vibrira određenom frekvencijom. Pa tako i svetlo misli u osobi biće na frekvenciji određenih emocija. Sivkasto-magličasta svetlost misli imaće niske frekvencije pogubnih osećanja i suprotno, što uzvišenija i blistavija razmišljanja emotivno će nas uzdići do neslućenih visina lepotom. Kada smo u stanju da jasno osetimo nekog, mi automatski vidimo njegove misli u svom umu, do duše, verovaćemo kako donosimo sospstveni logički zaključak o njegovom unutrašnjem stanju, sem što se istinski radi o telepatiji. Sve dok osoba nije završila sa svojim karmičkim lekcijama i još uvek njime upravlja logičko-podsvesni um, to što se oseti empatijom i telepatski čuje mešaće se sa ličnom zbrkom misli iz opterećenosti, brige, ili niskih pobuda, tako da se svima urođeni dar ni ne može opaziti, jer biva iskrivljen subjektivnim špekulacijama do neprepoznatljivog. Da li znaš kako čak i visokosvesni nosioci otvorenog zraka moći ne mogu da čuju upute tvorca, ili telepatski komuniciraju ukoliko su energetski potonili, ako duže vreme osećaju tugu, ili bilo kakve destruktivne emocije? Ipak to je istina. Zato ti moj prijatelju možeš produbiti urođeni dar i za kratko vreme nam se približiti, čak i otvoriti zrak moći. Jako je važno da se odlučiš za put samotransformacije iz sopstvene želje, nikako na moj, ili bilo čiji nagovor?" Zastao je, zatim nastavio "postaviću ti dva pitanja, pokušaj da mi odgovoriš što iskrenije? Da li ti Elvelijon znači toliko, da bi zbog njega žrtvovao ličnu sreću?" Zendijalove oči su poprimile setan izraz. "On mi znači jako puno. Bez obzira što sam svestan da greši u mnogo čemu i da su mu spletke postale način života, kao i da ume da bude zadrt, čak i okrutan, ja ne mogu da ga ne volim. Prerano sam upisan u školu magije i da me nije uzeo pod svoje, da me nije zaklanjao i pomagao mi, ja bih bio izgubljen i moguće nepovratno propao. On i moj drugi cimer su mi bili najveća potpora u detinjstvu i izvukli me iz mnogih meni tada jako teških situacija. Zbog njih dvojice sam ponovo oživeo i počeo da se smejem. Dok ih nisam upoznao srce mi je bilo sleđeno, a cela duša bolela, zato ih osećam kao stariju braću, kao rod rođeni. Stvaraoče.. svestan sam da se moj prijatelj Elvelijon promenio i da moguće moj pređašnji utisak o njemu ne bi trebao da bude i dalje isti, pa opet nisam sposoban da ga doživim drugačije. Ja ga slepo i odano volim. Samo zbog njega sam dozvolio sebi toliko grešaka i da svesno upadnem u ono što me ni malo ne privlači, odnosno da postanem član, zatim rukovodeći kadar Narowe. Zbog njega sam već žrtvovao ne samo ličnu sreću, već i mir duše, čistu savest i odrekao se usamljeničkog načina života, o kom sanjam. Samo zato što ga toliko jako poštujem i volim učinio sam čak i neoprostive zločine, spletkario i radio sve što je u mojoj moći da pomognem njegovim ciljevima."
Kazdir mu se naglo približio, gledajući ga tako da se siroti Zendijal osetio ogoljeno. "Ako ti izmenim izgled i smestim zajedno sa unutrašnjim krugom u goste kod kraljevske porodice, da li ćeš biti u stanju da ne se ničim ne odaš i ne potražiš svog prijatelja? Ili ćeš samo zbog ljubavi prema njemu prvom prilikom kontaktirati Narowe? Da li si u stanju da započneš novi život, uz moje povremeno vođstvo i savete, kao i druženje sa onima čistog srca?" Zendijal je bio zaprepašten i jedva se povratio. "Stva.. stvaraoče.. ti.. ti bi mi i pored svega dao novu šansu? Nagradu umesto kazne?" Sagnuo je glavu, trudeći se da obuzda navalu prejskih emocija i ne pusti suzu. "Iskreno.. ne znam da li bih mogao da budem ravnodušan pram Elvelijonu? Kada bih znao da je u škripcu, pojurio bih da mu pomognem. Osim toga, mogu da obećam svojom besmrtnom dušom da nikada iz bilo kog razloga neću stupiti u vezu sa Narowe i pokušaću da što brže napredujem i opravdam ukazano poverenje." Dok je izgovarao poslednju rečenicu ustao je i sa rukom na srcu se naklonio Kazdiru. "Dakle tako?" Kazdir mu je izmenio izgled, dok je na korak od njega plutalo ogromno ogledalo u zlatnom ramu. "Izvora mi.. sličim na Miha-Ela? U našem zamku postoji barem deset njegovih portreta, a ja sam mu sada kao blizanac? Jao! Ne mogu da kažem da mi to prija. Prosto me je stid da budem ovako grešan pod uzvišenim likom svog pretka." Kazdir je uzdahnuo. "Zašto se radije ne potrudiš i toliko brzo uznapreduješ, da zavrediš da nosiš njegov lik i obličje? Pokušaj, meni za ljubav se potrudi? Veruj mi.. nisam imao puno toga da preparavim i ti mu već nalikuješ, bez obzira što to ne opažaš, ja imam snažan utisak da sam pored njega." Zendijal Alejante je zanemeo, toliko ganut, da je jedva suspregao suze. Kazdir ga je zagrlio. "Moja malecna kraljica se upravo probudila. Cela kuća i vrt su ti na raspolaganju. Uskoro ćemo te potražiti." Zatim nestao. Zendijal je sedeo za stolom razmišljajući. Čim je Kazdir nestao, povratila mu se sumnja i nemir. Imao je utisak kao da su sva dešavanja od juče i danas tek deo sna, ili njegove izmaštane priče. Čas ga je uznosila nada, čas jela sumnja. Nije više mogao da izdrži borbu s'nemilim mislima, zato je žurno krenuo da prošeta po dvorištu. U prolazu je krajičkom oka opazio svoj novi lik u ogledalu i zastao, začuđeno gledajući, dok ga je zbrka protivrečnih emocija, koje se naglo smenjuju, skoro uništila. Pao je na kolena plačući, jecao je što tiše može i jedva zaustavio, zatim umio i požurio napolje. Gala se nedavno probudila, taman izašla iz kupatila i načinila sebi dnevnu haljinicu, smišljajući kako će upravo krenuti u svoju špijunsku avanturu, bila je kod vrata, kada se Kazdir pojavio na korak iza nje i pošteno je prepao. "Kakvi se opasni planovi kuju iza tih lepih, trobojnih očiju?" Nasmejala se glasno, a on nastavio "Hajde špijunčiću dođi da popijemo kafu?" Prepričao joj je razgovor sa Zendijalom, napominjući "možda suviše žurim, jer mi se čini kako još uvek nije spreman da iz dubine duše poželi samotransformaciju, zato je ovo što pokušavam da uradim mač s'dve oštrice. Može se ispostaviti jako dobro po njega, ili pogubno po nas, čak i po kraljevsku porodicu, iz tog razloga sam hteo da te upitam šta ti misliš o tome?" Osmehnula se, spuštajući šolju. "Mislim da ostanemo uz njega još par dana, ili ga vodimo sa sobom gde god je moguće, s'tim što će nam baza i dalje biti ovde, ili negde u svetu ljudi? Mislim da je potrebno da i ja nasamo popričam sa njim i verujem da će mi moj svemogući otac vrlo brzo pružiti tu šansu, sve i da neću. Osim toga, sasvim si u pravu da nas njegova slepo odana ljubav prema Elvelijonu može jako skupo koštati, zato bih radije da ga ne vodimo toliko brzo u društvo ljudi čista srca, jer će mu to naglo izbijati strahove i nerešena pitanja, sa kojima će morati da se suči." Zastala je gledajući ga retko prodorno i ozbiljno. "Pa opet naročito u vezi poslednje napomene nisam sigurna da li mi briga prema majci i voljenim ljudima zamagljuje upite tvorca?" Kazdir je zgrabio i stisnuo u zagrljaj, da je kmečala, a kasnije i jaukala iz sveg glasa. "Ja te obožavam. Ti si najiskrenije malo biće, koje mi budi silnu milost, poniznost i krajnje poštovanje. Druge ljude moram da obmotavam i vezujem međuodnosnim nitima i tako uslovim da pričaju što zaista misle i osećeju, baš kao malo pre Zendijala, dok su jedino oni iz unutrašnjeg kruga toliko pošteni i otvoreni, toliko istinoljubivi, da nizašta na svetu neće slagati, ili se pretvarati." Odmahnula je rukom. "Ih, pa ja ni ne razumem drugačije. Nikada nisam ni pokušala da izvrdam, slažem, a kamoli učinim nešto nepošteno. Ustvari jesam jednom slagla i to Ariela, samo da te ne bi kinjio što sam se povredila, dok je bio u jezivom stanju destruktivnog besa i ljubomore, a osim toga u stanju sam da vrdam jedino pri muško-ženskom odnosu, kada me prisvoji strah, pa to znaš?" On se osmehnuo. "Znam zvezdice, sve znam. Jedino što ne znam šta je potrebno učiniti u vezi Zendijala i da li previše žurim?" Taman je započela rečenicu, kada je prkinuo "nećeš verovati, ali moji dvojnicu su izgleda ušli u trag Elvelijonu? Hmm.. pitam se? Nego to nije važno. Vidi mila, ostaćeš sama sa Zendijalom i imati prilke da popričaš sa njim, baš kako si predvidela, dok ću ja gledati da se što pre vratim nazad, može?" Klmnula je glavom i brzo zgrabila za ruku da ne nestane. "Poslušaj me i povedi Arila sa sobom? Ili Vardane, bilo koga od naše braće? Lako moguće da će ti postaviti klopku, zar ne?" On je pomilovao po glavi. "Svestan sam toga, čak i očekajum upravo taj scenario, zato ne brini?" Bučno je poljubio i požurio iz kuće, otvarjući portal u vrtu odmah zatim. Gala je pokušala telepatski da kontaktira Ariela, zatim shvatila da je nemoguće i setila da su zidovi obloženi crnim kristalima, zato je strčala stepeništem što je brže mogla i izletala iz kuće. Užurbano je objašnjavala Arielu šta je Kazdir namern da učini, a on joj uzvratio telepatskom porukom, kako su ga eterični učetelji upravo probudili, da je u toku svega i upravo ide da zlobno isfrustrira naglim buđenjem Valhiju, Vardane i čarobnjaka, tako da je odahnula. Zavila je za ugao prekrasno osvetljenog vrta, tako da se činilo kao da je zaogrnut zvezdanim nebom, što je sada bila u stanju da tek usput primetila, zadubljena u moltvu da se Kazdiru ne desi ništa pogubno, kada je ugledala Zendijala sasvim pri dnu stazice i krenla ka njemu. Dok mu se nije sasvim približila činlo se kao da je ne opaža. Ustvari se dvoumio da li da odmah zamkne za ugao i pobegne od nje, ili je ipak sačeka? Što mu je oduzelo previše vremna, dok mu je ona bila sve bliže, tako da više nije imao izbora. Jedva je naterao sebe da joj se nakloni i pozdravi, misleći da se izvini nekom od uobičajnih laži, kao da je preumoran, ili ga boli glava? Međutim pre nego što je stigao da bilo šta izusti zapitala ga je da joj bude partner pri plesu i zapevala pesmu sreće, zbog čega je bio prinuđen da je iz učtivosti prati, misleći da ga sigurno prezire, ali joj iz nekog neobjašnjivog razloga treba društvo, zato se pitao gde je stvaraoc? Kada su završili ples, uhvatila ga je pod ruku i upitala da prošetaju vrtom, što ga je još više začudilo. Ponašala se kao da joj nije grešan i da mu je sve oprošteno, samo što on nije bio kadar da veruje u to, već bio ubeđen kako postoje skriveni razlozi, a možda i plan za osvetu? Pa opet kroz um mu je proleteo njihov razgovor za stolom, setio se da mu je uzela terete i dozvolila da oseti njenu čarolju ljubavi. Konačno mu se obratila. "Dvoumljenja sumnje mora da su pravi pakao?" Zendijal se osetio kao najgori krivac, shvatajući kako je u stanju da mu vidi misli. Zato je pokunjeno odgovorio. "Da.. sumnja mi truje dušu. Začudili su me tvoji postupci i pitam se zašto šetaš samnom? Da li planiraš osvetu, ili si mi dobronamerna?" Nasmejala se glasno. "Nikada u životu nisam ništa planirala, a najmanje nekom bilo šta loše. Niko iz unutrašnjeg kruga nije sposoban da prozbori jedno slovo neistine, niti učini bilo šta negativno i samo zato što nemamo sumnje jasno čujemo upute tvorca, koje izvršavamo bez pitanja i razmišljanja. Da li sada razumeš zašto sam ti prišla?" Klimnuo je glavom. "Zbog uputa?" Gledao je začuđeno. "Nije valjda da ti je rečeno da mi pomogneš?" Vrtela je glavom smejući se. "Ne samo da ti pomognem, već i razjasnim stvari. Sedi na ovu klupu pored mene? Uzeću ti terete, tako da jasnije razmišljaš i ne sumnjaš?" Kada je završila sa magnetom Raidie, on je ustao i naklonio joj se zahvaljujući iz dubine duše. "Oseti moju ljubav, tako da je kasnije i bez moje pomoći pronađeš unutar sopstvenog srca?" Zastala je, gledajući ga nestašno. "Zmajev ujed na tvojoj koži, beži, beži, uhvati me ako možeš?" Uštinula ga je i krenula da trči iz sve snage, ne prekidajući da uliva svoj potencijal unutar njega, dok on nije imao izbora, osim da krene da je jurca. Posle dosta vremena je konačno dograbio, zadihan, kao malo puta u životu, dok se i ona presavijena držala za srce, s'osećajem da će se stropštati dole. "Hajde.. uh.. hajde.. da nađemo.. neku klupu? Ustvari.. ne.. mogu.. da čekam!" Materijalizovala im je dve fotelje i skoro se skljokala na jednu. Čim su se povratili, Zendijal je uspeo da primeti kako joj pod vrtnim osvetljenjem oči blistaju iskricama žive radosti, koja sama po sebi isceljuje i razgaljuje srce, zato se osmehnuo. "Verovala sam kako je jurnjava superiorana zamisao, ali se sad nešto predomišljam oko toga? Napolju je dosta hladno pred jutro i bez obzira što nas je trčanje zagrejalo, hladan vazduh preseca dah, zar ne?" Klimnuo je glavom, mrmljajući više za sebe. "Nikada nisam video nekog sa toliko radosti u očima." Zatim glasnije dodao "Posle previše dugog vremena osećam se bezbrižno i rasterećeno. Hvala ti." Nasmejala se glasno, pružajući mu ruku. Idemo u kuću? Ali ležernim hodom, bez žurbe?" Gala ga je po prvi put čula kako se glasno smeje. "Idemo!"
Čim su ušli u unutra konstatovala je "Ja još uvek ne znam da načinim hranu i napitke kao Kazdir, ali verujem da ćemo u kući zateći sve što je potrebno da sami namestimo kapućino? Hoćeš da mi pomogneš?" Zendijal je oberučke prihvatio, dok je razmišljao kako mu je jako prijatno u njenom društvu, što obično nije bio slučaj sa kim bilo, jer je obožavao samoću i večito planirao kako će makar i pola dana peovesti u izolaciji. Brzo su pronašli sve potrebno, sem što je Gala bledo gledala uređaj, sa previše dugmića. "Uh! Zašto prave ovako nešto komplikovano za ekspreso? Ni za sto godina ne bih pogodila šta da pritisnem! Bolje da nam namestim lonče za kafu, jer jedino to znam da koristim?" On se smejao glasno. "Srećom deset godina sam živeo u svetu ljudi i naučio što-šta korisno, a između ostalog i kako da uključim razne uređaje i rukujem kompijuterima." Dok je pričao, već je sve namestio i uključio. Smejala se. "Nikom od nas nejde sve od ruke i obično imamo mane i slabosti, a moja su upravo uređaji. I ne samo oni, već ni za sto godina neću shvatiti kako se nešto na komplikovan način uveže i kuda provuče, ne pamtim brojeve, ne znam kada se izdahne, a kada udahne pri vežbi i to mora večito da mi se ponavlja, jer nikada nisam sigurna da li dobro činim?" On se smejao glasno. "Ja ni ne smem da krenem sa svojim manama, jer ćemo izgubiti dane pri samo tom razgovoru. Pogledaj.. napolju je već sasvim svanulo, a malo pre mi se činilo da se tek promolilo sunce? Pogasiću svetla u vrtu." Brzo se vratio, servirajući upravo gotov ekspreso. Posmatrajući ga, nije mogla da ne oseti divljenje. "Da sam te malo pre upoznala, posle ovih gracioznih, a začudo brzih kretnji i dostojanstvnih pokreta, kao i skoro lakoće plesa pri obavljanju najobičnijih poslova, znala bih da si iz vilovnjačke plemićke porodice." Nasmejao se glasno. "Pokušavam da se setim da li sam ranije dobio toliko komplimenata u jednom danu i to od više osoba? A čini mi se da nisam? Istina je da ja osećam sve veće divljenje prema vama. Pa opet kao da se plašim da ako to priznam sebi, uniziću i oskrnaviti ono što mi je najdragocenije, dobar odnos sa svojim najboljim, celoživotnim prijateljem. Elvelijom istna nije ni blizu vama.. izgleda.. ni po čemu, pa opet mi je iznad svih i svega. I da neću ti mi se uvlačiš u srce, a stvaraoc je oduvek u njemu i zato mi se motaju nemile misli da ga izdajem time.. da ću.. uh! Ne smem ni da izgovorim." Ona mu je prišla, milosrdnog pogleda. "Zar misliš da u našem srcu ima toliko malo mesta da se smesti samo jedna osoba? Ne, u njemu ima prostora za celokupno stvarnje, za sve i svakog. Da li znaš šta se smatra najuzvišenim od svega?" Odmahnuo je glavom. "Voleti svoga neprijatelja i oprostiti mu nepojmljive zločine, čak i na najdržima, svesni da je time ušetao u sam epicentar pakla, iz kog se moguće neće povratiti inkarnacijama i pomolimo da što pre nauči svoje teške lekcije; a s'duge strane u mogućnosti da srcem prepoznamo, kako se duh voljenih vinuo do bezbedne kuće Božijeg zagrljaja. Slušati uvrede prostaka na svoj račun bez prekinutog osmeha. Kada izgladneli iz čiste milosti podeli teško stečeno parče hleba. Kada izgubimo sve što imamo i pored toga prihvatimo da je bilo potrebno i bez gorčine započnemo sve ispočetka, vedra duha, ne posustajući. Kada posle šamara pružimo i drugi obraz nasilniku, bez besa, s'milošću, svesni da će mu se šamar storstuko vratiti s'druge stane, iz sveg srca se pomolimo da mu se ne vraća. Kao duhovnim bićima, urođeno nam je sve što i izvoru. Njegova volja, milost i ekstazična ljubav teku kroz nas bujicom, dok ovde dole logičko-podsvesni um blokira ovaj uzvišeni tok. Pa opet, uvek se možemo izdignuti i dosegnuti ga, čak i trajno, samo ako se odvažimo na put samotransformacije i ne posustajemo pri učenju svojih teških lekcija." Zastala je, posmatrajući ga tako, da se uhvatio za srce i skoro srušio. Bezazleni pogled čistog srca je hipnotisao i uznosio iznad svega. "Ti nisi jedini, koji se bori iznutra. Ja takođe učim svoje lekcije, teže od svega što postoji i nikako da naučim. Padam i ustajem, pa opet i opet u nedogled. I čini mi se kao da nikada neću završiti?" Zendijal je zanemeo. Njene reči su mu istina bile podrška, ali pogled ga je sasekao do najdubljih korena duše i srca, kao grom iz vedra neba. Naglo se okrenuo i spustio glavu, naslonio rukama pored aparata za ekspreso, pokušavajući da smiri otkucaje srca i normalno prodiše. "Gospode, Gospode," mislio je u sebi "ne dozvoli da primeti koliko sam uzrujan i uzbuđen? Ovo me je sasvim poremetilo. Moram da pobegnem. Moram! Jao.. trebam da ponesem šoljice do stola, osim što mi se tresu ruke. Misliće o meni da nisam kako treba, čudak, ili ludak? Ne valja!" Gala ga je posmatrala. Nije svesno koristila pogled čistog srca, već je pričala o onom što je uznosi iznad svega i samo zato je to bilo tako. Prišla mu je s'namerom da ga upita da li je dobro i zastala, sa rukom iznad njegovih leđa, zatim ustuknula, brzo je promrljala kako mora do toaleta i skoro otrčala. Namerno se duže zadržala i kada se konačno vratila on je sedeo za stolom pijući kafu, učtivog izraza i uobičajnog pogleda, zbog čega je odahnula. Misleći u sebi da ga je zatekla kako je gleda zaljubljeno, da bi pobegla glavom bez obzira i nikada više ne bi mogla da ga vidi, čak i da dobije takve upute.
Kazdir je prošao kroz portal i izašao u blizini male čistine, okružene Virhil šumom. Osetio je da su sa svih strana oko poljanice postavljene zamke raznih tipova, zato se izdigao visoko gore i stojeći na energetskoj podlozi razmišljao šta da uradi? Znao je kako treba da ih prekrije crnim kristalima, međutim samo postojanje ovako pogubnih predmeta crne magije u njegovom svetu ga je pogađalo, zato je nameravao da ih uništi, što je bilo izuzetno teško učiniti. On je kao od šale mogao da menja materiju, ali isključivo pod uslovom da vibrira svojim prirodnim, pozitivnim potencijalom, dok su ovako destruktivna energetska polja pre svega morala da se isčiste, zato je razmišljao da li će uspeti sam, bez unutrašnjeg kruga da to postigne? Javio se Arielu i objasnio mu situaciju, a on mu odbrusio da je u toku svega i da će mu se pridružiti što pre može, kao i da se ne upušta u ovako škakljiv špoduhvat bez njega. Kazdir je poslao svoje dvojnike da blokiraju i ako je moguće unište zamke, međutim kroz njih je osetio njihovo pogubno dejstvo i brzo se ogradio prekidajući vezu, tako da su nestali, zatim odahnuo. Taman se spremao da načini nevreme, dok su se gusti oblaci vrtložno sakupljali oko njega, hteo je da pokuša sa deaktiviranjem zamki pomoću elementnih sila, kada je osetio da će se svuda u krug otvoriti portali, čak i dosta dalje od ovog mesta i dok je nevreme nestajalo, brzo se skoncentisao da ih zatvori, ali su iz tri-četiri već izašli sasvim obični vilovnjaci, naoružani čudom toga, a nova grupa njih se približavala trčeći kroz šumu. Uspeo je da debelim, jako visokim zidom ogradi poljanu, na kojoj je stajalo barem petnaestak, ili pre blizu dvadest vila i vilovnjaka ne samo pod pogubnim uticajem zamki, već i pod jezivim činima čarobnjaka Narowe, koji su ih kontrolisali iz daljine. Nije smeo da se spusti dole, već vilovnjake izdigao energetskom platformom ka sebi. Znao je da čim dostignu određenu visinu onemogući će se uticaj zamki na njih, ali ne i hipnotičke čini, preko kojih posrnuli čarobnjaci upravljaju njima. Platforma sa vilovnjacima je bila na pola puta do njega, a on taman pomislio kako bi bilo potrebno da im oduzme oružje, kada su ponovo počeli da se otvaraju portali po širokom delu oko poljanice, pa i iza njegovog zida, zbog čega je bio sve namrgođeniji, a crveni krug oko zenica mu se pojavio, uvećavajući se naglo, što je bio znak da koristi Gridove moći. Jednim pokretom ruke je zatvorio portale, kada su vile i vilovnjaci sa platforme počeli da pucaju ka njemu i različitog oružja. Kazdir je brzo dotakao par mesta na svom telu, zaštićujući se fizičkom nepovredivošću, međutim metak ga je pogodio u rame i okrznuo po butini, pre nego što je uspeo da zaštiti i te delove. Sekund-dva je ubrzano izbegavao pogubne zrake, metke, strele i kuglice, kojima su ga gađali, dok su kroz celo njegovo telo prolazile zlatne, brzo pokretne trake sa simbolima i pismom njegove duše, međutim rame ga je jako bolelo i obilno krvarilo. Nije smeo da nestane, strepeći da ne krenu da kidišu na grupu iza zida, ili jedan na drugog? Namerno im je bio meta, s'namerom da se uvišestruči i time im odvrati pažnju, da može preduzeti sledeći potreban korak. Cela drama i napad odigravali su se munjevitom brzinom u svega možda par minuta, ili manje. Ariel, Valhija, Vardane i El-Evjit su stigli na vreme da spasu grupu vilovnjaka sa platforme, koja se posle neuspelog atentata na Kazdira, ipak okrenula međusobnom uništenju, baš kako je Kazdir predosetio da će biti. Četvorica su već bila ranjena i ležala dole, kada im je Ariel dezintegrisao oružje, a Vardane im vetrom izbijao iz ruku sve što im je nepoznato i novo, da ga ponese Rafaelu na proučavanje, dok ih je Valhija odmah posle toga ogradio prvo energetskom barijerom, zatim zatvorio u prostoriju obloženu crnim kristalima, koja je još uvek plutala iznad poljanice, a druga stajala iza zida, ali hipnotičke čini nisu više imale dejstvo i veza sa čarobnjacima Narowe je bila prekinuta. Jedino je El-Evjit bio pored Kazdira, ocenjujući koliko duboko se zario metak? Povukao je Arielovu moć laserskog zraka i skenirao ga iznutra. "Dobro je! Izgleda je u pitanju sasvim običan metak. Ništa vitalno nije stradalo i Lesji će ga lako izvaditi, sem što preterano krvariš, zato ćemo se smesta teleportovati do njega!" Kazdir je odmahnuo glavom i zaustavio ga. "Evo, imam privremeni flaster i zavoj! Pustiću te da me teleportuješ, samo da propričam sa Arielom." Pošto mu je ispričao sve što je saznao o zamkama posredstvom dvojnika, zatim mu pokazao sećanja, ne samo na ovaj okršaj, već i razgovor sa Zendijalom, Ariel je bio sve namrgođeniji. "Da nisi ranjen i da ne moraš hitno do Lesjia, sad bih te zviznuo onako vaspitno! Moj ludi, ludi brate, tvoja bolećivost prema Zendijalu može skupo da nas košta! Čarobnjače smesta ga teleportuj, preterano krvari! Javio sam Lesjiju da vas sačeka u svojoj ordinaciji. Nas trojica ćemo proučiti zamke i učiniti sve što se može!" Kazdir ga je dograbio za ruku i pre nego što su nestali uspeo da vikne "Čak tri zamke ne postoje u zapisniku i o samo jednoj imamo informacija!" Valhija je naglasio "Idem za njima. Prebaciću postradale vilovnjake do dvorskih iscelitelja, a povešću da pregledaju i dezorjentisanu grupu iza zida. Javio sam Meonisu, tako da će me on i Tigreil sačekati sa isceliteljima u vrtu. Vardane je predao čudno oružje Valhiji da prosledi Rafaelu, zatim pozvao zmajeve duge, jer je osećao da će im trebati njihove specifične moći pri uklanjanju zamki, a Ariel Azreu, jer je isjkučivo moć Raidie mogla da isčisti ovako konfuznu i više nego destrutivnu energiju, pa i to je bilo sporno. Pitao se da li uopšte ima svrhe da se upuštaju u ovako škakljiv poduhvat, ili prosto samo prekriju zamke crnim kristalima, zatim ih deaktiviraju i odlože u novi trezor Gerhida?
Kazdir je prošao kroz portal i izašao u blizini male čistine, okružene Virhil šumom. Osetio je da su sa svih strana oko poljanice postavljene zamke raznih tipova, zato se izdigao visoko gore i stojeći na energetskoj podlozi razmišljao šta da uradi? Znao je kako treba da ih prekrije crnim kristalima, međutim samo postojanje ovako pogubnih predmeta crne magije u njegovom svetu ga je pogađalo, zato je nameravao da ih uništi, što je bilo izuzetno teško učiniti. On je kao od šale mogao da menja materiju, ali isključivo pod uslovom da vibrira svojim prirodnim, pozitivnim potencijalom, dok su ovako destruktivna energetska polja pre svega morala da se isčiste, zato je razmišljao da li će uspeti sam, bez unutrašnjeg kruga da to postigne? Javio se Arielu i objasnio mu situaciju, a on mu odbrusio da je u toku svega i da će mu se pridružiti što pre može, kao i da se ne upušta u ovako škakljiv špoduhvat bez njega. Kazdir je poslao svoje dvojnike da blokiraju i ako je moguće unište zamke, međutim kroz njih je osetio njihovo pogubno dejstvo i brzo se ogradio prekidajući vezu, tako da su nestali, zatim odahnuo. Taman se spremao da načini nevreme, dok su se gusti oblaci vrtložno sakupljali oko njega, hteo je da pokuša sa deaktiviranjem zamki pomoću elementnih sila, kada je osetio da će se svuda u krug otvoriti portali, čak i dosta dalje od ovog mesta i dok je nevreme nestajalo, brzo se skoncentisao da ih zatvori, ali su iz tri-četiri već izašli sasvim obični vilovnjaci, naoružani čudom toga, a nova grupa njih se približavala trčeći kroz šumu. Uspeo je da debelim, jako visokim zidom ogradi poljanu, na kojoj je stajalo barem petnaestak, ili pre blizu dvadest vila i vilovnjaka ne samo pod pogubnim uticajem zamki, već i pod jezivim činima čarobnjaka Narowe, koji su ih kontrolisali iz daljine. Nije smeo da se spusti dole, već vilovnjake izdigao energetskom platformom ka sebi. Znao je da čim dostignu određenu visinu onemogući će se uticaj zamki na njih, ali ne i hipnotičke čini, preko kojih posrnuli čarobnjaci upravljaju njima. Platforma sa vilovnjacima je bila na pola puta do njega, a on taman pomislio kako bi bilo potrebno da im oduzme oružje, kada su ponovo počeli da se otvaraju portali po širokom delu oko poljanice, pa i iza njegovog zida, zbog čega je bio sve namrgođeniji, a crveni krug oko zenica mu se pojavio, uvećavajući se naglo, što je bio znak da koristi Gridove moći. Jednim pokretom ruke je zatvorio portale, kada su vile i vilovnjaci sa platforme počeli da pucaju ka njemu i različitog oružja. Kazdir je brzo dotakao par mesta na svom telu, zaštićujući se fizičkom nepovredivošću, međutim metak ga je pogodio u rame i okrznuo po butini, pre nego što je uspeo da zaštiti i te delove. Sekund-dva je ubrzano izbegavao pogubne zrake, metke, strele i kuglice, kojima su ga gađali, dok su kroz celo njegovo telo prolazile zlatne, brzo pokretne trake sa simbolima i pismom njegove duše, međutim rame ga je jako bolelo i obilno krvarilo. Nije smeo da nestane, strepeći da ne krenu da kidišu na grupu iza zida, ili jedan na drugog? Namerno im je bio meta, s'namerom da se uvišestruči i time im odvrati pažnju, da može preduzeti sledeći potreban korak. Cela drama i napad odigravali su se munjevitom brzinom u svega možda par minuta, ili manje. Ariel, Valhija, Vardane i El-Evjit su stigli na vreme da spasu grupu vilovnjaka sa platforme, koja se posle neuspelog atentata na Kazdira, ipak okrenula međusobnom uništenju, baš kako je Kazdir predosetio da će biti. Četvorica su već bila ranjena i ležala dole, kada im je Ariel dezintegrisao oružje, a Vardane im vetrom izbijao iz ruku sve što im je nepoznato i novo, da ga ponese Rafaelu na proučavanje, dok ih je Valhija odmah posle toga ogradio prvo energetskom barijerom, zatim zatvorio u prostoriju obloženu crnim kristalima, koja je još uvek plutala iznad poljanice, a druga stajala iza zida, ali hipnotičke čini nisu više imale dejstvo i veza sa čarobnjacima Narowe je bila prekinuta. Jedino je El-Evjit bio pored Kazdira, ocenjujući koliko duboko se zario metak? Povukao je Arielovu moć laserskog zraka i skenirao ga iznutra. "Dobro je! Izgleda je u pitanju sasvim običan metak. Ništa vitalno nije stradalo i Lesji će ga lako izvaditi, sem što preterano krvariš, zato ćemo se smesta teleportovati do njega!" Kazdir je odmahnuo glavom i zaustavio ga. "Evo, imam privremeni flaster i zavoj! Pustiću te da me teleportuješ, samo da propričam sa Arielom." Pošto mu je ispričao sve što je saznao o zamkama posredstvom dvojnika, zatim mu pokazao sećanja, ne samo na ovaj okršaj, već i razgovor sa Zendijalom, Ariel je bio sve namrgođeniji. "Da nisi ranjen i da ne moraš hitno do Lesjia, sad bih te zviznuo onako vaspitno! Moj ludi, ludi brate, tvoja bolećivost prema Zendijalu može skupo da nas košta! Čarobnjače smesta ga teleportuj, preterano krvari! Javio sam Lesjiju da vas sačeka u svojoj ordinaciji. Nas trojica ćemo proučiti zamke i učiniti sve što se može!" Kazdir ga je dograbio za ruku i pre nego što su nestali uspeo da vikne "Čak tri zamke ne postoje u zapisniku i o samo jednoj imamo informacija!" Valhija je naglasio "Idem za njima. Prebaciću postradale vilovnjake do dvorskih iscelitelja, a povešću da pregledaju i dezorjentisanu grupu iza zida. Javio sam Meonisu, tako da će me on i Tigreil sačekati sa isceliteljima u vrtu. Vardane je predao čudno oružje Valhiji da prosledi Rafaelu, zatim pozvao zmajeve duge, jer je osećao da će im trebati njihove specifične moći pri uklanjanju zamki, a Ariel Azreu, jer je isjkučivo moć Raidie mogla da isčisti ovako konfuznu i više nego destrutivnu energiju, pa i to je bilo sporno. Pitao se da li uopšte ima svrhe da se upuštaju u ovako škakljiv poduhvat, ili prosto samo prekriju zamke crnim kristalima, zatim ih deaktiviraju i odlože u novi trezor Gerhida?
Gala i Zendijal su neko vreme pili ekspreso u tišini i taman započeli razgovor, kada je začula Arielovu telepatsku poruku. "doćiću po tebe, budi spremna!" Već duže vreme je imala osećaj da nešto nije kako treba, što joj je njegova kratka i otsečna poruka potvrdila. "Ariel, šta planiraš sa Zendijalom? Da li da ga ostaviš ovde samog? Ne znam da li je to sada dobro?" Ponovo je začula njegov glas u umu "stižem za minut, pričaćemo!" Objasnila je Zendijalu šta se dešava i krenula ka vratima, kada je Ariel skoro utrčao unutra. "Hajde vatrice, oboje ćete samnom!" Pogurao ih je ispred sebe kroz portal, tako da zakorče u jedan od Gali dobro poznatih hodnika zamka Zlatne Sunčeve Svetlosti. Naglo ih je zaustavio ispred jednih vrata. "Vatrice.. kada uđemo.. bez pitanja, ok? Sačekaj, sve ćeš uskoro shvatiti." U sobi je bio okupljen ceo unutrašnji krug, uz njenu majku i kralja. Dok se jadni Zendijal osećao kriv, savest ga je pekla, a grlo se steglo. Obuzeo ga je stid i misao kako je suvišan i nepoželjan. Gala je sve i da neće čula njegove misli, jer je stajala pokraj njega, zato mu je šapnula "da nisi potreban i da Ariel nije dobio takve upute ti sad ne bi bio ovde. Opusti se i radije posmatraj ljude u ovoj prostoriji? Gledaj svakog pojedinačno i probaj da doneseš zaključak o njima?" Ariel im je prišao već posle par minuta. "Krenite samnom do Kazdira, jer želi da vas vidi." Ušli su u bočnu sobu u nastavku ove prostorije, zatim prošli kroz jedna od troje vrata i zatekli Lesjia kako uz Azreinu pomoć vraća instrumente u torbu i Kazdira, kako ih pozdravlja živih, radosnih očiju. Lesji joj je prišao objašnjavajući "pogodio ga je metak u rame i sada se probudio posle operacije, moguće još uvek pod blagim dejstvom anestezije. Ne brini mila, sada je sve dobro." Zendijal je zabrinuto posmatrao Kazdira. Bio je prinuđen da prizna sebi, kako ga je uzdigao na visoko mesto unutar svog srca, što ga je pošteno prodrmalo, dok je Gala prišla postelji i suznih očiju uhvatila Kazdira za ruku, a se on glasno nasmejao, obraćajući se Arielu "ludi moj brate, slobodno sve pusti k'meni? Znam da se brinu. Nisam na izdisaju i ne treba me gardirati!" Ariel je namrgođeno odbrusio "ne treba te gardirati? Zar te nisu u istoj nedelji dokusurili i promorali da uništiš straro i materijalizuješ novo telo, pa zatim i ranili? Sve nešto mislim da organizujem zmajeve duge da te gardiraju po smenama, ili ti prikačim belog zmaja da ti bude senka!" Lesji je u prolazu dao zeleno svetlo svima, koji žele da posete Kazdira, žureći da pomogne ranjenim vilovnjacima, koji nisu više bili pod hipnotičkim činima Narowe, ali je iz iskustva znao da će biti dezorjentisani i u šoku. Azrea i beli zmaj su pošli sa njim, a kraljica i Tigreil im se pridružili. Kazdir je mahnuo rukom Zendijalu, pozivajući ga da priđe. "Osetio sam Elvelijona kako sa grupom iskusnih čarobnjaka upravlja vilovnjacima, koji su izašli kroz portale. I da me nisu ranili, možda bih uspeo da ga dobrabim pre nego što dospe do svog skrovišta, tako da bi nam i on bio u gostima. Jako me zanima, zbog čega me mrzi? Zašto je toliko protiv kralja i porodice Gerhida? Vikzermakovi su uvek bili odani Gerhidu i stekli jako visok ugled i društveni status. Nikako mi nejde da shvatim koji je razlog nekome, ko je već izuzetno visoko na lestvici i živi lagodnim životom da posegne za tako drastičnim merama, kao što je nasilje, rat, da spletkari i toliko upralja ruke krvlju, da ima nečistu savest i izgubi mir duše? Zar je u pitanju samo puka želja za moći?" Zendijal je bio bled i na mukama. "Daleko od toga. U pitanju je ljubav prema nekome i ne mogu više od toga da otkrijem. Stvaraoče.. ne mogu da prekršim zakletvu, ne želim da.. da.." Sagnuo je glavu, a Kazdir ga pomilovao. "Razumem. Nećemo razgovarati o tome. Radije mi ispričajte šta ste radili dok me nije bilo?" Zendijalu je laknulo, a Gala počela da mu priča, zbog čega je sve začuđenije slušao njeno viđenje njihovog druženja, koje je bilo toliko bezazleno i naivno. Opisivala ga je kao veštog i punog vrlina, osim što se on osećao sasvim suprotno. Kada je Gala završila priču, mali Avalon je dreknuo "presvetli stvaraoče, jedni ti drže trosatne govore hvale, a drugi kidišu da te ucmekaju i kako je krenulo, pravićeš jednom nedeljno novo fizičko telo?" El-Dre se nadovezao "kako je krenulo materijalizovaće novo telo češće nego garderobu i zamkove?" Krenuli su da se šale i zadirkuju Kazdira s'privrženom ljubavlju, a Zendijal iako se smešio, čak i cerekao sa svima, u sebi nije mogao da se načudi što je među njima. U detinjstvu mu je bilo zabranjeno da prilazi nosiocima zraka moći, a kasnije je pod uticajem politike Narowe radio sve da im zagorača život, a sada morao da prizna sebi, kako je imao potpuno pogrešnu sliku o njima i da su to retko vedre i divne osobe, spremne da rado oproste zločine i pomognu gde god mogu. Shvatio je da imaju čisto srce i britak um, a u njemu sve više jačala želja da im bude sličan. Ariel se probio kroz gužvu oko Kazdirovog kreveta, vraćajući se iz kraljeve radne sobe, u kojoj je na blic imao razgovor sa svim starijim članovima Etrela. "Reci mi kakvi su ti planovi? I uzgred da si sto put presvetli stvaraoc, ne usudi da kreneš u akciju bez mene, inače ćeš stradati, ali ne od Narowe, već ću te ja dokusuriti, čisto da se svi zajedno posle ne mučimo!" Kazdir je povikao "milost! Kako si krenuo okovaćeš me lancima, smesti u tamnicu i baciti ključ?" Zatim puno blazim glasom dodao "ako mi je namenjeno da stradam, nećeš moći da me zaštitiš sve i da stojiš tik pored mene, zar to ne znaš?" Ariel je uzdahnuo i protrljao rukom čelo. "To mi je izgleda najteža lekcija. Bojna truba neumoljive volje ni svira u uhu kada su voljeni ugroženi, zato ne mogu da sedim skrštenih ruku. Svestan sam da jedino izvor ima moć da štiti i brani, pa opet, siguran sam da se toga neću setiti kada bude potrebno, već požuriti da sprečim tragediju. Ova lekcija mi je kost u grlu, to znaš?" Kazdir je klimnuo glavom. "Nisam ti odgovorio na prvo pitanje? Nameravam uskoro da se vratim sa zvezdicom i Zendijalom do našeg privremenog boravišta u svetu ljudi. Potrebno je da ubrzam isceljenje, što ću tamo učiniti, a posle ćemo videti? Možda odemo negde na večeru, ili šetnju? A ako ti zatrebam, javi mi?" Svi su se polako opraštali i odlazili, a kada su se razišli, Kazdir je otvorio portal i čim su ušli u kuću otišao da legne na kratko i ubrza zarastanje rane do kraja, tako da je Gala ponovo ostala sama sa Zendijalom. Oči su joj bile zločeste, cimnula je Zendijala za rukav i rekla zaverenički "hajde sanmnom?" Zatim sjurila niz stepenište, pa u dvorište, a jadni Zendijal nije imao izbora osim da je prati. "Hoćeš mi pomoći da shvatim kako da teleportujem više njih odjednom? Jer sva moja starija braća to znaja, a ja zaostajem, što ne može tako! Moram da hi sustignem. Pomoćoćeš mi?" On je klimnuo glavom zbunjeno, više nego začuđen što traži njegovu pomoć." "Pa ja.. hoću, samo ne znam da li ću ti biti od koristi?" Nasmejala se glasno. "Naravo da ćeš biti! Uhvati me za ruku, a ja ću pokušati da propustim svoju energiju kroz tebe i takoreći se.. uh.. kako da to formulišem? Možda udupalam? Ili to nije pravi izraz?" On joj je pružio ruku, a ona ga uhvatila. "Jer dugo sam razmišljala kako to ostali rade i jedini zaključak, koji sam uspela da izvedem jeste kako nekako obuhvate, ili zakače, možda samo propuste svoj potencijal kroz puno njih, da načine lanac, koji mora da vibrira njihovim energrskim sklopom? Misliš da sam u pravu?" On je pogledao začuđeno. "Zar mene pitaš? Hmm.. ako bolje razmislim.. verujem da si na pravom tragu i tvoj ogled ima velikih šansi za uspeh. Pa opet, poznato je kako Raidia povlači moći od članova svog Etrela i ne uči nikakve koplikovane zahvate?" Uzviknula je skupljenih obrva i živih, radosnih iskrica u trobojnim očima, tako da on nije mogao da se ne nasmeje. "Sreća što je tako, inače ja ništa ne bih bila u stanju da naučim ni za tri hiljade inkarnacija i duže! Prosto me hvata muka, čim pomislim na to! Nego krećemo s'prvim ogledom!" Stajala je sklopljenih očiju, ulivajući svetu vatru unutar njega, dok je on uživao. Pokušala je da ih oboje teleportuje, ali nije uspela. "Prvi ogled je podbacio!" Probala je zatim da ga pored ulivanja i obuhvati, nekako zakači i dogarabi svojim potencijalom, ali se opet nisu pomerili sa mesta; a Zendijalu se pojavio mali, čupavi Mahio na ramenu, dok joj se obraćao retko blagim glasom "pokušaj da zatražiš od tvorca, ili svoje braće?" Poslušala ga je. Njena energija je već harmonično proticala kroz njega, dok je kroz molitvu zatražila od tvorca i svoje braće da joj pomognu pri ovom zahvatu, a već sledećeg trena oboje su se našli nešto niže iza brda, na sred kolskog puta, odmah pored do pola porušenog skrovišta Narowe. Jedna kola su zatrubila, a oni se brzo pomerili dole s'asfalta pored drvoreda, dok je auto projurio, a za njim još nekoliko u nizu. Ovo je bio jako prometan put, a razmaci bez saobraćaja retki. Zendijal je primetio "imali smo silne sreće da ostanemo čitavi i ne stradamo. Čini se da si Božije mezimče, a ja sam se šlepao uz tebe, tako da sam i ja zaštićen. Ti imaš svega osamnaest godina?" Klimnula je. "Prosto ne mogu da poverujem kako je neko toliko mlad dosegnuo svemoć? Ti si malo čudo i čast mi je što sam dobio priliku da te upoznam, i to posle gnusnog dela, koje sam počinio i jako ti skrivio?" Nasmejala se glasno. "Zar stvarno veruješ da bi uspeo sa otmicom, da to nije bilo odobreno voljom izvora? U srcu oduvek osećam kako me Bog čuva i zato ne brinem, jer sigurno znam da mi se nikada neće desiti nešto zaista loše." Uzdanula je i dodala "ustvari nigde, sem pri muško-ženskim odnosima, koji su mi bauk."
Dok je pričala jedan džip nalik na vojna vozila je skrenuo s'puta ka razrušenom, nekadašnjem skrovištu Narowe, a Zendijal je brzo dograbio za ruku i povukao iza stabla. Pažljivo je posmatrao ko izlazi iz džipa, zatim joj šapnuo "imali smo nesreće da naletimo na vojnike krajnje krvoločne i veše nego destruktivne paravojne formacije, koja s'vremena na vreme sarađuje sa Narowe. Oni su nešto kao iverak Anarhista, s'tim što su svoju ideologiju formirali po nacrtima Naci-fanatika, zadrtih nacionalista, čovekomrzaca i recimo uz sve prethodne nebuloze i nečeg po uzoru na sataniste. Jako ih zanima crna magija i da istrebe sve druge rase, osim bele. Jedan od glavnih ljudi, koji su na vrhu, ih je spojio sa Narowe. Srećom nikada nisu saznali za vilovnjake i naš svet, ali bi zato žurno trampili svoja dostignuća, ili nešto od svojih novih vrsti oružja za ritualne bodeže i magične antikvitete, ili delić naše tehnoligije. Uvek mi je bilo mrsko da ih sretnem čak i u prolazu, a kada sam bio prinuđen da provedem u istoj prostoriji sa njima duže od minuta preseo bi mi čitav dan. Stvaraoc će me masakrirati što si u opasnosti, zato pokušaj da nas što brže teleportuješ nazad?" Međutim ona ga nije poslušala, već mu uzbuđeno šapnula "imaćemo prilike da se igramo špijuna, jako se radujem. I slušaj, prikrašćemo im se prvo drvoredom, pa pored onog zida, zatim ih posmatrati šta nameravaju, a posle možda i dograbiti? Samo, šta ćemo onda sa njima? Uh! Ne.. nećemo im prilaziti, već čisto špijunirati? Ne moramo zaista slušati šta pričaju, već se pretvarati da beležimo u zapisnik?" Zendijal se prvo naježio od muke na samu pomisao o njenom naumu i Kazdirovoj reakciji. Zatim ostao zbunjen, ne shvatajući o kavaj to igrici prča, ali je sve jedno krenuo da je preklinje da odustane od te ideje, samo šta god pričao nije mogao da je zaustavi i bezviljno krenuo da je prati, mrljajući čini sa rukom do lica, tako da mu se izmene uši. Razmišljao je da pokuša sa magijom "maglenog nestajanja", međutim znao je da će gusti sivi dim biti jako uočljiv, što je opet bilo daleko bolje nego da ih primete, jer će u tom slučaju neminovno morati da se bore. Šunjali su se jako povijeni od stabla do stabla, zatim pored zida, sve do polurazrušenog dela, odakle su mogli sve da vide, čak i čuju razgovore, ukoliko u blizini ne prolaze bučna kola i kamioni. Iz džipa je upravo izlazio stariji čovek, koji je baš kao i trojica mlađih, koji su već stajali i pričali, bio ćelav i nosio potpuno crnu civilnu odeću, sa uz vrat zakopčanom kožnom jaknom, na kojoj nije bilo amblema i nikakvih obeležja, a bez obzira što je zima, svi su imali iste crne naočare za sunce. Shvatili su da iznose pretpostavke o tome šta se ovde dogodilo, da natera Naowe da napuste svoju dugogodišnju bazu. Jedan je verovao da im je neki od eksperimenta, koje vrše pošao po zlu? Drugi da se možda radi o crnoj magiji? Dok je najstariji bio mišljenja kako su imali okršaj sa vlastima, na šta su svi klimali glavom i prihvatili to kao najrealniju mogućnost. Sva četvorica su krenula i ušla u nerazrušeni deo, zatim se dvojica vratila noseći par kutija i predmeta, koje su spustili pored kola. Dok su čekali ostale, raspravljali su da li će moći da spasu nešto od podataka iz oštećenih kompiutera i da li im uopšte vredi to što su pronašli? Posle pauze, koju je Zendijal iskoristio da ponovo pokuša da ubedi Galu u povlačenje, opazili su kako se približavaju i druga dvojica, natovarena čudom toga, jasno se videlo koliko se naprežu pod preteškim teretom. Prva dvojica su ubacila sve u džip i kasnije pomogla da rasporede u gepek, ispod nogu i na sedište krš i lom od stvari, koje su dovukli, tako da jedva stanu i zatvore vrata. Džip je krenuo, a Zendijal odahnuo. Na raskrsnici, pred uključenje na magistralni put, stariji čovek, koji je vozio je izašao, gledajući prema njima, a Zendijal bez razmišljanja posegao za magijom, tako da su uskoro bili zavijeni sve gušćim oblakom sivog dima, zatim se našli u blizini svog privremenog boravišta. Dok su hodali prema kući i ulazili u dvorište, objašnjavao je Gali zbog čega je bilo nužno da se sklone odande, kada su ugledali ozbiljno Kazdirevo lice, sa očima, koje sevaju ni malo blagobaklono prema njima. "Izgleda sam trebao da vas zaključam magijom u kući i privežem za stolice? Šta ste kog vraga tražili u skrovištu Narowe? Presvisnuo sam od muke, kada sam konačno morao da priznam sebi kako vas nema! Malo pre sam vas pronašao gledajući Galine misli i zaprepastio se onim što radite! Jao-jao trebao bih da primenim Arielove vaspitne mere i sreća tvoja zvezdice, što je Zendijal bio dovoljno razborit da brzo reaguje, inače.. uh! Moje milo zlato, da li može da prođe par sati bez stresnih dešavanja?" Pokunjeno je stajala izvinjavajući se, dok je on naglo zagrlio. "Moje ludo, ludo derište, ne bih preživeo da ti se desi nešto loše. Ne trazi nevolju? I iznad svega prati upute tvorca?"Kada je pustio, brzo je naglasila "pogledaj mi misli? Jer Zendijal nije ništa kriv, već sam ja ponovo namestila pometnju, jer sam htela da se igramo špijuna. I stvarno smo špijunirali zlice, koje su pokupile čudo polomljenih stvari i kompijutera. I zato.." Kazdir je prekinuo "pokaži mi?" Pošto je višeslojno doživeo sve što i oni, ostao je namrgođen. "Ponekad mi se čini da su oba sveta preplavljena negativno orjentisanim organizacijama, sektama i destruktivnim političarima, pogubnim vođama, što naročito važi za ljude, a i vilovnjaci se u ovom dobu trude da ne zaostanu. Dok unutrašnji krug samo vadi fleke i nikako da započnemo sa poslom, zbog kojeg smo i došli. Hajde, ništa ti ne zameram zvezdice, znam koliko voliš da se igraš dečijih igara, zato idemo unutra da popijemo kapućino?" Na stolu u trpezariji već su stajali razni napitci i kolači, dok se u Kazdirovim rukama pojavila tacna, na kojoj se pušio vreli kapućino. Taman su seli za sto srčući omiljeni Galin topli napitak, a Zendijalu odgovarali na pitanja u vezi njene ljubavi prema dečijim igrama, kada je stigla Arielova telepatska poruka, u kojoj im je javljao da su mu potrebni, kako će ih sačekati ispred ulaznih vrata i da što pre otvore portal do njega. Kada su izašli iz portala ispred zamka Zlatne Sunčeve Svetlosti, Ariel, El-Evjit, Vardane, Rejvan, Lesji, mali Avalon i El-Dre su ih dočekali. Pošto je umirio dreku klinaca, Ariel im je pružio pismo, koje je Kazdir pročitao. "Posle pola strane učtivih izraza Hitvjerion iz porodice Vistjela i Megatje, sadašnja kraljica Agzardema nas pozivaju, da se u pratnji El-Drea i Rejvana nađemo sa njima u šumskom gradu. Tačnije da im danas popdne budemo gosti u šumskom zamaku i popričamo o sve alarmantnijim dešavanjima i pojavama u Virhil šumi." Ariel je posmatrao Zendijala. "Shvatam da će te moj omiljeni brat vući sa nama gde god da krenemo, zato ne mogu a da ti ne postavim ključno pitanje, na koje se potrudi da mi što iskrenije odgovoriš? Da li si u stanju da prekineš sve veze sa Narowe? Tačnije rečeno, da li osećaš kako možeš, bez obzira na Elvelijonov uticaj, biti objektivan u vezi onoga što ti se dešava među nama, o tome što si iskusio i tek ćeš videti i čuti, a da mu ne dojaviš sve to prvom prilikom?" Zendijal je izgledao tužno. "Neću mu ništa javljati. Neću ni pomisliti na to. Pa opet, ako bude ugrožen, ako me pozove i ustreba mu moja pomoć neću ga odbiti. I evo.. obećavam da ću stvaraocu najaviti ukoliko to bude bio slučaj? Svestan sam da ne samo što me ne bi prepoznao u ovom liku, već sada znam i da nosioci zraka moći imaju pravedne ciljeve i da su potpuno drugačiji od onog, što sam do sada verovao, ili kako ih Narowe opisuju. Elvelijon mi je dragocen i ne mogu da ga izbrišem iz srca, bez obzira što sam otkrio da greši u skoro svemu, ja ga odano i slepo volim. To je eto čita istina." Ariel se konačno osmehnuo, tapšući ga po leđima. "Tačno, to je istina. A istina je važnija od svega. Ona nas vodi ispravnim putem, naročito univerzalna istina izvora, koja nam je ugravirana u srce i dušu, a ukoliko se okrene pogled od nje, greši se i posrće u životu. Zato se svim silama potrudi da uvek, ali uvek govoriš istinu i prepoznaš je unutar svojih misli, tako da ne grešiš? Seti se da istina unutar tebe vibrira pozitivnim emocijama, recimo spokoja, radosti, ili ljubavi? Istina nam daje osećaj kako je sve dobro. Sumnja se pobeđuje tako, što pratimo svoje emotivno stanje, koje nam izazivaju određena razmišljanja. Zatim na osnovu onoga što primetimo da osećamo u vezi određenih misli -otkrivamo istinu, a odbacujemo laž. Klasifikacija istine i laži po onome što osećamom u vezi sopstvenih razmišljanja, vitalna je za samotransformaciju, jer se obacuju spoljne informacije i tuđa mišljenja, a prati glas svopstvenog srca. To je jedini način da neko samoinicijativno otkrije istinu, a kasnije je i prizna sebi, zatim zaista poveruje u nju i nikada više ne izgubi iz vida." Okrenuo se svima. "Hajde moj mili rode, tek što nije četiri popodne, što znači da nas naši prijatelji željno očekuju ispred šumskog zamka. Uhvatite se za ruke?"
Hite i Megatje, uz par pouzdanih vilovnjaka i dve borbene Agzaredem gardistkinje, stajali su u podnožju šumskog zamka, na par koraka od mesta, na kom su se pojavili. Gala im je pritrčala i srdačno zagrlila, dok su se ostali pozdravljali na uobičajan način, lakim naklonima i rečima. Šumski grad je imao jedinstvenu arhitekturu, izgrađen prvenstveno pomoću magije na mnogo nivoa, počev od svega par metara visine, pa do samih krošnji, koje su neretko baš kao i ispod njih krile kućice, ili vidljive platforme sa malim, čak ponegde većim i raskošnijim vilama, načinjenim od svijenih grana živog drveća, kristala i svega što šuma nudi na dar. Šumski zamak je bio jedinstven i naširoko proslavljen, jer je građen spiralno na džinovskom drvetu, izdanku svaraočevog svetog semena, čiji se vek trajanja smatrao beskonačnim. Čas otvoreni, čas zatvoreni tuneli su vodili do različitih delova zamka, ustvari izvanredno puno malecnih, kitnjastih, laganih građevina raznih namena, koje se spiralno uzdižu naviše svuda u krug, a barem svaki treći nivo je imao raskošno uređen vrt, koji se prostirao u krug do susednih stabala i dalje, pun staništa za mnoštvo magičnih životinjica, ptica i letećih stvorenja. Zajednica šumskog grada je bila šarolika i u njemu su živele mnoge porodice raznih promenjivih vrsta i postojale tajne svesnog života, koji je bio skriven u kamenu, drvetu, ili zemlji. Kada su krenuli da se penju pešice, samo zbog Galine molbe, posmatrala je zacakljenih, radosnih očiju leteća stvorenja i vilovnjake u širokom krugu, koji su se kretali skoro leteći s'grane na granu, kao i visećim mostićima, spuštalicama, ili nekom vrstom liftova. Činilo joj se da imaju barem trideset načina, na koje mogu vrlo brzo stići do izabranog odredišta. Postojalo je čak i prevozno sretstvo nalik otvorenom, donjem delu broda, koje je kružilo i izdizalo se, klizeći po provučenim konopcima. Megatje joj je predložila da ih nah-natu izdigne do viših nivoa, odakle će nastaviti sa šetnjom, što je rado privatila. Ušli su u starinsku verziju polu-magičnog lifta, nalik ogromnom, izdubljenom kokosovom orahu, čiji je vrh bio kupast, a vratnice duple, tako da formiraju zasvodnjen prozor, dok su svuda u krug postojali mali otvori, tako da se može posmatrati i sa ostalih strana. Nah-natu je prolazio kroz drvene obruče, ujednačenom brzinom. Kazdir je bio pored Gale i držao je za ruku, odgovarajući na bujicu njenih pitanja. Poslednja tri kruga, koja su propešačili, bili su izvanredne magične lepote i odisali raskošno-ležernim stilom, svojstvenim isključivo šumskim vilovnjacima. Konačno su dospeli do najvišeg i najvećeg dela zamka, pod nazivom "Šumska Kruna", prodefilovali kroz široki hol i ušli, zatim se smestili na ponuđena mesta u glavnom salonu za primanja. Hite je krenuo da im priča "Pozvali smo vas zbog zabrinjavajućeg stanja na više mesta, naročito u južnom delu Virhil šume, blizu priobalja. Drveće je počelo da oboljeva, a životinje da boluju, ili umiru. Ni vilovnjaci nisu pošteđeni, već podležu neobjašnjivim bolestima, kojima iscelitelji nemaju leka. Ne samo to, već su se pojavila krvoločna stvorenja, kakva nikada do sada nismo videli i to raznih oblika. To se dešava desetak dana unazad, odnosno mi smo tek tada uočili ovaj pogubni fenomen." Megjate je dodala "Poslala sam mnoge zmajice u mojoj službi da nadlete i pregledaju žarišna područja, međutim nisu uočile nikakav vidlji uzrok, osim već pomenutih kobnih posledica. Gledali smo i pomoću kugle, pa opet ne znamo uzrok zla, koje se širi i ne posustaje. Zato nam je nužna vaša pomoć." Kazdir je bio namešten. "Nema predaha? Zamka u sobi portala kraljevske riznice, odmah zatim četiri zamke u Virhil šumi sa sirotim vilovnjacima, koje kontrolišu hipnotičkim činima, kao par dana pre toga, ponovo s'namerom da me dokusure. Dva atentata zaredom, a o prošloj nedelji da ni ne pričam, ona je ispunjena borbom za kraljev život, zatim okršajem sa Narowe. Ariel je odbrusio "Izgleda se ne predaju ni posle poraza? Očekivao sam da se primire i krenu izokola sa spletkama, nikako ovako otvoreno. Oslabili smo ih i barem prepolovili, pa opet ne posustaju?" Rejvan je dodao zamišljeno. "Sasvim si u pravu, ništa se ne slaže sa realnim dešavanjima, a kolovođe su nam i dalje nepoznate, što jako ne valja. Verovao sam da smo većinu njih pritvorili, ili smestili u veštački Erevos i da će se glavešine i kolovođe sasvim skloniti sa scene na poduže vreme dok ne smisle novi plan strave i užasa, osim što je sasvim suprotno. A to može da znači ili skrivene adute, koje ne vidimo, ili su mnogo brojniji i jači, nego što smo verovali?" Zendijal se osećao kao najgori krivac, dok ga je Gala stisnula za ruku ispod stola i šapnula "Krenuo si putem isceljena i preobražaja u daleko bolju osobu, zato zaboravi prošlost? U svemu što se sada dešava nema tvoje krivice, zar ne?" Nije stigao da joj odgovori, jer se Ariel naglo podigao. "Krećem u detaljnu proveru ugroženih delova. I moj mili rode, radije bih sam to obavio?" Kazdir ga je prostrelio ni malo blagonaklonim pogledom. "Ja ću ti biti neophodan, proveri upute?" Ariel je vrteo glavom. "Da.. znam to, pa opet, dva atentata zaredom su dosta, zar ne misliš tako?" Kazdir ga je toliko "umilno" zviznuo po leđima, da je morao da upotrebi svoje moći da ne prođe sa ozledama i usput ne pregazi par vilovnjaka. Kazdir se nasmejao glasno. "Moj ludi, najdraži brate, zar ti nisam napomenuo, da ako mi je suđeno da stradam, nećeš moći to da sprečiš sve i da stojiš tik pored mene? Zar ne znaš da je volja izvora neprikoslovena? Osim toga ja mogu nebrojano puta da dematerilijalizujem staro i načinim novo telo! Zato ne brini?" Ariel je vrteo glavom smešeći se. "Ne daš mi da te zaklonim? Uh, Gospode, nikada neću naučiti ovu lekciju? U uhu mi svira bojna truba da zaštitim voljene i to je jedino u mom sistemu glasnije čak i od uputa. A uputi su da će me osim tebe pratiti Vardane i El-Evjit!" Pre nego što su nestali, najmlađi od čarobnjaka, koji su stajali sa strane im je prišao predstavljajući se "Poštovani stvaraoče i nosioci zraka moći, zovem se Draksilis Kelmas od Verede i izgleda će biti neophodno da vam napomenem kako me je posetio jedan od moja dva najbolja školska prijatelja i to neposredno pošto su stigle vesti kako se kralj konačno vratio na presto. Izdanak Vikzermaka, moj nerazdvojni drug iz detinjstva Elvelijon se izmenio i krenuo mračnim stazama. Posetio me je s'namerom da izokola proveri da li sam voljan da mu se priključim i pomognem u mračnim naumima. A pošto sam ljubazno odbio, zamolio me je da mu javljam kako stoje stvari u šumskom gradu i koja se politika vodi, međutim rekao sam mu kako sam prebukiran poslom i nemam vremena ni za svoju porodice, a kamoli intrige. Dugo smo pričali, on o svojim ciljevima, koje je pokušao da obmota pravednim paravanom, a ja s'iskrenom željom da se vrati ispravnom putu. Rastali smo se u zategnutim odnosima, s'prividnom maskom, kako smo i dalje prijatelji. Naime, od mene je prvo zatražio da mu se priključim, pomognem svojim umećem u poslu i kao jedan od glavnih nadgledam operacije, koje se spremaju da izvedu u Virhil šumi i to za pozamašnu svotu zlatnika. Ovaj događaj možda i nije relevantan? Pa opet, osetio sam kako je potrebno da iznesem ove činjenice." Zendijal je bio krajnje uznemiren i bled. Draksilis je bio njegov i Elvelijonov najbolji drug iz školskih dana i imao specijalno mesto u njegovom srcu. Istina da se nisu videli jako dugo, predugo, međutim imao je potrebu da skoči, zagrli ga i ispriča svoju priču, ali to nije učinio, svestan da nosi lik svog pretka. Gala mu je ponovo stisnula ruku ispod stola i čim je Draksilis završio izlaganje šapnula "Upitaj Mahia da ti prenese upute? I doslovno ostvari ono što ti sugeriše? Jer ukoliko je potrebno, imaćeš prilike da popričaš sa svojim prijateljem?" On je poslušao, tako da mu se na ramenu pojavio mali, čupavi Vanli, ili popularnije nazvan -čarobnjakov produžetak. Pre nego što su krenuli Kazdir je prišao Zendijalu i šapnuo mu "Ispričaj mu svoju neobičnu priču? Pričaj srcem, jer ćeš mnoge ovde tako stimulisati na više i bolje. Vratiću ti originalni izgled, jer znam da to želiš." Draksilis je stajao u čudu, a Zendijal mu se duboko naklonio i pošto su stvaraoc i ostali nestali, zamolio da sasluša što ima da kaže, pa tek onda odluči kako će ga dočekati i pozdraviti i da li će uopšte? Bila je potpuna tišina dok je pričao o svom životu i kako je neosetno, sve dublje upadao u mrežu Narowe, samo zbog prevelike ljubavi prema svom prijatelju. Priča mu je bila sažeta i krajnje zanimljiva, zato je u salonu vladao tajac, a Gala pomislila kako ima urođeni dar za pripovedanje i pisanje knjiga. U prostoriji su bile mahom empatične i izuzetne duše, sposobne da saosećaju sa njim; pa čak je i kraljica Agzardem naroda -Megjate, bez obzira na previše krutu prirodu i ukorenjenu naviku u njenom narodu da previše koriste logički um, slušala bez daha. A kada se približio nedavnim dešavanjima i neverovatnim postupcima i krajnom milošću stvaraoca, emocije svih u prostoriji su se uzburkale. Bez obzira što je Gala znala celu priču, Zendijal je pričao iz srca, tako da je jedva postigla da ne pusti suzu, a nije bila jedina. Pošto je završio izlaganje i zaćutao spuštenih očiju, a svako u prostoriji imao potrebu da iznese svoje mišljenje, naglo je ustao, u dubokom naklonu. "S'krajnjom poniznošću ću prihvatiti svaku kritiku, osudu i prezir, jer znam da ne zaslužujem bolje. Bez obzira što sam neočekivano dobio šansu za nov početak i da ispravim greške, što sam progledao u vezi Narowe i konačno uspeo da priznam sebi kako imaju mračne ciljeve, još uvek mi odana ljubav prema Elvelijonu zamagljuje um i ne bih bio u stanju da mu odbijem pomoć, da je ugrožen. Zato.." Draksilis je žurno prišao i naglo ga zagrlio, a Zendijl, koliko god se trudio da suspregne suze, nije bio kadar. "O moj prijatelju, toliko sam žudeo da te vidim! Iz dubine duše zahvaljujem izvoru i našem stvaraocu, što je omogućio ovaj susret! Više puta sam te tražio u Astel-Vargoru, međutim na kraju mi je rečeno kako si se odselio, što je bilo pre nekih desetak godina. Ako nam izvor dozvoli, želeo bih da par dana budeš moj gost? Da upoznaš moju porodicu i da se ispričamo?" Zendijal je bio presretan. Srce mu je zaigralo od radosti i nade, pa opet je morao da kaže "Ako stvaraoc misli da je potrebno, rado ću ostati?" Hite i Megjate su se podigli sa mesta i pozvali sve nosioce moći, kao i Zendijala da im budu dragi gosti.
Sedeli su i pričali, kada se Ariel pojavio, govoreći žurno "Vatrice, pozvao sam Azreu da nam se priključi, treba mi trojstvo Raidie, da regeneriše šta se može. Avalon, El-Dre, Rejvan i vas trojica ćete samnom, kao i Lesji, kog čeka specijalni zadatak. Verujem da je sada već ceo unutrašnji krug okupljen, oko žarišnog područja. Zendijal, ostani kraj prijatelja, siguran sam da imate jedan drugom mnogo toga da kažete? Kad se vratimo ovamo, sve ćemo vam prepričati, sada smo u žurbi." Zatim su svi nestali. Prošlo je više od dva sata i već pao mrak, kada se ceo unutrašnji krug pojavio, a ubrzo zatim princ El-Arion, Azrea, Tigreil, Meonis, Valhija, Rea-Niom, Azeri-El, Atrion, Rafael i svi zmajevi duge nestali. Bili su umazani, prljavi i izmoreni, a Gala, El-Dre, Avalon, Ekhto, Eledrijel i Lesji nosili u rukama povređene mladunce, dok su u velikim pletenim korpama ležale odrasle posradale životinje. U Kazdirovim rukama se pojavila ogromna tacna iz koje je svima servirao kapučino, dok je Ariel započeo priču. "Pronašli smo barem desetak manjih, ili većih zatrovanih područja i propisno namučili da neutralizujemo otrovne materije, zatim ih revitalizujemo. Ovde su životinje, koje su bile na izdisaju, ali se nadamo da će zahvaljujući Lesjijevoj isceliteljskoj veštini ipak preživeti? Pronašli smo i prazne podzemne bunkere, a u jednom od njih ukradenu zamku iz kraljevske riznice, koju smo poslali nazad u novi trezor Gerhida, a i s'njom smo izgubili dosta vremena, dok nismo našli način kako da je deaktiviramo. Očigledno je kako su nas očekivali, ne samo zbog zamke, već su uklonili sve inkriminirajuće tragove. Bilo bi daleko bolje da smo ih ščepali i smestili u veštački Erevos, ovako čim se malo okuraže ponovo će nam zadavati glavobolje i počiniti nove zločine. Kazdir je poslao svoje dvojnike po celoj Virhil šumi, međutim ne verujem da će bilo koga pronaći, jer se kriju u prostorijama iza crnih kristala, ili u nošnji šumskih vilovnjaka među stanovništvom. Izveli smo pretpostavke na koji način se skrivaju čak i od vetra; jer smo otkrili kako je svaki bunker bio opremljen uređajima, koje su nažalost odneli, ali su ostali neobični priključci, na koje su bili prikopčani i agregati, slični kao iz sveta ljudi, tako da smo izveli nepotvrđeni zaključak. El-Evjit je osmislio inovantni način, pomoću kog smo uspeli da isčistimo i izvadimo otrove iz zemlje, iz životinja i drveća. Trojstvo Raidie i Lesjive isceliteljske moći su nam bili neprocenjivi pri ovom zadatku. Da nije predefinisao i patentirao magnet Raidie da se može koristiti i za velika područja, mi bi celu noć proveli tamo i lako moguće ništa ne bi uradili, sve dok ne stignu analize, pa zatim i protiv-otrov iz Rafaelove laboratorije u Omo-Nizjatu, gde smo poslali silnu burad, u kojima su držali otrove. Primetili smo par ogromnih, mutiranih stvorenja, koja nismo hteli da lovimo po mraku, već ćemo se sutra pozabaviti njima. Verujem da će biti neophodno da organizujete privremene punktove sa osmatračnicama, raspoređenim na ključnim mestim po celoj Virhil šumi, sve dok ne završimo sagu sa Narowe." Vardane se obratio kraljici Agzardema. "Dobro bi bilo da bi pored vilovnjaka, svaki od ovih punktova ima jednu od agzardem ratnica, jer im je vid daleko oštriji, baš kao i sva ostala čula. Ako imate pri ruci kartu Virhil šume, mogao bih vam sugerisati gde da postavite punktove sa osmatračnicama? Ustari, načiniću vam mapu sa već obeleženim predlozima?" Kraljica Megatje je u početku podozrivo posmatrala Vardane, a zatim malo otkravila i smekšala, jer je predlog bio razborit, a punktovi tako raspoređeni, da se sa najmanjim brojem izvidnice lako mogu nadgledati sva područja Virhil šume. Postajalo joj je jasno, kako je u prošlosti Magnetna tama bio ne samo krvnik, već i izvanredan strateg. Počela je da veruje kako se Magnetna tama, bauk njenog naroda zaista drastčno promenio i rešio da u ovoj inkarnaciji svoje ogromne moći koristi u pozitivne svrhe. Ubrzo je stigla grupa vila i vilovnjaka, koji su bili zaduženi za smeštaj životinja, njihovo isceljenje i brigu o njima. Posle serije postavljenih pitanja od strane Hite, kraljice Megjate i čarobnjaka, uz par priča, koje su morali ispričati, konačno su ih poveli da se okupaju i spreme za večeru. Stvaraoc, odnosno Kazdir i Gala su dobili smeštaj od dve prostorije, ovde na vrhu u okviru Šumske Krune, dok su El-Dre, Rejvan i Avalon smešteni u malecnom, kitnjastom zamku odmah iza prvog spiralnog zavijutka; Ariel, Vardane i čarobnjak nešto niže, a Lesji, Eledrijel i Ekhto na pola kruga ispod njih. Gala je zbunjeno stajala na vratima malog, strinskog kupatila, posmatrajući rezervoar vode, izrađen kao ukras iznad kade sa slavinom za strogo hladnu vodu, koja se kasnije zagreva pomoću čini. Kazdir je stao iza nje i uhvatio za ramena. "Uzvišena kraljice Visja-Eloh, da li vam nedostaje daleko veća i modernija kada sa već napunjenom toplom vodom, tako da se i vaš cenjeni suprug okupa sa vama?" Glasno se nasmejala. "Baš razmišljam kako nikada nisam naučila čini za zagrevanje vode, ili prostora, a izgleda će biti potrebno?" Okrenuo je i zagrlio. "Ne dok sam ja pored tebe. Pa opet, ako si znatiželjna naučiću te?" Odmahnula je glavom. "Znam kako ti prija da mi budeš potreban?" Stisnuo je tako da je kmečala, zatim uzeo u naručje, dok im je garderoba nestala i spustio u kadu, punu prijatno tople vode, naslonjenu o sebe. Okrenula se, posmatrajući njegove zatvorene oči, sa naslonjenom glavom o rub kade i pomilovala po obrazu, a on joj prekrio ruku, spuštajući je polako naniže svojim telom i zastao blizu kukova. "Izgleda da namerno sebe dražim i mučim? Džabe zatvaram poklopac druge čakre, ograđujem strast i kanališem je jer.. uh! Zvezdice ne valja, moraću hitno da pobegnem, jer inače nećemo krenuti na večeru." Polako je odmaknuo do suprotnog ugla, toliko zavodljivog pogleda, da su joj išli žmarci duž kičme, a srce ubrzalo ritam. Iz dubine duše je poželela da ga usreći, a on uzviknuo "Zvezdice, ubićeš me!" Zatim je dograbio i smestio u svoje krilo, tako da je bila već u vatri jer jako oseća svaki deo tela, naročito onaj sporni, dok je on ljubio zažareno, bukteći od strastvenog uragana, pola koraka pred propadanje u blještavo ludilo. Dok je ljubio i prevlačio njenom rukom po svom telu, skoncentrisao se da makar do pola zatvori poklopac druge čakre i stiša svoju strastvenu pomamu. Sledećeg trenutka bili su potpuno suvi na krevetu, dok su Kazdirovi vreli poljupci klizili po njenoj koži. Zastao je izdigao se. "Otvori oči zvezdice?" Pogled čistog srca je uznosio iznad poznatog, a zvezdana tama ih obuhvatila i izdigla do prekrasnih vizija buktećih strastvenih uragana i iskrene uzvraćene ljubavi. U toj lepoti blaženstva i šljaštećoj ljubavi njegovo lice je prosijavalo nežnim belim svetlom, a glas odjekivao tamom. "Iz dubine duše si poželela da me usrećiš, a da li znaš šta želim više od svega?" Odgovarala je telepatski. "Ovo.. sada? Želiš spajanje duha i tela?" Zvezdana tama je nestala, dok je milovao pogledom. "Više od svega želim da tvoja ljubav prema meni nadjača sve strahove i razveje ih kao od šale, tako da te nikada više ne dotaknu svojim zlim prividima." Ispravila se i zagrlila ga čvrsto oko struka suznih očiju, mrljajući, što on ne bi potpuno razumeo da joj nije slušao misli. Dok je klečala naspram njega i umiljavala kod grudi kao mačka, telepatski joj je pričao, prevlačeći njenom rukom po svom telu. "Kada postoji neko, koga si u stanju da staviš ispred sebe, javlja se potreba da ga usrćiš i ostvariš mu sve, pa čak i najtrivijalnije želje." U ruci mu se pojavilo vilovnjačko gusto ulje, koje joj je sipao na dlan. Unutar Gala se promeškoljio strah, a stid potpuno obuzeo. Zarumenela se i pocrvenela, dok bi joj u umu bljesnuli fleševi o hitnom begu iz zamke, iako je znala istinu i volela Kazdira više od svih i svega. Udahnula je duboko vazduh, rešena da iz ljubavi prema njemu pobedi svoj jezivi strah. Zatvorenih očiju je ispruzila ruke do kukova, zatim polako do spornog mesta. Srce joj je tuklo u ušima, a dah ko da je trčala, ne samo od silnog uzbuđenja, već iz frke što prevlači rukama po spajalici. Kazdir je znao da je ovo ogroman korak za nju. U njemu su narastala najuzvišenija osećanja, a milost ga preplavila. Šapnuo je "Ne moraš više ništa, ako ne želiš? Ovo me baca na kolena, jer si mi upravo pokazala da je tvoja ljubav prema meni jača od privida straha i stida, zato.." Naglo ga je zaglila i poljubila blizu grudi, zatim krenula da klizi na dole poljupcima dok je Kazdir jedva uspevao da ostane pribran i izbori sa strastvenim pomračenjima. "Zvezdice, reci mi šta želiš?" Čuo je u umu "Želim da te usrećim i.. i da te ne odnose nesvesno?" Prozirno-plavičasta energija se svila oko njenih leđa pridržavajući je, dok je on nagnut nad njom započeo spajanje, nežnim pokretom i za nagradu uživo u njenom orgazmu. Posle skoro statičnog spajanja u magiji čudesne ljubavi, naglo je podigao uz sebe i klečeći na krevetu smestio joj glavu uz svoj vrat, pričajući zavodljivim glasom prepunim emocija. Duvački instrumetni, koji najavljuju poziv za večeru su ga prenuli iz užitka. Kazdir je bio svestan kako Gala ne samo da nije čula poziv, već se neće rado spustiti nazad u telo iz ovako snažne ekstaze, zato je ujeo za vrh uha. "Drži se moja zvezdice i ako ti se ne sviđa poželi drugačije?" Bacio je na krevet uz snažne, prebrze pokrete s'zbrkanim emocijama i malom dozom bola, sve do njegove eksplozije i urlika. Zaneseno je ljubio šapućući "Nažalost obavezni smo da prisustvujemo večeri, zato ću se s'teškom mukom odvojiti od tebe. Uh moja zvezdice, sklon sam da sve zanemarim i ostanem ovako s'tobom danima. Da nas teleportujem na pusto ostrvo i blokiram ga za sve posete.. ne valja, lud sam za tobom." Izdigao se i pogledao je. "Reci mi šta ti želiš? Ili da to ne pitam?" Osmehnula se. "Nemoj da pitaš? Na valja da odgovorim." Ustao je i zgrabio, zatim spustio pored sebe. "Da li ti je ovakva toaleta po volji?"
Posmatrala je svoju sliku u ogledalu, kada se oglasio i drugi poziv za večeru. "Nešto lepršavije, nežnije i romantičnije, što se slaže sa bojama šumskih vilovnjaka? Recimo tamnijih sivo plavkasto-zelenkastih tonova, neujednačeno, sve bleđe do prozirnog oko članaka nogu?" Oduševljeno je posmatrala svoju romantično-šumsko, svečano-ležernu garderobu i uopšte izgled. "Ti si kreativni genije i.." Naglo je zagrlio da zakmeči i poljubio, zatim povukao za ruku da krenu. Već su svi bili prisutni i očigledno samo njih čekali da započnu sa večerom. Kazdr je kao stvaraoc postavljen u čelo stola, a ona na prvom mestu do njega, dok je Hite, s'obzirom da je domaćin sedeo nasuprot njega. Sto je bio jako dugačak i širok, zato je bilo nemoguće čuti razgovor na drugom kraju. Lesji i Kazdir su zajedničkim snagama izvojevali da Gala pojede rekornih pet zalogaja, a na kraju obeda njihov domaćin Hitvjerion-Hite od kuće Vistjela se podigao tražeći pažnju. "Poštovani stvaraoče i nosioci moći, dragi prijatelji, večeras će u vašu čast biti organizovan ples sa vatrometom i to dole u samom središtu Šumskog grada, tako da svi stanovnici mogu učestvovati. Zato vas molim, da bez obzira na umor provedete makar sat vremena među žiteljima našeg grada, jer će im to jako puno značiti?" Svi su rado pristali, tako da je nedugo zatim otvoren portal do jedinog kamenog trga i to dole na tlu, koji je predstavljao sam centar grada i raskršće puteva do drugih mesta na sve četiri strane Virhil šume. Široki, popločani trag nastavljao se takođe kamenim putem sve do izlaza iz Šumskog grada i bio okružen krčmama, dok su se iznad njega izdizali sve višlji prstenovi terasa, sa kojih su kao sa osmatračnica vilovnjaci posmatrali gužvu ispod. Stanovnici Šumskog grada su ovaj trg zvali velikom, ili glavnom tržnicom, jer su ovamo stizali trgovci ne samo iz bližih delova Virhil šume, već neretko i sa primorja, čak i jako udaljenih krajeva zemlje, pošto je ovuda prolazio jedan od glavnih tranzitnih puteva. Gala, Avalon i El-Dre su se došaptavali, zatim pokušali da se iskradu i popnu na najbliže lestve, ali ih je stroga Arielova telepatska poruka sprečila u naumu, zbog čega su ga svo troje gledali namrgođeno. U sredini kamenog trga se na za par stepenika višljem delu izdizala statua prvog kralja Rejvana, koji je bio poreklom iz Šumskog grada, čime se stanoništvo jako ponosilo. A sada su na višljem delu svuda u krug do statue bili postavljeni okrugli stolovi, sa mestom za stvaraoca, unutrašnji krug, porodicu Vistjela i čarobnjake. Šumski vilovnjaci su bili daleko ležerniji i obraćali manje pažnje na uvrežena pravila, koja su recimo bila obavezna na dvoru i među plemstvom i držali daleko kraće počasne govore, što je naročito obraovalo Galu i dečake. Hitvjerionov otac, kao strešina šumskih plemena posle prigodnih reči zamolio je Kazdira i Galu da otvore igranku, dok su sa njima pošli Hite i Megatje, a ubrzo pridružili i svi ostali. Gala nije odbijala nikog, zato je redom igrala ne samo sa svom svojom duhovnom braćom, već i mnogim mladim vilovnjacima, pa čak i čarobnjacima. Posle par sati neprekidnog plesa Kazdir je stražarno poveo da popije Lesjijev napitak za jačanje i čašu soka. Zedijal je sve vreme bio prored svog prijatelja Draksilisa, a sada se dogovarao sa njim da prošetaju, ili otvore portal do njegove kuće, jer su nameravali da donesu par specijalnih reaketa za vatromet. Pošto su stajali blizu nje i Kazdira, Gala je čula njihov razgovor i odlučila da im se pridrži, zato je potražila Ariela. Oči su joj sevale rešenošću, dok mu se obraćala i otsečno mu objasnila šta namerava. "Uzgred, povešću i dečake! Samo probaj da mi kažeš da ni to ne smem i posvađaćemo se za ozbiljno!" Htela je još što šta da mu odbrusi, ali je on zaustavio. "Stani! Dobili ste dozvolu. Istina nerado vas puštam iz svog vidokuruga, jer imam loš predosećaj, pa opet kada su pitanju tvoje spontanosti to je skoro uvek tako. Međutim, moj omiljeni brat mi je danas više puta napomenuo kako nije na meni da štitim i branim, već na Izvoru i zato.." Skočila mu je u naručje i zagrlila, zatim otskakutala ka dečacima. Na njeno insistiranje Draksilis i Zendijal su pristali da se prošetaju do tamo, ali vrate portalom. Put je bio krajnje zanimljiv i neuobičajan. Čas su koristili brze penjalice, čas užad, nah-natu lift, pa čak i magiju da stignu do viših delova, ili se spuštali krug dva niže i prolazili puteljicima kroz viseće vrtove. Uživala je u ovoj šetnji, diveći se svemu što vidi, pevušila je dobro poznate vilovnjačke pesme i šalila sa dečacima. Draksilisova porodična kuća, baš kao i sve ostale, bila je načinjena od živih, isprepletanih grana drveta na kom je i to pomoću magije. Bila je srednje veličine i jedinstvenog stila, koji se Gali jako dopao, a unutra još maštovitije osmišljena i uređena. Penjali su se čak do potkrovlja i poslednje kulice da bi uzeli velike rakete za vatromet, u više obilka i boja. Nisu imali prilike da upoznaju njegovu porodicu, jer su kao i većina stanovnika Šumskog grada bili na svečanosti. Taman su krenuli nazad, a Draksilis spremao da nedaleko od svoje kuće otvori portal do centralnog trga, kada su poletele vatrene kugle iz štapova čarobnjaka prema njima, od kojih bi stradali, da ih Zendijal nije na vreme opazio i snašao da ih na jedvite-jade blokira magijom, s'obzirom da nije imao štap čarobnjaka, koji drastično povećava njihove čini, umeće i prirodne predispozicije. Da mu se na ramenu nije pojavio malecni, čupavi, izuztno moćni Vanli-Mahio, lako moguće da bi ovaj napad bio fatalan po sve njih. Draksilis mu se žurno pridružio, vitlajući štapom, čije je kristal na vrhu blještao različitim svetlom, u zavisnosti koje odbrambene čini krosti. Zendijal je Galu, Avalona i El-Drea gurnuo do kuće i naglasio im da se sagnu, dok niko od njih nije primetio napadača sa suprotne strane, koji je sa mostića višljeg kruga ispalio kuglice, kakve inače koriste isključivo Agzardem ratnice. Kako su kuglice krenule da se vrte u vazduhu, zuje, pa odmah potom i ispaljuju otrovne iglice, Gala je planula vatrom Raidie. Držala je mač u ruci, koji je spustila do nogu, štiteći ih od svih napada, dok su njihovi napadači odbačeni, ili se iz frke razbežali. Zendijal je poslao Mahia da proveri dečake, žureći ka svom prijatelju, koji se povijen držao za ogradu od kanapa i činilo se da će svaki čas pasti. Ceo napad se odigrao munjevito u svega minut- najviše dva, a Ariel i Kazdir pojavili nedaleko od njih, kada je Gala planula vatrom Raidie i čim ih je ugledala prestala da sija, uz vrtoglavicu, jer je znala da će se onesvestiti ako duže ostane u svom primarnom obliku. Dva čarobnjaka i jedan vilovnjak su već bili izuvijani energetskim pantljikama i ležali do njihovih nogu, kada su krenuli da provere da li ima povređenih? Zendijal im se obratio krajnje uznemireno i zabrinuto. "Draksilis je pogođen otrovnom iglicom i ako smesta ne nabavimo protiv-otrov neće poživeti duže od desetak minuta! Stvaraoče.." Ariel je nestao i već za pola minuta pojavio sa El-Evjitom, Lesjiem i kraljicom Agzardem naroda -Megjate, pored svog verenika Hite, dok je Kazdir klečao i već davao svoju krv Draksilisu. El-Evjit je planuo svetom vatrom, zatim magnetom Raidie izvukao skoro nevidljivu kap otrova, dok je Megjate sve to začuđeno posmatrala i odgovarala na pitanja. "Niko osim mog naroda ne koristi ovakve polumagijske kuglice natopljene najubitačnijim otrovima, pa i mi to činimo samo kada smo u ratu. Kuglice pripadaju prošlom dobu i već dugo su van upotrebe. Jedino gde se mogu naći su vekovima zabravljeni magacini, kojima se inventar proverava jednom godišnje. Ne mogu da se načudim što je bilo ko došao do njih, a ponajmanje neko, ko nije od naše vrste?" Okrenula se El-Dreu, upitala da li je dobro i pomilovala po obrzu, što je bilo krajnje neuobičajno, jer Agzardem nikada nisu iskazivale nežnost i naklonost, niti odavale bilo kakve emocje, naročito ovako javno. El-Dre je bio ne samo jedini muški Agzardem, nego i sin njene voljene najstarije sestre, koja je pre njegovog rođenja nestala i od koje se očekivalo da vlada za života, pošto je nasledila presto. Osim El-Drea postojao je samo još jedan muški Agzardem -Magnetna Tama, odnosno Vardane, kog su smatrale baukom i plašile ga se više od ičega, jer ih je u svojoj prošloj inkarnaciji skoro sasvim istrebio, od čega su se jedva oporavile i umalo izumrle. Zato je El-Dre prdstavljao njihovu nadu da će se narod Agzardema oporaviti i uznapredovati, jer im se posle silnih vekova muški naraštaj konačno vraća. Agzardem nisu volele muške, već ih smatrale tek nophodnim sredstvom za produženje vrste, dok im Gala nije utuvila u glavu kako mušku decu za kojom žude, mogu dobiti jedino pomoću iskrene, obostrane ljubavi s'partnerom. Ubrzo se pojavio i Vardane, koji je nametnuo svoju volju zarobljenicima, tako da nisu imali izbora sem da govore istinu. Najvažnije što su saznali da je sa njima bio još jedan čarobnjak, kao i da imaju špijuna u Šumskom gradu. Saznali su i kako je Elvelijon koordinator ovog napada, što je slomilo srce Zendijalu i Draksilsu, koji se inače osećao bolje nego ikada u životu, zahvaljujući Kazdirovoj krvi. Osim toga otkrili su ime vilovnjaka, koji je prodao Narowe ubojitu kuglicu Agzardem, kao i gde živi. Megjate je zamišljeno promrmljala "Alstimijer Halvekin? Hmm.. čini mi se poznato." Zatim glasnije dodala "Sećam se tog imena, jer je moja sestra pre nekih desetk godina dok je bila kraljica poslovala sa njim. Dakle odatle im naše oružje? Moraću što hitnije da porazgovaram sa njom." Ariel joj je prišao. "Teleportovaću nas ravno ispred odaja bivše kraljice Zaseil-Onomje. Uhvati me za ruku, brzo ćemo se vatiti? Vardane, Kazdir, El-Evjit, čuvajte klince, Zendijala, Draksilisa i sve prisutne. Moguće da planiraju da nam još gore zagorčaju ovo veče, ili ponovo pokušaju sa atentatima na Draksilisa i Kazdira? Zato dobro otvorite oči i očekujte frku. Bilo bi mi draže da samo pohvatali sve počinioce, kojih lako moguće ima puno više među stanovništvom, naročito dole na trgu?" Megjate mu je naglo pustila ruku i krenula u susret svojim ratnicama, koje su im upravo prilazile. Ukratko im je objasnila im šta se desilo i šta planira. "Čuvajte svojim životima sina moje sestre, Hitje i sve ostale! Brzo ću se vratiti, možda već za par minuta."
Čim su Ariel i kraljica Megjate nestali, Hitje je otvorio portal dežurnim vilovnjacima u njegovoj službi, koji su pre par minuta stigli, da prebace zarobljenike do harveona (mesta sličnog vojnoj upravi), zatim ih je Kazdir teleportovao pored stola za kojim su sedeli. Na trgu je bila još veća gužva, pa čak i svuda u krug na terasama i to sve do barem šest-sedam narednih prstenova u vis, a nah-natu liftom je konstano pristizalo još vilovnjaka. Rejvan, Eledrijel i Ekhto, koji su bili zaduženi da zajedno sa čarobnjacima spreče da ne postrada prisutno stanovništvo u mogućem napadu, su im žurno prišli. Još nisu završili s'pričom o svemu što se izdešavalo, kada su se Kazdir i Vardane pozorno okrenuli, baš kada je započeo vatromet. "Osećam talas negativne vibracije, pripremite se!" Svi su se rasporedili u krug oko kipa, a čarobnjaci podigli svoje palice, napeto posmatrajući po trgu i terasama. Nekih desetak vilovnjaka je uperilo oružje ka njima, a tri kuglice sa otrovnim iglicama su zazujale iznad njih. Kazdir je već bio u vazduhu i kao munja sakupio u šake kuglice, dok je Vardane vetrom izbio oružje iz ruku vilovnjaka, zatim preuzeo kontrolu nad njima, blokirajući čarobnjake Narowe da ih sa daljine kontrlišu hipnotičkim činima. Kazdir nije imao ni tih pola sekunde potrebnih za materijalizaciju, već bio primoran da rukama zdrobi kuglice, ali mu se više iglica već zabolo u šake. Jedan od liftova je krenuo da nekontrolisanom brzinom juri na dole, preteći da smrska sve one, koji su u njemu. El-Evjitu se se pojavile uši i rep mačijeg zaštitnika, koji mu je pripojen u ovoj inkarnaciji. Pojavio se usred zbijenih vilovnjaka u liftu i teleportovao u blizini Šumske Krune, zatim pojavio pored Gale, koja je čučala zajedno sa Lesjiem do Kazdira, taman da vidi kako se nah-natu razbija u param parčad o tlo. "Zvezdice, nema pomoći, ne gubi vreme samnom? Barem desetak iglica mi se zabolo u šake, a dok se moj organizam ne izbori sa otrovima, što znači narednih najmanje petnaest minuta neću biti u stanju da koristim svoje moći. Biću dobro, radije pomozi drugima?" Lesji je preturao po svojoj torbi, vadeći sve potrebno. Pincetom mu je na jedvite-jade izvadio par iglica, jer su se jako duboko zabile i bilo ih je teško uhvatiti. Neke je vadio sa prednje, ostale sa unutrašnje strane dlanova. Hteo je da mu ubrizga lokalnu anesteziju, jer je za poslednje tri morao da raseče tkivo, međutim Kazdir nije prihvatio. "Izdržaću bol, ne smem da imam umrtvljene šake." Ariel se pojavio iznad njih, sa kraljicom Megatje, bivšom kraljicom Zasteil-Onomje i barem tridesetak Agzardem ratnica, koje su se istog trena premetnule u zmajeve, kružeći iznad trga, vrebale su počinioce. Čim ih je spustio, Zasteil-Onomje je žurno prišla El-Dreu, pozravljajući ga lupkanjem pesnice bilizu svog srca, dok je on uhvatio za ruku, s'osmehom na licu, a pošto je imala suzne oči i zagrlio. "Ne brini tetka dobro sam. Gardistkinje su me dobro čuvale. Nego, da li postoji protiv-otrov za iglice iz kuglica?" Ona je bez reči izvadila par flašica i pružila mu, a on žurno prišao Kazdiru, dajući mu jednu, dok je on odmahnuo glavom. "Od svih na svetu samo meni to ne vredi. Sačuvaj ih zlu netrebalo?" El-Evjit je čučnuo pored njega. "Zato će ti magnet Raidie vredeti? Izvućiću otrove i samo probaj da me sprečiš!" Kazdir se glasno nasmejao, zatim zastenjao sa bolnom grimasom, jer mu je Lesji zaboo pincetu usred rane i pokušavao da izvuče iglu. Ariel je nestao i pojavio pored vilovnjaka na sedmom nivou terase, koji je nažalost već ispalio pogubnu kuglicu, koja se okretala u vazduhu blizu kipa. Vardane nije smeo vetrom da je odgurne, jer bi stradali vilovnjaci na terasama, umesto toga se transformisao u crnu grdosiju od zmaja i zaklonio krilima i telom unutrašnji krug, čarobnjake i agzardem. Ariel je dezintegrisao kuglicu zrakom iz očiju, ponovo nestajući. Gledali su kako lebdi i ograđuje barijerom nešto na periferiji trga, zatim nestaje zajedno sa tim. U daljini se čula eksplozija, glasnija od vatrometa, a on odmah zatim pojavio pored njih. Jedna od Agzardem, koje su nisko kružile je sletela, kleknula u njihovoj blizini, izvadila iz pojasa i popila protiv-otrov, dok joj je kraljica Megjate kandžama isčupala izglicu iz butine, zatim odmah uzletela. Vardane je menjajući oblik stesao iglice sa sebe, a jednu iščupao s'vrata, dok je Ariel dograbio za ruku Hitje. "Za Boga miloga reci im da se raziđu kućama? Kako je krenulo stradaće!" Hite se razderao, tražeći pažnju, što je sada bilo teško izdejstvovati zbog preterane gužve i bučnog vatrometa, koji je inače otežavao da se na vreme primete napadi. Vilovnjački vatromet je bio daleko drugačiji od onog u svetu ljudi, jer je poprimao oblike raznih scena iz života, ili recimo razlistalog drveća, kojem žuti i opada lišće, raznih letećih životinja, ili vila u plesu po nebu, tako da je večina njih na trgu bila nesvesna napada i da su im ugroženi životi. Dvojica vilovnjaka su se probijala kroz gužvu, noseći povređenog, kog su prihvatile agzardem ratice, a bivša kraljica Zasteil-Onomje mu žurno dala da popije protiv-otrov i kandžama iščupala iglicu. Prišla je Vardane i kruto mu pružila bočicu, na šta se osmehnuo i zahvalio, čudeći se što je uspela da natera sebe da mu uopšte priđe, pa čak i pomogne. Čuo se prodoran poklič ratnica, koje su u obliku zmajeva kružile iznad trga sve do krošnji, a Megjate im odgovorila najkomplikovanijim šišteće-krkljajućim i režećim jezikom Agzardema. Jedna od zmajica se spustila nisko iznad njihovih glava, a Ariel izdigao da prihvati vilovnjaka. Zmajica mu je oštrim kandžama proburazila ruku sa stegnutom pesnicom, iz koje je čim je pušten ispala kuglica, koju je Ariel uhvatio. Vezao je energetskim pantljikama vilovnjaka i položio blizu Lesjia, koji je upravo završio i previjao Kazdirovu šaku, a iz druge blizu palca tek trebao izvadi duboko zabijenu iglicu. Ariel je dodao kuglicu Zasteil-Onomje, koja je brižljivo slonila u kutiju s'ležištem, pa u kožnu torbicu. Ponovo su začuli prodoran poklič, dok je Megatje odgovarala. "Neko mora otići po povređenog na prvoj terasi, ili odneti protiv-otrov?" Ariel se u trenu vratio sa postradalim, spuštajući ga iza El-Evjita, koji je magnetom Raidie već izvadio otrov iz prvog povređenog, tako da se odmah posvetio novopristiglom vilovnjaku. Bez obzira što su se vilovnjaci, koji su shvatili da je po sredi napad, posakrivali, ušli u krčme, ili žurili da odu sa trga, gužva je i dalje bila prevelika, zato je Ariel izdigao Hitje i par puta prodirno zazviždao, tako da uspe kolko-tolko da smiri masu, da bi im se on obratio. Tutnuo mu je u ruku megafon, zbog čega se Hitje razgovetno čuo daleko, čak i po širem centru, bez obzira na vatromet. Ubrzo zatim vilovnjaci su počeli da se razilaze, a gužva na trgu polako proredila. Ostalo je nekih četvrtinu vilovnjaka na začelju iza zbijene mase, koja se probija ka izlazu, kada je u jednoj od obližnjih krčmi prokuljao dim, a gosti krenuli da trče napolje. Ariel je nameravao da nestane, kada ga je Rejvan uhvatio za ruku. "Povedi i mene!" A mali Avalon povikao, prilazeći žurno "I mene! Još ne znam kako, ali meni vatra neće naškoditi, ja je razumem i volim, a i ona mene, zato me povedi?" Ariel ih je bez reči dograbio za ruke, zatim su nestali. Pojavili su se do ulaza usred zbijenih gostiju, koji žure vani, jer im je bilo nemoguće ukolko nikada nisu videli neko mesto, da se telepotruju do njega. Rejvan je čudesnom veštinom grabio vilovnjake i po dvojicu ispod miške prenosio dalje na trg, radeći premete i zahtevne vežbe, odrazio bi se sa kamene ograde stepeništa i spuštao ih van opasnosti. Ariel je provirio unutra, primećujući da krčma ima i podrumski prostor, iz kog još uvek izlaze vilovnjaci, zatim su nestali i pojavili se pored šanka. Gostioničar, konobari, kuvari i par gostiju je načinilo lanac od česme, da bi dodavali kofu s'vodom, trudeći se da ugase požar, koji je izbio na najnelogičnijem mestu sa spoljne strane šanka i već mu zahvatio više od polovine. Nije samo šank bio zahvaćen, već i deo drvenog poda, od kog se palmen širio i već gutao obližnji sto i stolice. Bilo je očigledno da je izazvan ili magijom, ili pomoću jako zapaljivih supstanci. Voda bi do sada trebala da bude u stanju da sanira požar, međutim bez obzira što je pod bio natopljen njome, vatra nije htela da zamre. Ariel se jeo u sebi što jako malo zna o crnoj magiji i teleportovao poslednju grupicu gostiju izvan opasnosti, koji od vatre nisu mogli izađu. Razmišljao je da materijalizuje i prekrije peskom ceo šank, ili bolje penom? Mali Avalon je začudo bio miran kao bubica. Stajao je korak ispred njega sa zatvorenim očima i ispruženim rukama, dok se plamen polako smanjivao, a posle par minuta i zamro. Ariel mu je razbarušio crvene uvojke i privrženo zagrlio. "Opasni moj bratiću, objasni mi šta si to uradio?" Avalon se smejao, dok im je gazda i osoblje zahvaljivalo. "Ništa naročito, zamolio sam vatru da se smanji i ugasi. Zar ti nisam rekao? Vatra mi je prisni prijatelj i sluša šta joj sugerišem! Razumemo se i volimo. To mi je eto urođeno. Uh.. znatiželjan si i tražiš detaljan izveštaj? Evo ovako.. davno sam to otkrio, sasvim slučajno, kada sam se još kao jako mali igrao upaljačem i zapalio fotelju. Majka je iznenađeno vrisnula i otrčala valjda po nešto da spreči požar, dok se plamen sve više širio i narastao, ja sam poželeo da se ugasi, a vatra me na svo moje čudo poslušala. I tako.. kako sam rastao sa El-Dreom, Galom i Lesjiem pokazao sam im šta umem i u vrtovima Gerhida mnogo puta demonstrirao svoje umeće. Bili su oduševljeni, a ja vremenom naučio dosta toga o urođenoj moći." Svi su slušali njegovu priču, čak i Rejvan, koji je otvarao vretenaste prozore i drugo krilo vrata, da miris dima i paljevine što pre izađe. Dok su njih trojica bili u krčmi, Vardane i Kazdir su osetili da će eksplodirati bombe oko trga, zato su se žurno teleportovali sa mesta na mesto, trudeći se da ih unište. Lesji je još uvek vadio poslednju iglicu, tako da je načinio još dublju ranu na Kazdirovoj šaci, zbog njegovog iznenadnog naglog pomeranja i nestanka. Do jedne bombe nisu stigli na vreme, zato su vrata i zid obližnje krčme propisno oštećeni, ali za divno čudo niko nije ozbiljnije postradao. Kazdir je za tren popravio svu štetu, kao i Ariel pri požaru, tako da su oba mesta izgledala bolje nego pre. Zagrlio je Avalona i Rejvana dok su se opraštali od gostioničara. "Hajede moj rode, ne osećam negativnu vibraciju, hoćemo da se onako penzionerski, ležerno prošetamo do unutrašnjeg kruga i ostalih?" Mali Ekhto se pojavio na vratima krčme, tako da su sva četvorica krenula nazad. Dok su prilazili posmatrali su kako Zendijal, Eledrijel, El-Dre i Hite pomažu čarobnjacima i agzaredem da podignu porušene stolove, stolice i rasklone krš i lom oko njih, a šumski vilovnjaci sa opasanim mačevima odnose postradale i zarobljenike do mesta određenih u tu svrhu. Čuli su Hitje kako konstatuje. "Sreća da su otac i majka otišli posle zvanične ceremonije, jer bi im sve što se izdešavalo u našem vekovima mirnom gradu slomilo srce. Verujem da barem deset generacija unazad nismo imali ništa opasnije od elementarnih nepogoda, ili slučajnih nesreća."
Pošto je bilo potrebno da se ispriča par priča i utanače planovi, Ariel ih je grupno teleportovao u glavnu sobu za primanja zamka Šumske Krune, bez obzira što je davno prošla ponoć, a svi bili umorni i iscrpljeni od napornog dana. Posedali su u krug na fotelje, a Vardane ih poslužio toplim napitcima, zatim Zasteil-Onomje uručio punu veliku kutiju instant kapućina od vanile, koji je oduševio pri prošlom susretu, uz još par drugačijih ukusa i arome, na čemu mu je retko ljubazno zahvalila. Ariel je primetio Kazdirove zatvorene oči i osetio ne samo njegov umor, već i bol, zato je prišao Lesjiu i zamolio ga da mu pomogne. Bez obzira na njegovo negodovanje Gala i Lesji su zajedničkim snagama izdejstvovali da se povuče u njihove odaje i dopusti preko potrebni isceliteljski tretman. Dok su ga skoro silom odvukli, gunđao je kako i sam može da ubrza isceljenje, samo da ima par sati na raspolaganju. Gala ga je odlučno povukla da legne u krevet, nameravajući da upotrebi još drastičnije mere, ukoliko odbije poslušnost, na šta je uz glasan smeh kapitulirao. Lesji je ispružio ruke, prevajući čarobnim glasom presmu, koja otvara srce, dok je spiralna svetlost obmotala Kazdirove šake isceljujući povređena mesta ispod zavoja. Ariel, El-Evjit, Vardane, Avalon, El-Dre, Zendijal, Eledrijel i Ekhto pažljivo su slušali izlaganja mnogih čarobnjaka, stare i nove kraljice Agzardem naroda i Draksilisa, kada im je prišao kurir, donoseći hitne poruke iz najbližih gradova Velaksiona i Navina, koji su pripadali različitim plemenima, pa tako i oblastima Virhil šume. Potvrđivali su sutrašnji dolazak njihovih starešina i ergom (vrhovnih) čarobnjaka na zakazani sastanak u Šumskom gradu. Ubrzo zatim stigle su još dve poruke sličnog sadržaja iz Tejgom-Mela i Istvara. Iscrpljeni od napornog dana i stresnih dešavanja razišli su se pred jutro, uz dogovor da se vide na prethodno zakazanom sastanku u tri popodne. Gala je zaspala pored Kazdira sa nogama na podu, još dok ga je Lesji isceljivao pesmom, zato je Ariel, kada je ih je obišao okrenuo i bolje smestio, zatim prekrio. Spavali su do dvanaest sati, a teško da bi se i tada probudili, da ih nisu pozvali na ručak. Lesji je konstatovao, dok je Gala trljala oči, a Kazdir silazio sa kreveta, stavljajući im u ruke po šoljicu kapućina. "Iscelitiljima je izgleda suđeno da večito spavaju na foteljama, a neko od moje bržne braće mi je prepravio fotelju u anatomsku i podigao noge?" Već kod kupatila Kazdir je dobacio "Kladim se da je u pitanju Ariel!" Kada je izašao Gala i Lesji su zadovoljno srkali kafu. "Hajde moj mili rode, pravac kupatilo na umivanje, pa da vas sredim i obučem za ručak?" Vardane i El-Evjit su ih sustigli u hodniku, a kada su ušli, za postavljenim stolom je sedeo jedino Ariel. "Ne mogu da verujem! Očekivao sam da stignete poslednji!" Nisu se još ni smestili, kada su trčeći uleteli Avalon, El-Dre i Ekhto u pratnji dve agzaredm ratnice, a za njima nešto ležernijim hodom prispeli Rejvan, Eledrijel, Zendijal i Draksilis. Ručak je već bio postavljen, kada su stigli Hite i Megatje u pratnji bivše kraljice Zaistel-Onomje i barem desetak agzardem ratnica, naoružanih do zuba, koje su se rasporedile svuda u krug uza zid prostorije. Posle ručka kada su svi srkali kapućino i tople napitke Kazdir je prodorno pogledao Ariela. "Još uvek nismo saznali kako su Narowe došle do ubojitih agzardem kuglica?" Zasteil-Onomje je odgovorila umesto Ariela. "Moja je krivica što su došli do njih. Pre dvanaest godina na zasedanju saveta i plemstva došli smo na ideju da pokušamo na veštački način da začnemo muško dete. Zato smo organizovali tim, koji se godinama bavio isključivo tom temom. Tako je do njih došla vest kako postoji čarobnjački red, koji poseduje znanje o tehnologiji iz sveta ljudi i ima stručnjake za genetiku, koji bi možda mogli da nam pomognu. Poslovali smo čarobnjačkim redom "Zlatno vrelo" preko posrednika Alstimijera Halvekina, koji je kao protiv-vrednost na svo naše čudo zatražio sanduk našeg najubojitijeg oružja, odnosno polumagijskih kuglica i vreću zlatnika za svoj trud. Tim određen u tu svrhu nije to mogao da mu odobri, tako da je izveden pred mene. Lično sam pristala na ovu razmenu, zato je odgovornost za noćašnji napad na meni. Iz ovog razloga ću se svom snagom potruditi da ispravim grešku, jer sada znam šta je ispravno činiti i šta je istinska moć, moć Raidie. Napadom na mog nećaka i kraljicu Megjate, Narowe su objavile rat našem narodu!" Kada je završila izlaganje sve Agzardem gardistkinje su par puta istovremono lupile po malom štitu, koji su uvek nosile na levoj ruci, izražavajući tako svoje slaganje sa ratnom prklamacijom bivše kraljice Zasteil-Onomje. Svima je bilo jasno da će ceo Agzardem narod prevrnuti nebo i zemlju da zaštiti malog El-Drea, kojeg su smatrale svojim budućim kraljem i nečim nedosižno-svetim, tačnije rečeno -blagom, kroz koje će se obnoviti i prosperirati. Još prošle noći bivša i sadašnja kraljica su skoro u duetu zamolile poštovanog stvaroca, odnosno Kazdira i Ariela da dve gardiskinje svuda prate malog El-Drea, nročito dok je u njihovom svetu, što nisu nisu mogli da im odbiju ni zbog kiselih lica najmlađih iz unutrašnjeg kruga, koji opet nisu smeli da kmeče i da se bune, ma koliko prezirali preterani nadzor odraslih, koji im je krvario igru. Određena melodija duvačkih instrumenata najavila je zakazani sastanak pet šumskih plemena, kom će prisustvovati ne samo predstavnici unutrašnjeg kruga, nego i princ El-Arion, sadašnja inkarnacija prvog kralja Revjana, koji je potekao od šumskog naroda i stoga bio silno poštovan među njima i kao najvažnije stvaraoc Visja-Eloh, odnosno Kazdir. Gala, Ekhto, Avalon i El-Dre nisu imali zaduženja, zato su požurili da izađu pre nego ih opaze Ariel i dve Agzardem ratnice, što im nije pošlo za rukom, zato su sa krajnjom dosadom slušali kako ne smeju silaziti s'gornjih vrtova i smucati se izvan zamka Šumske Krune. Bez obzira na to njih četvoro su se brzo zaigrali, uživajući, dok su ih dve Agzardem ratnice posmatrale zabezeknuto, s'obzirom da nikada nisu imale prilike da vide bezbrižnu dečiju igru. Sada je već ceo Agzardem narod čuo kako vrhovnu moć predstavlja trobojni zrak Raidie, međutim malo je ko od njih imao predstavu šta to istinski znači, zato su proučavale Galu, pokušavajući racionalno da objasne njenu radost i polet, srdačnost, kao i postupke, što nije bilo lako učiniti. Dva sata je proletelo, kada se mali El-Dre okliznuo s'grane i krenuo da propada nadole, a dve agzardem ratnice se premetnule u zmajeve jureći da ga spasu, kada se po prvi put transformisao u zeleno-zlatnastog zmaja, nevešto lebdeći sve do podnožja Šumske Krune, a čim je dotakao tlo, već je bio u uobičajnom čovekolikom obliku. Gala, Avalon i Ekhto nestrpljivo su čekali da El-Drea Agzardem doprate nak-nahtu liftom, pričajući u glas dok je izlazio, sve dok ih gardistkinje svojim čudnim postupkom nisu naterale da zaćute. Obe su kleknule ispred malog El-Drea s'pesnicom na srcu, ponizno tražeći od njega dozvolu da mu se obrate, što im je naravno dozvolio, zatim pokušao da im objasni, kako on nije ništa više, ili niže od njih dve i da slobodno pričaju sa njim, kao sebi ravnopravnim, što očigledno nisu bile u stanju da prihvate. Jedna od njih dve je posle par rečenica krajnjih učtivosti, poniznosti i veličanja malog El-Drea napomenula "pre puberteta je jako retko da se neko od naše vrste preobrazi i to se dešava jedino ukoliko mu je ugrožen život, kao što je to bio slučaj sa tobom poštovani prinče i uzvišeni nećače naše voljene kraljice hrabroga srca." El-Dre je prekinuo. "Dakle, tako. Recite mi, u kom periodu će nastupiti transformacija, jer ja jako malo znam o tome? Kazdir mi je jednom napomenuo da će se to desiti tokom puberteta?" Obe su klimnule glavom. "Tako je. Menjanje oblika je postepeno i kod svakog nešto malo drugačijih odlika. Može se odigrati u periodu od dve do čak šest godina i ne može se očekivati da mlada osoba lako ovlada ovom transformacijom." Mali Avalon je razočarano viknuo "Gala i ja smo se već dogovarali ko će prvi da se provoza na tvojim leđima, kakvo razočarenje! Već sam isplanirao par veličanstvenih umotvorina i evo sopćem u maramicu što ćemo čekati godinama da ih ostvarimo. Nego ja sam ogladneo! Hajde da pronađemo neku kuhinju i kuvara, ili krišom opustošimo špaiz?" Na sastanku pet šumskih plemena bilo je neuobičajno živo i ni malo dosadno. Pošto su se ispričale sve priče, a soba skoro užarila od krajnje osude Narowe, samo se ergom čarobnjak Istvara držao rezervisano, što nije promaklo nikome u prostoriji, zato ga je pred kraj sastanka Hitje upitao da li ima nešto da doda? Sedobradi čarobnjak je ustao i kruto se naklonio. "Poštovani.. ni sam ne znam kako da započnem ispovest? Tek sada čujem kako je Elvelijon iz porodice Vikzermaka u sprzi sa Narowe? Meni se predstavljao kao zamenik glavnokomandujućeg finasijske uprave pri kruni, koji skuplja dobrovoljne darove i informacije o svemu što se dešava u Istvarskom okrugu. Tako da sam mu ja lično uručio priloge Gerhidu, ali i odgovorio na sva postavljena pitanja, a sada ispada kako sam ni neznajući bio uzrok sveg zla, koje su Narowe prouzrokovale u Virhil šumi, zbog čega me grize savest." Pošto im je detaljno ispričao šta je sve zanimalo Elvelijona, sa više strana su pokušali da umire sirotog, uzrujanog, sedobradog ergom-čarobnjaka Istvarskog okruga, dok su ga kolege iz Tejgom-Mela i Valeksiona tapšale po ramenu, govoreći kako je to svakome moglo da se desi. Pošto se utvrdila dalja politika, izgledalo je kao da je sastanak završen, kada je Drksilis zatražio da ga saslušaju. "Osećam kako je potrebno da vam obrazložim zbog čega se Elvelijon, jedan od moja dva najbolja školska druga, izmenio i krenuo mračnim stazama? Sve do pete školske godine on je bio pun vrlina, bezazlen i vedar, sve dok nije upoznao vilu izuzetne lepote, taštu, kojoj su intrige i spletke prirasle srcu, pod imenom Elsvjelut. Ona je pohađala devojačku školu magije Dvanaestruke Bele Zvezde Evijana i kako smo kasnije saznali dva puta ponavljala prvu i drugu godinu, jer je bila skoro bez afiniteta prema magiji, ali se za divno čudo provlačila, sumnjalo se pomoću nečasnih metoda i ucena. Nas trojica smo je upoznali na sredini njene treće, a naše pete godine. Izgledala je daleko starije i zrelije od svojih vršnjaka, čak i od nas, sve dok posle nekog vremena nismo otkrili i zašto. Pa opet Elvelijon je već bio zanesen njenim dražima, potpuno slep i gluv za sve što mu pričamo. Na kraju naše sedme, a njene četvrte godine, koju je takođe po drugi put ponavljala, pre nego što je finalno izgubila pravo na školovanje, saznali smo neobično tešku priču njenog života, što je našeg druga još više približilo njoj, tako da je time krenuo da opravdava sve njene loše postupke. Pokušali smo da mu otvorimo oči i tada smo se po prvi put posvađali, a on nam strastveno odbrusio da ako prozborimo još samo jedno slovo lošeg o njoj, nećemo više biti prijatelji. Pošto je Elsvjelut milošću izvora nestala sa scene, Elvelijon se polako povratio u normalu i postao dobrodušni dečak. Posle desetak godina od završetka škole, čuo sam da su se verili, a posle preduge veridbe i razišli. Ono što sam tek juče saznao da joj je on iz neobjašnjivog razloga ostao veran i da se i dalje bori svom snagom za njene ciljeve, kao i da je ona sadašnja supruga kraljevog brata, koji je sa njom dobio dete s'zlatnim zrakom moći." U prostoriji je nastao žamor, dok je Kazdir bio bled u licu, suznih očiju. Elvelijonova situacija ga je podsetila na lične greške iz prošle, kobne inkarnacije. Princ El-Arion, Vardane, El-Evjit, Lesji, Rejvan, Eledrijel i naročito Ariel osetili su Kazdirov bol tuge, zato su ga okružili, pokušavajući da mu pomognu.
On se setno osmehnuo "ne brinite biću dobro." Zatim prišao Zendijalu i Draksilisu. "Zanima me priča o nesretnom životu Elsvjelut?" Kada su se smestili za sto, Draksilis je započeo s'pričom. "Ako se dobro sećam, Elsvjelut nije imala ni godinu dana kada joj je nestao otac, a majka joj se jako brzo preudala, za po njenoj tvrdnji, izuzetno lošeg vilovnjaka, koji se bavio trgovinom i mrzeo njenog oca, zato je svu svoju mržnju i zlovolju iskaljivao na njoj. Kada je imala osam godina u sred noći je izbio požar u kom joj je postradao očuh, a majka se jedva izvukla deformisana i izgubljenog razuma. Kao najgore od svega majka je krivila Elsvjelut što je izgubila supruga i lepotu, jer joj je i lice naruženo. Svega par meseci je provela u sirotištu, kada je usvojila imućna porodica sa primorja. Po njenoj priči je kratko trajalo njihovo oduševljenje prema njoj i počeli su da je krive za sve nesreće što su im se dešavale, zato su je preko porodičnog prijatelja poslali u žensku školu magije na Svetoj Planini." Zendijal se ubacio "Elsvjelut je još dok smo bili deca imala blokirano srce, bila samoživa i zaista se ne može drugačije reći, do izuzetno naopaka i zla. U četvrtoj godini, koju je po drugi put pohađala, gurnula je drugaricu sa stepeništa, jer joj se zamerila. To je i bio povod za njeno izbacivanje iz škole. Izašao je ceo skandal oko toga i mnoge devojčice, koje su do tada ćutale strahujući od njenih pretnji, na saslušanju čarobnjačkog učiteljskog veća istupile su i razotkrile kako su strepeći od nje bile primorane da varaju na ispitima i urade zadate čarolije umesto nje, tako da prođe razred. Pa opet, naš drugar Elvelijon nije poverovao u sve to, već je strastveno branio, potpuno ubeđen u njene laži. Ja lično nikada nisam mogao da shvatim njegovo slepilo, jer bez obzira na njenu ogromnu lepotu, odmah iza površine nema ni malo dobrote, ničeg, sem zamršenih razmišljanja o silnim spletkama i intrigama." Draksilis je potvrdio "istina. Zato smo nas dvojica bežali od nje i odbijali da pratimo Elvelijona kad god bi spomenuo da se trebaju naći. Ne znam kako je kraljev brat uspeo da se zaljubi u nju?" Zendijal je s'tugom u očima promrjlao "zato ja znam. Zatim glasno dodao "ona ume da bude slatka kao med i prevede nekog žednog preko vode kada to služi njenim planovima. Kao dečak sam par puta naseo na njene priče i poslužio joj ni neznajući za spletke i gnusna dela, sve dok je konačno nisam prozreo i ja sam bio njena marioneta. Ona ima dara da sakrije istinu i svoje zle ciljeve uvije u šarene hartije, tako da osoba veruje kako čini dobro delo. Do duše ja sam tada verovao kako pomažem Elvelijonu." Uzdahnuo je. "Iz ljubavi prema njemu sam kasnije svesno dozvolio da budem.." Kazdir ga je prekinuo. "Zaboravi prošlost? Važno je isključivo šta ovog trenutka činiš. A sada si progledao i vratio ispravnom putu. Molim te, ne dozvoli da te prošlost odvuče u propast?" Stisnuo ga je za ruku, dok je Zendijal imao suzne oči. Ariel je vrteo glavom. "Nije samo Zendijalu potrebno da nauči ovu lekciju, već i tebi moje omiljeno božanstvo." Kazdir je uzdahnuo. "Sasvim si u pravu. Pa opet, kada nekog učimo i sami najbrže napredujemo, zar ne?" Ariel je otsutno promrljao "da, da.." prilazeći prozoru. "Očigledno ni danas nećemo u lov na monstere? Napolju je ne samo mrkli mrak, već se izgleda sprema i nevreme? " Kazdir mu je prišao, a za njim i ostali. "Biće susnežice nošene snažnim vetrovima, što znači: neće biti preporučljivo da se izlazi vani. Hmm.. sad, ja to mogu i da promenim, ukoliko ti je baš zapelo da po šumskom gustišu, pod zimskim mrakom lovimo mutirane spodobe?" Ariel je pogledao kisela lica svoje duhovne braće i odmahnuo rukom. "Hteo sam da to danas završimo, jer kao i uvek imamo previše posla, dok sada nemamo izbora sem da ostanemo još jedan dan u gostima. "Međutim najdraži moj rode, čim svane krenučemo u lov, sve i da besne snežne oluje!" Pri poslednjoj rečenici je prostrelio pogledom Kazdira, koji je podigao ruke u stavu odbrane. "Postaraću se da jutro bude bez padavina, zadovoljan? Priču su im prekinuli Hite i Megjate, insistirajući da sa sobom povedu jednu četu veštih, iskusnih vilovnjaka i pet agzardem ratnica, na šta je Ariel nerado pristao, najvećim delom iz pristojnosti prema svojim domaćinima. Odmah posle večere krenuli su da se odmore i naspavaju. Gala je prepričavala svoje popodnevne avanture Kazdiru, međutim bez obzira što je zainteresovano slušao i smejao zajedno sa njom, osećala je kako se unutar sebe lomi i kida, zato je bila specijalno nežna prema njemu. Umiljavala se i mazila ga po kosi sve dok nije zaspao. Još nije svanulo, kada je Ariel u pratnji El-Evjita i Vardane došao da probudi Kazdira, samo da otkrije kako je već na nogama, ko zna gde, s'obzirom da ga nema u apartmanu. Čarobnjak nije mogao da izdrži da ne priđe usnuloj Gali i makar je ovlaš poljubi u glavu, bez obzira na sevanje Arielovih očiju, koji ih je požurivao vani. Kazdir im se javio na prvu telepatsku poruku i objasnio da je na najvišljoj terasi vrta. Njih trojica su se automatski teleportovali do njega, dok ih je istog trena zapljusnuo njegov energetski nesklad. Ariel ga je na kratko zagrlio, govoreći retko blagim, melodičnim glasom "pričaj? Sve i da zakasnimo i par sati, mirno ću stajati i slušati? Dakle?" Kazdir je uzdahnuo. "Probudio sam se pod presijom noćne more, jasne i žive horor priče, kakvu nikada u životu nisam iskusio. Svoj trojici je sigurno poznato kako visokosvesnim ljudima ne samo da ne lutaju misli tokom dana, već ni nisu opterećeni snovima noću. Zato je jeziva priča onog što sam usnio, čvrsto verujem, proročka vizija onog što će uslediti. Pa opet, u njoj postoji i elemenat, koji me proganja iz prošlosti.. da se doumim oko toga." Protljao je čelo rukom, započinjujući s'prepričavanjem. "San započinje scenom, u kojoj ceo naš etrel prolazi kroz portal i zastaje ispred meni nepoznatog zamka, ovde u mom svetu. Kako hodamo prema ulasku u zamak kroz vrtove, u grudima osećam zloslutnu vibraciju. Kada je i poslednji iz unutrašnjeg kruga prošao kroz kapiju u dvorište zamka, nešto nas je zgrabilo, prikovalo u mestu, a moja crvenokosa ljubavnica iz prošlog života se pojavila likujući. Prišla mi je sa grotesknom grimasom i ludilom u očima, izvikujući naredbe svojim sledbenicima, koje nisam mogao da rastumačim, tonući u bezdan. Tu odmah pored nje bio je Elvelijon i grupa meni nepoznatih ne samo čarobnjaka, već ljudi i vilovnjaka raznih profesija. Možda najpre naučnika i lekara, uz krupne plaćenike, ili slično?" Zastao je prodorno ih gledajući. "Zanima me vaše mišljenje? Jer delom bih sve ovo mogao rastumačiti kao užas zbrke podsvesnih traumatičnih iskustva, samo da u meni ne zvoni zvono na uzbunu kako se radi o upozorenju." El-Evjit mu je prišao i zagrlio ga. "Roa napominje da bi ozbiljno trebali shvatiti ovo upozorenje." Ariel je bio namršten. "Čarobnjak je u pravu, pa opet sva loša iskustva je potrebno što pre zaboraviti, jer će nam inče bojiti svojim tmurnim bojama sadašnja dešavanja." Već su bili na vratima glavnog salona, gde ih je spremno čekala poveća grupa onih, koji će ih pratiti u ovu avanturu, kada je Kazdir zastao okrećući se Vardane. "Dvoumiš se da li da izgovoriš? Sada je gotovo, zato samo napred?" On se kiselo osmehnuo. "Pitam se da li sam noćas osetio tvoj nemir, ili sam i ja slično tebi dobio upozorenje? Samo.. ja nisam imao snova, već čisto osećaj kako sam zarobljen, zaleđen.. ni živ, ni mrtav, nesposoban da se pomerim, čak i da udahnem vazduh.." Zastao je posmatrajući ih oštro čudnim, crvenim očima. "Tako se verujem osećaju oni, kojima oduzimam volju? Do malo pre sam verovao kako mi je to upozorenje da ne koristim ovu moć, ali sada.. sada nisam načisto?" Kazdir je vrteo glavom. "Ne brate rođeni, nego si i ti primio upozorenje naših eteričnih učitelja, a meni skinuo teret sumnje, jer sada zasigurno znam da se radi o proročkom snu i upozorenju za budućnost. Hvala ti." Bilo je blizu podne kada su se vratili, a Hite i Megjate požurili s'najavom za ručak, koji je serviran već za pola sata. Za vreme obeda Ariel je napomenuo kako su očistili ne samo Viril šumu, već i priobalne planine od svih krvoločnih monstera, koje su veštačkim putem stvorile Narowe po laboratorijama, tako da je ponovo bezbedno putovati i kretatiti se vani. Petnaestak dana je proletelo. Ceo unutrašnji krug je bio u gostima kod kraljevske porodice Gerhida, odnosno svi sem Rafaela, koji je i dalje posvećeno radio i bio glavno-komandujući Omo-Nizjat centra. Zendijal je ostao u gostima kod svog školskog druga Draksilisa. Dobio je mogućnost mesta u visokom magijskom veću, ili poziv da se trajno nastani u šumskom gradu i pridruži šumskim čarobnjacima, o čemu je još uvek razmišljao. Dve mirne nedelje se naglo završilo tmurnog Martovskog jutra, kada je kroz ceo unutrašni krug prostrujao energetski talas pozornosti. Svi su se smesta teleportovali u Arielovu dnevnu sobu, uključujući i najmlađe, u pratnji dveju agzardem ratnica. Dok su sve oči bile uprte u njega isčekujući, Ariel je stajao spuštenog pogleda kraj prozora. Tišina je potrajala, sve dok im se nije obratio. "Osetili ste kako se sprema opasna bura? I unutar mene svira bojna truba i bez obzira što znam tačno gde je kuršlus i šta se mora učiniti, još uvek nemam dozvolu izvora da konačno odsečem glavu aždaje, ili tačnije rečeno -Narowe. Budite u pripravnosti! Za sada svako može krenuti svojim poslom, s'tim što ostaje da smo pod uzbunom. Narowe se spremaju na završni udarac, što će osećam vrlo brzo uslediti. Bilo bi dobro da ih preduhitrimo, zar ne?"
Bez obzira što je napolju bilo na prohladno i retko tmurno, Gala, Avalon i El-Dre su krenuli sa Kazmom kroz vrtove do oboda Veldear šume, noseći hranu za ptice i životinjice, što im je bila skoro svakodnevna rutina. Obično je Kazmin staratelj, a njihov drgar, mali Sora išao sa njima u ovu avanturu, međutim juče je uganuo nogu, zbog čega mu je Lasji zabranio dugačka pešačenja do kraja nedelje, dok je Aste ostala uz princezu Edelem-Nastje učeći da svira "meleo" odnosno neku vrstu umanjene harfe. Nisu završili ni pola posla, kada su se ispred njih pojavili Vardane i El-Evjit. "Nežni leptiriću, Roa predoseća da će biti frke. Hitno se uhvatite za ruke!" Teleportovao ih je u blizinu ujakovog zamka, kada su primili Arielovu telepatsku poruku "moramo odmah odavde! Idem po kralja, kraljicu i sve ostale! Ne čekajte me! Hitno se tele.." Usred rečenice poruka je zamrla, a oni međusobno pogledali s'brigom ispisanom na licu i očima. Koliko god ga dozivali on im se nije javljao, ne samo on, nego ni niko iz etrela. Gala je htela da se smesta teleportuje do njega, srećom Vardane je zgrabio za ruku. "Dobro me slušaj: ako se vratiš u zamak Zlatne Sunčeve Svetlosti i ti ćeš propasti, što znači nećeš biti u stanju nikome da pomogneš!" Zastao je dok su sve oči bile uprte u njega. "Vetar me obaveštava da nisu mrtvi, već zarobljeni i bez svesti. Sačekajte, doćiću već za tren." Teleportovao se jako veisoko iznad zamka, uvećavajući detalje i zaista već za manje od minut vratio nazad. "Svuda po vrtu su iznikli nekakvi uređaji, usmereni ka zamku. Ne znam kako je bilo ko uspeo da dovuče ovako ogromnu mašineriju? Čak ni portalima ne bi to uspeli, a da ih ne primetimo, zato mi nije jasno.." El-Evjit ga je prekinuo. "To je davno postavljeno, siguran sam zakopano u vrtu deo po deo, još dok niko nije znao da postoji organizacija Narowe. Te mašine su čekale moguće godinama na ovaj dan. To im je bio poslednji adut, zato i samo zato su smeli tako da se okuraže i navodno bezglavo krenu na bilion puta snažnijeg protivnika. Čekali su da ceo unutrašnji krug bude na jednom mestu, čak i Rafael, koji je stigao desetak minuta ranije i to sa celim timom iz Omo-Nizjata. Jedino na šta nisu računali je Roa. Konačno shvatam koliko je velik ne samo dar, već i prednost imati pripojenog zaštitnika u ovoj inkarnaciji. Ariel je siguran sam slično Roi predosetio opasnost, ali kao vođa etrela pokušao je sve da spasi, zato je zakasnio da pobegne iz mišolovke. Nego postavlja se pitanje gde da se sklonimo da isplaniramo protivnapad?" Vardane je taman hteo da odgovori, kada su začuli Azreinu telepatsku poruku. "Jedva sam.. sve.. sves.. tan. Ne mogu da se teleportujem. Ne.. ne vidim, uh.. ne čujem.. telo mi je.. mi je umrtvlje.." Vardane je izgovorio strogo i odsečno "ne mrdajte s'mesta! Stićiću za minut!" Ponovo se teleportovao jako visoko iznad zamka uvećavajući pogledom detalje. Jedva je uspeo da locira Azreu na samom završetku vrta. Gledao je kako ga Vehre vuče za jaknu puzeći mrvu po mrvu prema obodu Veldear šume. Nije imao izbora osim da sačeka da ga odvuče do mesta gde drastično slabi uticaj uređaja postavljenih u ceo krug oko zamka. Primetio je rupe u zemlji iz kojih su iznikle mašine sa zvučnicima, zato ih je jednim potezom uništio, međutim jezivi zvuk nije zamro. A kad se na tren spustio i dograbio Azreu i Vehre, od zvuka, koji se emituje postalo mu je toliko loše da ih je jedva teleportovao. Bez obzira što su daleko, ostao je da leži na zemlji, pokušavajući da isčisti destruktivnu vibraciju iz svog sistema, što mu je za kratko vreme i pošlo za rukom. Duboko je udahnuo vazduh par puta pre nego im se obratio. "Opazio sam u daljini vozila, kao iz sveta ljudi, kako polako napreduju glavnim putem ka zamku. Te jezive mašine su emitovale destruktivni zvuk, vibraciju koja tek što ne dezintegriše materiju. Sasekao sam ih i prepolovio, pa opet još uvek nešto ispušta istu zvučnu vibraciju, a čak ni vetar neije u stanju da mi ukaže odakle to stiže? Jedva sam održao svest i pod presijom bola uspeo da nas teleportujem. Da je to pokušao bilo ko od vas, ostali bi na zemlji uz Azreu, onesvešteni, ili pod strahovitim bolovima. U odnosu na vas ja drastično slabije osećam bol, pa ni meni nije bilo sve jedno." El-Evjit je bio namršten, razmišljajući. "Otvoriću portal do moje nepristupačne planetice, tamo ćemo biti najsigurniji dok planiramo.." Vardane ga je prekinuo. "Agzaredem. Idemo u goste kod Agzardem. Na tvojoj planeti možemo ostati zarobljeni satima, možda i danima, a potrebno je što pre delati." Dve Agzardem ratnice su kleknule na jedno koleno sa rukom na srcu ispred malog El-Drea i Vardane. "Naša kraljica će vam dati zaštitu i podršku." El-Evjit je klimnuo glavom, podižući Galu za mišicu da ustane, jer je klečala i pokušavala da pomogne Azrei i Vehre. Čim su se uhvatili za ruke, Vardane ih je teleportovao direktno u radnu sobu bivše kraljice Zasteil-Onomje, međutim ona nije bila tu. Zato su dve agzardem ratnice otrčale da je pronađu, alarmirajući usput sve redom. Ubrzo su zadihane trkom uletele nazad, s'ceom četom ratnica, ispred kojih je bila bivša kraljica. Pošto su joj ispričali šta se desilo, obećala im je svu podršku, zatim otvorila valjkastu, metalnu kutijicu na svojoj narukvici. Gala je znala tačno šta to znači i da će kraljica Megjate stići u najkraćem mogućem roku po otvaranju poklopca kutijice, kao ispomoć svojoj sestri. Poslali su i po najveštije iscelitelje na sve četiri strane Virhil šume, pošto su Azrea i Vehre još uvek bili bez svesti i pored njihovog tretmana, jer agzardem nisu bile vične pri isceljenju bilo čega drugog, osim preloma i rana. Ne samo to već je bivša kraljica Zasteli-Onomje izdala naredbu da se pripremi "ratna soba" i aktivira sve što je stasalo da nosi oružje. Za kratko vreme sadašnja kraljica Megatje pojavila se u obliku zmaja na terasi u pratnj dve gardistkinje, a Zasteil-Onomje joj požurila u susret, objašnjavajući šta se desilo. Po ulasku u "ratnu sobu" zaprepašteno su posmatrali ne samo projekcijski sto sa polumagijskom tehnologijom, kakvu koriste vilovnjaci, već i najmodernije kompijutere i opremu iz sveta ljudi, zbog čega se Vardane i El-Evjitu povratilo dobro raspoloženje. Megjate im je objasnila. "Kada smo poslovali sa čarobnjačkim redom "Zlatno vrelo", pošto su obučili naš tim genetici, bili su im potrebni uređaju, pomoću kojih će raditi, zato smo posredstvom njih kupili sve potrebno i više od toga, što je kasnije premešteno u "ratnu sobu". Ne samo to, vec smo po preporuci apdejtovali tehnologiju svake dve godine. Danas imamo osamnaest stručno obučenih agzardem, a duplo toliko se školuje u tom smislu. Pošto smo shvatile ko nam je protivnik i za šta je sposoban, ispalo je kao da smo planirale unapred, ili je to tek jedan od poteza, kom nas je usmerio svemogući izvor?" Mali El-Dre je prišao tetkama. "Svemoćni izvor upravlja našim životima, ako mu se voljno prepustimo. Pa i kada to nije slučaj, otkrićemo da čak i zastrašujuća i bolna dešavanja nemaju za cilj da nas povrede i slome, već nauče obaveznim životnim lekcijama. Kao i to da će biti teško samo dotle, dok ne shvatimo da se loše vraća lošim, a dobro dobrim, zato uvek treba biti na strani istine i ljubavi, odnosno svom snagom se odupreti negativnim i destruktivnim željama i stremljenjima." Zastao je zatim nastavio, dok su ga one posmatrale s'obožavanjem. "Primećujem ogromnu kuglu za gledanje na daljinu? Nikada se nisam sreo sa njom, zato se pitam da li bih mogao pokušati da je.." Još nije završio rečenicu, kada su mu obe u glas dale dozvolu. El-Dre je kao od šale koristio kuglu. Videli su kako vrtovi Gerhida prosto vrve od vojnika Narowe, a glavna staza načičkana vozilima, koja su bila parkirana tako, da unište mnoge delove vrta. Iz zamka su iznosili i utovarali u vozila valjkaste, metalne kovčege, prikopčane na neku vrstu malih agregata. Prednja strana kovčega je do pola bila zastakljena, zato su u najbližem njima mogli videti Kazdirovo lice sa sklopljenim očima, nad kojim se nadvijala maskirana prilika u crnoj garderobi, ogrnuta teškim plaštom, kojoj se nije video ni jedan jedini milimetar koze. Jedva su prepoznali Elveliijona zbog kacige, kada je prišao maskiranom, zatim su zajedno krenuli prema ulazu. Vardane, El-Evjit i Avalon su izgledali krajnje zabrinuti. El-Evjit je promrljao "sreća što je Galijena ostala uz Azreu i Vehre, jer ne bih mogao da je utešim." Vardane je otsečno govorio "El-Dre, drži pažnju na ulazu u zamak, zatim usmeri kuglu da posmatra glavni put ka izlasku iz vrtova, pa kreni dalje, pravcem iz kog su stigle Narowe.. da, da.. tačno tuda. Dobro je.. a sada.. evo! Moćićemo da posmatramo sva dešavanja u ovom trenutku na projekcijskom stolu, bez obzira da li držiš usmerenu pažnju na to. Hmmm.. uskoro ću shvatiti kako to Kazdir radi? Samo malo, moram da se prisetim.." El-Evjit mu je prišao. Ne brini, to ću ja urediti, znam tačno po kom principu sve funkcioniše. Uskoro je materijalizovao sve potrebno, naročito odeđene kristale, pomoću kojih su mogli da posmatraju svaki kutak vilovnjačke zemlje, čak i uvećavaju detalje iznad projekcijskog stola i to u sadašnjem trenutku, daleko bolje od svega što je do tada bilo moguće, jer je opšte dostupna polumagijska tehnologija dozvoljavala posmatranje detaljnih mapa cele zemlje, ali ne u ovom trenutku. "Vardane je primetio "najvažnije je da otpratimo kuda nose našu braću i gde im je glavna baza? Jer dok to ne shvatimo, nećemo biti u stanju da isplaniramo protiv napad. Ili da ih zgrabimo u transportu? Hmm.. to će biti daleko lakše, zar ne?" El-Evjit je trljao bradu. "Prvo ćemo se nas dvojica teleportovati nevidljivi, s'obaveznim čepovima za uši, da istržimo da li su im i kola opremljena jezivom zvučnom tehnologijom? Osim toga mogli bi zarobiti jednog njihovog vojnika, tako da saznamo sve što nas zanima?" Vardane se konačno osmehnuo. Tačno, to sam i ja planirao, samo, dragi brate, ja bih radije krenuo bez pratnje? Jer ako stradam, imaće tebe. Ne valja da idemo obojica." El-Evjit je odmahnuo rukom, zatim bolje razmislio. "U pravu si, ma da nerado pristajem. I slušaj, posmatraću ti misli i sve vreme gledati tvojim očima. I ako bude najmanje prepreke, odmah dojavi šta je sporno i uzgred, smesta se teleportuj nazad, a ako ne možeš doćiću po tebe!" Vardane je uzdahnuo. "Ako ne mogu da se teleportujem, to znači da čepovi za uši ne funkcionišu, što znači ne dolazi zamnom! Jasno?" Vardane je namestio kao glinamol savitljive čepove za uši, a El-Evjit mu dodao debelu, elastičnu, metalnu traku, obloženu savitljivim crnim kristalima, govoreći telepatski "sada si spreman. Zadrži se što kraće?"
Vardane se teleportovao po dogovoru iza trećeg kamiona, u kom je bio odložen kovčeg sa Kazdirom i još jednim od njihove braće. Dvojica su sedela sa obe strane, nadgledajući zarobljenike. Nosili su glomazne kacige ne samo preko ušiju, vec sve do vrata, dodatno sa spuštenim vizirima. Vardane se zaprepastio kada su ga napali, s'obzirom da je bio nevidljiv. Obojicu je odgurnuo vetrom tako da udare o kovčege i sruše. Zgrabio je jednog od Narowe i zajedno sa kovčegom, koji je dotakao teleportovao nazad u "ratnu sobu". Zarobljenik je po kratkom postupku uvezan, dok su Vardane i El-Evjit jedva pronašli dugme, koje je uklonilo metalni poklopac sa stakla. Ugledali su Rafaela u nekoj vrsti bioplazmatske tečnosti, s'nečim sličnim ronilačkoj masci preko donjeg dela lica, pomoću čega je sigurno disao. Mnoštvo mogućih kombinacija su isprobali, međutim nisu uspeli da otvore kovčeg, sve dok im ispitivanje zarobljenika nije otkrilo, kako samo njihov vođa poseduje uređaj za daljinsku kontrolu i otvaranje kapsule. Obojica su se uznemireno pogledali. Vardane je otsečno izgovorio "odmaknite se! Prepoloviću kapsulu, s'obzirom da će me Rafael gore nego izgrditi ako je uništim." Sredina kovčega se na tren užarila, zatim se gornji deo poklopca izdigao u vis i spustio sa strane. Rafaela su izvadili iz bioplazmatske tečnosti i preneli do isceliteljske sobe, u kojoj su pokušavali da revitalizuju Azreu. Od zarobljenika su saznali da su i kamioni opremljeni ubojitom tehnologijom, čiji zvuk paralizuje u mestu. Ne samo to već su posedovali biološka i sva moguća destruktivna oružja, uključujući radioakrivno zračenje i lasere, koji tope čak i najdeblji metal. Svi su se naježili od muke na ovo saznanje, dok ih je prostrelio talas užasa pošto su otkrili da njihov vođa može usmrtiti sve unutar kapsula jednim pritiskom na taster. Zarobljenik nije znao zbog čega ih drže u životu i za šta će im poslužiti?" El-Evjit je razmišljao naglas "sigurno im trebaju zbog istraživanja? Ne bi smeli da ih dugo ostavimo u njihovim rukama, jer ćemo ih u protivnom zateći u lako moguće previše ruiniranom stanju, tako da ih nije moguće spasiti." Nedugo zatim je napomenuo "upravo su otvorili portal.. izgleda ponovo u ovom svetu, do određenog krajnje neuobicajnog zamka, ili pre ogromne vile s'silnim dograđenim objektima?" Vardane je klimnuo glavom. "Ovo je dobro skriveni zamak. Sa tri strane je šuma, a sa jedne litica. Vetar mi kaže da je ispod zamka izgrađeno čudo toga.. čak i teško uočljivi, tajni hodnik do zablindiranh vrata. Jedino iza njih ne znam šta se nalazi? Moram da obavim par stvari, brzo ću se vratiti." Rekao je zatim nestao. Na blic je posetio zamak Zlatne Sunčeve Svetlosti i letimično osmotrio sve koji su u njemu ostali, na svu sreću živi, ali i besvesni. Unistio je gomilu zvucnika, zatim otvorio portal do Omo-Nizjat centra i iz njega doveo tim vičnih iscelitelja da pomognu kralju, kraljici i svim žiteljima zamka. Mrak se brzo spuštao, kada su Azrea i Vehre otvorili oči. Gala je bila presretna grleći ih privrženo. Pošto su mu Vardane i El-Evjit ispričali sve što se izdešavalo i dali mu da im pogleda sećanja, Azrea se smračio. Dok su drugi razgovarali Vardane je povukao kraljicu Megjate sa strane. "Postoji skrivena prostorija ispod zemlje, obložena crnim kristalima, koju je jedino slučajno neko mogao da pronađe tokom proteklih vekova. U njoj je moja zaostavština, dok sam bio krvnik, odnosno Magnetna Tama. Uz tvoju dozvolu otpečatio bih tu prostoriju, jer mi je potrebna knjiga, koju sam pisao.. pošto.." Ona ga je prekinula. "Kreni, pratiću te?" On se osmehnuo, zatim je uhvatio za ruku, umalo su nestali, ali ih je Zasteil-Onomje dograbila za mišice. "Sve sam čula. I ja ću sa vama!" Vardane se glasno nasmejao, zatim su se našli u podrumskoj ostavi za hranu. Prišao je bočnom, uvučenom zidu, posmatrajući ga. Očistio je naslage dograđene vremenom, zatim pronašao spojku, dok su se uska, visoka vrata uvukla. Silazili su stepeništem u dubinu i konačno stigli do kamenog zida, kroz koji je propustio svoju energiju. Na sred male prostorije stajalo je par kovčega i još mnogo prašnjavih stvari poređanih u police. Mačem iz tela je otvorio crni, uglačani kovčeg i iz njega izvukao debelu knjigu u kožnom povezu. Kada su stigli nazad, seo za jedan od stolova u "ratnoj sobi" posvećeno prelistavajući tražio je nešto. Pošto su i bivša i sadašnja kraljica bile pored njega, glasno je pročitao "zvuk je u stvari vibracija osećaja. Zvuk pomoću određene frkvencije izaziva emocije, koje mogu biti pozitivne, ili negativne. Negativne zvučne vibracije mogu se iskoristiti u destruktivne svrhe. Dok pozitivne mogu revitalizovati i poslužiti u duhovnoj hirurgiji. Među tonovi skale uglavnom ne izazivaju prijatne emocije, dok je s'punim obrnuto." Zastao je i pokazao "ovde su zapisi najdestruktivnijih zvučnih kombinacija, a naspram njih najpozitivniji. To sam tražio, jer nam sada mogu poslužiti za odbranu, kada shvatimo šta protivnik koristi." Zasteil-Onomje ga je potapšala po leđima. "Ne bih verovala da su mi preskazali kako ću se u ovom životu boriti uz Magnetnu Tamu. Što te više upoznajem, više ti se divim. Pa opet, ne mogu tako lako da prevaziđem ono što su me od detinjstva učili." On je vrteo glavom. "I sam sam to teško prevazišao i to tek pošto sam otišao za Galijenom u prošlost, pridonoseći sopstvenom uništenju u prošloj inkarnaciji." Megjate ga je upitala "šta se zaista dogodilo u prošlosti? Kako si nestao u svetlosti?" On je protrljao čelo. "Nerado se toga sećam. Kao Magnetna Tama pronašao sam Galijenu promrzlu na kamenu pred sam kraj svoje inkarncaije i za kratko vreme se zaljubio u nju. Ona mi je otvorila oči. Ja kao Vardane sam stigao za njom dva dana kasnije, samo da odgledam svoje samoubistvo. Ono što su poslednje od agzardem ratnica i vojska vilovnjaka videli ispred ulaza u grad agzardema, nije bio Magnetna Tama, već ja. Namestio sam predstavicu kako me svetlost grabi i odvlači gore, znajući da tako mora, zatim otišao po Galijenu. Ostali smo još dva meseca u prošlosti, gde smo pronašli kralja Geldiona, zatim se sa njim vratili nazad hodnicima vremena." Obe su ga gledale sa mešavinom strhopoštovanja i zaprepaštenja. Razgovor im je prekinuo El-Evjit, pozivajući ih za projekcijski sto. Azrea i Gala su ušli u prostoriju, pridružujući se grupi pored stola. El-Evjit i Vardane su planirali da ih već večeras napadnu, dok još nisu krenuli da eksperimentišu na njihovoj braći. Dobro su proučili kacigu zarobljenika, koja je imala desetine slojeva različitih metalno-mineralnih legura i tkanina, koje su sprečavale prodiranje destruktivnih zvučnih vibracija. Ne samo to, vec i savitljive cepove, koji su potpuno zatvarali usnu skoljku, prijanjajuci uz i unutar celog uha, izvlacili su se i uvacili iz kacige, pomocu skoro nevidljive silikonske vrpce. Uz sve navedeno kaciga se smanjivala, ili povecavala dodirom na taster, ili glasovnom komandom, tako da perfektno prijanja uz glavu, zbog cega je El-Evjit konstatovao kako je delo genija i da jako ne valja sto Narove imaju izuzetne strucnjake u svom timu. Vardane je materijalizovao identične kacige svakom od njih, zatim i dovoljno za tri čete agzardem ratnica, koje će krenuti sa njima u boj. Dobro su pogledali svaki kutak dvorišta i zamka spolja, skoncentrisani da pronađu skrivene zamke, u čemu im je pomoglo ispitivanje zarobljenika, zatim smislili protiv napad. Gala je vrtela glavom. "Ja imam puno bolji plan!" Svi su je začuđeno pogledali. "Upravo sam primila upute izvora. Azrea, El-Evjit šta čujete? Nas troje smo ultimativna moć Raidie, što znači i celog unutrašnjeg kruga. Uništićemo im svaku zamku i svo oružje, dok vi zatim ležerno prošetate po našu braću i usput ih sve zarobite? Može?" Svi prisutni u prostoriji nisu znali da li da joj se dive, ili sve ovo prime sa zadrškom, jer je ona to objašnjavala toliko bezbrižno, kao da se radi o dečijoj igrici, sve dok Azrea i El-Evjit nisu potvrdili i dali zeleno svetlo njenom planu. El-Dre i Avalon su se žestoko pobunili što ih izostavljaju iz ove akcije, sve dok im Zasteil-Onome i Megjate nisu prišle. "Moj dragoceni nećače, mili El-Dre, ti ostaješ ovde kao moja zamena. Upravo ćeš imati prilike da shvatiš kako je biti kralj našeg naroda. Avalon će ti biti desna ruka. Vas dvojica će te upravljati gradom, a sve zmajice će vas slušati i izvršiti vaše naredbe. Ako nam se nešto desi, agzardem ne mogu ostati bez vladara." Vardane je bio na čelu jedne, Zasteil-Onomje druge, a Megjate treće grupe agzardeem ratnica. Umalo su krenuli u napad, kada su im dojavili da se na ulazu u podzemni grad pojavio Hite i to sa vilovnjacima u punoj ratnoj opremi, koji su ubrzo umarširali u grad. Pošto je zajedno sa svojom ličnom gardom uveden u "ratnu sobu" i bio detaljno obavešten šta se dešava, Hite je odlučio da pođe sa njima. Vardane je uzdahnuo. "Sve zajedno ću nas telepotrovati na kilometar udaljenosti od zamka i to na ovu čistinicu usred šume, jer mi se čini najbezbednije? Hmm.. to bih prvo sam morao istržiti, da nam ne iskoče iz zemlje jezivi uređaji, kao u zamku Zlatne Sunčeve Svetlosti, ili ko zna šta sve od užasnog oružja, koje poseduju. Sačekajte me tren?" Nestao je i pojaviso se nasred čistinice. Okolo je bilo mračno i hladno, jer su mesec i zvezde zaklanjali tmurni, kišni oblaci, što njemu nije smetalo, jer je video u mraku isto kao po danu. Vetar je prosto sekao hladnim, vlažnim vazduhom, zato ga je zamolio da se stiša i umiri. Na tren je skinuo kacigu i brzo je vratio na mesto, jer mu je od zvučne vibracije skoro ozbiljno pozlilo. Istražio je okolinu i pronašao uzak putić ka zamku, zatim vratio nazad. Sve im je prepričao i dodao "Hite, vojska vilovnjaka obezbeđena kacigama krenuće putićem, koji sam otkrio, što besšumnije u koloni po jedan. Izbićete na bočni ulaz u zamak, gde ćete kod prvih stabala u šumi zaklonjeni sačekati, da trojstvo Raidie svojom blagotvornom vibracijom pročisti mesto. Zasteil-Onomje će na čelu prve grupe zmajica biti visoko iznad drugog boka, kraljica Megjate sa drugom četom iznad litice, dok ću ja čekati iznad glavnog ulaza. Trojstvo Raidie će se teleportovati ovde, odnosno biće visko u vazduhu iznad centralne tačke imanja, opasanog visokim zidinama. Pogledajte, svuda u krug po bedemima postavljeni su stražari na metar-dva, dok dvorištem patroliraju vojnici Narowe i to savakom, čak i sporednim stazicama. I još jednom da ponovim: mirujte i ne činite ništa! Ostanite van nišana Narowe zaklonjeni oblacima, ili sumom, sve dok vatra Raidie ne osvešta celo imanje!" Gala je naglasila "vatra Raidie deluje na sve što je pozitivno tako, da im ubrizga još snažnije pozitivne emocije, dok negativni postaju skoro ludi od besa, nervozni i destruktivni. Pa opet mi imamo na raspolaganju celu moć Etrela, zato ćemo učiniti sve što nam izvor naloži. Uskladjeni s'tvorcevom voljom, borimo se za sve bezazleno i cistog srca, borimo se na srani istine i ljubavi, zbog čega će nas izvor čuvati, kao svoju dragocenu decu. Budite bezbrižni." Viknula je "neka bude volja svemoćnog izvora!" Zatim su svi za njom to isto ponovili.
Izašli su u dvorište, tako da svi, koji kreću sa njima u boj načine lanac, kako bi ih Vardane mogao teleportovati. Gala, Azrea i El-Evjit su se držali za ruke, nestajući. Pojavili su jako visoko iznad na prehodno određenoj centralnoj tačci. Zablistali su vatrom Raidie, ulivajući je jedni u druge, čim im je Vardane dojavio kako su svi na određenim položajima. Nažalost, vojnici Narowe su su ih otkrili i krenuli da pucaju na vilovnjake iz raznog destruktivnog oružja, dok se još uvek pročišćujuća vatra Raidie nije do njih proširila, što je srećom jako kratko trajalo. Sveta vatra se ujednačenim tempom širila, stvarajući sve veću kupolu oko imanja, koja izgleda nije imala nameru da se zaustavi. S'njenim nadirucim talasom, sve što je bilo na nogama odletlo je par metar u vazduh i srušilo dole. Posmatrali su kako do tada nevidljivi krugovi crne magije gore trobojnom vatrom Raidie, a svi destruktivni uređaji pucaju u param parčad. Onesvešteni, ili jedva prisebi vojnici Narowe mogli su se videti kako leže na sve strane. Vardane je vetrom izbio sve kapije, koje su s'treskom popadale unutar imanja. Zmajice su sa sve tri strane uletele u dvorište, a četa vilovnjaka umarširala bočnim ulazom. Načinio je umanjeni, veštački Erevos, gde su ubacivali vojnike Naeowe. Svoju grupu zmajica poveo je ka ulazu u zamak. Brzo su napredovali, sve do silaska u podrumski prostor, ispred kog je bila prostorija za video nadzor celog spoljnog dela imanja, cak i delova sume, litice i magacina, pored malog, sada pustog naselja, na koje jos uvek nisu naisli. Tu su pronasli onesvestenu trojicu vilovnjaka za pultom, koji ocigledno samom Bozijom miloscu nisu stigli da dojave nadleznima za njihov napad, niti oglase uzbunu, koja bi mogla da kosta zivota njihovu otetu, duhovnu bracu. Vardane je s'olaksanjem promrljao "slucajnosti ne postoje. A kada svemocna ruka izvora upravlja bitkom, nadzorna prostorija ce se naci u samom epicentru, iz kog pocinje da se siri prociscujuca vatra Raidie." Zasteil-Onomje i kraljica Megjate su mu se pridružile, sa po dve svoje lične gardistkinje, taman da cuju ovu opasku i vide kako otvara skriveni prolaz, zatim probija blindirana vrata podzemnog skloništa, koje je bilo obloženo crnim kristalima i načičkano uređajima s'trepcucim lampicama, kojima još uvek nisu znali namenu. Široki, kratki hodnik bio je neprijatno zagušljiv i činio se sterilno čistim, ali i blokiran sledećim, pa sledećim vratima i tako redom. Činilo se da se debela, metalna vrata, obložena crnim kristalima nalaze na svakih pet metara, dok su sa obe strane čekale isto tako zabravljene prostorije da otkriju šta se u njima krije. Sa strane, između prostora raznih namena, naišli su na sobicu, koja je imala oskudni nameštaj, a na krevetu se nalazila vezana, jedva živa prilika. Miris starih, zagnojenih rana, istrulele hrane, znoja i fekalija bio je nepodnošljiv. Nisu mogli da odrede da li je podbula, krhka i mršava prilika musavog lica i raščupane kose muškog, ili ženskog roda? Dugački lanac prikačen o metalni krevet, bio je usečen u nožni zglob osobe i dodatno obezbeđen činima, koje je Vardane kao od šale uklonio. "Teleportovaću unesrećenog do iscelitelja i vratiti se za tren. Sačekajte me!" Pojavila su mu se samo zmajeva krila, zatim je kao metak izleteo u dvorište, nestao i za minut-dva vratio nazad. Krenuli su dalje. Kako su probijali redom vrata, vatra Ridie ih je pratila u stopu, dajući im polet i puneći srca ljubavlju, kakvu zmajice nikada ranije nisu osetile. Našli su još par zarobljenika, ali u daleko boljem stanju, koje je Vardane uz pomoć zmajica polako izveo do stepeništa, zatim teleportovao isceliteljima, usput objašnjavajući El-Dreu i Avalonu da im odrede čuvare iz predostrožnosti. Njih dvojica su se savetovali, zatim ne samo postavili po jednu agzardem ratnicu pored svake bolesničke postelje, već i dve gardistkinje ispred isceliteljske sobe. Osim toga pokušali su da saznaju što više mogu od zarobljenika Narowe, jer im to možda može poslužiti pri ovom napadu? Dok su dvojica najmanje ozleđenih čekali svoj red da im se iscelitelji posvete, El-Dre i Avalon su popričali sa njima. Jedan je bio kuvar kraljevske porodice, koji je zarobljen na putu za nabavku, a drugi jedan od čarobnjaka Narowe, koji je odbio da im se prikloni, pošto je otkrio uznemiravajuće detalje o njima. Kuvar je bio u zatvoru manje od mesec dana, a mladi čarobnjak više od dve godine. On je imao korisnih informacija. "Jednom prilikom sam sasvim slučajno video planove za izgradnju podzemnog skloništa. Istina nisam ih detaljno zagledao, ali sam primetio kako su u zidove ugradili čudo toga, čemu iskreno ni onda, a ni sada nisam shvatio namenu. Znam još da su svaki dan u isto vreme pored nas prolazili naučnici iz sveta ljudi, zajedno sa čarobnjacima, idući i vraćajući se sa posla, o kom malo znam, osim da ima veze sa razvojem polumagijskog oruzja i masina. Jednom prilikom sam načuo kako trojica pričaju ispred moje ćelije o.. ne znam ni sam kako da to formulišem? Osim o recimo uništenju velikih razmera pomoću ukradenih moći kristalnih pokretača?" Mali Avalon i El-Dre su prebledeli, i smesta sve to pokušali telepatski da dojave Vardane, što nije bilo moguće zbog crnih kristala, koji onemogućavaju teleportovanje i telepatske prenose, zato su se jeli iznutra, dajući sebi u zadatak da što pre dostignu svoju stariju braću. Vardane praćen zmajicama uništio je svaku mašinu i sve tehnološke, ili magijske sprave na koje su naišli i izveo, zatim teleportovao sve zatočene, a kada su stigli na skoro sam kraj hodnika i probili predposlednja blindirana vrata, u šest ćelija bila su po dvojica zarobljenika, dok su u najraskošnijoj prostoriji zatekli kraljevog brata sa svojim savetnikom. Njemu čini se ništa nije nedostajalo osim slobode. Na jednom zidu se nalazila polica prepuna knjiga, sa ugrađenim pisaćim stolom. Na suprotnom zidu raskošni krevet sa baldahinom, a u nuz prostoriji malo kupatilo i plakar prepun prekrasne garderobe. Iza plakara bila je daleko skromnija savetnikova sobica. Kraljev brat ih je začuđeno posmatrao, naročito Vardane, pitajući "šta se to dešava? Čini mi se kako sam u prisustvu Magnetne Tame, koji se podigao iz groba prošlosti, sve sa kastom zamađijanih zmajica?" Vardane ga je posmatrao fascinantnim i jedinstvenim, ili kako su mnogi to doživljavali -stravičnim crvenim očima. "Moji odgovori će za sada izostati. Do malo pre sam verovao kako si ti kolovođa Narowe?" Kraljev brat je odmahnuo glavom, a savetnik požurio da odgovori "gospa Elsvjelut upravlja ovom organizacijom. Nas dvojica smo zatvoreni punih šest godina. Prvo je Bog samo zna kako dospela na čelo nama do tada nepoznate organizacije "Akhite Gerhid" i prevarila nas kako služi opštem dobru. Ubedila je ne samo nas nego i princezu Tjeras da joj bude marioneta. Ona je prva prozrela i došla da nam sve po redu ispriča, ali joj nas dvojica tada nismo poverovali." Kraljev brat se ubacio "a sada.. sada ne znam ni da li je živa, ili mrtva?" Oči su mu zasijale nadom, dok je brzo napominjao "možda je u ovoj tramnici? Ili nekom sličnom mestu, kojim moja sumanuta žena upravlja? Ako je pronađete, ponizno molim samo da je vidim, makar i izdaleka?" Savetnik je dodao "ko se zameri gospi Elsvjelut, ili netragom nestane, ili kao nas dvojica, više ne vidi svetlost dana." Vardane je uzdahnuo. "Vašu priču moram prvo proveriti. Ipak ćete se preseliti kod nas u goste i nažalost ponovo biti u pritvoru." Odredio je jednu Agzardem da ih za sada izvede u dvorište i budno motri. Na suprotnoj strani hodnika pronašli su još jednog zarobljenika, u takođe luksuznoj tamnici, kog savetnik i kraljev brat nisu poznavali i to iz sveta ljudi. On im se uglađeno predstavio, "zovem se Teodor Makome. Zatvorili su me pošto sam odbio veoma unosan posao s'nekretninama. Dovukli su me vezanih očiju ovamo i pritvorili, zatim naterali da silom potpišem prenos vlasništva na meni nepoznatu individuu, pod imenom Cezar de la Domber." Vardane ga je namrgođeno posmatrao. "Dakle tako. I to se mora dodatno proveriti." Zatim odredio jednu agzardem da ga gardira u dvorištu, ali dalje od kraljevog brata. Pažljivo je zagledao poslednja vrata. "Imam narastajući osećaj kako nešto nije kako treba, zato se dvoumim da silom probijem ova vrata?" Prišao je i položio ruku na njih, stojeći nepomično minut-dva sklopljenih očiju. "Ne vidim iza crnih kristala, ali osećam kako bi nasilno otvaranje ovih vrata okinulo eksploziju. Lako moguće da se polumagijska bomba grana, prolazeći kroz zidove celom dužinom ovog hodnika i dalje? Izađite svi napolje?" Na njihovo iznenađenje i on je krenuo sa njima. Kako su se našli u dvorištu, mali Avalon mu je dojavio isto ono, što je i sam malopre naslutio. Vardane ga je zadužio da upita vilovnjaka da li je bezbedno probiti pod prostorije, u kojoj im se nalaze duhovna braća?" Strpljivo je čekao razgovarajući sa kraljicom Megjate i Zasteil-Onomje, kada mu se konačno Avalon javio "moguće da na podu postoje magijske zamke raznih tipova, jer ih je prepun zamak i dvorište." Vardane je uzdahnuo, govoreći više za sebe "ja moram ući s'neke strane? Da naša braća nisu zarobljena, to bi bilo sasvim lako, dok sada moram dobro da razmislim na koji način da doprem do njih, a da ne stradaju?" Razgovarao je ne samo sa zmajicama, već i El-Evjitom, Galom i Azreom, čiji glas je sada bio jedan -glas svemoćne Raidie. Ona mu se obratila "kreni ispod zemlje. Moja sveta vatra će te pratiti, osveštati i blokirati sve negativne činioce. Tako te neće primetiti, sve dok im se sam ne otkriješ? Shvatićeš kasnije zašto je to važno." Vardane je poveo svoju grupu zmajica i objasnio kraljici Megjate i Zasteil-Onomje da ga svi, koji su u blizini zaklone, pošto je ranije idući dvorištem, zamkom i silazeći u dubinu otkrio mnoge kamere, koje je deaktivirao i unistio, a sada brinuo da mu nije možda neka promakla? Zemlja je blago zadrhtala i na jednom mestu odronila, praveći duboku jamu, dok je vetar raznosio prašinu, zatim i vlažnije naslage u ogromnim količinama. Sreća da su svi redom imali kacige sa spuštenim vizirima, inače bi se neminovno morali udaljiti. Vardane je polako silazio duboko unutar zemlje, zatim sveže prokopanim tunelom dospeo ispod dobro obezbeđene prostorije, u kojoj su se najverovatnije nalazila njihova zarobljena braća, dok ga je vatra Raidie pratila u stopu. Pustio je da ga intuicija vodi do najbezbednijeg mesta, na kom je probio majušnu rupu u podu, kroz koju se sveta vatra proširila, kao nežna, trobojna izmaglica, osveštavajući sve negativno isključivo u tom delu skloništa. Posmatrao je prostor Raidinim očima, zatim tačno ispod kapsula, u kojima su uspravno poređana njihova onesveštena braća, što besšumnije može načinio otvore, dovoljne da ih izvadi i jednog po jednog teleportuje na početak tunela, gde su ih u tajnosti čuvale zmajice. Trebalo mu je dosta vremena da sve to uradi, a da niko ne primeti. Srećom ovo je bila ogromna hala, potpuno skrivena ne samo neprobojnom zastitom, vec i od ostalog dela vile i imanja. Gigantska, podzemna hala bila je pregrađena mnostvom odeljaka i tako projektovana da posluži za raznovrsna naučna istraživanja, konstrukciju oružja i mašina, genetskih mutacija, biološkog oružja, združenih s'magijskim mahinacijama u sklopu svega toga. Kapsule, priključene na velike, kompijuterski kontrolisane mašine, nalazile su se u specijalnom, izolovanom delu. Iza velikog zida, sa metalnim, samootvarajućim vratima, šestorica ljudi i dva vilovnjaka sedela su za pultovima s'polumagijkim spravama, posvećeno radeći. Ispred njih, pregađena cik-cak zidom i staklenim vratima, nalazila se hemijsko-magijska laboratorija, sa četvoricom dežurnih u ovoj smeni. Bez obzira na svemoc, da Raida nije imala uvid u retko obimno strucno El-Evjitovo znanje o Kvantnoj mehanici, hemiji, kodiranju i programiranju, kao i iskustvo dobro izvezbanog stratega, ne bi mogla da neprimetno blokirala svu opremu i kompijutere, kao i masine, na koje su bile priključene kapsule sa njihovom braćom, tako da ni Vardane ne bi bio u stanju da krišom izvede ovu akciju, niti ih spasi dok se ne oglasi uzbuna, a njihov vođa ne reaguje i jednim pritiskom na taster ih ne uništi. Pa ipak, kada je tek izbavio nešto više od polovine svoje braće, jedan od naučnika je ušao u prostoriju i sve bi se tragično završilo, da ga nije opazio na vreme, oduzeo mu volju i poslao nazad, sa porukom za nadređene, kako je sve u redu i sve teče po planu.
Čim je teleportivao njihovu onesveštenu braću do iscelitelja, Avalona i El-Drea, otkrili su kako im nedostaje Kazdir. Vardane je bio krajnje ozbiljan. "Izgleda su odvojili Kazdira i smestili negde, gde još nisam zavirio? Moram da požurim nazad, dok vas dvojica imate zadatak da dobro pričuvate našu braću!" Avalon je odmahnuo rukom. "Ne brini. Udelićemo im po garda, plus se ni moja malenkost neće mrdnuti pedalj dalje od njih, sve da me tuku i za uši vuku." Vardane nije mogao da se ne nasmeje ovoj opasci, pomlivao ih je po kosi i nestao. Taman je stigao nazad, kada su se Azrea i El-Evjit sa Onesveštenom Galom u rukama, pojavili pored njega. El-Evjit je s'osmehom primetio "ni pored toga što je Roa par puta revitalizovao, nije mogla više da izdrži stopljena sa silnom snagom visoko-vibrirajućeg potencijala svemoćne Raidie." Azrea se ubacio"nije čudo jer ima svega 18 godinica. U to vreme ja nisam ni.." U pola njegove rečenice, snažna eksplozija ih je odbacila par metara dalje. Vardane, Azrea i El-Evjit, koji je u naručju držao Galu, sa većinom agzardem ratnica ostali su lebdeći i leteći u vazduhu, ali je bilo i onih, koje se nisu na vreme snašle, sa manjim, ili težim ozledama, uglavnom krila. Jedan vilovnjak suviše bilzu epicentru eksplozije bio je u kritičnom stanju, zato ga je Azrea smesta teleportovao do isceliteljske sobe, a za njim je stigao Vardane sa još četvoricom teže povređenih. Otkrili su da je i kraljev brat prošao sa par povećih čvoruga i uboja, dok je njegovom savetniku polomljena ruka na par mesta. El-Evjit nije bio sklon da ostavi Galu bez svog nadzora u gradu Agzardema. Tek kada je obložio skrivenu prostoriju crnim kristalima, a kraljica Megjate mu ustupila svoju najveštiju gardistkinju da je čuva, vratio se nazad. Vardane je bio krajnje ozbiljan. "Izgleda je vođa Narowe uništio celo podzemno sklonište, kada je vatra Raidie zamrla, a oglasile se pištanjem mašine, priključene na kapsule, gde su bila zarobljena naša besvesna, duhovna braća. Brinem da Kazdir nije stradao, jer ne mogu da ga osetim? Do duše dok ih nismo izvadili iz onih jezivih kovčega, nisam mogao ni našu braću da osetim.. zato se nadam da je još uvek u toj.." El-Evjit ga je prekinuo. Skeniraj ruševine i podzemlje? Pozajmiću Arielovu moć i pridružiću ti se u traganju?" Obojica su sve temeljno skenirali, međutim nije bilo znakova života. Istočno prema šumi Vardane je otkrio podzemni tunel sa nekom vrstom internog metroa, obloženog crnim kristalima. Transformisao se u ogromnog, crnog zmaja, dok su ga Zasteil-Onomje i Megjate pratile u stopu sa svojim gardistkinjama. Posle desetak kilometara i par stanica ugledali su moderno, srebrno vozilo valjkastog oblika, otvorenih vrata. Zasteil-Onomje je znakovima ruku izdavala naredbe gardistkinjama, koje su odmah zatim krenule da pretražuju okolinu, dok su oni pošli unutra. Voz je bio udobno i funkcionalno namešten. Otkrili su ekstremno savremene, polumagijske kompijutere i opremu, čak i neku vrstu pokretne laboratorije, kao i kancelariju sa dva ležaja na izvlačenje, međutim nigde nije bilo ni žive duše. Vardane je duboko udahnuo vazduh par puta da se smiri. "Dovraga sve pošasti u oba sveta, prokleti su uspeli da nam umaknu!" Nije završio rečenicu do kraja kada se jedna od gardistkinja vratila sa izveštajem, govoreći "pronašli smo tragove severo-istočno odavde, do male čistinice, tu sasvim blizu na par metara u šumi, odakle su otvorili portal. Dobra vest je da su dogurali kolicima sa dva točka jedan teški kovčeg, zato pretpostavljamo kako je stvaraoc Visja-Eloh još uvek zarobljen u njemu." Vardane se konačno osmehnuo, osetio je kako mu ogroman teret spada s'grudi. "Hvala Izvoru, dakle nije sve izgubljeno? To su utešne vesti. Vetar mi javlja da nisu izašli iz portala u ovom svetu. Znači da su u svetu ljudi. Uskoro ću čuti gde su se uputili." El-Evjit i Azrea su taman stigli da otslušaju njihov razgovor. "Ostavili smo Hite i jednu četu zmajica da pretraže okolinu. Sve Narowe su u veštačkom Erevosu, a povređeni teleportovani isceliteljima. Ovde nemamo više posla. Dogovorio sam se sa Hite da ću ih pokupiti za nekih pola sata. Kraljica Megjate je odlučila da ostane uz svoga muža, odnosno Hite, a sa njima je ostao i Vardane uz Zasteil-Onomje, da proveri šta je na kraju tunela, dok su svi ostali krenuli sa njima u podzemni grad Agzardem. Otkrili su ogroman magacin, u kom nije bilo žive duše, a nedaleko od njega takođe sada napušteno tipsko naselje. "Dakle uspeli su da sve odavde evakuišu za sobom, verovatno do sveta ljudi?" Izgovorio je više za sebe, dok se Hitje nadovezao "tako se čini? Čudim se što su im članovi njihove organizacije i dalje odani, pošto su malo pre uništili sopstveno sklonište sve sa zaposlenima." Zaseil-Onomje mu je odgovorila "čelnici Narowe vladaju pomoću straha, a ne putem poštovanja. Vladavina straha će kad-tad biti svrgnuta, dok na bazi poštovanja prosperira neograničeno dugo, pod uslovom da vladar moćnom rukom čvrsto drži uzde, čemu je najbolji primer stvaroc Visja-Eloh." Ariel i Meonis su se pre svih osvestili, za nepunih dva sata, a ubrzo za njima Valhija i Rea, pa sat potom svi zmajevi duge i Gidar, dok je ostalima izgleda bio potreban poduži odmor. Imali su nesnosnu glavobolju, koju su morali da iscele u meditaciji, a nisu odbijali ni vilovnjački sirup u tu svrhu. Čim su ušetali u "ratnu sobu", bez imalo učtivosti i uvoda, Vardane, El-Evjit i Azrea su im dali da pogledaju njihova sećanja, posle čega je krenuo ozbiljan razgovor. Ariel, koji se do tada jeo u sebi što nije sve redom spasao na vreme, majstorski je to sklonio od sebe i posvetio se trenutnim hitnim pitanjima. "Da li su svi iz zamka Zlatne Sunčeve Svetlosti prisebni? Da li su iscelitelji pored njih? Jer ako je nas oborilo, drugi mora da su.." Vardane ga je donekle umirio. "Kada su vas Narowe popakovale u kapsule, pa u kamione, jeziva zvučna vibracija se umanjila. Ja sam uništio mašine u vrtu, a u zamku sam pronašao mnostvo manjih uređaja za emitovanje i barem duplo toliko zvucnika, to si sigurno video? Doveo sam iscelitelje i ostavio ih istina bez nadzora i zaštite, međutim imao sam pune ruke posla, zato će to pričekati. Trenutno nam je Kazdir prioritet." Ariel je klimnuo glavom. "Istina. Meonis, kreni sa crvenim i plavim zmajem i proveri ceo zamak, naročito me zanima kako je kraljica Moak-Near, princeza Edelem-Nastje i.." Azrea mu je upao u reč "i ja ću sa njima. Do sada nisam imao mogućnosti da razmišljam o bilo čemu, sem o zadatku, dok će se mala Aste zabrinuti ako me nema, kada se probudi." Ariel mu je dao dozvolu, zatim okrenuo Vardane. "Gde su odveli Kazdira?" On mu je telepatski pokazao mesto, zatim i svima iz unutrašnjeg kruga. Bilo je to majušno, beznačajno, stenovito ostrvo, koje se spolja činilo nepristupačno i beživotno. Ariel je bio zamišljen. "Dakle vetar ti je predočio da su se popeli ovim strmim, jedva uočljivim putićem i pomoću magije otvorili sada nevidljivi ulaz u ogromnoj steni?" El.Evjit im je prišao. "Verujem da im je sklonište i ulaz sličnog tipa kao na mom gusarskom ostrvu? Sigurno se sećaš na koji si ga način otvorio gledajući moja sećanja? Ariel?" On je uzdahnuo, dok su mu širokim zenicama prečesto bljeskale sićušne munjice. "Da. Jasno se sećam. Međutim nismo sigurni na koji ga je način bezbedno otvoriti, a da pri tom Kazdir ne strada. Ja ću svakako nevidljiv u izvidnicu, samo me brine da me ne otkriju kao Vardane u kamionu? Očigledno su opremljeni naočarima, koje prikazuju toplotnu sliku osobe?" Rafael se glasno nasmejao. "Na svu sreću usavršio sam odela, koja blokiraju otkrivanje toplotnog otiska, rengenska skeniranja i sprečavaju svaku vrstu prodiranja štetnih zračenja. I ne samo to, već čak i da nisi u stanju da koristiš nevidljivost, pomoću njih bićeš skoro sasvim nevidljiv i tako reći se utopiti u okolinu." Ariel se konačno osmehnuo, grleći Rafaela. "Ti si čudo moj brate. Hvala Bogu na tvom daru. Odmah ih donesi, a usput pokupi i sve što misliš da će nam biti potrebno za ovaj zadatak?" Okrenuo se, dok su ga svi prisutni budno motrili, očekujući komande. "Gidar, Vardane, vas dvojica ćete samnom u izvidnicu. Valhija, raširi se ovim svetom i pokušaj da registruješ negativnu vibraciju, naročito po grupama. Ne bi valjalo da danas bude još nemilih iznenađenja. Bolje sprečiti nego lečiti, zar ne? To ostvaljam tebi i Rea da uredite po nahođenju dok se nas trojica ne vratimo. Hmm.. Vardane, Beli zmaj bi mogao izdvojiti kraljevog brata, oduzeti mu volju i saznati istinu o svemu što se dešavalo? El-Evjit, ostani pored svoje bliznakinje i pomozi Belom zmaju sa pitanjima?" Vardane je objasnio Belom zmaju šta mu je zadatak, dodajući da bi bilo dobro isto tako postupiti i sa čovekom Teodorom Makome. El-Evjit je prišao Arielu. "Siguran si da ćeš se snaći bez mene? Ja sam daleko iskusniji po pitanju ne dozvoljenih veština i crne magije. Istina da me srce vuče ka Galijeni.." Ariel ga je prodorno posmatrao. "Ti ostaješ kao moj poslednji adut. Ako mi sve opcije podbace, budi spreman da se u najkraćem mogućem roku pojaviš pored mene? Portal ćemo otvriti na bezbednom mestu i to s'druge strane planete, zatim se teleportovati u Rafaelovim odelima visoko iznad ostrva." Tačno to su i uradili. Vreme je bilo tmurno i sparno, a miris slane vode izmešan sa poluisrulelom ribom. Ostrvce je bilo blizu ekvatora sa uvek toplom klimom, srećom Rafaelova odela sa kapuljačama i maskama se nisu zagrevala i čuvala su ih od vrućine. Skenirali su celo ostrvo i otkrili da je svaki pedalj načičkan izvanredno kamufliranom, njima nepoznatom vrstom tehnologije, a sklonište pod planinom duboko nekih barem dvadesetak spratova. Dva teretna i jedan ekspresni lift bili su jedini način, na koji se moglo stići dotle, što je bilo jako nepovoljno. El-Evjit i Beli zmaj su tek izdvojili kraljevog brata i započeli sa pitanjima kada su im se Gidar, Vardene i Ariel pridružili. Otkrili su par veoma začuđujućih činjenica, od kojih je najzaprepašćujuća bila ta, da Elsvjelut i on nikada nisu dobili dete, niti je imao saznanja da je pre dvanaest ipo, skoro trinaest godina rođeno dete sa zlatnim zrakom moći, koje su Narowe propagirale na sva zvona kao inkarnaciju prvog, pravednog kralja Revjana.
On je čvrsto verovao kako se Elvelijon rodom Vikzermak nije poznavao sa Elsvjelut pre njihovog braka i da ga je lično on upoznao sa njom, što je navodilo na predhodno osmišljen plan i spletku od strane nih dvoje. Osim toga nije znao kako je pokrovitelj sirotištima uporedo sa kraljem, niti da se ta deca obučavaju za buduće čarobnjake i vojnike Narowe. Novootkrivene informacje su im ukazale da je Elsvjelut stupila u brak sa njim sasvim promišljeno u saradnji sa Elvelijonom. Od početka planirajući da svrgne kralja Geldiona i zadobije moć, pripremila je ogroman broj mladih čarobnjaka i vojsku opremljenu najmodernijim, čak i inovantnim, nikada viđenim oružjem. Ariel je progunđao "da se Galijena nije pojavila na prvom okupljanju unutrašnjeg kruga, plan bi im uspeo." Vardane ga je posmatrao bez razumevanja. "Objasni mi o čemu to ptičaš? Kakve veze ima Galijena i prvo okupljanje sa Narowe?" Ariel se smejao iz sveg srca. "Da Galijena nije ostala u utočištu Ružičaste Zvezde, zatim otišla u svet vilovnjaka, gde je usvojila kraljica Moak-Near, unutrašnji krug ne bi bio toliko usko povezan sa kućom Gerhida. Princ Arion bi dolazo strogo na zadatke do našeg sveta i nikada se ne bi oženio sa Nastje, a mi ne bi bili toliko blisko povezani sa svetom vilovnjaka, moguće još uvek ni kročili u njega, da Galijena nije naterala svojom ljubavlju Kazdira da prekrši davno nametnuto prokletstvo zaveta, koje inače ni za šta drugo na svetu ne bi prekršio. Ne znam ni da li bi bilo ko od nas bio svestan dešavanja u svetu vilovnka, uključujući kraljicu Moak-Near i princa Ariona, dok ne bude prekasno. Osim toga ne bi sada bili ovde, jer se politika Agzardem ne bi promenila, niti bi pronašli tebe dragi Vardane, a ni kralja Geldiona. Da malo, vatreno čudo svete vatre nije bezgrešnom rukom svemoćnog izvora dovedeno na prvo okupljanje, Elsvjelut bi bez po muke trijumfovala. Unutrašnji krug je jedina prepreka njenom planu, zato se toliko pomučila da nas smakne. I da nije postala pohlepna i poželela da nas pručava kao zamorčiće i otkrije kako da replikuje i iskoristi naše moći, da nas je prosto uništila, njen plan bi uspeo. Izgleda je to sujetna osoba, koja ima potrebu da likuje nad nama i kraljevskom porodicom i samo zato nas je ostavila u životu. Hmm.. pitam se zašto je kralja i kraljicu poštedela? To mi se ne uklapa u doskorašnja zapažanja. Zar im nismo osujetili barem dvadesetak pokušaja atentata na kralja? Imam jeziv narastajući osećaj da mi nešto izmiče, a ne mogu da prozrem šta? Uh, to jako ne valja, jer mi neće dati mira. Kako bilo, sigurno nas očekuju opasne smicalice i neznane, ubojite zamke neuračunjive Elsvjelut, zato bi što pre trebali spasiti Kazdira i smestiti je na poduži boravak u veštački Erevos. El-Evjit ga je donekle umirio. "Ariel, ne brini, podozrevam da se samo zbog političke mahinacije nije odlučila da ukloni sa scene kralja i kraljicu. Razmisli? U cilju joj je da ostane pravedna u očima vilovnjačkog naroda, kao majka nanovo inkarniranog prvog, izuzetno poštovanog i voljenog kralja Revjana, o kom su ispevane silne junačke pesme. Da ih je ubila to bi se brzo saznalo i vilovnjački narod bi je prezro, čak bi se i njena vojska okrenula protiv nje. Ona mora da održi privid pravednog cilja. Kralja su hteli da ubiju samo dotle, dok se nije saznalo da se stvarno vratio na presto. Ona je dosad, u to sam ubeđen, skovala desetak planova, koji strogo podrazumevaju političke smicalice i propagandne laži, kojima se mora rukovoditi pri budućem delovanju." Ariel ga je potapšao po ramenu. "Sreća što tebe imamo na našoj strani, moj brate. Od mene je politika toliko daleko, najdalje što se može biti, jer ne shvatam potrebu nekog da slaže, prevari, ili još gore unapred smišlja spletke. Nepoštene mahinacije nose gorak ukus." Gidar je dodao "zato što pre treba ljudima, a čini mi se i jednom delu vilovnjačke populacije objasniti, kako se dobro dobrim vraća, a loše privlači sve više zla. Nego, prioritet nam je da isplaniramo kako da uđemo u neosvojivo utvrđenje Narowe?" Ariel je bio zamišljen, zatim se naglo okrenuo ka Rafaelu. "Obuci jedno svoje odelo, krenućeš samnom u izvidnicu. Ti ćeš daleko bolje od svih nas razumeti kakvim skenerima je načičkano ostrvo i odakle se mogu hakovati?" El-Evjit je namrgođeno dodao "I ja ću sa vama! Nemoj slučajno da mi kažeš.." Ariel je podigao ruke u odbranu. "Ideš s'nama! U protivnom vidim da mi se crno piše. Uh, pogled ti je oštriji od žileta i da ne bih stradao, ponizno ti dozvoljavam sve što tražiš?" Svi u prostoriji su se nasmejali, čak i agzardem. Ponovo su se pojavili visoko iznad ostrva u Rafaelovim odelima. On im je pokazao mesto, iznad kog bi trebali da se spuste, nekih dva metra od oštrih grebena, gde je bila postavljena neka vrsta antene, ili nečeg sličnog, kamuflirana kao deo stene. Sedeli su na plutajućoj energetskoj platformi, dok je Rafael, sagnut nadole jednim od svojih najnovijih izuma skenirao i očitavao podatke. To isto su ponovili na više različitih mesta, zatim podigli visoko iznad ostrva. Rafael im je objašnjavao "jedan odašiljač očitava ne samo video-kretanja, već i toplotno zračenje, aktiviraće se i snimiti sve što ga okine. Ostrvom se proteže laserska mreža maksimalno do dva metra u vis. Imaju i radar, ne samo za letelice, već i podmornice, na šta ukazuju ovi podatci dole." Pokazao im je red kodova, koji Arielu ništa nije značio, dok ih je izgleda El-Evjit jasno razumeo. "Vidim. Pogledaj ovo.. hmm.. izgleda im je nadzorni centar na dva različita mesta, zar ne?" Upitao je El-Evjit, a Rafael s'osmehom klimnuo glavom. "Tačno. Zanima me kako stoje stvari ispod vode?" El-Evjitu su zablistale oči, dok je Ariel konstatovao "izgleda kao da polako uobličavaš plan napada, ili se varam?" On je klimnuo glavom. "Tačno tako. Čini mi se kako je ispod vode najbezbednije ući, naročito ako postoji pećinica, ili makar dublji usek? Možemo se pomoću magije transformisati u električne jegulje i načiniti im privid kako se jedna slučajno očešala o podvodnu kameru i senzor i izazvala kuršlus?" Ariel se takođe smešio trljajući bradu. "Hmm.. to možda i upali? Pa opet, prvo se mora proveriti postojanje famozne podvodne pećine, ili procepa. Krećemo dakle iz ovih stopa. Ariel je otkrio podvodni ulaz u sklonište, ispred kog su bile parkirane četiri različite podmornice, očigledno namenjene u sasvim drugačije svrhe. Sva trojica su na svoj način pregledali sve što ih zanima i vratili se nazad do "ratne sobe" agzardem. Dok je Rafael povezivao razne sprave sa svojim ne zamenjivim "eskrafom"(polumagijskim lap-topom), El-Evjit se zadovoljno smeškao. "Znam tačno koju vrstu magijske odbrane koriste i srušiću je k'o od šale. I ako Rafael uspe da ih hakuje, nećemo morati čak ni da uradimo trik sa električnom jeguljom." Arielu su zadovoljno blistale oči. "Znači postoji nada da uđemo inkognito?"
Za to vreme u skloništu Narowe, Elsvjelut je odlučila da probudi Kazdira i porazgovara sa njim. Dugo je raspravljala sa Elvelijonom, koji je kategorično bio protiv te ideje, bez obzira što su ga naučnici i magovi uveravali da je savim bezbedno. Kazdir se osvestio na skoro sasvim uspravnoj operativnoj podlozi, sa jezivom glavoboljom, dok su mu dlanovi, ramena i nožni zglobovi bili bolno zašrafljeni za sto, tako da nije mogao ni da mrdne. Sklopio je oči i za kratko vreme iscelio glavobolju, a kada ih je otvorio, ugledao je zagasito crvenu kosu i prelepo lice svoje ljubavnice iz prošle inkarnacije, pomislivši da mu se priviđa u polusnu. Njene tamne oči su ga posmatrale nadmeno, s'prezirom. Okrenula se i obratila prisutnima "zar je ovo svemoćni stvaraoc? Izgleda jadno i patetično! Prosto mi je krivo što ceo narod ne može da ga vidi ovakvog! Prestali bi da ga uzdižu i hvališu, već bi shvatili da je nemoćan i beznačajan, baš kao i svako drugi." Kazdir se nasmejao glasno, a ona se okrenula ka njemu s'pogledom punim mržnje. "Ja nisam ništa više ni manje od bilo koga, jedino što imam više znanja o univerzalnoj istini svemoćnog izvora. Dete moje, ego te vodi na stramputicu." Blagim tonom je izgovorio Kazdir, kada je njen izveštačeni smeh odjeknuo prostorijom. "Pazi ovog, zakucan o sto mi pridikuje? Klanjaju mu se svi redom i podilaze mu vekovima, a ja sam egoistična? A da te se ne plaše, da li bi se klanjali? Prost narod veruje tvojim lažima i tehnologiji iz sveta ljudi, koju si dovukao ovamo da im se prikazuješ preko celog neba? Veruju navodnoj moći kristalnih pokretača, a sve je to tek magija u spoju sa tehnologijom ljudi, koju ti tako dobro umeš da koristiš. Priznaj!" Posle kratke pauze je viknula "priznaj! Ako priznaš da je istina što tvrdim, oslobodiću te?" Elvelijon joj je prišao i nešto šapnuo, dok je Kazdir upitao. "Objasni mi, ko si ti? Elvelijona prepoznajem, dok su iza mene par lekara, ili naučnika, a sasvim u dnu prostorije grupa čarobnjaka? Očigledano sakupljeni sa izvesnim ciljem?" Prestali su sa došaptavanjem, zatim mu se obratila "zovem se Elsvjelut, ja sam tvoj gospodar, a ti moja marioneta. To je sve što trebaš da znaš! Ako se brineš da moji magovi ne prošire to što mi budeš ispričao, rećiću im da izađu? Bićemo sami i ako si dovoljno razborit da olakšaš dušu, dajem ti reč da ću te osloboditi! Ne samo to, već ukoliko mi svojevoljno položiš zakletvu odanosti, bićeš moja desna ruka i iznad svih, čak i Elvelijona?" Kazdir je sasvim ozbiljno naglasio "dete moje, ja sam Božija marioneta i osim njega ne priznajem drugog gospodara. Da je istina, rado bih ti priznao sve što tražiš. Davno, jako davno, ovaj svet sam načinio kao oazu mira, blagostanja, svet, gde će visoko-svesni moći da uživaju u harmoji duha i materije. Dok u sadašnjoj inkarnaciji nisam sišao kao vilovnjačko božanstvo, već da sa unutrušnjim krugom doprinesem bržem buđenju više svesti prvenstveno kod ljudi; a u moj svet ne bih ni kročio da me Narowe nisu na to naterale. Elsvjelut, čemu neprijateljstvo i nasilno preuzimanje vlasti? Čemu laži i prevare, kada bi u mom svetu mogla živeti mirno i udobno, čiste savesti? Ne razumem šta te to tera na stvaranje neprijateljskog tabora, da godinama planiraš sukobe i nasilnu smenu vlasti? Ne ra.. zu.." Ona ga je prekinula. "Ne razumeš? Kako bi i mogao da razumeš, kada si tek gost u ovom svetu! Nemaš pojma kakve sve muke i nepravde mogu nekom ulupati glavu u tom tvom mirnom i divnom svetu! Šta ti znaš o bolu majke, kojoj su oteli dete, vilovnjačku nadu s'zlatnim zrakom moći? Majku, koja će sve učiniti da od prokletinja povrati svog voljenog sina! Mogla sam juče saseći i kralja i kraljicu, da sam ljigavo nakazna, smutljiva i prevrtljiva, kao oni! Nisam ih ubila, jer sam za razliku od njih poštena i pravedna! Ja nisam demon ogrnut krvavo odranom kožom anđela, kao kraljevska porodica i tvoji kristalni pokretači! I kažeš, bog ti je gospodar, i-hi, nije nego! Koji bog? Misliš na sebe kao nadri božanstvo Visja-Eloh? To propagiraš pred publikom, k'o pa smerno si pravedan? Jao, kuku, otvori se zemljo da propadnem! Meni prodaje nabubano napamet? O presvetli stvaraoče, moćan iznad najmoćnih, hteo-nehteo uskoro ćeš promeniti gospodara i pevaćeš mi drugu pesmu!" Okrenula se Elvelijonu. "Izgleda onaj navodno vidoviti mag nije znao o čemu laprda! Kakva prošla inkarnacija i dug? Trtljao je gluposti, a meni je prosto muka da i dalje slušam lupetanja ovog ovde nadri stvaraoca. Pripremite ga za postupak!" Dok su privlačili ka stolu dve mašine s'točkićima, trudeči se da što brže izvrše njene komande, Kazdira je obuhvatila zvezdana tama, zatim k'o od šale izdigla od stola i bez obzira na zidove obložene crnim kristalima, kao munja izletela naviše. Prisutni u prostoriji nisu stigli ne samo da reaguju, nego ni izuste bilo šta, jer se sve desilo za manje od sekunde. Mogli su samo zabezeknuto da posmatraju jedni druge i pitaju šta se to desilo?" Elsvjelut je doživela histerični napad i uz vrisku najprostijih grozota, razbijala sve što joj padne ruke, dok jadni Elvelijon nije mogao nikakvim argumentima da je smiri.
Za to vreme u skloništu Narowe, Elsvjelut je odlučila da probudi Kazdira i porazgovara sa njim. Dugo je raspravljala sa Elvelijonom, koji je kategorično bio protiv te ideje, bez obzira što su ga naučnici i magovi uveravali da je savim bezbedno. Kazdir se osvestio na skoro sasvim uspravnoj operativnoj podlozi, sa jezivom glavoboljom, dok su mu dlanovi, ramena i nožni zglobovi bili bolno zašrafljeni za sto, tako da nije mogao ni da mrdne. Sklopio je oči i za kratko vreme iscelio glavobolju, a kada ih je otvorio, ugledao je zagasito crvenu kosu i prelepo lice svoje ljubavnice iz prošle inkarnacije, pomislivši da mu se priviđa u polusnu. Njene tamne oči su ga posmatrale nadmeno, s'prezirom. Okrenula se i obratila prisutnima "zar je ovo svemoćni stvaraoc? Izgleda jadno i patetično! Prosto mi je krivo što ceo narod ne može da ga vidi ovakvog! Prestali bi da ga uzdižu i hvališu, već bi shvatili da je nemoćan i beznačajan, baš kao i svako drugi." Kazdir se nasmejao glasno, a ona se okrenula ka njemu s'pogledom punim mržnje. "Ja nisam ništa više ni manje od bilo koga, jedino što imam više znanja o univerzalnoj istini svemoćnog izvora. Dete moje, ego te vodi na stramputicu." Blagim tonom je izgovorio Kazdir, kada je njen izveštačeni smeh odjeknuo prostorijom. "Pazi ovog, zakucan o sto mi pridikuje? Klanjaju mu se svi redom i podilaze mu vekovima, a ja sam egoistična? A da te se ne plaše, da li bi se klanjali? Prost narod veruje tvojim lažima i tehnologiji iz sveta ljudi, koju si dovukao ovamo da im se prikazuješ preko celog neba? Veruju navodnoj moći kristalnih pokretača, a sve je to tek magija u spoju sa tehnologijom ljudi, koju ti tako dobro umeš da koristiš. Priznaj!" Posle kratke pauze je viknula "priznaj! Ako priznaš da je istina što tvrdim, oslobodiću te?" Elvelijon joj je prišao i nešto šapnuo, dok je Kazdir upitao. "Objasni mi, ko si ti? Elvelijona prepoznajem, dok su iza mene par lekara, ili naučnika, a sasvim u dnu prostorije grupa čarobnjaka? Očigledano sakupljeni sa izvesnim ciljem?" Prestali su sa došaptavanjem, zatim mu se obratila "zovem se Elsvjelut, ja sam tvoj gospodar, a ti moja marioneta. To je sve što trebaš da znaš! Ako se brineš da moji magovi ne prošire to što mi budeš ispričao, rećiću im da izađu? Bićemo sami i ako si dovoljno razborit da olakšaš dušu, dajem ti reč da ću te osloboditi! Ne samo to, već ukoliko mi svojevoljno položiš zakletvu odanosti, bićeš moja desna ruka i iznad svih, čak i Elvelijona?" Kazdir je sasvim ozbiljno naglasio "dete moje, ja sam Božija marioneta i osim njega ne priznajem drugog gospodara. Da je istina, rado bih ti priznao sve što tražiš. Davno, jako davno, ovaj svet sam načinio kao oazu mira, blagostanja, svet, gde će visoko-svesni moći da uživaju u harmoji duha i materije. Dok u sadašnjoj inkarnaciji nisam sišao kao vilovnjačko božanstvo, već da sa unutrušnjim krugom doprinesem bržem buđenju više svesti prvenstveno kod ljudi; a u moj svet ne bih ni kročio da me Narowe nisu na to naterale. Elsvjelut, čemu neprijateljstvo i nasilno preuzimanje vlasti? Čemu laži i prevare, kada bi u mom svetu mogla živeti mirno i udobno, čiste savesti? Ne razumem šta te to tera na stvaranje neprijateljskog tabora, da godinama planiraš sukobe i nasilnu smenu vlasti? Ne ra.. zu.." Ona ga je prekinula. "Ne razumeš? Kako bi i mogao da razumeš, kada si tek gost u ovom svetu! Nemaš pojma kakve sve muke i nepravde mogu nekom ulupati glavu u tom tvom mirnom i divnom svetu! Šta ti znaš o bolu majke, kojoj su oteli dete, vilovnjačku nadu s'zlatnim zrakom moći? Majku, koja će sve učiniti da od prokletinja povrati svog voljenog sina! Mogla sam juče saseći i kralja i kraljicu, da sam ljigavo nakazna, smutljiva i prevrtljiva, kao oni! Nisam ih ubila, jer sam za razliku od njih poštena i pravedna! Ja nisam demon ogrnut krvavo odranom kožom anđela, kao kraljevska porodica i tvoji kristalni pokretači! I kažeš, bog ti je gospodar, i-hi, nije nego! Koji bog? Misliš na sebe kao nadri božanstvo Visja-Eloh? To propagiraš pred publikom, k'o pa smerno si pravedan? Jao, kuku, otvori se zemljo da propadnem! Meni prodaje nabubano napamet? O presvetli stvaraoče, moćan iznad najmoćnih, hteo-nehteo uskoro ćeš promeniti gospodara i pevaćeš mi drugu pesmu!" Okrenula se Elvelijonu. "Izgleda onaj navodno vidoviti mag nije znao o čemu laprda! Kakva prošla inkarnacija i dug? Trtljao je gluposti, a meni je prosto muka da i dalje slušam lupetanja ovog ovde nadri stvaraoca. Pripremite ga za postupak!" Dok su privlačili ka stolu dve mašine s'točkićima, trudeči se da što brže izvrše njene komande, Kazdira je obuhvatila zvezdana tama, zatim k'o od šale izdigla od stola i bez obzira na zidove obložene crnim kristalima, kao munja izletela naviše. Prisutni u prostoriji nisu stigli ne samo da reaguju, nego ni izuste bilo šta, jer se sve desilo za manje od sekunde. Mogli su samo zabezeknuto da posmatraju jedni druge i pitaju šta se to desilo?" Elsvjelut je doživela histerični napad i uz vrisku najprostijih grozota, razbijala sve što joj padne ruke, dok jadni Elvelijon nije mogao nikakvim argumentima da je smiri.
Ariel je pozvao Meonisa da se vrati i podelio ih u dva tima. El-Evjit, Rafael, Valhija, Rea i on su bili u ronilačkom, dok su nevidljivi Vardane sa zmajevima duge, Gidar i Meonis bili na poziciji visoko iznad ostrva, a agzardem na čelu s'bivšom kraljicom Zasteil-Onomje, Avalonom i El-Dreom spremno čekale signal za prolazak kroz portal. Akciju su izveli toliko munjevito i precizno, bez najmanje greškice, tako da ih Narowe nisu primetile, sve dok im se sami nisu otkrili. Imobilisali su one, na koje su usput naišli, sve do nadzornog centra, gde su ostavili Rafaela, koji je blokirao kamerice i senzore ispod i na površini, zatim otvorio ulaz uz El-Evjitovu pomoć skidanja magijske zaštite, tako da Vardane sa zmajevima duge, Meonis i grupa agzardem ratnica sa malim Avalonom i El-Dreom bez problema prođu kroz glavni ulaz. U kratkom roku su uklonili sve prepreke i zarobili svo ljudstvo, zatim zajedno ušli kroz vrata poslednje i najveće prostorije, gde su znali da se mora nalaziti Kazdir. Zatekli su Elsvjelut kako urla na grupu pokunjenih čarobnjaka i razbija uređaje, dok je uznemireni Elvelijon nevešto smiruje. El-Evjit ih je magijskim zahvatom zaledio u mestu, dok im je Vardane oduzeo volju, tako da saznaju istinu o svemu što se desilo. Ariel i svi prisutni osetili su kako im strepnja para srce, jer je bilo lako moguće kako je Kazdir završio ovu inkarnaciju. Niko prisutan iz unutrašnjeg kruga nije zaista verovao u ovu mogućnost, pa opet Kazdira nigde nisu mogli da osete, što ih je zabrinulo, sve dok ih Gidar i Rea nisu umirili. "Ne brinite, nije mrtav. Istina da ni Azrael ne zna gde se nalazi, da li u ovom, ili svetu vilovnjaka? A pošto još uvek ne dobijamo obaveštenja izvora o njegovoj lokaciji, verujem da je potrebno ne brzati s'zaključcima, već sačekati." Napomenuo im je Gidar. Odlučili su da Elvelijona i Elsvjelut za sada pošalju do Omo-Nizjata u pritvor i kasnije porazgovaraju sa njima, tako da konačno saznaju istinu o istoriji neprijateljstva Narowe prema vlasti u oba sveta i unutrašnjem krugu, kao i da li uopšte postoji dete sa zlatnim zrakom moći? Čim je tim iz Omo-Nizjata stigao, ostavili su jednu grupu agzardem da gardira Rafaela dok pregleda fajlove i snimljene materijale, a oni se vratili do "ratne sobe". El-Evjit je krenuo da obiđe Galu, dok su ostali bili zamišljeni i neuobičajno tihi. Ariel se prvi sabrao. "Vardane, Valhija, da li ste ušli u trag Kazdiru? Bilo čemu što bi nam dalo nadu?" Obojica su vrtela glavom. "Ne brini, nećemo odustati." Otsutno je promrljao Vardane, usresređen da jezdeći vetrom oseti Kazdirov otisak, dok je Valhija zatvorenih očiju sedeo na podu do njega, raširen vilovnjačkim svetom, u nadi da oseti trag njegovog energetskog printa u bliskoj prošlosti, što je bio težak zadatak. El-Evjit je panično protutnjao pored "ratne sobe" žureći da pronađe Galu, koja se probudila. Sprat niže još iz hodnika je ugledao svetu vatru, kako blješti kroz otškrinuta vrata bolesničke sobe i odahnuo. Zastao je, duboko udišući vazduh da se smiri i odgna brigu s'lica. S'osmehom je dotakao Galino rame, predući u sebi od sreće, bez svoje volje buknuo je vatrom Raidie dok mu je skakala u zagrljaj. Ekstazično osećanje otopilo je sve brige i spralo sve nedoumice. Ostali su dugo zagrljeni, sve dok ih Ariel nije prenuo. "Hajde mili moj rode, vreme je za ranu večeru." Tek kada su seli za sto Gala je promrmljala "pitam se gde je Kazdir?" Ariel je uzdahnuo i stavio joj ruku na svoje čelo, sa strepnjom očekujući njenu reakciju, baš kao i svi u prostoriji. Za divno čudo podigla se s'odlučnim pogledom, ulivajući im snagu, odmahnula je rukom. "niste valjda pomislili da je otišao večitoj kući bez nas? Pre završene obaveze i zadatka? U srcu znam da je blizu." Izjurila je iz prostorije, usput vičući "sačekajte me, brzo ću se vratiti!" El-Evjit je potrčao za njom, prateći je sve do velike terase, gde se spustila uza zid. "Sedi pored mene i daj mi ruku? Ti, Roa i ja ćemo ga pronaći k'o od šale." I zaista. Čim je kroz molitvu postavila pitanje izvoru, videli su besvesnog Kazdira unutar zvezdane sfere u materijalizovanoj sobi srca. Dok su žureći prolazili pored bolesničke sobe, primetili su komešanje i žamor glasova, zastajući da provere, otkrili su kako im se ostatak braće budi, što su telepatski dojavili Arielu, tako da je uskoro ceo unutrašnji krug bio na okupu. Čim su iscelili nesnosnu glavobolju i bili obavešteni o svemu što se desilo, poveli su ih do trpezarije, gde im se Gala obratila tražeći pažnju. "Večerajte, zatim ćemo otići do plutajućeg ostrva Visja-Eloh po Kazdira." Ariel je do maksimuma usporio vremenski protok i kao munja obišao oko stola, stavljajući svakom u ruke po ogroman sendvič. "Ješćemo usput! Hajde, hajde, požurite do dole!" Vardane je zaostao za svima do Zasteil-Onomje, koja ih je sa gardistkinjama pratila i napomenuo joj "obratite specijalnu pažnju na čoveka Teodora Makome. Imam nelagodan osećaj u vezi njega. Ne bi bilo na odmet da se budno motri njegovo kretanje?" U protekloj akciji Zasteil-Onomje i Vardane ostvarili su jedinstvenu vezu uzajamnog poštovanja i razumevanja, koje nikada ranije nije smatrano mogućim. On je znao da se može osloniti na nju, dok mu se ona potajno divila i smatrala ga iznd svih, osim svog nećaka, malog El-Drea. Valhija je u ogromnom obličju Visja-Eloh otvorio Zvezdanu Kapiju, zatim su ih malecne vile Artameda otpratile do predvorja sobe srca, trudeći se da ih ugoste, požurile su da naprave svakom od njih omiljeni napitak. Dok je Ariel nervozno šetao gore-dole, a ostali tiho pričali, Valhija je sa Galom sedeo u večito mračnoj sobi na pragu vrata materijalizovane sobe srca, tražeći dozvolu za ulazak. Konačno, posle skoro pola sata isčekivanja, koje se Arielu činilo kao večnost, dobili su dozvolu da uđu. Valhija je podigao Galu na svoj bok i držeći je jednom rukom krenuo nevidljivim mostom vere. Soba srca je bila kružna i ogromna. Zidovi su iako od kristala ličili na noćno nebo s'maglinama i zvezdanim jatima, dok je vertikalno univerzum gostovao u ovoj prostoriji, bez kraja i početka. Još izdaleka, na sredini sobe, ugledali su čovekoliki obris u zvezdanoj sferi. Malecna, nevidljiva, kružna platformica, bila je jedini oslonac, na koji se moglo stati u sobi srca, a na njoj je sada ležao besvesni Kazdir. Valhija se spustio i hteo da smesti Galu na svoje krilo, međutim ona je odmah kleknula do Kazdira, ulivajući svetu vatru unutar zvezdane sfere, ostala je mirna i nepomična, sve dok nije otvorio oči, što je potrajalo više od sata. Kazdir je krenuo da se izdiže, kada mu je Gala skočila u zagrljaj i srušila ga dole. Stiskla ga je i ljubila po licu, dok on nije mogao da se načudi svemu tome, što je džentlmenski pokušavao da sakrije. Moć njene ljubavi mu je bez napora otvarala srce, ali i budila strastvenu nesvesticu, zbog čega se svom trudio da se pribere. Nije više mogao da izdrži, zato je krenuo da ustaje, nežno je spuštajući sa strane, podigao joj je lice i pogledao u oči, s'nadom da će shvatiti kome se radi i u kakvoj su vezi? Činilo mu se da je u polusnu, ili egzasomatozi? Čuo je svoje reči kako odzvanjaju "ove zeleno-žute okice, obrubljene tamno plavim prstenom, mora biti da su od moje sestrice Galijene? Zar je moguće da je nestašno derište izraslo u ovakvu lepoticu? Moj omiljeni brat će se namučiti sa tobom? Nemoj da mu slomiš srce, mala opasnice?" Gala ga je začuđeno posmatrala, zatim okrenula Valhiji, kao da od njega traži objašnjenje, zbog čega se primaknuo bliže, tako da ga Kazdir ugleda. "Gospode! Opasna magija? Da li mi se priviđa materijalizovano sopstvo?" Zgrabio ih je za ruke. "Materijalni ste? Ili sam u paralelnoj realnosti? Lucidnom snu, gde se dodiri čine stvarnim? Sve je moguće, samo nemoguće je nemoguće. Dobro je potsetiti se toga." Valhija mu je stavio ruku na svoje čelo. "Pogledaj moja sećanja? To je jedini način da shvatiš istinu." Kazdir je pokušavao da vidi, naprezao se, ali ništa. "Ne vidim. Nešto mi blokira uvid." Gala mu je dograbila obe ruke, jednu položila na svoje srce, a drugu na čelo. Ne napreži se, već se opusti i prepusti mi se? Dozvoli da moja ljubav nesmetano protiče kroz tebe i otvori te za višeslojna opažanja? Posmatraj moja sećanja?" Kazdir je bio u neprilici, jer ne samo što ništa nije video, već je pod rukom osćao njene obline, dok je sveti plamen širio dah ljubavi njegovom dušom, a telo obuzimala strastvena groznica, umalo je zaboravio na neobične okolnosti i zgrabio je u strastveni zagrljaj. Strast je krenula da vri unutar njega, a u umu muti, zato se pitao, da mu Valhija nije dotakao rame i prizvao k'svesti rečima, da li bi se zauzdao? Naježio se od muke što bi tako olako izdao Arielovo poverenje. Krenuo je da se pridiže, a Gala i Valhija za njim. "Dovraga i sve muke čarobnjaka! Za ime Božije, šta radimo u mojoj sobi srca?" Upitao je namrgođeno i još natmurenije saslušao njihovo objašnjenje. "Ništa vas nisam razumeo? Ni ko su Narowe, ni zbog čega postoje neprijateljstva u mome svetu, ni zašto sam u opšte kročio u njega? Ali, pobogu, hajde da izađemo, pa će te mi sve potanko objasniti?" Dok su čekali dozvolu za izlazak iz sobe srca, pogledao je svoju mišicu, a Gala mu šapnula "ne brini, neće ti se pojaviti simboli samonametnute kletve." Začuđeno je pogledao, dok ga je ona uhvatila za ruku pitajući "zar se baš ničega ne sećaš u vezi protekle godine?" Namrgođeno je odmahnuo glavom, dok je ona osećala kako je energetki gura od sebe. Imala je utisak kako je krivi za nešto, što nije učinila, zato je povukla ruku. Valhija se osmehnuo i utešno je pomilovao po glavi, a za par trenutaka podigao i ponovo smestio na svoj bok, zatim krenuo nevidljivim mostom vere. "Kazdir.. ukoliko nisi u stanju da vidiš put.." On ga je prekinuo. "Sve jasno vidim.. sve.. osim vaših misli. Kreni!"
Posle radosti i grljenja, ceo unutrašnji krug je ostao zabrinut zbog Kazdirove amnezije od celih godinu dana. "Primećujem koliko si nestrpljiv da izađemo odavde i izjurićemo trkom, ali tek pošto mi objasniš čega se poslednje sećaš?" Kazdir je prešao rukom preko čela, kao da pokušava da odagna nemile misli. "Rafael nam je držao predavanje o kvantnoj fizici, zatim smo dobili dopis od princa Ariona da smesta krenemo na zadatak. Ti naravo nisi hteo da se voziš sa nama onako penzionerski, već dojurio motorom do uzletišta. Što se mene tiče to se desilo malo pre. Svuda okolo su se čuli komentari zaprepašćenja i iznenađenja. "Dakle ne sećaš da smo se sreli sa princem Arionom i Galom, Avalonom i El-Dreom? Da su nam se priključili, tako da upotpune Etrel? Niti drugog velikog okupljanja, zatim vrtoglavog napretka svih nas, za koji si lično ti zaslužan? Ne sećaš se svih burnih dešavanja, u čijem epicentru je ovo malecno čudo vatre srca, ni naše braće, koju smo otkrivali i pronalazili usput? Sigurno primećuješ da nas ima barem duplo, sa zmajevima duge biće i troduplo? Kazdir se prvi put osmehnuo, posmatrajući Ariela. "Ja sam kao Alisa u zemlji čuda i veruj mi ne snalazim se baš najbolje i još manje toga razumem. Imam utisak kako sam se obreo u paralelnoj realnosti, gde je iako sve naizgled isto, okrenuto naopačke. Sačekaj, pokušaću da odem do Akaških zapisa i prelistam prošlu godinu?" Sedeo je pored Ariela par minuta zatvorenih očiju. Svi su bili puni nade, kada je otvorio oči. "Sve mogu da vidim, uključujući i prošlu inkarnaciju, dok je cela protekla godina zamagljena, tako da sada barem zasigurno znam kako je postojala. Ali hajde konačno da izađemo?" Usput, Kazdir se svemu čudio, počev od proširenog Etrela, do krajnje neshvatljivog ponovo izgrađenog zamka, na plutajućem ostrvu Visja-Eloh, kojim su ih pratile malecne vile Artameda, očekujući od njega komande. Kada su prošli kroz Zvezdanu Kapiju-Štit, pošto su se on i Valhija smanjili do uobičajne veličine, donekle je odahnuo. Bez reči su se svi uhvatili za ruke, pa i on sa njima, a Ariel ih teleportovao do podzemnog grada Agzardema. Ariel se našalio "moje omiljeno božanstvo, hoćeš i dalje da te vodim za ručicu? Jer primećujem kako ćeš mi ili tresnuti u nesvest, ili prohiperventilirati?" Svi okolo su vrištali od smeha, dok je Kazdir naglasio, uz osmeh i sarkastičan pogled "biće da si sasvim u pravu i jedno od ta dva će se zbiti? Reci mi luđače, zašto si me pobogu dovukao u goste kod Agzardem?" Ariel je vrištao od smeha. "Nažalost ne vraćam ti dug, ako na to misliš? Imali smo opasan obračun sa Narowe, koje ne samo što žele smenu vlasti, već su otkrili da nas magija zvuka može paralizovati, zatim popakovali u kovčege i poneli da nas proučavaju k'o zamorčiće i da nas Vardane, El-Evjit, Galijena i Azrea, uz Agzardem ratnice nisu spasili, bili bi u Bog zna kakvom stanju, ili pokojni. Dok su kao šlag na tortu dignuli u vazduh svoje skrovište, a tebe odvukli sa sobom do svoje najskrivenije baze u svetu ljudi. I pošto smo došli k'sebi, krenuli smo da te spašavamo sudbe klete, jer su planirali da ti smute pamet i preobrate u svoju marionetu. Srećom suluda Elsvjelut, koja inače nosi titulu vođe jezive Narove.. dakle, ona je poželela da poriča sa tobom, dok si bio zašrafljen za operativni sto, što ti je očigledno dalo vremena da dematerijalizuje staro telo i ponovo ga materijalizuješ u sobi srca? Iskreno, ja sam se nadao detaljnom obaveštenju od tebe, dok sada ja tebi podnosim raport o svemu što se izdešavalo? A to je bez višeslojnog doživljaja gledanja mojih sećanja jako teško učiniti." Svi su stajali oko njih i slušali šta pričaju, čak i Zasteil-Onomje, sa svojim gardistkinjama, kojoj je Vardane šapatom objasnio šta se to desilo, dok mu je ona saopštila uznemiravajuću vest, kako je čovek po imenu Teodor Makome netragom nestao, pošto je skoro usmrtio otrovnim šiljkom s'prstena agzardem, kada je smešeći se potapšao po leđima, dok ga je pratila do toaleta. Vardane je izgledao zabrinut zbog ovog saznanja, napominjući kako je predosećao da je u pitanju opasan čovek, hladnog srca i loših nauma. Kazdir je vrteo glavom. "Naučna fantastika? Gde je nestao naš miran, ustaljen život i zadatci, koji se većinom rade pacifistički. Istina, bilo je sukoba tu i tamo, ali ovo o čemu mi pričaš prevazilazi sve noćne more. Prosto mi se vrti u glavi od svega. I kada si molim te naučio da se teleportuješ?" Ariel se glasno smejao, telepatski se dogovarajući sa svom svojom starijom braćom da zajedno, krajnje teatralno, materijalizuju svima po fotelju i stočiće, zatim svečano uruče Kazdiru po jednu ružu od omiljenih kristala u ruke, što su odmah i ostvarili, dok je on ostao otvorenih ustao od zaprepašćenja i tromo se spustio na fotelju. "Ovo me je dokusurilo! I sada mi još izbrbljaj kako sam vas ja lično svemu podučio i zaista ću završiti u sanatorijumu za sveže pošandrcale!" Svi u glas su ga uveravali kako im je bio i ostao učitelj. Kada je smeh konačno zamro, Kazdir je zamišljeno izgovorio "imali smo burnu godinu kažeš? Očigledno prepunu čudesa? Hmm.. sećam da mi je jednom prilikom princ Arion napomenuo, kako ću postati učitelj svojoj braći i kada se to desi, naš Etrel će vrtoglavo napredovati. Znači propustio sam tu radost?" Princ El-Arion mu je prišao i kleknuo pored njegove fotelje. "Ne samo to, još uvek se ne sećaš silne međusobne ljubavi i radosti? Dubljeg povezivanja? Ne sećaš se kako si otkrio sopstvena krila i pokazao nam kako da raširimo naša, zatim uzletimo? Ja sam, eto, sretno oženjen i upravo ću se teleportovati nazad, k'voljenoj, ali pre nego odem, potrebno je da ti kažem: znaj da ima leka tvojoj amneziji. Uskoro će Ariel primiti upute i poslati te da otkriješ tragove i pronađeš lek. I još nešto: to što budeš verovao da je lek, neće biti. Lek će biti na dohvat ruke, samo što ga nećeš kao takvog prepoznati. Zapamti poslednje dve rečenice?" Kazdir je klimnuo glavom. "Zapamtio sam." Princ El-Arion se podigao, čvrsto ga zagrlio i nestao. Agzardem su ih uvele u "ratnu sobu" i za kratko vreme povele na spavanje i odmor. Taman su krenuli, kada je Ariel zastao, gledajući u pod. Svi su znali šta to znači i da upravo prima upute izvora. "Kazdir, Lesji, Galijena, Avalon, El-Dre i Beli zmaj će ujutru krenuti do isceliteljskog centra, odnosno odmarališta "Iznad Devet Slapova", do prekrasnog mesta, kao iz bajke. Gala, Avalon i El-Dre su skakutali radosno držeći se za ruke, a ubrzo im se pridružio Lesji i beli zmaj. Ariel se smešio očima, pokušavajući da podesi strogo lice. "Hajde klinci, tek je par sati do svitanja, zato pravac spavanje, ili nećete ujutru na put?" Kazdir je vrteo glavom, sarkastično sevajući očima. "Šalješ me kao dadilju s'klincima, ili obratno?" Ariel ga potapšao po leđima, zločestog izraza. "To ti ostavljam kao rebus da provališ?" Lesji je odmah napisao i poslao pismo upravniku odmarališta "Iznad Devet Slapova", tako da ih je po dolasku sačekala cela svita osoblja, uz obavezne hvalopeve stvaraocu. I naravno, dobili su najveći i najluksuzniji apartman "Valdarovo Svetlo" nazvan po iscelitelju iz čuvene pripovetke, smešten kao kruna iznad četvorospratnog odmarališta, koje se nalazilo na zaravljenoj, polukružnoj litici, čijim su se širokim procepima devet bučnih vodopada izlivala, počev od oko tridesetak metara naniže, u tri omanja jezera, spajajući se daleko u udolini u dve široke, brze reke. Od podnožja do visokih litica, koje su štrčale kao odesečene od paralelnih visoravni, bilo je blizu pet stotina metara u visinu, zato su postojali nah-natu liftovi, koji su goste spuštali do pećina sa toplotnim jezercima, a koja su služila raznim boljkama i mogla se pronaći na četiri različita nivoa, ili sasvim do podnožja, gde su se mogli upražnjavati razni sportovi na vodi. Preterano uslužno osoblje odmarališta ih je teatralno uvelo u veliku, kružnu sobu za primanja, iz koje se izlazilo na ogomnu terasu, sa njihovim ličnim bazenom, koji se u ovo doba godine nije mogao koristiti, a sa druge strane pola sprata višlje, nalazile su se sobe za spavanje, dok se ravno napred pola sprata niže moglo ući u trpezariju i malecnu kuhinjicu odmah zatim. Između svake dve sobe postojao je zajdnički plakar, kao i klasično vilovnjačko kupatilo, što je značilo više raskoši, a manje funkcionalnosti, dok se iz sobe za primanja moglo pronaći još jedno i to daleko veće. Gala je uzbuđeno viknula "Prva biram sobu!" Trčeći i razgledajući, oduševila je treća po redu soba, u različitim nijansama breskve, kroz čije je raskošne zavese jutarnje sunce kupalo toplim tonovima prostoriju, tako da raduje dušu. Mali Avalon i El-Dre su se smestili odmah ispred nje, a Lesji i beli zmaj u prvu, dok su se dve agzardem ratnice zadovoljile bočnom, radnom prostorijom, tako da je Kazdiru ostala krajnja sobica, nešto manja od drugih. Zbog čega je požurio da umiri Galu. "Ne brini, neću koristiti naše zajedničko kupatilo. Ono će pripasti samo tebi, dok ću se ja zadovoljiti onim u sobi za primanja." Ali Gala nije ni malo brinula zbog toga, već smišljala igre, sa Avalonom i El-Dreom, zato je samo nehajano odmahnula rukom i utrčala u njihovu sobu.
Taman su se zaukali s'igrom, kada ih je Kazdir pozvao na ručak, vodeći stražarno Galu da se umije, očešlja i presvuče. Nije mogao da se načudi koliko se brzo spremila, dok je ona umirući od smeha, ispred njega puckajući prstima promenila tri različite haljine. "Magija? Ne ovo je materijalizacija? Nemoj mi reći da sam te ja tome naučio, jer ću početi histerično da vrištim od muke!" Ona se i dalje glasno smejala. "Naučio si Ariela, dok sam ja po primanju moći sama sve otkrila, naravno, sećajući se tvojih saveta i pouka." On se smračio. "Gospode! Moram što pre nekako da pronađem taj famozni lek, koji mi je princ Arion spominjao." Ona ga je zagrlila oko struka, umiljavajući se do njegovih grudi, dok je on bio u neprilici. "Lutkice, ne valja da se ovako igraš samnom? Ariel mi jako puno znači, ne bih da pomisli kako te zavodim, ili slične koještarije. Zato.." Gala se odmakla, posmatrajući ga retko oštrim pogledom, koji prodire do najdubljih kutaka duše, da bi već sledećeg trenutka ponovo postala bezazleno, slatko dete. "Kazdir.. zaviri u svoje srce? Zar ti ono o ničemu ne priča? Sigurno.." On je prekinuo. "Veruj mi, još uvek sam pod svojevrsnim šokom, umrtvljenih osećanja. Čini mi se kao da šetam polusnom, ili paralelnom realnošću i još uvek nisam ni blizu tome da otvorim srce.. nikome, čak ni Arielu." Galine oči su bile suzne, zato je gledala vrhove svojih cipelica, da on to ne bi primetio. "Da li će ti biti strašno ako te ponekad uhvatim za ruku? Jer možda ću zaboraviti da se ne sećaš i.." On je naglo zagrlio. "Žao mi je, moje slatko dete. Mora da smo bili daleko prisniji, samo što te ja sada osećam kao Arielovu ljubav, koja se ne sme oskrnaviti. Razumeš?" Klimnula je glavom spuštenog pogleda i pokucala na Avalonova i El-Dreova vrata, tako da njih dvojica za manje od minuta bučno izlete iz sobe. Posle ručka svi zajedno su krenuli u istraživanje i razgledanje odmarališta, pa nah-natu liftom do podnožja i jezera, gde su odgledali spektakularan zalazak sunca, zatim vratili na večeru i svoj apartman. Gala je nagovorila sve sem Kazdira i naravno agzardem gardistkinja da se igraju žmurke, zbog čega nisu primetili njegovo otsustvo. Tek za par sati, pošto su se opraštali, umorni od uzbudljivo ispunjenog dana, primetili su da ga nema. Gala je u spavaćici stajala na svom balkonu, tražeći pogledom Kazdira. Umalo je odustala, kada ga je ugledala kako polako šeta stazicama vrta sa devojkom skoro njegove visine, očigledno njoj nepoznate vrste "promenjivih", slične agzardem. Dugo je stajala i posmatrala kako je zavodi, sve dok nisu ušli u odmaralište. Činilo joj se kako gleda starog, ciničnog, bezosećajnog zavodnika bez srca, koji jako loše misli o ženama. Njen prekrasni, verni Kazdir, sposoban da izdigne od zemlje snagom iskrenih emocija netragom je nestao, kao da ga nikada nije ni bilo. Razmišljala je da se u trenu obuče, teleportuje dole i špijunira ga? Zatim odustala od te ideje, jer joj se činila nepoštena. Prevrtala se po krevetu, slušajući kada će ući i na kraju zaspala. Kazdir je probudio tek posle ručka, koji joj je doneo serviran na poslužavniku, fascinirano posmatrajući bezazleni pogled čistog srca, neopterećen sećanjima, dok mu je ona radosno skočila u zagrljaj i umalo prosula sve sa tacne. "Gospode Bože! Dolazim do neshvatljivog zaključka, kako ti ustvari još uvek nisi svesna svojih ženskih draži? Dušo mila, ovo muškom rodu jako teško pada, jer.. uh! Obuci se i izađi?" Naglo je spustio na krevet i izjurio iz njene sobe. Zbog njegovog komentara se prisetila svih proteklih dešavanja i umalo zaplakala. Dugo se zadržala u kupatilu, oklevajući da izađe iz sobe, sve dok nije popričala sa svojim eteričnim vodičima, koji su joj naglasili kako od kukanja ničeg nema, već od stava da je jača od svega što je zadesi, što je odmah i primenila u praksi. Tri naredna dana su prošla u sličnom maniru, a da se ništa bitno nije izmenilo, a sledećeg jutra Lesji je iz isceliteljske radoznalosti odlučio da poseti termalna jezera i izvore, tako da su svi krenuli sa njim da mu prave društvo. Do termalnih jezera se moglo doći na dva različita načina, a oni su sada pošli iz isceliteljskog centra, vozeći se zatvorenim vozilima, sličnim kuglama, u kojima je moglo stati ne više od desetak vilovnjaka, ili kao sada celo njihovo društvo. Okruglo vozilo je pomoću magneta i magije putovalo podzemnim tunelima ogromnom brzinom, često menjajući pravac, a da se pritom unutrašnje težište s'putnicima ne pomeri. Svaki od termalnih bazena bio je po sredini pregrađen neprozirnim, oslikanim platnom, tako da se ne naruši njegova prirodna lepota i oblik, a da se zadovolji potreba nežnijeg pola za privatnošću, što je značilo da Gala ne može biti na istoj strani kao i ostatak njihove družine. Pri zajedničkom kupanju u svetu vilovnjaka svi od reda su nosili dugačke bele košulje, ili haljine, što je i ovde bio slučaj. Njen deo bazena je bio skoro prazan, a dve vile u poznim godinama upravo se mučile da izađu, zbog čega im je pomogla i otpratila ih do svlačionice. Zastala je, zatim starijoj, koja je jako teško hodala načinila drvenu hodalicu ukrašenu poludragim i dragim kamenjem, koje su joj sugerisali njeni eterični učitelji, a drugoj štap u sličnom maniru. Nešto malo mlađa od njih dve joj se obratila "priđi bliže dete? Slutim da si upravo ti čuvena princeza Galijena od Gerhida i Raidia?" Pošto je potvrdila, ona joj se predstavila "zovem se Nalsvjeni Veltari od ljubičaste zvezde Edelema, do mene je moja sestra Nelvjen." Skinula je lanac sa jedinstveno izrađenom, prozirnom zvezdom, koji je nosila oko vrata i stavila ga Gali u ruku. "Dugo sam čuvala deo ključa Altiona i konačno sam pronašla kome ga trebam uručiti, zato sam zahvalna, jer ću sada u miru moći krenuti k'izvoru večitoj kući." Gala je kleknula naspram nje i zagrlila je suznih očiju, ulivajući svetu vatru u obe, ostala je tako neko vreme, dok su njih dve uživale. Taman su se opraštale, kada je kroz otškrinuta vrata ugledala Kazdira u hodniku. Mahnula mu je, a on je pozvao rukom da izađe. "Ne mogu da verujem! Reci mi, da li to u ruci držiš izgubljeni deo vremenskog ključa Altiona?" Ona je klimnula glavom i ispričala mu kako je do njega došla, dok se on glasno nasmejao. "Moja slatka lutkice, tek sada shvatam zbog čega smo morali doći ovamo. Čudni su putevi Gospodnji, kaže se i zaista, donosiš mi jedino, što mi možda može isceliti amneziju. Hmm.. uzgred, nadalje inplicira da pošto si od svih na svetu baš ti bila magnet vekovima izgubljenom vremenskom ključu Altiona, kako je neophodno da me pratiš pri ovoj nenadanoj avanturi? Naravno, isključivo ukoliko osećaš da je potrebno, ili eto baš to želiš, makar i iz hira?" Gala se nakostrešila, dok su joj oči borbeno sevnule. "Nije nego iz hira? Uh! Nekada ne razumem muški rod! Sve što si predhodno sročio u par podužih rečenica, mogao si jednostavnije upitati u svega četiri kraće reči, ne samo mene, već i svoje eterične učitelje: "koji su nam uputi?" Ili malo duže: "Galijena, da li po nalogu izvora trebaš da me pratiš?" I odgovor je: da, to je potrebno!" Vrištao je od smeha i teško se smirio, zatim je podigao i zavrteo od čiste sreće. "Hajde mala veštice, krenućemo po drugi deo ključa, čim se javimo svojoj braći?" Uz napomenu da će se najverovatnije vratiti do večere, ostavili su ostatak družine u bazenu, na brzinu obukli i izašli ispred odmarališta, gde je Kazdir hteo da otvori portal, ali ga je Gala zaustavila. "Zašto radije ne pokušaš da nas teleportuješ?" Vrteo je glavom, podozrivog pogleda. "Hmm.. eto, samo da utolim sopstvenu radoznalost pokušaću, ali verujem da od toga ništa biti.. neće." Zadnju reč je izgovorio u vrtu njoj nepoznatog zamka. "Neshvatljivo!" S'čuđenjem je naglasio. "Hajde krenućemo u iznenadnu posetu čukun, čukun unucima mog dragog prijatelja iz prošle inkarnacije." Dok su hodali vrtom prema kući, promrljao je više za sebe "čim sa lakoćom mogu da koristim moći, znači da sam pronašao onu, koja zavređuje moje poverenje? Pitam se o kome je reč? Čudima nikad kraja?" Gala je bila u iskušenju da mu sve po redu ispriča, da je njeni eterični učitelji nisu u tome sprečili. Naglo je stao i okrenuo je prema sebi. "Zar mi nećeš makar nagovestiti o kome je reč?" Odmahnula je glavom. Dok je on još uvek zamišljeno stajao. "Rado bih ti sve po redu izbrbljala, samo da imam dozvolu. I što si se ukopao? Zar ne žurimo po.." Smrknuto je prekinuo. "Žurimo!" Uhvatio je za mišicu i nametnuo joj tempo, koji je teško mogla da prati. Pred ulazom u zamak stajale su silne kočije, a stari batler ih svečano najavio, nju na njeno insistiranje isključivo kao princezu od Gerhida i Raidia. Nenadano su stigli na veliko primanje jednog ogranka porodice od Voxtera, koju Gala nije tako prisno poznavala. Ubrzo su shvatili da je najstarijoj kćerki rođendan, zbog čega joj je Gala krišom materijalzovala poklon, što je uručila posluzi, dok su Kazdira već okružili i poveli u plesnu dvoranu. On je bio svuda omiljeni gost, nanovo inkarnirano božanstvo vilovnjačkog sveta, uvek u centru pažnje. Po prvi put u životu joj nije bilo do plesa, zato se iskrala i barem pola sata šetala vrtom, pričajući sa svojim eteričnim učiteljima, koji su joj napomenuli da će uvek na kraju sve biti dobro; da je na životnom putu čekaju mnoga iznenađenja, a ne samo ovo, kao i da stepen nečijeg napretka podrazumeva, ne samo koliko brzo oprašta sebi i drugima, već i koliko je brzo u mogućnosti da se umiljato složi i zavoli sve ono, što je u sebi proklamovao kao neprihvatljivo, nerazumljivo i nepoželjno. Čim je ušla unutra, dobila je ponudu za ples od naočitog mladog vilovnjaka, kog je površno poznavala. Dok su plesali, učtivo je odgovarala na sva njegova pitanja, krišom tražeći pogledom Kazdira po dvorani, koga nigde nije bilo. Kada je njen partner poveo nazad do terase, saznala je ni ne pitajući, kako je slavljenica otpratila njenog muža do gore i očeve radne sobe. Posle učtivog oproštaja požurila je stepeništem, stidljivo zavirujući redom u sobe, kada je začula glasove. U polumračnoj prostoriji nije bilo nikoga, a žamor je stizao činilo se pravo sa terase? Ne na ovom, već susednom balkonu stajao je Kazdir, dok je crnokosa vila iz sobe razglabala o nebitnim stvarima, zatim usiljenim glasom sigurno po ko zna koji put napomenula, kako njenog oca očekuju svakog časa. Prišla mu je i uhvatila ga za ruku zaneseno čavrljajući, kako će mu ona rado praviti društvo dok on ne stigne. Gala se sakrila iza zida, špijuniraći ih. Zanimalo je da li će joj se udvarati? Zatim je počela da je grize savest, zato se obratila svojim eteričnim vodičima, koji su je potsetili kako joj je sve dozvoljeno što služi dobroj nameri, ili cilju.
Razočarano je krenula da se povuče, kada je opazila kako mu vila stavlja ruku na grudi, dok njemu sijaju oči polucinično, ali i kako se njoj tada činilo -zavodljivo, dok joj skida i ljubi ruku. Pomilovao je vilu po gustoj crnoj kosi, kada se u dnu, na glavnoj strani vrta pojavilo svetlo portala, a iz njega izašla kočija i polako stigla do ulaza. Bilo je očigledno kako je domaćin stigao kući, zato se Gala tiho iskrala do sobe, zatim predomislila i vratila na terasu. Bila je radoznala da čuje kakav je to drugi deo vremenskog ključa?" Pošto je Kazdir objasnio zbog čega stiže, njihov domaćin ga je zamolio da pričeka i da će požuriti da završi obaveze i povede do ključa, sve to uz mnogo učtivosti sa strane. Gala je još uvek stajala iza zida, koji odvaja balkone, kada se Kazdir pojavio ispred nje i toliko je prepao, da je otskočila držeći se za srce. "Ja sam.. ja sam.. " mucala je, dok joj je krivica jasno bila ispisana na licu. "Šta tu radiš, ti ludo dete? Zašto nam se pobogu nisi pridružila?" Zastao je, posmatrajući je polucinično i krajnje zločesto. "Nije valjda da ste me špijunirali draga princezice od Gerhida? Ili će tačnije biti -kraljice Visja-Eloh?" Od zaprepaštenja su joj se naglo osušila usta i bez obzira što ih je otvarala zvuk se nije čuo. Bila je crvena do ušiju i osećala kao najgori krivac. Pročistila je grlo govoreći "zar si.. zar si to otkrio? Ali kada? Jer moji eterični učitelji veruju da to nije dobro, pošto.. pošto tek sada nećeš ništa prvalilno shvatiti." Sagnuo se do njenog lica sa osmehom, a njoj zastao dah. Na trenutak je ličio na njenog voljenog Kazdira. "Dakle, ti si ta misteriozna žena, kojoj sam predao svoje poverenje i prepustio na milost?" Klimnula je glavom postiđeno, gledajući vrhove cipelica. "Čemu stid, moje drago dete?" Podigao joj je glavu prstima ispod brade, gledajući suzne oči deteta uhvaćenog u onome, što je najstrože zabranjeno činiti. "Gospode Bože!" Uzviknuo je i privio na grudi. "Ne brini, dok se svega ne setim, neću koristiti svoja supružnička prava, ukoliko se zbog toga brineš?" Ako je moguće Galino lice je bilo još crvenije. "Mislila sam, ako smetam, da sačekam dole u vrtu?" Izustila je u nadi da će što pre moći da pobegne. Vrteo je glavom i posmatrao je kao mačka miša, zatim ovlaš, bučno poljubio u usta. "Bio bih mirniji da moja žena bude kraj mene, inače bi se mogli naći mladi, zinteresovani udvarači, kao malo pre u plesnoj dvorani, što mi ne bi bilo po volji, jer draga princezice od Gerhida, izrasli ste u retku lepoticu." Izgovorio je krajnje sarkastičnim tonom, tako da ona nije znala da li se šali, ili to misli ozbiljno? Poveo je da sačekaju u radnoj sobi, zatim su za svojim domaćinom krenuli iz zamka. Hodali su kroz vrtove, dok je Kazdir pričao o njegovom pra-para i ko zna koliko još kolena u nazad para dedi i kako su bili bliski prijatelji, uz par zanimljivih dogodovština, koje je njihov domaćin otslušao sa krajnjim zanimanjem. Čak na drugom kraju ogromnog zadnjeg vrta, nalazila se mala, izuzetno stara građevina, koju je otključao pomoću magije, zatim ih poveo kratkim stepeništem u podrum s'ustajalim vazduhom, oronulih, oslikanih zidova sada jedva prepoznatljivim scenama. Ubrzo su naišli na zavijutak i odmah iza na visoka vrata, koja su s'obe strane imala po udubljenje u zidu, gde su obojica stavili desnu ruku, tako da se uz škripu rastvore. Na sred uglaste prostorije stajao je niski oltar i na njemu pod magijskom zaštitom izložen kao dlan velik dragulj u obliku kupaste zvezde, s'mnoštvom kratkih kraka različite veličine. Kupasti vrh je imao neuočljivi žljeb i bio neprimetno nedovršen, a u njega se umetao privezak, koji je ranije dobila. Čim su izašli i oprostili, Kazdir ih je teleportovao usred guste šume. Napolju je bio mrkli mrak i više hladno, nego prohladno, a mesto gde su dospeli ni malo drugačije od bilo kog šumskog gustiša. Upalila je svetu vatru na dlanu, u nadi da bar nešto vidi, jer se sa ovog mesta nije nadzirao čak ni Mesec, a kamo li zvezde. Držeći visoko izdignut ključ Altiona, on je položio drugu ruku na zemlju, uz hipnotički napev na njoj nepoznatom jeziku, koji je bio toliko prisan duši i prijao srcu, a nežno svetlo počelo da treperi odmah iznad njih. Uskoro, mogla su se ugledati vrata slična portalu. Kazdir je povukao u svoj zagrljaj i naglo je strastveno poljubio, dok su se polako izdizali, što je krajnje iznenadilo, zatim ne prekidajući poljubac kročio kroz portal. Do god su im usne bile spojene, video je kratke odlomke njihove prošlosti. Stajali su na samom pragu nečega, što je podsećalo na konfuzno prikazane Akaške zapise. Čudna, malecna i ujedno slatka, verovatno ženska prilika sasvim ravnih grudi, mogla se videti svuda u prostoru oko njih u raznim scenama, koje su trajale tek tren od trena, pretačući se ubrzano, tako da izgleda kako je na hiljadu i više mesta uduplana i uvišestručena od jednom. Kazdir je zagrizao svoj palac, tako da poteče krv i njome iscrtao simbole na dlanu, podižući i pokazujući ruku. Čuli su te sa jednog, te sa drugog mesta okolo, odjekujući glas kako nadovezuje reči "tragaš.. za.. onim.. što.. već.. na dohvat.. imaš? Ovde.. nemaš.. posla!" Gali se činilo da su uz te reči prosto izbačeni odatle. Kazdir se nije oglasio, sve dok nisu predali dragulj na čuvanje porodici Voxter, zatim vratili u svoj apartman. Svi su već spavali, dok joj je on povukao stolicu trpezarijskog stola i smestio uz reči "sačekaj me?" Zatim nestao. Gala je to vreme iskoristila da popriča sa svojim eteričnim učiteljima, koji su joj izjavili da će biti sve baš kako i treba da bude i da iznosi što manje detalja o njihovoj prošlosti, jer će ga time samo zbuniti. Vratio se s'tacnom prepunom hrane i napitaka, sa koje je uzela kafu sa puno toplog mleka, koja se još uvek pušila. Međutim on joj ju je oduzeo, utrapio u ruke čašu sa sveže ceđenim sokom i tek kada je to popila, primaknuo šolju, uz njen buntovan pogled i vrćenje glavom. "Izgleda će biti neophodno da popričamo?" Brzo je odgovorila "tek kada završiš sa jelom?" Redom je pevušila stare, poznate vilovnjačke pesme, čekajući. Bila je zamišljena, tako da nije ni primetila da je sve rasklonio i da je netremice posmatra, dok je nije uhvatio za ruku. "Koliko god da nisi sklona otkrivanju detalja o našoj prošlosti, ja sam znatiželjan, zato ću ti postavljati pitanja, a ti mi odgovori shodno svojim preferencijama?" Klimnula je glavom, klateći nogama ispod stola. "Koliko smo već dugo u braku? I kako je Ariel reagovao na sve to?" Uzdahnula je. "Od prošlog leta, to je više od pola godine verujem? I Ariel nam je kum.. uh ne valja da pričamo o tome.. jer.. jer.." Zgrabio joj je obe ruke i nagnuo prema njoj. "Šta će se to desiti ako razgovaramo baš o tome?" Oči su mu bile toliko blizu, da je mogla videti oblačasti prstern galaksije u jako širokim zenicama, uobičajno sarkastično-samopouzdanog izraza. "Pošto smo toliko dugo u braku, sigurno smo upražnjavali svaku vrstu nežnosti u krevetu? Nemoj mi reći kako nam je veza strogo platonska?" Lice joj je naglo pocrvenelo, a srce ubrzalo ritam, ne samo od ovog pitanja, već i njegove vibraije. Imala je utisak kako je namerno mami u klopku iz koje će se teško izvući. Klimnula je glavom spuštenih očiju. "Više od svega mi je krivo što nisam u stanju da se setim prve bračne noći. Siguran sam da je bila spektakularna?" Pre nego što je uspela da progovori, on je podigao na svoje krilo i poljubio. Kada je otvorila oči bili su u njegovoj sobi na krevetu. "Ali, zar.. zar mi nisi rekao da.." On je prekinuo "znam šta sam ti rekao i držaću se toga. Nećemo otići dalje od poljupca? Ili i to smatraš opasnim po život?" Zastao je zbog preglasnog smeha, zatim uozbiljio "jer kada sam te poljubio, dok smo prolazili kroz vremenski portal Altari, video sam delove neznane prošlosti, malo pre još jasnije. Dolazim do zaključka da si ustvari -ti, taj misteriozni ključ, kojim ću otključati sećanja na proteklu godinu?" Bez reči mu je obuhvatila lice rukama i povukla k'sebi. Kazdir je bio sasvim zanesen. Čak i da neće snažna čarolija Raidie mu je s'lakoćom topila blokade srca, a ljubav sve snažnije prožimala, dok je sve jasnije video delove izgubljenog sećanja. Čim se opustio i prepustio čudu ljubavi da ga na svojim krilima izdigne iznad svih ovozemaljskih privida, višeslojno je doživeo ceo početak njihove burne ljubavi, sve do posle venčanja. Gala je zablistala vatrom Raidie, postepeno pojačavajući protok, ulivala je bujicu svetog plamena u njega, tako da je Kazdir bio na sedmom nebu, ali i rekordno brzo svim čulima i vančulnom percepcijom iskusio i povratio izgubljeno sećanje, da bi se odjednom ukočio i ostao u takvom bolu patnje, koju bi retko ko mogao preživeti zdrave pameti. Prestala je da blista i zgrčila zajedno sa njim, zatim brzo odmaknula, kroz molitvu tražeći od izvora da joj pomogne i naznači koji pristup isceljenja bi sada bio najdelotvorniji? Odmah je dobila odgovor, dok je silna volja preplavila, po kratkom se postupku izdigla iznad i udaljila od neproduktivnih osećanja. Načinila je magnet Raidie, sakupljajući sve njegove negativne emocije, pretočila ih je u prirodno stanje ljubavi, od koje su i potekli. Kazdir je odahnuo. Više nije bio ukočen od bola, pa ipak je ostao zamišljen, još uvek pod utiskom onog, što je nedavno preživeo. "Zvezdice, silno sam zahvalan. Moje hrabro čedo, ti se nisi šalila s'tvrdnjom da smeš zamnom kroz vrata pakla i kako ćeš me s'lakoćom izbaviti? Dođi pored mene? Potrebno je da ti ispričam i razjasnim zbog čega je u meni nastao kuršlus, koji mi je zaprečio sećanja?"
Sela je pored njega i uhvatila ga za ruku zainteresovano. "Moja jeziva ljubavnica iz prošlog života je nanovo inkarnirana kao Elsvjelut i izgleda je stigla sa namerom ne samo da ovog puta uništi mene, već i moj voljeni svet. Da zatre sve što je čisto i dobro. Čini se kako sam bio ne baš emotivno stabilan, kada sam gradio novo telo, a to je nedozvoljeno. Jako je važno da visokosvesna osoba bude harmoničnog emotivnog protoka da bi se mogla pravilno izvršiti materijalizacija. I veruj mi, čudim se da sam tako rovit i nestabilan u opšte uspeo da načinim novo telo, a ne da se trajno ne preselim k'večitoj kući." Zastao je posmatrajući je zahvalno, pogledom prepunim divljenja i bujice najuzvišenijih emocija. "Verujem da je snaga i čistota tvoje ljubavi bila sidro, koje me je uzemljilo i dalo volje, povuklo me nazad k'tebi, a ne ravno u Božije naručje. Zvezdice.. ti si moj spas, a ona propast. I sada je ponovo tu kao kamen oko mog vrata, koji ti ovim malim ručicama držiš na površini. Pitam se kako će se sve to završiti?" Odmahnula je rukom. "Zar ne znaš da će uvek, ali -uvek na kraju sve ipak biti dobro? Ona je trenutno sa Elvelijonom u pritvoru Omo-Nizjat centra i kada bude vreme srešćeš se sa njom i konačno završiti što se mora, zatim pročišćenih emocija postati toliko snažan, da te ni jedna oluja ubuduće ne povije." Uzdahnuo je. "Više od svega bih voleo da baš tako i bude, međutim nema samo ona karmički dug prema meni, već sam i ja dužan njoj, zato je to moj kamen spoticanja, koji ne mogu tako lako da uklonim s'puta. I zato je krenulo zlo da se širim mojim svetom, koje je uzelo maha. Dok ja finalno ne ozdravim i ne ratosiljam se ove traume, ni vilovnjacima neće cvetati ruže, to shvataš?" Klimnula je glavom i zagrlila ga. "Ne brini? Ja ću biti kraj tebe celom dužinom teškog puta? I videćeš, izbrisaćemo traumu čas posla!" Toliko je bila medena, čistih, uzdižućih emocija, sigurna u uspeh, da joj se on do krajnosti divio i obožavao sve što predstavlja. Došao je do toga da ludački iskreno voli i njene dečije nebuloze stida, bespotrebnu frku od spajanja, preteranu fizičku osetljivost, sve njene zabrane i nimalo draga ograničenja muškom rodu, sve, baš sve. Podigao je na svoje krilo u opasnoj pozi, glasno se smejući klasičnom scenariju njene pobune, jer mu je čak i njena dreka sada prijala kao melem ranjenom srcu. "Zvezdice, oseti koliko mi sada trebaš? Oseti, koliko mi snage treba da zauzdam sebe, dok me sveti plamen obuzima i u meni širi požarom do suludih razmera? Proganja me hir, neshvatljiva potreba da te stisnem preterano, do krajnjih granica tvoje izdržljivosti. Da popijem sokove s'tvojih mednih usana, da uronim u tebe duhom i telom, da stopljen s'tobom postojim prožet beskrajno dugo u viziji najlepše ljubavi. Trebaš mi bebice, trebaš mi više nego ozeblom sunce." Poljubio je s'takvim žarom da je počela iznutra da druhti. "Tvoji sokovi su opasan stimulans, koji lansira do najlepših vizija, ili pomračenja. Mmmm.. ovaj nežni dodir u meni pulsira zemljotresima.. razara nezaustavljivim strastvenim erupcijama.. i ako se ne zauzdam.. uh!" Dok je zavodljivo izgovarao reči, prevlačio je njenom rukom po po svojim grudima, a njoj se činilo kako svaki dodir pucketa elektricitetom prejake tenzije, opasne želje, koja će ih s'nagoveštajem nečeg više lansirati van orbite. Odjednom je shvatila da ne želi svom snagom samo on nju, već i ona njega. Ovo otkrovenje je potpuno poremetilo. Razmišljala je "znači zbog toga mi je bilo krivo što me je gledao kao sestricu, umesto svoje ljubavnice? Da li je moguće kako su svi u pravu? Da li mi preterani stid i strah ne dozvoljavaju da vidim istinu? Pa onda.. zašto je sada drugačije?" Kazdirov glas bio je obojen silom čarobne vizije i bezrezervne ljubavi, strašću, koja doziva maštu da oživi i usreći, međutim ona to sada nije mogla da čuje, jer je u njoj vatrometom prštala samospoznaja, otkrivanje malecnog, novog dela slagalice, sa kojom se punu godinu toliko jako muči. "Možda će ti se činiti preterano, ali ne znam kako drugačije da sročim.. iznutra me lomi groznica.. da osetim tvoju svilenu kožu pod prstima, opojni miris mog slatkog blaga, da se prožmemo u jedno i izdignemo u bezrezervnoj ljubavi iznad svih ovozemaljskih privida?" Jagodicama prstiju je jedva osetno prevlačio po njenoj koži, dok joj se srce čulo u ušima, telom prolazili drhtaji, a strast je sve silovitije obuzimala. "Da li osećaš koliko mi snage treba da zauzdam ludilo i priberem? Reci da pristaješ? Da mi se rado prepuštaš na milost? Da želiš nežnog ljubavnika? Jer ću u protivnom morati smesta da pobegnem?" Spustio je na krevet i hteo da krene prema vratima, ali ga je ona začuđeno dograbila za ruku. "Nemoj da ideš? Jer.. jer.. otkrila sam kako i ja tebe želim i to svom snagom. Do sada nisam to shvatala.. zato možda nisam čula što me pitaš?" Jedva je zauzdao sebe da se glasno ne nasmeje, zato mu je pogled bio pun radosti, a smeh odzvanjao umom, dok je ponovo smeštao na svoje krilo. "Kažeš da me želiš? A da li mi se prepuštaš na milost? Šta ti treba moje milo dete?" Brzo je izustila naučeno napamet "prepuštam ti se na milost i želim nežnog ljubavnika? Ja.. ja izgleda.. merni ti isto toliko trebaš tu.. kao i ja tebi? Da li je to zato što si mi iz.. nad.." On joj je brzo preklopio šakom usta, jer je znao šta će izgovoriti. "Šššš, moja ljubavi? Ne postavljaj pitanja na koja već znaš odgovor? Radije zaboravi sve nedoumice i prepusti mi se?" Umalo je htela da se pobuni, kada joj se preko očiju našao povez, kog već sledećeg trena nije bilo, ali je zato ugledala izmenjen prostor bajkovitog enterijera. Do stropa su plovila sićušna vilovnjačka svetla, a obavezna ogledala u unikatnim ramovima činila da soba izgleda daleko veća. Krevet je sada najmanje udupliran i ukrašen raskošnim baldahinom, a svaki detalj odisao istančanim Kazdirovim ukusom; prekrasnom odlikom -njenog Kazdira, koji je u stanju da materijalizuje svoje čudesne vizije u stvarnosti. Pogled čistog srca, ponuđenog njoj na dar, izdigao je do zvezdane tame, gde slobodni duh potspešuje svaki nagoveštaj kreacije i rasplamsava najmanji dašak ljubavi do požara neviđenih razmera. Ostali su samo u vešu, kada je kleknuo iza nje, podižući joj visoko ruke, tako da energetske pantljike polako krenu da se obmotavaju sve do ispod grudi, kao i celom dužinom nogu, sve do struka. Šaputao joj je blizu uha "da li se sećaš ove scenografije? Meni je ostala u stimulativnom sećanju, kao neprevaziđeni užitak, istina, opasan po život i ako si dovoljno hrabra, želeo bih da ga ponovimo?" Dok je šaputao, dodirima je unutar nje budio svu silu strastvene groznice, pod kojom nije bila u stanju da odgovara na pitanja. Jedva mu je i telepatski odgovorila "tebi dopuštam sve što poželiš, sve što zatražiš? U tebe potuno verujem." Zagrlio je od nazad sklopljenih očiju, silom zatvarajući prejako otvorenu drugu čakru, da spreči pomračenje, makar na kratko. "Ponovi mi zvezdice, šta želiš?" Šapnula je "nežnog ljubavnika?" Usledilo je željeno, čudesno divno spajanje, prepuno najuzvišenije ljubavi, ali i s'tako silovitim i predugim eksplozijama, koje su joj se činile realno opasnim po život. Dugo, predugo spajanje potrajalo je sve dok nije bila potpuno iscrpljena i čim se svršilo, istog trena je zaspala, dok je Kazdir pospano lebdeo začaran silom ljubavi, konstatujući da je prešao sve granice zaljubljenosti. Kasno ujutru ceo unutrašnji krug im je slao telepatske opaske pune radosti, dok je u njihovom apartmanu skoro nastalo slavlje, što se Kazdir ponovo svega seća. Ariel im je naglasio kako mu trenutno nisu neophodni i da slobodno mogu ostati u odmaralištu "Iznad Devet Slapova" sve dok ne primi drugačije upute. Kazdir ih je upitao "najmiliji rode, za šta glasate? Da ostanemo ovde, krenemo u istraživanje nekog novog mesta, ili se pridružimo svojoj braći? Dakle?" Mali Avalon je na svoj uobičajno bučno-šaljiv način prokomentarisao "hajde radije da krenemo na ručak, jer dok mi jadno zavijaju crevrevca nisam u stanju da razložno razmišljam! Što ne odložimo glasanje dok se ne vratimo, predući zadovoljno punih stomaka? Uzgred, možemo onako ležerno razglabati o tome dok tamanimo đakonije?" Svi su se složili. U trpezariji je nenadano bila ne samo gužva, već se teško moglo proći, a svako mesto bilo zauzeto i bez obzira što su dobili počasni sto, nisu imali prilke da isplaniraju bilo šta, jer su im prišla, a kasnije i pridružila za stolom tri iscelitelja, koje je Lesji očigledno veoma dobro poznavao. Od njih su saznali kako će počev od danas, u narednih desetak dana ovo odmaralište biti zborni centar najnaprednijim isceliteljima i magovima veštih u umetnosti isceljujućih čarobnih napitaka, magiji isceljujućeg zvuka, postupku isceljenja psihičkih poremećaja u domenu međuodnosne magije, s'naglaskom na međuodnosne niti, kao i vežbi vizualizizacije pri depresiji, aksioznosti, pronalaženju subjektivnog zadatka jedinke, koje će predavati istaknuti čarobnjaci vizuelne magije. Sva trojica su u horu požurili s'molbama Lesjiju da im bude počasni gost i održi makar jedno predavanje? Kazdir ga je preduhitrio konstatujući pomirljivo. "Dakle i to je odlučeno! Ostaćemo još par dana ovde, odnosno dok ne zatrebamo svom Etrelu." Lesji ga je potapšao po leđima. "Znam da mi činite ustupke, pa opet živa je istina kako svim srcem želim da otslušam svako predavanje, koje mi izvor dozvoli. Da li.." Gala ga je prekinula, tačno znajući šta će izgovoriti, "ne činiš nam ustupke, jer sve što ti želiš i mi još snažnije želimo za tebe. O moj najdraži Lesji, ti po prvi put nešto od nas tržiš, dok nam neprekidno pomažeš na svaki mogući način. Ti si čist dar izvora našem Etrelu. Ti nas isceljuješ od silnih rana i uboja, brineš i bdiš nad nama, zato je red da ti barem ovom mrvicom uzvratimo. Uzgred, ovo mesto je toliko jako zanimljivo i toliko se još toga tek treba otkriti, da nam ni jednog trena neće biti dosadno. Procuinjali smo samo po svom hotelu i ovoj visoravni, ako sam se uopšte dobro izrazila? Jer koliko sam primetila postoje odmarališta, ili već neistražene građevine i na susednih četiri? Zato ne brini i posveti se onim, za čim ti srce žudi?"
Lesji je pomilovao Galu nežnim pogledom punim divljenja i odane ljubavi. "O moja najdraža sestrice, zaista ne morate zbog mene ostajati? Ako me pre toga Ariel ne pozove, čim se svrši seminar pronaćiću vas gde god bili?" Kazdir ga je toliko "umilno" zviznuo po leđima, da se jadni Lesji zalepio o sto i umalo pukao glavom ravno u tanjir s'serviranim ručkom ispred sebe, da ga Kazdir nije vratio u početni položaj. Ovako snažan udarac ga je nezgodno priklještio o sto i izbio vazduh, a sva tri iscelitelja poskakala sa svojih mesta, trudeći se da mu pomognu, dok je mlateći rukom pre svega toga Kazdir uz gromoglasni smeh primetio "moj ludi brate, nije valjda da si zaboravio činjenicu, koliko mi je zadovoljstvo ostavarenje svačijih želja, a naročito najmilijima? Prvi put si nešto poželeo, što znači da je to neprikosloveno i tu dalje nema rasprave! I uh! Oprosti za nenadano snažni udarac? Znaš da tako dajem oduška prejakim emocijama? Osim toga ništa, ali ništa nije važnije nego delovati iz centra istinskog, trenutnog strastvenog impulsa jedinke, dok je ono što nas pokreće uvek sinhronizovano. I stoga, to što ti želiš i nama uvek prija, zato ne brini?" Dok se trudio da proširi omču kravate i otkopča prvo dugme okovratnika, Lesji je udišući vazduh punim plućima, pomirljivo potvrdno klimao glavom. "Sve znam. Ovo mi nije prvo iskustvo batina kao edukativnog sredstva, niti iz prevelike bratske ljubavi. Ali brate dragi-najdraži, ovo sam mlaćenje jedva preživeo, a sledeće će mi sigurno presuditi. Pokušaj da se suzdržiš, ili barem kontrolišeš preveliku snagu? Uh-uh.. još ne mogu da prodišem kako treba." Dok su ga isceljivali raznim tehnikama, koje je odmah ne samo analizirao, već i automatski učio, prišao im je ogroman, širok i krupan mag, retkog zvanja među promenjivim vrstama. Tamne guste kose i brade, širokog korena nosa, koji se nadovezivao na čekinjaste obrve dugih izraslina po strance, koje su štrčale duže od četvrtastih kontura lica i glomaznih, krecavo zašiljenih ušiju. Ogrnut tamnim plaštem, u sjajnim koncem bogato izvezenoj beloj odori, sa obeležjima i grbovima svoje rase i klana, nosio je široku oglicu od pločica sva tri plemenita metala, koja se mnoštvom tankih lanaca labavo spuštala ukoso do struka i kopčala na široki pojas, a s'duge strane naviše kačila zlatnim brošem uz pelerinu. Pošto se učtivo predstavio kao Naro-Oudme od klana Darut, pružio je Lesjiju kitnjastu flašicu s'napitkom i napomenuo retko dubokim glasom, kao kroz nos, uz povremeno zujanje i nešto nalik frktanju. "Ne vi'š od tri ka'p usut u vodu, i'l bi'l ko'j hladni nap'tak, već nakon sve'g par minuta'ć pomo'ć da's prod'še ona'k po svojski! Sanira'ć otok, boli i sve tesko'b ždrela, disajn'i put'va! Raširi'ć alveole, pa to ti'j do polak i plućan ti. No za nj'i imadem ti jen-dva delotvorniji." Slušajući njegov neuobičajni govor i gledajući jedinstvenu pojavu, Gala se prisetila Vermadimijusa, kog je upoznala posredstvom Kazdira u prošlosti, dok je on takođe s'nostalgijom razmišljao o njemu, a snažne emocije prštale na sve strane i ogledale mu se u suznim očima. Lesji je hvalio dejstvo Nar-Oudmelovog napitaka, kada se Kazdir telepatski obratio Gali "da li bi pošla samnom u posetu Vermadimijusu?" Tako da je uzbuđeno skočila sa stolice "naravno! Jedva čekam!" A svi za stolom je pogledali začuđeno, što je značilo da im je neophodno objasniti šta nameravaju. Uskoro su stajali na ušću široke, brze reke, koja je bučno zapljuskivala nisku liticu, koja je nekim čudom izronila usred nje, povrh svega ukrašena malim belim zamkom, opasanim visokim zidinama. Kazdir je stavio ruku na jedan od simbola usamljenog stećka, dok se preko puta dvorištem zamka razlegao ponavljajući zvuk i harmonično stapao s'žuborom vode. Čekali su, međutim Vermadimijus nije dolazio po njih. Kazdir se zabrinuo, govoreći "istina da se nismo videli vekovima, dugo, predugo, ali ako je kojim nesretnim slučajem otišao iz mog sveta nazad izvoru.. biće kao da sam izgubio najbolji deo sebe. Hmm.. probaću da ga lociram, možda ipak.." Gala je zatvorenih očiju pratila šta radi i kako se energetski širi svojim svetom. Nije dugo potrajalo kada mu je gromoglasan smeh odjeknuo. "Hvala Izvoru i svemu što je napredno i čistog srca! Kao što sam se nadao, Vermadimijus je u jednoj od svojih vratolomnih avantura i kako stvari stoje neće skoro kući. Hajde moja zvezdice, vratićemo se i radije ga potražiti sutra, ili već pošto konačno dođe nazad i odmori." Kada su stigli, zatekli su dečake u obaveznoj pratnji agzardem, kako učestvuju i pomažu čarobnjacima pri spravljanju isceljujućih napitaka, dok je beli zmaj kao senka pratio Lesjia i krajnje zainteresovano slušao razgovore i budno motrio demonstracije. Uveče, kada su se okupili u svom apartmanu prepričavajući utiske, saznali su od njega da ga nikada ranije ništa nije zainteresovalo kao nauka magije isceljenja, koja mu je dotakla samu srž bića, kao nešto za čim je oduvek tragao, ali nije uspevao svesno da dokuči. Rano ujutru su ih probudili Eledrijel, Revjan, Atrion i Azeri-El, objašnjavajući kako su po zadatku dopratili princezu Tjeras, koja lebdi između života i smrti. Objasnili su im da posle kupanja, češljanja i kozmetičkih zahvata, a pošto su joj otekline na licu i kapcima malo splasnule, svi su se zaprepastili otkrivajući kako je teško postradali vilovnjak, koga su oslobodili iz tamnice Narowe, u stvari niko drugi do princeza Tjeras. Preneli su im i poruku od Ariela prevenstveno upućenu Lesjiu, da učini sve što može i pomogne princezi Tjeras, koja je izgubila volju za životom. Pored toga mu je napomenuo da ne okleva, već prihvati ponuđenu pomoć svojih kolega. Da ne bi bili odeljeni, Kazdir je telepatski upitao Galu da se preseli u njegovu sobicu, a pošto je pristala, načinio krevete na sprat kod nje, zatim momcima objasnio i pokazao gde će boraviti, što su posle podužeg insistiranja svoje sestrice, rado prihvatili. Celo prepodne bili su svedoci neverovatne Lesjijeve isceliteljske veštine i kao hipnotisani slušali njegov čarobni glas, koji dušu izdiže i ogrće mirom bezbednog doma, dok je svetlosna prašina plesala milujući princezu Tjeras. Bližilo se vreme ručku kada joj je telo potpuno izlečeno, a Lesji posustao, zato je Kazdir pohitao da ga podupre i teleportuje do apartmana, zatim smesti u postelju da otspava i revitalizuje. Momci su u pratnji dve agzardem ratnice i belog zmja sišli na ručak, a Gali i Kazdiru poslali narudžbu gore, pošto su nameravali da ostanu pored Lesjija sve dok se ne probudi. Tiho su razgovarali kada je posle skoro dva puna sata otvorio oči, odmah napominjući "mislim da znam koji je je pristup potreban za njeno isceljenje. Ne radi se toliko o fizičkim povredama i postradalom telu, već slomljenom duhu i napaćenoj duši, koja više nije u stanju da vidi svetlo dobrote u drugima, niti može da se obraduje životu i stoga iskreno čezne za smrću, osim što joj još uvek nije vreme da krene kući izvoru. Međutim ja sam po tom pitanju malo toga kadar da učinim i Ariel je potpuno u pravu, biće mi neophodna pomoć. Mnogi iscelitelji stajali su po grupama, a neki oko stola princeze Tjeras, dok je većina sedela dole u delu za publiku, tiho razgovarajući o najboljem pristupu i raznim metodama, koje bi možda mogle dati rezultata. Kada su ugledali Lesjia kako im prilazi u pratnji Kazdira i Gale, razgovor je naglo zamro, a sve oči okrenule ka njemu, isčekujući njegov sud. Iz grupe se izdvojio i prišao im ogromni Naro-Oudme govoreći "ovdi si moj kolega, vešt ti jes i umješan da doz've izgubljene duš'ti nazaj i dopr'ti uj tjelo. Jer vi'd, nije njojzi tolko potrebno'j popravit tjelo, većma duh ti! Ne?"
Kazdir ga je potapšao po leđima uz smešak, a Lesji složio sa njegovom tvrdnjom, posmatrajući onižeg čarobjaka, krhke građe u svetloj odori, ogrnutog jednostavnom sivom pelerinom, bez ikakvih ukrasa i obeležja, koji je bio sušta suprotnost svom ogromnom, bučnom kolegi. Malecni čarobnjak nežne, trouglaste, bele brade i kose, na glavi je imao zašiljenu sivu kapu, sličnog kroja kao što nosi katoličko visokosveštvenstvo. Predstavio se, uz laki naklon, "Djevom Veltiel vama na usluzi." Nije stigao ništa dalje da izusti, pošto se Gala stuštila k'njemu, govoreći uzbuđeno "sigurno vam je davnašnji predak Djevom Mateo od bele zvezde Evijana?" Uzdahnuo je i neznatno klimnuo glavom spuštenih očiju. "Hteo sam da izostavim svoje prezime i tako preskočim baš ovakva pitanja, svestan da je kristalni pokretač i vrhovni iscelitelj Lestjeir Estorit Near takođe iz ove kuće. Međutim ja baš i ne pripadam ovoj porodici, tek nosim njihovo prezime. Hmm.. izgleda će biti neophodno da objasnim? Majka mi je bez rodoslova, poreklom od šumskih vilovnjaka i bez obzira što me je otac priznao, okarakterisan sam kao vanbračno dete. Draga princezo Galijena od Gerhida, kao kroz maglu se prisećam našeg davnašnjeg susreta. Beše to u duhu na raskršću puteva vremenske spirale? Čudna retkost, birati životni put baš na ovoj raskrsnici? Zato mi se valjda urezalo u pamćenje. To je čini mi se bila moja tek treća inkarnacija?" Pročistio je grlo prevlačeći rukom preko čela, zatim nastavio, "složićete se, ipak je pre svega potrebno da vam objasnim predlog, odnosno naloge izvora, koje sam malopre dobio u vezi pacijentkinje, zato bih radije vodio konverzaciju u vezi ovog pitanja?" Gala ga je zagrlila suznih očiju, zatim mu se s'poštovanjem duboko naklonila, na iznenađenje svih prisutnih. Djevom Veltiel je bio misteriozna, sporna ličnost, o kojoj su se prepričavale mnoge škakljive priče, ili pre šaputali tračevi sumljive istinitiosti. U isceliteljskim krugovima bio je poznat kao nedruštveni osobenjak, koji se pojavljivao u retkim prilikama i to samo kada niko nije znao leka boljci, ili imao načina da pomogne pacijentu. Nije se znalo gde živi, ni od kojih prihoda? Nije bilo poznato ko su mu prijatelji, a pre se činilo da ih ni nema? Šturog rečnika, netrpeljiv prema kolegama i radoznalcima, činio se krajnje strog, odbojan i nedruštven. Vremenom su svi naučili da mu ne prilaze bez debelog razloga, ili nužne potrebe, a samo se retki neobavešteni, obično tek stasali iscelitelji na obuci, ustručavali da mu se obrate, ali ne više od jednog-jedinog puta. Zato je punu salu iscelitelja zaperepastio princezin naklon, kojim mu odaje poštu kao višem, ili sebi ravnom. Djevom Veltiel je kratko stisnuo Galinu ruku, uz blagi, miloserdni pogled, zatim okrenuo k'Lesjiu, Naro-Oudme i Kazdiru, govoreći "lećiću u blizini princeze Tjeras i pronaći je u egzasomatozi, a ukoliko pristane, dovesti nazad i učvrstiti u telu. Pitam se da li postoji neko, koga voli? Kome se divi? Bilo ko u sadašnjoj inkarnaciji s'kim ima čvršću rodbinsku vezu? Sa kim je emotivno povezana?" Kazdir se sa tim pitanjem telepatski obratio svim članovima unutrašnjeg kruga, a Vardane mu odgovorio kako jedino zna da joj se otac kaje što je nije poslušao u vezi njenih tvrdnji o lošim naumima maćehe. Još mu je napomenuo da nedostaje ocu, koji žudi da je pronađe i vidi, što je preneo malecnom čarobnjaku. Gala je dodala "pricezu Tjeras sam upoznala kao desetogodišnja devojčica u utočištu Ružičaste Zvezde. Ona mi je pomogla da savladam vilovnjačko pismo i jezik. Još tada je imala ranjeno srce, koje se trudila da sakrije. Bila je puna ljubaznosti, strpljivosti.. ona je retko mudra osoba, koju sam odmah zavolela. Napomeni joj koliko je zla učinila njena maćeha na čelu ozloglašene Narowe? Slutim kako će jedino ona biti u stanju da nam razjasni mnoge nepoznanice u vezi svega što se zbivalo u njihovoj porodici? Djevom Veltiel objasni joj kako nam je potrebna? Kako je meni potrebna? I reci da je čekam kraj uzglavlja?" Malecni čarobnjak je umalo legao na pod pored isceliteljskog stola, ali ga je Kazdir podigao, pokazujući mu upravo materijalizovanu anatomsku fotelju s'druge strane, tik pored pacijentkinje. Beli zmaj im se neprimetno pridružio još na početku razgovora, a posle nekog vremena i momci, u pratnji agzardem ratnica. Tiho su pričali kada je Djevom Veltiel otvorio oči i seo govoreći "učvrštena je u telu i mogla bi, samo da hoće, ovog trena ustati. A da li će? To je sporno." Zastao je, redom ih pogledao, zatim spustio oči zamišljeno, prevlačio je rukom preko slabašne, sede brade. "Na prevaru sam je naterao da me prati. Morao sam da načinim iluziju prostornog mirovanja, dok smo se u stvari dimenzijski premeštali, sve dok se nismo prikopčali na sedam nama potrebnih, ili kako ih ja zovem "naših sedam". Stručnije, ili tačnije rečeno ovo-inkarnacijskih sedam. Nije htela zamnom, odeljena od logičkog uma i emocija, plutala je iznad nulte, a kako se približim udaljavala i tako reći bežala od mene. Bojim se da će uskoro shvatiti šta se desilo, jer je emocije mogu preplaviti i iz straha da ne otvori oči ponovo dati u beg, ili se skupiti na spavanje, a unutar središnje zvezde niko neće moći za njom, što sigurno znate?" Kazdar i Lesji su taman hteli nešto da izuste, ali ih je Gala preduhitrila. "Da li mogu sa njom popričati, ako odem do nulta praznine? Ako ne, da li bi me vi poveli sa sobom?" Mali čarobnjak je klimnuo glavom, dodajući "povešću te." Galine oči su blistale zaraznim iskricama radosti, tako da nije mogao a da se ne osmehne, dok se ona okrenula k'Kazdiru. "Mogu li koristiti magnet Raidie u egzasomatozi?" Odgovorio je smejući se glasno "dakle to si smislila?" Zatim uz široki osmeh nastavio "odgovor je -kao od šale. Jer bebice isčistićeš joj negativne emocije i time razbistriti logički um, tako da viši bude u stanju da preuzme kontrolu i pruži joj jasniju precepciju, što, složćićeš se, ne potpada pod domen materijalnog?" Oduševljeno je izgovorila "idemo?" Dobila je identičnu anatomsku fotelju da na nju legne i držeći malog čarobnnjaka za ruku zatvorila oči, a on povukao njen duh za sobom. Oblaci destruktivnih emocija plovili su auričnim poljem princeze Tjeras, zato ih je Gala bez razmišljanja isčistila i tek onda telepatski obratila, ulivajući trobojni zrak ljubavi unutar nje. "Draga prijateljice veruj mi, od sada će život u telu biti zanimljiva avantura. Bićeš bezbedna uz nas i imati iskrene prijatelje. Hajde samnom nazad?" Prtinceza je oklevala, a Gala joj se još više približila. "I ja čeznem za božijim zagrljajem i istinskom kućom, međutim ni tebi, ni meni još uvek nije vreme smrti. Zar ćeš je radije ovde sačekati?" Čula je unutar uma "zar imaš toliko slobodnog vremena da se meni posvetiš? Da me uputiš tragom do blaga, skrivenog od mog pogleda? Naučiš kako da usmerim pažnju ka svetlu, oslepela od spoticanja u mraku, umrtvljenih čula? Da li smeš da se usudiš, a da i sama ne poklekneš povučena virom moga teškog bremena?" Gala je odgovorila "dozvoli da pokušam? Ako ne uspem, ovde uvek možeš da se vratiš? Kreni samnom i sama proceni koliko je lako biti rasterećen i bezbrižan?"
Gala i Djevom Veltiel su otvorili oči, međutim stanje princeze Tjeras i dalje je bilo neizmenjeno. S'nadom su je posmatrali i već kada je Gala ponovo krenula s'insistiranjem da je posete u duhu, pri čemu su trebali da ih prate Kazdir i Lesji, njena šaka je krenula da se trza, a prsti pomeraju. Nedugo zatim otvorila je oči, dok Gala nije mogla da suspregne suze, bez obzira što je blistala od radosti, davala joj je podršku držeći je za ruku i ulivala svoj potencijal unutar nje. Pomogli su joj da se uspravi i sedne, oslonjena o jastuke, koje joj je Kazdir materijalizovao, baš kao i raskošno izrađena invalidaska kolica. S'druge strane stola Lesji joj je merio puls i pregledao, napominjući "zbog godina provedenih u mirovanju mišići su sigurno atrofirali, zato ćemo ih polako stimulisati vežbama, pre svega plivanjem, tako da se ponovo oforme, izgrade i očvrsnu. Iz istog razloga moguće su vrtoglavice, popraćene mučninom, zbog čega ćeš tri puta dnevno pre obeda uzimati napitke za jačanje, a posle jela konzumirati tri različita, pa opet kompatabilna sirupa. Gala je otpozdravila po vojnički uzvikujući "razumele smo! Ne brini glavni iscelitelju, staraću se da nadalje bude uzorni bolesnik! Ali pre toga, premestite je u kolica, jer ćemo se nas dve prošetati! Sigurna sam da želi udahnuti svež vazduh i osmotriti gde se nalazimo?" Svi su hteli da pođu sa njima, na šta je Gala pristala samo zato, što je primetila fasciniran pogled princeze Tjeras upućen belom zmaju. Pošto su se ispred ulaznih vrata hotela oprostili od Djevom Veltiela, kog je Naro-Oudome krenuo da isprati portalom, nastavili su do velike vrtne terase, sa koje se danju pružao prekrasan pogled na jezera i reku u udolini. Smestili su se za jedan od stolova, a Gala telepatski napomenula belom zmaju da zauzme najbliže mesto do princeze Tjeras, koja je bila mirna i tiha, zatvorenih očiju uživala je u potencijalu Raidie, udišući svež, mirisan vazduh, slušala je huku slapova, koja joj je sada prijala više od najdrže pesme. Gala je ulivala svoj potencijal ne samo u nju, već i svoju braću, zato je prijatna tišina potrajala sve dok princeza Tjeras nije otvorila oči. Kazdir se prvi oglasio "da li imaš neku želju, koju bih mogao ispuniti?" Pošto duže vreme nije odgovarala, beli zmaj je zapitao "mene jako interesuje tvoja životna priča i kada god budeš voljna da je ispričaš, otslušaću je sa silnim zanimanjem?" Oči princeze Tjeras su zblistale, kada joj se beli zmaj obratio, zato je gledajući skoro netremice u njega započela priču. "Sve do pre dvadesetak godina život mi je bio bezbrižan, pun zanimljivih dešavanja i nade. Međutim sve se promenilo vrtoglavom brzinom. Pre nekih trideset godina, možda i nešto više, moj otac je potajno krenuo da se viđa sa mojom budućom maćehom. Držali su svoju vezu u tajnosti, sve dok nisam primetila ogromne finasijske nedostatke, koji su se podudarali sa njegovim poslovnim putovanjima. Tek kada sam ga upitala o tome, suočen sa istinom priznao mi je kako je zaljubljen u izvesnu Elsvjelut, koja će mi, ako pristane, uskoro postati maćeha. Nedugo posle venčanja maćeha me je upitala da se pridružim njenoj dobrotvornoj organizaciji Akhite Gerhid, što sam naivno prihvatila. Uloga mi je bila laka, trebala sam organizovati prijeme i biti im domaćin, zatim sakupljati dobrotvorne priloge od raznih, uticajnih zvancia. Sve je išlo glatko, dok nisam upoznala Mateme, sa kim sam započela romantičnu vezu. Posle svega mesec dana idile, otkrila sam kako njegove namere nisu sasvim časne, a naumi daleko od pozitivnih, što me je pokolebalo. Počela sam da se pitam da li je Akhite Gerhid zaista ono, čime ga moja maćeha predstavlja, ali sam svoje slutnje zadržala za sebe, sve dok je nisam uhvatila, kako u mome liku i obličju ide na sastanak sa mojim izabranikom. Srećom bila sam skrivena u drugoj sobi i kroz otškrinuta vrata čula njen i Elvelijonov razgovor, kako će u mom svojstvu najlakše ubediti Mateme da im se trajno priključi. Namravali su da mu ponude ulogu visoke pozicije u planskom odseku Akhite Gerhid. Znajući gde ide s'njim na sastanak, neprimetno sam je maskirana pratila. Srce mi se slomilo dok sam kroz otškrinut prozor slušala njihov strastveni zanos, toliko drugačiji od svega što sam do tada smatrala ljubavlju. Ovo me je slomilo. Pa opet nisam imala nikoga da mu se poverim i ispričam šta sam otkrila. Družbenice su mi u to vreme bile dve usedelice, uz tri sasvim mlade devojke, kojima bi bilo neprilično pričati o takvim stvarima, dok je sva posluga malo, po malo izmenjena već par nedelja posle useljenja moje maćehe, tako da nije ostalo ni jedno prijateljsko lice. Pokušala sam ocu da kažem, ali me je sasekao već posle prve rečenice i odbrusio, da će mi teško zameriti ako prozborim i jednu-jedinu lošu reč o mećehi. On je bio potpuno pod njenom vlašću i slamao se da ugodi svim njenim prohtevima, koji su bili sve nerazumniji i nečasniji, međutim to mu izgleda nije smetalo. Vrtela ga je oko malog prsta, dok je on očaran njome bez problema gutao sve njene smicalice i laži. Sledećih mesec dana kad god sam imala prilike potajno sam pratila maćehu, naročito kada je u mom liku išla na sastanak sa Mateme. Otkrila sam jezive podatke o njenoj organizaciji, međutim još uvek nisam shvatala čemu zaista služi, niti koji su joj istinski ciljevi. Jedno veče su me skoro otkrili i samo me je milost izvora sačuvala da ne stradam. To me je pokolebalo, zapitala sam se zbog čega je pratim? Da li zbog sujete, ili slomljenog srca? Sledećeg dana sam se spakovala, objašnjavajući ocu kako bi mi prijao boravak u banji, jer se ne osećam dobro. Dvanaest godina sam provela van kuće, daleko od svoje porodice, međutim svo to vreme nosila sam ranu na srcu i nejasno saznanje, slutnju kako se sprema veliko zlo vilovnjačkom narodu i još gore mojoj porodici. Pre osam godina na jednom od mojih proputovanja srela sam se sa kristalnim pokretačima i malecnom Galijenom, koja mi se odmah uselila u srce." Pogledala je Galu i stisnula joj ruku, dok ona nije mogla da je ne zagrli i ne kaže da i ona nju voli. Beli zmaj je upitao "kako je došlo do toga da završiš u tamnici?" Princeza Tjeras se smračila. "Par dana posle Galijeninog odlaska u utočištu Ružičaste Zvezde, krajičkom oka sam spazila Elvejiona i krišom ga pratila. Sastao se sa dvojicom uglednih vilovnjaka. Jedva sam uspela uz pomoć magije da im se dovoljno približim da čujem razgovor. Raspravljali su da li će prisustvo Raidie u našem svetu biti smetnja njihovim planovima? Da li će moći da zamažu oči kraljici Moak-Near da ne primeti njihov uticaj? Spominjali su mnoga imena, koje nisam prepoznavala, zatim o mome ocu i da li bi bilo bolje ukloniti ga sa scene, ili reskirati da i dalje igraju dvostruku igru njemu ispred nosa, što bi ako primeti, moglo skupo da ih košta. Ovo me je prodrmalo i osvestilo, zato sam se već sutradan spakovala i krenula kući. Jedva sam uspela da izdvojim oca i ostanem nasamo sa njim, zatim mu ispričam makar deo toga, što sam otkrila, dok maćeha ne stigne. Međutim 0n mi nije ni reč poverovao, ali me je zato užasna Elsvjelut uzela na zub. Usledilo je paklenih par nedelja. Krenula sam otvorteno da joj se suprotstavljam, zbog čega je bila krajnje netrpeljiva prema meni i gledala me sa sve većom mržnjom.
Još uvek nisam bila svesna šta je sve u stanju da učini, niti šta konkretno planira, zato sam posle naše poslednje žestoke svađe iz prve ruke osetila koje zlo spava unutar nje. Moj otac je bio zaposlen u radnoj sobi sa svojim savetnikom, a ja upravo ušla unutra sa dve svoje držbenice da se oprostim sa njim, jer sam planirala da već sutradan ponovo krenem na put, kada je Elsvjelut besno uletela i odgurnula me u prolazu. Vrištala je na sav glas pitajući se zbog čega joj je blokirao priliv novca? Moj otac je pokušao da joj objasni kako je to samo privremeno i da će sredstva biti zamrznuta svega par dana, tek koliko knjigovođi treba da ih pregleda, kada je dograbila vazu, bacajući je ka njemu, koju je jedva eskivirao. Ustao je, s'namerom da joj priđe, što nije bilo moguće, jer ga je redom gađala ukrasnim sitnicama i knjigama, urlajući je zahtevala da joj smesta uruči ogromu svotu novca. Moje družbenice su se sakrile iza vrata, a siroti savetnik pokušavao nekako da pobegne, sateran u ćošak, kada mi je prekipelo. Podrugljivo sam je upitala da je toliko obesna, da nema strpljenja da sačeka ništavnih par dana, pa da opet započne sa rasipanjem očevih para? Vrisnula je na mene s'ludilom u očima, kako taj novac nije za nju, već za pronalaženje vilovnjačke nade. Zatim krenula da roni suze, zbog čega joj je moj otac prišao i privio na grudi, s'utešnim rečima. Skoro mi je pozlilo dok joj je govorio kako će joj do večeras pronaći pare, makar morao i da uzajmi. Savetnik je za to vreme bio pored mene i mojih družbenica, šapatom nam napominjući kako se gospa Elsvjelut pre tri ipo godine vratila posle desetomesečnog boravka na retko poznatom mestu za oporavak pre svega živčano obolelih i da od tada večito spominje vilovnjačku nadu uz suze, osim što niko od njih ne može da dokuči o čemu se radi, samo znaju da ogromne mesečne sume šalje za njeno pronalaženje. Savetnik je bio mišljenja kako je nasela na neku prevaru i kako joj je neko prodao hoštoplersku priču o lovu na blago, u koju ona bezglavo veruje. To isto veče kada sam došla da se oprostim s'ocem, s'obzirom da pre svanuća krećem na put, zatekla sam ga uz Elvelijona, savetnika i još par nepoznatih poslovnih prijatelja, kojima je s'širokim osmehom Elsvjelut uručivala kovčežić sa zlatnicima. Oprostila sam se sa ocem i nameravala da izađem, kada mi se maćeha zajedljivo obratila, pitajući kako se usuđujem da njoj držim pridike, kada mi otac silnim novcem plaća hirove neprekidnih putovanja? Odgovorila sam kako za sve protekle godine nisam uzela ni jedan jedni zlatnik od oca, jer sam od pokojne majke nasledila skromno godišnje izdržavanje, koje je sigurno manje od mesečne sume koju ona troši. Pogled joj je bio kao u otrovnice, kada je skočila vrišteći kako nema svako sreće da mu uruče nasledstvo i kako je ona morala sve sama da stekne. Nisam mogla to da joj prećutim, zato sam upitala "čime? Udajom?", zbog čega je krenula da me vređa. Izgovarajući najniže prostote, napominjala je kako ja ne znam ništa o onome, što je morala kroz život da izdrži, kava teška mučenja i degradiranja, kakav bol i patnju. Već sam krenula, zatim bolje razmislila i vratila se, naivno prepričavajući sva svoja dosadašnja saznanja o njenim podlim planovima, o maskiranju u mene i neveri, o razgovorima, koje sam čula, kada je Elvelijon skočio, optužujući me da sam bezumna lažljivica i smutljivica, koja ovom neistinom pokušava oca da okrene protiv zakonite, voljene supruge. Zamolila sam oca da proveri istinitost mojih tvrdnji, zatim mu poželela sve najbolje i udaljila, razmišljajući da ako bude moguće već večeras krenem na put, što nažalost nije bilo izvodljivo. Jedva sam utonula u san, a u sred noći osetila nešto preko lica s'oštrim mirisom, zatim onesvestila. Probudila sam se u malecnoj ćeliji na zemljanom podu. Oko nedelju dana sam bila bez hrane i vode, većinom u meditaciji. Zatim je kao furija uletela Elsvjelut u pratnji dvojice krvnika. Isšibala me je bičem, zahtevajući da joj otkrijem da li sam u zaveri skrivanja svog brata? Dok je likovala nadamnom, odgovorila sam joj kako je neosporno poludela. Sutra dan sam dobila parče hleba i flašicu vode i tako u krug. Ni sama ne znam koliko je prošlo, možda mesec-dva jer je postajalo jako hladno, kada su me premestili u mermernu kocku lišenu danjske svetlosti, s'jednim ćebetom i kantom. Elsvjelut je dolazila povremeno da iskali svoju zlovolju i bes na meni, sve dotle, dok mi nije više bilo do života. Od bolova nisam bila u stanju da uđem u meditaciju, niti zaspim, čudo je kako sam to preživela zdrave pameti? Verovatno jer sam to shvatila kao životnu lekciju i svim silama pokušavala da se udaljim od bola, a zatim i da ga prihvatim i razumem, čak možda i zavolim kao prisnog prijatlja i stalnog saputnika? Još uvek ne mogu da razumem zbog čega me izvor nije uzeo k'sebi? Kako sam uspela da preživim sa silnim ne tretiranim ranama i prelomima? U prljavštini, pri žezi i hladnoći, bez hrane i vode? Kasnije je valjda zaboravila na mene, ili je moja maćeha pronašla novu žrtvu? Ne bih se tome čudila. Tada sam krenula da obitavam u trajnoj meditaciji, odeljena od tela, žudela sam za smeću. Nejasno se sećam kao u bunilu da su me premeštali više puta, moguće i jednom godišnje? Sećam se ne samo poremećene Elsvjelut i Elvelijona, već i grupe naučnika i magova, sa kojom me je obilazila, sa silnim gnušanjem raspravljajući šta da rade samnom? Nagađam da je čisto dolazila da se uveri da li sam preživela, ili me treba sahraniti u neznanu grobnicu? Ona je monstrum, čisto oličenje zla. Do tada nisam verovala da je bilo ko u stanju da učini ono, što sam iskusila. Još uvek mi to izmiče? Jer zašto? Zbog čega? Da li može biti razloga za tako nešto? I koliko poremećena osoba treba da bude, da bi ne samo činila takva zlodela, već ih i planirala?" Gala je odavno klečala ispred nje, grleći je, jecala je na njenom krilu, zatim se sabrala i načinila magnet Raidie, čisteći sve njene loše emocije, ali i od svih prisutnih, naročito Kazdira, koji je izgledao bled i potpuno izveden iz ravnoteže. Znala je kako treba i njemu da se posveti, a ne samo princezi Tjeras. Na čuđenje prisutnih, beli zmaj je zagrlio princezu Tjeras govoreći "ponekad se desi da se iz silnog bola osoba premetne u svoju suštu suprotnost. Međutim sa tvojom maćehom to nije slučaj, jer smo čuli priče kako je još i kao dete bila zla, sujetna, puna mržnje, kako je večito smišljala spletke i radila mnoge nečasne stvari. Elvelijon je još kao dečak uhvaćen u njenu mrežu i očigledno se shodno tome vremenom izvitoperio u nešto slično njoj. Iskreno, sve dok nisam upoznat sa pričom o detinjstvu Elsvjelut, nisam mogao ni pretpostaviti kako bi bilo koje dete moglo biti negativno. Sa druge strane ti si retko uzvišena duša i visokomoralna osoba i čast mi je što smo se upoznali, makar i na ovaj način. Biće mi drago ako me budeš smatrala za prijatelja? Jer u srcu mi tinja potreba da ti pomognem i olakšam, samo ako mi dozvoliš?"
Princeza Tjeras je zanemela, dok su svi iznenađeno čekali s'krajnjim zanimanjem šta će izustiti? Suze su joj se slivale dok je promuklog glasa izgovorila "dozvoliću. Čini se.. kako osećamo isto?" Pošto su krenuli na odmor, Kazdir je na blic posetio upravnika, koji mu je svesrdno dozvolio da dogradi par soba više u penthaus apartmanu "Valdarevo Svetlo", tako da se mogu svi smestiti. Hodnik je bio produžen i umesto četiri, sada imao šest soba, toliko prefinjeno, maštovito i unikatno osmišljenih, da je čak i Gala konstatovala kako ne može da se odluči koja joj je najdraža. Poslednja soba bila je u stvari sklop dve prostorije, jer je beli zmaj nameravao da bude ne samo ispomoć, već i zaštitnik princeze Tjeras, što je ona oberučke prihvatila, potpuno ganuta ovim gestom. Izjutra, posle doručka svi osim Lesjia, krenuli su do tržnice na susednoj litici fascinantnim, polu-zatvorenim mostom iznad bučnog vodopada, čije su se visoke, kamene statue znamenitih iscelitelja ponosno izdizale svijene u luku, čvrsto spojenih ruku, ili prislonjenih dlanova, kao i okrenutih nadole, simbolično isceljujući prolaznike, bile su zaleđene u vremenu. Destominutno pešačenje naročito je prijalo princezi Tjeras, čija je kolica gurao beli zmaj, jer se posle skoro osam godina provedenih u predvorju samog pakla, obrela na svežem vazduhu, među prekrasnim, visokosvesnim osobama punim poleta, koje se šale i smeju, čija je konverzacija krajnje zanimljiva i budi pun spektar pozitivnih emocija. Malecna pijaca bila je uobičajno šarenolika, mirisna od svežeg začinskog bilja, ili onog u prahu, zrelog voća, kao i mnogih vrsti isceljujućih esencija slatkog meda, kombinovanih s'raznim lekovitim travkama, namenjenih određenim boljkama. Tržni kutak nudio je ručno heklane čipke, ili rišeljee, šaleve i pelerine, ali i šešire, koji su privukli pažnju Gale i Tjeras, zato su posle isprobavnja mnogih modela konačno izabrale šta će pazariti, a uz njih kupile i po torbicu, lepezu, više mrežica za kosu i mašni u istom tonu. Ovo je bila retka prilika Gale u šopingu, koja je, kao što su znali, služila dubljem zbližavanju sa princezom Tjeras i njenom isceljenju, nikako potrebi. Posle tri bezbrižna, zanimljivo ispunjena dana nešto pre ponoći krenuli su na počinak, ne očekujući bizarni, i bezmalo po sve njih pogubni događaj, koji će uslediti. Svi su od reda bili u dubokom, mirnom snu, ne očekujući da se maskirane prilike tiho prikradu i uvuku kroz terase unutar njihovih soba. Kazdir i Gala spavali su zagrljeni, kada ih je ruka s'nožem oboje okrznula po ramenu i mišici i to samo zato jer su se tog trena samom milošću izvora naglo pomerili, inače bi Kazdir ponovo zadobio fatalnu ranu. Bolom prenuti iz sna, jedva su se snašli da zaustave sledeći napad. Tačnije rečeno Kazdir ju je odgurnuo, ščepao za zglob napadača, izbio mu sečivo i uvezao energetskim pantljikama. Nešto pre toga Belog zmaja su prenule zle slutnje, tako da je zatekao sebe kako sedi na krevetu. Ekstremnim sluhom registrovao je korake, potom ugledao dve maskirane prilike, kako skoro besšumno prilaze usnuloj Tjeras. Obojica su tresnuli o suprotni zid uvezani energetskim pantljikama, pošto ih je odgurnuo vetrom, čiji je siloviti nalet razbacao stvari po sobi, otkrio i probudio princezu. Beli zmaj nije gubio vreme, već dograbio Tjeras, zapušio joj uši uz gromoglasan poklič, koji je sve redom probudio, zatim smestio na svoj bok i teleportovao do susedne sobe. Zatekao je Revjana u borbi sa jednim napadačem, dok su Atrion i Azeri-El drugog držali sputanog. Pošto nisu bili u opasnosti, na blic se pojavio pored Gale i Kazdira, pa skoro istovremeno sa njima teleportovao do dečaka, zatičući malog El-Drea lakše ranjenog, a dve agzardem ratnice u okršaju sa napadačima, koji se brzo svršio u njihovu korist. Beli zmaj nije čekao, već pojavio kraj Lesjia, koji je ležao umrljan krvlju, a preko njega i onesvešteni provalnik, dok se Eledrijel borio sa drugom maskiranom prilikom, koju je beli zmaj po kratkom postupku uvezao energetskim pantljikama. Gala je krenula da se ruši, a Kazdir zateturao, zato je spustio Tjeras, podigao ih iznad ruku i položio na krevet između nje i Lesjia. Eledrijelu je dobacio preko ramena "čuvaj ih.." nestajući. Koristeći ekstremno čulo njuha pronašao sobu Naro-Oudomea i žustro pokucao na vrata. Nedugo zatim on mu je otvorio u noćnoj košulji i ogrtaču. Žurno mu je objasnio šta se desilo i da veruje kako je po sredi otrov i čim je uzeo torbu, teleportovao u Lesjievu sobu. Već duže vreme je pokušavao telepatski da dozove Ariela, ili Vardane, zatim i bilo koga iz njihovog Etrela, ali bez uspeha, što je značilo kako su u dubokom snu. Kazdir je bio potpuno svestan, dok je Gala istina trpela sve veće bolove, baš kao i mali El-Dre, ali srećom još uvek nisu bili u smrtnoj opasnosti, zato je Lesji bio teže ranjen otrovnom oštricom blizu ključne kosti, nešto malo iznad srca, zbog čega je Naro-Oudome poslao Eledrijela da probudi četvoricu najvrsnijih iscelitelja. Za to vreme beli zmaj je svratio po princezina kolica, u koja je smestio malog El-Drea i u patnji Avalona i jedne agzardem gardistkinje dovezao do "bolesničke" sobe. Naro-Oudome je upravo vršio postupak otkrivanja otrova, tako što je vrh oštrice potpio u sveže pripremljenu prozirnu tečnost, koja je par trenutaka šuštala i penila, zatim postala tamno ljubičasta. "U pit'nju jes smješa triju otrova, a'l ne brigaj, za sve imadem ljeka!" Bezo je smućkao i razdelio protivotrov, dok je Lesjiu dugom pipetom usuo ravno u grlo i direktno na ranu. Jedino ga je Kazdir odbio, napominjujući kako će za petnaestak minuta ponovo biti u punoj snazi. Oštrim čulom sluha Beli zmaj je registrovao borbu ravno dole ispod terase, između vrta i odmarališta, zato je tek napomenuo da će se brzo vratiti i nestao. Pojavio se nedaleko od maskirane individue, koju je žestoko napadala agzardem gardistkinja, uz trijumf u par poteza. Super vidom je ugledao dvojicu vilovnjaka u uobičnoj odeći, kako žurno hodaju prema nah-natu liftu i pojavio pored njih. "Zanimaju me ne samo vaša imena, već i namere?" Pošto su se predstavili, objašnjavali su mu kako su zaposleni u odmaralištu i pre završetka smene imaju nalog da dopreme namirnice, koje će pristići liftom, zatim rasporede po kuhinji i ostavi. Oštrim vidom je primetio kako zaista u podnožju stoje dvoje zakriljenih kola, upregnutih brzim i okretnim eltulen-klajmerima. Teleportovao se nevidljiv dole pored zaprege, slušajući razgovore kočijaša s'dvojicom vilovnjaka, čije su duboke kapuljače skrivale likove. Jedan je bio mišljenja da ne čekaju, već sami iznesu i utovare robu u lift, da ne bi radnici hotela silazili dole. Drugi je tvrdio da niko neće silaziti u narednih četvrt sata i kako će se do tada, ako sve teče po planu, pozlaćeno rangirani vratiti sa uspešno obavljenog zadatka. Nešto je šušnulo u obližnjem žbunu, a sva četvorica se trgla i skoro zaledila u mestu. Nedugo posle toga sami su naprežući se izneli iz kola teške kutije i džakogve namirnica, tovareći ih u lift. Kada su završili sav posao postali su nervozni, svaki čas raspravljajući da li da krenu, ili sačekaju još koji minut? Beli zmaj se besšumno popeo i smestio u prva kola, čekajući da krenu, nameravao je da otkrije odakle stižu? Znao je da će lako moguće dospeti do jednog od skrivenih uporišta Narowe. Posmatrao ih je kroz prorez cirade i slušao razgovore, koji su se neprekidno ponavljali, uz sve više loših slutnji o onome što se desilo. Bez upozorenja, ili pozdrava, dvojicu s'dubokim kapuljačama preko lica obuhvatio je gusti sivi dim. Beli zmaj je maksimalno ubrzao, međutim uspeo je da dograbi samo jenog za odeću, čija se ukrasna kopča otvorila, tako da mu je pelerina ostala u ruci. Nije bilo smisla pratiti kočijaše, zato ih je uvezao energetskim pantljikama i teleportovao sa sobom gore. Odredio je jednu od agzardem gardistkinja da čuva zarobljenike i uputio do Lesjieve sobe, koja je dobila epitaf "bolesničke". Kazdir je bio već u punoj snazi, dok su Gala i El-Dre spavali u dnu sobe na uskim krevetima, a Tjeras sedela pored njih u kolicima.
Jedan iscelitelj je ušivao Lesjievu ranu, a dvojica mu asistirala, dok ga je četvrti lečio bioenergijom, samo je Naro-Oudume stajao po strani čak u dnu sobe i na stočiću posvećeno spravljao napitke u priručnoj laboratorijici, zatim prišao Lesjiu i usuo mu pipetom par kapi ravno u grlo, ponavljajući postupak više puta i to iz različitih bočica. Beli zmaj je povukao Kazdira, Eledrijela, Rejvana, Atriona, Azeri-Ela i jednu agzardem gardistkinju sa strane, a mali Avalon dotrčao za njima, pričajući im šta je otkrio. Kazdir je smrknuto naglasio "isključivo su malobrojni čarobnjaci visoke magije u stanju da izvedu magleni nestanak, koji je po principu sličan teleportovanju, zato je neophodno da budu izuzetno napredni, bezmalo visokosvesni, odnosno pozitivnih namera i htenja. Ne razumem kako neko niskih pobuda, zaposlen spletkama još uvek može koristiti bilo šta od napredne magije? Osim ako zaista iz sveg srca veruju kako čine dobra dela?" Beli zmaj je naglasio "nametnuću im svoju volju. Ubrzo ćemo saznati istinu. Osim toga niko iz našeg etrela mi se ne javlja, zar je moguće da toliko čvrsto spavaju?" Atrion i Azeri-El su počeli da pričaju u glas, kako niko od njih nije spavao ni jedan jedini minut, od kada se desio poslednji okršaj sa Narowe, zato su bili mišljenja kako su se sigurno onesvestili od silnog umora. I zaista čim im je oduzeta volja, pozlaćeno rangirani, kao i kočijaši bili su ubeđeni kako čine dobro delo. Verovali su da su poslati presuditi otmičarima prestolonaslednika i ukoliko ga tu drže zatočenog, spasiti dvanaestogodišnjeg dečaka sa otvorenim zlatnim zrakom moći, koji je inače inkarnacija prvog kralja Rejvana, koji će im doneti uzdižuće novo doba procvata, pravde i prosperiteta. Pošto nisu više bili pod činima belog zmaja, soba se skoro užarila od njihovih emocija, pre svega osude varalica, koji se beskurpulozno predstavljaju kao kristalni pokretači i još gore mržnje prema navodnom stvaraocu, koji je poreklom tek čovek obučen da koristi magiju i verziran da je vešto kombinuje s'tehnologijom ljudi. Kada su ih upitali zbog čega veruju u tako nešto? U glas su objašnjavali kako su na desetine puta godišnje imali časove o toj temi, čak i demonstracije. Kazdir, koji je do tada stajao po strani, izašao je ispred zarobljenika i čučnuo na korak do njih. Obratio se onom, koji je nosio obeležja vođe "opiši mi demonstracije magije uz pomoć tehnologije?" Vođa je s'podsmehom odbrusio "ti sigurno znaš puno više o tome? Znaš ti za hologramske projekcije, koje uz pomoć magije mogu preko celog neba prikazati tvoju sliku projektorom, baš kao u bioskopu ljudi? Još kao decu su nas vodili da gledamo filmove, kasnije kada smo stasali čak i portalom do sveta ljudi da vidimo njihov svet i tehnološka dostignuća, posetili smo pravi bioskop, čak i filmski studio." Kazdir se osmehnuo. "Da li u ovoj sobi postoje projektori?" Vilovnjak je nabusito odmahnuo glavom. "Šta želiš da ti prikažem u prostoru?" Odgovorio je "zlatni dvorac, a ispred njega orkestar i vile u belim haljinama kako plešu?" Projekcija u prostoru bila je skoro opipljiva, međutim Kazdir je znao da ih ovako nešto neće ubediti da greše. Zato im je ukolonio energetske pantljike, zatim naglasio da se uhvate za ruke, dograbio vođu i izdigao ih grupno iznad odmarališta. Glas mu je odzvanjao svud oko njih "Da li je bilo koji mag u stanju da načini ovakvu čaroliju? Imate li želju da vidite neko mesto?" Jedan od njih hteo je da vidi ostrvo Vehmelon, čuveno po jedinstveno građenoj spiraloj arhitekturi istoimenog grada. Drugi plutajuće ostrvo Visja-Eloh, a vođa u gradu Tilmeonu šetališe "Elviesto", čije je noćno osvetljenje jače od danjeske svetlosti. Posle posete svim sugerisanim mestima, vratio ih je nazad, vezujući im samo ruke. Pozlaćeno rangirani i kočijaši bili su tihi i mirni, verovatno još uvek pod snažnim utiskom preživljenog. Kazdir je materijalizovao udobnu fotelju, smeštajući se ispred njih. "Recite mi, da li postoji nešto, što jedino stvaraoc vilovnjačkog sveta može učiniti i niko drugi sem njega?" Jedan je odgovorio "ostvariti želje?" Kazdir je klimnuo glavom. "Ne samo ostvariti želje, već zaviriti u srce svega što je stvorio i podariti ono za čim se istinski čezne." Sedeo je jedno vreme sklopljenih očiju, zatim je svakom od njih materijalizovao ono, što su priželjkivali, što je u glavom podrazumevalo sopstvena imanja i kuće, ili puno novca. Odnosno svima su ostvarene želje osim vođi i još jednom tamnoputom vilovnjaku, sa krupnim plavim očima. "Ti želiš počasti i da se izdigneš iznad svih. Što si već donekle ostvario, pošto si vođa ove elitne grupe, međutim to te nije zadovoljilo?" Vođa je odmahnuo glavom. "Hoću da se izdignem do vrhuške." Kazdir je s'krajnje sarkastičnim osmehom vrteo glavom? "Vrha koje organizacije? Da li destruktivne Narowe? Koja unosi razdor među mojim narodom i propagira dobo smišljene laži? Koja je od malena zadojila unesrećenu decu bez roditelja naopakom filozofijom da špijuniraju svako ugledno domaćinstvo, zarad spletki, atentata i negativnih htenja? Ako već želiš da se izdigneš iznad svih, postavi sebi cilj samotransformacije? Pobedi jedinog istinskog neprijatelja, odnosno sopstveni unutrašnji nesklad strahova i predrasuda? Priključi se onima čistog srca i plemenitih pobuda, koji žele da revitalizuju, iscele, donesu prosperitet? Zar ti se takav cilj ne čini onim, za čim je jedino vredno posegnuti?" U toku njegove priče Gala, gurajući kolica princeze Tjeras, mali El-Dre i Avalon ušli su unutra i tiho smestili pokraj belog zmaja, telepatski posmatrajući njegova sećanja, saznali su sve što se u međuvremenu izdešavalo. Vođa je kiselog izraza klimnuo glavom, dok se Kazdir okrenuo tamnoputom vilovnjaku plavih očiju. "Ti jedini od ovde prisutnih ne znaš svoje poreklo? Tvoja želja je toliko snažna i unutar mene glasna, zato čak i da nisi u mogućnosti na ovaj način da je saznaš, ja bih ti je svakako ostvario i blago te usmerio putem, kojm ćeš dobiti željene informacije. Međutim moje drago dete, za tebe ću upravo učiniti puno više milošću izvora, koji mi je upravo to ne samo dozvolio, već i sugerisao. Zajedno ćemo odgledati u prostoru film, baš kao u bioskopu, jer je priča oko tvog rođenja toliko neverovatna i retka, da skoro ni sam ne shvatam kako se uopšte mogla desiti, naročito u mom svetu? Pa opet sve ima svoju dublju svrhu i zato dok je budeš posmatrao budi svestan toga, hoćeš?" Tamnoputi vilovnjak je klimuo glavom zažaren od isčekivanja. U prostoru se premijerno prikazivao film o njegovom začeću i rođenju, dok su mu žmarci išli duž kičme, a snažne emocije prštale na sve srane još pre završetka prve scene.
Posmatrali su kako stariji, očogledno ugledni vilovnjak ulazi u krčmu, i prilazi šanku, za kojim je radila šarmantna, mlada, plavokosa i plavooka vila, pod imenom Naalti-Velut. Scene su se brzo smenjivale i nadovezivale, prateći njihovo zbližavanje, ali još uvek ne i romantičnu vezu. Bilo je očigledno kako se stariji vilovnjak zaljubio u nju i da samo zato često svraća, dok je ona toga činilo se bila nesvesna. Početkom Decembra nenadano je napadao sneg, dva radnika im se razbolela, baš kao i otac Velut, a porudžbina za dvanaest osoba, koju je trebalo dopremiti na periferiju grada, spala je na nju, zato su njena najbolja drugarica i njen mlađi bratić došli da pomognu s'posluženjem dok se ona ne vrati. Izlazila je iz krčme mučeći se da točkove kolica pogura po navejalom snegu, koja su proklizavala i svaki čas zastajala, kada se snežna kočija zaustavila ispred krčme, a iz nje izašao stariji gospodin, nudeći da je prebaci do odredišta. Kako su krenuli, započinjući razgovor, Velut je primetila da ima plemićke ukrase i obeležja, zato ga je upitala o tome. On je uzdahnuo, odgovarajući kako ih je uvek skidao pre ulaska u krčmu, jer zna da stanovništvo ovog gradića nije naklonjeno plemstvu, što bi i ovoga puta učinio da ga nisu sprečile nepredviđene okolnosti. Izvino joj se i ponovo predstavio. Pravo ime mu je bilo Oldar i pripadao je plemićkoj kući Vihsena, zatim je zamolio da njegovo ime i titulu drži u tajnosti, što je svesrdno obećala. Pomogao joj je s' kolicima i sačekao ispred kuće, a kada je izlazila i kada se okliznula privio uz sebe. Lica su im se našla blizu, što je i dovelo do njihovog prvog poljpca. Velut je od onda krenula drugačije da ga posmatra, a posle par susreta se i zaljubila u njega. Februara meseca pozvao je da mu bude pratilja na balu Vikzermaka, što je s'radošću prihvatila. Pošto nije znala da pleše poslao joj je učitelja, prekrasnu balsku haljinu, cipelice, pelerinu, čak i nakit, u čemu je izgledala očaravajuće. Velutin otac imao je averziju prema plemstvu i pored toga ufiksirao kako će se ona udati za sina njegovog prisnog prijatelja, koji je do duše još od detinjstva gajio romantična osećanja prema njoj. Njen odlazak na bal s'daleko starijom plemićem izazvao je žestoku svađu između njih i jedva iznuđenu dozvolu. Velut je istini za volju imala tek devetnaest godina, dok je Oldar prešao sto dvadesetu, što je bila krajnje neuobičjna, više nego pozamašna razlika, na koju se nije gledalo blagonaklono. Pošto nije imala majku bila je jako vezana za oca i sa njim imala izuzetno prisan odnos, zato je ovaj razdor između njih silno pogađao, međutim srce je vuklo ka Oldaru i njena ljubav prema njemu odnosila pobedu čak i nad njegovim žestokim neodobravanjem. Na balu Vikzermaka tajno su se verili. Otac joj je bio sve bolesniji i pao u postelju, dok se ona, kad god je mogla, potajno viđala sa Oldarom, ili posećivala sa njim primanja i balove. Od veridbe im je prošla skoro godina, zato je on želeo da je konačno celom svetu obznane, kao i da je zaprosi od oca, međutim ona mu je predložila da se radije tajno venčaju i stave ga pred svršen čin, što su i učinili početkom Decembra. Umesto na medenom mesecu bili su nedelju dana u banji, koju joj je otac ne bez gunđanja uplatio, pošto je jedino na taj način mogla izostati od kuće. Međutim kada je Oldar došao da saopšti njenom ocu sretnu vest, ovom je toliko pozlilo pri samom saznanju kako su se zavoleli i zbližili, tako da se sve završilo pozivanjem iscelitelja, koji im je objasnio da je njegovo stanje kritično, da je stres za njega sada poguban i bio mišljenja da neće još dugo poživeti, zbog čega ga je Velut zamolila da još neko vreme drže u tajnosti kako su se uzeli. Oldar joj je objasnio kako je nameravao odmah da je povede sa sobom, tako da započnu supružnički život, jer se inače neće moći videti najmanje pun mesec, pošto ima previše obaveza kako u visokom veću čarobnjaka, tako i na Svetoj planini, gde je predavao međudimenzionalnu magiju. Velut se brinula da bi njen iznenadni odlazak mogao ubiti njenog oca i bila mišljenja kako je bolje sačekati tih mesec dana, tako da ga polako pripremi za rastanak i vest o njihovom venčanju. On je nerado pristao na to. Svega par dana pošto su se rastali Velut je shvatila ne samo kako je noseća, već možda u drugom mesecu trudnoće i jedva čekala da mu saopšti sretnu vest. Tih mesec dana zračila je zaraznom radošću, međutim ocu nije čak ni izokola imala prilike saopštiti radosne vesti, jer bi je na prvu naznaku razgovora u tom smeru, sasekao u korenu. Na Svetoj planini Oldar je imao ne samo previše posla, već se i nosio sa silnim nestašlucima i nezgodama učenika. Krajem Decembra, tek dve nedelje posle njihovog rastanka, krenula je snežna mećava, što je u ovo doba godine skoro bilo pravilo. Kao što se često dešava, grupa učenika je ostala zavejana u susednoj zgradi, zato su Oldar i učitelj magije zvuka krenuli po njih. Do zgradice se moglo doći na dva načina, klizavim kratkim prevojem, ili dužim i daleko sigurnijim zaobilaznim putem, kojim su oni krenuli. Mećava je naglo zamrla, zato su nehajeno razgovarali polako gacajući po navejalom snegu, namereni da pređu most, kada se rečnim koritom stuštila lavina, a njih dvojica podigli štapove čarobnjaka, bacajući često korištene čini u tu svrhu. Slabašna lavina ih nije ni okrznula, međutim kako je koraknuo Oldar se okliznuo i srušio kao proštac, jer je štap još uvek držao visoko, uderajući potiljkom glave o zaleđeni, kameni ivičnjak mosta. Dani su prolazili, a ni jedan iscelitelj nije bio kadar da ga povrati iz nesvesti, odnosno kome. Oldarov najbolji prijatelj iz visokog magijskog veća jedini je bio upućen u sve detalje njegovog privatnog života i zato se potrudio da napiše i pošalje Velut pismo, ne samo objašnjavajući šta se desilo, već joj je naznačio adresu na kojoj ga može naći i sugerisao da će joj istog trena poslati portalom kočiju, ukoliko želi da bude pokraj svog muža u ovom teškom času. Za ovim pismom poslao je još dva sličnog sadržaja, međutim ni na jedno mu nije odgovoreno. Velutin otac je nenadano ustao iz postelje, činilo se kao da mu se stanje poboljšalo, čak je i krenuo malo po malo s'radom u krčmi. Između ostaslog primao je pismene narudžbine i sortirao ih, zato su na svu nesreću do njega dospela pisma, koja je bez razmišljanja neotvorena bacao u vatru. Stiglo je okvirno dato vreme njihovog ponovnog viđenja, a Velut bila sve nestrpljivija. Nedelje su prolazile, dok su joj oči počivale na vratima i svakom pridošlici, bila je sve rasejanija i tužnija, sve trapavija pri služenju gostiju i polako se odavala očaju. Uzalud je Oldaru pisla pisma, pošto odgovor nije stizao, jer je sva njegova pošta ležala u ličnom učiteljskom pretincu, koji po njegovom stradanju niko nije otvarao. Mučile su je zle slutnje, o kojima je pričala svojoj najboljoj prijateljici. Vreme se prolepšalo, a Velut bila u četvrtom mesecu trudnoće, što joj se po stasu nije opažalo, kada joj je iznenada umro otac, tako reći na nogama. To je potpuno slomilo. Nedugo zatim pala je u postelju, a trudnoća joj po rečima iscelitelja postala kritična. Krčmu su vodila dva dugogodišnja radnika, dok je ona bleda, sa tamnim podočnjacima i prepuklim srcem izgledala kao sena nekadašnje devojke. Bila je u sedmom mesecu trudnoće, kada joj je prijateljica napomenula kroz priču, kako njena rođaka osamnaestog maja kreće na dvodnevni Visja-Eloh Raslu-Edno-Darem. Velut su po prvi put zasijale oči nadom, a unutar nje krenuo da se uobličava plan. Raspitala se odakle se polazi i saznala da se iz njihovog gradića četvoročasnim putovanjem može stići do velikog ravničarskog grada Limjelona, u kome se dva puta dnevno otvara portal do Veldear šume na plutajućem ostrvu i vrtova Gerhida, koji će dvadestog Maja biti otvoreni svima.
Velut nije planirala da poseti Edno-Raslu-Darem, već tim putem dospe gde nikako drugačije ne bi, odnosno na plutajuće ostrvo, jer se tu nalazi Sveta planina i škola magije, u kojoj je zaposlen njen suprug. Na brzinu je prodala krčmu očevom prijatelju i jedva skupila snage da krene na put, rešena da se više ne vraća nazad. Već posle prvog sata vožnje krenuli su joj sve ozbiljniji bolovi i nesnosna mučnina, a kada je kočija uletela u rupu, trucnula, skoro se prevrnula i pokvarila, tako da se na licu mesta nije mogla popraviti, povraćala je kraj puta, zatim krenula da drhti celim telom i bila u nemogućnosti da se održi na nogama. Dvojica njenih saputnika i kočijaš su se postarali da joj na svežem vazduhu ispod obližnjeg drveta načine što udobniji ležaj. Čekali su neko vreme, posmatrajući ravnicu, međutim put je bio pust, zato je kočijaš ispregnuo konja, jašući krenuo je šumicom do obližnjeg sela, do kog se stizalo za petnaestak minuta kasa i još brže galopom. Nije proteklo dugo od njegovog odlaska, a putem je naišla kočija, istina iz pravca Limjelona, koja je prevozila putnike čak do primorja. Mesto gde im se desio maler s'kočijom bilo je poslednje od valovitih brdašaca, i sam vrh pre spusta, posle kog je započinjala široka ravnica uglavom s'usevima. Velut već nije bila svesna, buncala je i trzala se, zbog čega su se njeni saputnici zabrinuli, tako da su je poslali pristiglom kočijom, uz dogovor da je ostave iscelitelju prvog usputnog mesta. Umesto toga u toku puta njihov kočijaš se dosetio čarobnjaka, koji je živeo nešto malo van puta u obližnjoj šumici i bio im daleko najbliža solucija, jer su strahovali da neće izdržati do prvog mesta u ovako kritičnom stanju, slabog, neujednačenog pulsa, orošenog čela, a ledenih ruku, ili će izgubiti nedaj Bože bebicu. Čarobnjak, koji je na svu sreću bio kod kuće, smesta je otvorio portal do isceliteljskog centra, a kada su ga upitali za njeno ime, samo je slegnuo ramenima, obnnjašnjavajući retke, nenadane okolnosti, savetovao im je da nju upitaju za ime pošto se osvesti? Njeno stanje je bilo toliko kritično da su je to isto veče portalom dopremili do isceliteljskog centra u Astel-Vargoru, koji se specijalizovao za slučajeve teških trudnoća. Međutim i ovde su bili nemoćni, jer je Velut činilo se izgubila volju za životom. Više puta je otvarala oči ne opažajući nikog oko sebe, doimalo se kako posmatra druge ravni postojanja i komunicira sa onima, koje iscelitelji nisu bili u kadri da vide. Iznosili su pretpostavke i bili mišljenja kako su po sredi možda halucinacije, ili zaista vodi dialog sa svojim duhovnim vodičima, naročito ukoliko joj se približilo predviđeno vreme smrti? Dvadeset i četvrtog Maja naglo je preminula, dok je dete doneto na svet hitnim operativnim zahvatom, odnosno carskim rezom. Bez obzira što je rođen ranije, dečak je bio snažnan i zdrav, sa već već oformljenim plućima, tako da bez problema može opstati i bez stalnog isceliteljskog nadzora, baš kao da je stigao na vreme. Pošto joj nisu znali čak ni ime, Velut je sahranjena u neznanu grobnicu, a bebica je posle godinu dana dospela u sirotište. Oldar se usidrio u telu pomoću upravo Djevom Veltielove veštine, posle dve ipo godine, kada se jedan od iscelitelja konačno dosetio da ga pozove. Nije se čestito ni pridigao, kada je ne vodeći brigu o svom zdravlju pohitao portalom do Velut, s'mukom se oslanjajući na štap. Međutim u krčmi su ga dočekale sve same teške vesti. Uputio se do njene najbolje prijateljice, koja mu je ispričala potpunu priču, pri čemu nije mogao da suspregne suze, već je pred njom jecao i ridao kao nikad u životu. Sve što je saznao slomilo mu je srce, pa opet bio je rešen da je pronađe i dozna gde je završila? Zašto ga nije pronašla? Kako pisma njegovog prijatelja nisu do nje dospela? I kao najvažnije da li imaju dete? Nastanio se u Limjelonu, raspitujući se uzduž i popreko o događajima od pre dve ipo godine, tražio je kočijaša koji je prevozio putnike do portala za Visja-Eloh Raslu-Edno-Darem. Konačno je posle skoro dva meseca nabasao na prvi trag, kako su dva dana stajale ženske torbe i koferi ispred portala, kao i da se izgubljene stvari posle tromesečnog perioda čuvanja dopremaju do gradskog sirotišta. Upravnica mu je pokazala žensku torbicu, koja je jedina preostala, pošto su u njoj bile lične stvari i pisma, dok je njena garderoba razdeljena, a pozamašna suma novca posle godinu dana pripala sirotištu. Oldar je prigrlio torbicu kao nešto sveto, jedva susprežući suze. Saznao je ime kočijaša i pun nade krenuo do njega, međutim on nije znao mnogo toga da mu kaže, osim da su je u kritičnom stanju povezli kočijom verovatno do isceliotelja iz Tihnela, ili Olbina. Tog istog dana je otkazao stanodavcu i uputio portalom do Tihnela u kom je proveo jalovih mesec dana, baš kao i u Olbinu. Sve češća zapitkivanja kada će se vratiti na posao, a kasnije i pritisak uslovljavanja, naterali su ga da se posle pola godine uzaludnog traženja vrati pređašnjoj službi. Međutim i dalje je tragao ali ovaj put za magom, koji je u mogućnosti detektovati nestale osobe. Mnogi su bezuspešno pokušavali da joj uđu u trag, konačno posle sedam godina od njegovog oporavka pronašao je vidovitog čarobnjaka, od kog je saznao gde je Velut sahranjena i ponovo krenuo da se raspituje, ali ovaj put za dete. Brzo je pronašao sirotište u koje mu je poslat sinčić, međuitim njega tamo nije bilo, pa ni u onom, u koje su ga navodno premestili. Bio je van sebe i više nego osoran pri razgovoru sa upravnicima, nije mogao da veruje kako se dete na njihovoj brizi moglo zagubiti? Vremenom je otkrio da većina siročadi nestaje bez traga, što ga je zaprepastilo, zato je svo svoje slobodno vreme posvetio otkrivanju ove misterije. Pa opet šta god radio, činilo se da mu neko zapinje nogu na svakom koraku, a čim ulovi nagoveštaj traga informacije ispare i nestaju, čudom zataškane, ili zagubljene. Uputio je svoje prijatelje, kolege, pa čak i poznanike u neshvatljivu činjenicu da redovno nestaje većina siročadi, koju po dokumentaciji navodno premeštaju u ustanove obično dalekih gradova, do kojih nikada ne stižu, zatim i uključio u svoju potragu sve one, koji su bili voljni da mu pomognu. Malo po malo formirao se bezimeni kružok čarobnjaka, koji se redovno sastajao i razmenjivao informacije. Konačno prošle godine saznali su za postojanje Narowe i dogovorili da u vreme kada deca nestaju, odnosno predposlednje nedelje Augusta nadgledaju dva sirotišta, smenjujući se pri osmatranju, tako da su otkrili grupu, koja rangira decu u one sa afinitetom prema magiji, ili bez, zatim ih portalom šalju u svoje ustanove. Zapamtili su sva lica pripadnika Narowe, čak i saznali par imena. Ovo je bio njihov najznačajniji proboj, pomoću kog su vremenom mic po mic otkrivali sve šokantnije detalje, shvatajući kako su naleteli ne samo na zaveru vrbovanja ljudstva, već i stvaranja vojne sile, koja se namerava iskoristiti za smislenu političku destabilaciju. Otkrili su kako svoje pripadnike zapošljavaju u svakoj bitnijoj ustanovi, čak i čarobnjačkom veću, makar kao poslugu. Retka su bila plemićka domaćinstva, koja nisu imala barem dvojicu tek stasalih pripadnika Narowe, koji zdušno špijuniraju sve ukućane i šalju redovne izveštaje. Presreli su jedno takvo pismo, u kom se detaljno prepričavaju međusobni razgovori, kao i oni sa gostima, zatim opisuju njihove navike. Pored toga se naglašavaju pojedinačni nadzori prema vlasti i procena da li bi im neko od njih, ili posluge ubuduće mogao biti naklonjen. Oldar i njegovi prijatelji bezimenog kružoka naglo su postali daleko oprezniji pri traganju za informacijama, jer su shvatili kako bi njihove dugogodišnje kolege, pa čak i sužitelji domaćinstva ni neznajući mogli biti marionete Narowe, ili još gore od toga tajno raditi za njih. Počeli su da opažaju drugima nevidljiv uticaj Narowe. Uklonjene koprene s'očiju, postali su svesni njihovih godinama planiranih spletki, ako nikom drugom onda njima uočljivih pri disbalansu i rasulu, koje je počelo prvo izokola, pa sve očiglednije da uzima maha. Zato su krenuli smišljati na koji način bi mogli pomoći i sprečiti ovu sada ogromnu, destruktivnu mašineriju da i dalje izaziva haos? Na jednom od sastanaka Oldar je kroz šalu primetio kako su se Narowe toliko zaukale sa zakuvavanjem destabilizacije, da to može voditi samo do skorijeg vojnog puča. Njegove reči su ih zaledile, zatim i dobro prodrmale, jer su shvatili kako bi lako moguće mogle biti istinite. Zakazali su sastanak sa kraljicom Moak-Near, sa kojom su mogli imati audenciju tek za dvadest tri dana. Ni dve nedelje zatim usledio je javni okršaj kristalnih pokretača sa Narowe, jer su kidnapovale princa Isteralda i poturajući lažne informacije kako se kralj Gildeon nije vratio na presto, zaista pokušale izvršiti puč napadom na dvorac Zlatne Sunčeve Svetlosti. Projekcija se naglo završila, dok je u prostoriji vladala tišina, a svi pogledi bili uprti u tamnoputog vilovnjaka, sve dok mu se Kazdir nije obratio "drago dete, osećam koliko te je dojmila ova priča, dok se u tebi nada bori za prevlast nad tugom?" On je klimnuo glavom spuštenih očiju, a Kazdir nastavio "ja istina znam tvoje ime, međutim možda bi se radije sam predstavio prisutnima?"
Vilovnjak je podigao izvanredno lepe oči pune suza, koje je još više isticala ovako tamnija boja tena, tako da izgledaju kao plava jezera duboke tuge i pročistio grlo. "Zovem se Naltie.. od.. od Vihsena?" Do sada sam nosio prezime Ma-alviavin.." Gala ga je prekinula "po ma-alvian preslatkoj, malecnoj životinjici glatkog, tamnog krzna, sa prekrasnim plavim očima, kojoj je urođena magija, zar ne?" On je klimnuo glavom. "Tako je. I.. i stvaraoče.. izgleda kako imam još jednu želju, možda i snažniju od predhodne da.." Kazdir je sa njim u glas dovršio rečenicu "da upoznaš svoga oca? Ne brini, to te čeka. Međutim pre toga me goruće zanima tvoja životna priča i kako si dospeo do elitne jedinice pozlaćeno-rangiranih?" Naltie je za časak oklevao, zatim krenuo da priča "ja sam sušta suprotnost našeg vođe i koliko je njemu stalo da napreduje, toliko, ili više od toga moj je cilj da budem neprimetan i da se ničim ne istaknem. Ali uzalud, jer šta god radio uvek me nekako izaberu, večito su mi rezultati, ni sam ne znam kako, bolji od većine i to dok se upinjem da omašim. Bez imalo napora i volje nekako dospem na vrh odabira. Čak i kada varam i namerno gađam zatvorenih očiju, pogađam u sam centar mete, šta ti je prokletstvo? Već mi se čini da me prati zla kob, baš kao i moje roditelje?" Kazdir je odmahnuo glavom, posmatrajući ga svevidećim pogledom, zbog čega su mladog vilovnjaka podilazili žmarci. "Pitam se zašto te nisu svrstali među decu s'afinitetima prema magiji, s'obzirom da imaš retko snažano izražen dar?" Njegovi drugovi su ga začuđeno gledalli i glasno čudili, a Naltie uzdahnuo, započinjući priču. "U sirotištu Astel-Vargora imao sam izuzetnu mladu negovateljicu, punu dobrote, ljubaznosti i milosti, koju sam gledao kao majku. Kada su došli da nas provere da li imamo afiniteta prema magiji, dok smo čekali u redu, drug mi je došapnuo kako će nas odvesti odavde ukoliko je to sličaj, zato sam namerno, ne bez muke sakrio svoj dar. Bez obzira na to izabrali su me i poveli portalom, a nije pomoglo ni što urlam da neću s'njima i pružam otpor. Tu gde su nas doveli vladao je vojni režim i uslovi deci teški za podneti. Dugo sam tugovao, sve dok se nisam zbližio sa trojicom dečaka. I opet mi se desilo isto, pokušao sam da budem u rangu sa njima, a dospeo na vrh i bio odeljen od njih. Čini mi se čim pronađem drage prijatelje, ruka sudbine me otrgne od njih, tako da opet budem usamljen. Sa svega šesnaest godina zbog izuzetnih rezultata ubacili su me među pozlaćeno rangirane, koji su po najmanje desetak, ili puno više godina od toga stariji od mene. Ovo je moj prvi zadatak. Ne samo to, već sam i po prvi put kročio van ustanova, ili nadzora Narowe. Iskreno, njihova ideologija je po meni puna sumnjivih detalja i nedorečenog, zato sam je uvek uzimao sa zadrškom. Pored toga sam im zamerio što šalju moje drugove da kao posluga špijuniraju ukućane plemićkih domova, jer je nečasno i ne može služiti dobrom cilju. Pa opet sve i da ih zdušno mrzim ne bih imao gde da odem, a da to pokušam i budem uhvaćen završio bih za života u samici. Zato sam pustio da me sudbina povede kuda izabere, uz redovne molitve izvoru. Eto, to je moja neslavna životna priča. A kada izađem iz zatvora, posvetiću se zaštiti siročadi i njihovom boljem životu, jer ni jedno dete ne treba da iskusi ono što smo mi prošli." Napolju je već uveliko svanulo, dok je Kazdir smešeći se trljao bradu. "Oslobodiću vas. Sigurno ne moram da napomenem, ukoliko pokušate sa nasilnim glupostima bilo koje vrste, uračunavajući i beg, ponovo ćete biti sputani?" Vilovnjaci su u čudu zagledali elegantnu garderobu, u kojoj su se iznenada našli. Više nisu imali ni trunku sumnje kako je Kazdir istinski Visja-Eloh, stvaraoc vilovnjačkog sveta i začetnik magije, jer ko bi drugi bio u stanju da pogleda unutar njih i ostvari im želje i radio materijalizacije bez ikakve čarolije i pomagala? "Naltie, sačekaj me koji minut?" Izgovorio je, dok je Gali namignuo i nestao. Vratio se sa Oldarom pokraj sebe, dok oni nisu još ni stgli da započnu razgovor. Predstavio je sina ocu, koji je pohitao da ga zagrli, dok su obojica jedva susprezali suze. Usledilo je prepričavanje svega što se noćas izdešavalo, uz nagkasak na objašnjenje kako je došlo do njihovog susreta. Oldar je bio zabrinut za sina. "Stvaraoče znam da su pogrešili, da je moj Naltie učinio greh, pa opet imali su pogrešne informacije, a još od detinjstva su ih ubeđivali u neistinu i hranili lažima, zato budi blag s'presudom?" Kazdir je vrteo glavom smešeći se. "Ne brini, povešćeš sa sobom sina kući. Tvoji visokomoralni nadzori su mi dovoljna garancija. Naltie je izuzetno dete nežnog srca, baš kao i njegova majka i ni malo ne sumnjam kako će uz tvoje vođstvo procvetati i ubuduće voditi častan život. Jedno što moram da te upozorim kako su Narowe osvetoljubive, zato budi oprezan? Bez obzira što su nam njihove vođe u pritvoru pokušali su atentat na mene i sve ovde prisutne. Ne samo to, već smo im barem pola ljudstva zarobili, pa opet se ne smiruju. Ovo je prvi put što ću nekome sugerisati da slaže, međutim ukoliko obznaniš kako si pronašao sina, uslediće gomila pitanja, na koja ćeš morati da odgovaraš levo i desno, a i sam si svestan kako Narowe imaju svuda doušnike i špijune? Zato radije reci da ti je nećak, ili dalji rod? Savetujem ti da prećutiš sve noćašnje detalje i izneseš ih jedino bezimenom kružoku čarobnjaka? Po svemu što smo videli oni su vredni tvog poverenja. Osim toga bićemo u vezi, dok ću kralja Geldiona uputiti kako u vama može naći odanog saveznika, što je čini se u današnje vreme ne samo retko, već se vrednuje iznad svega drugog. Kazdir i Oldar su se opraštali, bilo je očigledno da bi trebao poći kući s'ocem, međutim Naltie je oklevao. "Stvaraoče.. šta će se desiti s'mojim drugovima? Jer oni nisu loši momci, a i zgrešili su isto koliko ja.. pa.. pa ispada kako sam prošao njajbolje od svih.. ja, koji sam ti najviše zgrešio.. jer.." Glas ga je izdao, dok su mu oči bile pune suza. Kazdir mu je protrljao kosu na dečiji način, s'osmehom. "Ludo dete, sve što se desilo bilo je odobreno voljom izvora, a ja sam kao što vidiš živ i zdrav, zato oprosti sebi noćašnju glupost i ubuduće se postaraj da činiš isključivo dobra dela, hoćeš?" Naltie nije mogao da suspregne suze, zato je stajao spuštenih očiju, klimajući glavom, bez reči. "A što se tiče tvojih drugova, još jednom ću im zaviriti u srca i ako su ti nalik proćiće ne samo bez posledica, već će dobiti novu šansu da vode produktivniji i časniji život. A ukoliko to nije slučaj, pružiću im milost Erevosa, tako da u istoj inkarnaciji krenu ispočetka, dalje od uticaja Narowe." Naltie je izgledao kao da mu je laknulo, a lice se obasijalo osmehom. "Hvala stvaraoče. Čak i da nisam svojim očima video sva čudesa, koja niko drugi osim tebe ne bi mogao ostvariti, milost i dobrota, koju činiš bi me ubedile kako si istinski Visja-Eloh. Još jednom hvala za sve, što ničim nisam zaslužio." Kazdir je vrteo glavom, smešeći se. "Zar nisi? Ostao si siroče, zatim si otrgnut od one, koju si gledao kao majku. Odveden si mimo svoje volje kao nejako dete da služiš neželjenog gospodara i trpeo život, koji ti je nametnut. Zato ne samo tebi, već svima, koji su u sličnoj situaciji treba pomoći i dati im mogućnost da mimo pogubnog uticaja vojne diktature budu slobodni i vode pošten život." Naltie je ronio suze, skrivajući rukama lice, dok ga je otac grlio i jedva uspevao i sam da ne zaplače, a nije bio jedini, barem polovina pozlaćeno rangiramih je izgledala kao da će svaki čas zajecati. Gala je ustala i prišla im. "Slično vama i ja sam skoro deset godina živela u sirotištu sveta ljudi, ali sam imala sreće da me povedu na prvo okupljanje kristalnih pokretača, gde je otkriveno kako sam Raidia, zato me je usvojila kraljica Moak-Near, jer nosim potencijal toliko potreban u oba sveta. Tako da duboko saosećam sa vama i Naltie, u meni ćeš naći odanog saveznika i pomoć kada budeš započeo svoju misiju za bolji život siročadi, zato se toga seti kada dođe vreme, hoćeš?"
Dok mu se obraćala on se trudio da neprimetno obriše suze i pribere. A sada joj se duboko naklonio. "Zapamtiću i imati to na umu." Njegov se otac nadovezao "trebalo bi oformiti odsek, koji će zapošljavati čarobnjake pri sirotištima da se brinu o svakom pojedinačnom transferu i nadgledaju rad ustanova, tako da se deca ne mogu izvoditi bez rigorozne provere." Kazdir je vrteo glavom. "Tvoj plan bi se mogao sprovoditi u uslovima mira, međutim mi smo već pod tako reći ratnim rasulom, jer postoje dve snažne, oprečne frakcije. Jednoj je stalo do sveopšte harmonije i prosperiteta, a drugoj da izaziva nered i haos, zatim zavede vojnu diktaturu. Zato uz pomenutog čarobnjaka iz oformljenog otseka, u svakom sirotištu treba zaposliti i recimo po najmanje desetak pripadnika kraljeve garde, pošto će kako su se osilile, Narowe i na silu otimati decu, inače će izgubiti priliv ljudstva. A nejakoj deci je najlakše vremenom usaditi svoju ideologiju, tako da po odrastanju svim srcem veruju u njihove izopačene ciljeve, zavijene u prividno ispravna načela doboro smišljenih laži. Zato dragi Oldar sve ovo bi se moralo hitno sprovesti u delo i to ne javno, već daleko bolje neprimetno i bez mnogo buke." Eledrijel se oglasio "Narowe ne vrbuju decu bez roditelja samo ovde, već i iz sveta ljudi. Istina da se tamo neće moći snabdevati mladim čarobnjacima, ali će zato i dalje pribavljati vojnike i imati brojčanu nadmoć, jer vilovnjaci retko biraju profesiju gardista, ili vojnika, zar ne?" Kazdir je klimnuo glavom. "Tačno. Veruj mi, sada se još nađu oni, kojima je to zvuči kao privlačno zanimanje, dok se u staro vreme jedva mogla oformiti kraljeva garda, a van toga nisu postojali vojnici. Do duše kada sam napustio svoj svet, bilo je škakljivih perioda, čak i ratnih sukoba, tako da se postepeno pozicija vojnika počela gledati drugačije i krenula više vrednovati, srećom daleko manje nego kod ljudi. Eledrijel, čini se kako razgovor o rešenju jednog problema, povlači sa sobom sve više nerešenih pitanja? Tek počinjemo da otkrivamo deo zagonetke o nastaku Narowe, koja se pedhodno zvala Akhite Gerhid, očigledno prisutna barem šezdeset-sedamsest godina, s'tim da je tek u poslednjih dvadesetak postala aktivna i brojčano snažna.